Mogli ste primijetiti kako volim svoju privatnost. Ne volim narcisoidnost društvenih mreža i društvene mreže, ali evo mog doprinosa onome što smatram važnim i apsolutno moralno ispravnim za razliku od drugih # kampanja.
Nakon suprotstavljajuće peticije koja je isporučena britanskoj bolnici koja je odlučila isključiti aparate za život bebi Charliju Gardu, a podršku peticiji su dali i Sveti Otac – papa Franjo te g. Donald Trump, ovom kampanjom pokrenutom od strane CitizenGO-a se želi doprijeti do ostalih svjetskih lidera kako bi napravili ispravni pritisak i jasno rekli kako ne odlučuje čovjek o početku i završetku života. Vatikanska bolnica Il Picollo Gesu u Rimu želi prihvatiti malog Charlija, ali to ne dozvoljava britanska bolnica. Apsolutno je nedopustivo što je bolnica zabranila daljnje liječenje i osudila dijete na smrt jer su doktori iz vatikanskih i američkih bolnica smatrali da ima smisla nastaviti s drugom terapijom, kao i to da je odvjetnica zastupnica Charlija Garda aktivistica za legalnu eutanaziju, a srž cijelog ovog slučaja je upravo promicanje eutanazije, iako se radi o teškom slučaju. Treba prihvatiti činjenicu kada više ne postoje medicinske mogućnosti oporavka i zadnju riječ o tome imaju doktori, ali vodeći računa o tome da je Bog gospodar života i smrti, a čovjek nema pravo ugasiti uređaje koliko god situacija bila teška. Ovdje su bili suprotstavljeni s jedne strane roditelji i s druge strane bolnica i dodijeljena zastupnica prava malog Charlija.
Roditelji dječka su odustali od pravne bitke i dječaku će biti isključeni aparati. Pomolite se za njihovu obitelj da im Bog da snage nakon svega što su prošli.
Prenosim jednu priču sa sretnim završetkom iz SAD-a.
Courtney Baker bila je trudna s trećim djetetom. Prenatalni test kojem se podvrgla promijenio je puno toga.
modlitba.sk
Pismo u nastavku je pismo koje je ona napisala svom ginekologu, a u sandučić ga je ubacila njezina djevojčica Emersyn koja, da se pitalo njezinog ginekologa, ne bi bila rođena.
“Dragi doktore,
nedavno mi je prijateljica ispričala kako joj je njezin ginekolog pri svakom ultrazvuku rekao: ‘Savršen je’, a kad se dječak rodio s Downovim sindromom, posjetila je svog liječnika. Pogledao je dječaka i prokomentirao: ‘Rekao sam vam. Savršen je’.
Njezina priča jako me je pogodila. Iako sam bila zahvalna zbog njezinog pozitivnog iskustva, istovremeno sam bila beskrajno tužna jer ja to nisam imala. Da ste barem vi bili taj liječnik.
Došla sam k vama kad mi je bilo najteže. Bila sam prestrašena, zabrinuta i posve očajna. Još nisam znala istinu o svom djetetu i trebala sam je čuti od vas, ali sam, umjesto potpore i ohrabrenja, dobila prijedlog da prekinem život svog djeteta.
Rekla sam vam njezino ime, a vi ste nas ponovno upitali razumijemo li koliko bi dijete s Downovim sindromom loše utjecalo na kvalitetu našeg života. Predložili ste da još jednom razmislim o prekidu trudnoće. Užasavali smo se pogleda koji tek slijede. Najteži trenuci mog života su postali gotovo nepodnošljivi jer mi nikada niste rekli istinu: Moje dijete je savršeno!
Nisam ljuta. U meni nema gorčine. Samo sam jako tužna; tužna jer vas malena srca koja čujete kako kucaju svaki dan ne ispunjavaju strahopoštovanjem; tužna jer vas zapetljani detalji i čudo tih slatkih prstića, pluća, oči i uši ne tjeraju da zastanete; tužna sam jer ste strašno pogriješili rekavši kako će nam dijete s Downom narušiti kvalitetu života. Srce mi se slama jer znam da biste to mogli reći danas još nekoj majci. Rastužuje me to što niste imali čast upoznati moju kćer. Znate, Emersyn ne samo da je popravila kvalitetu naših života, već je dirnula srca tisuća ljudi.
parkermyles.com
Dala nam je neopisivu radost, veće osmijehe, više smijeha i slatkih poljubaca nego što smo znali da je moguće. Otvorila nam je oči za pravu ljepotu i čistu ljubav, stoga se molimo da nijedna majka ne mora proći što ja jesam; molim se da i vi vidite istinsku ljepotu i neokaljanu ljubav na svakom ultrazvuku i molim se da se, kad sljedeći put vidite bebu na ekranu s Downovim sindromom, sjetite mene i kažete istinu: ‘Vaše dijete je savršeno!’.” Izvor: parkermyles.com
Kroz razgovor s ljudima koji rade s trudnicama i na zaštiti života, saznala sam da im se velik broj trudnica žali na ponašanje liječnika u sljedećem smislu: prvo pitanje koje im je liječnik postavio nakon što im je potvrdio da su trudne je: “Želite li zadržati ovo dijete?” Pitanje je postavljano i kad je sve u redu s djetetom i kad dijete ima problema.
Čovječe, liječnik si! Kakvo je to pitanje i kakav je to pristup ? Treba li i liječnike educirati da prvo budu ljudi, a onda i oko pitanja pronatalitetne politike?
O kakvoj pronatalitetnoj politici pričamo ako i liječnike zanima ubijanje?
Priča se nastavlja ovisno o odgovoru trudnice – ako je odgovor da želi zadržati dijete, onda se koristi izraz dijete; ako je odgovor ne, onda je to samo nakupina stanica od kojih će liječnik očistiti trudnicu i sastrugati ih.
Jednako kao što je princ George, sin vojvode i vojvotkinje od Cambridgea, bio dijete dok se nije još rodio, a to isto dijete postaje nakupina stanica u raspravama o pravu na život i nije ništa strašno ako te liječnik “očisti od njih” u slučaju trudnoće neke osobe koja nije od interesa javnosti. Uz kulturu smrti i niske moralne standarde, medijima je bitno i o čijem se djetetu/”nakupini stanica” radi.
Dragi liječnici! Vi imate odgovornost! Nemojte misliti da vaša odluka ne utječe na oblikovanje društva.
Što se tiče prenatalnih testova, dragi budući roditelji, želite li biti u poziciji da možete birati? Mislite li da biste imali snage ispravno odabrati ako biste znali? A ako to ostavimo sa strane, tko ste vi da imate pravo ići protiv Boga Stvoritelja, tko ste vi da imate pravo odlučiti prekinuti začeti život?
Treba se moliti za liječnike i za sve koji imaju utjecaj kako bi taj utjecaj koristili za suradnju s Bogom na dobro cjelokupnog društva te kako bi imali katolički integritet (vjerodostojnost).
Bez obzira na poziciju i zanimanje, svaka osoba mora svjedočiti svoj integritet jer njezino ponašanje utječe na društvo. Pjevačica koja zabavlja ljude utječe na društvo, iako možda misli da to nije njezina ulog pa je ne odrađuje dobro.
Nije dovoljno biti deklarativni katolik ili deklarativni čovjek. To se mora pokazati primjerom, integritetom.
Trenutna hrvatska situacija pokazuje koliko je bilo pogrešno toleriranje deklarativnih ljudi jer su u svome djelovanju bili daleko od integriteta, daleko od onoga kako su se prodavali – riječi bez pokrića. Umjesto da im se dokaže da trebaju ići na “čišćenje” za vlastito dobro jer su se udaljili od ispravnog, puštalo ih se, a s obzirom da zlo ne miruje, nego “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”, slavi i priprema svoje “orgije” jer ima moćnu mašineriju iza sebe.
Da je svjetlo pravo svjetlo, tama protiv njega ne bi imala šanse. Drugim riječima, djela u praksi dokazuju deklarativnu izjavu te se djela trebaju i gledati.
Grozim se Danske i njezinog plana da do 2030. ne bude djece s Down sindromom. Još se više ježim kad takva Danska prodaje svijetu priču o najsretnijoj naciji. Biti sretan uz takav plan i pobačaje može samo onaj čovjek koji je psihički i duhovno potpuno propao jer pobačaj i nacionalni plan pobačaja (besplatno tesiranje ploda na bolesti) i sreća ne idu jedno s drugim.
Prva asocijacija koja mi pada na pamet kad pričam o životinjama je instinkt za obranu potomaka.
Doista, nijedna životinja neće ubiti svog potomka – ni kad dođe na svijet ni u utrobi, nego će ga lavovski braniti od neprijatelja. Instinktivno zna da je potomstvo nužno za opstanak vrste.
Usputno, kad vidim lava nije mi prva asocijacija “bježi, pojest će te”, nego sigurnost i snaga. Valjda je povezano s “Kronikama iz Narnije” i simbolom lava, a svakako ima veze s time kako se osoba nosi sa svojom osobnošću. Cijenim principijelne, snažne i postojane ljude.
Vidjela sam fora video pa ću se osvrnuti na njega kroz ovaj osvrt.
Svako znanstveno otkriće ili napredak koji poštuje Božji zakon – ljudsko dostojanstvo i život od začeća do prirodne smrti, dobrodošlo je i pozitivno.
Svako znanstveno otkriće, tj. napredak koji ne poštuje ova načela, osuđuje čovjeka (civilizaciju) na propast.
Primjer za to su umjetna oplodnja, istraživanja i manipulacije na genima embrija koje otvaraju prostor stvaranju dizajnerskih, naručenih, savršenih beba koje postaju predmet kupnje i želje roditelja, umjesto Božje volje; umjetna oplodnja u funkciji surogatstva i funkciji odgovora na neplodnost; kloniranje ili promicanje prenatalnih testova za što raniju dijagnostiku Down i drugih sindroma. Itd.
Što prenatalni testovi konkretno znače?
Zapravo se i na ovaj način promiče abortus i otvaraju vrata svijetu fizički savršenih ljudi, tj. eugenici koja je dobro poznata Planned Parenthoodu i nacistima koji su imali zajedničke prijatelje.
Triple prenatalni testovi služe za otkrivanje statističke vjerojatnosti za rođenje djeteta s Down s., Edwards s. i drugim sindromima. O načinu na koji se testovi rade ne bih ulazila jer je medicinsko područje i nemam iskustva s navedenim sindromima ili testovima, ali bitan je kontekst pa ću o njemu.
Rezultati testa mogu pokazati veliku ili manju vjerojatnost da će dijete imati neki od sindroma.
Što u slučaju ako rezultati testa pokažu veliku vjerojatnost? Kakav bi vaš odgovor bio na to? Želite li se staviti u poziciju da možete o tome odlučivati?
Možda se mnogi ljudi ne bi mogli nositi s pozitivnim prenatalnim testovima i ubili bi svoje nerođeno dijete zbog čega bi se kajali cijeli život, dok bi, da su to saznali po rođenju, lakše prihvatili tu činjenicu jer bi bili svjedoci života.
Ovakvim testovima poručuje se roditeljima: “Ok, mi smo tu ako vam dijete ima Down sindrom kako biste ga na vrijeme mogli ubiti”.
Odvratan je taj pritisak koji se stavlja, čak i kada se radi o urednoj, zdravoj trudnoći. Prema pročitanim iskustvima žena koje imaju djecu, dosta njih istaknut će da ih je liječnik, pola minute nakon što im je potvrdio da su trudne, prvo pitao:
“Želite li zadržati ovo dijete?” ili “Želite li izdržati trudnoću do kraja?” (!!!???)
Kako je to moguće?
Možda bi pronatalitetna politika mogla početi od promjene takvog ponašanja liječnika.
Razvijena, “zemlja snova”, Danska, izradila je i u svoje društvo zlatnim slovima uklesala strategiju prema kojoj bi, do 2030. godine, ona postala prva država svijeta bez osoba s Down sindromom. Putem državne Agencije za zaštitu zdravlja, Danska je 2004. omogućila trudnicama besplatne prenatalne testove i, u slučaju pozitivnog rezultata, ubijanje novog ljudskog života.
Od 2004. do 2010. godine, stopa smanjenja rođenja djece s Down sindromom iznosila je 13% godišnje, što će dovesti do 0% rođenih osoba s Down sindromom predviđene 2030. Ovo smanjenje nije rezultat prirodnog smanjenja broja trudnoća s Down sindromom (npr. da se otkrio uzrok u prevelikoj konzumaciji neke hrane ili zagađenom zraku ili sl. pa da žene izbjegavaju tu hranu). Ovo smanjenje je rezultat ubijanja i eugeničkog čišćenja svijeta od “nepoželjnih” osoba koje se utvrde prenatalnim testom.
S druge strane, žalosna je situacija u koju se ljudi stavljaju kada, da bi nešto povjerovali, traže samo znanstvene dokaze.
Zar smo se doista toliko odmaknuli od naravnog zakona, savjesti, glasa razuma i mudrosti, instinkta, glasa Duha Svetoga pa nam treba znanstveno istraživanje da bismo povjerovali kako je za djetetov razvoj nužna roditeljska ljubav ili da psihički najstabilnija i sretnija djeca odrastaju u bračnoj zajednici ili da je nastanak novog života uistinu veličanstven događaj? Drugim riječima, doveli smo se u situaciju da se pozivamo na studije i dokaze, dok ignoriramo vlastiti razum. Treba nam dokaz da nas sunce grije, umjesto da povjerujemo da stvarno grije jer to osjetimo na svojoj koži.
Zato mi je uvijek drago kad Bog smisli neku foru na koju će dobiti ljude, kao na primjer, u videu ispod.
U trenutku začeća nastaje svjetlost – trenutak kad spermij ulazi u jajnu stanicu stvara svjetlost. “A-ha”- rekao je Bog, “evo vam male fore. Ako ne vidite koliko je čudo nastanak novog života, evo vam malo svjetla kao dokaz kako biste bolje vidjeli”.
Drago mi je što, koliko god znanost napredovala, čovjek nikada neće znati sve, nikada neće otkriti sve Božje tajne i fore, nikada neće otkriti sve tajne života, funkcioniranja mozga i sve njegove mogućnosti, nikada neće otkriti cjelokupnog čovjeka jer čovjek nikada neće biti Bog.
Koliko god se čovjek trudio postati moćan, može postati samo jadni idol, lažni bog koji, bez Boga, ne može ništa. Sigurna sam da te tajne ne bismo dobro upotrijebili i zato mi se sviđa Božji zaštitni mehanizam. To mogu samo oni s čistim srcem koji ne žele biti bogovi.
Nekako se u mojim zadnjim člancima provlače sport i filmska industrija.
Znate li što je američki Super Bowl?
To je najvažniji sportski događaj na američkom kontinentu, a odnosi se na završnicu doigravanja u američkom nogometu. To je ujedno i jedan od najgledanijih sportskih događaja na svijetu, a svakako najgledaniji na američkom kontinentu. Prošlogodišnji Super Bowl je, s oko 114,4 milijuna gledatelja, bio najgledaniji emitirani program u američkoj povijesti.
nydailynews
S toliko gledatelja, događaj je daleko od samo sportske manifestacije namijenjene obožavateljima američkog nogometa. To znaju i oglašivači koji koriste priliku za dobru zaradu, a i velika društva i brandovi koji žele pridobiti pažnju svojih potrošača. Možemo reći da i jedni i drugi imaju koristi od Super Bowl-a. Reklame koje se emitiraju za vrijeme završnice postale su događaj sam za sebe koje gledatelji prate čak i ako ne mare za nogomet.
Kako prenosi Forbes, Leslie Moonves, predsjednik i izvršni direktor američke tv kuće CBS, izjavio je da je cijena 30-sekundne reklame na ovogodišnjem Super Bowl-u dostigla pet milijuna dolara. To je porast od 66,6% u odnosu na cijenu od prije pet godina. Procjene govore da je cjelokupna marketinška kampanja za Super Bowl iznosila 30 milijuna dolara.
Zašto je bitno razumjeti ove informacije?
Na ovogodišnjem Super Bowl-u odigranom 7. veljače u San Franciscu, prikazana je reklama nacho čipsa Doritos. Reklama je dobro prihvaćena među ljudima, ali izazvala je rasprave potaknute od strane Naral Pro-choice America, jedne od najvećih američkih organizacija za promicanja prava na pobačaj.
Reklama prikazuje par koji je došao na trudnički pregled ultrazvukom. Muškarac jede Doritose, dok liječnica i žena gledaju snimku bebe – pravog ljudskog bića koje je jasno i nedvosmisleno prikazano na ekranu ultrazvuka. Muškarac primjećuje da i beba želi jesti Doritose jer, kako se on odmiče od žene i bebe, beba pruža ruku i lovi Doritose.
Naral Pro-choice okomila se na Doritose jer su se usudili „humanizirati“ nerođeno dijete, tj. dati mu ljudske karakteristike, tj. prikazati istinu i na taj način odvratiti nekoga od tog čina. Manje pobačaja, manja zarada Planned Parenthood-u u trgovini organima nerođene djece.
Ono što je bitno istaknuti je utjecaj jedne takve marketinške kampanje ili reklame na stavove javnosti.
Dobro je poznato koliki utjecaj mediji i marketing imaju na mišljenje prosječnog čovjeka (mladih) i koliko vremena dnevno provedemo okruženi društvenim medijima sa svih strana. Da većina medija koristi svoj utjecaj na ovakav ili sličan način, pridonoseći formiranju dobrih i ispravnih stavova među ljudima, njihov se utjecaj ne bi trebao problematizirati. Jednako tako, da država kroz zdravstveni i slični odgoj promiče moralne istine koje vrijede za sve ljude i koje su svojstvene velikoj većini, ne bi se problematizirao odgojni element obrazovanja (države). S obzirom da situacija u slučaju zdravstvenog odgoja nije takva, itekako je bitno problematizirati odgojnu komponentu države kroz obrazovni sustav jer ona postaje nametnuta.
S obzirom da svakodnevni život svakome donosi specifične probleme, među 114,4 milijuna gledatelja je sigurno neka osoba koja želi pobaciti, koja poznaje nekoga tko želi pobaciti ili neki liječnik odustao od Hipokratove zakletve.
Reklame poput Doritosa i nezavisni filmovi o kojima sam već pisala spašavaju živote. Zato je potrebno društvene medije, medije oglašavanja i filmske produkcije upotrijebiti u pravu svrhu jer oni, sami po sebi, nisu zli. Postoje ljudi koji ih koriste za dobro, čak i u „najzvjezdanijem“ Hollywood-u i na divljem marketinškom tržištu koje je, ponekad nam se čini, dignulo ruke od čovjekove vrijednosti. Istovremeno, oni su poticaj svima u ekonomskoj branši (jer se sve svede na ekonomiju) koji žele pridonijeti svijetu na ispravan način da je to moguće.
Kada pogledamo brojke i utjecaj, ova reklama je poprilično bitna, zar ne?
Proteklih se tjedana otvorilo puno tema vezanih za bioetiku, odnosno za slobodu i moral u svijetu i Hrvatskoj.
U SAD-u je 400 multinacionalnih kompanija potpisalo dopis kojim vrše pritisak na Vrhovni sud koji će u lipnju donijeti odluku o (ne)priznavanju istospolnih brakova u svim saveznim državama. Tih 400 multinacionalnih kompanija lobira za hitno proglašenje istospolnih brakova valjanim u svim saveznim državama.
Hollywood je centar filmske industrije, a samim time i velika džungla.
Sama količina ljudi koji žele postati uspješni glumci ili redatelji zapanjujuća je. Napraviti kvalitetan projekt i dokazati se, postati prepoznatljiv po svom radu u toj masi, velik je poduhvat, pogotovo ako se vaši projekti bave vrjednosnim temama.
Zbog toga mi je jako drago što se jedna grupa ljudi (Kevin James, David Henrie, Eduardo Verastegui, Alejandro Monteverde, Emily Watson, Jason Jones, Alonso Alvarez Barreda…), okupljena oko filmova “Bella”, “Crescendo”, “Catch”, “Little boy”, “Butterfly” i dr., uspjela dokazati svojim projektima s kvalitetnim porukama. Kako i sami kažu, cilj im je ostaviti gledatelja s filmom, tj. filmom pozitivno utjecati na gledateljevu promjenu.
Kratkometražni povijesno-biografski film “Crescendo” je jedan od njihovih projekata. Ekipa je prikupila 6 mil. $ za klinike u kojima će trudnice moći dobiti pomoć, vitamine, savjete i potporu tijekom trudnoće, a sada je film dostupan na Internetu.
“Crescendo” se bavi prolife tematikom, odnosno pravom na život/pravom na izbor te činjenicom kako svaka odluka, a pogotovo odluka koja se tiče prava na život, prvenstveno drastično utječe na život nerođenog djeteta, ali i na živote drugih, bilo bliskih ljudi, a ponekad i na ljude diljem svijeta.
Film započinje rečenicom: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju.”
Film završava rečenicama: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju,… osim ako ne prihvatiš disonantni ton i iskoristiš ga za novu melodiju.”
U centru radnje je trudnica koja živi u problematičnom braku i jednoga dana donosi drastičnu odluku. Koju odluku, o kojoj se osobi radi te kako će se radnja dalje odvijati, pogledajte u filmu! Stvarno je odličan 🙂
Koliko bi svijet bio drukčije mjesto bez tebe ili mene ili osobe o čijem se životu radi u filmu! Nikada ne smijemo zaboraviti da novo ljudsko biće nije slučajni događaj bez smisla i dostojanstva jer svatko od nas daje svoj doprinos svijetu, a svako nerođeno dijete čeka svoj trenutak kada će to isto moći pokazati svojim životom. Koliko je liječnika i premijerki ubijeno! Koliko je izumitelja lijekova protiv najgorih bolesti ubijeno!
Svaki se raštimani ton može iskoristiti za novu melodiju. Svijet ne bi bio isti bez nas, a ne bi bio isti ni sa svakim novim životom 🙂
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 