Uključite engleske titlove.
Sadržaj nije za djecu.
Uključite engleske titlove.
Sadržaj nije za djecu.
Eduardo Verastegui, meksički producent trenutno aktualnog filma “Sound of freedom” te ranijih “Bella” i “Little Boy”, ulazi u politiku.
Ovaj katolik poznat po angažmanu oko vjerskih tema, kao i po zagovaranju zaštite života, u četvrtak se registrirao kao nezavisni predsjednički kandidat na predstojećim izborima u Meksiku. Izbori će se održati u lipnju 2024. godine, a odluku o ulasku u politiku donio je nakon pomnih promišljanja i molitve.
Meksiko ima puno svojih specifičnih problema i vjerujem da dobri ljudi imaju puno posla.
Nastavi čitati “Producent filma “Sound of Freedom” ulazi u politiku”👫 za odrasle
Nalazi li se u majčinoj maternici klupa koja prolaskom kroz porođajni kanal postaje čovjekom?
Koji se to čarobni sastojak nalazi u plodovoj vodi koji, aktiviran porodom, dolazi u doticaj s klupom i pretvara je u čovjeka?
O tom “čarobnom” sastojku možete pročitati u nastavku.
Moj logički lanac za argumentiranu raspravu:

pravo niti se igdje spominje kao ljudsko pravo
“Bella” (2006.) je indie obiteljski film o iskupljenju s prolife porukom inspiriranom stvarnim dogđajima.
“Bella” je osvojila mnogobrojne nagrade, a najvažnija je pobjeda na filmskom festivalu u Torontu.
Film je režirao Alejandro Gomez Monteverde koji je, uz Patricka Miliona i Lea Severina, i jedan od scenarista. Producenti filma su Eduardo Verastegui i Sean Wolfington. Među izvršnim producentima je i poznati producent Stephen McEveety („Braveheart“, „The Passion of the Christ“) koji je ekipi pomogao savjetima nakon snimanja.
Jose (Eduardo Verastegui) i Nina (Tammy Blanchard) su kolege u restoranu na Manhattanu čiji je vlasnik Joseov posvojeni brat, Manny. Radnja filma se odvija u jednom danu u kojem se isprepliću događaji koji zauvijek povezuju glavne likove – kuhara Josea koji ima nepoznatu prošlost i konobarice Nine koja ima neizvjesnu budućnost. U radnji se isprepliću Joseova priča iz prošlosti koja ga još uvijek proganja, njihova sadašnjost i neizvjesna budućnost.
⌊SPOILER⌋
Nina kasni na posao drugi dan za redom i dobiva otkaz. Jose je želi utješiti i razgovarati s njom te mu ona priznaje da je trudna s muškarcem s kojim više nije u kontaktu, da ozbiljno razmišlja o pobačaju jer joj je život nesređen te da ne želi da njezino dijete pati s njom u takvom životu. Jose je pita želi li provesti s njim taj dan te je vodi svojoj obitelji. Tamo provode vrijeme otkrivajući puno toga jedno o drugome.
Nina konačno saznaje istinu o Joseovom životu koja ga još uvijek progoni, djevojčici koja je lovila leptire, starom automobilu u garaži te nogometnoj karijeri. Jose saznaje da je Nina provela mladenačke godine brinući se o majci koja je pala u depresiju nakon suprugove smrti te da ju je Nina, nakon što više nije mogla trpjeti odbačenost, ostavila i preselila se u New York. Najvažnija činjenica koju Nina saznaje je da je Manny posvojen, ali da to nikada nije radilo razliku u njihovoj obitelji.
S obzirom da je Nina čvrsto odlučila pobaciti, Jose donosi odluku koja će promijeniti njihove živote.
Film ima snažnu poruku za život, lijepu ljubavnu i ohrabrujuću obiteljsku poruku, iako su one prezentirane na nenametljiv način, upravo onako kako trebaju biti: istinito i snažno, ali osjećajno i mudro.
„Bella“ daje prednost životu i slavi ga bez obzira na sve probleme i okolnosti.
„Bella“ prezentira ljubav u pravom obliku, obliku koji zahtjeva žrtvu kako bi osoba postupila ispravno.
„Bella“ donosi istinu o obitelji kao glavnoj nositeljici društva koja ima i treba imati veliki utjecaj na pravilnu izgradnju pojedinca, ali i koja pruža sigurnost, zabavu i potporu svakom svom članu.
„Bella“ promiče vrijednost i doprinos Latino zajednice u SAD-u koja je, od 40.-ih godina 20. st., u filmovima uvijek negativno prikazivana.
„Bella“ podsjeća da pobačaj nije rješenje, da postoje prava, ispravnija rješenja poput posvajanja.
Film je nagrađen i ocijenjen visokim ocjenama od strane udruga koje se bore za pravo na život te udruga koje promoviraju posvajanje kao alternative pobačaju. Udruge za posvajanje su sudjelovale i u distribuciji filma.
Kako glavni glumac i producent Eduardo Verastegui ističe, filmom je spašeno više stotina beba jer ih kontaktiraju žene i obitelji koje su se radi filma odlučile za život. Lik Josea je nadahnuo i samog glumca koji se na isti način postavio u stvarnoj životnoj situaciji, iako je ta priča imala drugačiji završetak (roditelji su odlučili zadržati bebu).
Još jedan odličan filmski projekt ekipe o kojoj sam već pisala.
Ovaj se put radi o indie filmu “Little Boy”.
Premijera filma je 24.4. u SAD-u. Nisam sigurna kada stiže u Europu, ali sam sigurna da će biti dostupan na internetu.
Film je ispričan prema sjećanju malog dječaka iz naslova filma koji je sada starac. Radnja filma je smještena u malo mjesto uz plažu u Kaliforniji 40.ih godina, za vrijeme II. svjetskog rata. U središtu radnje je dječak (Jacob Salvati) koji ima sedam godina i koji je radi niskog rasta meta nasilnika iz škole. Dječakov jedini i najbolji prijatelj je njegov tata koji je i njegov suradnik i pratitelj u pustolovinama.
Dječakova obitelj ima tradiciju – u ratnim vremenima, jedan muški član obitelji mora ići u rat. S obzirom da njegov stariji brat (David Henrie) radi ozljede ne može ići u rat, to mora napraviti njegov tata. Najgori dan u životu Malog dječaka je kada stiže kamion koji kupi vojnike i koji odvozi njegovog tatu na ratište. Njegovo srce je slomljeno i tako film započinje. Dječak će napraviti sve kako bi vratio tatu. Pitanje koje se javlja je: Može li sedmogodišnji dječak okončati rat i pomaknuti planinu?
Poruka filma je da se uz vjeru, nadu i ljubav mogu činiti i dogoditi i nezamislive stvari, iako to ne znači da je bit filma očev povratak iz rata ili da će se to dogoditi. Neki vojnici se vrate, drugi polože svoje živote. Bit filma je da postoji veća svrha, veći smisao radi kojeg se događaju i loše stvari, događaji koji donose patnju.
Promovirajući film, jedan od redatelja, Eduardo Verastegui, je rekao sljedeće:
“Moja želja je da, odgledavši film, ljudi ne odu iz kina samo sretni, nego da budu puni vjere, ljubavi i nade. Vjerujem da ovaj film ima potencijal ujediniti ljude, zacijeliti rane koje smo ponekad skupljali godinama, rane koje nekada mijenjaju naše živote.
Svatko od nas ima drukčiju priču, svatko je iskusio bol na drukčiji način. Film je napravljen i kako bi probudio dijete i nevinost koje se nalaze u svima nama, a koje smo odrastajući izgubili. Izgubili smo sposobnost cjelovito voljeti, sanjati, služiti, oprostiti te voditi smisleni život. To smo izgubili radi mnogih razloga – radi gubitka voljene osobe, ponekih loših iskustava, ali i radi prevelikog vezivanja za naše snove. Puno sam puta shvatio da naši snovi mogu postati naši najgori neprijatelji kada ti snovi nisu sinkronizirani s Božjim željama.”
Mislim da bolja najava ne postoji.
Radujem se filmu.
Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad „Esej o načelima populacije”.
Napomena prije daljnjeg teksta: ne smatram da samo bogataši mogu biti zli, a da su siromašni dobri, tj. ne smatram da su jedino bogataši zli, a svi siromašni dobri. Ne smatram da je grijeh postati bogat svojim radom i poštujući Božje zakonitosti. Ne smatram da su bijelci zli (što nam se stalno imputira, a u zadnje vrijeme feministice nastoje uništiti muškarca bijelca), a crnci dobri. Ima i jednih i drugih. Smatram da sve žene nisu dobro i smatram da svi muškarci nisu zli (kako diktatura feminizma nastoji prikazati). Ima i jednih i drugih. Smatram kako svaka osoba, a time i svaki poduzetnik, ima pravo odlučiti što će raditi sa svojim novcem. Ne podržavam ilegalne migracije. Ne podržavam izmiještanje sve proizvodnje u azijske države. Podržavam osobnu odgovornost jer ne može biti kriv uvijek netko drugi.
U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih epidemija gladi te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.
U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i opciju, ali i znanost.
Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva.
Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da su maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz kako oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi.
Iz tih razloga, 1920. godine, jedna financijski jaka zaklada, odlučuje financirati udruženje „Planned Parenthood” („Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije, a svoje ideje je učvrstila ili izgradila komunikacijom i druženjem s doktorima koji su provodili genocid u koncentracijskim logorima. Jedan od njih je i najzloglasniji doktor u ljudskoj povijesti, dr. Mengele.
Eugenika i eugeničari nastoje „poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih ljudi – ljudi s oštećenjima, siromašnih ili onih za koje oni procijene da ne odgovaraju. Tih su godina posebno bili usmjereni na pripadnike Latino zajednice, Židove, crnce, Azijate. Strašno. Na prvi se pogled čovjek može zabuniti pa pomisliti da su to plemenite ideje jer se koristi sintagma poboljšanje kvalitete. U svojoj knjizi „The Pivot Civilization” iz 1922., Margaret Sanger piše: „Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.“
Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie gradi laboratorij na Long Islandu (SAD) u kojem su se sakupljala obiteljska stabla milijuna običnih Amerikanaca kako bi znanstvenici utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Utvrđivanje inferiornih loza je bilo potrebno kako bi se one doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale s ciljem njihova uništenja. S obzirom da su Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bili u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase. Nažalost, i danas je na dijelu slična (ista) praksa koja se provodi u tzv. institutima diljem svijeta ( Institut Carnegie, Institut Tavistock, fondacije drugih bogataša …)
Jeste li primijetili kako u američkim filmovima, negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao slučajnost. Upravo radi takvih pritisaka, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideje nadrase, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD). S druge strane, da glumci postupaju ispravno i odbacuju takve uloge radi shvaćanja šireg konteksta, i lobiji bi se morali bar malo korigirati. Dakle, potrebna je i naša odgovornost i savjest.
Kako poznati meksički glumac/redatelj/aktivist Eduardo Verastegui ističe, u radijusu od 1 milje (oko 11 km) u pretežito latinskom dijelu LA, izbrojao je osam abortivnih klinika (u SAD-u se pobačaji izvršavaju u abortivnim klinikama koje nisu u sastavu bolnica, a u Kaliforniji maloljetnice mogu napraviti abortus bez roditeljskog pristanka). Verastegui se ozbiljnije pozabavio temom kada je obećao sam sebi i Bogu da neće raditi projekte koji vrijeđaju njegovu vjeru, vrijednosti i Latino zajednicu. Ostao je bez posla četiri godine, a to bi trajalo i duže da nije odlučio postati redatelj kako bi mogao kontrolirati poruku koju šalje.
Koja je veza SAD-a s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?
Međunarodne institucije formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Kada tim donese odluku, odluka se nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. I tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Jako je dobro vidljivo kako se od abortusa u kontekstu prava žena stiglo do abortusa u kontekstu kontrole rasta stanovništva. Bilo je potrebno usaditi u svijest ljudi da se radi o pravima žena i cijeli se projekt mogao pokrenuti.
Osobito su zanimljive rasprave i argumenti odvjetnika koji govore o abortusu isključivo kroz kontekst prava žena, izostavljajući činjenicu da se radi o ubojstvu nerođenog djeteta. Možemo shvatiti koliki je to apsurd ako povučemo paralelu s ekonomistima. Isti apsurd bi bio kao da ekonomska zajednica tvrdi da je abortus dopušten jer abortivne klinike sudjeluju u kreiranju BDP-a i zapošljavaju ljude. Moglo bi se reći da bi u tom slučaju nit vodilja bila: „Cilj opravdava sredstvo“, a to nikako nije točno. To je vidljivo i na strogo ekonomskim temama. Dovoljno je imenovati jedan uzročno-posljedični proces poput poticanja osnivanja uvozno-trgovačkih poduzeća čija aktivnost vodi pogoršanju makroekonomskih pokazatelja zemlje, iako ta poduzeća zapošljavaju ljude.
Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:
a) ekonomski koncept: radi zarade, strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće
b) radi ideologije: ideološko-geopolitički razlozi (vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen i mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajnost, kontrola rasta stanovništva putem abortusa i rodne ideologije, kompleks boga, bogovi novca) promicanja abortusa su pogubniji jer nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest.
Svaki pojedinac ima pravo slobodno odlučivati na što će trošiti svoj novac i nedopustivo je otuđivati to pravo, međutim, kako bi se zauzeo ispravni stav, potrebno je ostaviti sa strane ekonomsko-pravne koncepte i samo se podsjetiti da abortusom jedno srce prestaje kucati jer je nositelj tog srca ubijen.