Priziv savjesti

Priziv savjesti i Marakeški sporazum

A) Priziv savjesti

Apsolutno je nedopustivo ijednoj osobi izjavljivati kako osoba ima pravo na priziv savjesti, ali samo izvan radnog mjesta.

O ljudskoj savjesti i moralu ne odlučuju svjetski moćnici. Oni nemaju nikakvo pravo na to. Savjest i moral su dijelovi čovjeka u kojima se on susreće sa svojim Stvoriteljem, sa svojim Bogom, i nijedan čovjek nema pravo vlasništva na to. Priziv savjesti sasvim sigurno ne ovisi o nekoj ljudskoj Deklaraciji koja daje pravo ljudima živjeti prema njihovoj savjesti. To pravo ostaje i ako se Deklaracija promijeni jer je Bogom dano, iako to neki žele promijeniti.

Drugi problem s izjavom koju ovih dana čujemo od nekih (bivših) ministara i aktivista je kako čovjek u svojoj kući mora živjeti po jednim pravilima, a na radnom mjestu po drugim. Drugim riječima, ministri kažu kako čovjek treba biti razdijeljen (dijaboličan) u sebi.

Dijaboličnost izaziva propast pojedinca i društva – dijabolično ponašanje čovjeka dovede do nekoliko dijagnoza u psihijatrijskom smislu (sumanutost, bipolarnost, psihotičnost, shizofrenija..) i mrak duše u duhovnom smislu. To zna svaka osoba koliko-toliko zdravo odgojena, a liječnici bi to trebali znati bar po završetku Medicinskog fakulteta. Ne bi trebali pričati takve gluposti.

Smatram nedopustivim uvlačenje druge osobe u svoje loše i zle odluke. Drugim riječima, ako osoba želi napraviti nešto zlo, u ovom slučaju ubiti vlastito dijete, onda u to nema pravo uvlačiti druge osobe i zahtijevati držanje ljestava od strane drugih osoba.

Konkretno, u bioetičkim pitanjima koja su moralno vrlo jasna, želi se cijelo društvo pretvoriti u Poncija Pilata koji će oprati ruke i držati ljestve onima koji žele ubijati nerođenu djecu, starije, drugačije, osobe s mentalnim i tjelesnim oštećenjima, koji se igraju boga i sl. Ako osoba želi raditi zlo, onda ne može tražiti pranje savjesti kroz druge ili cijelo društvo kako bi joj bilo lakše nakon počinjenog zla.

Što se tiče kontracepcijskih (abortivnih) pilula, one ne liječe, stoga, ako vam ginekolog odredi njih kao terapiju, vrijeme je za promjenu ginekologa. Sigurna sam kako postoji puno bolja alternativa – i po kemijskom sastavu i po tome što nije nemoralna i koja vam neće uništiti cjelokupno zdravstveno stanje. Cura/žena kojoj je ljekarnica odbila prodati kontracepciju to je trebala smatrati porukom koja će joj sačuvati zdravlje jer ne postoji lijepa pjesma kojom bi se mogao opjevati poremećaj hormona kojeg uzrokuju kontracepcijske pilule.

B) Marakeški sporazum

Još jedan dokaz da (hrvatske) političke elite ne rade nešto iz neznanja, nego iz namjere. Onaj tko na početku radi iz neznanja, a u međuvremenu se odbije obratiti Bogu kako bi mu On prosvijetlio pamet, završi kao korisna krpa zlim interesima. I na pitanju Marakeškog sporazuma vidljivo je zašto osoba ne smije imati jedan stav za posao, a drugi za privatni život.

Nažalost, nemojmo se varati.

Hrvatska će postati hot spot (to je jasno od 2015.) i to za sve one koji su kršćane prvo ubijali pa potom protjerivali s područja s kojih i oni sada bježe. S obzirom na razliku našeg i njihovog mentaliteta, današnjim migrantima s tog područja nije loše na tom području. Ne bježe zato što im je loše jer njima odgovara taj način života. Dokaz tome je i nastavak vođenja takvog načina života kad dođu u europske ili druge države.

S obzirom da je Vlada RH istopila devizne rezerve, mislim da je plan naseljavanje imigranata i prosjačenje eura po migrantu od Njemačke. Dapače, potpuno sam sigurna kako za to već postoji dogovor jer se smještajni kapaciteti izvan Zagreba već pripremaju (u blizini toga gradi se velika džamija s islamskim centrom financirana od strane Katara), a s obzirom da su svi naši susjedi zatvorili granice, migranti će ostati nama. Ti isti migranti dobivat će (nezarađene) iznose koji su veći od plaća koje zarade građani. Zaključak: novca ima, jedino želimo drugu ciljnu skupinu.

Pogledajte situaciju u Bosni koja je postala vehabijska džamarhirija. Proces je išao postupno – od umjetnog stvaranja “Bošnjaka” (koji ne postoje) preko UNPROFOR-ova blagoslova za uvoz tisuća vehabija za vrijeme rata koji žive u Sarajevu i šire svoj nauk. U BiH možete doći, ali prije toga morate skinuti lančić s križem jer vam nitko ne može garantirati da vas netko u Zenici ili Sarajevu neće proglasiti nevjernikom (doživljeni vlastiti primjer). I to je država tri konstitutivna naroda! I to je država u Europi!

Bogu hvala pa znamo da je Njegova zadnja. On sve može, ali to nikako ne znači da neće biti zla i patnje.

Treba pomoći ljudima u nevolji, ali ovaj način nije pomaganje, nego destrukcija. U velikoj većini ne radi se o ljudima koji su u nevolji, nego o financiranoj invaziji s ciljem uništavanja suverenih država i nacija. Uloga migranata bit će u funkciji rastakanja kršćanstva, ali i stvaranja ozračja straha i kaosa. Vjerojatno će jedan dio služiti kao vojska za discipliniranje “neposlušnih” domaćina koji će dignuti glas protiv masonerije, jedne svjetske vlade, globalizma i životinjske razine na koju će spasti ljudi.

Ono na što se ne referiram u članku je da ne znam koje su posljedice ako Hrvatska ne potpiše sporazum. Možda bismo i tako postali hotspot, ali bez EU zaštitnih mehanizama? Ne znam.

Nevolje možda donesu i buđenje kršćanstva. Bog zna! Ono što je problem je da, ako i dođe do promjena, sve posljedice ne mogu se kratkoročno sanirati.

Doritos & Super Bowl

Nekako se u mojim zadnjim člancima provlače sport i filmska industrija.

Znate li što je američki Super Bowl?

To je najvažniji sportski događaj na američkom kontinentu, a odnosi se na završnicu doigravanja u američkom nogometu. To je ujedno i jedan od najgledanijih sportskih događaja na svijetu, a svakako najgledaniji na američkom kontinentu. Prošlogodišnji Super Bowl je, s oko 114,4 milijuna gledatelja, bio najgledaniji emitirani program u američkoj povijesti.

S toliko gledatelja, događaj je daleko od samo sportske manifestacije namijenjene obožavateljima američkog nogometa. To znaju i oglašivači koji koriste priliku za dobru zaradu, a i velika društva i brandovi koji žele pridobiti pažnju svojih potrošača. Možemo reći da i jedni i drugi imaju koristi od Super Bowl-a. Reklame koje se emitiraju za vrijeme završnice postale su događaj sam za sebe koje gledatelji prate čak i ako ne mare za nogomet.

Kako prenosi Forbes, Leslie Moonves, predsjednik i izvršni direktor američke tv kuće CBS, izjavio je da je cijena 30-sekundne reklame na ovogodišnjem Super Bowl-u dostigla pet milijuna dolara. To je porast od 66,6% u odnosu na cijenu od prije pet godina. Procjene govore da je cjelokupna marketinška kampanja za Super Bowl iznosila 30 milijuna dolara.

Zašto je bitno razumjeti ove informacije?

Na ovogodišnjem Super Bowl-u odigranom 7. veljače u San Franciscu, prikazana je reklama nacho čipsa Doritos. Reklama je dobro prihvaćena među ljudima, ali izazvala je rasprave potaknute od strane Naral Pro-choice America, jedne od najvećih američkih organizacija za promicanja prava na pobačaj.

Reklama prikazuje par koji je došao na trudnički pregled ultrazvukom. Muškarac jede Doritose, dok liječnica i žena gledaju snimku bebe – pravog ljudskog bića koje je jasno i nedvosmisleno prikazano na ekranu ultrazvuka. Muškarac primjećuje da i beba želi jesti Doritose jer, kako se on odmiče od žene i bebe, beba pruža ruku i lovi Doritose.

Naral Pro-choice okomila se na Doritose jer su se usudili „humanizirati“ nerođeno dijete, tj. dati mu ljudske karakteristike, tj. prikazati istinu i na taj način odvratiti nekoga od tog čina. Manje pobačaja, manja zarada Planned Parenthood-u u trgovini organima nerođene djece.

Ono što je bitno istaknuti je utjecaj jedne takve marketinške kampanje ili reklame na stavove javnosti.

Dobro je poznato koliki utjecaj mediji i marketing imaju na mišljenje prosječnog čovjeka (mladih) i koliko vremena dnevno provedemo okruženi društvenim medijima sa svih strana. Da većina medija koristi svoj utjecaj na ovakav ili sličan način, pridonoseći formiranju dobrih i ispravnih stavova među ljudima, njihov se utjecaj ne bi trebao problematizirati. Jednako tako, da država kroz zdravstveni i slični odgoj promiče moralne istine koje vrijede za sve ljude i koje su svojstvene velikoj većini, ne bi se problematizirao odgojni element obrazovanja (države). S obzirom da situacija u slučaju zdravstvenog odgoja nije takva, itekako je bitno problematizirati odgojnu komponentu države kroz obrazovni sustav jer ona postaje nametnuta.

S obzirom da svakodnevni život svakome donosi specifične probleme, među 114,4 milijuna gledatelja je sigurno neka osoba koja želi pobaciti, koja poznaje nekoga tko želi pobaciti ili neki liječnik odustao od Hipokratove zakletve.

Reklame poput Doritosa i nezavisni filmovi o kojima sam već pisala spašavaju živote. Zato je potrebno društvene medije, medije oglašavanja i filmske produkcije upotrijebiti u pravu svrhu jer oni, sami po sebi, nisu zli. Postoje ljudi koji ih koriste za dobro, čak i u „najzvjezdanijem“ Hollywood-u i na divljem marketinškom tržištu koje je, ponekad nam se čini, dignulo ruke od čovjekove vrijednosti. Istovremeno, oni su poticaj svima u ekonomskoj branši (jer se sve svede na ekonomiju) koji žele pridonijeti svijetu na ispravan način da je to moguće.

Kada pogledamo brojke i utjecaj, ova reklama je poprilično bitna, zar ne?

Bioetička i moralna pitanja postoje oduvijek, kao i napadi na njih.

Jedino je različit intenzitet kojim se napadaju.

Ova pitanja nisu se pojavila nedavno ili tek sada kad se agresivno napadaju po medijima. Bila su prisutna i ranije, ali možda se nisu toliko javno napadala. Nije bilo prisutno ozračje u javnosti koje, osobu koja izjavi da je “za život” ili protiv ideologije feminizma ili rodne ideologije, toliko napada i stvara pritisak na nju. Taj pritisak i zlostavljanje mogu rezultirati otkazom, šikaniranjem i napastovanjem na poslu (zašto bi netko imao pravo reći na poslu da je “za život”, kad je to pravo rezervirano isključivo za onoga tko je “za izbor”?). U slučaju poznatih osoba, svrstavanje sebe na stranu “za život” može rezultirati otkazivanjem ugovora, uloga, sponzorskih ugovora, koncerata i sl.

Ova pitanja su jako važna.

Obrađujem ih na blogu jer želim potaknuti svakoga na angažman i sudjelovanje u zaštiti ljudskog dostojanstva. To se prvenstveno postiže ispravnim životom, a manje aktivizmom.

Pišem i o mnogim interesnim skupinama koje financiraju pokrete i postupke koji ubijaju ljudski život i ljudsko dostojanstvo. One žele napraviti promjenu kulturno-vrijednosne paradigme.

Moj cilj nije poticanje straha od interesnih skupina i stav kako ništa ne možemo promijeniti.

Možemo promijeniti puno toga.

Naravno, ne možemo izravno utjecati na nekog milijardera koji ima naopako postavljene temelje sklone sotonizmu (što ima svaka osoba koja podupire kulturu smrti). Jednako tako, on ima pravo odrediti način distribuiranja i trošenja vlastitih novčanih sredstva (ekonomska sloboda mora se poštovati).

Ono što možemo je živjeti ono što je ispravno i potaknuti i druge na takav život.

Samo istina oslobađa. Kad čovjek živi istinu, tada se događaju promjene.

Poštivanje morala u svim ovim pitanjima nije nešto što treba očekivati samo od ostalih ljudi. Ta problematika ne može se podizati isključivo na visoku razinu (politiku, milijardere “filantrope”, zakonodavstvo, interesne skupine), nego su to pitanja koja zahtijevaju poštivanje i od strane tebe i mene. Drugim riječima, prosječni građanin mora živjeti te istine, poštovati i štititi ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti, angažirati se u njihovoj zaštiti, stvarati obiteljsko ozračje otvoreno još jednoj bebi više u vlastitom domu, a onda će se stvari pokrenuti i na višim razinama.

Nažalost, onaj tko ima veću moć, financijsku snagu i utjecaj može napraviti i više zla, ali vjera, molitva i djela “običnih” stanovnika naše Zemlje kao zadovoljština za grijehe, sudjeluju u pobjedi dobra nad zlim. Ono što želim reći je i kako nisu sve bogate osobe zle. Ima i siromašnih koji su zli i koji pohlepom, zavišću i tračevima naprave toliko zla. UVIJEK treba krenuti od sebe.

U posljednje dvije-tri godine, zahuktale su se bioetičke rasprave u javnom prostoru u Hrvatskoj.

Također, pojavile su se i aktivirale udruge za zaštitu ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti.

Te konzervativne udruge boljim argumentima (imaju bolje argumente jer govore istinu, jer su u službi istine protiv koje laž nema šanse) pobijaju sve argumente udruga koje promoviraju kulturu smrti. One ne dobivaju ni približno toliko medijskog prostora koliko dobivaju druge udruge; ne financiraju se iz državnog proračuna; ne podupiru ih ministri; njihovim aktivnostima ne marširaju ministri, a mediji ih, kad ih i spomenu, nazivaju pogrdnim imenima, “kato-talibanima”, kao što bi i mene. Ne mogu reći da se slažem sa svim načinima djelovanja konzervativnih udruga, ali imamo iste vrijednosti.

Nedavno su se predstavnici nekih udruga za izbor pobunili i zabrinuli jer se u Hrvatskoj aktivirala javnost koja je za zaštitu ljudskog dostojanstva. Ne znam, možda ti predstavnici misle da oni imaju isključivo pravo djelovanja, da se smije čuti samo njihov glas (kojeg podupire tek mali dio stanovnika RH). Razumijem da te udruge moraju opravdati novac koji dobivaju od poreznih obveznika i stranih “dobrotvora” koji rovare po Hrvatskoj, ali uzimati “autorizacijsko” i isključivo pravo bavljenja određenim temama je malo previše, čak i od tih i takvih članova tih i takvih udruga.

Posljednja dva-tri mjeseca, povela se rasprava o prizivu savjesti liječnika.

U javnosti su se pojavili slučajevi medicinske sestre iz Knina koja nije htjela asistirati u izvršavanju pobačaja; liječnice iz Vukovara koja nije htjela raditi pobačaje; a liječnici iz bolnice Sveti Duh kolektivno su potpisali priziv savjesti i ne izvode pobačaje. Na moju žalost, i dalje izvode jednako neprihvatljiv postupak umjetne oplodnje. Sretna sam zbog nevršenja pobačaja i nadam se kako će priziv savjesti proširiti i na područje umjetne oplodnje i drugih medicinskih postupaka koji također krše pravo na život, ljudsko dostojanstvo i Božje pravo stvaranja.

Naravno, odmah su se javile feminističke i druge udruge za izbor koje su neugodno iznenađene odlukom liječnika te ih optužuju da ženama onemogućuju donošenje odluke o ubojstvu vlastitog djeteta (!!!), a koje je zapakirano u “pravo na izbor”.

Pravo na izbor čega?

Pravo na izbor duljine i boje kose – da.

Pravo na šminkanje – da.

Pravo na ispravno plaćen i cijenjen rad – da.

Pravo na izbor upuštanja u seksualne odnose (kada, gdje, s kim, koliko puta, da, ne) – da.

Pravo na prirodno planiranje obitelji – da.

Pravo na ubijanje drugog ljudskog života koji se prvih devet mjeseci svog života nalazi u tijelu drugog ljudskog bića, a u potpunosti je nova individua, – ne.

Pravo na izbor u kontekstu života ionako ne postoji, ali to pravo pod kojim se trpa svašta definitivno mora kapitulirati pred začećem novog života. Pravo na izbor postoji u svim koracima koji prethode mogućnosti i nastanku novog života. Nakon toga, pravo na život je jedino primjenjivo pravo.

Zašto bi netko morao držati ljestve osobi koja želi počiniti zločin?

Priziv savjesti u medicinskoj struci definiran je u Zakonu o liječništvu: “Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca” (Zakon o liječništvu, čl. 20).

Ne volim spektakle, ali razumijem da ljudi nisu upoznati s katoličkom vjerom. Nisu saživljeni s onim s čime sam ja pa se događaju situacije poput sljedeće.

Pravu je buru izazvala propovijed don Damira Stojića, studentskog kapelana iz Zagreba, koju je održao na Božićnoj misi.

U propovijedi je istaknuo da bi Herod bio presretan u današnjoj Europi. Uz tehnologiju kojom se danas rade pobačaji, mogao bi izvesti pokolj Nevine dječice puno čišće i sterilnije bez otpora javnosti. (usp. Herod je naredio ubojstvo sve muške novorođenčadi u Betlehemu i okolici do dvije godine starosti, što bi trebalo pokriti razdoblje u kojem je Isus rođen. Htio je biti siguran da je ubio novorođenog Kralja, Isusa, jer je mislio da je Isus zemaljski kralj. Bojao se za svoju vlast. Anđeo je javio Josipu u snu što se sprema pa su Josip i Marija uspjeli pobjeći s Isusom u Egipat. Crkva slavi blagdan Nevine dječice 28.12.).

Don Damir pitao je koja je razlika između onoga što je radio Herod i onoga što mi radimo po Zakonu o pobačaju.

Nadalje, istaknuo je da su u vinkovačkoj bolnici, u kojoj su svi liječnici potpisali priziv savjesti, spremni dovesti liječnuke iz susjednih država kako bi radili pobačaje(!!!).

Možete li zamisliti toliku opačinu u kojoj bi se dovodili liječnici koji će raditi ubojstva nerođene djece u ¸Hrvatskoj – državi koja ima ogroman minus u prirodnom priraštaju. U Hrvatskoj 50 posto obitelji ima samo jedno (1) dijete! Istovremeno, nitko ne razmišlja dovesti liječnike za bolesne ljude i djecu koji na pregled i snimanje čekaju mjesecima.

Možete li zamisliti koliko nešto naopako i zlo manipulira postupcima i mišljenjem tih ljudi?

Za sada još uvijek imaju uspjeha logični i razumni argumenti pa ljudi mogu shvatiti da je nešto pogrešno. Nažalost, briše se ta granica pa će se zlo sve teže detektirati. Ono se ne pojavljuju u ružnom, strašnom obliku s rogovima, nego dobro zapakirani u celofan.

Na kraju se ne bih iznenadila da se kao glavni krivac za uvoz liječnika i trošenje državnog novca proglase liječnici koji ne žele raditi pobačaje – ubojstvo nereođene osobe.

Na kraju, evo odgovora na pitanje don Damira.

Ne vidim razliku između onoga što je radio Herod zbog sebičnih interesa i onoga što mi danas dozvoljavamo Zakonima o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, kontracepciji.

Različita je jedino tehnologija i izvršitelj. Prije dvije tisuće godina, to je bio vojnik. Danas je to liječnik koji je položio Hipokratovu zakletvu koju pogazi svaki put kada izvede namjerni pobačaj, eutanazira nekoga, vrši umjetnu oplodnju ili neki drugi nemoralni postupak.