Danas se nameću dva tipa žene:
Možda im se može pridodati i treći koji je primjetan u nekim katoličkim krugovima, ali neću se baviti istim.
Nastavi čitati “Dva nametnuta tipa žene”Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika između muškaraca i žena, kao i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.
Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom koje se bavi e-trgovinom, a na čijem je čelu mlada udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).
Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine o sinu i kućanstvu. Meni koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, i koja ne zna bih li bila sretna da sam “samo” supruga i mama, ovo je naopako i neprirodno. I vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu.
Ono što moram reći je kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao, ali poznavajući urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom neprirodnom situacijom.
To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to ništa ne znači, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo.
Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja i psihičko-duhovne posljedice, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije. Žene će uvijek ostati povrijeđene kad muškarac s kojim je imala spolni odnos ode od nje, pa bilo to i njezinom odlukom.
Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati.
Svela ga je na dadilju, prividnu “ženu”, psića, “mamicu i domaćicu” koja se brine o njihovom djetetu i kućanstvu Da, to je nenormalno jer nije prirodni raspored uloga, iako će neki reći kako je to pitanje dogovora unutar braka.
Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.
Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko razgovarala s njim jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda se nešto promijenilo pa je s njim, umjesto mužem, dijelila poslovne i privatne situacije.
Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).
Što se dogodilo?
Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom kojima je iskazivala poštovanje, dok je nju muž prevario s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub.
U okolnostima u kojima on svojoj ženi nije bio bitan ni po jednom kriteriju i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti i bilo je znakova kako će se to i dogoditi.
Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da vozač koji misli da ima kontrolu nema pojma o tome.
Njegov postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.
Zašto?
Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.
To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti. Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi na svoj način, a žena ne smije mamiti i voditi na tanak led.
Naravno, muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu te je žena i dalje žena, iako je zanima baviti se različitim stvarima. Bez brige, niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.
Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem te to trebaju naučiti. To je danas pogotovo izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice”. Trebaju se boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga.
Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao upotrebni predmet odbačen po upotrebi. Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.
Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla!
Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično!
Muškarci i žene nisu jednaki niti mogu biti jednaki, ali imaju jednaku vrijednost utkanu i darovanu od Boga!
Muškarci i žene se ne mogu zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!
Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak bi raskomadali muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust, emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Brane ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.
Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma jer kako se usudila koristiti svoje talente.
To je zato što ti ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema. U ovom slučaju, to je priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku. Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života, a kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.
Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.
Zabrinuta sam količinom mržnje prema muškarcima u zadnje vrijeme.
Ona je ogromna – od medija do društva. Dovoljno je pogledati nekoliko nedavnih hrvatskih slučajeva u medijima gdje su se pojedine žene pretvorile u suca, izvršitelja i presuditelja muškarcima samo zato što se radi o muškarcima. To je odlika ljudi bez zdravog razuma kojeg daje Bog, a takvih je danas sve više. To ne bi bio toliki problem da takvi imaju utjecaj samo na svoj život.
Ako ne znamo što se dogodilo, nedopustivo je uništiti osobu s jedne strane priče radi ideologije.
Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku, što je u redu poruka, ali se ne mogu složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila.
Kako me se ne bi krivo razumjelo, kad spominjem ženu u kontekstu majke, supruge i kućanice, onda mislim na sposobnu ženu koja se brine o djeci i suprugu, a za to je potrebno puno vještina. Ne mislim na ženu koja djecu strpa u vrtić ili dadilji ili ih ostavi da cijeli dan rade što žele pred TV-om ili mobitelom, dok ona ostatak dana lakira nokte, trača ili visi na društvenim mrežama čekajući supruga za novu rundu svađe oko torbice za fotografiju na društvenim mrežama ili tko će oprati suđe, neulažući ni u svoj moralno-intelektualni razvoj, a onda još manje pomažući djeci i suprugu u tome. Nažalost, ova pošast je zahvatila i žene koje se nazivaju katoličkim, a od kojih mnoge smatraju kako djecu trebaju odgajati vrtići i škole. To nije točno. Djecu odgajaju roditelji i ja smatram kako je vrtića previše.
Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drugačijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli. Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.
Nekome malo, a nekome sasvim dovoljno jer je danas jako malo odnosa kako Bog zapovijeda. Svakome njegovo ili, jednostavno rečeno, svatko dobije što zaslužuje (pa i narod koji ima političare kakve zaslužuje)!
Onaj tko redovito čita moj blog, već zna podosta o mojim stavovima pa i o modi koje sam se dotakla kad sam pisala o poruci i vrijednostima koje šaljemo odjećom (ovdje).
Tema ovog članka nije rasprava o tome tko koji stil mora njegovati jer svatko nosi ono što želi, nego je tema moda kao instrument vrijednosno-političke paradigme.
Moda i karakter osobe, odnosno stanje u društvu su povezani. Nije nikakva novost kako je moda instrument za društvene promjene. I moda ima interesne skupine koje stoje iza nje. Između ostalih, uz dioničare su tu kreativni dizajneri, urednici časopisa, tzv. neprofitni lobiji koji lobiraju za implementiranje svojih ciljeva i promjena, manekenke i modeli te kupci.
Odjeća je, nonšalantno govoreći, odraz čovjeka, a samim time i društva. Ona ne čini čovjeka u smislu kako je bolji čovjek onaj koji ima skuplju odjeću ili više odjeće, ali u normalnim, prosječnim životnim okolnostima, odjeća govori o stilu osobe, a stil osobe je povezan s karakterom osobe. Iz karaktera osobe proizlaze djela, a osobe čine društvo pa tu leži povezanost mode i stanja u društvu.
Iako moda ima karakter sezonalnosti i prolaznosti, problem je što, usprkos tome, može utjecati na čovjeka (koji joj to dopusti) i involvirati ga u prenošenje određene vrijednosno-političke paradigme. Pomodni komadi koji se mogu vidjeti na tzv. osobama od utjecaja unazad nekoliko godina su bili:
Prekratko, preusko i predekoltirano je konstanta koja se provlači u razdobljima između gore pobrojanih trendova.
Što se tiče tzv. osoba od utjecaja, radi svojstvene želje za bivanjem u centru pažnje, nemaju problem obući, obuti ili skinuti što je potrebno. Ono što zaboravljaju i što bi im mogao postati problem jer dira ego je činjenica kako je jedino klasika* uvijek vječna jer dobro izgleda bez obzira na vremenski period u kojem se nalazi i jer odražava naravnu razliku među spolovima. Na kraju se dogodi da čovjek, uz to što nije ostao upamćen, ima i ružne uspomene u vidu fotografija koje ga na to podsjećaju.
Nastavi čitati “Moda kao instrument političke paradigme: ružna moda i karakter”
Objavljeno: 30. ruj 2015.
Ovaj tekst započinjala sam već puno puta.
Na kraju sam ipak odlučila napisati osvrt upravo zato što je
problematika previše ozbiljna da bih je ignorirala, a oduševljenost i citati ženske populacije poput ovog desno na slici su zvono za uzbunu.
Na svijetu postoji velik broj Christiana Greya, samo što nisu svi uspješni, bogati, šarmantni, zgodni, ali jednako imaju nesređene obiteljske odnose iz kojih nikada nisu osjetili ljubav i zbog kojih vuku traume koje je potrebno rješavati psihoterapijom i smislom prije nego završe nečijom smrću ili srede i vas svojim manipulacijama po “zakonu privlačnosti ranjene zvijeri”.
Glavni glumac, Jamie Dornan, rekao je: “Ni u najluđim snovima nisam zamišljao da ću te stvari morati raditi pred kamerama. Prije povratka kući, ženi i djetetu, dugo sam se tuširao da bih isprao sa sebe taj lik.”
Glavna glumica zabranila je svojim roditeljima i obitelji gledanje filma.
Mnogi psihijatri obratili su se javnosti, a pogotovo mladima, i upozoravali na toksične posljedice “50 nijansi sive”, dok je s duhovno-vjerske strane oduvijek poznato kako je taj film štetan jer promovira perverziju.
Problem je u tome što se (mladim) ljudima šalje bolesna poruka – agresija, nasilje, posesivnost, ucjena, kontrola vremena, osobe i slobode u vezi/braku prikazuju se kao nešto normalno, poželjno, šarmantno, romantično, izazovno, posebno, seksi, napeto, uzbudljivo.
Možemo se praviti glupima odbijajući odgovornost te reći kako ovakve knjige, pozitivna atmosfera oko filma/knjige i pozitivna naklonost medija, ne utječu na pojedinca (pogotovo pojedinca u formativnim godinama) u mjeri koja bi mogla zabrinjavati, ali onda se ne bi bilježio porast maloljetničkog, obiteljskog i drugog nasilja, razvoda, posesivnih ovisničkih veza, porastu narcisoidnih paranoika, ovisnika o pornografiji koja uništava brak, manipulatorima/cama, padu nataliteta i sl.
I ptice na grani znaju da pornografija vrlo jednostavno i vrlo brzo stvara ovisnost s obzirom da stvara podražaje. Kad čovjek pregazi granicu, potrebni su mu sve bolesniji i agresivniji sadržaji jer ovisnik otupi na normalnu razinu podražaja pa mu treba nešto jače.
Koliko se lako nakačiti na takav sadržaj i koliko je zagadio populaciju pokazuje presjek novoobjavljenih knjiga pa u knjižari ili knjižnici više ne možete pronaći normalnu knjigu. Dominiraju psihološki trileri, New Age knjižice i dominantno erotski (pornografski) trileri i pričice. Jako velik udio imaju knjige slične “50 nijansi sive” koje su preslika nečijih mračnih misli i potreba, a koje onda, puštene u javnost, zagađuju cijelo društvo – od jedanaestogodišnjaka do gospođa u mirovini.
Sigurna sam da ste, kao i ja, primijetili bar jedan par u tramvaju, parku ili gradu u kojem su ili cura ili dečko bili posesivno-manipulativno nastrojeni, a to se odmah primijeti po riječima i njihovom ponašanju. Još je gore kada vidite da se radi o teen populaciji, iako takve veze, na neki način, mogu biti karakteristične za to razdoblje pri čemu druga strana samo stoji i sluša jer to smatra normalnim dijelom veze. Za takvo shvaćanje ljubavi krivi su, između ostalih, i knjige i filmovi poput “50 nijansi sive”.
Ono što bih istaknula je i to da priča duguje uspjeh jedino činjenici što se radi o iskusnom muškarcu i neiskusnoj curi jer da je i ona iskusna, izgubio bi se fantazijski element na koji se i zakače takvi narcisoidno-manipulativni tipovi te element iščekivanja. Oni ne cijene to neiskustvo kao vrlinu i dar kojeg trebaju cijeniti jer to jest vrlina, nego isključivo kao element koji im je zanimljiv pa ga moraju ugrabiti sebi jer, s obzirom da su narcisi i manipulatori, moraju imati sve najbolje, sve što žele, mora biti po njihovom i svejedno im je što će uništiti ili slomiti pri tome.
Christian manipulira Anom pomoću alkohola, seksa i ugovora i time se nijedna njezina odluka ne može smatrati zrelom i slobodnom, iako ni ona nije malo dijete. Ona počinje osjećati prisnost s njim, iako nije dobar za nju te se nalazi u neuroznim stanjima zbog tog raskoraka. Emocionalno se navezala na njega, iako nije dobar za nju. Ljubav je odgovornost za drugu osobu, povjerenje i sloboda. Nema mjesta kontroli, manipulaciji i bolesnoj posesivnosti.
To nije ljubav, to je izopačena “ljubav” – neljubav, to nije Božji plan, ali mediji i društvo govore da je to poželjno. Mediji možda i priznaju da je veza Christiana i Ane drugačija, ali žele je učiniti prihvatljivom. Isto to društvo i mediji koji kasnije peru ruke od njihove neželjene djece, premlaćenosti, razočarane i utučene djece, okreće glavu od njihovih problema po principu ‘kako si si dozvolio postati ovisan? Ja sam te samo upoznao s drogom, nudio ti je i uputio te u pakao.’
Nikako se ne mogu složiti da je ponašanje opisano u knjizi poželjno i normalno jer predstavlja izopačenu gadost koja vrijeđa Boga i ljudsku vrijednost, ali se mogu složiti kako svatko odgovara za svoje postupke i ima slobodu ponašati se kako želi u svojoj kući.
Jednako tako mogu prihvatiti činjenicu da, zbog nereda na psihološkoj i duhovnoj dimenziji, osoba može imati nastrana nagnuća poput ovog koja ga uzbuđuju i seksualno pale jer se radi o takvim maštarijama ili može imati poremećaje na drugim područjima, ali autodestruktivne i destruktivne odluke i dalje ostaju autodestruktivne, destruktivne i grešne, iako ih je pojedinac (slobodno) donio. Problem je što ljudi često donose odluke potpaljene pretrpljenim ranama koje se nisu liječile smislom i nisu zacijelile, nego se to pretvorilo u karakter osobe, a to onda ne završi dobro.
Opasno je kad se to nenormalno ponašanje predstavlja kao normalno izvan kuće, kao nešto zanimljivo i svojstveno svim ljudima jer taj problem iz osobnog prerasta u društveni, iako nije normalno i svojstveno većini ljudi imanje takvih nagnuća jer nismo takvi stvoreni, nego se čovjek dovede u takvu situaciju, postane takav čovjek.
Uz poruku da je nasilje dio ljubavi, knjige promiču još nekoliko opasnih poruka. Jedna od njih je da žene vole muškarce koji im naređuju i s njima postupaju grubo, a što nije točno jer psihički zdrava žena želi sigurnost i pažnju. Duševno i emotivno nesređena žena može htjeti nekoga poput C. Greya jer se na tom području nešto krivo posložilo pa stoga i takve igrice mogu izgledati zanimljivo i uzbudljivo.
Druga laž koju knjiga promovira je da muškarci žele nesigurne i ponizne žene poput Ane, a točno je da muškarci žele sigurne žene jer je prirodno da žena pomaže muškaracu u samokontroli, ispravljanju kad pretjera i zato što jedino snažna žena može poštovati muškarca, dok on njoj može dati ljubav. Pod pojmom snažna žena ne mislim na ženu koja se ponaša po principima muškarca. Snažna žena je, zapravo, nježna žena s jakim ispravnim principima i karakterom što je čini poželjnom muškarcu.
Zašto je velik broj žena kupio/pročitao knjigu?
Zato što su, danas, u opasnosti i muževnost i ženstvenost i jako je upitan odgoj. Kako se to očituje?
Tako što je sve manji broj pravih muškaraca koji trebaju biti zaštitinici žene i obitelji – imati ispravan gard, snagu, hrabrost, odlučnost (usp. teologija tijela i teologija tijela), a to žene vole jer po prirodi teže sigurnosti, zaštiti, snažnim muškarcima koje mogu poštovati.
Christian Grey ima autoritet, ima snagu, fokusiran je, uspješan, ali kod njega su sve te karakteristike izopačene, izokrenute i nisu u funkciji zaštite žene, nisu u funkciji toga da se žena osjeća posebno uz samouvjerenog i sigurnog muškarca, nego upravo suprotno – živi s grabežljivcem. S obzirom da (možda) takvog pravog muškarca žene nemaju u svojoj stvarnosti, onda je poželjan i C. Grey kao grabežljivac u mašti pa čitanje takve literature cvjeta jer je u tom svijetu mašte moguće stvoriti ljubavnu priču prema vlastitim idejama i željama.
Veliki utjecaj ima i dominantna romantična ideja ‘on će se promijeniti radi mene.’ To je trik i ideja na koju žene lako padnu, a koji u stvarnosti baš i ne funkcionira. Osoba mora OBAVEZNO konsolidirati dušu, razum i emocije, a to je moguće jedino odmicanjem od takvih toksičnih sadržaja, duhovnom nadgradnjom i ispovijedi. Ako osoba uđe u brak s ovisnošću o takvim sadržajima i pornografiji, uništit će i brak i muža/ženu jer ima poremećene, grešne i destruktivne predodžbe o odnosu pa će u tom smjeru i razvijati brak. To će raditi jer će mu se dogoditi i fizičke promjene na mozgu pri čemu dolazi do hipofrontalnosti – slabije razvijenog prednjeg dijela mozga koji je odgovoran za razumno i odgovorno ponašanje. To nikako ne može završiti dobro. S druge strane, točno je kako se ljudi mijenjaju, kako doista prava žena može promijeniti muškarca i kako jedno drugo trebaju poboljšavati, ali to nije uvijek uspješno. Ništa od ovoga ne pišem osuđujuće, nego demistificiram razloge popularnosti koji nisu nikakav posebni recept, nego samo iskorištavanje ljudskih slabosti. Kao romantik i kreativna osoba, meni je to još razumljivije, stoga dijelim mudrost s vama.
Ako liku Christiana oduzmemo bogatstvo, ljepotu, šarmantnost, dobru odjeću, automobile i glazbu, dobili bismo obiteljskog nasilnika kako izgleda u stvarnosti.
U stvarnosti, kraj ne bi bio tako bajkovit – Christian se ne bi promijenio radi Ane. Završio bi u zatvoru, kao obiteljski nasilnik ili na terapiji liječenja ovisnosti, a Ana u mrtvačnici, bolnici, trpeći nasilje ili bježeći. Ako bismo uzeli u obzir mogućnost promjene, ona bi bila moguća jedino Božjim zahvatom (okretanjem Bogu) te odlukom Greya za promjenom, a sama promjena bi nastupila nakon višegodišnje psihoterapije i duhovne terapije. Sigurno se ne bi promijenio zato što je ona popustila, prihvatila njegovo ponašanje i odlučila sudjelovati u tome, a tako je to prikazano u ovom filmu.
Da žena i ne završi u mrtvačnici, a muž u zatvoru, to je i dalje poremećen i grešan odnos te je to i bit svega – možda vam fizički neće otpasti ruka, nećete oslijepiti, nećete završiti u mrtvačnici, ali ćete psihički i duhovno umrijeti, a to je puno gore od svega navedenog. Zato ovakvi odnosi nisu samo pogrešni jer su nasilni, nego su pogrešni jer uvijek predstavljaju perverziju koja i u ostalim segmentima osobe i braka stvaraju užas.
Nema bajke i nema iznenađenja jer, ako čovjek ne živi po Božjem smislu ili bar po narativnom zakonu, postaje olupina.
A) Nadam se da ste izvršili svoju građansku i moralnu dužnost te glasovali na lokalnim izborima. Ako nikako drukčije, napravite listić nevažećim, osim ako želite da netko glasa umjesto vas. Tada nemojte vi glasati. Neka netko manipulira vašim glasom, ali u tom slučaju ostajete bez prava na kukanje. U svakom slučaju, ne dajte se nasanjkati!
B) Svibanjske su pobožnosti. Nadam se da je krunica u upotrebi (stalno), espadrile, hunterice, tenisice ili rubberice na nogama i boravak u prirodi na repertoaru.
C) Hod za život – lijepo, zar ne? Hodajte za život cijelu godinu, budite potpora osobama oko sebe, ispravno savjetujte, podijelite neki citat za razvoj katoličke vjere kod ljudi, budite hrabri u društvu i izrecite katolički stav, budite dosljedni i karakterni. Puno je načina evangelizacije. Pronađite svoj!
D) U petak sam bila na Rebru.
S obzirom da nosim naočale od 4. razreda osnovne, a dosadašnji pregledi su bili samo refrakcijski zbog povećanja miopije (ah, taj – koji voli letjeti visoko pod oblake! Pazite gdje ostavljate naočale kako biste ih vidjeli naći 🙈), htjela sam napraviti kompletan pregled. Liječnica i ja odradile smo refrakcijski pregled pa je na red došao pregled živca i očnog tlaka.
Za to je potrebno proširiti zjenice kapanjem kapi. Bogu hvala pa kroz život nisam morala prolaziti kroz puno (groznih) pregleda pa mogu reći da je pregled živca, iz te perspektive, stvarno zeznut. Morate gledati u jak izvor svjetlosti raširenih očiju, a ono što sve otežava je činjenica da su vam zjenice raširene, da ste morali imati zatvorene oči pola sata, da ne vidite i da vam pojačano smeta svjetlost zbog kapi i raširenih zjenica (umjesto dvije nijanse boje oka, sve postane jedna nijansa jer se zjenica proširi i naravno da ne vidite normalno).
Pregled živca radi se cca pola sata nakon što se oči nakapaju pa morate čekati u čekaonici. Izlazim iz ordinacije, naočale su mi u ruci, zatvorene oči suze i ništa ne vidim jasno. Nekako razaznam da bi jedno mjesto između dvoje ljudi moglo biti slobodno i pitam prema njima: “Je li slobodno?”. Pitanje ponovim nekoliko puta jer me nisu čuli i taman kad iz suprotnog smjera dopre glas: “Gospođo, dođite ovdje sjesti. Pomaknite se da gospođa prođe”, oni shvate da se obraćam njima i uslužno mi pomognu smjestiti se.
Bilo mi je zanimljivo jer se radilo o obratnoj situaciji – stari ljudi su meni ponudili svoje mjesto i pomogli mi, dok je inače suprotno. Ta me činjenica, malo ljudskosti u petak i u okolnostima u kojima sam bila, dotaknula. Postala sam dodatno emotivna jer sam ionako već bila emotivna i plačljiva iz nekih drugih razloga. Izlazak na sunce nakon pregleda bio je 😱🙈. Nakon tri-četiri sata, situacija se počela normalizirati.
E) Prije nekoliko godina, kad sam bila 3. ili 4. razred gimnazije (najvjerojatnije 3.), profesorica iz hrvatskog jezika nam je, u sklopu pripreme za test, dala križaljku za ponavljanje književnosti, dok je ona za to vrijeme bila u svom uredu i pripremala materijale.
Bili smo super razred po ocjenama i dosta složni, a ja sam bila i ostala knjiški moljac koji voli učiti i čitati, radoholičarski nastrojen i kojeg zanima sve – od povijesti do medicine (osim računala) te sam, zajedno s jednom kolegicom, bila najbolja učenica u razredu. S obzirom da se taj put nikome od nas nije dalo pretjerano truditi u ponavljanju (mislim da je bilo kasno proljeće, ljude su pogodili leptirići u zraku i cvijeće u kosi), a nas dvije nismo znale odgovor na jedno pitanje povezano s nekom književnom vrstom, netko od muških kolega (mislim L.) sjetio se da nazovemo g. Mirka Miočića. Nazvali smo telefonske informacije i dobili njegov telefonski broj. Kolega je zvao s mobitela, predstavio nas, objasnio o čemu se radi te mu pročitao pitanje na koje nismo znali odgovor. Naravno, g. Mirko znao je odgovor. Svi smo ga pozdravili preko zvučnika, ispričali mu o “našem” gradu, a u znak zahvale smo mu poslali i razglednicu. Tako smo i mi stvorili svoju uspomenu s g. Mirkom.
Neka ova priča pridonese očuvanju uspomene na gospodina Mirka te kao primjer zanimljive sitnice koja uljepša život.
Svaki novi život je Božji dar prema kojem moramo biti odgovorni, a svatko je poseban na svoj način. Svatko ima vrijednost koja je neotuđiva jer proizlazi iz duše koju je Bog udahnuo u čovjeka, ali koju možemo unakaziti svojim mislima, riječima i dijelima.
F) Ruže sa slike su posebna sorta koja je jako aromatična i esencijalna. Koristitimo je za dobivanje soka i ružolina (likera od ruže). Mirišu neodoljivo, a ružolino je savršenog punog okusa.
G) Plodova sa stabla/grma zvanog murva (dud) imaju jak pigment pa treba biti oprezan sa svijetlom odjećom, ali isplati se popeti i pobrati plodove. Boja odlazi s ruku nakon temeljitog pranja. Kako kažu, dud obiluje vitaminom C, željezom, magnezijem, kalcijem, fosforom i kalijem. Super su okusa, stoga se vratite u djetinjstvo, protegnite noge i skok na drvo.
Svako dobro!
Iako volim modu jer predstavlja jednu vrstu umjetnosti i kreativnosti isticanjem onoga što jesi, moram priznati da je nebitna u kontekstu današnjih problema i izazova te joj ne pristupam kao narcisoidnom divljenju odrazu u ogledalu.
Ne robujem trendovima i ne opterećuju me da zavolim obilaziti trgovine i isprobavati odjeću. Imam svoj stil, znam što mi se sviđa, a što nikada ne bih obukla jer bih se u tome osjećala bezvrijedno ili ružno (da, ima ružnih trendova!). Odgajana sam da budem dama. Ne volim kupnju, volim se lijepo obući, ali max limit kojeg toleriram je jedan (1) sat. Nakon toga mi je potpuno svejedno jesam li pronašla ono što sam trebala kupiti, jesam li u prolazu vidjela neku super haljinu ili pada kiša. Ja sam s kupnjom gotova nakon sat vremena (sestrama toleriram do 2,5 sata), bez obzira jesam li nešto kupila. U kupnju idem ciljano – znam što hoću i što mi treba, a to je i dobra taktika za bilo koju vrstu kupnje kako ne biste trošili previše.
Svatko treba graditi svoj stil jer je i on dio naše autentičnosti (jedinstvenosti) koja upotpunjuje i obogaćuje našu osobnost i jedinstvenost. U tom kontekstu gledam na modu.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 