Uvijek koristim izraz ‘osoba s istospolnim sklonostima’.
Za početak, istospolna privlačnost je sklonost, a sklonost je:
Nadalje, ne želim zacementirati osobu zbog njezine sklonosti. Ne smatram da treba postojati neki drugi izraz za takvu osobu osim muškarac ili žena. Poštujem osobu, osuđujem grijeh.
Nastavi čitati “Osoba s istospolnim sklonostima ili gay?”U zadnje vrijeme nekako recikliram teme s obzirom da se svako malo nešto aktualizira.
A) Problem genetski modificiranih beba (beba kojima se mijenjala genetika) nije u tome što se ne zna je li modifikacija bila uspješna, tj. hoće li te osobe proživjeti život bez posljedica uzrokovanih zadiranjem u njihove gene. Problem je u tome što se jedno ljudsko biće uopće usudilo igrati Boga Stvoritelja i mislilo kako je ono dostojno moći kontrole života i smrti, moći odluke tko će se roditi s kakvim genima.
Što se tiče same modifikacije, jadne te osobe jer sam sto posto uvjerena kako ovo nasilje nad njima neće proći bez posljedica – fizičkih, psihičkih i duhovnih.
Sve nakaradnosti krenule su zbog okretanja od Boga, a započnu s onim ‘botoks je stvar higijene’, nastojeći nas pokraj zdravih očiju uvjeriti kako je dobro ili lijepo nešto što je zlo ili ružno.
B) Nitko nema pravo na dijete, nego dijete ima pravo na mamu i tatu, a to su, kako im ime samo kaže, osoba ženskog i muškog spola koje su, u najboljem slučaju i interesu djeteta, u braku.
Država nema pravo djecu izvrgnuti eksperimentu s već poznatim rezultatima – to nije prirodno okruženje za odgoj djece. Iz toga proizlaze i psiho-socio-duhovni problemi koje takva djeca imaju. Njihovi problemi ne proizlaze iz stigmatizacije, nego iz uvjeta odrastanja.
LGBT+ udruge govore kako im nije cilj uništiti brak, kako oni ne žele brak, a na kraju se ipak pokaže da žele i brak i djecu.
Znam kako vas i mene nisu prevarili, ali mnoge jesu.
Pri tome iz ovoga izuzimam osobe koje se bore s homoseksualnim sklonostima tako što posjećuju duhovnika i psihoterapeuta, koji su svjesni da je to drukčija sklonost. Oni i ne žele uništiti brak i obitelj. Za razliku od njih, drugi dio takvih osoba premrežen je LGBT+ aktivističkim udrugama.
Prvih mi je žao što nose taj križ, ali svi mi nosimo neki križ. Uz to, Bog liječi rane, navike, odluke, volju. Nadalje, imanje istospolnih sklonosti, što nije grijeh, ne podrazumijeva prakticiranje tih sklonosti, što bi bio grijeh. Znači, osoba koja ima istospolne sklonosti ne mora ih prakticirati. Katolik s istospolnim sklonostima pozvan je na življenje čistoće. On može živjeti čisto, a i u miru sa samim sobom uz sakramentalnu milost.
Takvim osobama pomažu osobe poput vas i mene, a uništavaju osobe iz druge skupine. Jednako tako, onima iz druge skupine koji žele izaći iz tog kruga, to biva onemogućeno prijetnjama i ucjenama od strane tih skupina.
Nadalje, osobe s istospolnim sklonostima nisu gay osobe. To su osobe s istospolnim sklonostima.
Sklonosti se stječu, razvijaju i napuštaju. Mnogi od njih svjedoče o paklu kojeg su prošli jer im je osoba kojoj su se obratili po savjet rekla: “tako te Bog stvorio. Živi tako” i o raju koji je nastupio kad su nakon puno vremena našli osobu koja im je rekla: “Bog te stvorio za nešto puno više, a ne za destrukciju kojom živiš.” To se ne čuje u medijima jer su njihovi financijaši destruktori čovjeka.
Mali broj posvajanja/udomljavanja djece znači kako sustav posvajanja nije dobar. To se neće riješiti dopuštanjem posvajanja/udomljavanja parovima s istospolnim sklonostima jer oni žele mogućnost posvajanja djece koju njihovi partneri imaju iz heteroseksualnih zajednica, a ne iz doma. Manjina koja bi udomila dijete iz doma bila bi privilegirana u odnosu na heteroseksualne parove jer se, iz nekog razloga, heteroseksualnim parovima ne odobrava udomljavanje. Zato i imamo problem s malim brojem posvajanja/udomljavanja.
I za kraj, želim nešto istaknuti.
Svjetski političari koje se proziva za neimanje djece (Macron, Merkel, Juncker…) samo su lutke na koncu/lutke na važnim pozicijama koje slušaju svoje zemaljske gospodare, ali oni su samo lutke. Oni koji povlače i pomiču te lutke itekako imaju djecu jer imaju dinastije. Želja za očuvanjem carstva ipak je veća od gađenja prema novom ljudskom biću njihove dinastije.
Ono što im stvara problem je činjenica kako nisu oni gospodari svijeta. Jedan je Gospodar svijeta, a On je zauvijek pobijedio. To njihova ega i oholost jednostavno ne mogu podnijeti, kao ni činjenicu da mogu raditi ono što žele, ali ne dokle žele.
U svakodnevnom životu, nisu svi ljudi koji imaju djecu dobri niti su svi koji nemaju djecu zli. Ne dopuštam da to bude razlikovni kriterij je li netko dobar ili zao. Definitivno nije dovoljno samo roditi djecu, nego je, majka i otac (ne dadilje, vrtići, škola i institucije), moraju odgojiti.
Ako netko može imati djecu, a u braku odluči da ih ne želi, to je zlo i sebično. Samim time čini svoj brak ništavnim jer je prekršio bračnu privolu. To znači da druga osoba iz tog braka koja želi djecu može tražiti i dobiti poništenje braka jer se on u očima Crkve ne smatra brakom.
Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.
Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.
McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).
Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.
S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.
(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )
“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.
Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.
Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’
Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:
Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.
Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:
Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.
Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.
Što objašnjava ove tragične ishode?
Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’
Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.
Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.
Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.
Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’
Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.
Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’
Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.
Piše: Ryan T. Anderson
Izvor: narod.hr/dailysignal.com
Egzistencijalna istina svakog čovjeka je da je on slika Božja.
To znači da svaki čovjek, u svojoj biti, nešto govori o Bogu jer je u njega upisan Božji zakon, duša i sloboda volje.
Čovjek se može roditi u jednom od dva spola: muškom ili ženskom. Svaka osoba muškog ili ženskog spola predstavlja Božju sliku, ali spoj muške i ženske osobe predstavlja još vjerodostojniju Božju sliku, predstavlja Presveto Trojstvo.
“Moć čovjeka da od sebe načini što mu je drago znači moć neke manjine da od svih drugih ljudi načini što je njoj drago.” — C. S. Lewis
Dobar dio 2012. i cijela 2013. godina su bile u znaku prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovanje. Kažem “u znaku prepucavanja” jer rasprava o zdravstvenom odgoju sa svim interesnim stranama nije nikada održana. Održani su sastanci resornog Ministarstva s nekim neprofitnim organizacijama koje su nositelji određenih ideoloških paradigmi, a koje su financirane od strane vanjskih izvora i koje su se osjećale pozvane sudjelovati u kreiranju programa ZO.
Na taj ili na neki drugi sastanak nikada nisu pozvani roditelji djece koja će taj program zdravstvenog odgoja slušati, udruge roditelja, udruge koje su osmislile drugačiji program zdravstvenog odgoja, doktori koji poštuju znanstvena i prirodna načela te Katolička Crkva koja prezentira više od 80% stanovnika Hrvatske i koja podsjeća čovjeka na dostojanstvo i važnost morala.
Činjenicu da na sastanak nikada nisu pozvane gore navedene interesne skupine niti je održana javna rasprava programa, ne mogu nazvati propustom ili pogreškom, nego izričito ciljnom namjerom nametanja ideološkog programa koji ne poštuje cjelovitost čovjeka i ljudsko dostojanstvo, a sve s ciljem opravdanja dobivenih financijskih sredstava za, kako to sociologinja Gabriele Kuby voli nazivati, uništenje slobode u ime slobode. Bilo je zanimljivo gledati novinarske ankete s potpuno (namjerno) promašenim pitanjem: “Jeste li za uvođenje zdravstvenog odgoja?” Naravno da su svi odgovarali: “Da!” . Pravo pitanje glasi: “Za koji ste model zdravstvenog odgoja?”. Tada bi se dobila prava slika hrvatske populacije, a to je zdravi, cjeloviti i vrjedonosni pogled na čovjeka i njegovu spolnost.
Jako zabrinjava činjenica (zapravo je zapanjujuće!) da se u demokratskoj državi:
Znanost, praksa i crkveni (općemoralni) nauk istovjetno potvrđuju da je program ZO temeljen na rodnoj ideologiji * i bezvrjednosnom sustavu P.R.O.P.A.S.T.
Zdravstveni (pre)odgoj u Hrvatskoj je najliberalniji ZO u Europi (liberalniji je i od švedskog i norveškog, a one su začetnice rodne ideologije i sada odustaju od toga). U SAD-u i Skandinavskim zemljama, nakon 40-ak godina od uvođenja, sve i jedan parametar koji se koristio kao argument za uvođenje liberalnog ZO je katastrofalno pogoršan nakon uvođenja liberalnog ZO = porast maloljetničkih trudnoća, porast abortusa, porast spolno prenosivih bolesti, porast promiskuitetnog ponašanja, snižavanje praga stupanja u spolne odnose (o američkim rezultatima ću pisati u sljedećim temama). Nažalost, ovakvi rezultati ne iznenađuju jer bez moralnosti i dostojanstva, odnosno kada čovjek izgubi sliku o sebi kao o Božjem stvorenju, sve pada u vodu.
Drugim riječima, ZO se prvo ubija moralnost i dostojanstvo, onda se potiče na “slobodno” ponašanje, a onda se “očekuje” da će se mladi ponašati razumno i ispravno. To je kao da vam netko stalno “ispire mozak” (“Brainwash”, odličan norveški dokumentarac koji raskrinkava Institut rodne ideologije) pričama o drogi, o super osjećajima koje pobuđuje, o snazi, slobodi, izloži vam na stol sve vrste, pokaže vam kako se koristi i onda očekuje od vas da se ne drogirate. Zapravo i iskreno, oni i ne očekuju da se ponašate razumno i moralno jer to i ne žele. Cilj je pobuditi niske strasti i nagone u djeci i mladima u kombinaciji sa uništavanjem slike o ljudskom dostojanstvu. Nakon toga, od osobe možete raditi što želite, možete je uvjeriti u sve, u “slobodu”, da je životinja, da naši postupci nemaju posljedica, da ne treba preuzimati obveze, da riječ ništa ne znači… Umjesto da se pogrešno i loše ponašanje preveniraju tako da se govori istina, potiču moralne vrijednosti, ZO-om se uništavaju te vrijednosti, potiču niske strasti i nagoni, a onda se, kada na scenu nastupaju različiti problemi, “požar” gasi opet pogrešnim mjerama koje opet ne rezultiraju pravim plodovma. Zašto onda Hrvatska uvodi liberalni ZO koji se pokazao katastrofom u drugim državam? Zar mi moramo prekopirati sve loše?
Meni kao vjerniku je potpuno jasno zašto je liberalni zdravstveni odgoj katastrofa i zašto se protiv njega mora boriti, međutim izuzetno mi je drago što su se negativno očitovali i ljudi koji nisu vjernici, a koji poštuju opća, moralna, naravna načela. To je i logično jer su ta načela upisana u svakog čovjeka. Na nama je hoćemo li ih slušati, poštovati, pokušati razumjeti, razvijati, upotpuniti vjerom i diviti se ljudskom dostojanstvu ili ih ignorirati te uništiti i sebe i društvo.
Priča sa ZO-om u Hrvatskoj nije gotova. Vidjet ćemo kako će reagirati novi ministar te je li i on spreman ignorirati volju većine. Krenulo je provođenje ZO u školama, a koliko čujem, rodno-ideološke skupine su se već jako aktivirale pa aktivno posjećuju škole i drže predavanja o rodnoj ideologiji. Ovo pitanje je jako bitno jer se na njemu formiraju zakoni (zakon o istospolnim “brakovima”, pravu na posvajanje djece, antidiskriminacijskim zakonima (koji diskriminiraju većinu), pitanje pedofilije, incesta ….).
Kao što C.S. Lewis kaže: “Čini se da obrazovanje bez vrijednosti, korisno kao što i je, čini od čovjeka samo pametnijeg vraga.”
* Rodna ideologija = ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država) i kulturološkim sredstvima, pri čemu se gubi iz vida da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi (1930. engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana, Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je, što je seksualno ograničenje veće, to je razina kulture viša.)
Logično pitanje koje se postavlja je: Kome odgovara moralno rasulo, tj. zašto netko potiče moralno rasulo? Kome je u interesu moralno i duhovno ubiti čovjeka? To je u interesu zla koje svoje suradnike nađe u ljudima koji, u današnjem vremenu relativizma, lako izgube pojam o dobru i zlu te žive u uvjerenju da zla nema jer ga ne znaju prepoznati oko sebe, koliko god ono bilo očiot i širilo svoje zle pipke. U ovoj borbi, koja je borba između Dobra i zla, istinski pomaže Katolička Crkva i vjera. Radi toga je kršćanska vjera najprogonjenija u svijetu, a najveći napadi su napadi na Katoličku Crkvu i naše dogme i doktrine jer katolička vjera nosi Radosnu vijest, ljubi čovjeka, brine se za njegovo dobro i stalno nas podsjeća da smo slika Božja, da imamo dostojanstvo. Jeste li to primijetili?
Da se vratim na G. Kuby, ova borba kršćaninu nije nepoznata, a i kršćanin zna kako će ta borba u konačnici završiti ❤
Do čitanja,
🙂
Prije par dana sam pronašla novi ruski dokumentarac “Sodoma” redatelja Arkadija Viktoroviča Marmontova.
Dokumentarac je zabranjen za prikazivanje (pretpostavljam u nekim naprednim, zapadnim demokracijama gdje se može završiti u zatvoru radi vlastitog mišljenja na temelju Zakona o (ne)diskriminaciji te se ne poštuje pravo poduzetnika da sam odredi tko će mu biti klijenti, što mi je, kao ekonomistici, nedopustivo), ali je dostupan na youtube-u. Dokumentarac se poklopio s knjigom koju čitam, a zove se “Svjetska seksualna revolucija: Uništenje slobode u ime slobode”. Knjiga iznosi istraživačke i znanstvene činjenice, a one idu u korak s crkvenim naukom o moralnim i bioetičkim temama, koje sam otprije slagala u glavi, ali je izvrsna jer na jednom mjestu obuhvaća cijeli pregled procesa izmjene društvene paradigme.
Dokumentarac je sniman i u SAD-u i Europi te se bavi LGBT lobijima i promjenom društvene i moralne paradigme u procesu borbe za LGBT prava, a koji završava petim korakom koji uključuje kažnjavanje svih ljudi koji se ne slažu s novopostavljenom paradigmom. Promjena paradigme znači zamjenu tradicionalnih, prirodnih zakonitosti (prirodne obitelji, brak, međuljudski odnosi) s izokrenutim zakonitostima koje, kao svoje polazište, uključuju rodnu ideologiju.
Naravno, proces promjene paradigme nije kratkotrajan niti je pokrenut prije nekoliko godina. Pripreme i početak su odrađeni već nakon II. svjetskog rata, a ključnu su ulogu odigrali pojedini instituti (npr. Tavistock Institut, Velika Britanija i Kinsey Institut, SAD). Alat kojim se nastoji izokrenuti društvena paradigma je i liberalni zdravstveni odgoj kojim se djeci od najranije dobi nastoji usaditi navika da čovjek ide protiv svojih prirodnih nagona i obilježje. Zdravstveni odgoj treba zbuniti djecu, usaditi im razliku između spola i roda, uvjeriti ih da je njihov spol samo nesretna okolnost, nešto što zarobljava čovjeka te da radi toga mogu biti što žele. Upravo je radi toga nastala velika pobuna pri uvođenju ZO-a u Hrvatskoj. 2009. godine je provedena anketa u kojoj se 85% roditelja odlučilo za vrijednosni ZO koji uključuje sve dimenzije čovjeka. Ako cilj autora liberalnog ZO i njihovih prijatelja nije ideološki te ne žele uvesti novu društvenu paradigmu, zašto se ne poštuje volja roditelja? Zašto roditelji ne mogu odlučiti koji program žele za svoju djecu? Nadalje, bračni par nema pravo na djecu. Djeca su Božji dar, ali dijete ima pravo na majku i oca! Kako je dozvoljeno i kako je moguće da netko radi svoje sebičnosti oduzima pravo djetetu na oca ili majku? Kako je moguće da netko može npr. dignuti kredit i time financirati surogat majku koja će roditi dijete čija je biološka majka netko sasvim treći. Je li dijete stvar?
Proces uspostavljanja nove društvene paradigme se sastoji od pet koraka. Pojedini dijelovi svijeta se nalaze u različitim fazama. Te faze su:
1. Zahtjev za tolerantnost – da se pripadnike LGBT skupine pusti na miru
2. Zahtjev za prihvaćanjem – prihvaćanje = jednakost
3. Proslava – drugi ljudi moraju prihvatiti homoseksualnost te je promovirati kao vrijednu i dobru stvar
4. Nasilno sudjelovanje – svi će morati sudjelovati u gay kulturi
5. Kazna za sve koji se ne slažu
Rusija i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza se nalaze u prvoj fazi. SAD, a pomalo i Zapadna Europa se već nalaze oko treće faze (u nekim državama i dalje). LGBT lobiji su izdašno financirani od strane različitih “filantropa” (dobrotvora) koji na taj način ostvaruju ciljeve svojih kompanija ili pak strateške, dugoročne ciljeve pojedinih država. Ti ciljevi, kako u mnogim slučajevima prije, tako i u ovom, idu protiv istine, razuma, prirode, ljudskog dostojanstva, morala, vjerodostojnosti, zdravlja. Krši se pravo na život, pravo djeteta na oca i majku.
Kao što sam već govorila, vjera i nauk Katoličke Crkve su moj veliki oslonac u životu. To znači da jednako važnim smatram i vjeru, ali i religiju, tj. Crkvu kao instituciju. Čovjek se od ostalih stvorenih bića razlikuje po slobodnom izboru (razumu). To znači da čovjek uz pomoć svoje savjesti, razuma i moralnih usmjeravanja putem, u čovjeku upisanog (naravnog, prirodnog) zakona, a kojeg prati crkveni moralni, bioetički i antropološki nauk, slobodno donosi vlastite odluke. Kada pogledamo moralni nauk Crkve i prenesemo ga na današnja zbivanja i probleme, uvijek možemo zaključiti isto: čovjek je stvarno stvoren čudesno, čovjek ima dostojanstvo! Crkveni nauk je uvijek u službi istinskog čovjekoljublja jer čovjeka uvijek podsjeća na njegovo dostojanstvo, podsjeća nas da imamo smisao, da smo stvoreni na sliku Božju, da upravo zato što smo stvoreni kao muško ili žensko možemo sudjelovati u prekrasnom procesu stvaranja novog života, a taj čin je toliko poseban i prelijep da mu je potrebno dati sigurno i dostojanstveno okruženje – brak. U konačnici, podsjeća nas da čovjekom ne upravljaju instinkti, nagoni i sklonosti jer imamo “oružje” kojim se možemo boriti protiv toga.
Bog nas ni u stanju grijeha ne ostavlja jer smo Njegova djeca, nego nam nudi mogućnost da putem ispovijedi, molitve, poniznosti, čistoće opet postanemo Njegova slika. To je nekada teško (uskoro će postati i opasno), ali se moramo boriti. Isto tako, trebamo se potruditi da svi ljudi znaju istinu, s ljubavlju im objasniti da postoji bolji, ispunjeniji, smisleniji, istinski drugi put, osim puta nagona i slabosti. Taj put će biti vidljiv samo ako se stalno ističe istina, vjerodostojni nauk i poštuje narativni (prirodni) zakon koji je jedini istinski u službi čovjeka.
Dokumentarac je dostupan na Internetu.
Do čitanja,
🙂
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 