Ovo čudo mi je posebno zanimljivo zato što je drugačije od drugih.
Ne radi se o uslišanoj molitvi za zdravlje, posao, brak, djecu …, nego se radi o čudu u kojem je ukomponiran talent sveca zagovornika, tj. rad, djelo, umjetnost te koje, kao i sva čuda, potvrđuju da je Bogu sve moguće.
Potrebna su vjera&djela, moli&radi (rad, trud i djela koja odražavaju vjeru kojom se deklariramo i ispovjedamo), a Bog riješi situaciju kako je najbolje. Ako pogledate oko sebe, pronaći ćete jako puno čuda, a da ih niste ni primijetili niti ste bili svjesni da jesu čudo samo po sebi koje je Bog stvorio. Dobili smo različite talente i sposobnosti upravo kako bismo mogli raditi dobro i surađivati s Bogom. S druge strane, mislim da se čovjek treba diviti tim “malim”, svakodnevnim, prisutnim čudima jednako kao i izmoljenim.
Čudo mi je posebno jer je povezano s umjetnošću te povezuje Boga (kršćanstvo) i ljepotu umjetnosti, tj. čini činjenicu prisutnosti mnogih umjetničkih djela u Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli još jednom, jer je to samo po sebi jasno, sasvim logičnom s obzirom da je kršćanstvo oduvijek bilo povezano s umjetnošću. Zašto? Zato što umjetnost i kreativnost otvaraju prostor Kristu i Bogu Stvoritelju, tj. usmjereni su transcendentalnom.
