Podržite i sudjelujte! #raceformeals
Srest ćemo se na kojem (virtualnom) krugu.😉 Ako sanjate o Le Mansu, koji je san snova svim ljudima koji imaju ikakve veze s autima, možda Vam je ovo jedina prilika za sudjelovanje.
Samo 22 € dovoljno je da jedno dijete ima obroke cijelu godinu pa tako možete “financirati” jedan krug utrke Le Mans s 22 € ili više krugova.
Nastavi čitati “S Ferdinandom von Habsburgom na 24 h Le Mansa”Naišla sam na dvije pjesme – “Na Cvjetnicu” i “Veliki tjedan” pokojnog o. Rajmunda Kuparea koje prenosim jer su prepreprekrasne i kontemplativne.
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
mašite na pozdrav dlanom od srebra!
Tisuće ptica iz vaših pjeva kvrga,
tisuće kljunova zelene grančice kida
jer prolazi veliki Kralj
na magarčetu.
Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini
kao dijete u krilu Djevice,
taj isti, taj isti narastao je kao gora,
Silan Kralj.
Al’ dobra živina još snage ima
da ga nosi.
O, dobri magarče, što Boga nosiš,
zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama;
o, dobra živino, tisuće bi htjele
podijeliti s tobom taj sveti teret;
o, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu
jer nisi zbacio Gospodnji jaram!
Širite ruke, umorne ruke, masline drage
jer nas je strah pružiti ih pred Bogom!
Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče
da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!
Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca!
Ti si gospodar blagajne.
Juda se je prevario:
primio je odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe.
Naša se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.
Nitko ne želi da vidi Tvoj pad,
a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio
a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš osamljen.
Ustrajno Te još samo prate
suci i krvnici.
Tvoja će večera
trajati dovijeka,
a svaka naša
može biti posljednja.
Za Tvojim se stolom izmjenjuju
gladni dobrote.
Jedno je mjesto ostalo prazno:
trgovca savjesti.
I zauvijek će praznim ostati.
Na križ nas nisu htjeli osuditi,
jer ga nosimo od rođenja,
al’ šutnju su nam mogli dosuditi
morskih dubina.
Od naših se uzdaha još i danas ljulja
plava površina.
Ipak je samo jedna
bila presudna:
Ti si sam bio Riječ.
Inače bi bile uzaludne
i Tvoje
i naše riječi.
Tvoj zadnji krik još i danas drma
stijenkama ljudskoga uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš
i čekaš
da se pojavi leptir.
Vjekovima te zatvaraju u grob,
a kad ga otvore,
on je uvijek prazan,
jer Ti se kriješ
u savjesti
tražitelja.
U praznini Tvojega groba
pronašli smo smisao opstanka.
Zato nad našom prošlošću
bdije Anđeo.
Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)
„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)
Ukaži se, jer nas tmine biju,
o, Anđele dobri.
Zrake mnogo vrijede
Tvojih očiju.
Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,
I rukama dirni obraze nam blijede,
Da se osvježe.
Ukaži se i samo nam javi,
Što si rek’o Kristu, kada znoj ga osu
Onaj krvavi;
Na put ćemo poći, makar s križem pali
I ispiti kalež za nas, za sve, što su
Tvrdo zaspali.
hkm.hr
U zadnje vrijeme nekako sam sjetno raspoložena i kao da “svodim račune” sama sa sobom.
Ovo nije članak o predbračnoj čistoći koju podupiremo i moralnom aspektu spolnosti. Nije ni članak o muško-ženskim odnosima i važnosti preuzimanja svoje uloge koja počiva na razlici muškaraca i žena. Članak nema, poput mojih drugih članaka, zaključak ili jasnu poruku. On nije ni osuda. Nije ni moj čin dobrote ni dar drugima nadahnut od Boga, kako inače vidim svoje pisanje.
Ovo je članak malo o meni, a malo o životu. Možda me zaškakljala potreba za otvaranjem prozorčića do mene. Ako ću se ipak dotaći moralnog aspekta, onda s te strane nemam problem u svojim računima.
Ono čega se želim dotaći je radost (životnost) – kvaliteta koja mi je uvijek bila u redu i nekako se, na samozatajan i skoro minorizirajuć način, podrazumijevala sama po sebi (katolici smo i sl.). Time možda nije dobivala toliko pozornosti.
Jedna mlada osoba koju ne poznajem bila je okidač za ovaj članak i podsjetila me je na jednu priču.
Htjela bih (bolje) znati tu osobu jer u sebi ima puno kvaliteta koje su vidljive u odgovorima i postupcima, ali i puno životne radosti koja proviruje kroz oči ponekad ispunjene tugom, promišljanjem i čežnjom za Bogom. Ta je osoba prelijepa jer, između ostalog, ima tu radost iz koje zrači ljepota duše.
Prijatelji mojih prijatelja bili su u vezi pet/šest/sedam? (nisam sigurna) godina prije nego su prekinuli. Ne poznajem ih toliko dobro i već sam zaboravila detalje, ali studirali su u Zagrebu i živjeli zajedno. Po završetku fakulteta, tražili su posao. Žena je trebala odraditi i staž. Muškarac je našao posao u Irskoj, a ona je htjela ostati u Hrvatskoj (tako nekako). Jedno vrijeme su funkcionirali u dvije države, a onda su prekinuli. Mislim da razlog prekida nije bila samo udaljenost.
Digresija: Općenito, ja nisam za duga hodanja. Moja teorija kaže da više parova prekine, nego se oženi nakon dugog hodanja. A potvrdila je i praksa. Najbolja i jedina ispravna varijanta je gore spomenuta predbračna čistoća i onda ostane dovoljno vremena za upoznavanje.
E, sad, zanimljivost ove priče je u sljedećem: oboje su bili mirniji tipovi osoba pa su se svi iznenadili kad je žena uskoro pronašla dečka koji vozi motore*.
Što mislite, jesam li se ja iznenadila?
Nisam! Nimalo i nikako! 😄😎
Nije odgovor koji ste očekivali?
Što želim reći?
Stvari nekada nisu kakvima se čine. Zatim, ne treba se bojati života niti se bojati ići za onim za što čovjek ima poticaj. To je možda naš način dolaska do onog smislenog na što nas Bog poziva.
Ako ste na nekoj važnoj funkciji, ne znači kako ne smijete imati svoje posebnosti i načine (sve dok su moralni).
Ako se od Vas očekuje preuzimanje neke uloge, ne znači da si ne smijete dozvoliti radost, osmijeh, svoje posebnosti. To je toliko podcijenjeno! Zašto se ne biste pripremali za postajanje glavom obitelji i pisanjem, gorskim spašavanjem, proizvodnjom vafela, slikanjem, volontiranjem u vojsci ili putovanjem svijetom s ruksakom na leđima? Doći će vrijeme kad ćete se morati posvetiti samo ozbiljnom.
Nekako mi je to jasnije ovih dana.
Bog daje mudrost za marljivo i staloženo vršenje poziva, ali daje i radost. Sam Bog djeluje u kreativnosti, a za to je potrebna radost, čisto srce, neopterećenost i vrijeme.
Vrativši se na par iz priče, možda su shvatili da su jedno drugo zavaravali. Možda je muškarac bio neodlučan i nije preuzeo svoju ulogu, možda je žena htjela nešto novo, možda je shvatila da je ta osoba može puno više obogatiti… Ne znam, a njihovi razlozi prekida nisu ni tema članka, ali…
…znam da sam počela puno više cijeniti radosne ljude koji imaju života u sebi, koji mogu imati teške živote, funkcije ili očekivanja, ali iz kojih zrači neka čistoća i ljepota radosti. Čak i kad se kroz tu radost može nazrijeti tračak tuge, a pogotovo odraz dubokog promišljanja o smislu života i intelekta (mudrosti) koji upućuje na Boga, meni su te osobe prelijepe i samo se mogu diviti ljepoti Božjeg stvaranja.
Ne znam kako Vi, ali ja primijetim takve male posebnosti, nijanse, dubinu, boju, gorko-slatku istinu kod ljudi. Kad u osobi, iza radosti i osmijeha, u kretnji oka primijetim nešto istinsko – pa bila to i tuga, strah ili usamljenost; ljubav, mir, čežnja za Bogom ili čistoća duše koja se napaja na Bogu, mogu se samo diviti tome. Svi će komentirati kako je osoba ovakva ili onakva, a ja ću iz te male kretnje ili neke rečenice uspjeti nazrijeti nešto puno dublje. Možda zato mogu puno bolje čitati i shvatiti ljude. A zbog toga pak moram biti čvrsta u moralnim postavkama da i mene ne povuku za sobom.
Tako olako odbacujemo dar radosti i dosta ga često povezujemo s manjkom mudrosti.
O anksioznosti, napadajima panike, depresiji i sličnim stanjima pisala sam u ovom podužem članku jer mi se ne sviđa tretman tih tema u javnosti.
Ovi savjeti su moji savjeti. To je ono što ja smatram ispravnim načinom života. Iz ispravnog načina života rjeđe nastaju problemi, a kad i nastanu, uglavnom su lakše rješivi. Zato su ovi savjeti primjenjivi i ako se ne borite s depresijom, anksioznošću i sl.
Možete zatražiti pomoć od svećenika jer, ako čovjek ne zna tko je on egzistencijalno i kamo ide, kako može živjeti smisleni život? Nemojte dopustiti da Vam molitva i vjera (p)ostanu posljednje utočište nakon što ste sve drugo, i dobro i zlo, isprobali pa Vam preostane jedino molitva za čudo. Smisao života nije doživljavanje čuda, iako ih Bog obilno daje i dobra su. Oštro, ali tako je. Preživljavaju oni koji su ispravno duhovno jaki, a tu jakost daje Bog.
Manje priče, više djela. Svako pravilo našeg crkvenog nauka je potpuno smisleno. Čista savjest daje mirno tijelo, psihu i dušu, a to stvara ispunjen život koji je uvjet za ostvarivanje smisla života. Potrebna je odluka vjerovanja Isusu da je Njegov način najbolji te disciplina. Takvo življenje ne utječe samo na to kako se osjećamo jer čovjek ne može živjeti po svojim osjećajima, nego je to prvenstveno jedini način života (objektivna istina) koji donosi vječno dobro.
Ovisno o stanju i problemu, ali nikako (samo) farmakologija, nego kombinacija sa psihoterapijom (verbalizacija, razrada stanja) na kojoj ćete se morati potruditi, oznojiti i proanalizirati situaciju jer ona razotkriva puno toga o osobi.
Farmakologija, ako je potrebna, stabilizira čovjeka kako bi se održao na životu, ali ona ne daje smisao života. Njega čovjek mora pronaći, tj. podsjetiti se.
Moj općeniti stav o farmakologiji?
Dobra je ako je koristimo kako treba. U mnogim situacijam aje neophodna i nije dobro zavaravanje da je osobe ne trebaju piti, pogotovo kod teških psihičkih oboljenja.
Nije dobra ako si je prepisuje sam čovjek bez konzultiranja s liječnikom i za sitnice. Ona je moja zadnja opcija jer sam tip osobe koja bi prvo promijenila sve drugo i tako pokušala riješiti zdravstveni problem, a u zdravstvenim slučajevima o tome razgovaram sa svojim liječnikom. Popijem terapiju ako je on smatra potrebnom. Moram istaknuti i kako se do sada nisam našla u stanjima koja bi zahtijevala odluke o prednostima/nedostacima upotrebe tableta.
Mislim kako se u Hrvatskoj pije previše tableta – i antidepresiva i tableta za spavanje i tableta protiv bolova, ali to ne znači kako baš u Vašem slučaju nisu potrebne. Antidepresivi nisu isto što i tablete za spavanje i protiv bolova koje su puno gore po pitanju izazivanja ovisnosti. U kojim se slučajevima koristi farmakologija? To zna Vaš liječnik i obratite mu se s povjerenjem. Ako nemate povjerenja u njega, pronađite novog u kojeg ćete imati. Ja nisam ovlaštena za savjetovanje drugih ljudi o tome.
Boravak u prirodi, šetnja (šetnja +krunica 👍), planinarenje, treking, obrada vrta/polja, briga o domaćim životinjama, cvjetnjak, obrada drveta, izrada predmeta, briga oko održavanja dvorišta, berbe voća… One aktivnosti koje su prije bile sastavni dio života, danas su izuzetak pa čovjek navečer mora prošetati ili ispucati snagu u teretani, inače bi psihički pukao. Btw, ja nisam sportski tip. Volim biti tip-top, ali svejedno odrađujem sportske aktivnosti zbog kontrole tjeskobe, tako da… Možete vi to!
Beethoven protiv anksioznosti, a Vivaldi i Handel protiv bijesa i ljutnje, ali i druga klasična glazba uz ono što inače slušate (bez tzv. dark i New Age glazbe).
Ona je prirodni i djelotvorni anksiolitik koji se koristi prema potrebi ili 3 x dnevno po 20 kapi/2-3 tjedna (nakon toga jednako dugačka pauza).
Upravo zato što sam provjerila s dvojicom psihijatara koji su potvrdili Gospinu travu kao visoko učinkoviti prirodni anksiolitik, a i poznati su redovnički recepti za nju i kliničke studije te je i sama koristim u različitim oblicima i za različite svrhe cijeli život, prije konzumacije, a pogotovo ako uzimate BILO KAKVU terapiju za BILO KOJE zdravstveno stanje, savjetujte se s liječnikom kako ne bi došlo do poništavanja djelovanja, prejakog djelovanja ili drugih neželjenih posljedica. Trudnice i dojilje je NE SMIJU koristiti!
Inače, Gospina trava je jako dobra i u maceratu kao kantarion za njegu kože i noktiju, kao i za tretman promjena na njima. Ima puno farmakoloških svojstava.
Zanimljivost: znate li da Gospina trava poništava djelovanje oralne kontracepcije? Dobar pokazatelj odnosa snaga, zar ne? 😎 Ona i poništava ili pojačava djelovanje nekih onkoloških i epileptičkih lijekova (npr. Everolimus, Depakine), stoga se obavezno konzultirajte s liječnikom.
Ako se borite sa stresom prouzročenim izgaranjem, smanjite obveze, usporite tempo i malo promislite o smislu života. Smisao života je sasvim jasan kad po cijele dane obrađujete vrt, ali se izgubi kad ste po cijele dane u uredu ili na sastancima ili na/u odjelu/ambulanti i onda kad ne trebate biti. Smanjite trčanje po rasporedu. Dopustite i spontanosti ostavljanje traga u Vašem životu. Duh Sveti djeluje (i) u kreativnosti.
Ako se borite s anksioznošću i tjeskobom, vrlo vjerojatno ste anksiozni zbog usamljenosti.
Zvuči paradoksalno jer neki ljudi imaju nešto što nazivaju socijalnom fobijom, ali da, zapravo se radi o usamljenosti koja se na kraju očitovala krajnje suprotnom socijalnom fobijom. Moj stav je da se ljudi koji se s time bore ne boje ljudi ili interakcije zbog nekog drugog razloga, nego zbog povlačenja u sebe i svoj svijet. Ta usamljenost dovela je do “zaboravljanja komuniciranja” s drugim ljudima i, posljedično, tjeskobe.
Vratite se među ljude i koristite svaku priliku za bivanje u njihovom krugu. Za početak ne morate ni razvijati neke posebne odnose i nemojte grozničavo razmišljati “što i kako”, nego se samo uključite u životnu dinamiku pa ćete vidjeti što napraviti sljedeće. Uključite se u župne aktivnosti, otiđite na koncert u mjesni dom kulture, posjetite izložbu u susjednom selu, prošećite ujutro do placa, sjednite na klupu u parku, promatrajte ljude u šoping centru, napravite piknik iznenađenja za obitelj/susjede/prijatelje… Nakon što ste to napravili, možete primijetiti da ste i dalje usamljeni jer ni sa kim niste bliski, iako ste okruženi ljudima. Tada možete prijeći na sljedeći korak. Pronađite blisku osobu s kojom nećete biti usamljeni, ali dobro procijenite koja će to osoba biti. Povjerenje se ne stječe i ne daje lako. Ne iznenađujte se kad u najtežim životnim situacijama ostanete samo Vi i Bog. Ne iznenađujte se kad ponekad i uz blisku osobu budete usamljeni.
Bog nas je stvorio ciljano – zato što nas je htio, iz ljubavi, i s namjenom. Iz ljubavi nam pruža smisleni život. Ne znam kakav je Vaš život, a i ne moram znati. Ako ne živite praktičnim vjerskim životom ili nemate sakramente ili ste skrenuli na krivi put, onda osjećaj besmisla itekako proizlazi i iz toga. Obratite se svećeniku kako bi vas uputio za dalje.
Zapamtite da katolička vjera ne zacementira čovjeka u jednom trenutku npr. u trenutku njegova grijeha. Ne možemo se stalno vraćati na taj grijeh. On je, nažalost, počinjen, ali moramo krenuti dalje. Zato pristupite ispovijedi, odlučite da ne želite više tako i krenite u novi život.
Ako živite vjerničkim životom, teži dani i periodi jednako su normalna pojava. Tada je osjećaj besmisla jedna kušnja kojoj možete pobjeći angažmanom ili molitvom jer se čovjek ima potrebu dati nekome ili nečemu. Pomoći će svaki ispravni angažman, ali ono što će biti najjače je angažman povezan s vjerom. Čovjek taj smisao može tražiti u drugim stvarima, ali neće ga pronaći. Dosadit će i putovati svijetom i nositi lijepu odjeću i učiti strane jezike i biti vegan (ludog li trenda!) i obilaziti festivale i mijenjati cure/dečke (bezveze i potencijalno grješno!) i skupljati gramofonske ploče i voziti e-romobil i e-auto i fotošopirati fotografije i sve drugo što današnjem čovjeku padne na pamet… Sve je to besmisleno – kratkoročno usreći, ali dugoročno je čovjek opet prazan i mora ići po novu dozu.
Problemi su, uglavnom, rješivi. Nemojte zabijati glavu u pijesak. Rješavajte problem po problem. Problemi se mogu riješiti na ispravan i pogrešan način. Postupajte i živite ispravno pa će se problemi bolje i lakše riješiti jer će samim takvim životom biti manji. Nešto ne možemo riješiti. To je posebno potrebno predati Bogu uz molbu za snagu i prihvaćanje Njegove volje. Njegova volja nam i inače treba biti nit vodilja života.
One su posljedice ranije navedenih točaka. Nemojte ih miješati s New Age prisilnim i besmislenim pozitivizmom jer nisu isto. Katolička nada je temeljena na istinitom Božjem obećanju i Objavi čije ispunjenje vidimo svaki dan i u sitnicama. New age duhovnost je temeljena na lažima i oslanjanju na sebe, a otac laži je Sotona. Nemojte plaćati pogrešne i lažne tečajeve kad imate na raspolaganju Dobro i Istinu besplatno.
Mi smo katolici, a ne protestanti ili New Ageri. Imamo našu Katoličku Crkvu i nauk kojeg je utemeljio Isus Krist. Lijepa je spoznaja da nas Isus voli, ali ne može ostati na tome. Jesus loves you, ali On nije budala. Nije bez razloga pričao to što je pričao i ne zahtijeva bez razloga to što zahtijeva, a što je lijepo strukturirano u KC. Ne postoji alternativa. Svaki zarezić je bitan. Možemo pjevati nove pjesmice, ali to nije to. Vjera nije ni to kako se osjećamo jer osjećaji nisu objektivna istina/kategorija. To što ti osjećaš ili ne osjećaš Božju prisutnost, nema apsolutno nikakve veze s činjenicom da je Bog tu niti te ekskulpira od suludih odluka. To što se nekad osjećamo glupo kao stup, ne mijenja činjenicu da smo čovjek i da se moramo ponašati po određenim moralnim kriterijima. Čovjek koji se ponaša (samo) po tome kako se osjeća ima veliki problem.
Ako ste hinduist i slučajno ste se našli na mom blogu, nastavite s jogom, iako bih radije da se, za svoje dobro i spasenje, okrenete katoličanstvu. Ako ste kršćanin (katolik) pa makar samo nominalno, zaobiđite je u širokom luku. Joga nije za nas i neće nam donijeti ništa dobro jer uključuje duhovne stvarnosti i dimenzije koje nisu dobre. Ona je ono što je nama Isus – mi se spašavamo po Kristu, a oni vjeruju da se mogu, uvjetno rečeno, spasiti (kod njih je to samoostvarenje) jogom.
Nema potrebe za živciranjem i tjeskobom zbog društvenih mreža jer ste, zapravo, tužni zbog laži, lažnih života, plastičnih lica i marketinških priča. Sve ima svoju cijenu. Ako ne možete s njima, maknite se. Ako možete, ali ste zabrinuti zbog privatnosti, maknite se. Ako Vam ne stvaraju probleme, koristite ih odgovorno te poštujte svoju i tuđu privatnost. Stvarno nema potrebe da to bude izvor vaših jada.
Nastavno na društvene mreže i “stručnjake” koji nastaju preko noći, nemojte nasjedati na priče o marihuani kao lijeku, a puno je “briljantnih” stručnjaka koji je smatraju lijekom (ostalu drogu neću ni spominjati). Ona FIZIČKI mijenja mozak jer sprječava razvoj frontalnog korteksa zaduženog za razumno, odraslo odlučivanje. Uz to, stvara PSIHIČKE predispozicije upravo za razvoj depresije i drugih psihičkih poremećaja. Nova istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju da bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom. Uopće nije faca onaj tko je zapalio joint i ne možete reći kako ne primijetite razliku u svemu između normalne i napušene osobe. Vrijedi i za ostale savjete u kojima primijetite dah New Age-a.
Pod tim pojmom podrazumijevam piramidu prehrane postavljenu davnih dana BEZ IZBACIVANJA ijedne skupine namirnica s bazom na povrću, voću, kuhanom mesu, zdravim proteinima, žitaricama, grahoricama, domaćim kolačima, džemovima. Drugim riječima, potrebno je jesti sve. Ono što je bitno je znati podrijetlo namirnica i jesti kuhano. Rješenje za to? Vlastiti vrt i domaće životinje. Uz zdravo, imate i velike financijske uštede tijekom cijele godine. Ako nemate vrt, i to je u redu. Neki će reći da je sve zatrovano, ali, hej, život je prekratak da bih slijedila religiju zdravizma. Ja sam katolkinja.
Kava i slatko mogu biti okidači za anksioznost ili napadaj panike. Ako Vam ne stvaraju paniku, uživajte u njima u normalnim količinama bez grižnje savjesti. Lijepo je popiti kavu! Nemojte slijediti kult zdravizma koji je zamjena za religiju. Oni se o prehrani brinu toliko brižno koliko se ja brižno brinem o vršenju Božjih zapovijedi jer nemaju religiju ni Boga pa moraju naći zamjenu. Naravno, ako vaše zdravstveno stanje zahtijeva izbacivanje nekih namirnica, pridržavajte se savjeta liječnika.
Dodatak: katolik može ne jesti meso jer mu se sustav poremetio i narušio zdravlje, ali ne može biti vegan ili vegetarijanac iz uvjerenja. Katolik ne smije jesti meso petkom tijekom cijele godine, a može povremeno i postiti. Čovjek i životinja nisu jedno te isto. #kadsuveganipostalimjerilomoralnosti?
Duboko udahnuti, izaći na zrak, rashladiti ruke vodom, umiti se, sjesti na nisko mjesto – na pod ili što bliže podu te se nasloniti na zid, podsjetiti se da nećete umrijeti i da se radi samo o osjećaju, izmoliti molitvu, predati Bogu to stanje i reći samima sebi da ste, uz Božju pomoć, jači od tog osjećaja, zaokupiti se nečim drugim. Preuzeti kontrolu i doslovno reći: “ti si samo osjećaj, a ne objektivna istina o meni. Ja te ne želim. Ja nisam glup/nevoljen/neželjen/promašaj/sam/ružan… Ja ima kontrolu. Bože, predajem ti ovaj osjećaj. Neka on bude moja mala pokora dok me ne oslobodiš od nje.”
Pet koraka za stabilizaciju i restrukturiranje u akutnoj krizi koje je potrebno izreći i vjerovati u njih:
a) Bog sada sigurno zna kako mi je. Zna d sam u nevolji i tjeskobi. On je sveznajuć.
b) Bog mi sigurno može pomoći. On je svemoguć.
c) Bog mi sigurno želi pomoći. On je za me dao svoga Sina da bude razapet na križu i da ja budem spašen. On me neizmjerno voli.
d) Ja Ga sad molim za pomoć i vjerujem da mi samo On može pomoći. Zašto šuti?
e) Ako Bog zna kako mi je i može mi pomoći, a trenutno šuti, onda je ovo vrijeme kušnje koju moram izdržati. Bog mi je sada najbliži. Ovo je vrijeme čišćenja i jačanja moje vjere. Bog me drži u svome naručju. Ne bojim se ničega – ni patnje ni smrti*.
Volite plesati? Pojačajte glazbu i plešite.
Volite pjevati? Osramotite se ne karaokama, pjevajte iz prostorije u prostoriju kroz stan, pjevajte u zboru.
Jedu vam se palačinke u ponoć? Napravite palačinke.
Volite čitati? Raširite deku ispod stabla i čitajte.
U braku ste i baš volite muža/ženu? Posvetite se spolnim bračnim odnosima.
Volite pripremati iznenađenja? Nekoga iznenadite.
Želite biti plavuša? Ne preporučujem tamnim brinetama i crnkama. Držite se raspona promjene od 2-3 nijanse boje jer je i to velika promjena koja još omogućava pristojan izgled i ne predrastična odstupanja.
Želite još jedno dijete? Bacite se na posao i imajte ga dok nije kasno👶Meni javite kad se rodi i poslat ću poklon – za djevojčicu medaljicu Bezgrešne, a za dječaka medaljicu sv. Benedikta.
Sve gore navedeno ima zajedničku poveznicu u zahvalnosti. Budite zahvalni Bogu na svemu i molite se za Njegovu volju. Tada zahvalnost još više raste jer zapravo ispadne kako Vam Bog ispunjava svaku želju (Vaša želja je samo Njegova volja) 😉. Nemojte osuđivati ljude zbog nekog grijeha, nego budite zahvalni što Vi niste pali u taj grijeh. Radite na rješavanju svojih grijeha.
Uvijek tražite, propovijedajte, savjetujte i znajte što je ispravno. Bratske opomene, danas tako popularne, daju se jedino u četiri oka s osobom jer joj iskreno želite dobro, a ne zasto što se naslađujete. Dužni smo upozoriti osobu ako nešto radi grješno, ali to se nikad ne radi javno (osim ako se radi o sablazni i ako je privatni savjet bio neuspješan). Razmislite jeste li u takvim situacijama samo oholi pa se naslađujete (nažalost, puno je i takvih) ili uistinu želite dobro osobi.
Svako dobro!
“Sve mogu u Onome koji me jača.” (Fil 4, 13)
“Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” (Ps 50, 15)
*pater Mijo Nikić
S dopuštenjem autora, dr. Petera Kreefta, prenosim Vodič s originala “A pocket guide to the meaning of life”, 2007. Hvala dr. Kreeftu na dopuštenju! 🙏😊
Ovaj kratki sažetak katoličke vjere od 67 pitanja i odgovora pročita se za 20 minuta.
Namijenjen je svima – vjernicima i onima koji će to tek postati s ciljem usmjeravanja prema Bogu.
Ja ga interno zovem i vodičem za borbu protiv depresije i besmisla jer je sažet, a konkretan s pitanjima koja se nadovezuju jedno na drugo.
Nadam se kako će se, nakon što ga pročitate, zapaliti mala iskra želje u vama pa ćete uzeti u ruke Bibliju i pročitati tekstove iz evanđelja.
Nakon toga, nadam se kako ćete ući u jednu od katoličkih crkava, potražiti svećenika i tražiti upute za dalje.
1. Što moram znati kako bih shvatio smisao života?
3. Tko sam ja?
5. Zašto me je Bog stvorio?
| 2. Što je moje podrijetlo?
4. Što je moja sudbina?
6. Što Bog želi od mene?
|
7. Je li Bog sebičan zato što želi moju ljubav?
8. Treba li Bogu išta od mene?
9. Što mi je najpotrebnije?
10. Nije li ova filozofija namijenjena redovnicima i misticima prije nego običnim kršćanima?
11. Što mi je još potrebno osim spoznati Boga?
12. Zašto mi više ništa nije potrebno?
“Tko ima Boga, ima sve, a tko ima sve osim Boga, nema ništa. A tko ima Boga i sve ostalo, nema ništa više od onoga tko ima samo Boga.” (sv. Augustin)
13. Zašto bilo što drugo, osim Boga, moj život ne čini ispunjenijim?
14. Ako je “poznavanje Boga” smisao mojeg života, kakvo je to poznavanje?
15. Kako mogu spoznati Boga?
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14, 9).
16. Kako mogu spoznati Isusa Krista?
17. Što mi Crkva pruža kao način na koji mogu spoznati Boga?
18. Što je vjera?
19. Na koji nam se način Bog objavio?
Na najmanje sedam načina:
Uz ovu Njegovu naravnu objavu, Bog nam se očitovao i nadnaravno:
20. Možemo li vjerovati svim Božjim objavama?
21. Što je ufanje (nada)?
22. Kako mogu najbolje spoznati Boga?
23. Zašto je ljubav prema Bogu najbolji način na koji mogu spoznati Boga?
24. Kako ljubav može biti spoznaja. Nije li ljubav slijepa?
25. Što je bit ljubavi?
26. Na koji način mogu ljubiti Boga?
27. Što mi je činiti ako ljubim Boga?
28. Tko je moj bližnji?
29. Trebam li ljubiti sve ljude?
30. Mogu li ljubiti svojega bližnjega, čak i onda kad prema njemu ne osjećam nikakvu ljubav?
31. Na koji način trebam ljubiti svog bližnjeg?
32. Je li važno što vjerujem, u što se ufam i što ljubim?
33. Kojim riječima Crkva sažima ono što katolici vjeruju?
34. Kojim riječima Crkva sažima ono u što se katolici ufaju?
35. Kojim riječima Crkva sažima način na koji katolici ljube?
36. Odakle je poteklo Apostolsko vjerovanje?
37. Odakle je potekla molitva Gospodnja (Očenaš)?
38. Odakle je poteklo Deset zapovijedi?
39. Na čemu, dakle, počiva cijela katolička vjera?
40. Što je obliče, narav, osobitost cijele katoličke vjere?
41. Koji je konačan cilj i svrha cijele katoličke vjere?
42. Hoće li mi ova vjera pružiti mir?
43. Zašto ta osoba mora biti Bog?
44. Kako mogu pronaći Boga koji može ispuniti tu prazninu u mojem srcu?
45. Što moram raditi kako bih pronašao mir koji tražim?
46. Kako mogu doći k Njemu kad je On živio prije dvije tisuće godina?
47. Je li On danas s nama samo duhovno?
48. Ako vjerujem u Njega i ako sam kršten u Njegovo tijelo, što će se dogoditi sa mnom?
49. Kako se naziva taj novi život?
50. Što moram učiniti kako bih zadobio taj novi život?
51. Što je grijeh?
52. Što je obraćenje?
53. Zašto se moramo obratiti?
54. Ne čini li nužnost obraćenja kršćanstvo tužnom religijom?
55. Moramo li biti savršeni?
56. Zašto je vjera u Krista nužna?
57. Zašto je krštenje nužno?
58. Zašto je Crkva nužna?
59. O kojoj je Crkvi riječ?
60. Po čemu možemo prepoznati Crkvu?
61. Znači li to da nema spasenja izvan Crkve?
62. Kako se nekatolici mogu spasiti?
63. Zašto je Crkva bolja od drugih vjerskih ustanova?
64. Je li Crkva ljudska ili božanska?
65. Ne drži li nas Crkva podalje od Boga time što umnožava posrednike između nas i Boga?
66. Djeluje li Bog svugdje, čak i izvan svoje Crkve?
67. Što je, dakle, smisao života?
U najavama za novi Zakon o pobačaju, novinari iznose kako će financijski trošak pobačaj i dalje snositi žena koja želi pobaciti.
Kao razlog za to, članovi stručnog povjerenstva naveli su argument ‘nije riječ o liječenju’.
O čemu je onda riječ i što ono što nije liječenje ili donošenje novog života radi u bolnici?
Nemojmo se praviti glupima. Svi znaju što je pobačaj. Pobačaj je prekid trudnoće u kojem se ubija osoba u svojoj embrij ili fetus fazi razvoja.
Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je koja je najkasnija faza razvoja čovjeka do koje ćemo dopustiti legalno ubojstvo tog nerođenog čovjeka. Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je ubojstvo.
Čovjek je duša, duh i tijelo. Ako jedna od tih dimenzija nije dobro integrirana, pati cijeli čovjek.
Kad liječnik, žena i ženina okolina rade pobačaj, oni ne ubijaju samo tijelo u određenoj razvojnoj fazi, nego i dušu.
Duša je besmrtna, ali pobačaj je napad i na dušu. Ona nakon tjelesne smrti nastavlja život u vječnom paklu ili vječnom raju. Ona je ono što je od samog začeća udahnuto u to novo ljudsko biće.
Duša se ne stječe prolaskom kroz porođajni kanal niti je rezultat vođenja ljubavi muškarca i žene, nego se stječe samim začećem, Božjim ‘neka bude’. Zato muškarac i žena imaju udio u nastanku novog čovjeka, ali oni ne mogu stvoriti čovjeka ni njegovu dušu samostalno.
Zato imamo dijelove čovjeka kojima može pomoći obiteljski liječnik ili npr. internist (tjelesna dimenzija), dijelove čovjeka kojima može pomoći psihijatar (emocionalno-psihička dimenzija) i dijelove čovjeka kojima pomaže svećenik/duhovnik usmjerujući ga prema vraćanju Bogu po egzistencijalni smisao i svrhu života (duhovna dimenzija).
U duhovnom dijelu najočitije se vidi kako smo nastali isključivo zato što nas je Bog htio jer da nas nije htio, ne bi nas ni stvorio u majčinom krilu niti bi nas bilo. Kiki bombone mogao je proizvesti čovjek jer Kiki nema dušu, a nema dušu zato sto je predmet. Muž i žena ne mogu napraviti drugog čovjeka bez Boga jer oni ne mogu dati čovjeku ono što ga čini čovjekom – dušu. Bog je Gospodar života i smrti. Liječnici mogu koristiti svoje talente i činiti dobro uz Njegovu pomoć.
Sukus cijele rasprave o pobačaju je, parafrazirano govoreći, sljedeće:
“Do kad ćemo javno proglasiti da je ubojstvo nerođenog djeteta legalno? Aha, ja mislim da se legalno može ubiti nerođeno dijete do 12. tjedna njegova razvoja. Vi mislite i nakon rođenja, do 2. godine starosti? Imamo problem. Ako pustimo što kasniji rok, tko će zbrinjavati sve te noge, ruke, srca i druge dijelove tijela?”
Što za liječnika predstavlja razliku između dvije trudnice koje su npr. u istom tjednu trudnoće? Jednu porodi nakon devet mjeseci, drugoj napravi pobačaj s tri mjeseca.
Ako se ne radi o ljudskom biću, što je to što je porodio nakon devet mjeseci i što je to što je ubio nakon tri mjeseca? Je li to što je raskomadao bila klupa koja nije prošla kroz porođajni kanal jer se radi o dvanaestom tjednu, nije popila plodnu vodu pa nije postala čovjekom? Ili je klupa to što je porodio nakon devet mjeseci? Ako je klupa ono što je raskomadao nakon tri mjeseca, kako se druga klupa koja ima isti početak i počelo, uz dodatnih šest mjeseci, pretvorila u čovjeka?
Liječniku je jedina razlika u tome što jedna žena želi dijete, a druga ne želi, a to je nedopustiv stav. Društvo ne može dopustiti ubijanje drugog ljudskog bića samo zato što to želi neki član društva.
Što je to što nosi devet mjeseci npr. kći Hillary Clinton koja je pro choice i Meghan de Sussex koja je pro choice, a što je to što nosi devet mjeseci neka nepoznata žena u npr. Francuskoj? Čemu se raduje Britanska Monarhija ako Meghan de Sussex nosi klupu? Čemu se raduje Meghan de Sussex kad je ono što nosi isto ono za što će drugoj ženi reći da joj ne treba i da se ima pravo toga riješiti?
Hillary Clinton mogla bi povesti svoje već treće unuče s kćerine strane na svoju turneju po abortivnim klinikama i ženama koje se tamo zateknu reći: “Dobar dan, ja sam Hillary Clinton. Moja kći ima troje djece, a jedno od njih je moje unuče koje sam danas povela sa sobom. Naime, vama ne trebaju djeca. Vi niste rođeni pod mojom zvijezdom i, za razliku od moje kćeri i mene, nemate pravo imati djecu.”
Isto to bi mogla napraviti i Meghan de Sussex, samo što bi se ona mogla pozvati na kraljevsku udaju jer mi se čini kako ni ona nije rođena pod Hillarynom zvijezdom. Da su se kojim slučajem srele davnih dana, pretpostavljam kako bi H. Clinton savjetovala M. de Sussex neimanje djece, ali kako su se uloge promijenile i Meghan je sada postala osoba od utjecaja, sada ona ipak ima pravo na djecu (jedno-dvoje kako ne bi zagadila planet).
Zašto žene plaču nakon doživljenog spontanog pobačaja? Zašto i pro choice žena plače nakon doživljenog spontanog pobačaja pa to spominje u svojoj knjizi kao najteži trenutak svog života (npr. M. Obama)? Zašto drugoj ženi želi ono što je nju toliko pogodilo? Je li to odlika dobra ili zla?
Zašto se poduzima serklaža? Što je to što se serklažom štiti? Ako se radi o knjizi, čemu takav trud?
Čime se bavi perinatalna medicina (fetalna medicina ili fetologija ili perinatologija) i zašto postoji kao zasebni dio medicine?
Zašto žene dožive psihički slom i obole od depresije kad naprave pobačaj? Zašto žive s psihičkim i duhovnim, a često i tjelesnim posljedicama cijeli život ako se radilo o amebi i klupi koju su nosile u maternici? Tko plače za klupom?
Svi pro choice ljudi već su rođeni. Oni su svi pro choice za ljude niže vrste jer mi, obični ljudi, po njihovom, ne bismo smjeli imati djecu. Zato se pobačaj morao umotati u egidu prava žena (pravo žene na ubijanje vlastitog djeteta? pravo žene na ubijenje druge osobu koja je svoja individua od samog začeća i koja se tek prvih devet mjeseci svog života nalazi u njezinu tijelu?), dok samu njegovu srž čini ista eugenika koja je pobila tolike milijune u koncentracijskim logorima i eksperimentalnim laboratorijima. Dovoljno je pogledati popis financijaša kampanja za pobačaj.
Nijedan čovjek nema dvije DNA.
Dijete ime svoj vlastiti DNA od začeća i ono je svoje od začeća. Ima svoje organe, a ne majčin bubreg ili očevo srce.
Koliko je situacija apsurdna govori činjenica kako su se sve relevantne medicinsko- znanstvene nstitucije izjasnile kako život započinje začećem. Ni to nije pomoglo pa na svojim klinikama svejedno i oni sami izvode pobačaje, pri tome lažući kako se radi o nakupini majčinog tkiva.
I za kraj još jednom – da, ono o čemu cijelo društvo raspravlja je do kojeg tjedna ćemo dopustiti legalno ubijanje novog, nerođenog čovjeka; do kojeg tjedna ćemo biti Poncije Pilati koji će oprati ruke od nezaštićenog života, a liječnici i žena Herodi. Ništa drugo.
Sasvim je jasno kad započinje život. Sasvim je jasno kako ljudi koji podržavaju pobačaj to znaju.
Sasvim je jasno da oni, usprkos tome, zapravo žele pravo na ubojstvo novog života.
Vrlo jasno i jednostavno: oni žele pravo na ubojstvo po svom izboru.
Sasvim je jasno kako od žene i muškarca nastaje nova osoba, kao što je jasno i da klupa ne može postati čovjekom.
Dva ljudska bića ne mogu začeti klupu niti se majmun iz zoološkog vrta može pretvoriti u čovjeka.
Zbog nekih poveznica, dobila sam poziv na otvorenje izložbe “Uskrsne meditacije” slikara Vjekoslava Skrbina u Muzeju Ivanić-Grada 15.03.2018.
Izložba obuhvaća slikarova djela ulja na platnu, akvarela i pastela iz ciklusa ‘Križ’, ‘Gospina krunica (plava djela – radosna otajstva, ljubičasta – žalosna otajstva te roza – slavna otajstva)’, ‘Meditacija’, ‘Pasija i milosrđe’ te ‘Torinsko platno’.
Inače ne objavljujem ovakve pozive na blogu, ali ako ste u blizini, pogledajte izložbu. Prof. Skrbin prekrasno je oslikao otajstva vjere, a mene se jako dojmila blagost nijansi roze i ljubičaste korištene za otajstvenost.
Izložba je otvorena do 7. travnja.
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Ovo čudo posebno je zanimljivo zato što je drugačije od drugih.
Ne radi se o uslišanoj molitvi za zdravlje, posao, brak, djecu…, nego se radi o čudu u kojem je ukomponiran talent sveca zagovornika, tj. rad, djelo, umjetnost te koje, kao i sva čuda, potvrđuju da je Bogu sve moguće. Ovo čudo namijenjeno je na korist sviju, a ne samo osobe koja se moli za čudo ili neke osobe za koju se moli.
U životu su potrebna vjera&djela, molitva&rad. Drugim riječima, potrebni su rad, trud i djela koja odražavaju vjeru kojom se deklariramo i ispovjedamo, a Bog onda riješi situaciju kako je najbolje. Dobili smo različite talente i sposobnosti upravo kako bismo mogli raditi dobro i surađivati s Bogom.
Ako pogledate oko sebe, pronaći ćete jako puno čuda, a da ih niste ni primijetili niti ste bili svjesni da jesu čudo koje je Bog stvorio.
Mislim da se čovjek treba diviti tim “malim”, svakodnevnim, prisutnim čudima jednako kao i izmoljenim.
Ovo čudo posebno je i zato što je povezano s umjetnošću. Ono povezuje Boga (kršćanstvo) i ljepotu umjetnosti, tj. čini činjenicu prisutnosti mnogih umjetničkih djela u Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli sasvim logičnom.
Naime, kršćanstvo je oduvijek bilo povezano s umjetnošću. Zašto? Zato što umjetnost i kreativnost otvaraju prostor Kristu i Bogu Stvoritelju, tj. usmjereni su transcendentalnom.
Papa Ivan Pavao II. ističe umjetnost kao estetsku humanističku disciplinu i podsjeća na povezanost kršćanstva i umjetnosti. U pismu upućenom umjetnicima, poziva ih da osluškuju “tajnovite zakone svemira gdje se božanski Duh susreće s ljudskim genijem i u njemu potiče kreativne sposobnosti”. Nadalje, kaže kako “nema, doista, sumnje da umjetnik uspostavlja s ljepotom osobito živ odnos i može se reći da je umjetnost poziv koji mu upućuje Stvoritelj… Baveći se Kristom, umjetnik se na određeni način bavi sam sobom i u Kristovu putu nalazi smisao vlastitog puta”.
Činjenice o čudu iz priloženog videa:
“Neki je trgovac svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima.
Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.
Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:
‘Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!’
Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:
‘Pogledaj rub ceste!’
‘Prelijep je, pun cvijeća!’, odgovori vrč.
‘Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti ako Ga zamolimo.'”
Nepoznati autor
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 