Oznaka: seksualnost

U zadnje je vrijeme postala pomodna riječ “karakter”, “osoba s karakterom”, “karakterna osoba” ili “žena/muškarac s karakterom” pa ljudi imaju krive verzije onoga što je karakter i nabacuju se tim izrazima.

Tako će neki reći da je osoba karakterna ako se nezrelo posvađa zbog nečega jer, eto, ima svoj karakter i stav, ne da svoje pa makar pričala (pogrešne) gluposti i bila u krivu. Tu se ne radi o karakteru nego o (neodgojenom) temperamentu.

U Bibliji ne postoje semafori, automobili i instagram, ali postoji slobodna volja, snaga volje, odgovornost, zlatno pravilo, moral, umjerenost, deset zapovijedi, posljedice Istočnog grijeha, velika doza zdravog razuma, ali i puno više onoga što nadilazi razum i što čovjek ne može spoznati razumom; istina o čovjeku koja se onda primjenjuje i u slučaju crvenog na semaforu i objavama na dr. mrežama.

Upravo je takvo zaključivanje smisao odgoja, rasta u vjeri i, općenito, izgradnje karaktera. Nije smisao izvlačiti rečenice iz konteksta s obzirom da na taj način nikada nećete moći uklopiti auto i semafor jer ih nema.

“Čovjek ne želi priznati golemu vrijednost koju za ljudsku ljubav posjeduje čistoća onda kada ne želi priznati potpunu i objektivnu istinu o ljubavi žene i muškarca, postavljajući na njezino mjesto subjektivističku fikciju. … Ne može se shvatiti puni smisao krjeposti čistoće ako se ne razumije ljubav kao funkcija odnošenja osobe prema osobi, funkcija usmjerena u načelu prema sjedinjenju osoba.”                                           

                                                             sv. Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”

Temperament i karakter

Temperament (narav) je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao za rad na sebi, prirodno gorivo koje nas pokreće. Netko je zapaljive, a netko mirnije naravi. U različitim situacijama do izražaja dolaze različite vrste čovjekovog temperamenta jer smo miks svega pomalo.

Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, odgojem, vjerom, izgradnjom sebe i željom da se postane najbolja verzija sebe. Karakter je nadgradnja temperamenta jer čovjek ne može živjeti (samo) po temperamentu.

Sve ljudske razine trebale bi biti integrirane, međutim, ako ima nekih odstupanja, onda je karakter kontrolni i korektivni mehanizam. Kako je karakter povezan s duhovnom dimenzijom, evo nas opet na potvrdi važnosti duhovne dimenzije u ponašanju čovjeka.

Karakterna osoba ili osoba s karakterom postupa moralno ispravno, ima ispravne stavove i drži ispravne principe. To radi zato što je tako oblikovao/la svoju dušu i srce. Zato što shvaća važnost toga, ima smisao. Zato što se dopušta napuniti Božjom mudrošću i smislom. Zato što je prionula na Božji (crkveni) nauk i način gledanja na stvari i pojave. Zato što zna kako to ne može biti i postati sam.

Društvene mreže imaju i svojih prednosti, ali i više nedostataka.

One olakšavaju komunikaciju s ljudima koji žive dalje od nas, olakšavaju grupne dogovore i pregovore, ali i kreiraju lažne odnose. Potiču površinske odnose, izazivaju ovisnost. Miješaju stvarnost i umjetni, nestvarni svijet. Šire mainstream ideje i lažne vijesti uz kontrolu. Prikazuju jedan lažni svijet radi prodaje bar malog dijela sebe ili pobuđivanja osjećaja divljenja prema sebi od strane drugih. Čovjek se želi osjećati bar malo vrijedno i važno jer možda nema odnos ljubavi s bliskim osobama ili taj odnos nije istinska ljubav i bliskost koja napuni čovjeka. To su činjenice.

Pokazalo se i da su korisnici Instagrama najveći narcisi te da, općenito, društvene mreže povećavaju tjeskobu, dekoncentraciju, rastresenost i disperziju pozornosti. Uništavaju stvarne odnose koji se mijenjaju šutom dopamina nakon lajka, sviđanja i uspješne prezentacije. Tako dođe do hipofrontalnost, tj. slabljenja frontalnog korteksa mozga zaslužnog za razumno odlučivanje i odgovorno ponašanje jer ste se navezali na šut poput ovisnika.

Bitan je klik, a ne kvaliteta

Ukratko, tim se riječima može objasniti funkcioniranje društvenih mreža (u prvi tren).

Nije bitno što prikazujete. Ako ste udarili na ljudski dojam, tj. emocije, u prednosti ste jer sve izaziva neki dojam, sve budi neku emociju. Zato su društvene mreže pune osoba koje se prodaju kao komad mesa, čak i ako nisu javne osobe, jer je najlakše pobuditi najniže emocije s obzirom da su one primitivne i neuređene.

Po tom spuštanju i umanjivanju čovjeka samo na nagone, sistem ‘provokacija-nagon-emocija’ je logičan jer, ako netko misli da je životinja, neće imati problem izazivati takve emocije niti će imati problem odgovarati na njih (“životinja” je našla “životinju”).

Problem je što čovjek nisu samo emocije. Čovjek nije samo nagon, samo temperament.

Čovjek nije životinja, nego je on Božje stvorenje u čijem su tjelesnom dijelu stvaranja sudionici roditelji, dok Bog daje dušu u trenutku “Neka bude!”, a taj trenutak ne ovisi o ljudskoj volji ni pokušaju. Drugim riječima, čovjek sa svim svojim biološkim, emocionalnim/psihološkim nagnućima ima i duhovnu razinu. Ona svemu tome daje smisao kako se sve ostale dimenzije ne bi pogrešno razvijale, integrirale i zloupotrebljavale.

Osobe koje izazivaju najnižu razinu nagona kod ljudi i same su vođene najnižim razinama svih svojih dimenzija. Na njima su ostale jako nisko u ravoju.

Ovo su teške riječi pa ćemo ih pokušati rastaviti i objasniti.

Neki će reći da to nije tako jer su te osobe zapravo pametne pa znaju iskoristiti ono što danas prolazi. U principu, ne radi se o tome. Točno je kako to rade radi novca, ali se sasvim sigurno ne radi o pametnoj ideji.

Zdravoj, zreloj osobi nešto takvo nikako ne može biti privlačno niti bi, zbog osjećaja moralne odgovornosti koji je sprječava da druge ljude navodi na grijeh, postupila tako jer ne postoji novac koji bi bio dovoljan da se spere takva odgovornost.

Ako je osoba spremna prodati sebe kao komad mesa kako bi zaradila na klikovima i promovirala se, prema slobodi volje, ima pravo na to. Istovremeno, ona nije pametna, nego je duhovno i emocionalno, tj. karakterno osiromašena iz različitih razloga – rana, neznanja, slobodne odluke, pohlepe, nezrelosti, loše namjere, loše oblikovanog karaktera i sl. Toj osobi treba pomoći kako bi shvatila istinu, iako ima slobodu volje i sama bira kako će urediti svoj život.

Dakle, slobodna volja svake osobe postoji, ali postoji i istina i posljedice koje idu uz tu slobodnu volju. Dok osoba zanemaruje istinu, ne može započeti ni proces iscjeljenja. Kad nastupe posljedice, nastaje iščuđavanje i ljudi odbacuju svoju odgovornost, iako su ih oni svojim postupcima izazvali.

Prodaje li golotinja?

Da prodaja samog sebe golog i ne prolazi uvijek, tj. da je na prvu važan klik, ali dugoročno kvaliteta, vidljivo je i na kampanjama plaćanja svakog klika i komentara. Broj sljedbenika mora se nekako natući makar i plaćanjem, iako se daljnjim raslojavanjem obitelji i odgojem bez vrijednosti, morala, odgovornosti, obveza, bliskosti i topline, klikovi više neće morati ni plaćati jer će samim tim činjenicama već biti stvorena željena masa – bezmoralna, bezkarakterna, zaglupljena, bez istine o vječnom životu i bez kritičkog promišljanja o serviranim “istinama”. Već sada su vidljive takve karakteristike među ljudima.

Kako god bilo, to ne pere od odgovornosti ni plaćenike ni one koji plaćaju.

Čak ako se i ne radi o izazivanju najnižih emocija, radi se o izazivanju emocija (dojma).

Drugim riječima, sve je postala (lažna) prezentacijska prodaja. Danas čovjek robuje dojmu, doživljaju i prodaje se prezentirajući se nekom veličinom. Kad popričate s takvom veličinom, dobijete drugačiju sliku, sliku bez pokrića. Mora imati puno doživljaja koje mora prodavati svima drugima i uvjeravati ih da je zbog toga sretan jer puno putuje, super jede, izlazi na prestižna mjesta, pliva s dupinima i sl., iako je dojam (emocija) subjektivna kategorija. Cilj prodajne i marketinške aktivnosti je učiniti vas nezadovoljnim svime u vašem životu, a zapravo je ono što vam ta prodaja nudi besmisleno i nedovoljno jer svaki mjesec morate kupiti nešto, “uzeti svoj šut” kako biste bili “sretni”.

Sve nabrojano nije loše ili krivo, ali nisu ti doživljaji ono što čine čovjeka niti će mu to nešto pomoći u pripravljanju za vječnost. Zato dojam, tj. emocije i jesu subjektivna kategorija. To nije bit čovjeka, nego dodatak koji može učiniti čovjeka zanimljivijim i njegov život ljepšim, ali ako on nema dobru bit, ako nema dobar karakter koji je objektivna kategorija jer se tiče principa i morala, onda to ništa ne vrijedi. Onda pričate s čovjekom koji može kupiti puno toga u životu, ali je ljuštura. Doslovno. Kad ga gledate, vidite samo ljušturu bez ičega unutar nje, bez duše. Praznu, zlu ili jadnu ljušturu.

“Ne mogu biti dio svijeta u kojem muškarci oblače svoje supruge kao prostitutke pokazujući sve što treba njegovati; u kojem ne postoji pojam časti i dostojanstva, a čovjek se na druge može osloniti samo kada kažu ‘Obećajem’; u kojem žene ne žele djecu, a muškarci ne žele obitelj … ”                                                 

                                                             Keanu Reeves

Bilo što što dovodi do smanjenja moralnih principa (apsolutne moralne istine) i umanjenja vrijednosti (dostojanstva) osobe, nije vrijedno truda jer je u sebi ružno zbog ružne duše.

Je li tijelo problem?

Nikako.

Zašto?

Zato što je Bog postao čovjekom i uzeo ljudsko tijelo.

Isus je uskrsnuo tijelom i dušom.

Gospa je uznesena tijelom na nebo.

Čin kojim nastaje novo ljudsko biće, preko muškarca i žene ima i svoju tjelesnu dimenziju. U tom lijepom činu stvaranja, muškarac i žena sudjeluju i tjelesno.

Mi ćemo uskrsnuti tijelom.

… Puno je razloga zašto je tijelo važno.

Prema tome, nema ništa loše u ljudskom tijelu koje je fizička komponenta (razina) osobe (osoba = duša, duh i tijelo).

Upravo zato što je Bog jedino čovjeku dao dostojanstvo, to dostojanstvo ne smije se uništavati (polu)pornografijom jer čovjek nije otkupljen i ne spašava se usprkos tijelu, nego po tijelu (“Tijelo je stožer spasenja.”, KKC).

Ne možemo rascjepkati čovjeka na dijelove kad su sve njegove razine povezane, a što znači da ne možemo izolirati jednu razinu i reći da se to ne tiče drugih razina, tj. cijelog čovjeka.

Evo banalnog primjera kojeg se nitko ne sjeti. Djelo počinjeno tijelom (npr. krađa, udarac) ostavlja posljedice i na drugim dimenzijama čovjeka pa se javlja krivnja, lupanje srca (tahikardija), napad panike, nesanica, loši snovi i sl., a to su već emocionalna i duhovna razina. Taj čin ostavlja rane, posljedice, na cijelom čovjeku. Ne može se čovjek spasiti po jednoj razini, a po drugima ne jer je on nedjeljiva osoba (duša, duh i tijelo).

ČIME ZAPOČINJE SPOLNI ODNOS?

Onaj tko želi zanijekati ovu istinu, vjerojatno misli da seks započinje tjelesno, tj. spolnim organima, a što nije točno. Seksualni odnos započinje voljnim procesom u srcu (duši) (duhovna dimenzija) i nastavlja se kroz misaoni proces (psihološka dimenzija) u mozgu koji registrira tu želju te izdaje daljnje naredbe tijelu – žlijezdama i organima (fizička dimenzija).

Kao što Ivan Pavao II. reče, problem s pornografijomnije što ona prikazuje previše. Ona prikazuje premalo jer reducira osobu samo na tijelo, samo na objekt. Objekt ne misli i ne osjeća. U spolnom odnosu sudjeluju sve čovjekove dimenzije, zato u tom činu sudjeluju dvije osobe koje imaju svoje misli i osjećaje. Kod trgovine ljudima i prostitucije toga nema. Tada postoje samo subjekt i subjekt sveden na objekt.

Zbog svega napisanog, spolni odnos nije nebitan. On je od velike važnosti, ali u braku. U vezi osobe nisu pozvane niti imaju pravo na taj dio druge osobe, nemaju se pravo na taj način vezati jer tko što mislio i govorio, spolni odnos predstavlja povezivanje (izmjenu, predanje) osoba. Spolni odnos, odnosno bračni čin predstavlja slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj.

Spolni odnos je jako bitan u braku, pogotovo muškarcima koji su osjetilniji i kojima je on poveznica s poštovanjem i poželjnošću. Žene su osjećajnije pa im treba ljubav. Tu se slažu i vjera i antropolozi i psihijatri i psiholozi i sve druge grane koje se bave čovjekom, a i zdravi razum, ali jedino vjera daje smisleni okvir, tj. smisao jer se čovjek, sa svim svojim prirodnim nagnućima i razinama, može smisleno ostvariti samo kao otkupljeno biće po Isusu Kristu koje ima alate za borbu protiv svojih loših nagnuća.

Ako niste vjernik i ne živite praktičnim vjerskim životom, sigurno znate i primjenjujete zlatno pravilo. Neka vam ono ostane za život: (ne) čini drugome ono što (ne) želiš da drugi tebi čini. Tako je i u odnosu između muža i žene. Njemu više trebaju poštovanje i seks, njoj treba ljubav. I jedno i drugo moraju se potruditi kako bi dobili što im je potrebno bez ALI, inače dolazi do problema.

S pojavom Facebooka i Instagrama, pojavile su se, tj. kristalizirale, i neke pojave na području međuljudskih, pa samim time i na području muško-ženskih odnosa. Evo nekih od njih:

• čestitanje rođendana i drugih svečanih prilika: mislim da je puno bolje čestitati djetetu/ženi/mužu direktno u stvarnosti, zagrliti ih i samo s njima i/ili s prijateljsko-obiteljskim krugom provesti taj dan, nego čestitku objaviti na svom profilu u stilu: danas je mojem djetetu rođendan … (??) Nije ni to grijeh ili nužno loše, ali je usmjereno na vašu promociju, a ne na emocionalnu potrebu djeteta za vašim zagrljajem, potporom i ljubavlju. Vi ćete biti lajkani mama ili tata, ali u suštini, vaše dijete neće imati išta od toga, kao što ni djeca J.F.K.-a nisu imala išta od toga što im je tata faca, predsjednik države i (idealizirajuća) fantazija ondašnjih žena  (konkretno Kennedy je imao jako dobrih političkih poteza koji su odražavali katoličku brigu za društvo, iako je privatno kršio bračne zavjete i katolički nauk o spolnosti što je njegova privatna stvar)
• objavljivanje fotografija djece: nemojte objavljivati fotografije svoje male djece iz očitih i neočitih razloga
• razvijanje veza: Jeste li primijetili kako su se veze pretvorile u prodavanje osoba? Tako muškarac prodaje svoju polugolu curu/ženu javnosti bez razmišljanja o kakvom se utjecaju radi i kako time umanjuje njezinu suštinsku vrijednost, iako novčanu možda ne i žena prodaje samu sebe. Lijepo je što se on ponosi njome (tako i treba! Moraju jedno drugome biti podrška! – iako, čime se u ovom slučaju ponosi?), ali meni je logično da, ukoliko nam je nešto vrijedno i neprocjenjivo, to želimo zaštiti. Prvenstveno mislim na intimnost, ljepotu povezanosti, dostojanstvo osobe, ljepotu biti osobe. U protivnom je misterij i dostojanstvo osobe izloženo cijeloj javnosti. Naravno, ženska je strana ta koja daje pristanak za objavljivanje takve fotografije. Tužnije od toga je jedino kad žena samu sebe prodaje na ovaj način.

Tko usmjerava civilizaciju?

Žene su te koje određuju smjer civilizacije.

Ako usmjeravamo civilizaciju ovako, onda nemamo pravo na prozivanje muškaraca za šovinizam. Jednako tako, ne mora se raditi o polugoloj fotografiji, ali se opet današnje veze svedu na promociju i egzibicionizam gdje ljudi dokazuju svom krugu ili javnosti svoju važnost, bitnost i vrijednost. Ne znam što bi se dogodilo ukoliko bi se ta žena npr. udebljala ili prestala ići u teretanu? Bi li njihov odnos i ljubav mogli izdržati tu kušnju ili bi došlo do prekida jer bi on smatrao kako se ona više ne bi mogla toliko dobro prodati?  Bi li njihova ljubav došla na kušnju ako bi on izgubio svoju moć i poziciju pa više ne bi bilo platinaste ili crne American kartice? Svatko dobije što traži/zaslužuje, a pogotovo obje strane u takvoj vezi. Nema mjesta čuđenju, ali ni proglašavanju tog odnosa odnosom kakav bi trebao biti i kako ga je Bog zamislio.

Problem su pogrešna očekivanja i pogrešne istine koje društvene mreže grade o čovjeku pa onda i o međuljudskim odnosima pri čemu nitko ne preuzima odgovornost.

Što ako bih ja umjesto odlaska na ekstenzije trepavica i pumpanja jagodica, teretane, ružnih geliranih noktiju, “jeftinih” 3 u 1 dekoltiranih+kratkih+uskih haljinica, “poslovnih i turističkih pothvata” u Dubaiju, seksa za jednu noć i hoda srama radije utvrđivala gradivo o paničnim neurotičarima istovremeno jedući tjesteninu s povrćem iz vrta, nakon čega bih se rasplesala uz pjesme objašnjavajući nećacima razliku između countryja i rocka, otišla na probu i misu, otišla na spoj i sama zaspala u svom krevetu?

Ili bih došla s posla, čitala o pogrešnim idejama g. Attalija, otišla na misu, napisala novi članak pa sutradan obukla haljinu, obula štikle, sandale ili balerinke, stavila tradicionalne konavoske naušnice ili narukvicu belenzuku iz BiH te otišla na spoj, divila se zvijezdama i Bogu koji se zaigrao sa stvorenim, raspravljajući s dečkom zašto na ravnateljskim pozicijama bolnica moraju biti ekonomisti, a ne doktori jer ekonomist ne može operirati, a doktor ne može voditi bolnicu te mu objašnjavala zašto je muškarac stup (glava), a žena duša obitelji i pričala mu svoju filozofiju o cipelama i vatrometu prve bračne noći te sama zaspala u svom krevetu, a to bih ponavljala ili do prekida, ukoliko osoba nije za mene, ili do vjenčanog prstena na ruci?

Nisam i ne želim biti porno diva, nego žena. Žena i treba biti privlačna, ali ženstveno privlačna, a to nema veze s 3 u 1 dekoltiranim+kratkim+uskim haljinicama, nego s umjerenošću. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno, a i jest dovoljno zrelom muškarcu. Caka je u tome što porno diva nije samo ona žena koja snimi porno film. Takve su žene u manjini i da se radi samo o njima, ne bismo imali toliko problema.

• krivo tumačenje pojmova poput karakternosti: To je posljedica prethodne točke. Da bi se razumjela prethodna točka, osoba mora znati tko je i što je dostojanstvo svakog ljudskog bića. Ako ni inače ne gleda na taj način, onda neće ni razumjeti u čemu je problem
• redukcija čovjeka i izopačen pogled na muško-ženske odnose: u potpunosti se potiče bezkarakternost i kod muškaraca i kod žena. Stvarno vam je ok ako vaš dečko ili suprug prati profile polugolih žena? Ne bih rekla da vas to usrećuje, ne zbog posesivnosti, nego zbog manjka karaktera vaše jače polovice i zbog spoznaje da niste dovoljni. Stvarno vam je super što vaša cura/supruga ciljano izaziva osjećaje koje bi trebala izazivati samo u vama?

Pogrešno integrirana seksualnost bez vrijednosti i ovisnost o pornografiji uništavaju veze i brakove, a ovisnost o pornografiji ostavlja i fizičke promjene na mozgu. Žene, zbog toga možete prigovarati samo ako same ne objavljujete takve fotografije jer inače sudjelujete u trovanju muškarca neke druge žene i imate dvostruke standarde.

Inače, uopće je neosporno da muškarci ne trebaju pratiti takve profile i onda komentirati kako su sve žene … ili te žene …. jer i oni sudjeluju u njihovom padu i pogrješci, snižavaju ih na objekt požude plus što uništavaju sebe, vezu i brak.

Pornografija je dominantno muški problem, iako pomalo zahvaća i žene, zbog biološko-psihološko-duhovne istine o razlici spolova, potrebi za poštovanjem i prirodnom dominantnošću što je kod muškaraca povezano sa seksom.

Nažalost, danas se promiče i pornografija kod žena što je jednako loše kao i kod muškaraca s time da je ovdje još došlo do “zamjene” uloga jer se ženi nastoji nametnuti muški način razmišljanja pa i muški problem pod krinkom naprednosti. Time je došlo i do “zamjene”organa i do psihološko-duhovnih karakteristika. Zašto? Jer su muškarci po naravi osjetilniji (aktivniji, davatelji ljubavi na primajući način), dok su žene u tom kontekstu osjećajnije (pasivnije, primateljice ljubavi na davajući način), a ovime su žene “postale” biološko-psihološko-duhovno muškarci koji zahtijevaju poštovanje mjereno količinom seksa.

• posesivnost i kontrola: istovremeni rast takvih “prodajnih” fotografija i porast posesivnosti i kontrole u vezi/braku. Grozno mi je kad ljudi u vezi ili braku kopaju po mobitelu druge strane. Gdje je povjerenje, odgovornost i sloboda = ljubav? Oni su nestali i radi takvog prodajnog koncepta odnosa. Karakterna osoba niti objavljuje takve fotografije niti kopa po mobitelu druge strane jer je to preduvjet zdrave veze, ali u stvarnosti ispada kako će jedna strana tolerirati takve fotografije, a druga kopanje i nadzor po mobitelu. Brrr!
• ne, ne mislim da se neka institucija treba baviti odgojnom komponentom društvenih mreža i mladima te im objašnjavati s kime smiju, a s kime ne komunicirati ili tko ih smije zagrliti, dodirivati i sl. To moraju raditi roditelji jer je odgoj njihova uloga te osoba koja je ispravno odgojena nema problema s tim (vidi uvodni dio o semaforima i instagramu u Bibliji). Onim roditeljima kojima treba pomoć, treba pomoći, ali se ne smije zato oduzimati pravo roditeljima na odgoj
• svi smo mi face: jesmo, svi smo mi face. Cijeli svijet je tolika faca da se narcizam cijedi u neograničenim količinama, kao i tablete za spavanje te antidepresivi. Zapravo, onda se radi o facama koje mogu zaspati samo uz tablete za spavanje.

Božju mudrost u srce i glavu jer čovjek može biti istinski sretan jedino tako!

Nemojte očajavati ako ste bili na krivom putu. Krenite ispočetka! S Bogom i radom na sebi to je moguće jer ste vrijedni i zaslužujete puno bolje, bili muškarac ili žena. Naša je vrijednost u onome što jesmo – Božja bića i u Onome koji jest – Bogu.

Sretno!