Naletjela sam na članak koji baš dobro prikazuje ono što tvrdimo cijelo vrijeme: joga nije samo tjelovježba i radi toga nije za katolike.

U članku, od kojeg sam pročitala par rečenica i komentare ispod njega, učiteljica joge govori kako je joga psihoterapija, odnosno “kako liječi ono što se ne može tolerirati i kako tolerirati ono što se ne može liječiti” te kako se njome počela baviti rekreativno, a onda je odlučila i upisati školu za jogu.

Svi nas uvjeravaju kako je joga samo tjelovježba i napadaju zašto se katolici opet bune i nazaduju. Ono što mene zanima je kako nešto što je “samo istezanje” i “samo tjelovježba”, kako zagovaratelji joge govore, odjednom ima utjecaja i na duševnu razinu, tj. odjednom uključuje i duhovnu dimenziju?

Možda neki više ne žele lagati sad kad se puno ljudi bavi jogom i kad se proširila kršćanskim Zapadnim svijetom?

Inače, joga je nedopustiva katolicima jer predstavlja ideju samospašavanja (želi predstavljati ono što je Isus Krist), a zašto je to tako možete pročitati ovdje.

Moji savjeti za borbu protiv depresije, tjeskobe i stresa se nalaze ovdje.