Oznaka: duša

“Mali šef”🎬

Čula sam podatak da, prema nekom relevantnom istraživanju provedenom u Švedskoj kojeg mi se nije dalo tražiti, 2/3 Šveđana smatra kako životinje i čovjek imaju jednako dostojanstvo.

Moram biti iskrena i reći kako me taj podatak, ako je točan, ne iznenađuje. Rezultat bi bio sličan i da se istraživanje provelo u nekoj državi Zapadne Europe.

Zašto me to ne iznenađuje?

Zato što je svijet toliko zagrizao u new age i relativističku istinu da niječe postojanje apsolutne istine, iako je ona stvarna. Ta istina je Božji poredak i viđenje.

Jedino biće koje ima dostojanstvo je čovjek kojem je Bog jedinom dao svoj dah (dušu) te mu rekao da se plodi&množi te gospodari. Životinje su dane čovjeku za preživljavanje, a ne obrnuto. Mnoge stvari, pa i životinje, mogu imati ili imaju vrijednost, ali dostojanstvo ima samo čovjek jer je samo on stvoren na sliku Božju. Jedino je čovjeku Bog dao dušu (duh), razum, emocije i spoznaju. Jedino je čovjek duša, duh i tijelo s dostojanstvom.

“Mali Šef” dobro se uklapa u ovu temu. On je beba direktor na zadatku, a cijela priča ispričana je iz perspektive sedmogodišnjeg dječaka Tima koji jednoga dana dobiva brata i to, ni manje ni više, nego Malog šefa koji zadobiva svu pozornost i postavlja svoja pravila.

Kako će se Tim i Mali Šef slagati te kako će riješiti problem nedostatka beba i ljubavi prema bebama jer sva ljubav odlazi na psiće kućne ljubimce? Ljubav prema životinjama dovela je do manjka beba, a to je dovelo do toga da je Mali Šef postao direktor s posebnim zadatkom. Kakve veze to ima s toplinom, ljubavlju i odgojem u obitelji, pogledajte u filmu “The Boss Baby”.

Svi smo mi napukli vrčići

“Neki je trgovac svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima.

Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.

LC
Privatno vlasništvo, all rights reserved

Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:

‘Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!’

Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:

‘Pogledaj rub ceste!’

‘Prelijep je, pun cvijeća!’, odgovori vrč.

‘Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti ako Ga zamolimo.'”

Nepoznati autor