Ponekad dojadi skretati pogled s tuđih pogrešaka ili grijeha u smislu pružanja novih prilika, okretanja drugog obraza ili traženja u drugome naznaka njegovog dostojanstva – slike Božje.
Možda vam može pomoći to da je puno gore biti osoba od čijih pogrešaka treba skrenuti pogled jer ta osoba ima moralnu krivnju, nego osoba koja treba skrenuti pogled. Uvijek je ljepše mirisati nego zaudarati.
Za sada samo kratko, a ako će mi se dati pisati, možda napišem i konkretan članak kako hrvatska kulturna klika uopće ne uzima u obzir publiku pa im se zato događaju pogreške na pogreške.
Zato uporno biraju krive pjesme, krive predstave, krive filmove, krive knjige. Nitko živ ne poseže za knjigama izdavačkih kuća koje imaju bianco ček u Ministarstvu kulture kojim se obilno financiraju.
Pri tome moram biti iskrena i reći kako ne pratim Doru i Euroviziju niti me zanimaju, ali čula sam “Daj, daj” i mogu se izvući neki zaključci.
Podižem članak ranije objavljen jer je izuzetno aktualan.
Nažalost, Hrvatska je upala u istu zamku kao dvadesetih – ideologiju panslavizma. Članak govori o (ne) kulturi, ali možete ga primijeniti i na sigurnosni, ekonomski, politički, zdravstveni, ugostiteljski, jezični, novinarski i druge sustave. Svemu ne pridonose ni pojedini analitičari koji, misleći da rade u korist suverenizma, zapravo (ne)znajući rade za idologiju srpskog svijeta temeljenog na lažima. Taj zadah panslavizma intenzivno se pojačao u prethodnih pet godina, a mediji su puni članaka o tome što se dogodilo u Srbiji.
Tijelovo i tijelovska procesija upotpunjujući je blagdan za vjernika jer on nekako upotpunjuje sve druge blagdane i istine naše vjere.
Tijelovom sve biva zaokruženo.
Blagoslov gradova, polja i stanovnika kod pripremljenih četiriju sjenica baš je poseban.
Molitva je neoborivo važna i odlika je praktičnog katolika. Ne možemo ne razgovarati s Onim koji nas voli, za kojeg govorimo kako ga volimo, Onim koji nas je otkupio i koji nam je obećao život vječni.
Dođi, Gospodine Isuse, i prosvijetli nam pamet. Prosvijetli pamet i našem Papi, našim biskupima, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama kako bi ostali vjerni tebi i tvojem nauku. Neka ne razvodnjavamo Tvoju riječ i ne budemo u napasti pomiriti svjetovna kretanja s istinama o Tebi, o nama i o životu. Pomozi nam da odgovorno vršimo svoje zadatke, poslanje, obveze i odnose. Prosvijetli nam pamet kako ne bismo nasjedali na vuka u janjećoj koži te naivno mislili kako zabludjeli vuk i ovce na ovome svijetu mogu živjeti u miru. Mi smo Tvoji i Tvoji želimo biti. Zato opraštamo nepravde i povrede, ali ne želimo surađivati sa Zlim, stoga nas sve obdari iskrenom odanošću Tebi bez kompromisa i sačuvaj nas od podmetanja Zla. Pomozi našim političkim predstavnicima i svim ljudima na poziciji moći da budu u službi Tebe, zagovarajući dobro koje dolazi samo od Tebe. Blagoslovi naše pastire, pomozi im u njihovim borbama i daj im puno odvažnosti u navještanju. Amen.
Šibenski biskup u miru, mons. Ante Ivas, blagoslov je lijepo sročio u jednoj propovijedi koja je kasnije postala pjesmom.
“Nisam samo protiv pobačaj a. Ja sam za život.” (A. Bocelli)
Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život.
Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti. Ima pravo na život samom tom činjenicom.
Život započinje začećem.
Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja. Zdravom logikom, to znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro.
Priziv savjesti je sasvim logično i apsolutno neotuđivo pravo u bilo kojem zanimanju i pitanju, pa tako i u slučaju abortusa i liječnika. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta. Točnije rečeno: neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno.
Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala tražiti dopuštenje za moralno življenje.
Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba liječnik koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva.
Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.
Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.
Hollywood je centar filmske industrije, a samim time i velika džungla.
Sama količina ljudi koji žele postati uspješni glumci ili redatelji zapanjujuća je. Napraviti kvalitetan projekt i dokazati se, postati prepoznatljiv po svom radu u toj masi, velik je poduhvat, pogotovo ako se vaši projekti bave vrjednosnim temama.
Zbog toga mi je jako drago što se jedna grupa ljudi (Kevin James, David Henrie, Eduardo Verastegui, Alejandro Monteverde, Emily Watson, Jason Jones, Alonso Alvarez Barreda…), okupljena oko filmova “Bella”, “Crescendo”, “Catch”, “Little boy”, “Butterfly” i dr., uspjela dokazati svojim projektima s kvalitetnim porukama. Kako i sami kažu, cilj im je ostaviti gledatelja s filmom, tj. filmom pozitivno utjecati na gledateljevu promjenu.
Kratkometražni povijesno-biografski film “Crescendo” je jedan od njihovih projekata. Ekipa je prikupila 6 mil. $ za klinike u kojima će trudnice moći dobiti pomoć, vitamine, savjete i potporu tijekom trudnoće, a sada je film dostupan na Internetu.
“Crescendo” se bavi prolife tematikom, odnosno pravom na život/pravom na izbor te činjenicom kako svaka odluka, a pogotovo odluka koja se tiče prava na život, prvenstveno drastično utječe na život nerođenog djeteta, ali i na živote drugih, bilo bliskih ljudi, a ponekad i na ljude diljem svijeta.
Film započinje rečenicom: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju.”
Film završava rečenicama: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju,… osim ako ne prihvatiš disonantni ton i iskoristiš ga za novu melodiju.”
U centru radnje je trudnica koja živi u problematičnom braku i jednoga dana donosi drastičnu odluku. Koju odluku, o kojoj se osobi radi te kako će se radnja dalje odvijati, pogledajte u filmu! Stvarno je odličan 🙂
Koliko bi svijet bio drukčije mjesto bez tebe ili mene ili osobe o čijem se životu radi u filmu! Nikada ne smijemo zaboraviti da novo ljudsko biće nije slučajni događaj bez smisla i dostojanstva jer svatko od nas daje svoj doprinos svijetu, a svako nerođeno dijete čeka svoj trenutak kada će to isto moći pokazati svojim životom. Koliko je liječnika i premijerki ubijeno! Koliko je izumitelja lijekova protiv najgorih bolesti ubijeno!
Svaki se raštimani ton može iskoristiti za novu melodiju. Svijet ne bi bio isti bez nas, a ne bi bio isti ni sa svakim novim životom 🙂