Oznaka: pravo na priziv savjesti

Što radite, liječnici i znanstvenici?

Dragi liječnici, drugi zdravstveni djelatnici i znanstvenici,

nemojte preporučivati terapije, postupke, načine i sredstva koja su protivna moralu jer to nikada ne donosi dobro.

Liječnici, nemojte izvoditi pobačaje, upućivati na pobačaj, poticati prenatalna testiranja kojima se ciljaju skupine za istrebljenje, davati blokatore puberteta i farmakologiju za promjenu spola, poticati kontracepcijski mentalitet i sredstva, eutanaziju, umjetnu oplodnju, kloniranje, trgovinu organima, vazektomiju, ugradnju spirale, preporučivati zahvate i terapiju koji u bilo kojem svojem segmentu, načinu dobivanja lijeka ili načinu djelovanja krše moralni zakon.

Znanstvenici, nemojte sudjelovati i poticati istraživanja na embrijima, razvijanje farmakoloških rješenja i cjepiva od tkiva i organa ubijene nerođene djece niti dijeliti cjepiva s tajnim sastojcima za sterilizaciju. Nemojte raditi istraživanja mijenjanja gena. Spolne bolesti se ne iskorjenjuju cjepivom, nego vjernošću te predbračnom i bračnom čistoćom. Doista mislite kako radite dobro radeći testiranja i istraživanja na tkivu i organima nasilno ubijene nerođene djece? Ne radite. Nemojte se zavaravati i nemojte si tepati. Vaše loše i zlo istraživanje je nešto bez čega se svijet neće srušiti. Dapače, bit će bolje mjesto s manje zla. Postali ste samo instrument zla.

Čovjek nije automobil pa nema potrebe da po njemu prčka bioinženjer bez moralnog kompasa. Doista sam skeptična prema svakoj osobi koja se bavi bio i genetskim inženjeringom jer ne vjerujem da se itko može baviti time i poštivati Boga kao Stvoritelja te Njegov moralni zakon. Prekršio ga je na ovaj ili onaj način.

Nije vam lako. Znam.

Medicina i istraživanja postala su puna zamki. Bit će sve gore jer ljudi ne razumiju smisao života, a onda pogotovo ni smisao križa. Pritisak će postati još veći. Budite oprezni i ne dajte se! Možda nećete dobiti promaknuće, fond za istraživanje, sredstva za razvoj nove metode rješavanja peptičkog ulkusa krpanjem tkivom embrija (pišem primjer napamet i ne znam je li to uopće moguće) ili neka metoda neće biti prozvana vašim imenom, ali vječna nagrada je nagrada koja nadmašuje sve navedeno koje je privremeno. Vječnu nagradu dobit će samo oni koji nisu, radi novca i ugleda, prekršili moralni zakon i prešli granicu ovlasti čovjeka.

Kad je čovjeku vrijeme otići, mora otići. Ne smijemo izliku produljenja života koristiti kao opravdanje za zle postupke kojima bi se to produljenje trebalo opravdati. To je kao kad se u trgovini organima i ljudima ubiju oteta djeca kako bi se nekome po narudžbi transplatirali njihovi organi. Ona bolest i kod one osobe koja se ne može izliječiti na moralan način treba ostati neizlječiva. Zvuči strašno, ali tako treba biti. Smisao ovog života i razlog radi kojeg je Isus došao na svijet nije zdravlje. Isus nije došao kako bi vršio čuda izliječenja jer, da je to smisao, izliječio bi sve ljude jednim pucketanjem prsta jer On jedini i može izliječiti sve.

Onaj tko ne razumije smisao križa, ne razumije išta. I to će biti sve veći problem jer ljudi neće shvaćati zašto ne mogu biti izliječeni ako postoji lijek, odnosno htjet će biti izliječeni ako postoji lijek bez obzira što je taj lijek i postupak njegova dobivanja nemoralan i nedopustiv. S druge strane, liječnici će morati poštovati integritet pacijenta i ne usmjeravati ga ili prisiljavati na eutanaziju koja je jednako pogrešna.

Cilj ne opravdava sredstvo.

Odvjetnik, g. Boris Nikolić, koji je imenovan izvršiteljem oporuke pedofila i financijaša demokrata, g. Jeffreyja Epsteina, bio je zgrožen tim imenovanjem. Rekao je kako ga nitko nije konzultirao i kako nema namjeru izvršiti povjereni zadatak.

Nikolić je bivši savjetnik Billa Gatesa s kojim ima društvo Editas Medicine koje se bavi istraživanjem i uređivanjem genoma.

Ono što je meni zanimljivo je činjenica kako se g. Nikolić zgražava nad g. Epsteinom, a ne zgražava se nad svojim postupcima igranja Boga izmjenom gena pod krinkom prava na izlječenje. Ako znamo kako se i g. Gates voli igrati Boga, onda su se valjda dobro pronašli. G. Gates s jedne strane želi produljiti život odabranim ljudima igrajući se Boga, a s druge strane skraćuje život i oduzima pravo na rođenje drugim skupinama ljudi, opet se igrajući Boga.

Budimo iskreni. Sve je to za Bogu plakati i moliti za milost.

I, da!

Dragi liječnici, u preporuke za terapiju, narkomanima pišite “prestanak drogiranja”, kao što to pišete pušačima. Ne razumijem kad je to droga (marihuana) postala manje štetna od cigareta pa liječnici tupe po prestanku pušenja, a ne tupe po prestanku drogiranja.

Zato nemojte biti poput g. Epsteina i njegovih prijatelja koji se sada žele izvući od zala koja su radili i rade pod krinkom kako nisu ništa znali. Nemojte biti poput žena koje dobrovoljno sudjeluju u prostituciji radi poslovnih probitaka i tako vrijeđaju svaku žrtvu prisilne prostitucije. Nemojte biti poput g. Gatesa i g. Nikolića koji misle kako se mogu igrati Boga. Nitko od nas ne smije biti takav. Neka nam Bog prosvijetli pamet, a vas, liječnici, neka zagovara sv. Luka, vaš nebeski zaštitnik.

Vjerujte, poštovanje ćete zaslužiti upravo zato što ćete ostati vjerni integritetu. Ljudi to prepoznaju kod osobe, makar se ne slagali s njom.

Samo hrabro i odvažno!

Mediji zgroženi pravom na iznošenje istine

S obzirom da sam zadnjih dana nekoliko puta morala reagirati na neke neistinite izjave, s obzirom na odbijanje zakona o zaštiti djece od čedomorstva od strane demokrata u SAD-u i s obzirom na objavljena tri članka na istu temu unazad nekoliko dana u kojima se napadaju jedan biskup i dvojica svećenika samo zato što su rekli istinu, moram se opet osvrnuti na tretman teme pobačaja, umjetne oplodnje i pornografije u medijima.

A) Američki demokrati odbacili su zakon kojim bi se ona djeca koja prežive neuspjeli pobačaj imala pravo primiti u bolnicu i liječiti. To znači da demokrati, uz izuzetak dvojice od njih u Senatu, i dalje podržavaju praksu ostavljanja te djece na stolu, hrpi otpada ili vreći za smeće da umru u mukama.

Drugim riječima, podržavaju čedomorstvo.

Nancy Pelosi je sigurno zadovoljna. Ona podržava isto to. Tko zna što će se dogoditi ako joj Trump još koji put zabrani upotrebu zrakoplova za putovanja…

S obzirom da Trump vraća Reaganovu definiciju prava na život kojom će dodatno ukinuti financiranje Planned Parenthooda, demokrati su prisiljeni pokazati svoje pravo lice. Trump ih je prisilio da se javno bore za pravo na ubijanje. Ne mogu to više raditi u rukavicama.

Novinari se, “brinući” se za duševno zdravlje čitača, zgražaju nad istinom o pobačaju (ubojstvu) i nad istinom što se događa s komadima tijela beba nakon što se ubiju. Napadaju sve one koji govore istinu jer im je problem što se govori istina, a ne postupak o kojem se govori istina.

Istina je da se dijelovi tijela ubijenih novih ljudskih bića koriste u kozmetici. Nemojte se varati – koristili su se u Pepsiju kao pojačivač okusa (mislim da je korisno pročitati članak koji sam napisala prije dvije godine), a da se ne koriste u narcis kozmetici.

Dijelovi ubijenih ljudskih bića koriste u kremama za pomlađivanje ili obnovu kože.

Treba koristiti kreme za njegu kože i žena mora držati do sebe, ali pripazite što kupujete. Ako nešto nudi posebne rezultate, vjerojatno se radi o dijelovima ubijenih beba koje pojačavaju djelovanje.

Katolik, samim svojim djelom, može biti ekskomuniciran (izopćen, otcijepljen) iz Crkve.

Sigurna sam da su gđu Pelosi i sve političare koji se deklariraju katolicima, a podržavaju, promoviraju, potiču i zagovaraju sve ono što se protivi nauku Crkve pogotovo na bioetičkom području, upozorili u kojem se duhovnom stanju nalaze ostavši pri takvom ponašanju.

Provjerila sam postoji li neki medijski trag oko toga i pronašla članak koji govori o tome – u SAD-u su biskupi zabranili pristup pričesti nekoliko političara (Lucy Killea, Mario Cuomo, Gray Davis, John Kerry, Patrick Kennedy, Rudy Giuliani, Kathleen Sebelius, Joe Biden, Michael Madigan, John Cullerton), a među njima je i Nancy Pelosi jer su u duhovnom stanju otcijepljenosti od Crkve. Bez obzira na te mjere, biskupi češće ne posežu za njima.

Svaki čovjek može živjeti kako želi, kao i Predsjednica RH, Premijer RH, Predsjednik Sabora RH i svi drugi. Ono što je također činjenica je da osobe koje rade sotonska djela ne mogu biti aktivni član Crkve jer su se svojim djelima automatski ekskomunicirali iz zajednice i/ili su duhovno ušli u druga zajedništva što vrijedi za npr. masone, reiki, tai chi, New Age prakse, dublje razine joge.

U skladu s time, zajedno s “neprofitnim” udrugama obilato financiranim od strane hrvatske države, Sorosom i poduzetnicima poput Sorosa, novinari stvaraju pritisak. Žele da se, novim zakonom o pobačaju koji će uređivati ubijanje nerođene djece od strane njihovih majki i liječnika, zdravstvenim djelatnicima oduzme pravo na priziv savjesti te da se područjem ginekologije mogu baviti samo oni liječnici koji izvode pobačaje.

Fuj! Odvratna mi je i sama pomisao da isti liječnik porodi Anino i Markovo, a ubije Sarino i Ivanovo dijete – ovisno kako se s kime dogovorio, time izravno kršeći ono što je obećao kao liječnik.

Ukoliko se zabrani pravo na priziv savjesti, očekujem daljnje smanjenje potražnje za specijalizacijom iz ginekologije jer će se porod žene i rađanje nove osobe svesti na razinu vješte mesarske tehnike u bolnici. Mesari su vrijedni ljudi koji nam trebaju, ali ne u bolnicama, nego na farmama, u klaonicama i mesnicama. Nažalost, čini se kako bi se na ginekologiji očito moglo naći mjesta i za njihove vještine komadanja.

Političkim strankama u Hrvatskoj, pogotovo Joint koaliciji (nemam zasluge u kreiranju imena) te drugim lijevim strankama predlažem manje Amsterdama i amsterdamskih štetnih zaglupljujućih spojeva, a više informiranje kako se ne bi sramotili izjavama temeljenim na subjektivnoj kategoriji emocija koje vrište s njihova lica. Isto vrijedi i za lažnu demokršćansku opciju HDZ na vlasti koja se tek treba posramiti svega onog što su napravili. Dugačak je to popis.

Istraga je dokazala i pokazala kako je Planned Parenthood 🤑🤑 prodavao dijelove tijela ubijenih beba, kao i da su ciljano odabirali mjesto na tijelu na kojem će usmrtiti bebu da neki njezin dio tijela ili organ ostane neraskomadan za prodaju. To novinari vrlo jednostavno mogu saznati kad već sami nisu proveli istragu.

Ti isti mediji koji podržavaju pobačaj i ne groze se ubojstva novog ljudskog bića imaju problem s time kad se opisuje postupak pobačaja ili kad se kaže istina o upotrebi dijelova tijela ubijene djece pa takve izjave smatraju šokantnima te da se o tome ne smije govoriti – pogotovo katolici i Katolička crkva. Odmah se jave uvrijeđene mame, žene i muškarci kojima je u redu podijeliti priču o svojem pobačaj s nekom ženom jer je to “samo sastavni dio života”.

Upotreba dijelova tijela ubijenih beba već je dokazana i evidentirana, ali znaju to novinari. Njihova je zadaća da se o tome ne priča, ne zato što to smatraju lošim i groznim, nego kako prosječan čitatelj kojeg odgajaju u smjeru životinje ne bi pokazao svoje ljudsko lice ili se usprotivio tom postupku.

Oni moraju očuvati javnu tajnu apartmana za pobačaje po bolnicama čiji se računi svaki mjesec šalju kao dio statistike kako se javnost ne bi uznemiravala tolikim brojem ubojstava. Neka javnost bude mirna, a u pozadini će se i dalje tolerirati komadanje djece, mračne i ledene komore za embrije, pobačaje do kojih dolazi kad se embriji prilikom umjetne oplodnje ne ugnijezde u maternicu i slično.

B) Pornografija uništava ljudsko zdravlje na svim razinama (impotencija, neplodnost i kvaliteta genetskog materijala, psihički problemi i FIZIČKA promjena mozga, ovisnost, grijeh) i ljudske odnose.

Mediji su ismijavali priču studentice koja se šokirala kad je jedan dan naišla na svoga oca koji gleda pornografiju. Taj šok poremetio je njezin menstruacijski ciklus, odnos prema muškarcima i pogled na svijet.

Mediji su tvrdili kako to nije šok i da nema štetnih posljedica.

Tvrditi kako doživljeni šok događaj ne utječe na sve razine čovjeka, pa i na tjelesne simptome koji prerastu u poremećaj, laž je.

Mislim kako nije potrebno isticati, posebno u današnjem vremenu, kako je veliki broj bolesti psihosomatski. Ljudi pate od napada panike zbog traume, djeci posijedi kosa od šoka, ženama se poremeti ili izgube menstruacijski ciklus, muškarci pretrpe srčani udar, a da ne spominjem što se dogodi s međuljudskim odnosima.

Uvijek ponavljam da se ono što Crkva naučava uvijek pokaže točnim. Zašto? Zato što Katolička Crkva slijedi Isusov nauk i smisao, a to je ono kako je Bog zamislio čovjeka i svijet. Meni za to ne trebaju istraživanja, a zanimljivo je da sada i istraživanja koja se mogu provoditi zbog dostupnosti tehnologije potvrđuju crkveni nauk. Nema iznenađenja – ako je nešto protivno crkvenom nauku, nema šanse da će dati dobre rezultate.

Kao ženi mi je uvijek žao kad moram kritizirati žene. Zašto ih kritiziram?

Zato što je meni svejedno kojeg je spola – muškog ili ženskog osoba koja radi ono što je zlo ili pogrešno. Neću prestati govoriti o zlim postupcima žena samo zato što sam žena ili zato što je nastupilo vrijeme u kojem se žene totalitaristički osvećuju. Od uzora, žene su postale grobarice.

Kolikogod ovaj svijet ide prema katastrofi, bar su rukavice pale. Ni u Hrvatskoj više ne mogu olako pričati o pobačaju kao o pravu žene, nego su prisiljeni zauzeti poziciju koja vrlo jasno govori da, zapravo, zahtijevaju pravo na ubijanje.

Sjećam se jedne emisije na temu zakona o pobačaju od prije dvije-tri godine.

U njoj je sudjelovala i Bojana Genov, starija, crnokosa aktivistica za pobačaje. Ona je tijekom cijele emisije govorila o pobačaju kao o jedenju bombona u doba hladnokrvnih komesara komunizma ili nacizma. Emisiju je završilo njezino vrištanje u ime žena: želimo pravo na siguran (koje li ironije!) pobačaj koliko god puta treba. Ježila sam se, a istovremeno mi je bilo žao te žene jer je njezina duša bila pakleno mrtva i to je ono što je izazivalo jezu. Duhovno (unutarnje) stanje u kojem se čovjek nalazi odražava se i na fizički izgled, mimiku i kretnje. Zato postaje osobe koje su fizički objektivno lijepe, ali su ružne jer iz njih izviru njihovi stavovi, pogledi, postupci i ponašanje koji su toliko ružni da poružne osobu. Samo na javnoj sceni puno je takvih osoba.

Teške riječi, ali tako je.

Priziv savjesti i Marakeški sporazum

A) Priziv savjesti

Apsolutno je nedopustivo ijednoj osobi izjavljivati kako osoba ima pravo na priziv savjesti, ali samo izvan radnog mjesta.

O ljudskoj savjesti i moralu ne odlučuju svjetski moćnici. Oni nemaju nikakvo pravo na to. Savjest i moral su dijelovi čovjeka u kojima se on susreće sa svojim Stvoriteljem, sa svojim Bogom, i nijedan čovjek nema pravo vlasništva na to. Priziv savjesti sasvim sigurno ne ovisi o nekoj ljudskoj Deklaraciji koja daje pravo ljudima živjeti prema njihovoj savjesti. To pravo ostaje i ako se Deklaracija promijeni jer je Bogom dano, iako to neki žele promijeniti.

Drugi problem s izjavom koju ovih dana čujemo od nekih (bivših) ministara i aktivista je kako čovjek u svojoj kući mora živjeti po jednim pravilima, a na radnom mjestu po drugim. Drugim riječima, ministri kažu kako čovjek treba biti razdijeljen (dijaboličan) u sebi.

Dijaboličnost izaziva propast pojedinca i društva – dijabolično ponašanje čovjeka dovede do nekoliko dijagnoza u psihijatrijskom smislu (sumanutost, bipolarnost, psihotičnost, shizofrenija..) i mrak duše u duhovnom smislu. To zna svaka osoba koliko-toliko zdravo odgojena, a liječnici bi to trebali znati bar po završetku Medicinskog fakulteta. Ne bi trebali pričati takve gluposti.

Smatram nedopustivim uvlačenje druge osobe u svoje loše i zle odluke. Drugim riječima, ako osoba želi napraviti nešto zlo, u ovom slučaju ubiti vlastito dijete, onda u to nema pravo uvlačiti druge osobe i zahtijevati držanje ljestava od strane drugih osoba.

Konkretno, u bioetičkim pitanjima koja su moralno vrlo jasna, želi se cijelo društvo pretvoriti u Poncija Pilata koji će oprati ruke i držati ljestve onima koji žele ubijati nerođenu djecu, starije, drugačije, osobe s mentalnim i tjelesnim oštećenjima, koji se igraju boga i sl. Ako osoba želi raditi zlo, onda ne može tražiti pranje savjesti kroz druge ili cijelo društvo kako bi joj bilo lakše nakon počinjenog zla.

Što se tiče kontracepcijskih (abortivnih) pilula, one ne liječe, stoga, ako vam ginekolog odredi njih kao terapiju, vrijeme je za promjenu ginekologa. Sigurna sam kako postoji puno bolja alternativa – i po kemijskom sastavu i po tome što nije nemoralna i koja vam neće uništiti cjelokupno zdravstveno stanje. Cura/žena kojoj je ljekarnica odbila prodati kontracepciju to je trebala smatrati porukom koja će joj sačuvati zdravlje jer ne postoji lijepa pjesma kojom bi se mogao opjevati poremećaj hormona kojeg uzrokuju kontracepcijske pilule.

B) Marakeški sporazum

Još jedan dokaz da (hrvatske) političke elite ne rade nešto iz neznanja, nego iz namjere. Onaj tko na početku radi iz neznanja, a u međuvremenu se odbije obratiti Bogu kako bi mu On prosvijetlio pamet, završi kao korisna krpa zlim interesima. I na pitanju Marakeškog sporazuma vidljivo je zašto osoba ne smije imati jedan stav za posao, a drugi za privatni život.

Savjest - odgovornost

Nažalost, nemojmo se varati.

Hrvatska će postati hot spot (to je jasno od 2015.) i to za sve one koji su kršćane prvo ubijali pa potom protjerivali s područja s kojih i oni sada bježe. S obzirom na razliku našeg i njihovog mentaliteta, današnjim migrantima s tog područja nije loše na tom području. Ne bježe zato što im je loše jer njima odgovara taj način života. Dokaz tome je i nastavak vođenja takvog načina života kad dođu u europske ili druge države.

S obzirom da je Vlada RH istopila devizne rezerve, mislim da je plan naseljavanje imigranata i prosjačenje eura po migrantu od Njemačke. Dapače, potpuno sam sigurna kako za to već postoji dogovor jer se smještajni kapaciteti izvan Zagreba već pripremaju (u blizini toga gradi se velika džamija s islamskim centrom financirana od strane Katara), a s obzirom da su svi naši susjedi zatvorili granice, migranti će ostati nama. Ti isti migranti dobivat će (nezarađene) iznose koji su veći od plaća koje zarade građani. Zaključak: novca ima, jedino želimo drugu ciljnu skupinu.

Pogledajte situaciju u Bosni koja je postala vehabijska džamarhirija. Proces je išao postupno – od umjetnog stvaranja “Bošnjaka” (koji ne postoje) preko UNPROFOR-ova blagoslova za uvoz tisuća vehabija za vrijeme rata koji žive u Sarajevu i šire svoj nauk. U BiH možete doći, ali prije toga morate skinuti lančić s križem jer vam nitko ne može garantirati da vas netko u Zenici ili Sarajevu neće proglasiti nevjernikom (doživljeni vlastiti primjer). I to je država tri konstitutivna naroda! I to je država u Europi!

Bogu hvala pa znamo da je Njegova zadnja. On sve može, ali to nikako ne znači da neće biti zla i patnje.

Treba pomoći ljudima u nevolji, ali ovaj način nije pomaganje, nego destrukcija. U velikoj većini ne radi se o ljudima koji su u nevolji, nego o financiranoj invaziji s ciljem uništavanja suverenih država i nacija. Uloga migranata bit će u funkciji rastakanja kršćanstva, ali i stvaranja ozračja straha i kaosa. Vjerojatno će jedan dio služiti kao vojska za discipliniranje “neposlušnih” domaćina koji će dignuti glas protiv masonerije, jedne svjetske vlade, globalizma i životinjske razine na koju će spasti ljudi.

Ono na što se ne referiram u članku je da ne znam koje su posljedice ako Hrvatska ne potpiše sporazum. Možda bismo i tako postali hotspot, ali bez EU zaštitnih mehanizama? Ne znam.

Nevolje možda donesu i buđenje kršćanstva. Bog zna! Ono što je problem je da, ako i dođe do promjena, sve posljedice ne mogu se kratkoročno sanirati.

Andrea Bocelli i njegova priča🎬

“Nisam samo protiv pobačaj a. Ja sam za život.” (A. Bocelli)

Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život.

Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti. Ima pravo na život samom tom činjenicom.

Život započinje začećem.

Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja. Zdravom logikom, to znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro.

Priziv savjesti je sasvim logično i apsolutno neotuđivo pravo u bilo kojem zanimanju i pitanju, pa tako i u slučaju abortusa i liječnika. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta. Točnije rečeno: neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno.

Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala tražiti dopuštenje za moralno življenje.

Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba liječnik koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva.

Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.

Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.