Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu

Ukaži se, jer nas tmine biju,

o, Anđele dobri.

Zrake mnogo vrijede

Tvojih očiju.

Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,

I rukama dirni obraze nam blijede,

Da se osvježe.

Nastavi čitati “Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”

Pjesme: o. Rajmund Kupareo

Naišla sam na dvije pjesme – “Na Cvjetnicu” i “Veliki tjedan” pokojnog o. Rajmunda Kuparea koje prenosim jer su prepreprekrasne i kontemplativne.

“Na Cvjetnicu”



Širite ruke, umorne ruke, masline drage,

mašite na pozdrav dlanom od srebra!

Tisuće ptica iz vaših pjeva kvrga,

tisuće kljunova zelene grančice kida

jer prolazi veliki Kralj

na magarčetu.


Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini

kao dijete u krilu Djevice,

taj isti, taj isti narastao je kao gora,

Silan Kralj.

Al’ dobra živina još snage ima

da ga nosi.



O, dobri magarče, što Boga nosiš,

zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama;

o, dobra živino, tisuće bi htjele

podijeliti s tobom taj sveti teret;

o, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu

jer nisi zbacio Gospodnji jaram!



Širite ruke, umorne ruke, masline drage

jer nas je strah pružiti ih pred Bogom!

Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče

da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!

“Veliki tjedan”

Cvjetnica

Još i danas jašeš na živini

da lakše čuješ neusiljene usklike

djece i priprostih.

Tvoji učenici odmagliše daleko

u novim kolima.

Vremena se mijenjaju.

Sreća, da se ne mijenjaš Ti,

ni pogled Tvojega magarca!

Veliki ponedjeljak

Ti si gospodar blagajne.

Juda se je prevario:

primio je odviše malo,

kao i mi kad mijenjamo

Tebe za osmijehe.

Veliki utorak

Naša se savjest nije uznemirila

kad si prolazio

svezan i popljuvan.

Pijetao je imao više uspjeha:

rasplakao je Petra.

Velika srijeda

Nitko ne želi da vidi Tvoj pad,

a još manje da Te prati.

Posljednji je Cirenac zakasnio

a Veronike su ostale kod kuće.

Vjekovima tako hodaš osamljen.

Ustrajno Te još samo prate

suci i krvnici.

Posljednja večera

Tvoja će večera

trajati dovijeka,

a svaka naša

može biti posljednja.

Veliki četvrtak

Za Tvojim se stolom izmjenjuju

gladni dobrote.

Jedno je mjesto ostalo prazno:

trgovca savjesti.

I zauvijek će praznim ostati.

Via crucis brevissima

Na križ nas nisu htjeli osuditi,

jer ga nosimo od rođenja,

al’ šutnju su nam mogli dosuditi

morskih dubina.

Od naših se uzdaha još i danas ljulja

plava površina.

Sedam posljednjih riječi na križu

Ipak je samo jedna

bila presudna:

Ti si sam bio Riječ.

Inače bi bile uzaludne

i Tvoje

i naše riječi.

Veliki petak

Tvoj zadnji krik još i danas drma

stijenkama ljudskoga uma

u kojima se začahurila savjest.

Ti šutiš

i čekaš

da se pojavi leptir.

Zadnji počinak

Vjekovima te zatvaraju u grob,

a kad ga otvore,

on je uvijek prazan,

jer Ti se kriješ

u savjesti

tražitelja.

Velika subota

U praznini Tvojega groba

pronašli smo smisao opstanka.

Zato nad našom prošlošću

bdije Anđeo.

Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu

Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)

„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)

Ukaži se, jer nas tmine biju,

o, Anđele dobri.

Zrake mnogo vrijede

Tvojih očiju.

Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,

I rukama dirni obraze nam blijede,

Da se osvježe.

Ukaži se i samo nam javi,

Što si rek’o Kristu, kada znoj ga osu

Onaj krvavi;

Na put ćemo poći, makar s križem pali

I ispiti kalež za nas, za sve, što su

Tvrdo zaspali.

hkm.hr

Molitva sv. Alojziju Gonzagi i Psalam 46 🎙️🎞️

*Prava i licence: https://link.attribute.to/cc/2022054

Sretan Božić!

Na dobro Vam došlo Isusovo porođenje! Čestit Božić i blagoslovljena 2021. godina!

Sa zahvalnošću gledajte 2020. godinu i budite na miru zbog svake nove spoznaje i lekcije koju Vam je Bog dao. Nemojte nastaviti s pogrešnim načinom života i pogrešnim životom čim se ukaže prilika.

Neka Isus obasja Vaše srce i prosvijetli pamet kako bi sve slomljeno bilo zacijeljeno, a sa svim pogrešnim pokidane sve veze.

Kakve su šanse i izglede imali Marija i Josip kad su krenuli u Betlehem? Isus se rodio u štalici (spilji), a imao je najsavršeniji, najsmisleniji i najbolje ispunjen i proživljen život od ijednog ljudskog bića ikada i zauvijek.

Teško Vam je? Prikažite to kao žrtvu Bogu. Teško Vam je? Ne gubite nadu.

Nakon Velikog petka dolazi Velika subota pa Uskrs.

Teško Vam je što ne živite život “uživajući, putujući i trošeći”? To ne daje smisao životu i to zato što to nije smisao života.

Kažu Vam da se samo jednom živi? Točno je da se samo jednom živi na ovom svijetu, ali o tom jednom putu, toj jednoj šansi, ovisi život koji će se živjeti ZAUVIJEK u vječnosti. Život u raju ne će biti ishod sviju nas.

Zato ne gubite iz vida ono bitno, a to je smisleni život uz Boga koji će nam ravnati puteve. Mi smo stvoreni radi Njega, a ne za traženje života mimo Njega. Jednostavno, to je istina o čovjekovom identitetu koliko god je pokušali ignorirati.

Nada, poniznost, čistoća, radost i otvorenost srca neka budu sastavni dio Vašeg života, a Isus Vaša odrednica i centar💜

Prestanak laži o jogi

Naletjela sam na članak koji baš dobro prikazuje ono što tvrdimo cijelo vrijeme: joga nije samo tjelovježba.

Zbog toga nije za katolike.

U članku, od kojeg sam pročitala nekoliko rečenica i komentare ispod njega, učiteljica joge govori kako je joga psihoterapija, odnosno “kako liječi ono što se ne može tolerirati i kako tolerira ono što se ne može liječiti” te kako se njome počela baviti rekreativno, a onda je odlučila i upisati školu za jogu. Joga uvlači čovjeka sve više i više.

Svi nas uvjeravaju kako je joga samo tjelovježba. Napadaju katolike zato što se opet bune i nazaduju.

Ono što mene zanima je kako nešto što je “samo istezanje” i “samo tjelovježba”, kako zagovaratelji joge govore, odjednom ima utjecaja i na duševnu razinu, tj. odjednom uključuje i duhovnu dimenziju jer se gore spomenuto odnosi na to?

Možda neki više ne žele lagati sad kad se puno ljudi bavi jogom i kad se proširila kršćanskim Zapadnim svijetom?

Inače, joga je nedopustiva katolicima jer predstavlja ideju samospašavanja (želi predstavljati ono što je Isus Krist), a zašto je to tako možete pročitati ovdje.

Moji savjeti za borbu protiv depresije, tjeskobe i stresa nalaze se ovdje.

Meditacija: Getsemanska ura

Getsemanska ura označava razdoblje Isusovog bdijenja, molitve i znojenja krvavim znojem u Getsemanskom vrtu prije izručenja.

U svakodnevnom čovjekovom životu, ona označava trenutak situacije patnje, tjeskobe i užasa.

Dijelim s vama tekst koji vam može poslužiti kao baza za promišljanje i kontemplaciju za vrijeme Getsemanske ure na Veliki četvrtak ili za neke druge trenutke kroz godinu. Ja sam tip koji voli promišljati samostalno, ali ponekad je lijepo i pročitati neki usmjeravajući tekst.

Između evanđelja, litanija, krunice Milosrdnom Isusu i pjesama/psalama, ovi se tekstovi koriste i u mojoj župi za vrijeme bdijenja od 23-24h. Nažalost, ne znam tko je njihov autor. Ako vi znate ili se, ti, autore prepoznaš, slobodno napišite/i u komentarima kako bih ga/te imenovala.

“Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”, o. Rajmund Kupareo

“Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)

„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)

Ukaži se, jer nas tmine biju,

o, Anđele dobri.

Zrake mnogo vrijede

Tvojih očiju.

Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,

I rukama dirni obraze nam blijede,

Da se osvježe.

Ukaži se i samo nam javi,

Što si rek’o Kristu, kada znoj ga osu

Onaj krvavi;

Na put ćemo poći, makar s križem pali

I ispiti kalež za nas, za sve, što su

Tvrdo zaspali.

Ubrzani tečaj: Vodič za smisleni život

S dopuštenjem autora, dr. Petera Kreefta, prenosim Vodič s originala “A pocket guide to the meaning of life”, 2007. Hvala dr. Kreeftu na dopuštenju! 🙏😊

Ovaj kratki sažetak katoličke vjere od 67 pitanja i odgovora pročita se za 20 minuta.

Namijenjen je svima – vjernicima i onima koji će to tek postati s ciljem usmjeravanja prema Bogu.

Ja ga interno zovem i vodičem za borbu protiv depresije i besmisla jer je sažet, a konkretan s pitanjima koja se nadovezuju jedno na drugo.

Nadam se kako će se, nakon što ga pročitate, zapaliti mala iskra želje u vama pa ćete uzeti u ruke Bibliju i pročitati tekstove iz evanđelja.

Nakon toga, nadam se kako ćete ući u jednu od katoličkih crkava, potražiti svećenika i tražiti upute za dalje.

1. Što moram znati kako bih shvatio smisao života?
  • Moraš znati svoje podrijetlo, svoju narav i svoju sudbinu – odakle si došao, što si i kamo ideš.

3. Tko sam ja?

  • Tajna tvojeg identiteta se krije u Bogu. Bog je tvoj Otac. Ti si Njegova slika i prilika.

5. Zašto me je Bog stvorio?

  • Iz ljubavi. Ti si Božje očekivano i željeno dijete. Nastao si zbog toga što si bio ljubljen.
2. Što je moje podrijetlo?
  • Bog je tvoj stvoritelj. U Bogu se krije tajna tvojega podrijetla.

4. Što je moja sudbina?

  • U Bogu se krije tajna tvoje sudbine. Bog je tvoj Dom.

6. Što Bog želi od mene?

  • Ono što želi svatko tko ljubi: da mu slobodno daruješ svoju ljubav jednaku onoj koju On osjeća prema tebi.

7. Je li Bog sebičan zato što želi moju ljubav?

  • Nije. Bog želi tvoju ljubav ne zato što je potrebno da je On dobije, nego zato što je potrebno da Mu je ti daš.

8. Treba li Bogu išta od mene?

  • Ne treba. Bog je savršen i ne treba mu ništa. Razlog Njegove ljubavi je velikodušnost, a ne potreba. Premda Njemu ništa nije potrebno od tebe, On želi sve jer je Beskrajna Ljubav.

9. Što mi je najpotrebnije?

  • Spoznati Boga. (Lk 10, 38-42)

10. Nije li ova filozofija namijenjena redovnicima i misticima prije nego običnim kršćanima?

  • Nije zato što kršćanin vjeruje da nam je Krist dao najbolji odgovor na najvažnije životno pitanje: Što je smisao života? Isusov odgovor: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17,3).

11. Što mi je još potrebno osim spoznati Boga?

  • Uz spoznavanje Boga, potrebno ti je još samo jedno: znati da ti više ništa nije potrebno.

12. Zašto mi više ništa nije potrebno?

  • Zato što Bog nije samo jedna od dobrih stvari, nego izvor svakoga dobra, davatelj svakog dobrog i savršenog dara (Jak 1, 17).

“Tko ima Boga, ima sve, a tko ima sve osim Boga, nema ništa. A tko ima Boga i sve ostalo, nema ništa više od onoga tko ima samo Boga.” (sv. Augustin)

13. Zašto bilo što drugo, osim Boga, moj život ne čini ispunjenijim?

  • Zato što je ovo “život vječni (život u svojoj punini): da upoznaju tebe, jedinog istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Iv 17, 3)

14. Ako je “poznavanje Boga” smisao mojeg života, kakvo je to poznavanje?

  • To je osobno poznavanje – poznavanje osobe, a ne samo poznavanje o osobi.

15. Kako mogu spoznati Boga?

  • Preko Isusa Krista.

“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14, 9).

16. Kako mogu spoznati Isusa Krista?

  • Preko Crkve koju je On utemeljio da poučava u Njegovo ime. “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10, 16). Na ovaj smo način, zapravo, i čuli za Njega: o Njemu su nam kroz stoljeća govorili Njegovi učenici, Njegova Crkva i knjiga koju su napisali i koju su posvjedočili – Novi zavjet.

17. Što mi Crkva pruža kao način na koji mogu spoznati Boga?

  • Vjeru, ufanje i ljubav.

18. Što je vjera?

  • Vjera je osobno prianjanje Bogu i slobodan pristanak uz istinu koju je objavio, tj. vjerovanje u Boga, stoga i vjerovanje u ono što nam je Bog rekao. Vjera je naše “da” Bogu i njegovoj objavi.

19. Na koji nam se način Bog objavio?

Na najmanje sedam načina:

  • U prirodi, u svojemu stvorenju, kao što se umjetnik otkriva u svojoj umjetnosti
  • U ljudskoj naravi, posebno u savjesti, Njegovu nutarnjem proroku u našoj duši
  • U svakoj istini koju otkrijemo, u svakom dobru koje učinimo i u svemu lijepom što stvorimo

Uz ovu Njegovu naravnu objavu, Bog nam se očitovao i nadnaravno:

  • U povijesti, odabravši jedan narod (Židove) da bude Njegov skupni prorok svijetu, sklopivši s njima Savez, davši im svoj Zakon i svoje proroke, čineći za njih čuda (poput oslobođenja od egipatskog ropstva) i nadahnuvši njihovo Sveto pismo koje kršćani nazivaju Starim zavjetom
  • Na najpotpuniji način, u slanju svojeg božanskog Sina, Isusa Krista
  • Preko Crkve koju je Krist sazidao “na temelju apostola” (Ef 2, 20)
  • U knjizi koju su napisali apostoli, a opunomoćila Crkva – Novome zavjetu

20. Možemo li vjerovati svim Božjim objavama?

  • Da zato što Bog ne može varati niti biti prevaren. Bog je Istina.

21. Što je ufanje (nada)?

  • Ufanje je vjerovanje Božjim obećanjima, vjera usmjerena prema budućnosti. Poput vjere, i ufanje je odgovor na Božju objavu, a ne samo osjećaj koji možemo razviti u sebi. Ono je poput ulaganja u Boga. Njegova suprotnost je očaj, što je odustajanje od Boga.

22. Kako mogu najbolje spoznati Boga?

  • Ljubavlju. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. ” (Mt 22, 37-38)

23. Zašto je ljubav prema Bogu najbolji način na koji mogu spoznati Boga?

  • Iz istog razloga zbog kojeg je ljubav najbolji način na koji možemo upoznati ljudsku osobu. Ljubav (milosrdna ljubav) sama po sebi jest vrsta spoznaje, najdublje poznavanje neke osobe.

24. Kako ljubav može biti spoznaja. Nije li ljubav slijepa?

  • Ljubav nije slijepa jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8), a Bog nije slijep. Osjećaji mogu biti slijepi, ali bit ljubavi nije osjećaj.

25. Što je bit ljubavi?

  • Ljubav je slobodno darivanje sebe drugome. Ljubav je izbor, a ne osjećaj. Ona dolazi od tebe, a ne k tebi. Činiš to svojim srcem, svojim središtem, a ne samo svojim osjećajima. Zbog toga ćemo “u predvečerje života biti suđeni po ljubavi” (sv. Ivan od Križa). Naime, Bog sudi pravedno, a nepravedno je suditi ljude po njihovim osjećajima koji nisu u njihovoj moći, nego po njihovim slobodnim izborima koji jesu.

26. Na koji način mogu ljubiti Boga?

  • Ne postoji tehnika ljubavi. To jednostavno radiš. Jednostavno kažeš da.

27. Što mi je činiti ako ljubim Boga?

  • Božji odgovor na ovo pitanje jest: ako ljubiš Boga, onda ćeš ljubiti i svojega bližnjega. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40 i Mt 25, 31-46)

28. Tko je moj bližnji?

  • Tko god te treba, tvoj je bližnji. Kad su Isusu postavili ovo pitanje, iznio im je prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37).

29. Trebam li ljubiti sve ljude?

  • “Svi ljudi” su apstrakcija, a tvoj je bližnji stvaran. Krist nam nije zapovjedio da ljubimo “sve ljude”, nego da ljubimo naše bližnje, sve naše bližnje, jednog po jednog.

30. Mogu li ljubiti svojega bližnjega, čak i onda kad prema njemu ne osjećam nikakvu ljubav?

  • Možeš, kao što i sebe voliš čak i onda kad ne osjećaš samoljublje ili samopoštovanje: ti nikad ne prestaješ tragati za vlastitom srećem. Krist nam zapovijeda da jednako tako postupamo i prema našim bližnjima. “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 39).

31. Na koji način trebam ljubiti svog bližnjeg?

  • Jednako kao što ljubiš i Boga – to jednostavno radiš. Odabireš slobodno. Za to ne postoji nikakva tehnika. Međutim, iako ljubav nema uzrok, ona ima posljedice. Ljubav (milosrdna ljubav) služi. Ljubav djeluje.

32. Je li važno što vjerujem, u što se ufam i što ljubim?

  • Itekako je važno. Vjerovati nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će ti naškoditi,  kao i svima onima s kojima si u dodiru, svima onima koje voliš, i u ovom životu i u sljedećem.

33. Kojim riječima Crkva sažima ono što katolici vjeruju?

  • Riječima Apostolskog vjerovanja: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega koji je začet po Duhu Svetom. Rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan. Sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi s desna Boga Oca svemogućega odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

34. Kojim riječima Crkva sažima ono u što se katolici ufaju?

  • Riječima Očenaša (molitve Gospodnje): Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.Amen.

35. Kojim riječima Crkva sažima način na koji katolici ljube?

  • Riječima Deset Božjih zapovijedi:                                                                                                   1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.
    2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
    3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
    4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
    5. Ne ubij.
    6. Ne sagriješi bludno.
    7. Ne ukradi.
    8. Ne reci lažna svjedočanstva.
    9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
    10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.

36. Odakle je poteklo Apostolsko vjerovanje?

  • Ono je sažetak nauka koji je Krist predao svojim apostolima, a sastavili su ga njihovi nasljednici koje su oni polaganjem ruku uveli u službu. Njihovi nasljednici postoje i danas, a to su biskupi Katoličke Crkve.

37. Odakle je potekla molitva Gospodnja (Očenaš)?

  • Od samog Gospodina kad je odgovorio na molitvu svojih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti.” (Lk 11, 1).

38. Odakle je poteklo Deset zapovijedi?

  • Od Boga, preko njegova proroka Mojsija. Njih je potvrdio Krist rekavši: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nissam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5, 17). Krist ih je sažeo dvjema velikim zapovjedima ljubavi po kojima trebamo ljubiti Boga i bližnjega (Mt 22, 35-40).

39. Na čemu, dakle, počiva cijela katolička vjera?

  • Na Kristu. Sve proizlazi iz Krista i sve na Njemu počiva.

40. Što je obliče, narav, osobitost cijele katoličke vjere?

  • Krist. Sve to sačinjava osobu Krista u kršćaninu.

41. Koji je konačan cilj i svrha cijele katoličke vjere?

  • Krist. Sjedinjenje s Kristom jedini je konačni cilj i svrha.

42. Hoće li mi ova vjera pružiti mir?

  • Hoće zato što “vjera” znači odnos s Bogom u Kristu. Nijedna ti stvar ne može pružiti mir jer poljedica ne može biti veća od uzroka. Osobi samo osoba može pružiti mir.

43.  Zašto ta osoba mora biti Bog?

  • Zato što je tvoje srce stvorio sam Bog i jedino ga on može u potpunosti ispuniti. U svakom srcu postoji praznina veličine Boga koju ni čitav svemir nije u stanju ispuniti. “Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!” (sv. Augustin)

44. Kako mogu pronaći Boga koji može ispuniti tu prazninu u mojem srcu?

  • Ne možeš ga pronaći. To je loša vijest, ali dobra vijest je evanđelje kojim je Bog pronašao tebe. “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, On Ga obznani.” (Iv 1, 18)

45. Što moram raditi kako bih pronašao mir koji tražim?

  • Evo Isusova ogovora: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11, 28)

46. Kako mogu doći k Njemu kad je On živio prije dvije tisuće godina?

  • Zato što On i danas živi. “Nije ovdje! Uskrsnu kako reče” (Mt 28, 6). Za razliku od svakog drugog čovjeka, Njegov je grob prazan. On je obećao svojim učenicima: “I, evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.

47. Je li On danas s nama samo duhovno?

  • Ne. On nas dodiruje svojim tijelom. Njegova Crkva je Njegovo tijelo, a i euharistija je Njegovo tijelo.

48. Ako vjerujem u Njega i ako sam kršten u Njegovo tijelo, što će se dogoditi sa mnom?

  • Primit ćeš sam život Kristov: “Ja sam trs, vi loze.” (Iv 15, 5)
  • Ispunit će te Duh Sveti (Lk 3, 16)
  • Ništa te neće moći razdvojiti od Boga, ni na ovom, ni na sljedećem svijetu (Rim 8, 31-39)

49. Kako se naziva taj novi život?

  • Sveto pismo ga naziva brojnim imenima: spasenje, posvećenje, opravdanje, milost, preporod, nadnaravni život, božanski život, vječni život, dioništvo u božanskoj naravi, kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Božje i roditi se nanovo.

50. Što moram učiniti kako bih zadobio taj novi život?

  • Krist odgovara da moraš učiniti tri stvari:
  1. Obratiti se i pokajati za svoje grijehe (Mt 4, 17)
  2. Povjerovati u Isusa Krista i krstiti se “u ime Oca i Sina i Duh Svetoga” (Mt 28, 19)
  3. Živjeti u milosrdnoj ljubavi i praštanju sa svojim bližnjima (Mt 6, 14)

51. Što je grijeh?

  • Grijeh je hotimična misao, riječ, djelo ili propust koji je suprotan Božjoj volji.

52. Što je obraćenje?

  • Obraćenje je okretanje od grijeha. Ono uključuje žaljenje zbog grijeha, ali nije nužno osjećaj, nego čin volje. Obraćenje je odabiranje Boga i odricanje od grijeha.

53. Zašto se moramo obratiti?

  • Zato što, želimo li reći “da” Bogu, moramo reći “ne” grijehu koji je protivan Bogu.

54. Ne čini li nužnost obraćenja kršćanstvo tužnom religijom?

  • Nikako. Kršćanstvo je poput besplatne operacije kojom spašavate život svojoj duši. Tužno je živjeti u poricanju bolesti. Obraćenje nas čini sretnima, a ne nesretnima. Naime, Bog, koji je sama ljubav, stvorio nas je da dijelimo s Njim njegovu sreću i dao nam je svoj zakon kao pravi put do sreće. Moramo se dakle, odvratiti od grijeha kako bismo uživali u sreći.

55. Moramo li biti savršeni?

  • Ne, ali moramo to željeti i moramo se iskreno truditi pokoravati se Božjoj volji te izbjegavati grijeh. Bog nam je pružio sakrament pomirenja zato što zna da nismo savršeni.

56. Zašto je vjera u Krista nužna?

  • Zato što nas samo Krist može spasiti od grijeha i iznova nas sjediniti s Bogom.

57. Zašto je krštenje nužno?

  • Zato što je Krist zapovjedio da ono bude način kojim se pristupa Crkvi.

58. Zašto je Crkva nužna?

  • Zato što je Njegovo tijelo naše spasenje, a Crkva je Njegovo tijelo.

59. O kojoj je Crkvi riječ?

  • Samo je jedna Crkva. Krist nema dva tijela.

60. Po čemu možemo prepoznati Crkvu?

  • Četiri su oznake Crkve: jedna, sveta, katolička (sveopća) i apostolska.

61. Znači li to da nema spasenja izvan Crkve?

  • Krist je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Krist je jedini Spasitelj, a Crkva je Njegovo jedino tijelo.

62. Kako se nekatolici mogu spasiti?

  • Kristova se Crkva proteže nadaleko i naširoko. Ona postoji na brojnim mjestima izvan vidljive Katoličke Crkve. Međutim, njezina punina na vidljiv način postoji samo u Crkvi koju je Gospodin osobno utemeljio i opunomoćio da naučava u Njegovo ime. Bog je veoma milostiv “jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3, 9). Budući da je Bog tako milostiv, pokazao nam je put kojim se možemo spasiti i jasno ga je označio. Bog je obećao da će svi koji traže i pronaći (Mt 7, 8). Crkva naučava ovo: “Vječno spasenje mogu , naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti. (II. vatikanski sabor, Lumen Gentium, br. 16)

63. Zašto je Crkva bolja od drugih vjerskih ustanova?

  • Zato što ona nije vjerska ustanova. Ona je produžetak Utjelovljenja, tijelo jedinoga Krista.

64. Je li Crkva ljudska ili božanska?

  • Poput Krista, Crkva ima i božansku i ljudsku narav. Za razliku od Krista, njezina ljudska narav je daleko od savršene. Unatoč tome, ona je naša stvarna veza sa samim Kristom, posebno u sakramentu euharistije.

65. Ne drži li nas Crkva podalje od Boga time što umnožava posrednike između nas i Boga?

  • Upravo suprotno. Prava svrha posrednika jest povezivati, a ne odjeljivati. Krist je most između Boga i čovjeka, a Njegova je Crkva most između pojedinca i Krista. Kao što nam se Bog učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u Kristu, tako nam se i Krist učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u svojoj Crkvi.

66. Djeluje li Bog svugdje, čak i izvan svoje Crkve?

  • Bog djeluje svugdje.

67. Što je, dakle, smisao života?

  • Bog.
Prema Peteru Kreeftu, privatno vlasništvo

Dosta ti je činjenja ispravnih stvari?

“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima.

Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega.” (sv. Franjo Saleški)

Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drukčije.

(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)

Kad se to dogodi?

To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi; kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu, zli bez obzira što je ona dobra ili upravo zbog toga što je ona dobra.

Što se dogodi?

Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom i nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive.

Za razliku od njih, karakter je stabilan jer je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije.

S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi.

Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.

S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra.

Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”.

S obzirom da se konačni račun polaže tek na onome svijetu Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima. Zbog toga se javljaju npr. gore napisani emocionalni simptomi.

Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro).

Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti.

Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.

Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se više udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.

Realnost ovog svijeta je sljedeće:

  • savršeni Bog čuva i dobre i loše
  • loše stvari događaju se i dobrim ljudima jer svaka osoba ima slobodu. Mi možemo odlučiti biti dobri, ali netko drugi može zloupotrijebiti svoju slobodu pa nam nanijeti zlo jer je odlučio ne biti dobra osoba
  • dobre stvari događaju se i lošim ljudima jer Bog daje i dobrima i lošima
  • teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nije bdio nad nama u tom trenutku i da će to biti konačno loša stvar (možda zvuči čudno, ali Bog je čuvao i onoga koji je poginuo u prometnoj nesreći, a ne samo onoga koji je preživio. Ne mislim da je čuvao ili volio manje onoga koji je poginuo) i zato
  • teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nema dobar plan s nama ili da nas ne voli. On zna sve pa tako i donese najbolju odluku kad će nešto spriječiti, a kada dopustiti jer je Svemogući, Savršeni i Sveznajući
  • tuga, tjeskoba i plač su sastavne reakcije čovjeka na neke šokove ili akumulirane okolnosti u životu. Ako osoba treba isprocesuirati šok ili tugu, pustite je da se oporavi. Ona nije ništa manji vjernik, ne sumnja u postojanje Boga i ne ide protiv Božje volje ako plače i ima napadaj panike zbog nečega ili joj se plače jer je iscrpljena od svega i sl. Ako stisnete krive gumbe, u krivo vrijeme i na krivi način, samo ćete pogoršati situaciju. Ono čega se treba paziti je kronična tuga, tuga bez Boga, tuga bez smisla s početka članka jer čovjek, kakva god situacija bila, nije sam. Bog je s nama u svakoj našoj situaciji i na našoj je strani. Ugrubo i pojednostavljeno rečeno, emocionalna tuga je nekada neizbježna, normalna reakcija na situaciju i u redu je, dok je duhovna tuga opasna
  • ovaj svijet je nesavršen
  • ovaj svijet nije raj
  • ovaj svijet ne može postati raj jer ne može zamijeniti Nebo, ali
  • osoba svejedno mora težiti idealima i živjeti ih, pogotovo praktični katolik jer
  • naša vjera nije emotivna tehnika smirivanja kako bismo se osjećali dobro, nego odnos s Bogom sa skupom vjerovanja da bismo činili dobro jer se broje djela bez obzira kako se osjećali; naš cilj nikada i nije bio ovaj svijet, nego vječni život u kojem vrijede druga pravila pa se
  • konačni račun polaže u vječnosti zauvijek, a da bi se položio mora se vježbati
  • katolik nema pravo na umornost od činjenja dobra ili od voljenja drugih. Činjenje dobra i ljubav, u suštini, nemaju veze s time kako se mi osjećamo, nego što činimo

Zato, ne dajte se!

Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.

Ovu nedjelju provela sam na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu!

Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.

Čekamo srijedu i nedjelju! ⚽⚽

Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.

Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva

Za početak, potrebno je rastumačiti nekoliko pojmova.

Čovjek je duša, duh i tijelo, a detaljnije se može rastaviti na pet dimenzija koje su integrirane:

  • podsvijest – skriveno; potisnute emocije, strahovi, konflikti, negirano …
  • tjelesna dimenzija – tijelo (nagoni)
  • psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
  • socijalna dimenzija – društveni život
  • duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko

Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.

Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).

Neki negiraju psihološku dimenziju.

Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.

#netiranijipozitivnihmisli #dakatoličkojnadi

Nastavi čitati “Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva”

Malo o Getsemanskoj uri u svakodnevnom životu …

Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima i molitvama, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima pa su i nas odgajali prema njihovim načelima i ponašanju, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.

“Postoji nevjerojatna neistina kojoj se u ovom našem, tehnološki razvijenom svijetu, podučava djecu, a to je kako većina  ljudi ima veliku mogućnost proživjeti život bez razdoblja patnji ili boli, bez vremena tame. Ovu iluziju stvaraju mediji, osobito reklame (svijet sretnih svršetaka), obrazovanje, društveni običaji ljudi, ali i vjersko razmišljanje. …

Ova neistina nije namjerna laž – zapravo je to sveopće negiranje stvarnosti. To nije prijevara koju treba osuditi, nego iluzija koju treba raspršiti.

Benedict J. Groeschel, katolički svećenik i psihoterapeut

Nastavi čitati “Malo o Getsemanskoj uri u svakodnevnom životu …”

Prevencija samoubojstva: “Pet minuta” 🎬

Ukoliko se borite s pomišlju na samoubojstvo, obratite se svećeniku i liječniku odmah nakon što zazovete svojeg anđela čuvara i Isusa u pomoć.