S ciljem smanjenja broja ubojstava nerođene djece, kao i čedomorstva (ubojstva djeteta neposredno nakon rođenja), otvara se prvi prozor života u Hrvatskoj u koji majka može ostaviti rođeno dijete ako se ne može brinuti za njega. Prozor počinje s radom 1.2.2025.
Molim Vas, zapamtite informaciju pa možete priskočiti u pomoć kome će biti potrebno. Uvijek ponudite život kao alternativu, a ovo je sada još jedno konkretno rješenje koje daje udruga Betlehem. Možete se obratiti njima za sva pitanja i pomoć jer pružaju i dom za trudnice.
U Hrvatskoj je pobačaj – ubojstvo nerođenog djeteta legalno do 12. tjedna trudnoće, a trudnoća započinje začećem – spajanjem ženske (jajne stanice) i muške (spermij) spolne stanice.
Začećem, početkom trudnoće, nastaje nova ljudska osoba.
Jeste li znali da je izumitelj umjetne oplodnje, Patrick Christopher Steptoe, razvoj umjetne oplodnje financirao novcem kojeg je zaradio izvodeći ubijanje nerođenih beba popularno zvano pobačaj (abortus)?
Steptoe, britanski ginekolog, izumio je umjetnu oplodnju s biologom i psihologom Robertom Edwardsom i embriologinjom Jean Purdy. Zbog toga je 2010. posthumno dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
Pokušala sam pronaći izvor i vjerodostojnost jednog citata Steptoea koji mi je negdje zapeo za oko, ali ne mogu ga pronaći niti citirati u potpunosti. Parafrazirano govoreći, rekao je nešto poput toga da su htjeli vidjeti tko će pobijediti i čija će biti zadnja – njihova ili Božja (jer su smatrali kako imaju pravo da njihova bude zadnja, da imaju pravo odlučivati o nastanku života).
Sotonistički ritual izgleda kao na slikama dolje, odnosno kao u situaciji opisanoj ispod.
Radi se skupu podrške trudnici M. Č. koja želi usmrtiti svoje dijete u visokom stadiju trudnoće.
Tajanstvene organizacije civilnog društva povezane rodbinskim, prijateljskim i interesnim vezama; političari; pojedinci; novinari; odvjetnici (npr. odvjetnica trudnice M. i novinarka koja je plasirala priču su kći i majka)… skupljeni su oko žene u teškoj situaciji čije će dijete, i nju samu, žrtvovati na žrtveniku Zla. Oni će biti ona žrtva koju svaki sotonistički ritual* ima.
Nedavno sam naišla na dvije različite PR kampanje protiv djece.
Različiti korisnici Twittera objavili su fotografije plakata koji su postavljeni po njemačkim i kanadskim gradovima.
Po njemačkim gradovima postavljen je plakat s natpisom: “Zukunft oder Klimakiller?” (u prijevodu: “Budućnost ili ubojice klime?”) aludirajući na djecu kao zagađivače i, posredno, na odluku imanja djece kao nedopustivom. Svi koji imaju djecu prozvani su zagađivačima.
Plakate je postavila njemačko-francuska televizijska kuća “Arte” kao dio reklame za svoj časopis “RE”. Navedeni plakat referira se na emisiju iz 2019. koju je “Arte” snimio, a koja govori o pokretu nekih britanskih žena za neimanjem djece jer tako žele zaštiti klimu.
Po kanadskim gradovima postavljeni su plakati s natpisom: “The most loving gift you can give your first child is to not have another” (u prijevodu: “Najveći dar ljubavi koji možete dati svom prvorođenom djetetu je neimanje drugog djeteta”).
Plakate je postavila udruga “One planet, one child” koja promiče zaštitu okoliša promicanjem pobačaja među svim rasama (jer postoje plakati i s djetetom bijelcem).
Zanimljiva je sličnost u povezivanju tema zaštite okoliša i promicanja pobačaja i u jednom i u drugom primjeru.
To je taktika koju intenzivno koriste udruge financirane novcem interesnih skupina, a sama ideja jako je stara, priglupa i lažna. Takve udruge ponovno crpe Malthusovu ideju o prenapučenosti Zemlje koja je više puta demantirana stvarnošću. Pod krinkom brige za okoliš, ove udruge promiču neimanje djece ili imanje jednog djeteta. U slučaju dolaska do drugih trudnoća zagovaraju ubojstvo – pobačaj (prekid života novog ljudskog bića).
Ono što je najgore, argument zaštite okoliša pobačajima i nerađanjem djece mogao bi biti dovoljan i prihvatljiv velikom broju ljudi. Čini mi se da je pao na plodno tlo jer militanti klime samo povećavaju svoj broj. Dovoljno o tome govori činjenica da je u Španjolskoj zakonom zaštićen embrij majmuna, dok je ljudski embrij – novo ljudsko biće moguće legalno i dostupno ubiti. Pritisak na naimanje djece argumentom zaštite okoliša samo će se pojačati. Uz već intenzivno nametanu kontracepciju, pobačaj i rodnu ideologiju, intenzivno će se nametati i sterilizacija te transhumanizam i aseksualnost koja predstavlja poremećaj. Možda je bitno spomenuti i kako aseksualnost i katolička krijepost uzdržljivosti nemaju ništa zajedničko. Prvo je poremećaj i ogroman problem. Drugo je vrlina kojom osoba disciplinira sebe kako bi mogao biti otvoren ljubavi, plodnosti i vjernosti.
Smisao stvaranja Zemlje je njezino napučavanje. Isprazniti Zemlju radi zaštite prirode je bogohuljenje i stavljanje na poziciju Boga. Time izravno mijenjamo njegovu naredbu i kreaciju, odričemo se uloge sukreatora novog ljudskog bića. To je nešto poput kao da uništavamo nečiji tuđi dnevni boravak. Nemamo pravo na to, makar bili pozvani u taj dnevni boravak. (Namjerno se ne referiram na potrebu zaštite prirode i ispravno korištenje resursa. To se podrazumijeva).
Ono što je zanimljivije od taktike ‘pobačaj=zaštita okoliša’ je kako isti ljudi koji stoje iza tih nametanja ujedno podupiru i financiraju (ilegalne) migracije.
(Ilegalne) migracije obuhvaćaju seljenje pripadnika nacija vjeroispovijesti različitih od zapadnog kršćanstva (većinom pripadnika islama koji su u svojim matičnim državama iskorijenili kršćanstvo). Ti migranti ujedno imaju mnogostruko više djece od parova na Zapadu.
Slučajnost? Nikako! Osobi bi trebalo postati puno toga jasnije kad utvrdi činjenicu da je Sorosu i ekipi draži i prihvatljiviji musliman s desetero djece, nego katolik čije i jedno dijete nastoji ubiti uz dopuštenje roditelja.
Pod ovim nebom ništa novoga. Znate da za nas nema mira jer nama je Isus to i obećao.
Ono što je velik grijeh katolika je to što sami odustajemo od imanja djece ili imamo jedno ili dvoje djece. Više od pedeset posto parova u Hrvatskoj ima jedno dijete (!!!). To nije grijeh ako je par neplodan ili ne može imati više djece nakon prvog, ali većina slučajeva nije takva.
Nama ne treba Soros ili, ono što je odradio devedesetih, urodilo je plodom.
Zeznuli smo sami sebe jer smo, u pitanju vjere, jaki na riječima, a slabi na djelima. Možemo si tepati o dugoj povijesti katoličanstva, dobrim odnosima s Vatikanom i kako smo pravi Hrvati, ali se ne razlikujemo od europskih naroda za koje volimo reći da su otpali od vjere. Još smo gori jer, od tolike deklarativne vjere Bogu, dopustili smo rast zelenije trave negdje u inozemstvu i uvlačenje aktivista s ovakvom propagandom u obrazovni sustav.
Škole su postale poligoni za pretvaranje djece u aktiviste – bilo za osvještavanje bolesti, bilo za klimu, bilo za rodnu ideologiju. Woke kultura uzela je maha, a wokeizam postao totalitarna ideologija ili nova religija.
Svrha škole nije pretvaranje djece u aktiviste po bilo kojem pitanju. Profesori trebaju odraditi sate koje trebaju, a onda ostaviti djecu na miru. Ne smiju skupljati aktivističku satnicu na njima.
Istina boli, a ona govori da je prosječni Hrvat itekako daleko od Boga. Samo u našim razgovorima tolika je količina smeća da čovjeka zaboli glava.
Krenimo od sebe.
Tako svijet postaje boljim mjestom. Kako može biti uvijek netko drugi lopov? Moramo biti puno bolji. Držimo se Boga i vjere te bivanja dobrim, poštenim i moralnim ljudima. Na strani dobra je puno veći broj nebeskih četa, svetaca i sam Bog. Crkvu, a samim time i katolike, ni vrata paklena neće nadvladati jer je Bog Gospodar, ali da će puno ljudi otpasti u propast, hoće. Zato se i mi moramo pobrinuti kako se ne bismo našli na toj listi. Nema odustajanja! Gdje ti je blago, ondje ti je i srce.
Tko bi rekao da u Hrvatskoj, a i u svijetu, postoje ljudi koji su toliko zatucani i nazadni.
U 21. stoljeću koje koristi mnoge uređaje poput UZV kojima se opisuju i vidljive su male promjene, vjerovati da su maternica i embrij (novi čovjek) jedno te isto, može stvarno samo zatucana i nazadna osoba!
U tablici ispod je popis 120 društava koja posluju u SAD-u, a koja su potpisala peticiju kojom zagovaraju pravo na pobačaj te osporavaju zakonske restrikcije pobačaja izglasane u nekim američkim saveznim državama.
Napominjem kako su to samo društva koja su potpisala ovu peticiju. Među njima nema onih najvećih podupiratelja kulture smrti (pobačaja, rodne ideologije …), tako da je ovaj popis samo mali dio. Na mojoj crnoj listi su i Starbucks, Pepsi, Nestle… Neka od tih društava posluju i u Hrvatskoj. Skrećem pozornost i na DVF, H&M, Lush i M.A.C.
Svatko može trošiti svoj novac na što želi. To vrijedi i za ta društva i njihove odgovorne osobe/dioničare, ali i za nas.
Čelne osobe tih društava navode u peticiji kako ograničavanje pobačaja stvara štete njihovim društvima jer ono smanjuje mogućnost probira najboljih talenata diljem države. Pretpostavljam u smislu da, ako žena ima djecu, nije fokusirana samo na posao, kao i da se neke žene miču s tržišta rada po porodu. Prešućuju da dobivaju nove zaposlenike, a time i talente, svakim porodom, ali na dugi rok. To je dobar podsjetnik da Zlo nikad nije logično. Ono djeluje u smjeru koji se normalnom čovjeku ne čini logičnim. Potpisnici ističu i da restrikcije pobačaja prijete stvaranju neodrživosti ekonomije, društva i neovisnosti.
Ako ćemo realno, meni je jasan jedan vid njihovog stava. Ekonomski gledano, njima treba robot-osoba koja misli samo na posao.
U tu shemu ne uklapa se žena majka, nego sterilna žena u muškom odijelu.
Žena koja je stalno na telefonu s bakom/dadiljom ili mora voditi računa o djetetovim aktivnostima nije posvećena poslu onoliko koliko oni smatraju potrebnim. Meni je to sasvim jasno. Zaposlenice s djecom mogu stvarati gubitke jer je istina kako stalno moraju koordinirati aktivnosti s osobama koje im odgajaju djecu. Tako je i za vrijeme radnog vremena. Napominjem kako je to kratkoročno gledanje. Dugoročno, poslovna društva su na gubitku jer svakim pobačajem – ubojstvom nerođenog djeteta, gube zaposlenika za budućnost.
Kad spominjem izraze majka i žena, mislim to u punom značenju te riječi. Ne mislim na dokone zgubidane koji ne rade na radnom mjestu jer žele ostaviti dojam brižnih majki i supruga, a niti se brinu za supruga, niti za djecu niti za kućanstvo. Majka i supruga u istinskom značenju te riječi napravi nemjerljivu količinu posla. Vjerojatno više nego i neki zaposlenici. Mislite li da se Gospa Marija izležavala?
Sasvim mi je jasno i zašto se na određene funkcije više zapošljavaju muškarci. Stvaranje naredaba o kvotama zapošljavanja po bilo kojem kriteriju je glupost bez premca i ide u prilog samo onima koji žele najbolje radnike makar po cijeni da taj radnik uništi sam sebe (pobačajem, kontracepcijom, uzastopnim brakovima, poslom kao smislom života, pokušavajući uvjeriti sve oko sebe kako može jednako dobro odraditi isti posao kao suprotni spol, ostalim grešnim životom i ovisnostima).
Umjetno stvarati interes žena za npr. studijem građevine je isključivo u svrhu rodne ideologije i u svrhu ekonomskih interesa interesnih skupina. To što na 10 000 žena postoji jedna koju zanima građevina je odlično i ta žena nije nenormalna, ali to znači da ženama nije prirodno niti svojstveno zaposlenje u takvoj branši jer je različito od njezinog identiteta. To je to. Pustite žene na miru i prihvatite objektivnu istinu.
Meni je dovoljan jedan jedini razlog zbog kojeg sam protiv pobačaja: pobačaj je grijeh jer se čovjek igra Boga i želi ubiti onaj život koji mu nije po volji iz bilo kojeg razloga.
Onome kome to nije dovoljan razlog, možda je bliža ova poslovna perspektiva po kojoj, dolje potpisani poslodavci, smatraju kako bi žene svoj život trebale posvetiti njima i poslu, a ne svom suprugu i djeci. Djecu trebamo smjestiti u vrtiće, upisati ih od šestog mjeseca života na nekoliko tečajeva kako se mi ne bismo trebali baviti njima te ih navečer, okupane i namirisane, samo ušuškati u krevet. Ili ne bismo uopće trebali imati djecu pa onda s 50 godina umirati u grizodušju smisla i besmisla života ili poduzeti neke nemoralne radnje. Nažalost, to se već i događa.
Na kraju, netko će se pitati u čemu je onda problem jer, ako se kućanica naradi najviše, a ne dobije plaću, zar nije bilo bolje da se zaposlila na radnom mjestu?
Problem je u ideologiji. I ženinoj biologiji.
Muškarci i žene su različiti pa imaju i različite uloge koje se NE MOGU i NE SMIJU mijenjati.
Kada žena pokušava raditi muški dio posla, njezin dio posla ostane neurađen jer ga muškarci NE MOGU i NE TREBAJU odraditi, jednako kao što žene ne mogu odraditi muški dio posla. Mogu se zavaravati i jedno i drugo, ali tako postaju samo loša verzija onoga što jesu – žene ili muškarca. Kao i sve, i ovo je naslonjeno na egzistencijalni smisao o čovjekovom identitetu, a on je naslonjen i na spolnost. Kad se to shvati, onda će nam biti dobro u vlastitoj koži jer shvatimo kolika je nezamjenjivost i žene i muškarca.
To je taj pogled sa slike! Jedini koji će ženu pretvoriti samo u inkubator su upravo žene koje nasjednu na propagadne laži (a znamo tko je tvorac laži), tako unište svoje dostojanstvo zbog kojeg su ih muškarci ranije poštovali i unište druge žene koje uvuku u te laži o identitetu.
Žena i majka u pravom značenju nikada nije inkubator, nego ima svoju nezamjenjivu vrijednost upravo zato što je žena i nositeljica novog života – nove slike Božje.
Ovo je popis glumaca i glumica koji su javno odbili snimati u onim američkim saveznim državama koje su postrožile i ograničile pristup pobačaju.
Twitter/Alyssa Milano
To je samo popis glumaca i glumica koji su potpisali peticiju glumice A. Milano. Mnogi je nisu potpisali, ali jednako podupiru pobačaj poput npr. Reese Witherspoon. Puno glazbenih “zvijezda” također podupire pobačaj poput Lady Gage, Selene Gomez, Katty Perry, Due Lipe…
Svatko ima pravo trošiti svoj novac na što želi i podupirati što želi (to pravo apsolutno podržavam!), ali treba biti svjestan kako ljudi koji podupiru zle ideje nemaju jednaku vrijednost kao osobe koje podupiru dobro. Podupiranje zla automatski je narušilo vrijednost s kojom se rađa svaka osoba. Zlo djelo i dobro djelo nikada nisu na istoj strani pa zato nemaju ni istu vrijednost – jedno je vrijednost, a drugo je nevrijednost, zlo. Čovjek reafirmira svoju vrijednost vraćanjem Bogu i kajanjem za zla djela.
Kao i u svim raspravama o (ne)vrijednostima i (ne)pravima, i ovdje je puno logičnih pogrešaka.
Aktivisti govore o reproduktivnim pravima, a reproduktivno pravo je pravo na reprodukciju, odnosno rađanje. Posljedica rađanja je dijete koje oni žele ubiti. Jesu li onda za reproduktivna prava ili nisu? Jedino pravo za koje se oni zalažu je pravo na ubojstvo jer bi borba za reproduktivna prava značila borbu za pravo na rađanje.
U kontekstu dara slobodne volje, ako smo istinski vjernici, onda ne želimo zastupati i promicati išta što je protivno dobru te bi u naše stavove trebali biti upisani stavovi dobra. Tako nikakva alternativa po izboru slobodne volje ne bi dolazila u obzir. Zato je istinski slobodan onaj čovjek koji čini što je ispravno, a ne ono što želi. Najbolja varijanta je kad je ono što čovjek želi ujedno i ono što je ispravno. Tada nema nikakve borbe, a to možemo uz Božju pomoć jer mudrost i zdravi razum dolaze jedino od Boga. To nema veze s titulama.
Kako glumci i glumice imaju pravo podupirati i financirati što žele, isto vrijedi i za nas. Ako smo vjernici, onda se, iako postoji slobodna volja, po toj slobodnoj volji možemo opredijeliti samo za jedno. Poprilično jasno!
Tko bi rekao kako će hrvatska varijanta američkog ‘Planned Parenthooda’ (PP, Udruga za odgovorno roditeljstvo) biti udruga RODA (Roditelji u akciji).
I jedni i drugi koriste izraz ‘roditelj’, dok istovremeno svesrdno podržavaju ubijanje nerođene djece.
Zar to nije zanimljivo?
Operativno, hrvatski PP su bolnice koje rade pobačaje, ali vizionarski i strateški gledano, hrvatski PP je RODA jer ih pokreće ista ideologija. Ako usporedite usluge koje nudi PP sa stavovima i aktivnostima RODE, doći ćete do istog.
U najavama za novi Zakon o pobačaju, novinari iznose kako će financijski trošak pobačaj i dalje snositi žena koja želi pobaciti.
Kao razlog za to, članovi stručnog povjerenstva naveli su argument ‘nije riječ o liječenju’.
O čemu je onda riječ i što ono što nije liječenje ili donošenje novog života radi u bolnici?
Nemojmo se praviti glupima. Svi znaju što je pobačaj. Pobačaj je prekid trudnoće u kojem se ubija osoba u svojoj embrij ili fetus fazi razvoja.
Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je koja je najkasnija faza razvoja čovjeka do koje ćemo dopustiti legalno ubojstvo tog nerođenog čovjeka. Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je ubojstvo.
Čovjek je duša, duh i tijelo. Ako jedna od tih dimenzija nije dobro integrirana, pati cijeli čovjek.
Kad liječnik, žena i ženina okolina rade pobačaj, oni ne ubijaju samo tijelo u određenoj razvojnoj fazi, nego i dušu.
Duša je besmrtna, ali pobačaj je napad i na dušu. Ona nakon tjelesne smrti nastavlja život u vječnom paklu ili vječnom raju. Ona je ono što je od samog začeća udahnuto u to novo ljudsko biće.
Duša se ne stječe prolaskom kroz porođajni kanal niti je rezultat vođenja ljubavi muškarca i žene, nego se stječe samim začećem, Božjim ‘neka bude’. Zato muškarac i žena imaju udio u nastanku novog čovjeka, ali oni ne mogu stvoriti čovjeka ni njegovu dušu samostalno.
Zato imamo dijelove čovjeka kojima može pomoći obiteljski liječnik ili npr. internist (tjelesna dimenzija), dijelove čovjeka kojima može pomoći psihijatar (emocionalno-psihička dimenzija) i dijelove čovjeka kojima pomaže svećenik/duhovnik usmjerujući ga prema vraćanju Bogu po egzistencijalni smisao i svrhu života (duhovna dimenzija).
U duhovnom dijelu najočitije se vidi kako smo nastali isključivo zato što nas je Bog htio jer da nas nije htio, ne bi nas ni stvorio u majčinom krilu niti bi nas bilo. Kiki bombone mogao je proizvesti čovjek jer Kiki nema dušu, a nema dušu zato sto je predmet. Muž i žena ne mogu napraviti drugog čovjeka bez Boga jer oni ne mogu dati čovjeku ono što ga čini čovjekom – dušu. Bog je Gospodar života i smrti. Liječnici mogu koristiti svoje talente i činiti dobro uz Njegovu pomoć.
Sukus cijele rasprave o pobačaju je, parafrazirano govoreći, sljedeće:
“Do kad ćemo javno proglasiti da je ubojstvo nerođenog djeteta legalno? Aha, ja mislim da se legalno može ubiti nerođeno dijete do 12. tjedna njegova razvoja. Vi mislite i nakon rođenja, do 2. godine starosti? Imamo problem. Ako pustimo što kasniji rok, tko će zbrinjavati sve te noge, ruke, srca i druge dijelove tijela?”
Što za liječnika predstavlja razliku između dvije trudnice koje su npr. u istom tjednu trudnoće? Jednu porodi nakon devet mjeseci, drugoj napravi pobačaj s tri mjeseca.
Ako se ne radi o ljudskom biću, što je to što je porodio nakon devet mjeseci i što je to što je ubio nakon tri mjeseca? Je li to što je raskomadao bila klupa koja nije prošla kroz porođajni kanal jer se radi o dvanaestom tjednu, nije popila plodnu vodu pa nije postala čovjekom? Ili je klupa to što je porodio nakon devet mjeseci? Ako je klupa ono što je raskomadao nakon tri mjeseca, kako se druga klupa koja ima isti početak i počelo, uz dodatnih šest mjeseci, pretvorila u čovjeka?
Liječniku je jedina razlika u tome što jedna žena želi dijete, a druga ne želi, a to je nedopustiv stav. Društvo ne može dopustiti ubijanje drugog ljudskog bića samo zato što to želi neki član društva.
Što je to što nosi devet mjeseci npr. kći Hillary Clinton koja je pro choice i Meghan de Sussex koja je pro choice, a što je to što nosi devet mjeseci neka nepoznata žena u npr. Francuskoj? Čemu se raduje Britanska Monarhija ako Meghan de Sussex nosi klupu? Čemu se raduje Meghan de Sussex kad je ono što nosi isto ono za što će drugoj ženi reći da joj ne treba i da se ima pravo toga riješiti?
Hillary Clinton mogla bi povesti svoje već treće unuče s kćerine strane na svoju turneju po abortivnim klinikama i ženama koje se tamo zateknu reći: “Dobar dan, ja sam Hillary Clinton. Moja kći ima troje djece, a jedno od njih je moje unuče koje sam danas povela sa sobom. Naime, vama ne trebaju djeca. Vi niste rođeni pod mojom zvijezdom i, za razliku od moje kćeri i mene, nemate pravo imati djecu.”
Isto to bi mogla napraviti i Meghan de Sussex, samo što bi se ona mogla pozvati na kraljevsku udaju jer mi se čini kako ni ona nije rođena pod Hillarynom zvijezdom. Da su se kojim slučajem srele davnih dana, pretpostavljam kako bi H. Clinton savjetovala M. de Sussex neimanje djece, ali kako su se uloge promijenile i Meghan je sada postala osoba od utjecaja, sada ona ipak ima pravo na djecu (jedno-dvoje kako ne bi zagadila planet).
Zašto žene plaču nakon doživljenog spontanog pobačaja? Zašto i pro choice žena plače nakon doživljenog spontanog pobačaja pa to spominje u svojoj knjizi kao najteži trenutak svog života (npr. M. Obama)? Zašto drugoj ženi želi ono što je nju toliko pogodilo? Je li to odlika dobra ili zla?
Zašto se poduzima serklaža? Što je to što se serklažom štiti? Ako se radi o knjizi, čemu takav trud?
Čime se bavi perinatalna medicina (fetalna medicina ili fetologija ili perinatologija) i zašto postoji kao zasebni dio medicine?
Zašto žene dožive psihički slom i obole od depresije kad naprave pobačaj? Zašto žive s psihičkim i duhovnim, a često i tjelesnim posljedicama cijeli život ako se radilo o amebi i klupi koju su nosile u maternici? Tko plače za klupom?
Svi pro choice ljudi već su rođeni. Oni su svi pro choice za ljude niže vrste jer mi, obični ljudi, po njihovom, ne bismo smjeli imati djecu. Zato se pobačaj morao umotati u egidu prava žena (pravo žene na ubijanje vlastitog djeteta? pravo žene na ubijenje druge osobu koja je svoja individua od samog začeća i koja se tek prvih devet mjeseci svog života nalazi u njezinu tijelu?), dok samu njegovu srž čini ista eugenika koja je pobila tolike milijune u koncentracijskim logorima i eksperimentalnim laboratorijima. Dovoljno je pogledati popis financijaša kampanja za pobačaj.
Nijedan čovjek nema dvije DNA.
Dijete ime svoj vlastiti DNA od začeća i ono je svoje od začeća. Ima svoje organe, a ne majčin bubreg ili očevo srce.
Koliko je situacija apsurdna govori činjenica kako su se sve relevantne medicinsko- znanstvene nstitucije izjasnile kako život započinje začećem. Ni to nije pomoglo pa na svojim klinikama svejedno i oni sami izvode pobačaje, pri tome lažući kako se radi o nakupini majčinog tkiva.
I za kraj još jednom – da, ono o čemu cijelo društvo raspravlja je do kojeg tjedna ćemo dopustiti legalno ubijanje novog, nerođenog čovjeka; do kojeg tjedna ćemo biti Poncije Pilati koji će oprati ruke od nezaštićenog života, a liječnici i žena Herodi. Ništa drugo.
Sasvim je jasno kad započinje život. Sasvim je jasno kako ljudi koji podržavaju pobačaj to znaju.
Sasvim je jasno da oni, usprkos tome, zapravo žele pravo na ubojstvo novog života.
Vrlo jasno i jednostavno: oni žele pravo na ubojstvo po svom izboru.
Sasvim je jasno kako od žene i muškarca nastaje nova osoba, kao što je jasno i da klupa ne može postati čovjekom.
Dva ljudska bića ne mogu začeti klupu niti se majmun iz zoološkog vrta može pretvoriti u čovjeka.
Apsolutno je nedopustivo ijednoj osobi izjavljivati kako osoba ima pravo na priziv savjesti, ali samo izvan radnog mjesta.
O ljudskoj savjesti i moralu ne odlučuju svjetski moćnici. Oni nemaju nikakvo pravo na to. Savjest i moral su dijelovi čovjeka u kojima se on susreće sa svojim Stvoriteljem, sa svojim Bogom, i nijedan čovjek nema pravo vlasništva na to. Priziv savjesti sasvim sigurno ne ovisi o nekoj ljudskoj Deklaraciji koja daje pravo ljudima živjeti prema njihovoj savjesti. To pravo ostaje i ako se Deklaracija promijeni jer je Bogom dano, iako to neki žele promijeniti.
Drugi problem s izjavom koju ovih dana čujemo od nekih (bivših) ministara i aktivista je kako čovjek u svojoj kući mora živjeti po jednim pravilima, a na radnom mjestu po drugim. Drugim riječima, ministri kažu kako čovjek treba biti razdijeljen (dijaboličan) u sebi.
Dijaboličnost izaziva propast pojedinca i društva – dijabolično ponašanje čovjeka dovede do nekoliko dijagnoza u psihijatrijskom smislu (sumanutost, bipolarnost, psihotičnost, shizofrenija..) i mrak duše u duhovnom smislu. To zna svaka osoba koliko-toliko zdravo odgojena, a liječnici bi to trebali znati bar po završetku Medicinskog fakulteta. Ne bi trebali pričati takve gluposti.
Smatram nedopustivim uvlačenje druge osobe u svoje loše i zle odluke. Drugim riječima, ako osoba želi napraviti nešto zlo, u ovom slučaju ubiti vlastito dijete, onda u to nema pravo uvlačiti druge osobe i zahtijevati držanje ljestava od strane drugih osoba.
Konkretno, u bioetičkim pitanjima koja su moralno vrlo jasna, želi se cijelo društvo pretvoriti u Poncija Pilata koji će oprati ruke i držati ljestve onima koji žele ubijati nerođenu djecu, starije, drugačije, osobe s mentalnim i tjelesnim oštećenjima, koji se igraju boga i sl. Ako osoba želi raditi zlo, onda ne može tražiti pranje savjesti kroz druge ili cijelo društvo kako bi joj bilo lakše nakon počinjenog zla.
Što se tiče kontracepcijskih (abortivnih) pilula, one ne liječe, stoga, ako vam ginekolog odredi njih kao terapiju, vrijeme je za promjenu ginekologa. Sigurna sam kako postoji puno bolja alternativa – i po kemijskom sastavu i po tome što nije nemoralna i koja vam neće uništiti cjelokupno zdravstveno stanje. Cura/žena kojoj je ljekarnica odbila prodati kontracepciju to je trebala smatrati porukom koja će joj sačuvati zdravlje jer ne postoji lijepa pjesma kojom bi se mogao opjevati poremećaj hormona kojeg uzrokuju kontracepcijske pilule.
B) Marakeški sporazum
Još jedan dokaz da (hrvatske) političke elite ne rade nešto iz neznanja, nego iz namjere. Onaj tko na početku radi iz neznanja, a u međuvremenu se odbije obratiti Bogu kako bi mu On prosvijetlio pamet, završi kao korisna krpa zlim interesima. I na pitanju Marakeškog sporazuma vidljivo je zašto osoba ne smije imati jedan stav za posao, a drugi za privatni život.
Nažalost, nemojmo se varati.
Hrvatska će postati hot spot (to je jasno od 2015.) i to za sve one koji su kršćane prvo ubijali pa potom protjerivali s područja s kojih i oni sada bježe. S obzirom na razliku našeg i njihovog mentaliteta, današnjim migrantima s tog područja nije loše na tom području. Ne bježe zato što im je loše jer njima odgovara taj način života. Dokaz tome je i nastavak vođenja takvog načina života kad dođu u europske ili druge države.
S obzirom da je Vlada RH istopila devizne rezerve, mislim da je plan naseljavanje imigranata i prosjačenje eura po migrantu od Njemačke. Dapače, potpuno sam sigurna kako za to već postoji dogovor jer se smještajni kapaciteti izvan Zagreba već pripremaju (u blizini toga gradi se velika džamija s islamskim centrom financirana od strane Katara), a s obzirom da su svi naši susjedi zatvorili granice, migranti će ostati nama. Ti isti migranti dobivat će (nezarađene) iznose koji su veći od plaća koje zarade građani. Zaključak: novca ima, jedino želimo drugu ciljnu skupinu.
Pogledajte situaciju u Bosni koja je postala vehabijska džamarhirija. Proces je išao postupno – od umjetnog stvaranja “Bošnjaka” (koji ne postoje) preko UNPROFOR-ova blagoslova za uvoz tisuća vehabija za vrijeme rata koji žive u Sarajevu i šire svoj nauk. U BiH možete doći, ali prije toga morate skinuti lančić s križem jer vam nitko ne može garantirati da vas netko u Zenici ili Sarajevu neće proglasiti nevjernikom (doživljeni vlastiti primjer). I to je država tri konstitutivna naroda! I to je država u Europi!
Bogu hvala pa znamo da je Njegova zadnja. On sve može, ali to nikako ne znači da neće biti zla i patnje.
Treba pomoći ljudima u nevolji, ali ovaj način nije pomaganje, nego destrukcija. U velikoj većini ne radi se o ljudima koji su u nevolji, nego o financiranoj invaziji s ciljem uništavanja suverenih država i nacija. Uloga migranata bit će u funkciji rastakanja kršćanstva, ali i stvaranja ozračja straha i kaosa. Vjerojatno će jedan dio služiti kao vojska za discipliniranje “neposlušnih” domaćina koji će dignuti glas protiv masonerije, jedne svjetske vlade, globalizma i životinjske razine na koju će spasti ljudi.
Ono na što se ne referiram u članku je da ne znam koje su posljedice ako Hrvatska ne potpiše sporazum. Možda bismo i tako postali hotspot, ali bez EU zaštitnih mehanizama? Ne znam.
Nevolje možda donesu i buđenje kršćanstva. Bog zna! Ono što je problem je da, ako i dođe do promjena, sve posljedice ne mogu se kratkoročno sanirati.
Moja mama je kućanica te uvijek posije i posadi sve u veliki vrt.
Osim vrta, imamo i domaće životinje.
Zahvaljujući ogromnom radu moje mame, mi smo, kada je u pitanju prehrana, uglavnom samodostatni. Ona ponekad radi i npr. domaću tjesteninu za naše potrebe, a u trgovini kupujemo ono što se ne može posijati na vrtu te, naravno, ostalo što nam je potrebno. S obzirom da ne koristimo kemikalije i pesticide, to zahtijeva jako, jako puno truda. Rezultat toga je zdrava prehrana, manja potrošnja u trgovinama te dostupna zdrava hrana tijekom cijele godine u različitim varijantama. S druge strane, nikada nismo izbacivali ijednu kategoriju namirnica. Ako mi se jede Nutella, e pa onda ću je i kupiti. Ona nikada nije postala moj svagdašnji odabir, ali nikada nije bio ni problem ako sam je htjela jesti. Nezdravo je jesti samo zdravo. To preraste u bolest.
Magistra sam ekonomije, ne podržavam život na dug i potrošnju samo radi rasta indikatora, ali podržavam manje poreze, efikasniju i efektivniju državu, efektivno radno vrijeme, razvoj poduzetništva i visoku proizvodnju. Ne možete prodavati čokoladu, analizirati je, raditi benchmark analizu, SWOT analizu, pratiti razvoj kroz BCG matricu, rebrandirati je i sl. ako tu čokoladu niste i proizveli; niti se možete osigurati i trgovati futuresima na kakaovac ako ne postoji njegova plantaža. Jednako tako, u redovnim i izvanrednim situacijama, ljudi ne mogu jesti futurese, ali se itekako mogu najesti čokolade i krumpira, samo što će on u izvanrednoj situaciji biti puno skuplji ako ga treba nabavljati na drugom tržištu.
A što ako ga ni druga tržišta neće moći osigurati jer se bave proizvodnjom transhumanog robota i sklopova za njegove procesore, a ne proizvodnjom krumpira?
Pitanje hrane je geopolitičko i geostrateško. To je izravna poveznica s čovjekom. Opasno je ukoliko ga se ne doživljava tako.
Oni koji prodaju GMO prvi su koji kupuju namirnice na organskim tržnicama jer znaju da je to najzdravije, kao što su i oni koji zagovaraju rodnu ideologiju prvi koji će svoju djecu upisati u privatne (katoličke!) škole misleći kako oni imaju pravo zaštiti svoju djecu, za razliku od ostale djece koja nemaju pravo na zaštitu od rodne ideologije.
Ne dajte se nasanjkati. Nemojte biti njihovi korisni idioti.
Čista logika govori kako nešto ne može biti dobro ako se odvija suprotno od onoga kako je Bog namijenio, potvrdila to neka istraživanja ili ne. To je čista logika već i na razini narativnog zakona.
Jednako tako, istina je kako kućanstvo koje ima mjesečne dohotke od 20.000,00 HRK ne mora imati vrt jer će moći kupiti prirodno uzgojene namirnice.
Onaj tko nema tolika mjesečna primanja, mora imati vrt, inače će završiti hraneći se nekvalitetnom i štetnom hranom.
Što se tiče života na dug i peglanja kartica, računica i logika su vrlo jasne: ukoliko osoba ima vrt, neće peglati kartice za hranu niti ulaziti u minus, što je itekako bitno ukoliko ima niža primanja u kućanstvu, ali to zahtijeva puno rada i truda.
Mnogim ljudima to se ne da jer je jednostavnije otići u trgovinu, pogotovo danas uz strkovit način života, ali svatko bira razlog zbog kojeg želi, a zbog kojeg ne želi biti rastrgan. Tako neki love novac, a neki zdrave obiteljske odnose.
Mislim da svatko poznaje svoju financijsku situaciju – treba biti odgovoran i prilagoditi se svom budžetu kako se ne bismo hranili na dug ili općenito stvarali dug, živjeli na dug. Prostri se koliko se možeš pokriti.
Ako stavimo novac na stranu, ukoliko ne koristite pesticide i kemikalije, jedete zdravu hranu. To su dva nenadmašna cilja radi kojih vam savjetujem imanje vlastitog vrta ako je ikako moguće, makar 2×2 ili nekoliko drvenih kašeta na balkonu. Ako ne možete imati vrt, onda potegnite dobrosusjedske i obiteljske odnose, trampu, kupljenu hranu, ali da nije GMO. Apsurdno je da Slavonac kupuje krumpir u trgovini. On ga treba uzgojiti bar za svoje potrebe. Isto vrijedi i za druge krajeve.
Povećanje nekih bolesti koje već sada postaju pandemija povezujem s GMO hranom, prekomjernom konzumacijom industrijske hrane, smanjenjem imanja vlastitih vrtova, upotrebom kontracepcije i abortivnih kemijskih sredstava, zračenjima i bežičnim internetom, izloženošću čovjeka od samog začeća zračenjima i valovim, premalom tjelesnom aktivnošću, premalim igranjem igara i kreativnih igara, a prevelikim boravkom pred mobitelom, TV-om, tabletom, laptopom, playstationom. To sve utječe i na psiho-socijalni razvoj (neuroze, rastresenost, raspršenost, dekoncentraciju i ostale poteškoće tog spektra).
Njemački Bayer kupio je Monsanto koji je najveći proizvođač GMO sjemena na svijetu pa, iako je GMO sjeme zabranjeno u većini država EU te je Monsanto imao restrikcije vezano za svoju europsku ekspanziju na tom području, sad je vjerojatno više neće imati s obzirom da je postao njemačko društvo.
GMO usjevi uništili su Latinsku Ameriku gdje je većina poljoprivrednih površina pod njima. Većina svjetskog kukuruza je GMO, a više od 90 posto (spominje se i 98 posto) soje koja se upotrebljava u proizvodnji svega i svačega. Dokazano je da GMO, uz štetan utjecaj na razvoj mozga, jetre, pluća i ostalih organa, smanjuje i plodnost. Soja je prepuna estrogena. Možete zamisliti što ona radi i ženskom tijelu, a pogotovo muškom. Kad netko propagira soju kao zdravu namirnicu, taj nema pojma ni o čemu. Uvjeren je jedino u činjenicu kako krave zagađuju okoliš i da treba smanjiti broj ljudi na zemlji.
GMO proizvođači žele patente na povrće. To znači kako će njihovo vlasništvo biti npr. patent (pravo) proizvodnje krumpira. Vi nećete moći u svom vrtu posaditi krumpir, osim ako ne kupite GMO sjeme proizvođača, a kroz cijenu ćete im platiti i patent (pravo) sijanja, tj. sadnje. Pazite vi to! Dok njih nije bilo, jadni ljudi nisu ni znali što je krumpir. Kad su se oni osnovali, smislili su proizvod koji se zove krumpir i sad žele pravo proizvodnje na taj izum.
Druga posljedica je to što ne-GMO prirodno i zdravo povrće neće moći ni rasti kad se oko njega zasiju GMO usjevi. Treća posljedica je to što će se uništiti hranjivost i bogatstvo tla koje se neće oporaviti desetljećima te životinjski svijet. Naravno, najveća posljedica je štetno djelovanje na zdravlje i temeljne karakteristike ljudi poput razmišljanja, logike, zaključivanja, propitivanja, kritičkog razmišljanja i sl.
Nažalost, već sada se može primijetiti razlika u logičkom razmišljanju i kritičkom promišljanju događaja oko nas i fizionomiji stanovništva zemalja koje se hrane GMO hranom i onima koje se ne hrane GMO hranom. Istina je kako to ovisi i o obrazovnom sustavu, stoga je potrebno ne dozvoliti srozavanje školstva i zaglupljivanje djece smanjivanjem kriterija i količine znanja koja se traži od njih. Nadalje, takva hrana potiče osjećaj gladi pa je morate stalno konzumirati. Ono što proizvođači GMO prozvoda žele napraviti je zamijeniti prirodu kemijom, tj. umjetno stvorenim rješenjima pa problem koji se liječi npr. spavanjem, liječiti hormonskim terapijama ili nečim gorim.
Zašto to ističem? Zato što se kao jedan od ciljeva ističe smanjenje gladi na svijetu GMO hranom, iako su prinosi GMO proizvoda 10-ak posto manji od konvencionalne proizvodnje. Glad na svijetu ne smanjuje se šopanjem ljudi proizvodima na kojima piše “HRANA”, a zapravo se radi o tvorničko dobivenom otrovu križanjem gena žabe i tikve koji je umislio da je krumpir koji je rastao pod hranjivim tlom.
Drugim riječima, glad na svijetu ne rješava se trovanjem ljudi. Natalitetna politika ne vodi se širenjem pobačaja i kontracepcije, nego poučavanjem ljudi što je ljubav, što je odgovornost, što briga za djecu sve podrazumijeva, što je posvećenost odgoju i koliko to zahtijeva ljubavi, poučavanjem katoličkih vrijednosti i shvaćanja jer su ona univerzalna i prelijepa.
Kako ne bi bilo zabune, ne radi se o kultu zdravlja i zdravizmu koji se dosta raširio pa ljudi jedu sjemenke, baby frape i žive od sunca.
To je, kao prvo, jako nezdravo, a kao drugo pripada new age-u i istočnjačkim filozofijama jer je povezano s vjerovanjem da su životinje jednake ljudima, a one to nisu niti će kada biti. Strašim se ljudi koji ne znaju živjeti bez nutri bulleta i koji sve jedu u obliku frapea, pogotovo ako se radi o muškarcu 😱😱😱Ozbiljno, to mi je brrrr na mnogo načina! Veganstvo, kao nova ideologija, ide ruku pod ruku s new age-om.
Piramida prehrane i dalje vrijedi što znači da čovjek treba jesti i proteine i masti, povrće, voće, ugljikohidrate, škrob, samo je bitna količina (zna se što je baza, a što vrh) te da je komad mesa, žitarica, krumpir ili riba iz provjerenog izvora koji ih tretira kao hranu dobivenu iz prirode, a ne proizvod iz laboratorija, tj. tvornice. Svatko će jednog dana i od “nečega” umrijeti – Bog zna vrijeme i čas za svakoga, samo što to u slučaju GMO-a neće biti prirodni razlozi i mirni načini smrti poput starosti, srčanog udara, “zaspao je u snu” ili “samo se srušio”, nego će to biti rak jetre, tumori na mozgu, rak gušterače, debljina, tko zna kakve promjene gena koje će se prenositi na obiteljsku lozu ili neplodnost, a uz sve to izgubili ste hranu kao faktor kojeg kontrolirate. Zato nemojte kukati kako se samo bogati dobro hrane i liječe, nego prihvatite i primijenite mudrost prijašnjih generacija i nauk Crkve – od njih nikad nećete čuti da je nešto zdravo ako nije prirodno. Nasamarite interesne skupine.
Još jednom, kult zdravizma i nove piramide prehrane su out. Zdrava prehrana je in, a to nije veganstvo, vegeterijanstvo, ortoreksija i sl. Ja jedem i slatko. I, da, koristim maske za kosu sa silikonima 😱 Koja je svrha imanja duge kose koja je ružna (sorry, new ageri koji volite ružnu kosu).
Kad sam već kod natalitetne politike, i ovi i prošli vladajući, i “naši” i “vaši”, će problem DEPOPULACIJE Hrvatske (depopulacija = izumiranje stanovništva, depopulacija ≠ smanjenje stanovništva) rješavati održavanjem statusa quo i uvođenjem zdrastvenog odgoja koji će djecu i mlade pripremiti za sve, osim da budu odrasle osobe sposobne zasnovati obitelj na temelju prirodnog planiranja obitelji te uvažavajući okolnosti koje dopušta Humanae Vitae, a što je potkopavanje pronatalitetne politike kojom se busaju u prsa. Drugi način rješavanja je seljenje stanovništva. U Europu će dozvati velike mase ljudi koji ne baštine kršćansku civilizaciju.
Ako s jedne strane trebaš povećanje stanovništva, a s druge dijeliš kondome i hormonske pilule sa stvaranjem ozračja da mladi sve trebaju probati i pri tome se rješavati posljedica čak i ubojstvom (pobačajem) radi sebičnosti, do prirodnog prirasta nikako ne može doći.
Više nisam toliko naivna da bih mogla reći kako to ne znaju. Znaju, to žele i tu su vjerodostojni – i tzv. lijevi i desni, i “naši” i “vaši” i “njihovi” i “svačiji”. Samo nisam sigurna kako od štetnih posljedica misle zaštititi i svoju djecu. Upis u privatne škole na koje se, eventualno, neće odnositi nametnuti odgoji, tome neće pomoći jer se život odvija i izvan zidova škola.
Nalazi li se u majčinoj maternici klupa koja prolaskom kroz porođajni kanal postaje čovjekom?
Koji se to čarobni sastojak nalazi u plodovoj vodi koji, aktiviran porodom, dolazi u doticaj s klupom i pretvara je u čovjeka?
O tom “čarobnom” sastojku možete pročitati u nastavku.
Moj logički lanac za argumentiranu raspravu:
(Temeljno) ljudsko pravo je pravo na život. Sva druga prava su podređena tom pravu
Ne postoji pravo na pobačaj kao ljudsko pravo => Pravo na pobačaj nije ljudsko
Flickr.com/edit Desert Rose
pravo niti se igdje spominje kao ljudsko pravo
Život započinje začećem. Suprotno životu je smrt (prirodna ili nasilna), a ne medicinski postupak
Srce počinje kucati 22 dana od začeća, a tada žena još i ne zna da je trudna
Abortusom se zaustavlja daljnja faza razvoja čovjeka, što znači da se ubija život, tj. provodi se nasilna smrt
Čovjek ne odlučuje o početku ili završetku života. Puno pokušaja (vođenja ljubavi) ne znači da će nastati život. Jedan pokušaj ne znači da neće nastati život pa postoje trudnoće s prve bračne noći, s medenog mjeseca, nakon nekoliko mjeseci, nakon tri godine braka, nakon deset godina braka ili nemogućnost imanja djece. Možemo se truditi (i to je super ;)), ali ne odlučujemo mi kad će nastati novi život, kad će se dogoditi Božji ‘neka bude’ trenutak (pogledaj točku 7.) Nastavi čitati “Logični argumenti za život”
Prenosim jednu priču sa sretnim završetkom iz SAD-a.
Courtney Baker bila je trudna s trećim djetetom. Prenatalni test kojem se podvrgla promijenio je puno toga.
modlitba.sk
Pismo u nastavku je pismo koje je ona napisala svom ginekologu, a u sandučić ga je ubacila njezina djevojčica Emersyn koja, da se pitalo njezinog ginekologa, ne bi bila rođena.
“Dragi doktore,
nedavno mi je prijateljica ispričala kako joj je njezin ginekolog pri svakom ultrazvuku rekao: ‘Savršen je’, a kad se dječak rodio s Downovim sindromom, posjetila je svog liječnika. Pogledao je dječaka i prokomentirao: ‘Rekao sam vam. Savršen je’.
Njezina priča jako me je pogodila. Iako sam bila zahvalna zbog njezinog pozitivnog iskustva, istovremeno sam bila beskrajno tužna jer ja to nisam imala. Da ste barem vi bili taj liječnik.
Došla sam k vama kad mi je bilo najteže. Bila sam prestrašena, zabrinuta i posve očajna. Još nisam znala istinu o svom djetetu i trebala sam je čuti od vas, ali sam, umjesto potpore i ohrabrenja, dobila prijedlog da prekinem život svog djeteta.
Rekla sam vam njezino ime, a vi ste nas ponovno upitali razumijemo li koliko bi dijete s Downovim sindromom loše utjecalo na kvalitetu našeg života. Predložili ste da još jednom razmislim o prekidu trudnoće. Užasavali smo se pogleda koji tek slijede. Najteži trenuci mog života su postali gotovo nepodnošljivi jer mi nikada niste rekli istinu: Moje dijete je savršeno!
Nisam ljuta. U meni nema gorčine. Samo sam jako tužna; tužna jer vas malena srca koja čujete kako kucaju svaki dan ne ispunjavaju strahopoštovanjem; tužna jer vas zapetljani detalji i čudo tih slatkih prstića, pluća, oči i uši ne tjeraju da zastanete; tužna sam jer ste strašno pogriješili rekavši kako će nam dijete s Downom narušiti kvalitetu života. Srce mi se slama jer znam da biste to mogli reći danas još nekoj majci. Rastužuje me to što niste imali čast upoznati moju kćer. Znate, Emersyn ne samo da je popravila kvalitetu naših života, već je dirnula srca tisuća ljudi.
parkermyles.com
Dala nam je neopisivu radost, veće osmijehe, više smijeha i slatkih poljubaca nego što smo znali da je moguće. Otvorila nam je oči za pravu ljepotu i čistu ljubav, stoga se molimo da nijedna majka ne mora proći što ja jesam; molim se da i vi vidite istinsku ljepotu i neokaljanu ljubav na svakom ultrazvuku i molim se da se, kad sljedeći put vidite bebu na ekranu s Downovim sindromom, sjetite mene i kažete istinu: ‘Vaše dijete je savršeno!’.” Izvor: parkermyles.com
Kroz razgovor s ljudima koji rade s trudnicama i na zaštiti života, saznala sam da im se velik broj trudnica žali na ponašanje liječnika u sljedećem smislu: prvo pitanje koje im je liječnik postavio nakon što im je potvrdio da su trudne je: “Želite li zadržati ovo dijete?” Pitanje je postavljano i kad je sve u redu s djetetom i kad dijete ima problema.
Čovječe, liječnik si! Kakvo je to pitanje i kakav je to pristup ? Treba li i liječnike educirati da prvo budu ljudi, a onda i oko pitanja pronatalitetne politike?
O kakvoj pronatalitetnoj politici pričamo ako i liječnike zanima ubijanje?
Priča se nastavlja ovisno o odgovoru trudnice – ako je odgovor da želi zadržati dijete, onda se koristi izraz dijete; ako je odgovor ne, onda je to samo nakupina stanica od kojih će liječnik očistiti trudnicu i sastrugati ih.
Jednako kao što je princ George, sin vojvode i vojvotkinje od Cambridgea, bio dijete dok se nije još rodio, a to isto dijete postaje nakupina stanica u raspravama o pravu na život i nije ništa strašno ako te liječnik “očisti od njih” u slučaju trudnoće neke osobe koja nije od interesa javnosti. Uz kulturu smrti i niske moralne standarde, medijima je bitno i o čijem se djetetu/”nakupini stanica” radi.
Dragi liječnici! Vi imate odgovornost! Nemojte misliti da vaša odluka ne utječe na oblikovanje društva.
Što se tiče prenatalnih testova, dragi budući roditelji, želite li biti u poziciji da možete birati? Mislite li da biste imali snage ispravno odabrati ako biste znali? A ako to ostavimo sa strane, tko ste vi da imate pravo ići protiv Boga Stvoritelja, tko ste vi da imate pravo odlučiti prekinuti začeti život?
Treba se moliti za liječnike i za sve koji imaju utjecaj kako bi taj utjecaj koristili za suradnju s Bogom na dobro cjelokupnog društva te kako bi imali katolički integritet (vjerodostojnost).
Bez obzira na poziciju i zanimanje, svaka osoba mora svjedočiti svoj integritet jer njezino ponašanje utječe na društvo. Pjevačica koja zabavlja ljude utječe na društvo, iako možda misli da to nije njezina ulog pa je ne odrađuje dobro.
Nije dovoljno biti deklarativni katolik ili deklarativni čovjek. To se mora pokazati primjerom, integritetom.
Trenutna hrvatska situacija pokazuje koliko je bilo pogrešno toleriranje deklarativnih ljudi jer su u svome djelovanju bili daleko od integriteta, daleko od onoga kako su se prodavali – riječi bez pokrića. Umjesto da im se dokaže da trebaju ići na “čišćenje” za vlastito dobro jer su se udaljili od ispravnog, puštalo ih se, a s obzirom da zlo ne miruje, nego “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”, slavi i priprema svoje “orgije” jer ima moćnu mašineriju iza sebe.
Da je svjetlo pravo svjetlo, tama protiv njega ne bi imala šanse. Drugim riječima, djela u praksi dokazuju deklarativnu izjavu te se djela trebaju i gledati.
Grozim se Danske i njezinog plana da do 2030. ne bude djece s Down sindromom. Još se više ježim kad takva Danska prodaje svijetu priču o najsretnijoj naciji. Biti sretan uz takav plan i pobačaje može samo onaj čovjek koji je psihički i duhovno potpuno propao jer pobačaj i nacionalni plan pobačaja (besplatno tesiranje ploda na bolesti) i sreća ne idu jedno s drugim.
Ako ništa drugo, onda ono osnovno – da je nogometaš.
Moram priznati da ne pratim nogomet (prije jesam nešto više), ali znam što je zaleđe, znam što je korner, znam što je gol, znam što je out, znam što je golman i što je napadač. Znam da je Sergio Ramos najbolji stoper/bočni obrambeni, a da se Cristiano i Messi svake godine bore za zlatnu loptu; da je engleska liga najbrutalnija, dok se u Španjolskoj igra najljepši nogomet. Znam da su engleski navijači bili huligani dok čelična lady, Margaret Thatcher, nije rekla – dosta. Sada sjede uz sami teren. Znam da je Cristianov nogometni uspon započeo na EURU u Portugalu, a to je razdoblje kad sam i ja pratila nogomet. Neku opću nogometnu kulturu mora imati i žena. Zar ne?
Prije nekoliko dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu.
U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu s ponekim dijelom iz prošlosti. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje Zlatne lopte i natjecateljski odnos s Messijem.
Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja, njegove životne odluke i navike te (ne)opravdanost ili (ne) ispravnost istih, a izvući samo nekoliko crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak.
Kad pripremam članak koji je o nekom filmu ili osobi, uvijek poslušam intervjue s redateljima ili uključenim osobama kako bih ih mogla razumjeti, tj. vidjeti kako funkcioniraju i “od čega su načinjeni”. Drukčije je kad novinari prenesu neku izjavu, a drukčije je kad se ona posluša od same osobe. Tako sam poslušala neke intervjue i u ovom slučaju.
Ono što se u dokumentarcu primijeti je kako Cristiano nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.
Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeiri u jako siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To naziva najtežim razdobljem u životu, ali se, uz obiteljsku potporu iz daljine, nije predavao, iako je nekoliko puta imao ozbiljnu namjeru odustati. Svaki dan je plakao, ali i disciplinirano trenirao.
Tata mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije uspostavio dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i zbog toga pati. Otac je sudjelovao u portugalskoj intervenciji u Angoli i, kad se vratio, nije bio isti te se odao alkoholu. Cristiano je htio postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. To vjerojatno ostaje njegova rana. U tom je razdoblju njegov trener bio sir Alex Ferguson kojeg smatra poput oca u nogometu. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.
Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad jer talent bez toga ostane samo neiskorišteni talent. Zato mu smeta kad ljudi govore kako je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga dok se izgrađivao kao nogometaš, a odriče se i puno toga sada kad je uspješni nogometaš. Živi spartanski i usamljenički uz red, rad i disciplinu. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa.
U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru na čijim se vrijednostima temeljio njegov odgoj, a sada i odgoj njegovog sina, a u svom domu u Madridu ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli. U intervjuu danom 2014. godine, ističe da mu je vjera bitna i kako bi htio više ići u crkvu jer voli u miru moliti, ali mu je to teško zbog okolnosti u kojima se nalazi (Ajde, Cristiano, nađi neku malu zajednicu ili samostan pa tamo idi na misu). Voli anonimno pomagati drugima jer ne misli kako će njegovo djelo ostati manje vrijedno ako je anonimno. S obzirom da ne bi mogao donirati krv i koštanu srž, a što redovito radi, nema nijednu tetovažu, što je prava rijetkost za nogometaša.👍
Ono što me potaknulo na ovaj članak je sljedeća činjenica: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka nije ga htjela roditi jer su imali troje djece, a njegov otac je u to vrijeme puno pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.
Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj! Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna ili bi je prilikom potvrde trudnoće dočekalo liječnikovo pitanje: “Želite li zadržati dijete?”. Njegova majka onda je pokušala sama napraviti abortus tako što je popila neki “domaći”napitak, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.
Njegov odnos s majkom je emocionalan i (previše) povezan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio zbog toga i što je pomogao Cristianu u postizanju svega što je postigao. Kao katolkinji, jako joj je žao što je i pomislila na pobačaj, ali kaže da je bila očajna. Sigurna sam kako bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješni nogometaš jer se kao argument za zaštitu života od začeća ne može koristiti argument kakva je tko osoba postao. Da, i Staljin i Hitler su se imali pravo roditi. Njihova krivnja nije u tome što su se rodili, nego u odlukama koje su donosili i onome što su postali nakon rođenja.
Njegova majka izdala je autobiografiju kako bi, kako ona kaže, potaknula žene na odabiranje života jer je i ona imala težak život (ostala je bez majke s pet godina, a otac i maćeha su je smjestili u sirotište kod časnih sestara). S obzirom na spoznaje prenatalne psihologije koja prati kako majčine emocije i reakcije okruženja utječu na nerođeno dijete, a utječu tako da to ostaje pohranjeno negdje duboko u djetetovoj duši, sigurna sam da nije lako živjeti s činjenicom da si bio neželjeno dijete i sa stalnom potrebom opravdanja svog postojanja.
Iznenadilo me je kako su otvoreno pričali o svim problemima i zato je ovaj dokumentarac velika pro life i motivirajuća poruka čak i da se ne radi o Cristianu jer je svaki novi život nastao s razlogom iz Božje ljubavi pretočene u djelo stvaranja – “Neka bude”, a taj se život treba usmjeriti prema dobru.
Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam kako će poduprijeti i neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno podupire.
CR7, hvala što si u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni, kojeg si mogao sastaviti kako god si htio i u kojem si mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, iz bilo kojeg razoga – zrelog ili nezrelog, uvrstio tako važnu pro life poruku! 🙂 Sretno!
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 