S obzirom da smo u božićnom vremenu, nadodajem nulti savjet za bilo koji početak: ne donosite novogodišnje odluke!
Neka vam je sretno i blagoslovljeno! Što Bog da i sreća junačka. 😄
Sv. Augustin
Nastavi čitati “Deset savjeta za bilo koji početak”Kad biste pogledali neku petlju na autoputu koja se nalazi u blizini većeg grada iz zraka, nikad ne biste sjeli u automobil i uputili se na put.
Umjesto toga, sjednemo u automobil i krenemo na put.
Uključimo se na autoput.
Prestrojimo se u jednu traku pa prijeđemo u drugu i vozimo.
Polako se približavamo gore spomenutoj petlji i prođemo kroz nju malo po malo, jednu traku po jednu, jedno isključivanje po jedno.
Nastavi čitati “Brzinsko ohrabrenje”Objavljeno: 17. lip 2016.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac => zrelost;
Ostaviti => tranzicija, prijelaz;
Oca i majku => model potpune obitelji;
Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;
Ženu => muškarčev komplement;
Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;
Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.” Fulton J. Sheen
“Suvremeni čovjek želi kontroverzu, a ne istinu od novinarstva.”/ “In journalism, the modern man wants controversy, not truth.”
“Suvremeni čovjek već ima ostvarenu jednu polovinu preduvjeta za spasenje – on je jadan.”/ “The modern man has already one-half the condition of salvation: he is miserable.”
“Naš intelekt ne stvara istinu – on je dostiže, on je otkriva.”/ ” Our intellects do not make the truth – they attain it, they discover it.”
“Pristojnost predstavlja vanjsko očitovanje unutarnjeg obzira kojeg imamo jedni za druge. Dobri maniri ponašanja su sjena koju projiciraju naše vrline.”/ “Politeness is a way of showing externally the internal regard we have for others. Good manners are the shadows cast by virtues.”
Fulton J. Sheen
“Nisam samo protiv pobačaj a. Ja sam za život.” (A. Bocelli)
Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život.
Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti. Ima pravo na život samom tom činjenicom.
Život započinje začećem.
Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja. Zdravom logikom, to znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro.
Priziv savjesti je sasvim logično i apsolutno neotuđivo pravo u bilo kojem zanimanju i pitanju, pa tako i u slučaju abortusa i liječnika. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta. Točnije rečeno: neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno.
Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala tražiti dopuštenje za moralno življenje.
Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba liječnik koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva.
Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.
Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.
Objavljeno: 12. ožu 2017.
Majmuni iz ZOO-a nikada neće postati čovjek.
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.
Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.
Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.
Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.
Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 