Ako ste krenuli prema svojem Jeruzalemu, nema uzmicanja.
Odvažno živite i hodajte svoj put do Jeruzalema.
Nikome se ne ide u Jeruzalem ako ga promatramo u onom značenju koje donosi evanđelje.
Jeruzalem je mjesto ispunjenja Isusova života, a to ispunjenje došlo je preko križa.
Galileja je mjesto naše svagdašnjice, a Jeruzalem je mjesto našeg umiranja, trenutak i mjesto u kojem se sve zgušnjava.
Nastavi čitati “O našim Jeruzalemima”Naišla sam na dvije pjesme – “Na Cvjetnicu” i “Veliki tjedan” pokojnog o. Rajmunda Kuparea koje prenosim jer su prepreprekrasne i kontemplativne.
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
mašite na pozdrav dlanom od srebra!
Tisuće ptica iz vaših pjeva kvrga,
tisuće kljunova zelene grančice kida
jer prolazi veliki Kralj
na magarčetu.
Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini
kao dijete u krilu Djevice,
taj isti, taj isti narastao je kao gora,
Silan Kralj.
Al’ dobra živina još snage ima
da ga nosi.
O, dobri magarče, što Boga nosiš,
zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama;
o, dobra živino, tisuće bi htjele
podijeliti s tobom taj sveti teret;
o, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu
jer nisi zbacio Gospodnji jaram!
Širite ruke, umorne ruke, masline drage
jer nas je strah pružiti ih pred Bogom!
Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče
da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!
Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca!
Ti si gospodar blagajne.
Juda se je prevario:
primio je odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe.
Naša se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.
Nitko ne želi da vidi Tvoj pad,
a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio
a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš osamljen.
Ustrajno Te još samo prate
suci i krvnici.
Tvoja će večera
trajati dovijeka,
a svaka naša
može biti posljednja.
Za Tvojim se stolom izmjenjuju
gladni dobrote.
Jedno je mjesto ostalo prazno:
trgovca savjesti.
I zauvijek će praznim ostati.
Na križ nas nisu htjeli osuditi,
jer ga nosimo od rođenja,
al’ šutnju su nam mogli dosuditi
morskih dubina.
Od naših se uzdaha još i danas ljulja
plava površina.
Ipak je samo jedna
bila presudna:
Ti si sam bio Riječ.
Inače bi bile uzaludne
i Tvoje
i naše riječi.
Tvoj zadnji krik još i danas drma
stijenkama ljudskoga uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš
i čekaš
da se pojavi leptir.
Vjekovima te zatvaraju u grob,
a kad ga otvore,
on je uvijek prazan,
jer Ti se kriješ
u savjesti
tražitelja.
U praznini Tvojega groba
pronašli smo smisao opstanka.
Zato nad našom prošlošću
bdije Anđeo.
Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)
„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)
Ukaži se, jer nas tmine biju,
o, Anđele dobri.
Zrake mnogo vrijede
Tvojih očiju.
Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,
I rukama dirni obraze nam blijede,
Da se osvježe.
Ukaži se i samo nam javi,
Što si rek’o Kristu, kada znoj ga osu
Onaj krvavi;
Na put ćemo poći, makar s križem pali
I ispiti kalež za nas, za sve, što su
Tvrdo zaspali.
hkm.hr
Nastavi čitati “Veliki tjedan u dvije minute”Objavljeno: 24.03.2016.
Cjelivat ću, Gospodine, svete rane Tvoje da izliječiš, o, premnoge rane duše moje!
Cjelivat ću, Gospodine, rane ruku Tvojih u naknadu za nedjela grešnih ruku mojih!
Cjelivat ću, Gospodine, rane nogu Tvojih da oprostiš sva bespuća grešnih nogu mojih!
Cjelivat ću, Gospodine, rane glave Tvoje da očistiš sve opake misli glave moje!
Cjelivat ću, Gospodine, ranu boka Tvoga i predat’ se za sve vijeke srcu Boga moga!
… “Krunu od trnja dobit će svi koji će ljubiti. Jer svijet u kojem živimo sad to jedino zna dati” …
… ali puno toga je moguće u tri dana kada je Isus uz pomoć sredstva (križ) došao do cilja.
Želiš li popraviti svijet, tada počni od sebe.
sv. Ignacije Loyola
U ovom kratkom isječku, sažeti su nauk, vjerovanje i značenje Velikog tjedna koji započinje Cvjetnicom, a priprema je za Uskrs.
Uskrs se događa svake nedjelje jer nedjeljom slavimo Isusovo uskrsnuće i njegovo predanje za nas. Isus se čovjeku dariva (žrtvuje) u misnoj žrtvi – euharistijskom kruhu svaki dan na misi jer za vrijeme pretvorbe kruh postaje Tijelo Kristovo, a vino postaje Krv Kristova.
Isus nas je otkupio i žrtvuje se za nas kako bismo imali život vječni. Podnio je najsramotniju smrt i preuzeo na sebe križ naših grijeha kako bi nam pokazao da od svog križa ne možemo pobjeći, nego ga jedino možemo nositi te tek tada sve postaje smisleno.
Koji je vaš križ u životu? Čovjek ga ne treba i ne može sam nositi jer ga tako nikada neće moći nositi na ispravan način. Uvijek će mu biti pretežak, gorak, besmislen i bez svrhe. Isus nam pomaže nositi križ i u njemu trebamo tražiti snagu, a svoj križ prikazati kao naknadu za naše grijehe i obraćenje grešnika te na taj način postati dionici Isusove muke ❤
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 