Bliže se izbori za EU Parlament koji su test za druge izbore.
Odazovite se na izbore i pazite koga birate. Svojim izborom, svatko od nas snosi odgovornost za situaciju u državi.
Ima li uspjeha i radosti bez Božjeg blagoslova?
Blagoslivlja li Bog narod koji se okreće od svoje vjere i smisla u životu onako kako je On postavio?
Kako se očituje okretanje od vjere?
Je li okretanje od vjere vidljivo u djelima koja se na razini države pretoče u zakone?
Tko je odgovoran za zakone?
Tko postavlja ljude odgovorne za zakone?
Neki dan razmišljala sam o uzročno-posljedičnoj vezi sigurnosti, migracija i razvoja na primjeru Sisačko-moslavačke županije s obzirom na jedan poslovni slučaj kojeg sam analizirala.
Sisačko-moslavačka županija nije obnovljena od posljedica rata, a tada je jako stradala. Moslavački dio županije drži se dobro, ima projekte i razvija se zahvaljujući bogatom kraju i proračunu kojeg pune poduzetni građani, dok je sisački dio i Banovina prema Karlovcu u teškom stanju.
Autocesta Sisak-Zagreb gradi se već dvadeset godina. Za isto vrijeme, stanovnici Zagreba besplatno koriste dijelove autoputa jer je naplata cestarina pomaknuta dalje od Zagreba.
U Sisku se gradi džamija s islamskim centrom čiju izgradnju, između ostalih, financira i Katar.
U Maloj Gorici, nedaleko Petrinje, u kućicama u kojima su boravili prognanici iz ratom pogođene BiH, priprema se migrantsko naselje u kojem će biti smješteni planirani migranti seobe naroda iz muslimanskih zemalja.
U Gori se gradi odlagalište opasnog otpada, u Sisku će se paliti opasni medicinski otpad, a grad Novska sklapa ugovor s gradom Zagrebom o preuzimanju otpada (biootpada?). Bilo je dodatnih ponuda da se i ostalo smeće iz Zagreba deponira u jednom moslavačkom gradu.
Grad Novska postaje inkubator za igrice. Tko se ne uništi drogom, pornografijom, spojevima od otpada, čipsom ili depresijom, može se dotući virtualnom stvarnošću.
Jesu li ovo slučajnosti ili ciljano slabljenje županije u središnjem dijelu države?
Twitter/Borna Puškarić
Koga država misli angažirati za zaštitu države Zagreba jer Zagreb postaje ono na što će se, zahvaljujući neodgovornim političarima i neodgovornim građanima koji hrle u kavez gradova, svesti RH? Što kad ostane prazan prostor na potezu Slavonija-Banovina-Kordun-Lika?
Možemo govoriti što želimo o političarima, ali građani su ti koji su takve političare doveli na vlast. Onaj tko vjeruje kako zlo može pobijediti dobro nije kršćanin.
I, za kraj, ne, nemam nikakve dvojbe kako svatko gleda svoj interes i kako svatko ima mane, ali je razlika u posljedicama i u tome tko želi ispraviti mane. Posljedice djela političara na sotonskoj strani i posljedice djela političara s manom na kršćanskoj strani nisu jednake.
Usprkos gore navedenom, smatram kako osoba koju zaokružujem mora biti besprijekorna.
Lažni kršćani s mantrom “tko je bez grijeha” su BIG NO-NO.
Na političkoj sceni nikada nije mirno, ali svjedoci smo da je hrvatska pred “toplotnim” udarom od 2010.
U tom periodu, glavna obilježja medija i politike postali su senzacionalizam, crnilo i depresija.
Ne možemo reći da su upravo ta obilježja postala dominantna pukim slučajem niti da ih prije 2010. nije bilo. Bilo ih je i ranije jer nije riječ o fenomenu kojeg stvaraju čitatelji i stanovništvo, nego je riječ o strategiji.
Kao prvo, puno je lakše pisati i plasirati negativne vijesti i informacije, nego pozitivne primjere.
Drugo, ukoliko se čitatelju serviraju samo loše vijesti, crna kronika, loše prognoze gospodarskog oporavka, loš zdravstveni i obrazovni sustav ili poražavajući demografski podaci, ubija mu se volja i nada u promjene jer se stvara dojam nemogućnosti promjena i napretka. Ne smije se bježati od činjenica i živjeti pod stakleni zvonom, ali niti strateški sijati kolektivnu depresiju.
Treće, ako se čovjeku ubije nada i volja za promjenama, prividno se održava status quo, a u stvarnosti se iza očiju javnosti donose sve pogubnije odluke. U praksi imamo status quo lopovluka, nepotizma, korupcije, prostitucije (doslovne i u prenesom značenju) i oduzimanje sloboda.
quotefancy.com
Četvrto, crnim vijestima stvara se dojam kako ne postoji nijedna dobra, moralna, poštena, kvalitetna osoba koja živi prema moralnim, vjerskim, etičkim načelima pa se čovjeka potiče da se ponaša suprotno od moralnih načela, gazeći vlastito dostojanstvo jer mu se serviraju takvi primjeri i taj obrazac ponašanja.
Peto, ako je cijela populacija ili njezina većina, beznadna i bezvoljna, stvara se masa kojom je lako manipulirati jer se teško boriti sa zlom ako prvo morate misliti na svoje zdravlje.
Šesto, senzacionalističkim pristupom po pravilu “10% istine upakirano u 90% laži”, prava istina ostaje skrivena, dok većina čitatelja formira mišljenje na temelju laži koja je poslužila u određene svrhe. Od toga su zaštićeni oni koji ne čitaju medije i oni koji imaju izgrađen karakter i ispravne principe pa prosuđuju po njima.
Zbog svega navedenog, od izuzetne je važnosti tražiti provjerene izvore informacija, čitati više izvora i, općenito, čitati knjige koje se bave geopolitičkom tematikom ili tematikom opće kulture kako bi se stekao uvid u odnos snaga i dobio širi pregled situacije.
Meni kao ekonomistici izuzetno mi je važan ekonomski program neke političke opcije jer odlučujem o opciji koja će provoditi ekonomske mjere koje će poticati segmente gospodarstva za koje mislim da će pokrenuti cijelo gospodarstvo, kao i način na koji će se rast ubrzati.
Meni kao osobi puno je važnije koja moralno-vrijednosna načela zastupa neki pojedinac ili stranka.
I jedno i drugo mora biti uravnoteženo kako bi imalo moju potporu.
Nekome se može javiti pitanje kakve veze ima politika s moralno-vrijednosnim sustavom; zašto je bitno prisiliti politiku na uvoz morala ako političari ne podrazumijevaju kako moraju biti moralni?
Itekako ima.
Kao prvo, nisu svi isti. Apsolutno je nedopustivo sve političare smatrati lopovima.
Drugo, apsolutno je nedopustiva činjenica da se politikom bave i zauzimaju važne političke funkcije osobe bez morala i vrijednosti. Takve osobe neće se zalagati za ispravne vrijednosti jer ih nemaju. To znači da će i cjelokupni sustav razvijati na krivim vrijednostima, odnosno neće im biti u interesu razvoj sustava.
U zapadnim demokracijama, ekonomski program je dominantan čimbenik koji neku političku opciju svrstava među konzervativce, liberale, libertarijance, socijaliste… Načelno, pri takvom određivanju trebala bi se obratiti pažnja na tri segmenta:
Ekonomski program
Političko opredjeljenje
Vrijednosno-kulturološki svjetonazor
Zašto je bitan vrijednosno-kulturološki svjetonazor kad se kod mnogih ljudi, prema prioritetima, nalazi na zadnjem mjestu?
Od mnogih ljudi čujem izjave kako je najvažnije dobro funkcioniranje gospodarstva, rast BDP-a (iako ne može rasti visokim stopama ako je država već visoko razvijena), niska nezaposlenost, tj. visoka zaposlenost i sl.
To je točno.
Da bi čovjek mogao biti koristan sebi i društvu, mora imati posao, mora imati odgovornosti i mora se osjećati korisno. On mora imati mogućnost oblikovati svoj život i život svoje obitelji svojim znanjem i radom. Mislim da ne moram posebno govoriti koliko je važno dobro funkcioniranje gospodarstva.
S druge strane, što se događa s vrijednosnim sustavom kada gospodarstvo napreduje, BDP raste, inflacija je niska, a krediti su jeftini? Što se događa s ljudskim dostojanstvom, s bioetičkim načelima?
Vjerujem da ste i sami primijetili da je razvijeni svijet duhovno i moralno polumrtav (negdje i mrtav). Ako pogledamo iz ptičje perspektive, tj. širu sliku, što jednom društvu vrijedi ekonomsko blagostanje ako u sebi ubija sve moralne principe, krši bioetički kodeks, oduzima pravo na život, oduzima pravo djetetu na oca i majku, zamrzava članove društva, opako krši naravni (prirodni) zakon, uništava obitelj, promiče protuprirodne međuljudske odnose, pomaže u samoubojstvu ljudi, provodi genetičke pokuse na embrijima i manipulira spolom nerođene djece, uništava slobodu u ime slobode, zapošljava preko veze, daje mogućnost napetka samo klijentelističkim skupinama po mafijaškim načelima “sve ostaje u obitelji” za javni interes, prodaje javna radna mjesta na kojima bi trebali raditi stručni i nepotkupljivi ljudi (primjer Singapura i zdravog razuma), daje jednaku mirovinu čovjeku koji je vrijedno radio cijeli život i čovjeku koji nikad nije radio u životu ili je zarađivao duplo više na crno, dodjeluje stipendije za zanimanja koja nisu od važnosti za razvoj države ili daje stipendije osobama bez ikakve obveze vraćanja?
Kakve šanse za razvoj ima država u kojoj vanjsku politiku vodi elita koja pati za drugom državom, u kojoj poduzetnik plaća dvjesto poreza kojim se financira zapošljavanje rođaka i pretvaranje javnih društava u obiteljske i ljubavničke odaje bez ikakve odgovornosti za posao i odluke, gdje direktorova ljubavnica bez stručnih znanja donosi odluke umjesto direktora koji je vječito na poslovnom ručku, gdje klijentelistički pedigre određuje tko će dobiti specijalizaciju iz medicine pa ako nemate klijentelistički pedigre, niste doktorovoj ljubavnici po volji ili mu se niste uvukli u stražnjicu, možete dubiti na glavi zajedno s ostalim suma cum laude odlikašima drugih zanimanja.
Ima nešto što podsjeća na odnos Herodijade i Heroda u takvom javnom životinjskom direktorsko-ljubavničkom odnosu, samo što je ovdje glava Ivana Krstitelja cijelo hrvatsko društvo nabijeno na rašpicu za umjetne nokte direktorove ljubavnice.
U privatnim društvima poslodavac može zaposliti koga želi, pa pčelu koja će operirati, ali u javnim bolnicama nitko se nema pravo ponašati kao vlasnik iste i prostitutivno dijeliti poslove na račun poreznih obveznika.
Sva ova pitanja povezana su s moralom svake osobe, a onda i s politikom jer nju čine ljudi, a ljudi su sastavnica društva.
M. Caravaggio, “Narcis”, commons.wikimedia.orgTumblr/Mathew Wilkinson
Društva plate visoku cijenu ako potiču samo ekonomski razvoj, a napuštaju i uništavaju moralni sustav.
Kao što je užasno kada politički predstavnici, koji bi trebali raditi u interesu svojih državljana, donose i provode krive ekonomsko-političke odluke, jednako je pogubno kada isti ljudi uništavaju moralno-vrijednosni sustav pod krinkom naprednosti, lažne slobode (čovjek nije slobodan ako je rob svojih nagona i instinkata!), liberalnosti, razvoja, urbanosti, modernizma i tzv. progreivizma samo radi progresivizma. Ne vjerujem blagostanju koje donosi čovjek koji je duhovno mrtav ili mračan.
Nepobitna je činjenica kako kućni odgoj i vrijednosti koje dijete uči i nosi iz doma imaju najveću ulogu.
Drugim riječima, ako dijete dobiva odgoj u punom smislu riječi u svome domu koji će ga ispravno usmjeriti, potaknuti, pomoći mu da promijeni svoje loše osobine, ono može izrasti u osobu s ispravnim pogledima na život. Zato je toliki udar na brak i obitelj kao temeljnu odgojnu zajednicu.
Kako netko može biti dobar političar, ekonomist, liječnik, prodavač, volonter, pjevač, strojobravar, stolar, građevinac ako se od njega zahtijeva da svoju savjest ostavi doma svaki dan kada krene na posao?
Karakter osobe ne može se rascijepati na dva dijela.
“Pazi koje knjige o zdravlju čitaš. Mogao bi umrijeti zbog tiskarske pogreške”, riječi su Marka Twaina.
To se pravilo može primijeniti i na politiku te političke predstavnike.
Dobro proučite programe političkih opcija, gledajte djela političara, istražujte teme.
Ako izjava političara ne odgovara vašoj savjesti ili razmišljanju, a pogotovo ako se radi o njegovim djelima, vrlo vjerojatno on/ona nije ispravni odabir. Pri donošenju odluke, nemojte se držati diplomatskih odgovora, tj. nemojte se oslanjati na izgovore “političar mora biti diplomat, zapravo on/ona razmišlja drugačije”.
Gdje biste stigli kad biste se pouzdali da ljudi misle i vjeruju nešto drugačije od onoga što kažu, tj. da su nešto drugo od onoga što kažu? Ljudi su ono što jesu i to je tako.
Nada je zeznuta stvar jer pomuti objektivne činjenice, a one su takve da vam ljudi jednostavno ne mogu i ne žele dati ono što nisu, tj. daju vam ono što jesu. Čovjek će ići u onom smjeru kakvo mu je srce, a srce je povezano s karakterom, a za biti krakteran moraš biti vjerodostojan.
Oni koji ne cijene osnovne moralne i znanstvene činjenice o životu i ne štite život najranjivijih koji im nemaju čime platiti, sasvim sigurno neće raditi ni za vaše dobro. Mislite li da ćete takvom nekome uopće biti u fokusu interesa?
U životu se treba paziti ljudi koji obećavaju ekonomsko blagostanje pod cijenu moralne smrti. U izboru političkih predstavnika, koji imaju moć i usmjeravaju cijelo društvo i državu, pogotovo.
“Europa će biti kršćanska ili je neće biti.”
R. Schumann
Hrvatska mora krenuti putem suvereniteta ili je neće biti. Kamo sreće da smo se ugledali na Višegradsku skupinu. Ne piše se dobro onima koji okrenu leđa Bogu.
I za kraj – sustav čine ljudi.
Ako je sustav pokvaren, što to govori o ljudima?
Kažu ljudi kako “riba smrdi od glave”, ali i da se “riba čisti od repa”.
Zato ne možeš biti veliki katolik, čak veći od Pape, i zapošljavati preko veze (osim ako si privatni poduzetnik – tada imaš apsolutno pravo zaposliti koga god hoćeš); krasti imovinu društva u kojem si zaposlen; preskakati liste čekanja kod liječnika (kako znaš da nisi oduzeo mjesto potrebnijem koji je zato umro?); prihvatiti stipendiju ako ti roditelji rade na crno, a po poreznoj su kartici bez primanja.
Ne možeš sjediti na kavi za vrijeme radnog vremena i krasti Bogu dane dok plaća sjeda svaki mjesec. Ne možeš biti nezadovoljan zbog smanjene božićnice kad znaš da je nisi ni zaradio jer radiš u društvu u vlasništvu države. Ne možeš biti prijavljen na burzi kao nezaposlen, imati besplatno zdravstveno na teret radnika, a raditi na crno…
Ovo je samo djelić razloga koji su, uz moralni pad i nakazne trendove u društvu, odgovorni za (demografske) probleme u Hrvatskoj.
S obzirom na nova kretanja u politici koja, naravno, imaju utjecaj na nas, ostavljam linkove na članke o zdravstvenom odgoju koje sam ranije pisala i koje možete naći u arhivu.
Ponovno se akzualiziralo prisilno uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja od strane države u škole. Taj odgoj nije temeljen na znanosti, nego na pedofiliji.
Iako je više od 80 posto roditelja poduprlo zdravstveni odgoj TEEN STAR programa, državu to nije omelo u naumu nametanja suprotnog programa.
Roditelji imaju pravo na odgoj svog djeteta! Škola (sustav) nije prva odgojna institucija niti to smije postati.
Demokršćanska vlada u Hrvatskoj pokrenula je postupak usvajanja, tj. postupak pripremanja terena za usvajanje Istanbulske konvencije. Usvajanje Konvencije znači upravo ovo gore navedeno: sustav će vama/nama onemogućiti donošenje vlastitih odluka jer njezino usvajanje znači da država ne priznaje spol, nego rod te se takav način gledanja mora ubaciti u sve segmente. O tome sam pisala u članku Panama Papers u Hrvatskoj jer ono što se ubaci u sustav, što se opere u sustavu, ne možete više zaustaviti. Primjena Konvencije podrazumijeva sljedeće:
“unošenje znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula
ograničavanje primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima
ugroženost slobode vjeroispovijedi zbog netrpeljivosti prema vjerskim zajednicama, izazvane naukom koji se razlikuje od rodne ideologije
pojava kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima” (* narod.hr)
Sažeto rečeno, ako se ona ratificira neće moći biti moguć nikakav drugi ZO u školama, osim liberalnog, a on je najliberalniji u Europi.
Želim istaknuti kako se “riječi vezu mačku za rep”, kao i izraz #vjerodostojno jer su djela ono što se računa. Dobro je znati ispravno odgovoriti na novinarska predizborna pitanja npr. o tome kad započinje život i treba li procesuirati korupciju, ali tim istim ljudima valjda nitko nije rekao i poučio ih da se ideje i stavovi ostvaruju djelima ovako:
Naravno da oni to znaju i provode u djelo. Nemojte biti sitničavi – djela se ne moraju slagati s onim što pričaju.
Apeliram na sve koji su na pozicijama moći: spriječite nametanje ideološkog, neznanstvenog i na pedofiliji utemeljenog zdravstvenog odgoja, ratifikaciju IK te svake slične postupke povezane s LGBT lobijima kojima se krši nekoliko konvencija i zakona vezanih za pravo roditelja na odlučivanje o odgoju te načelo supsidijarnosti EU.
Dragi svi, a pogotovo roditelji, širite među roditeljima opravdane argumente protiv ovakvog programa ZO-a i radite pritisak jer je ovaj ZO Panama Papers kojim će se oprati i ubaciti puno toga kroz obrazovni sustav, a što će dovesti do domino efekta.
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil uz još nekoliko psihičkih dijagnoza, na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
Ono što stalno ističem vezano za politiku, principe, odgoj i moral, a što mora rezultirati vjerodostojnošću, može se sažeti na sljedeći način:
Status quo “on krade, ali daje i ljudima” je status quo kriminala.
Stabilnost kažnjavanja poštenih i principijelnih koji ne žele igrati po pravilima kriminalnog statusa quo, nego su ga uzdrmali je stabilnost nagrađivanja nepoštenih stabilnim poslovima u tromom državnom sektoru.
Politička stabilnost kriminala, ortaka i hobotnice od najniže do najviše razine nije stabilnost kojoj treba težiti.
Stabilnost rođačkog kapitalizma i struktura je u Nebo vapijući grijeh.
Deklarirani vjernik koji ne živi i ne radi po deklariranoj vjeri je sablazan.
Bezkarakterna i bezbožna stabilnost je moralna kaljuža.
Politička stabilnost bez odgoja je oportunitetni trošak situacijskog lopova.
Stabilnost kolektivne (ne)odgovornosti je stabilnost propalog poduzetničkog društva i propale države.
Stabilnost neimenovanja stvari i pojava pravim imenom je stabilnost nevjerodostojnosti i gaženja savjesti.
Stabilnost neizvršavanja građanske dužnosti glasanja je stabilnost neodgovornosti i mogućih izbornih manipulacija.
Stabilnost planskog razvoja samo jednog grada u državi koji živi kao država u državi s privilegijama, za razliku od ostatka države, je stabilnost “sve dođe na naplatu” i “sve se vraća, sve se plaća” (depopulacija).
Stabilnost koju osiguravaju predstavnici većine građana, koji su samo deklarativni u stavovima, s predstavnicima, koji mrze tu većinu građana, je stabilnost političke trgovine, nevjerodostojnosti, kriminala, nepotizma i demografske katastrofe. To je stabilnost i lijenih državnih zaposlenika i umirovljenika s 35 godina, vrijednih privatnih zaposlenika koji ni sa 60 godina ne mogu u zasluženu mirovinu, a koji financiraju one koji su s 35 godina otišli u mirovinu i one koji i ne traže posao ili rade na crno, a imaju zdravstveno osiguranje preko burze za zapošljavanje.
To je stabilnost fakultetski obrazovanih ljudi diplomiranih magna cum laude koji rade za 2.400 kn uz sve svoje sposobnosti. To je stabilnost poduzetnika koji imaju milijune (milijarde?) kuna duga koji se toleriraju oporezivanjem poštenih poduzetnika i za zrak koji dišu.
Pred kraj prošlog tjedna, u Hrvatskoj je buknula vijest kako je hrvatska vanjska politika (konačno) krenula u dobrom smjeru.
Doduše, ova vijest je negativna i opasna ako se pita članove različitih civilnih udruga koje se financiraju novcem poreznih obveznika, a ne zastupaju interese i vrijednosti tih poreznih obveznika te su se odmah digle na noge.
Jednako tako, na noge su se digli diplomati prošlih diplomatskih misija i političari političkih opcija koje nemaju potporu hrvatskog društva, ali koji su s jedan posto birača uspjeli postaviti i ministre, raširiti “rođo ekonomiju” po državnim društvima, a i ocrnjivati Hrvatsku po svijetu (mislim na političku opciju HNS – Hrvatska narodna stranka). Kad govorimo o izborima, ponekad je točna poznata Churchillova izreka: “Najbolji argument protiv demokracije je petominutni razgovor s prosječnim glasačem.”
I dok se Churchill vrlo vjerojatno nije vodio moralnošću i moralnom (apsolutnom) istinom, nego pragmatičnom politikom na svoj mlin, ja se vodim moralnošću pa bih tako tu njegovu izreku modificirala gledajući na ovaj način: to što puno ili svi ljudi biraju isto, ne govori ništa o moralnosti i ispravnosti toga.
Moralno ispravno je moralno ispravno pa i onda kada to nešto odabire samo jedna osoba. Moralno neispravno je moralno neispravno i onda kada to svi biraju. Ja sasvim sigurno nisam osoba koja se oslanja na to da je moralno ono što većina odluči. To nikada nije bio moj credo.
bug.hr
Zaokret Hrvatske i naše vanjske politike je ohrabrujuća vijest, ali samo ako se i dalje nastavi u tom smjeru te na svim frontovima.
Neću biti preoptimistična s obzirom da je i politička opcija na vlasti puno puta dokazala da nije demokršćanska. Jedan od primjera krivog reagiranja je i u slučaju s Hrvatskim audiovizualnim centrom (HAVC). Državna revizija pokazala je mnogobrojne nepravilnosti i malverzacije u korištenju novca poreznih obveznika, a prošli su bez sankcija. To se mora sankcionirati bez obzira radi li se o desnima, lijevima, onima gore ili dolje. Drugi primjer je pokušaj uvođenja liberalnog ZO-a. Ili nepotizam, korupcija…
Samo se nadam da hrvatske europarlamentarke iz demokršćanske opcije ne pokvare stvari s obzirom da su, pomalo negativno, rekle da nisu upoznate s time. Nažalost, pokazalo se da nema mjesta preoptimističnosti s obzirom da te iste zastupnice najavljuju ratifikaciju Istanbulske konvencije koja potiče rodnu ideologiju.
Da mi je znati gdje je otišlo krivo s demokršćanskom opcijom i njihovim zastupnicima! Neću reći da su pogriješili u vjerodostojnosti. Oni jesu vjerodostojni u onome što jesu, a demokršćanska opcija nisu.
Kad smo kod HAVC-a i hrvatskog filma, ja ne volim hrvatski film jer se ne miče od loših tema.
Obitelji koje su u njima prikazivane su uvijek disfunkcionalne. Netko je uvijek narkoman, netko alkoholičar, djeca su nesretna i premlaćivana u mračnoj rupčagi od stana, a Crkva uvijek u krivu. I samo osvjetljenje i scenografija je tmurna i jadna, nekako kao da je film zaostao u dobu totalitarističkih režima gdje je sve bilo sivo i u betonskom bloku. Jednostavno je sve nekako poremećeno (što ne znači da i to nije dio stvarnosti i da nema takvih obitelji), ali ovdje je tako u svakom filmu.
Jako sam protiv uplitanja politike u teme filmova, ali sam i protiv financiranja filmova koji ocrnjuju porezne obveznike i državu koja ih financira te koji promiču laži i lažnu sliku društva. HAVC financira projekte koji su protivni hrvatskim interesima i koji ocrnjuju Hrvatsku u svijetu. Mora postojati odgovornost prema vlasniku sredstava. Privatnik bi odavno propao ukoliko bi tako postupao. Da, to je ta razlika između privatnog i državnog sektora.
Lako je biti kulturni “intelektulac” s državom kao kasicom prasicom kojoj ne polažeš račun zašto je vaš film pogledalo deset ljudi u kinu, iako je osvojio nagradu na nekom festivalu. Osvojio je nagradu jer drugi nisu ludi pljuvati po svom izvoru financiranja pa vas se nagradilo za idiotizam.
O čemu se radi u zaokretu vanjske politike?
Tijekom rasprave o ljudskim pravima unutar Vijeća Europske unije, hrvatski ministar vanjskih poslova je iznio hrvatsko stajalište vezano za reproduktivna prava i financiranje nizozemske inicijative stvaranja zajedničkog fonda EU iz kojeg bi se financirali pobačaji diljem svijeta.
Nizozemska inicijativa “She decides” nastala je kao odgovor nizozemske vlade na potez američkog predsjednika, D. Trumpa, od 23. siječnja 2017. On je tada potpisao ukaz kojim se zabranjuje financiranje međunarodnih nevladinih organizacija koje pružaju usluge ili daju potporu za pobačaj u inozemstvu. Tim potezom je zatvorio značajan izvor sredstava abortivnim klinikama i udrugama koje promiču abortus u SAD-u, a ovim zajedničkim fondom nadoknadio bi se taj gubitak. Neke države su pozitivno reagirale, dok su Mađarska i Poljska zauzele stajalište kao Hrvatska.
Čak ako i maknemo moralni aspekt i biološke istine, i ekonomski je apsurdno da hrvatski ili nizozemski porezni obveznik financira pobačaj npr. jednoj Amerikanki.
Hrvatska je naglasila kako termin ‘seksualno i reproduktivno zdravlje i prava tumači na način da ne uključuje abortus’ te naglasila načelo supsidijarnosti (svaka država odlučuje kako će tumačiti ili kakvu će odluku donijeti) oko ovog pitanja.
Ovu odluku treba gledati i u svjetlu približavanja Hrvatske Višegradskoj skupini, tj. konačnom vraćanju Hrvatske u okrilje Srednje Europe gdje i pripada – vrijednosno, kulturološki i civilizacijski.
Nadalje, Hrvatska je u svom stajalištu naglasila kako će ‘posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku koji je definiran kao zajednica žene i muškarca te, kao takav, prirodna i temeljna jedinica društva’. Jednako tako, Hrvatska će se potruditi na području ‘podizanja svijesti o nasilju i progonu kršćanske i drugih vjerskih manjina u zemljama u kojima se vjerske slobode ne poštuju u potpunosti, posebno na Bliskom istoku’.
Naravno, ovakvo stajalište je ne samo legitimno – u skladu s Ustavom RH, Poveljom EU o temeljnim pravima i programom Vlade RH, nego i jedino moguće za jednu opciju koja se želi nazivati demokršćanskom, iako je svoje kršćanstvo pogazila već sto puta.
Lijeve političke opcije uvijek hrabrije provode svoje ideje. Možda je to zato jer nemaju usađenu zapovijed ljubavi i kršćanska moralna načela pa nemaju problema s agresivnošću te im je svako “oružje” dobrodošlo, čak i ono na osobnoj razini? Ili možda jer u demokršćanskim opcijama nisu istinski demokršćani? Jedan od svakako lako dokazljivih razloga je podrška medija s ozirom da su urednici uglavnom lijevo-liberalno nastrojeni. Kako društvo uništava neprincipijelni demokršćanin, jednako ga upropaštava totalitarni ljevičar uspješan u razarajućim principima.
Ono što je još potrebno istaknuti i prepoznati su opcije koje se kite kršćanstvom i vjerom, a s njom nemaju ništa, krivo je žive i promidžbeno se sakrivaju iza vjere. To vrijedi i za one u tim redovima koji povlače prema komunizmu i socijalizmu uz rodnu ideologiju (socijalisti i vrijednosni liberali), kao i za one koji povlače prema fašizmu i crnim košuljama. To su totalitarizmi koji s kršćanstvom nemaju veze jer ono počiva, između ostalog, i na slobodi savjesti i slobodi izbora, tj. Istini koje nije bilo u tim režimima, a ne na kultu čovjeka.
Takvi, i jedni i drugi, bacaju loše svjetlo na istinskog kršćanina iz reda demokršćana koji čuva svoj vjerodostojni integritet i postupa kako demokršćanin i treba. Demokršćanin se zalaže za razvoj poduzetništva uz konzervativne vrijednosti, vjeru u Boga, osobnu odgovornost za postupke, postupanje prema savjesti i moralnim načelima te socijalni karakter prema potrebitima. Praksa, zdravi razum i logika, a i Biblija pa i iz nje izveden kršćanski socijalni nauk koji se tiče napretka društva i ekonomije, pokazuju da je jedino to put napretka.
Ako je država na putu zaokreta vanjske politike, možda bi mogli razmisliti i o zaokretu unutarnje politike – od monocentrizma prema policentrizma kako se ne bi događalo npr. da se pomiču naplatne kućice kako bi se Zagrepčani vozili besplatno autoputom, a da se povećavaju cestarine do tih kućica za sve one koji nisu Zagrepčani. Tko što mislio i gdje živio, mora se priznati da je Zagreb sveta krava u Hrvatskoj.
Ne, to nije (samo) pitanje lokalne vlasti. To je, prije svega, pitanje nakaradnog sistema upravljanja u cijeloj državi i nedostatka osobne odgovornosti.
Kako članak ne bi bio prenegativan, evo nade: Bog sve zna!, ali morate biti i kritični prema onome što vam je bitno/onima koji su vam bitni jer će se samo tako popraviti pogreške. Na čovjeka (osim Pape u pogledu dogmi, nauka i teoloških istina) se ne odnosi dogma o nezabludivosti pa svatko može zalutati.
Zato se tada ne drži svijeća, nego raščišćava situacija, rješavaju problemi i upozorava zabludjelog.
Vjernik ne može biti samo deklarativni vjernik, neovisno o zanimanju i funkciji, pa ni da se dočepa fotelje u demokršćanskoj stranci. Ili može biti, ali onda ga drugi imaju pravo kritizirati jer baca loše svjetlo na sve.
Ako je sustav truo, truli su ljudi. Tako će biti sve dok svaka osoba ne preuzme odgovornost za svoje postupke jer je lopov lopov bez obzira na iznos. Sve dok ljudi ne prigrle moral i Božji način gledanja na svijet u svom životu i radnom mjestu, neće biti bolje.
Sve dok Bog, Isus Krist, ne postane centar našeg života, mjerilo našeg života, neće biti bolje. Samo ako je On mjerilo po kojem živimo život, na ispravna način voljet ćemo i druge, domovinu, vrijednosti, navike…
Nijedna osoba, ideal ili krijepost, koliko god bila dobra, ne smije biti na prvom mjestu umjesto Boga.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 