Bliže se izbori za EU Parlament koji su test za druge izbore.
Odazovite se na izbore i pazite koga birate. Svojim izborom, svatko od nas snosi odgovornost za situaciju u državi.
Ima li uspjeha i radosti bez Božjeg blagoslova?
Blagoslivlja li Bog narod koji se okreće od svoje vjere i smisla u životu onako kako je On postavio?
Kako se očituje okretanje od vjere?
Je li okretanje od vjere vidljivo u djelima koja se na razini države pretoče u zakone?
Tko je odgovoran za zakone?
Tko postavlja ljude odgovorne za zakone?
Neki dan razmišljala sam o uzročno-posljedičnoj vezi sigurnosti, migracija i razvoja na primjeru Sisačko-moslavačke županije s obzirom na jedan poslovni slučaj kojeg sam analizirala.
Sisačko-moslavačka županija nije obnovljena od posljedica rata, a tada je jako stradala. Moslavački dio županije drži se dobro, ima projekte i razvija se zahvaljujući bogatom kraju i proračunu kojeg pune poduzetni građani, dok je sisački dio i Banovina prema Karlovcu u teškom stanju.
Autocesta Sisak-Zagreb gradi se već dvadeset godina. Za isto vrijeme, stanovnici Zagreba besplatno koriste dijelove autoputa jer je naplata cestarina pomaknuta dalje od Zagreba.
U Sisku se gradi džamija s islamskim centrom čiju izgradnju, između ostalih, financira i Katar.
U Maloj Gorici, nedaleko Petrinje, u kućicama u kojima su boravili prognanici iz ratom pogođene BiH, priprema se migrantsko naselje u kojem će biti smješteni planirani migranti seobe naroda iz muslimanskih zemalja.
U Gori se gradi odlagalište opasnog otpada, u Sisku će se paliti opasni medicinski otpad, a grad Novska sklapa ugovor s gradom Zagrebom o preuzimanju otpada (biootpada?). Bilo je dodatnih ponuda da se i ostalo smeće iz Zagreba deponira u jednom moslavačkom gradu.
Grad Novska postaje inkubator za igrice. Tko se ne uništi drogom, pornografijom, spojevima od otpada, čipsom ili depresijom, može se dotući virtualnom stvarnošću.
Jesu li ovo slučajnosti ili ciljano slabljenje županije u središnjem dijelu države?
Twitter/Borna Puškarić
Koga država misli angažirati za zaštitu države Zagreba jer Zagreb postaje ono na što će se, zahvaljujući neodgovornim političarima i neodgovornim građanima koji hrle u kavez gradova, svesti RH? Što kad ostane prazan prostor na potezu Slavonija-Banovina-Kordun-Lika?
Možemo govoriti što želimo o političarima, ali građani su ti koji su takve političare doveli na vlast. Onaj tko vjeruje kako zlo može pobijediti dobro nije kršćanin.
I, za kraj, ne, nemam nikakve dvojbe kako svatko gleda svoj interes i kako svatko ima mane, ali je razlika u posljedicama i u tome tko želi ispraviti mane. Posljedice djela političara na sotonskoj strani i posljedice djela političara s manom na kršćanskoj strani nisu jednake.
Usprkos gore navedenom, smatram kako osoba koju zaokružujem mora biti besprijekorna.
Lažni kršćani s mantrom “tko je bez grijeha” su BIG NO-NO.
Kad se organiziraju bilo kakve aktivnosti ili prosvjedi, jedna ili nekolicina osoba postanu lica te aktivnosti.
Prije samog početka, ograđujem se jer osobno ne poznajem organizatoricu prosvjeda #spasime, gđu Veljaču.
Ne znam što je motivira u životu niti imam profile na društvenim mrežama. Svatko na svom profilu može objavljivati što želi. Svatko na svom javnom profilu može objavljivati što želi, dok ne krši prava druge osobe. Svaki čovjek procjenjuje drugog, između ostalog u današnje vrijeme, i na temelju onoga što objavljuje na društvenim mrežama.
Sporno je što organizatorica, gđa Veljača, objavljuje gole slike svoje četverogodišnje ili petogodišnje kćeri na svom javnom profilu jedne društvene mreže u ugođaju kojeg bi svaki pedofil pohvalio, dok istovremeno prosvjeduje protiv nasilja. Fotografije je uklonila društvena mreža nakon što su ih drugi korisnici masovno prijavljivali. Gđa Veljača ih nije maknula ni nakon što su je njeni ‘sljedbenici’ upozoravali na njih. Nadalje, nije se radilo o jednoj fotografiji, nego o njezinoj ustaljenoj praksi (gola kći na balkonu, s prijateljicom …).
Ne vjerujem u namjere osobe koja ne vidi problem u pedofiliji i koja eksponira svoje dijete do mjere objavljivanja golih fotografija tog djeteta s balkona, WC-a ili kade s puno hashtag oznaka, tako pretvarajući dijete u modni dodatak.
Neizgovorena povratna informacija koja se tako šalje je da fizičko nasilje nad djetetom nije u redu, dok pornografsko, pedofilsko, marketinško ili emocionalno iskorištavanje djeteta – što učestalo objavljivanje djetetovih slika na mrežama jest, nije krivo, zlo ili problematično, nego “umjetnost” i marketinška strategija pozicioniranja u nišu uspješne poslovne i obiteljske osobe.
Sporna mi je i činjenica što gđa Veljača sebe naziva samohranim roditeljem, iako je otac djeteta, njezin bivši suprug, živ, zdrav, radi i vjerojatno pomaže. Ovo je vjerojatno odraz nekih njezinih promišljanja na koja ima pravo, ali je objektivna činjenica kako gđa Veljača nije samohrana majka.
Nadalje, prosvjed se nastavlja na poruku podržavanja Istanbulske konvencije za koju je dokazano kako nema svrhu zaštite žena od nasilja, nego promicanje rodne ideologije koja je psihičko i duhovno nasilje nad djecom i svim drugim ljudima uz istovremenu poruku da je pornografija, koju čine žene žrtve trgovine ljudima, u redu jer je to “napredni i revolucionarni oblik ljubavi”, sloboda u djelovanju. To je poruka protiv nasilja, a za pobačaj. To je poruka zaštite prava djece uz istovremeno proglašavanje veze adolescentice i četrdesetogodišnjaka samo normalnim istraživanjem i otkrivanjem. To je poruka borbe protiv nasilja, a mržnje prema muškarcima i roditeljima. Takve dvolične poruke se mogu naći i kod revolucionara jer oni toliko “vole” svoj narod ili pravdu da taj isti narod vole svojim nedjelima. Toliko vole ideale i pravdu pa čine zlodjela, dok su krivi uvijek oni drugi. Revolucija prvo pojede one druge, a onda i svoju djecu.
Zašto?
Zato što pobjeđuje jedino Ljubav na nepravdu. Za razliku od ovakvih ideološko-političkih pamfleta, svako nasilje, bilo prema prijatelju ili neprijatelju, je neprihvatljivo.
Nadalje, ne vjerujem u namjere osoba, u ovom slučaju majki, koje ne znaju razliku između čovjeka i životinje pa smatraju kako je u redu svezati dijete na povodac kao životinju, a takvih je bilo na prosvjedu.
Treća sporna činjenica koju sam već iznosila u kontekstu muško-ženskih odnosa je govorenje o nasilju u kojem je žena uvijek žrtva, a muškarac uvijek nasilnik.
Apsolutno se protivim takvim konstatacijama jer nasilje ne poznaje spol. Ono ovisi o rasporedu moći. Žene mogu emocionalno i psihički uništiti drugu osobu. S obzirom kako je svijet, pod militantno-totalitarnim feminizmom i rodnom ideologijom, zakoračio u smjeru mržnje prema muškarcima, to je potrebno apsolutno odbaciti. Dobro se zna što je osoba koja provodi nasilje. Ona treba odgovarati, bila žena ili bio muškarac, i nedopustivo je cijelu populaciju jednog spola okarakterizirati nasilnicima.
Prema podacima OECD-a za 2019. g., Hrvatska, Austrija i Švicarska imaju najmanje stope nasilja nad ženama. Percepcija javnosti je puno veća i zbog toga što se, kao i o drugim problemima, loše i pogrešno izvještava.
Kad se kroz medije promovira nasilje, a svaka krvožedna priča puštena u medije jest promocija, posljedično će rasti nasilje u stvarnosti. Isto vrijedi i za igrice te ne vidim opravdanje za hrvatsku euforiju oko osnivanja startupa za igrice. Ne smatram to dobrim temeljem ekonomije. Kad se neka priča konstantno potencira u medijima, stječe se dojam brojčane nadmoći. To je razlog zašto se u člancima govori o župljanima koji su se pobunili protiv župnika, iako se radi o nekoliko osoba ili se spominju ista, ali užasna djela pa se stječe dojam da je cijela nacija zla.
Četvrti razlog je potpuno ignoriranje činjenice postojanja ljudi i udruga koje se bave nasiljem i pomoći žrtvama već dugi niz godina. One imaju uspješne rezultate (pogotovo katoličke udruge i organizacije), ali je utrka u raspodjeli novca već krenula i GREVIO bdije. Ta utrka podsjeća me na New Age vračeve (savjetnike za život) i narko mafiju koja se bogati na tuđoj nesreći, za razliku od iskrenih ljudi koji pomažu žrtvama.
Peti razlog je emocionalno ludilo. Emocije su subjektivna kategorija, dok je istina objektivna kategorija. Maltretirati istinu emocijama je problem i može prerasti u nasilnu revoluciju, a i u zlonamjerno i manipulativno (ne)rješavanje problema jer se problem ne rješava na ispravan način.
Na kraju, ono što se na primjeru ovog prosvjeda vidi je i visoka razina dvoličnosti kako organizatora, tako i sudionika, a još više ponovno hrvatskih političara na čelu s g. Plenkovićem i gđom Grabar Kitarović.
Nadam se kako to nikome nije iznenađenje jer ako jest, u nepopravljivim smo problemima s obzirom da se radi o konstanti. Nema potrebe za spominjanjem prijašnjih vlada jer su se svi oni, uz ostalo, pokazali i dokazali na temi nasilja nad bilo kim, a pogotovo ratnim žrtvama i žrtvama pedofila.
Potpisujem još jedan citat Fultona Sheena koji odražava moj stav, moj odgoj i principe po kojima živim.
Čovjek prvo treba ispitati svoju odgovornost, izvršavanje svojih obveza i moralnu kvalitetu kojom živi, a tek se onda možda može zapitati je li netko drugi kriv za neku situaciju. I nemojmo se zavaravati velikim parolama kojima naš narod, budimo iskreni, obiluje.
Fb/Fulton J. Sheen
Vjerujem ljudima koji i ne pričaju toliko o svom domoljublju, ne drže stalno ruku na srcu i žive samozatajno, a prave su osobe s integritetom – trude se živjeti moralom najvećih pravednika, ne odaju se korupciji i nepotizmu koje uništava i raseljava društvo, djecu odgajaju katolički s ljubavlju prema Bogu i bližnjima bez mržnje te reagiraju ispravno u različitim situacijama.
Gospodari svijeta mogu rovariti jer ovaj svijet nije raj i nikada neće moći biti bez problema, ali ne mogu napraviti veliku štetu ako ljudi vjeruju Bogu, žive po Njegovim zapovjedima i smislu.
Referendumska inicijativa “Narod odlučuje” koja, prema riječima inicijatora, okuplja brojne udruge, zajednice, pokrete i građane, pokreće prikupljanje potpisa za novi referendum o promjeni izbornog sustava. Time se rješava uzrok problema, a ne posljedice. Ukoliko se ne promijeni uzrok, stalno se pojavljuju novi problemi koji se rješavaju na štetu građana.
Referendumom se želi postići sljedeće:
ulazak zastupnika u Hrvatski sabor na temelju broja preferencijskih glasova
elektroničko i dopisno glasovanje
smanjenje broja zastupnika i izbornih jedinica
zastupnici manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.
Referendumska inicijativa “Istina o Istanbulskoj”, zajedno s drugim civilnim udrugama i građanima, organizira prikupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. S obzirom da je Ministarstvo obrazovanja u svojim formularima i obrascima već zamijenila polje spola poljem za rod te stavila i mogućnost neizjašnjavanja, potrebno ju je što prije otkazati. Pripremu su već odavno odradili, a sada će sve samo poubacivati u sustav.
Potpisi će se prikupljati u isto vrijeme za obje inicijative: od nedjelje 13.5. do nedjelje 27.5.2018.
Potrebno je prikupiti 400.000 potpisa.
Pozivam vas da se prijavite za volontiranje, a ponajprije da date svoj potpis te na referendumu glasate za izmjene izbornog zakona i za odbacivanje Istanbulske.
Ovi referendumi, a pogotovo referendum o izbornom zakonu, nemaju alternativu i zato moraju proći. Slušajući i promatrajući ljude, ne mogu se oteti dojmu mrtvila, ‘boli me briga stava’ i nerazumijevanja vitalnih uzročno-posljedičnih pojava za život ljudi. Često se ne reagira rješavajući uzrok, nego posljedično.
Jako malo pojava događa se iznenada. Za sve postoji naznaka koja se samo mora prepoznati. Ovim inicijativama rješavaju se situacije da za nekoliko godina ne pitate svoju djecu mnoga pitanja o njihovom pogrešnom i potraćenom životu, gubitku dostojanstva i smisla u životu. Krojenjem nove paradigme događa se puno užasnih stvari. Razrušene obitelji su dokaz toga, a ova kaljuža s demografskim slomom, korupcijom, nepotizmom, iseljavanjem i nedostatkom vjere da se radom i poštenjem može nešto postići je posljedica, između ostalih, i ovakvog izbornog sustava.
Znam da će sljedeće riječi biti oštre, ali vrijeme je za suočavanje.
Ukoliko ne prođe referendum o izbornom zakonu, ovaj narod, naš hrvatski narod, naša Hrvatska, ne zaslužuje ništa bolje od onoga kako nam trenutno jest, a niti išta bolje od onoga kako će nam tek biti, a bit će plač i Sjeverna Koreja.
Ako ne prođe referendum, to znači da hrvatski narod želi živjeti u Sjevernoj Koreji i da drugo nije ni zaslužio. Stiglo je vrijeme jasnog suočavanja – zlo može napakosti samo koliko mu dobri ljudi dozvole. Ako se ono razmaše, to samo znači da je broj dobrih daleko manji od očekivanog.
“U kineskoj provinciji živio je siromašni Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao.
Sve što je imao bio je sin jedinac kojeg je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati te ga je, pomalo, uveo u kaligrafiju. Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu: ‘Nažalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.’
Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice pa krenuo u svijet. Radio je najteže poslove. Izrabljivali su ga, a spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu, žuljeve na rukama i zdjelu riže dnevno.
Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice i nastala je glad. Za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jedne noći, netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao.
Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba i, dok ih je spuštao niz tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.
Otvorio je bijelu.
U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom napisano:
‘Ovo će proći!’
Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe, nego se zaputio k obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, glasno im pročitao i prošli su. Prošao je i on.
Nekoliko dana proveo je po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni, stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati.
Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina je bio strog, ali pravedan čovjek i znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.
Sve se promijenilo.
U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a star i onemoćao starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu.
Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.
Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu.
Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojedobno umre, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutijice koju mu je otac dao.
Otvorio je crnu kutijicu.
U njoj je bio smotani papirić. Razmotao ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano:
‘I ovo će proći.'”
Nepoznati autor
Ne znam kako vas, ali mene bi bilo strah života u kojem, uvjetno rečeno, imam sve što poželim, u kojem ne moram raditi, u kojem nemam obveza… jer se tada čovjek najčešće počne oslanjati na sebe. Izgubi iz fokusa Boga jer on postane bog. Zbog dosade i čiste obijesti (oholosti) te zato što nešto može, počne činiti skupocjene pogreške i grijehe – kako sebi, tako i ostatku svijeta.
Biti na vrhu svijeta, biti gospodar svijeta je, s jedne strane, jako usamljena, a s druge strane nezaslužena pozicija. To je pozicija koje čovjek nije dostojan. Nikad se u njoj ne bih htjela svojevoljno naći.
Ona pripada jedino Bogu i onima koje je on pripravio za te jako odgovorne pozicije jer će, samo u tom slučaju i samo osoba izabrana na taj način, moći činiti dobro. Ta osoba bit će svjesna da neće ona biti gospodar svijeta, nego Božji suradnik. Bog će uvijek biti Gospodar Stvoritelj čiju će volju poštovati, tražiti i voljeti takvi suradnici.
Onaj tko je tu poziciju pribavio na drugi način sije samo zlo.
Imati moć je jako privlačno, a ta je težnja čovjeku ostala kao posljedica istočnog grijeha. Ona može toliko zaslijepiti osobu da ona postane zla. Ne vjerujem ljudima koji obećavaju napredak, a gaze ne samo kršćanske vrijednosti, nego i zdravi razum i naravni zakon koji je univerzalan.
Svatko ima neki križ, a svaki križ je različit. Ne možemo pobjeći od njega. Možemo ga zagrliti i gorko-slatko biti sretni jer je samo naš, jer je to naš put kojim ćemo doći u nebo. Možda zvuči trivijalno i samorazumljujuće, ali vjera u Boga (vjera Bogu) je upravo ono što joj samo ime kaže: vjera (povjerenje). Ona nadilazi i mora nadići razum jer razum sasiječe povjerenje tamo gdje mu se čini da nema razloga, tj. dobrog, razumnog, logičnog objašnjenja nekoga ili nečega. Tako je vjera povjerenje u Boga, čak i kada On dopušta teže situacije, probleme, tugu i nepravdu.
To doslovno znači ovako nešto: “Bože, ja vjerujem Tebi, čak i ako sam bolestan, čak i ako sam izgubila dijete, čak i ako ne mogu pronaći posao, čak i ako sam usamljen, čak i ako se borim s tjeskobom, čak i ako su me povrijedili moji bližnji, čak i ako… Vjerujem da ćemo Ti i ja pobijediti, čak i radi svega toga ili upravo po tome jer su Tvoji planovi i razlozi veći od poteškoća. Vjerujem Ti, iako mi se čini da smo mogli nešto napraviti bez svih ovih patnji, ali s obzirom da ja ne poznajem namisli srdaca ljudi, ne znam tko će što i kako napraviti, a Ti sve znaš uvijek, oduvijek i zauvijek, onda znaš i zašto mi je ova patnja potrebna i kako će se stvari odviti po njoj. Ja vjerujem da će zbog nje ili upravo po njoj stvari ispasti dobre jer Ti drukčije od dobra ne znaš.”
Roditelji su mi usadili puno suosjećanja prema drugim ljudima.
Odgajali su me s ispravnim vrijednostima i važnošću vjerodostojnosti življenja kako nas uči vjera s ispravnim karakterom iz ljubavi prema Bogu. Jednako tako odgajali su me da pomognem svakom čovjeku, a pogotovo onome koji je pao i da tražim i najmanji dio dobra u čovjeku. Moram priznati da to zahtijeva puno odricanja, samokontrole, vjerovanja u više dobro i opraštanja. Moji roditelji nikada nisu zatvarali vrata svoga doma takvim ljudima, prije svega jer smo svi grješnici i nema mjesta naslađivanju tuđim grijesima, ali i zato jer im je bilo žao što je čovjek pao. Htjeli su mu pomoći koliko su mogli kako bi popravio pogreške, kako bi ga opravdali i potaknuli na dobro, na obraćenje. Iz toga proizlazi i zadnji dio mog teksta.
Čovjek može prolaziti teške trenutke i trpjeti razne nepravde zbog smjera u kojem se kreće društvo, ali, u konačnici, postoji raj i postoji pakao kao konačna nagrada ili kazna.
Nitko od nas neće biti sudac Sudnjeg dana. Hvala dragom Bogu da je tako. On poznaje namisli srdaca i hoće li se netko pokajati za zlodjela pa njemu pripada i konačni sud, konačna odluka. Čovjek ne bi smio presuditi o životu i smrti drugog čovjeka. Nitko od nas ne zna bi li netko promijenio svoj život ni koji je Božji plan za tog čovjeka. Zato će taj sud i biti konačan. Zato čovjek ne može biti nositelj konačne presude – neki zbog toga što ne bi vjerovali nekome tko se pokajao, a neki zbog toga što bi zbog nade da se netko pokajao, propustio vidjeti sve zlo koje je ta osoba napravila te bi time oštetio sve koji su nastradali od tog čovjeka.
Moramo se boriti za Dobro, truditi se biti najbolje osobe koje možemo biti, učvrstiti vjeru, ali nikome ne željeti zlo jer, kad se suštinski pogleda, žaliti treba gospodare svijeta jer se njima ne piše dobro.
Oni su ti koji će, ako rade protiv Boga Stvoritelja, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, završiti loše za sva vremena bez mogućnosti promjene. Oni su ti koji ne znaju ljepotu Božjeg plana. Oni su ti koji ne dozvoljavaju da ih dotakne Božja milost. Oni su ti koji ne shvaćaju simboliku braka i spolnih odnosa, veličanstvenost nastanka novog života, ljepote života s Bogom i u ljubavi s drugima. U konačnici, oni su ti koji su jadni. Žali, Bože, onda novca i društvene moći kad će osoba vječnost provesti u paklu. Onaj tko ima Boga u srcu nikad ne može biti jadan koja god bila mjerila uspješnosti društva jer upravo Bog daje čovjeku vrijednost.
Pinterest.comPinterest.com
To ne znači da opravdavamo zle postupke ljudi niti da nam se “samo čini da netko radi zlo” jer čovjek djelima pokazuje kome pripada.
Svaki čovjek ima slobodnu volju, osim u ekstremnim slučajevima bolesti, opsjednuća i sl. pa će i postupiti onako kako želi. Ako je neki postupak zao, onda ga tako treba i imenovati bez relativiziranja, ali i moliti za moral i dobrotu svjetskih vođa. Nema potrebe “razumijevanjem” smanjivati štetu koju svojim odlukama uzrokuju vodeći ljudi jer one jesu ozbiljne, a i vrijeme je da prestanemo biti toliko dobronamjerni i širokogrudni (bar je meni vrijeme) pa njihove odluke smatrati neznanjem. To nije neznanje. To je svjesna odluka u skladu s (ne)vrijednostima koje zastupaju i u skladu s njihovim viđenjem 90 posto svjetskog stanovništva kao bezvrijednih životinja, bezvrijedne stoke, robova koji, kad nas se već ne mogu sviju riješiti nekim planom, onda moraju služiti i ljubiti noge jer ne bismo smjeli ni živjeti niti imati mogućnost vjerovati u što želimo jer smo stoka.
Ovaj je članak više fokusiran na tzv. velike ribe koje su na pozicijama vođa ovosvjetskih institucija u kontekstu odluka koje se protive moralu i općem dobru, ali ne treba zaboraviti da će i svatko od nas odgovarati za svoj život – bili mi dobri i bogati, bili mi zli i bogati, bili mi dobri i siromašni, bili mi zli i siromašni. Svaki čovjek može napraviti puno zla na kojem god se društvenom položaju i situaciji nalazio.
Pakao na koji se ljudi osude svojim djelima je vječan i definitivan.
Na političkoj sceni nikada nije mirno, ali svjedoci smo da je hrvatska pred “toplotnim” udarom od 2010.
U tom periodu, glavna obilježja medija i politike postali su senzacionalizam, crnilo i depresija.
Ne možemo reći da su upravo ta obilježja postala dominantna pukim slučajem niti da ih prije 2010. nije bilo. Bilo ih je i ranije jer nije riječ o fenomenu kojeg stvaraju čitatelji i stanovništvo, nego je riječ o strategiji.
Kao prvo, puno je lakše pisati i plasirati negativne vijesti i informacije, nego pozitivne primjere.
Drugo, ukoliko se čitatelju serviraju samo loše vijesti, crna kronika, loše prognoze gospodarskog oporavka, loš zdravstveni i obrazovni sustav ili poražavajući demografski podaci, ubija mu se volja i nada u promjene jer se stvara dojam nemogućnosti promjena i napretka. Ne smije se bježati od činjenica i živjeti pod stakleni zvonom, ali niti strateški sijati kolektivnu depresiju.
Treće, ako se čovjeku ubije nada i volja za promjenama, prividno se održava status quo, a u stvarnosti se iza očiju javnosti donose sve pogubnije odluke. U praksi imamo status quo lopovluka, nepotizma, korupcije, prostitucije (doslovne i u prenesom značenju) i oduzimanje sloboda.
quotefancy.com
Četvrto, crnim vijestima stvara se dojam kako ne postoji nijedna dobra, moralna, poštena, kvalitetna osoba koja živi prema moralnim, vjerskim, etičkim načelima pa se čovjeka potiče da se ponaša suprotno od moralnih načela, gazeći vlastito dostojanstvo jer mu se serviraju takvi primjeri i taj obrazac ponašanja.
Peto, ako je cijela populacija ili njezina većina, beznadna i bezvoljna, stvara se masa kojom je lako manipulirati jer se teško boriti sa zlom ako prvo morate misliti na svoje zdravlje.
Šesto, senzacionalističkim pristupom po pravilu “10% istine upakirano u 90% laži”, prava istina ostaje skrivena, dok većina čitatelja formira mišljenje na temelju laži koja je poslužila u određene svrhe. Od toga su zaštićeni oni koji ne čitaju medije i oni koji imaju izgrađen karakter i ispravne principe pa prosuđuju po njima.
Zbog svega navedenog, od izuzetne je važnosti tražiti provjerene izvore informacija, čitati više izvora i, općenito, čitati knjige koje se bave geopolitičkom tematikom ili tematikom opće kulture kako bi se stekao uvid u odnos snaga i dobio širi pregled situacije.
Meni kao ekonomistici izuzetno mi je važan ekonomski program neke političke opcije jer odlučujem o opciji koja će provoditi ekonomske mjere koje će poticati segmente gospodarstva za koje mislim da će pokrenuti cijelo gospodarstvo, kao i način na koji će se rast ubrzati.
Meni kao osobi puno je važnije koja moralno-vrijednosna načela zastupa neki pojedinac ili stranka.
I jedno i drugo mora biti uravnoteženo kako bi imalo moju potporu.
Nekome se može javiti pitanje kakve veze ima politika s moralno-vrijednosnim sustavom; zašto je bitno prisiliti politiku na uvoz morala ako političari ne podrazumijevaju kako moraju biti moralni?
Itekako ima.
Kao prvo, nisu svi isti. Apsolutno je nedopustivo sve političare smatrati lopovima.
Drugo, apsolutno je nedopustiva činjenica da se politikom bave i zauzimaju važne političke funkcije osobe bez morala i vrijednosti. Takve osobe neće se zalagati za ispravne vrijednosti jer ih nemaju. To znači da će i cjelokupni sustav razvijati na krivim vrijednostima, odnosno neće im biti u interesu razvoj sustava.
U zapadnim demokracijama, ekonomski program je dominantan čimbenik koji neku političku opciju svrstava među konzervativce, liberale, libertarijance, socijaliste… Načelno, pri takvom određivanju trebala bi se obratiti pažnja na tri segmenta:
Ekonomski program
Političko opredjeljenje
Vrijednosno-kulturološki svjetonazor
Zašto je bitan vrijednosno-kulturološki svjetonazor kad se kod mnogih ljudi, prema prioritetima, nalazi na zadnjem mjestu?
Od mnogih ljudi čujem izjave kako je najvažnije dobro funkcioniranje gospodarstva, rast BDP-a (iako ne može rasti visokim stopama ako je država već visoko razvijena), niska nezaposlenost, tj. visoka zaposlenost i sl.
To je točno.
Da bi čovjek mogao biti koristan sebi i društvu, mora imati posao, mora imati odgovornosti i mora se osjećati korisno. On mora imati mogućnost oblikovati svoj život i život svoje obitelji svojim znanjem i radom. Mislim da ne moram posebno govoriti koliko je važno dobro funkcioniranje gospodarstva.
S druge strane, što se događa s vrijednosnim sustavom kada gospodarstvo napreduje, BDP raste, inflacija je niska, a krediti su jeftini? Što se događa s ljudskim dostojanstvom, s bioetičkim načelima?
Vjerujem da ste i sami primijetili da je razvijeni svijet duhovno i moralno polumrtav (negdje i mrtav). Ako pogledamo iz ptičje perspektive, tj. širu sliku, što jednom društvu vrijedi ekonomsko blagostanje ako u sebi ubija sve moralne principe, krši bioetički kodeks, oduzima pravo na život, oduzima pravo djetetu na oca i majku, zamrzava članove društva, opako krši naravni (prirodni) zakon, uništava obitelj, promiče protuprirodne međuljudske odnose, pomaže u samoubojstvu ljudi, provodi genetičke pokuse na embrijima i manipulira spolom nerođene djece, uništava slobodu u ime slobode, zapošljava preko veze, daje mogućnost napetka samo klijentelističkim skupinama po mafijaškim načelima “sve ostaje u obitelji” za javni interes, prodaje javna radna mjesta na kojima bi trebali raditi stručni i nepotkupljivi ljudi (primjer Singapura i zdravog razuma), daje jednaku mirovinu čovjeku koji je vrijedno radio cijeli život i čovjeku koji nikad nije radio u životu ili je zarađivao duplo više na crno, dodjeluje stipendije za zanimanja koja nisu od važnosti za razvoj države ili daje stipendije osobama bez ikakve obveze vraćanja?
Kakve šanse za razvoj ima država u kojoj vanjsku politiku vodi elita koja pati za drugom državom, u kojoj poduzetnik plaća dvjesto poreza kojim se financira zapošljavanje rođaka i pretvaranje javnih društava u obiteljske i ljubavničke odaje bez ikakve odgovornosti za posao i odluke, gdje direktorova ljubavnica bez stručnih znanja donosi odluke umjesto direktora koji je vječito na poslovnom ručku, gdje klijentelistički pedigre određuje tko će dobiti specijalizaciju iz medicine pa ako nemate klijentelistički pedigre, niste doktorovoj ljubavnici po volji ili mu se niste uvukli u stražnjicu, možete dubiti na glavi zajedno s ostalim suma cum laude odlikašima drugih zanimanja.
Ima nešto što podsjeća na odnos Herodijade i Heroda u takvom javnom životinjskom direktorsko-ljubavničkom odnosu, samo što je ovdje glava Ivana Krstitelja cijelo hrvatsko društvo nabijeno na rašpicu za umjetne nokte direktorove ljubavnice.
U privatnim društvima poslodavac može zaposliti koga želi, pa pčelu koja će operirati, ali u javnim bolnicama nitko se nema pravo ponašati kao vlasnik iste i prostitutivno dijeliti poslove na račun poreznih obveznika.
Sva ova pitanja povezana su s moralom svake osobe, a onda i s politikom jer nju čine ljudi, a ljudi su sastavnica društva.
M. Caravaggio, “Narcis”, commons.wikimedia.orgTumblr/Mathew Wilkinson
Društva plate visoku cijenu ako potiču samo ekonomski razvoj, a napuštaju i uništavaju moralni sustav.
Kao što je užasno kada politički predstavnici, koji bi trebali raditi u interesu svojih državljana, donose i provode krive ekonomsko-političke odluke, jednako je pogubno kada isti ljudi uništavaju moralno-vrijednosni sustav pod krinkom naprednosti, lažne slobode (čovjek nije slobodan ako je rob svojih nagona i instinkata!), liberalnosti, razvoja, urbanosti, modernizma i tzv. progreivizma samo radi progresivizma. Ne vjerujem blagostanju koje donosi čovjek koji je duhovno mrtav ili mračan.
Nepobitna je činjenica kako kućni odgoj i vrijednosti koje dijete uči i nosi iz doma imaju najveću ulogu.
Drugim riječima, ako dijete dobiva odgoj u punom smislu riječi u svome domu koji će ga ispravno usmjeriti, potaknuti, pomoći mu da promijeni svoje loše osobine, ono može izrasti u osobu s ispravnim pogledima na život. Zato je toliki udar na brak i obitelj kao temeljnu odgojnu zajednicu.
Kako netko može biti dobar političar, ekonomist, liječnik, prodavač, volonter, pjevač, strojobravar, stolar, građevinac ako se od njega zahtijeva da svoju savjest ostavi doma svaki dan kada krene na posao?
Karakter osobe ne može se rascijepati na dva dijela.
“Pazi koje knjige o zdravlju čitaš. Mogao bi umrijeti zbog tiskarske pogreške”, riječi su Marka Twaina.
To se pravilo može primijeniti i na politiku te političke predstavnike.
Dobro proučite programe političkih opcija, gledajte djela političara, istražujte teme.
Ako izjava političara ne odgovara vašoj savjesti ili razmišljanju, a pogotovo ako se radi o njegovim djelima, vrlo vjerojatno on/ona nije ispravni odabir. Pri donošenju odluke, nemojte se držati diplomatskih odgovora, tj. nemojte se oslanjati na izgovore “političar mora biti diplomat, zapravo on/ona razmišlja drugačije”.
Gdje biste stigli kad biste se pouzdali da ljudi misle i vjeruju nešto drugačije od onoga što kažu, tj. da su nešto drugo od onoga što kažu? Ljudi su ono što jesu i to je tako.
Nada je zeznuta stvar jer pomuti objektivne činjenice, a one su takve da vam ljudi jednostavno ne mogu i ne žele dati ono što nisu, tj. daju vam ono što jesu. Čovjek će ići u onom smjeru kakvo mu je srce, a srce je povezano s karakterom, a za biti krakteran moraš biti vjerodostojan.
Oni koji ne cijene osnovne moralne i znanstvene činjenice o životu i ne štite život najranjivijih koji im nemaju čime platiti, sasvim sigurno neće raditi ni za vaše dobro. Mislite li da ćete takvom nekome uopće biti u fokusu interesa?
U životu se treba paziti ljudi koji obećavaju ekonomsko blagostanje pod cijenu moralne smrti. U izboru političkih predstavnika, koji imaju moć i usmjeravaju cijelo društvo i državu, pogotovo.
“Europa će biti kršćanska ili je neće biti.”
R. Schumann
Hrvatska mora krenuti putem suvereniteta ili je neće biti. Kamo sreće da smo se ugledali na Višegradsku skupinu. Ne piše se dobro onima koji okrenu leđa Bogu.
I za kraj – sustav čine ljudi.
Ako je sustav pokvaren, što to govori o ljudima?
Kažu ljudi kako “riba smrdi od glave”, ali i da se “riba čisti od repa”.
Zato ne možeš biti veliki katolik, čak veći od Pape, i zapošljavati preko veze (osim ako si privatni poduzetnik – tada imaš apsolutno pravo zaposliti koga god hoćeš); krasti imovinu društva u kojem si zaposlen; preskakati liste čekanja kod liječnika (kako znaš da nisi oduzeo mjesto potrebnijem koji je zato umro?); prihvatiti stipendiju ako ti roditelji rade na crno, a po poreznoj su kartici bez primanja.
Ne možeš sjediti na kavi za vrijeme radnog vremena i krasti Bogu dane dok plaća sjeda svaki mjesec. Ne možeš biti nezadovoljan zbog smanjene božićnice kad znaš da je nisi ni zaradio jer radiš u društvu u vlasništvu države. Ne možeš biti prijavljen na burzi kao nezaposlen, imati besplatno zdravstveno na teret radnika, a raditi na crno…
Ovo je samo djelić razloga koji su, uz moralni pad i nakazne trendove u društvu, odgovorni za (demografske) probleme u Hrvatskoj.
Katolici ne mogu glasati za one pojedince ili stranke koji zastupaju stavove suprotne nauku Katoličke Crkve.
Izbori su prošli.
“Vjera je umjetnost držanja za načela koja je tvoj razum jednom prihvatio usprkos tvojim promjenama raspoloženja (životnih okolnosti)”. Fb/C.S.Lewis quotes
Nadam se da će nova opcija biti i ekonomski, ali i svjetonazorski dorasla situaciji. Dajmo im priliku i vremena. Novi su pa su to zaslužili.
Kao magistra ekonomije, čekam njihove ekonomske poteze, a kao osoba vrijednosne.
Istinski demokršćani jedini mogu dobiti glas katolika (objašnjenje u tekstu).
Dobra ekonomska rješenja, pravedni (uređeni) pravni sustav i ispravne vrijednosti. To su rješenja protiv kojih nijedan čovjek nema prigovora jer se tiču naravnog (upisanog) zakona u svakog čovjeka i čine dobro svakome. Nikada neću moći dati glas za osobu /stranke koje u vrijednosnom smislu zastupaju ono što gazi moral i nauk KC.
Demokršćanin nije onaj tko se tako deklarativno izjašnjava, a ne čini ništa po pitanju
kažnjavanja kriminalaca
po pitanju korupcije i nepotizma, rođa i rođaka
poštene ekonomije koja nagrađuje one koji vrijedno i pošteno rade, a kažnjava lijene i nepoštene
pravosuđa u koje možeš imati povjerenja,
vanjske politike koja promovira Hrvatsku i hrvatske, kršćanske vrijednosti, a ne Jugoslaviju i čežnju za njom
komunističkih zločina
osoba bliskih bivšoj državi koje nisu bile sretne sa stvaranjem Hrvatske, a koje kroje hrvatsku vanjsku politiku
zakona o abortusu, umjetnoj oplodnji, zdravstvenom odgoju, istospolnim zajednicama…
Ako osoba nije demokršćanin, onda se tako ne može ni svrstavati jer je sablazan. Čovjek se po djelima prepoznaje, a ja takvima ne vjerujem. Ono što mi je izuzetno bitno su ekonomska rješenja i moralno-vrijednosni stavovi.
Jedni nisu toliko upoznati s crkvenim naukom ili nemaju ispravno oblikovanu kršćansku savjest(to je ono što čovjeka potiče da ide protiv struje pod svaku cijenu, dok većina društva govori i radi drugo) pa i ne znaju da nešto nije u redu. Tim osobama treba pomoći. Rješenje za to su sakramenti, čitanje članaka, enciklika, provjerenih blogova, Biblije i otvorenost Duhu Svetomu.
Drugi itekako znaju da nešto nije u redu, ali ih to ne zabrinjava jer su svojom slobodom odlučili da ne žele biti ponizni pred Božjim naukom, nego love interes. Oni će se svaku nedjelju pojaviti u crkvi, možda čak i ići na pričest, deklarirati se kao kršćani i, izigravajući boga, rugati se Bogu. Ili će se stalno pozivati na Bibliju i Papu, a deklariarni su ateisti i postupaju suprotno.
Mnogi svjetski i hrvatski političari javno podržavaju pobačaje, istospolne zajednice, liberalni zo, umjetnu oplodnju i dr. i svake nedjelje odlaze na pričest kao da nisu sudjelovali u donošenju zakona koji se protive crkvenom nauku ili da ne žive u teškom grijehu. Poljski biskupi su izdali priopćenje u kolovozu nakon što je izglasan jedan od najliberalnijih zakona o umjetnoj oplodnji.
Rekli su: “Vjernik koji se svjesno i dragovoljno suprotstavio dostojanstvu čovjeka glasajući za ili potpisujući zakon koji je legalizirao in vitro metodu, a želi pristupiti svetoj pričesti, mora se prije toga pomiriti s Bogom i Crkvom kroz sakrament ispovijedi, pokajati se za počinjeni grijeh i popraviti nanesenu štetu… U ovom slučaju treba znati da je grijeh počinjen javno, a sudjelovanje u donošenju zakona koji narušava dostojanstvo života jest posebno štetna sablazan. Iz tog razloga, takva osoba trebala bi se suzdržavati od pristupanja svetoj pričesti”.
Mislim da bi na takve i slične situacije, biskupi i svećenici trebali obratiti veliku pažnju i postupiti kako crkveni kanon nalaže. Nikako se ne smiju prilagođavati ljudima. Istina nije prilagodljiva ljudima. Ljudi se njoj moraju prilagoditi, inače cijelo društvo vučeš u laž.
Što znači biti ponizan pred Božjim naukom?
To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba ne razumije u potpunosti.
To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba razumije samo razumski, a ne i osjećajno. To je dobro – vjera je razum.
To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako te svi uvjeravaju da je to staromodno ili nazadno ili zastarjelo ili da se može djelomično živjeti po nauku ili čak ako te vrijeđaju radi toga.
To znači reći Bogu: “Ti si to tako htio, iako ja to ne razumijem u potpunosti. S obzirom da si ti to htio, ja to prihvaćam. Želim živjeti po tvojim pravilima i planu. Daj mi snage, volje i ljubavi za to. Daj mi ljubavi da sve Tvoje postane i moje.”
Sve dok će se (hrvatska) politika “prati” od kršćanskih načela, nema napretka jer na tim načelima počiva svaki uspjeh, razvoj, bolji i ljepši život. Ne moram spominjati da je puno značajnih znanstvenika bilo vjernicima (kršćanima), da su svjetsku ekonomiju izgradili kršćani svojim društvima i radom itd. Europa je izgrađena na tim temeljima, Europa koja sada okreće leđa tim temeljima.
Zašto stranke koje se zalažu za zakone suprotne dobru osobe imaju uspjeha? Zato što se oni ne “peru” od svog “nauka”. Oni su vjerni sebi. Mi se peremo od Božjeg nauka, a ne možemo biti kao oni.
Prenosim dio Doktrinalne note vezane uz sudjelovanje katolika u političkom životu koju je izdala Kongregacija za nauk vjere 2002. godine na čijem je čelu bio kardinal Ratzinger.
Kao što kaže doktrinalna nota, “etički pluralizam je neprihvatljiv. Danas je na snazi svojevrsni kulturalni relativizam … koji opravdava dekadenciju i napuštanje razloga i načela naravnog moralnog zakona. Slijedom toga, …, u javnosti nije neobično čuti izjave u kojima se tvrdi da je taj etički pluralizam sam preduvjet za demokraciju. Kao rezultat, građani za vlastita moralna opredjeljenja traže potpunu autonomiju, dok zakonodavci smatraju da poštuju tu slobodu odlučivanja donoseći zakone koji ne uzimaju u obzir načela naravne etike, popuštajući tako pred određenim prolaznim moralnim i kulturalnim usmjerenjima, kao da bi sva shvaćanja života bila jednako vrijedna…
To relativističko poimanje pluralizma nema ništa zajedničko s legitimnom slobodom građana katolika da među političkim mišljenjem izaberu ona koja su spojiva s vjerom i naravnim moralnim zakonom.”
Međutim, “katolici imaju pravo i dužnost podsjećati društvo na dublji smisao života i odgovornost svakog u tom pogledu. Ivan Pavao II., nastavljajući trajni nauk Crkve, više je puta ponovio da oni koji su izravno uključeni u zakonodavna predstavništva imaju ‘preciznu obvezu suprotstaviti se’ svakom zakonu koji napada ljudski život. Njima, kao i svakom katoliku, nije moguće sudjelovati u širenju mišljenja u korist takvog zakona niti je ikom od njih dopušteno za njega glasovati. U tom se kontekstu mora spomenuti da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da svojim glasom podupire političke programe ili pojedini zakon koji proturiječi temeljnim sadržajima vjere i morala. Kršćanska vjera čini nerazdjeljivu cjelinu i nedopustivo je izdvojiti ijedan njezin sadržaj na štetu cjeline katoličkog nauka.”
U Hrvatskoj je na snazi Zakon o zdravstvenimmjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine.
Vrijeme je za prave izmjene Zakona.
Svaki politički kandidat koji ne može ili ne želi jasno reći svoj stav o pitanju pobačaja, istospolnih zajednica, zdravstvenog odgoja, umjetne oplodnje, eutanazije i sličnih pitanja, nije pravi izbor. Pravi izbor nisu ni kandidati koji imaju pozitivan stav prema navedenim temama.
Prije mjesec dana, slušala sam raspravu u sklopu Kulfesta. Tema je bila ekonomske prirode, ali se diskretno provlačila i pro-life tematika.
Jedan od govornika na konferenciji s dugogodišnjim iskustvom na području financija te predavač poslovnih financija i financijskog menadžmenta na jednoj poslovnoj školi je istaknuo kako ga kontaktiraju pojedine političke opcije za suradnju pri sastavljanju njihovih gospodarskih programa. Tako je gospodin istaknuo da ga je kontaktirala i gđa Mirela Holy, predsjednica ORAH-a.
C.S.Lewis quotes
Što se tiče gospodarskog programa, imali su zajedničke točke ok
o kojih su se složili te je govornik bio spreman pomoći, ali uz jedan uvjet. Pitao je gđu Holy što će napraviti po pitanju svojih ideja vezanih za nagrađivanje doktora koji će napraviti najviše abortusa, kao i što će napraviti s dijelom programa koji se tiče bioetičkih pitanja. S obzirom da gđa Holy nije htjela odustati od takvog programa, govornik se zahvalio i rekao da ne želi sudjelovati i surađivati sa strankom koja promiče abortus.
Rodna diskriminacija, relativizam, kulturna raznolikost, relativistička etika… To su sve
pojmovi koji su se polako počeli pojavljivati u proteklih 10 -20-30 godina i koji su sada našli svoje mjesto u društvu. Bitno je znati koje originalne, izvorne pojmove oni mijenjaju i što zapravo znače.
Neki dan sam rješavala neki test iz poslovnog engleskog, tj. ponavljala neke pojmove i
igre123.net
u spajanju pojmova nedostaje prvi pojam koji tvori neku sintaksu. Pojmu discrimination (diskriminacija) treba dodati izraz kako bi se dobio izraz spolna diskriminacija. Pogledam rješenje, a ono je bilo gender discrimination (rodna diskriminacija).
To je jedan primjer kako se rade jezične promjene kako bi se ljudi što prije aklimatizirali, stopili, podržali i aktivno sudjelovali u moralno nakaznoj promjeni. Jezične promjene su alat (kao i rodna ideologija, abortusi, eutanazija, zdravstveni odgoj) za provođenja političke strategije depopulacije i promjene paradigme.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 