Svaki čovjek biće je koje ima svoju vrijednost i posebnost koja proizlazi iz činjenice da ga je Bog htio.
Tu vrijednost možemo naružiti i smanjiti svojim načinom života, ali o tome kasnije.
Ivan Pavao II. u svoj knjizi “Ljubav i odgovornost” ističe istinu koja se možda uzima “zdravo za gotovo” pa njezin sadržaj nikada ne izazove “a-ha efekt” ili baš suprotno: izazove taj efekt upravo zato što se nešto uzimalo “zdravo za gotovo” pa se naknadno shvatilo značenje. Koji god slučaj bio, može se dogoditi da čovjek ne osvijesti u punom značenju što taj sadržaj znači i kako se on odražava na njega u cjelini:
Dijelim s vama tekst koji vam može poslužiti kao baza za promišljanje i kontemplaciju za vrijeme Getsemanske ure na Veliki četvrtak ili za neke druge trenutke kroz godinu. Ja sam tip koji voli promišljati samostalno, ali ponekad je lijepo i pročitati neki usmjeravajući tekst.
Između evanđelja, litanija, krunice Milosrdnom Isusu i pjesama/psalama, ovi se tekstovi koriste i u mojoj župi za vrijeme bdijenja od 23-24h. Nažalost, ne znam tko je njihov autor. Ako vi znate ili se, ti, autore prepoznaš, slobodno napišite/i u komentarima kako bih ga/te imenovala.
“Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”, o. Rajmund Kupareo
“Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)
„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)