Povraća mi se od ovih ubojica duše.
Žene, trap pjesma, zebra, mafijaši i ovisnost.
Video ne mogu zalijepiti jer ima dobno ograničenje pa je dostupan samo na Youtube-u, a zato ga neću ni imenovati.
Nastavi čitati “Povraća mi se od… nove reklame za kockanje”U zadnje je vrijeme postala pomodna riječ “karakter”, “osoba s karakterom”, “karakterna osoba” ili “žena/muškarac s karakterom” pa ljudi imaju krive verzije onoga što je karakter i nabacuju se tim izrazima.
Tako će neki reći da je osoba karakterna ako se nezrelo posvađa zbog nečega jer, eto, ima svoj karakter i stav, ne da svoje pa makar pričala (pogrešne) gluposti i bila u krivu. Tu se ne radi o karakteru nego o (neodgojenom) temperamentu.
U Bibliji ne postoje semafori, automobili i instagram, ali postoji slobodna volja, snaga volje, odgovornost, zlatno pravilo, moral, umjerenost, deset zapovijedi, posljedice Istočnog grijeha, velika doza zdravog razuma, ali i puno više onoga što nadilazi razum i što čovjek ne može spoznati razumom; istina o čovjeku koja se onda primjenjuje i u slučaju crvenog na semaforu i objavama na dr. mrežama.
Upravo je takvo zaključivanje smisao odgoja, rasta u vjeri i, općenito, izgradnje karaktera. Nije smisao izvlačiti rečenice iz konteksta s obzirom da na taj način nikada nećete moći uklopiti auto i semafor jer ih nema.
“Čovjek ne želi priznati golemu vrijednost koju za ljudsku ljubav posjeduje čistoća onda kada ne želi priznati potpunu i objektivnu istinu o ljubavi žene i muškarca, postavljajući na njezino mjesto subjektivističku fikciju. … Ne može se shvatiti puni smisao krjeposti čistoće ako se ne razumije ljubav kao funkcija odnošenja osobe prema osobi, funkcija usmjerena u načelu prema sjedinjenju osoba.”
sv. Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”
Temperament (narav) je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao za rad na sebi, prirodno gorivo koje nas pokreće. Netko je zapaljive, a netko mirnije naravi. U različitim situacijama do izražaja dolaze različite vrste čovjekovog temperamenta jer smo miks svega pomalo.
Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, odgojem, vjerom, izgradnjom sebe i željom da se postane najbolja verzija sebe. Karakter je nadgradnja temperamenta jer čovjek ne može živjeti (samo) po temperamentu.
Sve ljudske razine trebale bi biti integrirane, međutim, ako ima nekih odstupanja, onda je karakter kontrolni i korektivni mehanizam. Kako je karakter povezan s duhovnom dimenzijom, evo nas opet na potvrdi važnosti duhovne dimenzije u ponašanju čovjeka.
Karakterna osoba ili osoba s karakterom postupa moralno ispravno, ima ispravne stavove i drži ispravne principe. To radi zato što je tako oblikovao/la svoju dušu i srce. Zato što shvaća važnost toga, ima smisao. Zato što se dopušta napuniti Božjom mudrošću i smislom. Zato što je prionula na Božji (crkveni) nauk i način gledanja na stvari i pojave. Zato što zna kako to ne može biti i postati sam.
Društvene mreže imaju i svojih prednosti, ali i više nedostataka.
One olakšavaju komunikaciju s ljudima koji žive dalje od nas, olakšavaju grupne dogovore i pregovore, ali i kreiraju lažne odnose. Potiču površinske odnose, izazivaju ovisnost. Miješaju stvarnost i umjetni, nestvarni svijet. Šire mainstream ideje i lažne vijesti uz kontrolu. Prikazuju jedan lažni svijet radi prodaje bar malog dijela sebe ili pobuđivanja osjećaja divljenja prema sebi od strane drugih. Čovjek se želi osjećati bar malo vrijedno i važno jer možda nema odnos ljubavi s bliskim osobama ili taj odnos nije istinska ljubav i bliskost koja napuni čovjeka. To su činjenice.
Pokazalo se i da su korisnici Instagrama najveći narcisi te da, općenito, društvene mreže povećavaju tjeskobu, dekoncentraciju, rastresenost i disperziju pozornosti. Uništavaju stvarne odnose koji se mijenjaju šutom dopamina nakon lajka, sviđanja i uspješne prezentacije. Tako dođe do hipofrontalnost, tj. slabljenja frontalnog korteksa mozga zaslužnog za razumno odlučivanje i odgovorno ponašanje jer ste se navezali na šut poput ovisnika.
Ukratko, tim se riječima može objasniti funkcioniranje društvenih mreža (u prvi tren).
Nije bitno što prikazujete. Ako ste udarili na ljudski dojam, tj. emocije, u prednosti ste jer sve izaziva neki dojam, sve budi neku emociju. Zato su društvene mreže pune osoba koje se prodaju kao komad mesa, čak i ako nisu javne osobe, jer je najlakše pobuditi najniže emocije s obzirom da su one primitivne i neuređene.
Po tom spuštanju i umanjivanju čovjeka samo na nagone, sistem ‘provokacija-nagon-emocija’ je logičan jer, ako netko misli da je životinja, neće imati problem izazivati takve emocije niti će imati problem odgovarati na njih (“životinja” je našla “životinju”).
Problem je što čovjek nisu samo emocije. Čovjek nije samo nagon, samo temperament.
Čovjek nije životinja, nego je on Božje stvorenje u čijem su tjelesnom dijelu stvaranja sudionici roditelji, dok Bog daje dušu u trenutku “Neka bude!”, a taj trenutak ne ovisi o ljudskoj volji ni pokušaju. Drugim riječima, čovjek sa svim svojim biološkim, emocionalnim/psihološkim nagnućima ima i duhovnu razinu. Ona svemu tome daje smisao kako se sve ostale dimenzije ne bi pogrešno razvijale, integrirale i zloupotrebljavale.
Osobe koje izazivaju najnižu razinu nagona kod ljudi i same su vođene najnižim razinama svih svojih dimenzija. Na njima su ostale jako nisko u ravoju.
Ovo su teške riječi pa ćemo ih pokušati rastaviti i objasniti.
Neki će reći da to nije tako jer su te osobe zapravo pametne pa znaju iskoristiti ono što danas prolazi. U principu, ne radi se o tome. Točno je kako to rade radi novca, ali se sasvim sigurno ne radi o pametnoj ideji.
Zdravoj, zreloj osobi nešto takvo nikako ne može biti privlačno niti bi, zbog osjećaja moralne odgovornosti koji je sprječava da druge ljude navodi na grijeh, postupila tako jer ne postoji novac koji bi bio dovoljan da se spere takva odgovornost.
Ako je osoba spremna prodati sebe kao komad mesa kako bi zaradila na klikovima i promovirala se, prema slobodi volje, ima pravo na to. Istovremeno, ona nije pametna, nego je duhovno i emocionalno, tj. karakterno osiromašena iz različitih razloga – rana, neznanja, slobodne odluke, pohlepe, nezrelosti, loše namjere, loše oblikovanog karaktera i sl. Toj osobi treba pomoći kako bi shvatila istinu, iako ima slobodu volje i sama bira kako će urediti svoj život.
Dakle, slobodna volja svake osobe postoji, ali postoji i istina i posljedice koje idu uz tu slobodnu volju. Dok osoba zanemaruje istinu, ne može započeti ni proces iscjeljenja. Kad nastupe posljedice, nastaje iščuđavanje i ljudi odbacuju svoju odgovornost, iako su ih oni svojim postupcima izazvali.
Da prodaja samog sebe golog i ne prolazi uvijek, tj. da je na prvu važan klik, ali dugoročno kvaliteta, vidljivo je i na kampanjama plaćanja svakog klika i komentara. Broj sljedbenika mora se nekako natući makar i plaćanjem, iako se daljnjim raslojavanjem obitelji i odgojem bez vrijednosti, morala, odgovornosti, obveza, bliskosti i topline, klikovi više neće morati ni plaćati jer će samim tim činjenicama već biti stvorena željena masa – bezmoralna, bezkarakterna, zaglupljena, bez istine o vječnom životu i bez kritičkog promišljanja o serviranim “istinama”. Već sada su vidljive takve karakteristike među ljudima.
Kako god bilo, to ne pere od odgovornosti ni plaćenike ni one koji plaćaju.
Čak ako se i ne radi o izazivanju najnižih emocija, radi se o izazivanju emocija (dojma).
Drugim riječima, sve je postala (lažna) prezentacijska prodaja. Danas čovjek robuje dojmu, doživljaju i prodaje se prezentirajući se nekom veličinom. Kad popričate s takvom veličinom, dobijete drugačiju sliku, sliku bez pokrića. Mora imati puno doživljaja koje mora prodavati svima drugima i uvjeravati ih da je zbog toga sretan jer puno putuje, super jede, izlazi na prestižna mjesta, pliva s dupinima i sl., iako je dojam (emocija) subjektivna kategorija. Cilj prodajne i marketinške aktivnosti je učiniti vas nezadovoljnim svime u vašem životu, a zapravo je ono što vam ta prodaja nudi besmisleno i nedovoljno jer svaki mjesec morate kupiti nešto, “uzeti svoj šut” kako biste bili “sretni”.
Sve nabrojano nije loše ili krivo, ali nisu ti doživljaji ono što čine čovjeka niti će mu to nešto pomoći u pripravljanju za vječnost. Zato dojam, tj. emocije i jesu subjektivna kategorija. To nije bit čovjeka, nego dodatak koji može učiniti čovjeka zanimljivijim i njegov život ljepšim, ali ako on nema dobru bit, ako nema dobar karakter koji je objektivna kategorija jer se tiče principa i morala, onda to ništa ne vrijedi. Onda pričate s čovjekom koji može kupiti puno toga u životu, ali je ljuštura. Doslovno. Kad ga gledate, vidite samo ljušturu bez ičega unutar nje, bez duše. Praznu, zlu ili jadnu ljušturu.
“Ne mogu biti dio svijeta u kojem muškarci oblače svoje supruge kao prostitutke pokazujući sve što treba njegovati; u kojem ne postoji pojam časti i dostojanstva, a čovjek se na druge može osloniti samo kada kažu ‘Obećajem’; u kojem žene ne žele djecu, a muškarci ne žele obitelj … ”
Keanu Reeves
Bilo što što dovodi do smanjenja moralnih principa (apsolutne moralne istine) i umanjenja vrijednosti (dostojanstva) osobe, nije vrijedno truda jer je u sebi ružno zbog ružne duše.
Nikako.
Zašto?
Zato što je Bog postao čovjekom i uzeo ljudsko tijelo.
Isus je uskrsnuo tijelom i dušom.
Gospa je uznesena tijelom na nebo.
Čin kojim nastaje novo ljudsko biće, preko muškarca i žene ima i svoju tjelesnu dimenziju. U tom lijepom činu stvaranja, muškarac i žena sudjeluju i tjelesno.
Mi ćemo uskrsnuti tijelom.
… Puno je razloga zašto je tijelo važno.
Prema tome, nema ništa loše u ljudskom tijelu koje je fizička komponenta (razina) osobe (osoba = duša, duh i tijelo).
Upravo zato što je Bog jedino čovjeku dao dostojanstvo, to dostojanstvo ne smije se uništavati (polu)pornografijom jer čovjek nije otkupljen i ne spašava se usprkos tijelu, nego po tijelu (“Tijelo je stožer spasenja.”, KKC).
Ne možemo rascjepkati čovjeka na dijelove kad su sve njegove razine povezane, a što znači da ne možemo izolirati jednu razinu i reći da se to ne tiče drugih razina, tj. cijelog čovjeka.
Evo banalnog primjera kojeg se nitko ne sjeti. Djelo počinjeno tijelom (npr. krađa, udarac) ostavlja posljedice i na drugim dimenzijama čovjeka pa se javlja krivnja, lupanje srca (tahikardija), napad panike, nesanica, loši snovi i sl., a to su već emocionalna i duhovna razina. Taj čin ostavlja rane, posljedice, na cijelom čovjeku. Ne može se čovjek spasiti po jednoj razini, a po drugima ne jer je on nedjeljiva osoba (duša, duh i tijelo).
Onaj tko želi zanijekati ovu istinu, vjerojatno misli da seks započinje tjelesno, tj. spolnim organima, a što nije točno. Seksualni odnos započinje voljnim procesom u srcu (duši) (duhovna dimenzija) i nastavlja se kroz misaoni proces (psihološka dimenzija) u mozgu koji registrira tu želju te izdaje daljnje naredbe tijelu – žlijezdama i organima (fizička dimenzija).
Kao što Ivan Pavao II. reče, problem s pornografijomnije što ona prikazuje previše. Ona prikazuje premalo jer reducira osobu samo na tijelo, samo na objekt. Objekt ne misli i ne osjeća. U spolnom odnosu sudjeluju sve čovjekove dimenzije, zato u tom činu sudjeluju dvije osobe koje imaju svoje misli i osjećaje. Kod trgovine ljudima i prostitucije toga nema. Tada postoje samo subjekt i subjekt sveden na objekt.
Zbog svega napisanog, spolni odnos nije nebitan. On je od velike važnosti, ali u braku. U vezi osobe nisu pozvane niti imaju pravo na taj dio druge osobe, nemaju se pravo na taj način vezati jer tko što mislio i govorio, spolni odnos predstavlja povezivanje (izmjenu, predanje) osoba. Spolni odnos, odnosno bračni čin predstavlja slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj.
Spolni odnos je jako bitan u braku, pogotovo muškarcima koji su osjetilniji i kojima je on poveznica s poštovanjem i poželjnošću. Žene su osjećajnije pa im treba ljubav. Tu se slažu i vjera i antropolozi i psihijatri i psiholozi i sve druge grane koje se bave čovjekom, a i zdravi razum, ali jedino vjera daje smisleni okvir, tj. smisao jer se čovjek, sa svim svojim prirodnim nagnućima i razinama, može smisleno ostvariti samo kao otkupljeno biće po Isusu Kristu koje ima alate za borbu protiv svojih loših nagnuća.
Ako niste vjernik i ne živite praktičnim vjerskim životom, sigurno znate i primjenjujete zlatno pravilo. Neka vam ono ostane za život: (ne) čini drugome ono što (ne) želiš da drugi tebi čini. Tako je i u odnosu između muža i žene. Njemu više trebaju poštovanje i seks, njoj treba ljubav. I jedno i drugo moraju se potruditi kako bi dobili što im je potrebno bez ALI, inače dolazi do problema.
S pojavom Facebooka i Instagrama, pojavile su se, tj. kristalizirale, i neke pojave na području međuljudskih, pa samim time i na području muško-ženskih odnosa. Evo nekih od njih:
Žene su te koje određuju smjer civilizacije.
Ako usmjeravamo civilizaciju ovako, onda nemamo pravo na prozivanje muškaraca za šovinizam. Jednako tako, ne mora se raditi o polugoloj fotografiji, ali se opet današnje veze svedu na promociju i egzibicionizam gdje ljudi dokazuju svom krugu ili javnosti svoju važnost, bitnost i vrijednost. Ne znam što bi se dogodilo ukoliko bi se ta žena npr. udebljala ili prestala ići u teretanu? Bi li njihov odnos i ljubav mogli izdržati tu kušnju ili bi došlo do prekida jer bi on smatrao kako se ona više ne bi mogla toliko dobro prodati? Bi li njihova ljubav došla na kušnju ako bi on izgubio svoju moć i poziciju pa više ne bi bilo platinaste ili crne American kartice? Svatko dobije što traži/zaslužuje, a pogotovo obje strane u takvoj vezi. Nema mjesta čuđenju, ali ni proglašavanju tog odnosa odnosom kakav bi trebao biti i kako ga je Bog zamislio.
Problem su pogrešna očekivanja i pogrešne istine koje društvene mreže grade o čovjeku pa onda i o međuljudskim odnosima pri čemu nitko ne preuzima odgovornost.
Što ako bih ja umjesto odlaska na ekstenzije trepavica i pumpanja jagodica, teretane, ružnih geliranih noktiju, “jeftinih” 3 u 1 dekoltiranih+kratkih+uskih haljinica, “poslovnih i turističkih pothvata” u Dubaiju, seksa za jednu noć i hoda srama radije utvrđivala gradivo o paničnim neurotičarima istovremeno jedući tjesteninu s povrćem iz vrta, nakon čega bih se rasplesala uz pjesme objašnjavajući nećacima razliku između countryja i rocka, otišla na probu i misu, otišla na spoj i sama zaspala u svom krevetu?
Ili bih došla s posla, čitala o pogrešnim idejama g. Attalija, otišla na misu, napisala novi članak pa sutradan obukla haljinu, obula štikle, sandale ili balerinke, stavila tradicionalne konavoske naušnice ili narukvicu belenzuku iz BiH te otišla na spoj, divila se zvijezdama i Bogu koji se zaigrao sa stvorenim, raspravljajući s dečkom zašto na ravnateljskim pozicijama bolnica moraju biti ekonomisti, a ne doktori jer ekonomist ne može operirati, a doktor ne može voditi bolnicu te mu objašnjavala zašto je muškarac stup (glava), a žena duša obitelji i pričala mu svoju filozofiju o cipelama i vatrometu prve bračne noći te sama zaspala u svom krevetu, a to bih ponavljala ili do prekida, ukoliko osoba nije za mene, ili do vjenčanog prstena na ruci?
Nisam i ne želim biti porno diva, nego žena. Žena i treba biti privlačna, ali ženstveno privlačna, a to nema veze s 3 u 1 dekoltiranim+kratkim+uskim haljinicama, nego s umjerenošću. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno, a i jest dovoljno zrelom muškarcu. Caka je u tome što porno diva nije samo ona žena koja snimi porno film. Takve su žene u manjini i da se radi samo o njima, ne bismo imali toliko problema.
Pogrešno integrirana seksualnost bez vrijednosti i ovisnost o pornografiji uništavaju veze i brakove, a ovisnost o pornografiji ostavlja i fizičke promjene na mozgu. Žene, zbog toga možete prigovarati samo ako same ne objavljujete takve fotografije jer inače sudjelujete u trovanju muškarca neke druge žene i imate dvostruke standarde.
Inače, uopće je neosporno da muškarci ne trebaju pratiti takve profile i onda komentirati kako su sve žene … ili te žene …. jer i oni sudjeluju u njihovom padu i pogrješci, snižavaju ih na objekt požude plus što uništavaju sebe, vezu i brak.
Pornografija je dominantno muški problem, iako pomalo zahvaća i žene, zbog biološko-psihološko-duhovne istine o razlici spolova, potrebi za poštovanjem i prirodnom dominantnošću što je kod muškaraca povezano sa seksom.
Nažalost, danas se promiče i pornografija kod žena što je jednako loše kao i kod muškaraca s time da je ovdje još došlo do “zamjene” uloga jer se ženi nastoji nametnuti muški način razmišljanja pa i muški problem pod krinkom naprednosti. Time je došlo i do “zamjene”organa i do psihološko-duhovnih karakteristika. Zašto? Jer su muškarci po naravi osjetilniji (aktivniji, davatelji ljubavi na primajući način), dok su žene u tom kontekstu osjećajnije (pasivnije, primateljice ljubavi na davajući način), a ovime su žene “postale” biološko-psihološko-duhovno muškarci koji zahtijevaju poštovanje mjereno količinom seksa.
Božju mudrost u srce i glavu jer čovjek može biti istinski sretan jedino tako!
Nemojte očajavati ako ste bili na krivom putu. Krenite ispočetka! S Bogom i radom na sebi to je moguće jer ste vrijedni i zaslužujete puno bolje, bili muškarac ili žena. Naša je vrijednost u onome što jesmo – Božja bića i u Onome koji jest – Bogu.
Sretno!
S obzirom na nova kretanja u politici koja, naravno, imaju utjecaj na nas, ostavljam linkove na članke o zdravstvenom odgoju koje sam ranije pisala i koje možete naći u arhivu.
Ponovno se akzualiziralo prisilno uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja od strane države u škole. Taj odgoj nije temeljen na znanosti, nego na pedofiliji.
Iako je više od 80 posto roditelja poduprlo zdravstveni odgoj TEEN STAR programa, državu to nije omelo u naumu nametanja suprotnog programa.
Roditelji imaju pravo na odgoj svog djeteta! Škola (sustav) nije prva odgojna institucija niti to smije postati.
Demokršćanska vlada u Hrvatskoj pokrenula je postupak usvajanja, tj. postupak pripremanja terena za usvajanje Istanbulske konvencije. Usvajanje Konvencije znači upravo ovo gore navedeno: sustav će vama/nama onemogućiti donošenje vlastitih odluka jer njezino usvajanje znači da država ne priznaje spol, nego rod te se takav način gledanja mora ubaciti u sve segmente. O tome sam pisala u članku Panama Papers u Hrvatskoj jer ono što se ubaci u sustav, što se opere u sustavu, ne možete više zaustaviti. Primjena Konvencije podrazumijeva sljedeće:
Sažeto rečeno, ako se ona ratificira neće moći biti moguć nikakav drugi ZO u školama, osim liberalnog, a on je najliberalniji u Europi.
Članci:
Posljedice liberalnog ZO-a – istrazivanje SAD
Izjava o zdravstvenom odgoju -znanstvenici 2007.
Želim istaknuti kako se “riječi vezu mačku za rep”, kao i izraz #vjerodostojno jer su djela ono što se računa. Dobro je znati ispravno odgovoriti na novinarska predizborna pitanja npr. o tome kad započinje život i treba li procesuirati korupciju, ali tim istim ljudima valjda nitko nije rekao i poučio ih da se ideje i stavovi ostvaruju djelima ovako:
MISIJA ->VIZIJA-> STRATEŠKI CILJEVI-> TAKTIKA-> OPERATIVNI CILJEVI-> ZADACI
Riječi se ne broje kao djela.
Šala mala.
Naravno da oni to znaju i provode u djelo. Nemojte biti sitničavi – djela se ne moraju slagati s onim što pričaju.
Apeliram na sve koji su na pozicijama moći: spriječite nametanje ideološkog, neznanstvenog i na pedofiliji utemeljenog zdravstvenog odgoja, ratifikaciju IK te svake slične postupke povezane s LGBT lobijima kojima se krši nekoliko konvencija i zakona vezanih za pravo roditelja na odlučivanje o odgoju te načelo supsidijarnosti EU.
Dragi svi, a pogotovo roditelji, širite među roditeljima opravdane argumente protiv ovakvog programa ZO-a i radite pritisak jer je ovaj ZO Panama Papers kojim će se oprati i ubaciti puno toga kroz obrazovni sustav, a što će dovesti do domino efekta.
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil uz još nekoliko psihičkih dijagnoza, na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
Prema wikipediji, hod srama (walk of shame) odnosi se na “situaciju u kojoj osoba mora sama hodati među strancima ili poznanicima zbog nekog sramotnog razloga prije nego što dođe do mjesta privatnosti i mira. Često se odvija ujutro nakon noći provedene u izlasku. Podrazumijeva se da su ljudi koji hodaju hod srama proveli noć u domu seksualnog partnera, a najčešće se odnosi na seks za jednu noć”.
Hod srama podsjeća me na metaforički oksimoron (nap. oksimoron = spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz, npr. požuri polako, topla zima) jer spaja hod, koji nije nešto što bi trebalo biti problematično ili sramotno, sa sramom.
S obzirom da hod kao hod nije sramotan, što ga onda čini sramotnim? Nešto ga mora činiti sramotnim ako se tako zove.
Sramotnim ga čini ono što mu prethodi u okolnostima u kojima se dogodi, je li tako?
Ako se na seks može gledati samo kao na rekreaciju ili zabavu bez obveza ili konsenzualni hobi seksualnog partnera i seksualne partnerice kroz koji jedno drugome ne otimaju dio duše, zašto postoji hod koji se zove hod srama?
Možda zato što čovjek može zavarati druge. Može slušati društvo koje mu daje zeleno svjetlo, ali ne može zavarati svoju dušu koja se nalazi duboko u nama. Duboko u sebi zna da nešto nije kako treba jer seks, uz psihičku i fizičku dimenziju, ima i duhovnu.
Ne vjerujem da postoji (ženska) osoba koja je hodala hod srama, a da stvarno nije i osjećala sram.
Zašto?
Zato što svoju bit i narav ne može prevariti, koliko god osoba bila nesvjesna te naravi ili ne znala razlog zbog kojeg se osjeća loše. Ono što je nepobitno je da se osjeća loše s razlogom.
Prvi razlog leži u međusobnom iskorištavanju osoba. Dvije osobe svedu jedno drugo na objekt zadovoljenja vlastitih sebičnih interesa.
Drugi razlog je što su muškarci i žene različiti – njoj je bitna osjećajnost, a na njega jače djeluje osjetilnost. Zbog toga on ima želju brže konkretizacije pobude koja, ukoliko nije vođena ljubavlju kao krijepošću i moralnim integritetom, povuče u pogrešnu stranu.
Zbog te razlike, m i ž imaju različite odgovornosti u društvu, a “toleriraju” im se i različite stvari.
Žena ne može biti muškarac, muškarac ne može biti žena, otac ne može biti majka i majka ne može biti otac.
Žena se ne može ponašati kao muškarac na području muško-ženskih odnosa bez posljedica. To je odraz različitih naravi, uloga i odgovornosti između muškaraca i žena.
Žao mi je što uvijek kritiziram žene, ali žene se danas ponašaju gore od muškaraca jer misle da im je dozvoljeno nešto što je primjerenije muškarcima.
U redu. Svatko se ima pravo ponašati kako želi, ali onda se ne može čuditi posljedicama. Razina kulture i civilizacije određena je razinom na kojoj se nalaze žene. Nažalost, žene su jako moralno pale pa su povukle i civilizaciju za sobom. Naravno, postoje i svakakvi muškarci, ali žena je ta koja mora držati razinu vrijednosti i tako utjecati na druge. O njoj ovisi hoće li biti spolnog odnosa ili ne, hoće li ona biti moralna ili ne.
Kome je potrebna dodatna potvrda, može mu poslužiti gornji citat iz knjige na kojeg sam naišla nevezano za ovu temu. Dobro sažima objektivnu istinu.
Nitko me ne može uvjeriti da se netko može osjećati dobro nakon što se probudio/la na nepoznatom mjestu, s nepoznatom osobom, sa sjećanjem na događaje ili s nemogućnošću sjećanja na prošle događaje, ali s odvratnim osjećajem pogreške. Pogotovo žena.
Ono što je još zanimljivo je i činjenica da žene lažu o broju (seksualnih) partnera s kojim su bile kad o tome pričaju sa sadašnjim dečkom.
Ako je to sve normalno, zašto imaju potrebu biti lažne i smanjivati broj partnera? Legitiman odgovor bi bio kako ne bi povrijedile trenutnog partnera jer to muškarcima predstavlja povredu, dok ženama muškarac ženskaroš može biti privlačan zbog nekih nerazrješenih emotivnih odnosa.
Idemo se vratiti opet na početak – ako su seksualna “sloboda”, hod srama, priče o neobaveznom seksu ili o uzastopnim monogamnim seksualnim vezama ispravne, ne uništavaju čovjeka i ne utječu na kvalitetu muško-ženskih odnosa, zašto bi cura imala potrebu zaštiti svog sadašnjeg dečka i lagati mu o broju partnera? “Pa radi se samo o seksu”, “to nije ništa pogrešno” i “ne može nikoga povrijediti”.
Onda budite vjerodostojni do kraja i jedno i drugo, a ne lažni. Recite istinit broj.
Shvaćam da netko želi ostaviti iza sebe svoje pogreške i prijašnji način života, a to i potičem i ohrabrujem, stoga neće htjeti u novu vezu unositi svoje prijašnje ponašanje i ispričati sve o njemu (i ne treba sve ispričati, može reći da je do tada živjela pogrešno i da sada želi krenuti ispočetka), ali takva osoba neće ni imati pozitivan stav o hodu srama, seksu bez obveza, seksu izvan braka ili seksualnim “slobodama” jer zna da je to pogrešno, tj. da taj broj s opravdanim razlogom utječe na muško-ženske odnose.
O laganju prilikom otkrivanja s koliko ste osoba bili seksualno aktivni je napisano i napisano članaka u svim vrlim časopisima koji se bave muško-ženskim odnosima.
Smiješno je to što će vam oni reći koliko je partnera prihvatljivo te da lažete osobi s kojom ste u vezi uz istovremeni savjet da budete što više seksualno aktivni pa će vam, kad ih opet pitate za savjet, reći da lažete o broju ako je veći od nekog određenog broja i tako u krug. Naravno, izvan braka.
Kao što je istaknuto u članku Hiperseksualizacija i djelovanje pornografije , “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Uz navedeno, psihologija poznaje problem “urezanosti” koji podrazumijeva i potvrđuje činjenicu da se ženama u dušu urezuje prvi seksualni partner. To, naravno, kasnije utječe na cjelokupni život jer su muškarci i žene različiti.
Žena ne može živjeti po načelima muškarca i osjećati se dobro jer će se emocionalno i duhovno slomiti. Ne može živjeti niti muškarac po ženskim načelima, ali veća je tedencija žena da žive po muškim načelima po principu “što mogu oni, možemo i mi”.
To je toliko pogrešno na mnogim razinama, ali za početak po biološkoj i emocionalnoj razini. Žene i muškarci nisu isti, a tako i treba biti jer oni moraju biti komplementarni (nadopunjavati se), a ne supstitutivni (zamjenjivati se).
I ovdje dolazi do izražaja važnost katoličkog nauka o seksualnosti (teologija tijela) koji je jednakovrijedan za sve ljude, bez obzira na vjeru jer taj nauk ide ruku pod ruku uz ljudsku bit.
Neki će se pitati kako uklopiti citat sv. Ivana Pavla II. s početka članka u priču o hodu srama, tj. kako uklopiti ljubav i odgovornost sa seksom (napomena kako ne bi bilo zabune: odgovornost ili odgovorno ponašanje nije povezano s korištenjem kontracepcije)?
Vrlo jednostavno jer su ljubav, seks i odgovornost povezani i, u svojoj biti, NERAZDVOJIVI, iako ih se danas razdvaja (želi razdvojiti). Oni se ne mogu razdvojiti. Površinski mogu, ali zato ostanete slomljenog srca ili zamrzite suprotni spol.
Drugim riječima, to znači ovo: seks se ne može odvojiti od svoje dvije “uloge”: stvaranja novog života i sebedarja (iskazivanja ljubavi).
Ako mu pokušate zanijekati neku ulogu, nadrapali ste. Možda vam se neće činiti da hod srama ili vaše ponašanje na području spolnosti ima veze s vašim psihičko-duhovnim stanjem, ali ima jer je to sve povezano i jako osjetljivo. Vođenje ljubavi (seks) je slobodno darivanje, predanje sebe drugoj osobi bez sebičnosti, a ta potpuna sloboda je prisutna jedino u braku.
Gornji citat i, općenito, teologiju tijela trebalo bi primijeniti u životu sljedećim obrascem: volim te i ne želim napraviti išta što bi ti štetilo jer sam odgovoran/na za tebe.
To, bar načelno, većina ljudi misli, ali problem je što su ljudi izgubili iz vida što znači štetno (grešno) pa im spolni odnos prije i izvan braka nije grešan. O tome drugi put.
U svakom slučaju, predbračna čistoća je pitanje čistoće duše jer nije dovoljno samo ne otići do kraja u spolnom odnosu s obzirom da su sve radnje zagrijavanje ili početne faze seksa. Započeti i razvijati nešto pa izbaciti samo završetak je jednako pogrešno i besmisleno.
I za kraj, svako ponašanje i svaka odluka donose posljedice.
Jeste li spremni podnijeti posljedice na ispravan način?
Svatko odlučuje što će raditi, tako da je vaša odluka vaša s posljedicama – bez laganja i prilagođavanja istine o sebi ovisno o potrebi (kako Gibo kaže u svojoj pjesmi: i svetica i …, sve po potrebi).
Za kraj, dok je ženina posljednj riječ kad je u pitanju spolni odnos, muškarci su u prednosti kad mogu birati koga će zaprositi. Istraživanje ispod dobro detektira društvena kretanja i analizira situaciju na području muško-ženskih odnosa.
Na ovu temu potaknula me je jedna situacija od nedavno, ali i neka zabrinjavajuća otkrića do kojih sam došla kad sam se time malo pozabavila.
Prije nekog vremena putovala sam vlakom.
Preko puta mene sjedila je cura od 16-17-18 godina i čitala knjigu ne-sjećam-se-kojeg-naslova, ali nešto u stilu “osvoji me, zaveži me i iskoristi me”. To mi je bilo frustrirajuće jer sam bila bijesna zbog spoznaje iz kojih izvora djeca (mladi) danas traže informacije o međuljudskim odnosima.
Traženje informacija je u redu jer je spolnost sastavni dio čovjeka (za sve one koji misle drukčije: nije H. Hefner izmislio spolni odnos i otkrio spolnost kao dio čovjeka, nego Bog), ali izvori iz kojih se te informacije traže, laži koje ti izvori daju i godine s kojima se traže odgovori na neka pitanja su za vikanje, ne na njih, nego na društvo i cjelokupnu situaciju.
To je bila baš spoznaja koja me lupila u glavu i koja mi je govorila: “Evo me. Sjedim preko puta tebe i ovoj curi punim glavu pogrešnim i opasnim stvarima protiv kojih se boriš.”
Znate li taj osjećaj? Kad nešto znate i jasno vam je, ali tek kad vas spoznaja lupi ko’ bumerang, kad neki mali klik dođe na svoje mjesto, to bude to.
Ne znam zašto ikome treba odgovor na pitanje o tome kako postaviti muško-ženski odnos da bude psp (prijatelji s povlasticama; hvala google-u), a kamo li da to treba 13-godišnjakinji koja će taj odgovor potražiti u nekom časopisu ili portalu za koje je pisao tko zna tko! (stvarni primjer). AAAAAAAAAAAArrrggggggggg!!!! .
Kako je moguće da 13-godišnjem djetetu treba odgovor kako će reći dečku da ne želi vezu, nego samo psp odnos (samo spolni odnos) ili kako je moguće da 14-godišnjakinju zanima je li normalno što je boli grlo tri dana nakon oralnog seksa? (stvarni primjeri).
Što je društvo napravilo od djece i mladih koji će jednog dana, ne tako daleko u budućnosti, trebati postati zreli muškarci i žene? Kako će osoba koja je već od 13. godine opterećena spolnim odnosom moći biti zreo suprug ili supruga spreman/spremna na nesebično darivanje? Kako će osoba koja je navikla druge gledati kao stvar namijenjenu za užitak moći svoju suprugu/svog supruga gledati kao subjekt, kao osobu koja ima vrijednost? Kako će ta osoba izdržati test vjernosti na malo dugoročnijem poslovnom putu? Ili za vrijeme čuvanja trudnoće?
Oni koji koriste argument kako mladi nisu educirani iz područja spolnosti za uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja, reći će da je baš on potreban kako mladi ne bi imali nedoumica oko gore spomenutih stvarnih primjera te ih više ne bi morali tražiti po portalima, ali to nije bit zdravstvenog odgoja.
Mladima ne treba reći: “može sve, samo se zaštitite”, nego im treba osvijestiti svetost i važnost spolnosti, tj. treba ih upoznati s antropološkom istinom.
Treba im objasniti da postoje moralni i nemoralni postupci – prvi izgrađuju čovjeka, a drugi ga uništavaju.
Treba im objasniti da, ako smo nekoga navikli promatrati kao objekt kojeg koristimo po svojoj želji (objekt nema dostojanstvo, ne govori, nema pravo na prigovor, nije čovjek), kako ćemo to ljudsko biće moći gledati kao subjekt? Ako je sve podložno želji i htijenju jedne osobe, kako će ta osoba moći služiti svojoj ženi/mužu/djeci/zajednici pa ostati vjerna na poslovnom putu ili uredskoj božićnoj zabavi? Što će biti to nešto što će osobu spriječiti da pogazi drugu osobu ili da je npr. ubije ako joj je u glavi projekcija objekta, a ne subjekta?
S druge strane, mladi Hrvati su na dnu ljestvice po godinama starosti stupanja u spolne odnose, iako se taj prosjek pogoršava. Čini mi se da netko želi da se te godine pomaknu bliže 10, što će se bez ikakve sumnje dogoditi zbog izloženosti hiperseksualizaciji putem liberalnog odgoja. Istraživanja iz prakse ne lažu.
Reći ćete ili će vas neki uvjeravati kako curi iz vlaka neće biti ništa od jedne knjige.
To je vjerojatno točno. Vjerojatno neće fizički umrijeti od jedne knjige, tj. neće imati fizičke posljedice zbog jedne knjige (iako ni to ne mora biti točno jer može kopirati što pročita), ali itekako će imati duhovne posljedice čak i od jedne knjige jer je i jedna takva knjiga grijeh s obzirom da vrijeđa Boga i Njegov plan za čovjeka (narušava istinsku duhovnu narav koju je Bog dao čovjeku ruah-om (dušom) te uništava ljudsko dostojanstvo). Ujedno, takva knjiga potiče na čitanje drugih knjiga jer otvara spolni apetit i uvodi u napast.
Trik s pornografijom je u tome što se nikad ne radi o jednoj knjizi, nego o formiranju misaonih procesa koji postaju ponašanje (ono što misliš, pretvoriš u radnju) i moći navike, a kod pornografije i o sadržaju koji izaziva ovisnost jer traži još. Da se radi o jednoj knjizi, ovisnost o pornografiji ne bi postajala sve veći problem i razlog raspada brakova i veza. Spolnost je osjetljivi dio čovjeka, a samo je jedna knjiga dovoljna da u vama potakne taj dio i zaokupira vaše misli, vrijeme i radnje. Na kraju krajeva, postoji ovisnost navike (kockanje, hrana, pornografija, internet, društvene mreže, pametni telefoni i tableti, kupovina, klađenje, opterećenost “zdravim” načinom života) i ovisnost prouzročena nekim kemijskim tvarima (droga).
Pornografija je dominantno problem muškaraca, ali taj problem pomalo je zahvatio i žene.
Grozim se “naprednih” rezultata istraživanja o ponašanju žena koja s ponosom govore da su žene sve degutantnije jer su počele ići kontra svoje naravi u želji da budu osjetilne poput muškaraca.
Jednako tako, nemojte slušati gluposti poput: na pornografiju (drogu/alkohol/cigarete/kockanje/društvene mreže/povraćanje/izgladnjivanje…) navući će se samo onaj tko je labilan.
Napasti postoje i svaki je čovjek “labilan” na svoj način, a ne mislim da trebate testirati na kojem ste području labilni jer ćete pasti u krug iz kojeg se teško izvući, a kad/ako se izvučete, ostaju posljedice.
Ono što je bitno stalno isticati je i sljedeće: ovdje se ne radi (samo) o psihičkoj i emocionalnoj razini. Radi se o duhovnoj jer ono što je duhovno, tj. moralno loše je loše taman da ste na tom području psihički stabilni kao stijena pa ćete nešto napraviti samo jednom ili samo nekoliko puta, tj. nećete postati ovisni, iako se ni to baš ne može primijeniti kod ovakvih ovisnosti (droga izaziva ovisnost i od jednog puta, kockanje takoder, pornografija također…). Iznad ostalog, radi se o moralnom (duhovnom) integritetu koji ne postoji kad radite grijeh. To je jako bitno!
Drugim riječima, spasonosno uže ili opravdanje kako vam neće biti ništa od jednog puta baš i ne vrijedi jer u duhovnom smislu i taj jedan put predstavlja grijeh, a grijeh udaljava od Boga. Drugima možete lagati jer vas drugi ne poznaju toliko, ali nemojte lagati samima sebi – obratite pozornost koliko vremena tijekom dana provodite maštajući o nekom seksualnom kontekstu ili radnji, koliko vam je lako/teško odvratiti misli od toga, pronalazite li u svakom razgovoru ili riječi neku seksualnu konotaciju, što prvo pomislite kad vidite privlačnu osobu. Sve su to znaci koji pokazuju koliko vam je duša, psiha, pogled na muško-ženske odnose i pogled na život zatrovan pornografijom ili nekim drugim područjem ovisnosti (ovaj članak je fokusiran na pornografiju).
Hrabro krenite iz početka!
Pornografija pomiče granicu tako da čovjek treba sve agresivniji i bolesniji sadržaj kako bi postigao isti osjećaj, tj. kako bi se izlučila ista doza dopamina za povezanost i osjećaj sreće kao na samom početku gledanja pornografije kada je osoba reagirala na čisti poljubac. Da bi se postigao isti efekt, osobi više nije dovoljan poljubac, nego mora biti nešto nastrano i agresivno. Ljudska psiha i duhovna dimenzija su zeznute i nježne stvari koje treba paziti.
Kad se u takav nastrani sadržaj ubace dva standardna lika, cura dobrica i muškarac zavodnik s nekim dominantnim mračnim stranama osobnosti, onda će se cure itekako uloviti u mrežu s famoznom romantičnom “ja ću njega promijeniti” jer iza toga stoji želja za važnošću i posebnošću koju bi ona dobila jer se on promijenio radi nje (može biti povezana i duhovna potreba za evangelizacijom koja je sama po sebi dobra i potrebna, ali ovdje stavljam naglasak na emocionalni problem). To je malo nastrana igra, ali nekome može biti zanimljiva radi emocionalnog stanja. Ta emocionalna potreba je karakteristična za razdoblje adolescencije i ranog mladenaštva (zato je bitno da se mlade ne hiperseksualizira), iako se nekim ženama ta nezrela potreba zadrži i tijekom ostatka života jer je ona povezana s dječjom potrebom za važnošću, ljubavi, pažnjom, povezanošću, zauzimanjem posebnog mjesta kod roditelja iz djetinjstva.
Kao što sam već pisala, čovjek se može promijeniti (mora se odlučiti za to i/ili doživjeti Božju intervenciju). Svi možemo biti i pozvani smo nekome biti poticaj ili svjetlo (evangelizirati druge), a muž i žena trebaju cijeli život usmjeravati jedno drugo kako bi stigli u nebo. Činjenica je da se ljudi teško (rijetko) mijenjaju jer to moraju odlučiti svojom voljom. Ne možemo igrati ruski rulet s našim psihičkim i duhovnim zdravljem (dušom) te životom, a to najčešće završi tako. Netko će nekoga povući za sobom. Ako nešto zahtijeva riskiranje vlastite duše i psihičkog zdravlja, to je pouzdani znak da nije ispravno. Cilj ne opravdava sredstvo, iako nam može biti teško odustati od “popravaka” neke osobe, pogotovo melankoliku koji umire za svoje ideale, ali i druga osoba ima slobodnu volju i donosi svoje odluke.
Nemojte nasjedati na laži! Pornografija nije ok i nije banalna stvar. Čak su i neki časopisi koji imaju granični sadržaj, poput GQ-a, objavljivali zašto pornografija nije dobra. Ironično je to što i oni prikazuju polupornografiju koja se prodaje.
Istraživanja pokazuju da pornografija djeluje na muški mozak tako da ga pretvara u nezrelu osobu, tj. djetinji mozak koji nema zrele sustave kontrole i odgovornog ponašanja. Uz to ostavlja i fizičke promjene na mozgu.
Američki znanstvenik s područja psihologije i anatomije, Gary Wilson, u svojoj knjizi iz 2015. objašnjava saznanja neuroznanstvenika o utjecaju pornografije.
Za zrelost osobe odgovoran je dio mozga koji je smješten u čeonom dijelu, a zove se frontalni korteks. On je odgovoran za našu volju, upravljanje našim ponašanjem, filtriranje emocija i nagona te donošenje odgovornih odluka temeljenih na načelima. Taj dio mozga dostiže zrelost oko 25.-te godine. Frontalni korteks kontrolira naše emocije i nagone koji se javljaju u srednjem dijelu mozga. On ih filtrira, kontrolira i pomaže da donesemo razumnu odluku.
Kako bloger Matt Fradd na svom blogu ističe vezano za istraživanje, “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Znanstvenici su uočili da kontinuirano izlaganje pornografiji daje mozgu neprirodno visoki, high osjećaj, poput droge. S vremenom se mozak umori, prestane osjećati. Kako bi ovisnik ponovno postigao isti osjećaj zadovoljstva, mora uzeti više droge ili težu drogu. Isto je i s pornografijom. Gary Wilson, koji je uočio tu sličnost, ističe da to uzrokuje značajne promjene na mozgu, kako ovisnika o drogi, tako i ovisnika o pornografiji.
Kao što smo rekli, frontalni korteks je bitan za zrele, razumne odluke i upravljanje našom voljom. Jedna od promjena mozga ovisnika o pornografiji je slabljenje frontalnog korteksa. To znači da, kad ovisnik počne osjećati žudnju za pornografijom, njegov mozak ima slabu moć kontroliranja te želje jer je tu moć kontrole izgubio konzumiranjem pornografije. Neuroznanstvenici taj problem zovu hipofrontalnost pri čemu osoba pomalo gubi kontrolu nagona i strasti.
Kako bismo pojednostavili, sjetite se tko mora dobiti ono što želi baš sad i baš kad hoće i tko ne može kontrolirati svoje nagone? Dijete, je li tako? Dijete još nema razvijen frontalni korteks koji će kontrolirati te nagone. Dijete i nezrela odrasla osoba.
Tako pornografija muškarce, koji bi trebali biti odgovorni i zreli za preuzimanje zadataka očeva i supruga, a prije svega muškaraca, pretvara u nezrelu djecu. Tako pornografija pretvara žene u nezrelu djecu. Tako uništava žensku ženstvenost u korist osjetilnosti. Zato pucaju veze i brakovi.
Svima koji imaju problem s pornografijom ili nisu sigurni da imaju problem, a primjećuju da nešto nije u redu, savjetujem:
Čovjek je biće navika.
Sve bolesne i opasne navike treba zamijeniti novim, ispravnim. Na taj se način čovjek mijenja i napreduje. Zato stalno ističem da je odgoj ključ za sve.
Ovo su načelne upute, a svatko će dalje vidjeti što su njegovi okidači ili konkretne okolnosti koje ga potiču na to te koji je vid terapije potreban.
U svakom slučaju, recept za sve što se tiče seksualnog područja je izbjegavanje takvih prilika.
Spolnost je divna i ona je dar. Po njoj smo slični Bogu Stvoritelju. Ona se ne treba potiskivati, nego se ispravno osvijestiti i živjeti.
Hrabro naprijed!
U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda.
U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama.
Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku rekla mu je: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete je da pitamo koji ćemo kupaći kostim obući.“
Upravo se isti komentar može primijeniti na trenutne događaje u Hrvatskoj, ali i na događaje koji se protežu već određeno razdoblje. To su teme i događaji poput zdravstvenog odgoja, gospodarske depresije, diktature relativizma i stvaranja sukoba unutar društva koji se očituje kroz moćni instrument – medije. To je i dosadašnji pogrešni i opasni smjer vanjske politike koja je Hrvatsku udaljavala od kruga Srednje Europe kojoj pripada, što je uvijek pogrešno, a jako opasno u trenutnoj svjetskoj geopolitičkoj situaciji. Sve ove situacije imaju karakteristike tsunamija ili lavine koja, postajući većom i rušeći prepreke, na kraju udari u odredište.
Zdravstvenom odgoju su se, malo pomalo, micale prepreke i stvaralo ozračje u društvu kada će, ili postati prihvatljivo da udruge i suradnici na sastavljanju programa zdravstvenog odgoja budu udruge koje negiraju znanstvene istine o biološki uvjetovanom spolu i čije stavove dijeli mali broj ljudi ili će društvo biti zaokupljeno drugim problemima (npr. gospodarstvom) pa će opasni zdravstveni odgoj biti ljupko propušten u društvo. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se jedan od autora ZO-a školovao na institutu pedofila koji nije imao nikakvih problema što je pedofil. Dapače, njegova poremećena istražvanja i mučenja postaju uzor seksualnog ponašanja te se ono želi prezentirati valjanim kroz legalni školski predmet.
Drugim riječima, poremećene laži o ljudskoj seksualnosti žele se oprati kroz legalni sustav, a školstvo i znanost su jedni od najutjecajnijih legalnih sustava koji postoje. Na taj način javlja se offshore način poslovanja u školstvu.
Ovih dana buknula je afera „Panama papers“ u koju su upletene mnoge važne osobe.
Nisu sve osobe koje posluju preko offshore kompanija počinile zločin ili nešto nemoralno. Poslovanje preko offshore kompanija legalno je jer se menadžer/direktor društva mora truditi smanjiti troškove društva. To je moralno i legalno samo ako na taj način ne pere novac zarađen od droge, oružja, trgovine ljudima, organima, prostitucijom, političkim utjecajem, korupcijom, mitom, špekulativnim derivatima u kombinaciji s državnim udarima i sl. Takvi postupci su ono što je nedopustivo i što treba drastično kazniti.
Pokušaj uvođenja zdravstvenog odgoja s najliberalniji programom u Europi je upravo hrvatski „Panama papers“.
Ovakvim zdravstvenim odgojem legalizirat će (oprati) lažni i iskrivljeni pogled na ljudsku spolnost i seksualnost. Kako prljavi novac jednom ubačen u legalni sustav putem, npr., restorana ili (nažalost legalne) kladionice, postaje čist, opran, tako će biti oprane i ove laži o spolnosti i krive vrijednosti kad se počnu naučavati u legalnom sustavu (vrtićima i školama). S obzirom da je metoda poznata pod nazivom „sto puta ponovi laž i ona postaje istina“ vrlo primjenjivana i uspješna u diplomaciji i vanjskim poslovima, nema nikakve sumnje da će biti uspješna i u ovom slučaju.
Istina je nepromjenjiva.
Brak je zajednica muškarca i žene jer, za razliku od onoga što uspostavi čovjek, ono što uspostavi Bog po Svojem planu, nikada neće propasti pa čak i ako na svijetu ostane samo jedan bračni par.
Čovjek ne može biti istinski sretan ako ne živi pravu istinu, a to je ono nešto što ga uvijek kopka i što preraste u ovisnosti, autodestrukciju, depresiju, mržnju, tjelesne bolesti.
Neosporna je činjenica da se, nakon što se novac opere legalno kroz sustave koji su sastavni dio društva, gubi trag prljavštini. Ne možete više ništa jer ćete biti spriječeni ukazivati na prljavo podrijetlo novca s obzirom da on postaje čist, tj. legalan.
Ista je situacija i s lažima koje će se promicati ZO-om, a koje su već ugrađene i u zakone. Rezultati sličnih programa zdravstvenih odgoja u SAD-u i Skandinaviji samo potkrjepljuju tu činjenicu, a tužbe još i više.
Uz pornografski nastrojen zdravstveni odgoj, a koliko sam upoznata, sada i lektire, demografska i pronatalitetna politika još više padaju u vodu. Zbog toga su cijenjeni profesori i stručnjaci, Akrap i Šterc, s razlogom zabrinuti jer, bez zdravih pojedinaca koji druga ljudska bića gledaju kao subjekte, a ne kao objekte, nema ni zdravih obitelji i djece. Apsurdno je govoriti o potrebi pronatalitetne politike s jedne strane, a s druge strane odobriti ZO koji djecu odgaja upravo za suprotno. Čini mi se da odgovorne strukture toga nisu svjesne, a ako jesu, onda trebaju prestati lagati kako im je pronatalitetna politika bitna.
S obzirom da pornografija umrtvljuje frontalni korteks koji je najvažniji dio mozga odgovoran za razumno, zrelo ponašanje čovjeka, teško je očekivati da će djeca koja su od malih nogu opterećena pornografijom postati zrele osobe spremne za posao, a kamoli za djecu i brak.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Gdje je granica? ili o predbračnoj čistoći
“Često me pitaju: ‘Velečasni, dokle mogu ići sa svojom djevojkom/mladićem? Mi hodamo, nećemo spavati zajedno, ali koja je crta preko koje ne prelazimo?’
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 