Oznaka: osobni razvoj

Gdje leži tvoj med (vrijednost)?

Evo jednog poticajnog članka među svim ovim ozbiljnim temama kojeg sam objavila davno davno (ožujak, 2015.).

Obožavam jesen i proljeće!

Možda će vam se (opravdano) činiti  da je prva priča pisana za djecu. Priča je doista pisana za djecu, a objavljena je u MAK-u.

“Ujesen neke vrste drveća naprave svoju inventuru, popis.

Prebirući po sjećanjima, drveće zbraja plodove koje je tijekom godine uzgojilo, bilježi koliko je životinja udomilo i othranilo, koliko je ljudi svojim hladom zaštitilo i koliko im je puta svojom ljepotom izmamilo uzdahe.

Jednom je živjelo listopadno drvo kojemu je svake jeseni bilo poprilično mučno od inventure. Svake bi godine izbrojilo isti broj plodova, lišća i ptica koji su na njemu rasli i živjeli. Godinama nije zabilježilo vlastiti napredak. Doduše, njemu samomu to uopće nije smetalo. Bilo je zahvalno za život na tom lijepom mjestu i radovalo se svakom jutru koje mu je bilo darovano.

Nevolja je bila u tome što mu je drugo drveće govorilo da je nesposobno i nevrijedno. Ponajviše mu se rugala jelka koja je rasla tik uz njega. Jelka je ponosno rasla, bila je puna života pa se zelenila i tijekom zime. Drvo se uz nju osjećalo još jadnije…

Jedne jeseni, listopadno drvo je došlo na suludu ideju: izazvano porugama, odlučilo je izbjeći jesensku inventuru. Neće izbrojiti lišće, ostat će i ono vazdazeleno, poput jelke.

Taj neostvarivi pothvat je toliko iscrpio drvo da se posve osušilo. Sljedećeg proljeća, ostalo je bez lišća, plodova i cvrkuta ptica u granama. Postalo je crno, grbavo i golo.

Jelka ga je još više zadirkivala bockajući ga iglicama. Drvo je gorko požalilo što je htjelo biti poput nje, vjerujući da je zbog toga postalo posve bezvrijednim, da je kažnjeno zbog svoje lude želje da bude nešto drugo.

A onda je u šumu došao drvosječa. Jelka je istaknula svoju ljepotu kako bi joj se drvosječa mogao diviti, a osušeno drvo se bojalo da će biti posječeno. Drvosječa se zagledao u lijepu jelku te je odlučio kako će ju sljedećeg mjeseca posjeći i okititi za Božić na glavnom gradskom trgu.

Što je bilo s osušenim drvom?

Brižno ga je čuvao još godinama jer je shvatio da ima medeno srce. Naime, u njegovoj su se duplji nastanile pčele i spremile mnogo meda za zimu koji je pomogao drvosječinoj kćeri da ozdravi od teške bolesti.

U toj šumi, drveće i dan danas šušti o tom događaju da bi svi dobro zapamtili da one koje smatramo nevažnima i bezvrijednima Bog može upotrijebiti za velika djela.” (Iva Noščić)

Svatko ima svoj medeni dio, medeno srce, tj. svatko ima specifične talente, svatko ima specifične karakteristike koje ga čine vrijednim, jedinstvenim i lijepim.

Nitko ne može biti toliko “mali”, jednostavan, tužan, skroman, a da to poništi njegovu vrijednost.

Zapravo, čovjek ima vrijednost neovisno o svojim talentima i postignućima jer je Božje ljubljeno biće koje je Bog htio. Svaki čovjek je u potpunosti u Božjim mislima, planovima. U trenutku našeg začeća, Bog je u potpunosti bio posvećen oblikovanju samo nas.

On obraća jednaku pažnju na svaki dio našeg života, kao što obraća pažnju i na svaki dio života vašeg susjeda. Mi smo Njemu najvažniji u svakom trenutku i tako svaki čovjek – svaki čovjek mu je “jednako najvažniji” u svakom trenutku. On je Bog pa može tako 🙂 Radi se samo o tome koliko talenata je kome Bog dao, a On ih je raspodijelio tako jer nas poznaje. Zna da bi nešto što jednoj osobi u mjeri odgovara, drugome bilo previše i da bi ga to uništilo, umjesto spasilo.

Nažalost, ova istina je duboko skrivena i ljudi ne prepoznaju svoju jedinstvenost ili vrijednost. To je napast koja želi čovjeka učiniti nesretnim, očajnim i izolirati ga. Najgora moguća stvar je težiti biti netko drugi i najgore moguće prokletstvo je htjeti biti netko drugi, živjeti život prema tuđim očekivanjima.

Sikstinska kapela

Kada kažem tuđa očekivanja, ne mislim na ispravne vrijednosti koje usađuju vjerske institucije ili roditelji ili na pravila lijepog ponašanja, nego na očekivanja ljudi oko vas koja, kad razmislite, uopće nisu i ne moraju biti ispravna ili posebna. Ako savršeno funkcioniraju kod druge osobe, neće funkcionirati kod vas jer je svaka osoba jedinstvena, svaka osoba ima svoju priču.

Manjak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti (poput stabla iz priče) je zajednička crta jako velikom broju mladih žena (djevojaka).

Ako pročitamo neke članke, a i ako se samo okrenemo oko sebe, shvatimo da je taj problem uistinu primjetan. Taj se osjećaj ne rješava jednostavno i brzo, nego može biti toliko dubok da koči osobu u svakodnevnom životu i pretvara ga u pakao. Zato je jako bitno okruženje u formativnim godinama i djetinjstvo jer, ako se tada posije sjeme nedostatka samopouzdanja i osjećaja manje vrijednosti, onda to predstavlja jako veliki problem.

Osjećaj manje vrijednosti nema veze sa stvarnim karakteristikama osobe. To je pogrešna percepcija samog sebe jer taj osjećaj može pogoditi i objektivno prelijepe osobe i jako pametne osobe i jako sposobne osobe. Paradoks je u tome što se osoba može tako osjećati, iako je prekrasna i sposobna ili je otkrila lijek za neku bolest, osvojila medalju, super je roditelj, školske obveze izvršava besprijekorno, uspješno volontira s beskućnicima, super slika i uspješno balansira između mnoštva obveza i odgovornosti.

S druge strane, ako ćemo mi loviti tuđe talente i tuđe karakteristike, što će biti s našim vrijednostima i talentima? Talenti i naše karakteristike (izgled i stavovi) dani su nam da ih odgovorno koristimo za pozitivne stvari. Dani su nam i jer čine jedinstveni dio našeg identiteta s kojim jedino možemo doći do punog izražaja. To znači da je svakome od nas originala Bog darovao život. Ja volim kad se drugi originali trude postati najbolja verzija sebe.

Shine bright like a diamond!

Nema mjesta za strah. Ako se netko usudi ponositi svojim glupostima ili stvarima koje nisu za ponos, onda nema straha  za tebe. Čovjeka može biti strah zablistati pa se izolira zbog sramežljivosti (teže se uklapa u okolinu) zato što bi se tada otkrila sva njegova ljepota u punom smislu, a to onda zna “stvarati probleme” drugim ljudima koji i sami imaju problema s osjećajem manje vrijednosti i teže tuđoj jedinstvenosti.

To se pretvori u spiralu ogovaranja, zavisti, podmetanja, ocrnjivanja, ismijavanja, mržnje. Paradoks je što takve osobe ne primjećuju da su oni sami jedno veliko jedinstveno, prekrasno čudo.

Ako si stvoren kako bi zablistao, onda ne možeš pobjeći od toga, nego moraš ljudima ispravno prezentirati zašto blistaš kako bi ih usmjerio prema Bogu jer je Bog taj koji zaslužuje slavu. On je je taj koji, ako Mu dopustimo, blista u nama. Ponekad može izgledati i biti zastrašujuće, ali je jedino smisleno.

Sikstinska kapela 1

S druge strane, ne možemo se praviti naivnima –  puno puta pokvareno i zločesto ponašanje neke osobe nema veze s osjećajem manje vrijednosti te osobe, nego isključivo sa zločestoćom te osobe ili naredbom interesnih sfera s obzirom da je sklonost zlu posljedica naše pale naravi.

Potrebno je biti svjestan i jedne i druge mogućnosti (sigurno ih je i više), ali i znati što napraviti s tom spoznajom. Ako na nepravdu ne odgovaraš nepravdom, to ne znači da nisi shvatio igru koja se odvija. To samo znači da se ne spuštaš na tako nisku razinu i da si imao snage biti bolja osoba. S druge strane, to nikako ne znači da trebaš postati vreća za liječenje nečijih frustracija i nesigurnosti. To je nešto što čovjek nauči s godinama.

Moj savjet svima koji imaju teških problema slične naravi koje ne mogu riješiti je: molitva i sakramentalni život jer je Bog najbolji psihoterapeut i jedino se na njega čovjek može 100% osloniti jer je bezgrešan i razgovor sa stručnom osobom (dr. psihoterapeut i duhovnik ako je potrebno).

I za kraj, još jedna priča koja je povezana s temom:

“Jedan je čovjek, idući iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov je sin, momčić od deset godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek pa reče:

– To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih!

Onda otac sjaše s magarca i posadi sina na magarca.

Malo dalje sretne ih drugi čovjek pa reče:

– To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a da tvoj otac ide pješice. Tvoje su noge mlađe!

Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče:

– Kakva je to budalaština: dva luda magarca na jednoj slaboj životinji! Pravo bi bilo da čovjek uzme batinu pa da vas obojicu stjera!

Tada sjašu obojica i pođu pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini.

Sretne ih četvrti čovjek pa reče:

– Kakva ste vi tri, čudna druga! Zar nije dosta da vas dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?

Tada reče otac sinu:

– Mi smo obojica jahali na magarcu. Sad valja da magarac jaše na nama!

Onda obore magarca na zemlju te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje pa ga uzmu na kolac među se i tako ga nose.

Kad se ljudi koji su ih sretali i stizali stanu smijati i čuditi, otac baci magarca na zemlju i počevši ga odvezivati, poviče:

– Ta, svaki čovjek koji hoće svemu svijetu ugoditi je luđi od ovoga magarca. Ja ću sa svojim magarcem učiniti kako sam i prije s njim po svojoj volji činio, a ljudi neka govore što im drago!

Pa onda uzjaše na magarca, a sin pored njega pođe pješice i tako odu kući. (Narodna)

Objavljeno: 24.03.2015.

GMO: reci mu NE! 🚫💀

Moja mama je kućanica te uvijek posije i posadi sve u veliki vrt.

Osim vrta, imamo i domaće životinje.

Zahvaljujući ogromnom radu moje mame, mi smo, kada je u pitanju prehrana, uglavnom samodostatni. Ona ponekad radi i npr. domaću tjesteninu za naše potrebe, a u trgovini kupujemo ono što se ne može posijati na vrtu te, naravno, ostalo što nam je potrebno. S obzirom da ne koristimo kemikalije i pesticide, to zahtijeva jako, jako puno truda. Rezultat toga je zdrava prehrana, manja potrošnja u trgovinama te dostupna zdrava hrana tijekom cijele godine u različitim varijantama. S druge strane, nikada nismo izbacivali ijednu kategoriju namirnica. Ako mi se jede Nutella, e pa onda ću je i kupiti. Ona nikada nije postala moj svagdašnji odabir, ali nikada nije bio ni problem ako sam je htjela jesti. Nezdravo je jesti samo zdravo. To preraste u bolest.

Magistra sam ekonomije, ne podržavam život na dug i potrošnju samo radi rasta indikatora, ali podržavam manje poreze, efikasniju i efektivniju državu, efektivno radno vrijeme, razvoj poduzetništva i visoku proizvodnju. Ne možete prodavati čokoladu, analizirati je, raditi benchmark analizu, SWOT analizu, pratiti razvoj kroz BCG matricu, rebrandirati je i sl. ako tu čokoladu niste i proizveli; niti se možete osigurati i trgovati futuresima na kakaovac ako ne postoji njegova plantaža. Jednako tako, u redovnim i izvanrednim situacijama, ljudi ne mogu jesti futurese, ali se itekako mogu najesti čokolade i krumpira, samo što će on u izvanrednoj situaciji biti puno skuplji ako ga treba nabavljati na drugom tržištu.

A što ako ga ni druga tržišta neće moći osigurati jer se bave proizvodnjom transhumanog robota i sklopova za njegove procesore, a ne proizvodnjom krumpira?

Pitanje hrane je geopolitičko i geostrateško. To je izravna poveznica s čovjekom. Opasno je ukoliko ga se ne doživljava tako.

Oni koji prodaju GMO prvi su koji kupuju namirnice na organskim tržnicama jer znaju da je to najzdravije, kao što su i oni koji zagovaraju rodnu ideologiju prvi koji će svoju djecu upisati u privatne (katoličke!) škole misleći kako oni imaju pravo zaštiti svoju djecu, za razliku od ostale djece koja nemaju pravo na zaštitu od rodne ideologije.

Ne dajte se nasanjkati. Nemojte biti njihovi korisni idioti.

Čista logika govori kako nešto ne može biti dobro ako se odvija suprotno od onoga kako je Bog namijenio, potvrdila to neka istraživanja ili ne. To je čista logika već i na razini narativnog zakona.

Jednako tako, istina je kako kućanstvo koje ima mjesečne dohotke od 20.000,00 HRK ne mora imati vrt jer će moći kupiti prirodno uzgojene namirnice.

Onaj tko nema tolika mjesečna primanja, mora imati vrt, inače će završiti hraneći se nekvalitetnom i štetnom hranom.

Što se tiče života na dug i peglanja kartica, računica i logika su vrlo jasne: ukoliko osoba ima vrt, neće peglati kartice za hranu niti ulaziti u minus, što je itekako bitno ukoliko ima niža primanja u kućanstvu, ali to zahtijeva puno rada i truda.

Mnogim ljudima to se ne da jer je jednostavnije otići u trgovinu, pogotovo danas uz strkovit način života, ali svatko bira razlog zbog kojeg želi, a zbog kojeg ne želi biti rastrgan. Tako neki love novac, a neki zdrave obiteljske odnose.

Mislim da svatko poznaje svoju financijsku situaciju – treba biti odgovoran i prilagoditi se svom budžetu kako se ne bismo hranili na dug ili općenito stvarali dug, živjeli na dug. Prostri se koliko se možeš pokriti.

Ako stavimo novac na stranu, ukoliko ne koristite pesticide i kemikalije, jedete zdravu hranu. To su dva nenadmašna cilja radi kojih vam savjetujem imanje vlastitog vrta ako je ikako moguće, makar 2×2 ili nekoliko drvenih kašeta na balkonu. Ako ne možete imati vrt, onda potegnite dobrosusjedske i obiteljske odnose, trampu, kupljenu hranu, ali da nije GMO. Apsurdno je da Slavonac kupuje krumpir u trgovini. On ga treba uzgojiti bar za svoje potrebe. Isto vrijedi i za druge krajeve.

Povećanje nekih bolesti koje već sada postaju pandemija povezujem s GMO hranom, prekomjernom konzumacijom industrijske hrane, smanjenjem imanja vlastitih vrtova, upotrebom kontracepcije i abortivnih kemijskih sredstava, zračenjima i bežičnim internetom, izloženošću čovjeka od samog začeća zračenjima i valovim, premalom tjelesnom aktivnošću, premalim igranjem igara i kreativnih igara, a prevelikim boravkom pred mobitelom, TV-om, tabletom, laptopom, playstationom. To sve utječe i na psiho-socijalni razvoj (neuroze, rastresenost, raspršenost, dekoncentraciju i ostale poteškoće tog spektra).

Njemački Bayer kupio je Monsanto koji je najveći proizvođač GMO sjemena na svijetu pa, iako je GMO sjeme zabranjeno u većini država EU te je Monsanto imao restrikcije vezano za svoju europsku ekspanziju na tom području, sad je vjerojatno više neće imati s obzirom da je postao njemačko društvo.

GMO usjevi uništili su Latinsku Ameriku gdje je većina poljoprivrednih površina pod njima. Većina svjetskog kukuruza je GMO, a više od 90 posto (spominje se i 98 posto) soje koja se upotrebljava u proizvodnji svega i svačega. Dokazano je da GMO, uz štetan utjecaj na razvoj mozga, jetre, pluća i ostalih organa, smanjuje i plodnost. Soja je prepuna estrogena. Možete zamisliti što ona radi i ženskom tijelu, a pogotovo muškom. Kad netko propagira soju kao zdravu namirnicu, taj nema pojma ni o čemu. Uvjeren je jedino u činjenicu kako krave zagađuju okoliš i da treba smanjiti broj ljudi na zemlji.

GMO proizvođači žele patente na povrće. To znači kako će njihovo vlasništvo biti npr. patent (pravo) proizvodnje krumpira. Vi nećete moći u svom vrtu posaditi krumpir, osim ako ne kupite GMO sjeme proizvođača, a kroz cijenu ćete im platiti i patent (pravo) sijanja, tj. sadnje. Pazite vi to! Dok njih nije bilo, jadni ljudi nisu ni znali što je krumpir. Kad su se oni osnovali, smislili su proizvod koji se zove krumpir i sad žele pravo proizvodnje na taj izum.

Druga posljedica je to što ne-GMO prirodno i zdravo povrće neće moći ni rasti kad se oko njega zasiju GMO usjevi. Treća posljedica je to što će se uništiti hranjivost i bogatstvo tla koje se neće oporaviti desetljećima te životinjski svijet. Naravno, najveća posljedica je štetno djelovanje na zdravlje i temeljne karakteristike ljudi poput razmišljanja, logike, zaključivanja, propitivanja, kritičkog razmišljanja i sl.

Nažalost, već sada se može primijetiti razlika u logičkom razmišljanju i kritičkom promišljanju događaja oko nas i fizionomiji stanovništva zemalja koje se hrane GMO hranom i onima koje se ne hrane GMO hranom. Istina je kako to ovisi i o obrazovnom sustavu, stoga je potrebno ne dozvoliti srozavanje školstva i zaglupljivanje djece smanjivanjem kriterija i količine znanja koja se traži od njih. Nadalje, takva hrana potiče osjećaj gladi pa je morate stalno konzumirati. Ono što proizvođači GMO prozvoda žele napraviti je zamijeniti prirodu kemijom, tj. umjetno stvorenim rješenjima pa problem koji se liječi npr. spavanjem, liječiti hormonskim terapijama ili nečim gorim.

Zašto to ističem? Zato što se kao jedan od ciljeva ističe smanjenje gladi na svijetu GMO hranom, iako su prinosi GMO proizvoda 10-ak posto manji od konvencionalne proizvodnje. Glad na svijetu ne smanjuje se šopanjem ljudi proizvodima na kojima piše “HRANA”, a zapravo se radi o tvorničko dobivenom otrovu križanjem gena žabe i tikve koji je umislio da je krumpir koji je rastao pod hranjivim tlom.

Drugim riječima, glad na svijetu ne rješava se trovanjem ljudi. Natalitetna politika ne vodi se širenjem pobačaja i kontracepcije, nego poučavanjem ljudi što je ljubav, što je odgovornost, što briga za djecu sve podrazumijeva, što je posvećenost odgoju i koliko to zahtijeva ljubavi, poučavanjem katoličkih vrijednosti i shvaćanja jer su ona univerzalna i prelijepa.

Kako ne bi bilo zabune, ne radi se o kultu zdravlja i zdravizmu koji se dosta raširio pa ljudi jedu sjemenke, baby frape i žive od sunca.

To je, kao prvo, jako nezdravo, a kao drugo pripada new age-u i istočnjačkim filozofijama jer je povezano s vjerovanjem da su životinje jednake ljudima, a one to nisu niti će kada biti. Strašim se ljudi koji ne znaju živjeti bez nutri bulleta i koji sve jedu u obliku frapea, pogotovo ako se radi o muškarcu 😱😱😱Ozbiljno, to mi je brrrr na mnogo načina! Veganstvo, kao nova ideologija, ide ruku pod ruku s new age-om.

Piramida prehrane i dalje vrijedi što znači da čovjek treba jesti i proteine i masti, povrće, voće, ugljikohidrate, škrob, samo je bitna količina (zna se što je baza, a što vrh) te da je komad mesa, žitarica, krumpir ili riba iz provjerenog izvora koji ih tretira kao hranu dobivenu iz prirode, a ne proizvod iz laboratorija, tj. tvornice. Svatko će jednog dana i od “nečega” umrijeti – Bog zna vrijeme i čas za svakoga, samo što to u slučaju GMO-a neće biti prirodni razlozi i mirni načini smrti poput starosti, srčanog udara, “zaspao je u snu” ili “samo se srušio”, nego će to biti rak jetre, tumori na mozgu, rak gušterače, debljina, tko zna kakve promjene gena koje će se prenositi na obiteljsku lozu ili neplodnost, a uz sve to izgubili ste hranu kao faktor kojeg kontrolirate. Zato nemojte kukati kako se samo bogati dobro hrane i liječe, nego prihvatite i primijenite mudrost prijašnjih generacija i nauk Crkve – od njih nikad nećete čuti da je nešto zdravo ako nije prirodno. Nasamarite interesne skupine.

Još jednom, kult zdravizma i nove piramide prehrane su out. Zdrava prehrana je in, a to nije veganstvo, vegeterijanstvo, ortoreksija i sl. Ja jedem i slatko. I, da, koristim maske za kosu sa silikonima 😱 Koja je svrha imanja duge kose koja je ružna (sorry, new ageri koji volite ružnu kosu).

Kad sam već kod natalitetne politike, i ovi i prošli vladajući, i “naši” i “vaši”, će problem DEPOPULACIJE Hrvatske (depopulacija = izumiranje stanovništva, depopulacija ≠ smanjenje stanovništva) rješavati održavanjem statusa quo i uvođenjem zdrastvenog odgoja koji će djecu i mlade pripremiti za sve, osim da budu odrasle osobe sposobne zasnovati obitelj na temelju prirodnog planiranja obitelji te uvažavajući okolnosti koje dopušta Humanae Vitae, a što je potkopavanje pronatalitetne politike kojom se busaju u prsa. Drugi način rješavanja je seljenje stanovništva. U Europu će dozvati velike mase ljudi koji ne baštine kršćansku civilizaciju.

Ako s jedne strane trebaš povećanje stanovništva, a s druge dijeliš kondome i hormonske pilule sa stvaranjem ozračja da mladi sve trebaju probati i pri tome se rješavati posljedica čak i ubojstvom (pobačajem) radi sebičnosti, do prirodnog prirasta nikako ne može doći.

Više nisam toliko naivna da bih mogla reći kako to ne znaju. Znaju, to žele i tu su vjerodostojni – i tzv. lijevi i desni, i “naši” i “vaši” i “njihovi” i “svačiji”. Samo nisam sigurna kako od štetnih posljedica misle zaštititi i svoju djecu. Upis u privatne škole na koje se, eventualno, neće odnositi nametnuti odgoji, tome neće pomoći jer se život odvija i izvan zidova škola.

Žderači drugih ljudi 📝📌#integritet

Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.

Mt 5,6

Postavi granice svojoj ljubavi

Kada kod drugih ljudi udariš u granice (nap. ono što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim.

Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.

Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.

Pored ljudi koje voliš, tvoje potrebe rastu i rastu dok ih s njima ne zasnuješ u tolikoj mjeri da su se praktički prisiljeni udaljiti ako hoće preživjeti.

Tvoj je veliki zadatak u tome da prihvatiš odgovornost za sebe, da znaš zadržati svoje potrebe unutar vlastitih granica te njima ovladati i u odnosu prema onima koje voliš. Istinska obostrana ljubav zahtijeva čovjeka koji je sam svoj i sposoban je davati drugome, a da se ne odrekne vlastitog identiteta. Ako, dakle, po jednoj strani želiš biti učinkovit u davanju, moraš po drugoj strani biti sposoban pobrinuti se za svoje vlastite potrebe. Moraš naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.

Henri Nouwen, katolički svećenik

Svaki čovjek ima ograničenja i svoje limite, tj. zatamnjenja naravi jer je “zbog istočnog grijeha naša sloboda oslabljena.” … “Svojom milošću Duh Sveti nas vodi duhovnoj slobodi da nas učini svojim slobodnim suradnicima u Crkvi i svijetu.” (KKC 1739-1742, 1748)

Nažalost, neki ljudi su jednostavno zli u dominantnom dijelu svoje ličnosti, a negirati to bi bilo kao negirati gore navedeno te pad anđela te Adama i Eve.

Čovjek nije anđeo i nije Bog, to je sasvim jasno iz nauka KC.

Čovjek je Božje ljubljeno biće koje ima više dimenzija – dušu, duh i tijelo koje je otkupljeno po Isusu Kristu, a o njegovim djelima i životu (zato postoje Božje zapovijedi i nauk KC) te Božjoj milosti ovisi hoće li se spasiti. Bog je bio vrlo jasan kad je dao zapovijedi i kad je tražio, kao preduvjet novog života, ostavljanje prijašnjeg (grešnog) života. Čovjek je dobio dar slobodne volje koji ga čini odgovornim za vlastita djela u mjeri u kojoj su počinjena vlastitom voljom. Milost i življenje po Božjim pravilima idu zajedno. Ignorirati duhovnu dimenziju u procjeni i životu te sve svoditi na psihičku dimenziju je jako pogrešno, a za krsćanina i nedopustivo.

Premda ‘hoće da svi prispiju k obraćenju’ (2 Pt 3,9), Bog, budući da je čovjeka stvorio slobodna i odgovorna, poštuje njegove odluke. Stoga je sam čovjek taj koji se u potpunoj samostalnosti dragovoljno isključuje iz zajedništva s Bogom ako do trenutka vlastite smrti ustraje u smrtnom grijehu odbacujući milosrdnu Božju ljubav.

KKC, 1036-1037

Je li teško odustati od nekoga i prihvatiti činjenicu da se neće promijeniti?

Meni jest, iako osoba prihvati činjenicu i poštuje slobodnu odluku druge osobe koliko god se brinula za tu osobu. Odgajana sam po idealima vjere te karakterno imam oblikovanu važnost samodiscipline i postupanja onako kako je ispravno (isusovački odgoj), a to zna biti ponekad na štetu osjećaja u korist ispravnog rezultata, ali kao što postoji dobro (Bog), postoji i zlo (Sotona).

Kao što sam gore napisala, nijekati postojanje zla i napasti je ne samo nerazumno, nego grijeh i opasno. To je činjenica koju je i katolicima teško prihvatiti jer je mala granica između nepraštanja, osvete i nedavanja da vas se gazi. Jednako tako, može biti teško pojmiti da postoje zli ljudi ako dolazite iz stabilnog i mirnog obiteljskog okruženja. Svijet je drugačiji  izvan stabilnog braka roditelja i stabilne obitelji.

Pri tome ne mislim na svjetske moćnike, političare, osuđivanje i lijepljenje etiketa. Jedno je osuđivanje, drugo je konstatiranje, tj. prihvaćanje da osoba ne čini dobro, čak i ako ste vi prema njoj najbolji na svijetu. U ovom članku mislim prvenstveno na ljude koji su svakodnevni ili povremeni dio vašeg života jer je lakše reći za političara da je zao s obzirom da je on “tamo negdje”, nego prihvatiti činjenicu da je netko koga srećete svaki dan zao i da uništava druge ljude ili vas – bilo na poslu, hobi aktivnostima, među prijateljima, poznanicima, obitelji, poslovnim partnerima i dr.

Može biti problem prihvatiti stvarnost u kojoj čovjek može biti prema nama zao, iako smo mi prema njemu dobri te da zloća te osobe nije naša krivnja. Što će netko napraviti s našom dobrotom prema njoj/njemu nije naš problem. To je problem (odluka) te osobe. U nekim situacijama, štogod dobro čovjek napravi (napravili sve dobro i ispravno, tj. ispuca sve mogućnosti po nauku KC), neće imati nikakvog utjecaja na zla djela druge osobe jer je i druga osoba osoba sa slobodnom voljom koja može odbiti milost Duha Svetoga u ispravnom življenju. Za teže prihvaćanje takve situacije, sigurno je odgovoran dobar katolički nauk o neosuđivanju drugog, poniznosti, praštanju drugima, negajenju gnjeva i potrebi evangelizacije, ali jednim dijelom i nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema. Prvi dio je odličan (nauk Crkve) jer tako i treba biti, dok drugi dio (nezreli obrambeni mehanizmi) nije dobar te bi na tome čovjek morao poraditi.

Ono što se mora priznati je sljedeće: na udaru su prvo uvijek praktični katolici.

Zašto?

Zato što mi moramo biti dobri.

Sto puta važemo kad nekome trebamo dati ono što zaslužuje pa mu ne vratimo, nego okrenemo drugi obraz nauštrb emocija te smo mi ti koji nastradamo.

Kao da smo na stalnom testu i vježbanju – strpljenja, dobra, emocija, naših principa, karaktera i integriteta (zapravo i jesmo).

Zato vjera nisu emocije i ne rade dobro oni koji je svode na emocije. Vjera i emocije su različite, ali sastavne dimenzije (slojevi, razine) čovjeka. Vjera je odluka, život po nauku i moralnim principima bez obzira na okolnosti, “umijeće držanja za ono što smo jednom prihvatili usprkos promjenama naših raspoloženja” (C.S.Lewis), ali istovremeno neniječući te okolnosti i situacije. Emocije su sastavni dio čovjeka, a jedino su zrele emocije konstruktivne za čovjeka.

Jedno je iskreno prihvatiti situaciju odmah ( što bi bilo idealno) ili nakon početne ljutnje i razočaranosti (što je prihvatljivo) te postupiti ispravno, a drugo je negirati, potisnuti i praviti se da ta situacija (nepravda) ne postoji jer znamo/želimo/moramo postupiti ispravno, a zapravo duboko gajimo ljutnju ili tugu jer je odreagirao nezreli obrambeni mehanizam nijekanja.

Mislim da vježbanje poniznosti neće poremetiti priznanje da nam je netko nanio nepravdu i da je postupio zlo, sebično i slično. Pitanje je kako ćemo se mi ponijeti prema tome i što ćemo napraviti s time. Ljutnja se javlja na emocionalnoj razini i morate je pustiti, tj. registrirati i priznati, da bi duhovna dimenzija mogla sanirati štetu i pomogla čovjeku ispravno postupiti.

Prema iskustvu koja imaju psihijatri, ta će potisnuta ljutnja eskalirati na nekom drugom području vašeg života i stvoriti kaos/nemir. Na primjer, neriješeni (negirani, potisnuti) obiteljski ili bračni problemi, mogu dovesti do toga da osoba ima problema u odnosu s npr. poslovnim partnerima ili kolegama jer se nemir prelije na tu stranu. Može biti i obratno – neriješena nepravda koju ste doživjeli na poslu jer ste timski zadatak po stoti put odradili sami ili vam je kolegica ukrala ideju, preseli se u vaš brak pa vam povratak doma posluži kao vreća za ispucavanje. Sve se krivo krene slagati na to nešto što nije istinski prerađeno/oprošteno/riješeno.

Ako ste pretrpjeli nepravdu, naravno da vas boli i da ste ljuti jer je to sastavni dio čovjeka s obzirom da je nepravda suprotno od pravde, ali treba biti oprezan s obzirom da nitko ne zna svog dana ni časa pa da vam život ne prođe u gnjevu i mržnji, tj. grijehu i pridavanju prevelike pažnje samom sebi po kojem se vama ne bi smjela dogoditi nikakva nepravda. Tako postajete taoci svojih raspolozenja i (ne)zrelih emocija. Sjetite se da je Bog Onaj koji kontrolira situaciju svojom Providnošću i pristankom naše slobodne volje te da je čak i Njegov Sin raspet na križu.

Ispravno (katolički) “odbolujte”, vodeći pažnju o pravim uzrocima što prije (odluka za oprost! – pogledajte Poslanicu Kološanima te Prvu i Drugu Korinćanima). Oboružajte se snagom sakramenata i samodisciplinom kako biste što prije mogli prijeći na sljedeću fazu – istinski oprost i konstruktivno rješavanje situacije. Riješite što se može riješiti. Ono što se ne može riješiti predajte Bogu, pronadite snagu u vjeri i molite Ga da vam da mir kako biste izdržali.

Tu je opet i odgoj jedan od bitnih faktora jer različiti ljudi različito odgajaju svoju djecu. Koliko je odgoj bitan pokazuje masa članaka koji govore o banalnostima poput toga što se smije obući na vjenčanje, a što ne te da uskom, kratkom i traperu nije mjesto na vjenčanju. To je nešto što se također prenosi odgojem i što postane sastavni dio čovjeka, a koliko je on zakazao govori i taj banalni primjer u kojem je uopće potrebno istaknuti što je nepristojno.

I za kraj: jedna je konačna nagrada. Jedna je i konačna kazna, a ono konačno uvijek dolazi na kraju i to s kamatama zauvijek.

Cilj i smisao kršćanskog života nije provesti život bez patnje i s lažnom mišlju da smo u raju.

Možda se ponekad teško uhvatiti za to jer ovaj život može biti težak, ali to je bit naše vjere – vječna nagrada ili kazna s time da treba preuzeti odgovornost za vlastiti život. Čovjek nije lutka na koncu ili životinja, nego Božje ljubljeno biće kojem je On dao slobodnu volju da se odluči za dobro. Ujedno, upisao je u čovjeka čežnju za Njim.

Samo hrabro!

#NEtiranijipozitivnihmisli

#DAkatoličkojnadi

#lošestvarisedogađajuidobrimljudima pa #BožjijeSinraspetnakrižu

#rajnijeovajživot

#rajnijeovajsvijet

#amisaokršćanskogživotaniježivotbezpatnje

#katoličkiprincipiiintegritet

#karakter

#zreleemocije

#čovjekjedušaduhitijelo

#ljubaviodgovornost

Katastrofe zvane kockanje i klađenje

Na ovu temu odlučila sam se iz istih razloga kao i za temu ovisnosti o pornografiji, a to su:

  1. društvena prihvaćenost (ponegdje i poželjnost) koja me baš iritira
  2. neinformiranost ljudi o stvarnom štetnom djelovanju i opsegu problema (kao i u slučaju demografske katastrofe, pornografije, vjerodostojnosti, osobne odgovornosti za djela i sl.)

Kockanje i klađenje spadaju u pošast koja se opako razmahala i za koju se sada, kao i za pornografiju, zna koliko štetne posljedice ostavlja i na ovisnika i na njegovu obitelj, a onda i na društvo u cjelini. Ne postoji selo, a kamoli grad, u kojem se ne nalazi kladionica i/ili automat klub, a sve veći broj aplikacija skine se na mobitel bez problema.

mladi-i-kockanje
hrt.hr

I za vrijeme ovog Svjetskog rukometnog prvenstva 2017. godine, prikazivala se reklama jedne kladionice pod sloganom: “Igra nikad ne prestaje”.

To su opako u pravu. Glas u reklami posudio je poznati sportski komentator, a stas poznata manekenka.

Što više reći?

Možda da su neki za novac spremni prodati sve uz prikladno pranje ruku od odgovornosti – od manekenke iz reklame kojoj će to biti odskočna daska za tko zna što (sam Bog i objektivni promatrač znaju da to neće biti ništa pametno i dobro), preko vlasnika kockarnice i kladionice, preko poznatog komentatorskog glasa do države koja nema preventivni plan. Pouzdano znam da su političari jedne političke opcije imali dobar plan prevencije klađenja i kockanja. Ne znam gdje je zapelo u pokretanju rasprave o tome.

Bez imalo šale, smatram kako bi kladionice, kockarnice, automat klubove i takve aplikacije trebalo zabraniti. Neki će reći kako će tada sve prijeći u ilegalu.

Kao prvo, većina neće prijeći.

Kao drugo, ono što prijeđe podložno je kaznenom progonu.

Kao treće, ono što prijeđe u ilegalu bit će bogataši, a mene boli briga što će neki milijunaš ili milijarder izgubiti koji milijun svojom voljom sve dok to nije dio poslovnog dogovora kojim mora platiti udio u zločinu.

Problem je što ljudi koji rade za 4.000-7.000 kuna mjesečno ostavljaju plaću na takvim mjestima. Naravno da je sve stvar osobnog izbora, ali puno toga odrade i marketing i dostupnost. Tko to niječe, nema pojma o vjeri, čovjeku, padu, životu, Sotoni i krijepostima.

Svakako, prvi korak trebala bi biti zabrana kladionica, kockarnica, automata i sl. blizu škola te bolja kontrola registracije aplikacijskih rješenja. Uz to, treba se zabraniti angažman poznatih osoba u takvim reklamama, kao i pojavljivanje reklama u dnevnim terminima u medijima. Nadalje, treba biti zabranjeno intenzivno oglašavanje plakatima i strogo ograničavanje broja plakata i takvih poslovnih prostora. Dodatno, potrebno je pooštriti kazne za pranje novca i pojačati mehanizme za uočavanje pranja novca.

Hrvatska je premrežena kapitalom iz susjednih država koji su dobiveni od trgovine ljudima, narkoticima, duhanom i oružjem. Strašno! Takav kapital ulazi u RH putem kafića, noćnih klubova, restorana, automat klubova, kockarnica, kladionica, trgovina. Zajedno s kontrolom kapitala, treba odraditi potpunu provjeru osoba-imatelja hrvatske putovnice, a koji su državljani susjednih država poznatih po trgovini narkoticima, duhanom, ljudima i oružjem.

Sramotno je i strašno koliko je takvog kapitala uplivalo u Hrvatsku, a još gore kakve se osobe kreću po Hrvatskoj s (lažnim) hrvatskim putovnicama. S time je dosta povezano i tržište nekretnina na kojem se također pere novac, a to negativno utječe na standard poštenih građana Republike Hrvatske jer rastu cijene nekretnina uslijed potražnje, kao i cijene najma. SOA (Sigurnosna obavještajna agencija) mora se itekako baviti ovime jer je upliv takvog kapitala prisutan, kako kroz gore spomenute radnje, tako i u medijskom svijetu.

Društvena prihvaćenost te sjaj i blještavilo i u slučaju pornografije i u slučaju klađenja baš je iritirajuća s obzirom da iza toga stoje jad i bijeda uništenog čovjeka. U tom smislu, potpuni je oksimoron izvanjski sjaj reklama koje privlače i unutarnji mrak kockarnica i automat klubova. Kladionice su na svakom koraku pa mladi prolaze pokraj njih na putu do škole pa dečki uplaćuju listiće dok ih cure čekaju vani. To je znak za uzbunu. U novije vrijeme, prava pošast su i sportsko-kladioničarske aplikacije.

Pojam kockanje odnosi se na bilo koju „igru” u kojoj postoji šansa za dobitak ili gubitak novca, a čiji ishod ne možemo predvidjeti. U kockanje spadaju bingo, strugalice, loto, sportsko klađenje, razni automati te igre u kockarnici poput ruleta, ajnca i sl. *

Kockanje je patološki poremećaj kontrole poriva, tj. nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog ponašanja ili poriva koji je opasan za samu osobu ili za druge. Kockanje, kao i pornografija, mijenja čovjekov mozak. Dr. Bagarić ističe da su kod ovisnika koji su ovisni 20-ak godina, vidljive jasne promjene na mozgu.*** Neki psihijatri ističu i da se teže skinuti s kocke, nego s droge, iako kod njih ne postoji tvar (supstancija) koja se konzumira pa kockanje spada u skupinu ponašajne ovisnosti. S kockanjem se češće započinje kao mlada osoba, a razdoblje adolescencije je posebno osjetljivo.

Ljudi kockaju radi:

  • osvajanja novca
  • zabave
  • kockanja u dobrotvorne svrhe
  • bijega od problema
  • podizanja raspoloženja – sličnost s konzumacijom droge -> PONAŠAJNA OVISNOST

“Ponašajna ovisnost započinje kada pojedinac iskusi zadovoljstvo povezano s određenim ponašanjem i ishodima tog ponašanja, u početku samo kao dodatni izvor zadovoljstva u životu, a kasnije i kao način za suočavanje sa stresom sve dok ne postane vrlo važan dio pojedinčevog života – žudnja za uključivanjem u to ponašanje koja se intenzivira sve dok osoba ne ponovi ponašanje, nakon čega obično osjeća olakšanje praćeno ushićenjem.”* (napomena: ponašajna ovisnost je i ovisnost o hrani, kupnji, internetu, video igrama…)

Kockanje i klađenje karakterizira solistička konzumacija, a mamac na koji se kockar i kladitelj navuku te koji postaje mehanizam ovisnosti je nada da će sljedeći put osvojiti dobitak i osjećaj zadovoljstva. Oni smatraju da osvajanje dobitka nema veze sa srećom, nego s njihovim vještinama i znanjem. Zato se posvete klađenju i kockanju kao svom primarnom poslu kako bi usavršili vještine. Kockanje i klađenje uništavaju obitelji i svakog čovjeka – i materijalno i odnosno i psihički.

“Patološko kockanje uključuje stalno i ponavljajuće problematično kockanje te nekoliko sljedećih simptoma koji nisu dio nekog drugog problema mentalnog zdravlja:

kockanje
Flickr.com
  • zaokupljenost kockanjem
  • potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja
  • učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim
  • nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja
  • kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti)
  • nakon gubitka novca na kockanju, kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio
  • laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje
  • nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kako bi se financiralo svoje kockanje
  • ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja

Još neki važni znaci kompulzivnog kockanja:

  • korištenje radnog vremena ili izostanak iz škole zbog kockanja
  • povećanje stresa u kući zbog kockanja
  • kockanje je način nabave novca za plaćanje računa
  • kockanje do posljednjeg novčića
  • kockanje duže od planiranog vremena
  • kockanje kao bijeg od briga i problema
  • kockanje kao slavljenje dobre sreće”*

Kako ističe dr. Robert Torre, u Jugoslaviji je klađenje i kockanje bilo ograničeno na lutriju i prognoziranje sportskih rezultata, dok su danas u Hrvatskoj prisutni sportsko klađenje, kockarnice i automati. U 2010., u Hrvatskoj je samo sportskih kladionica bilo oko 3.000. Liječnik ističe i kako, prema njemu, u Hrvatskoj dominiraju sportske kladionice ispred automat klubova i kockarnica, dok je lutrija i dalje dio zabave i razbibrige pretežito starijeg pučanstva kojeg regulira država**.

Kolika su pošast kockanje i klađenje pokazuju, primjerice, statistički podaci iz Australije koji kažu da su Australci izgubili 115 milijardi kuna na kocki u 2015. godini. Najviše gubitaka ostvareno je na poker aparatima.

Podaci iz SAD-a za 2015. govore da je 80% njegovih stanovnika bar jednom u životu kockalo, a iako su muškarci skloniji toj ovisnosti, sklone su joj i žene koje će rjeđe potražiti pomoć za liječenje. Kriminalne organizacije operu svake godine više od 140 milijardi dolara (više od 100 milijardi eura) u sportskom klađenju na svjetskoj razini, kako pokazuje izvještaj Međunarodnog centra za sigurnost u sportu (ICSS) iz Dohe***.

Prema procjeni, ovisnošću o kocki i klađenju pogođeno je više od 100.000 osoba u Hrvatskoj (2015.). Njima se trebaju pridodati i članovi njihovih obitelji koji trpe neizravne štete.

Što se tiče Biblije i naše vjere, nigdje se izričito ne spominje kockanje kako bismo ga mogli danas predstaviti, ali spominje se da su vojnici bacili kocku za Isusovu haljinu (uspomena na zli trijumf ubojstva) te se spominju rad, novac, talenti i odgovornosti (npr. 1Tim 6, 10; Mt 25, 14-30; 2Sol 3, 10-11; Lk 14, 28-30).

U kontekstu poruke Evađelja, kockanje i klađenje može se gledati kroz pohlepu i želju za lakom zaradom, tj. služenja bogatstvu, a znamo da to nije ispravno. Jednako tako, Bog od nas zahtijeva da pravedno i odgovorno upravljamo dobrima, da ljubimo Njega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim te svoje bližnje kao samoga sebe, a to je automatski u suprotnosti s kockanjem jer su sve posljedice kockanja štetne.

Zdravim razumom i praktičnošću dođe se do istog zaključka za mnoge stvari, tj. ne mora sve poimence biti zapisano u Bibliji. Mudrošću i razumom, koje daje Duh Sveti, naukom Crkve te savješću svakog čovjeka, treba razlučiti što je dobro, a što zlo.

Ispravni odgoj je od nenadoknadivog značaja za razvoj odgovornog i ispravno posloženog čovjeka. Onda pravila nisu pravila, nego način života, sastavni dio nas, sloboda. Teško je nešto nadograditi ako se nema na što nadograditi, a onda se zbog toga javljaju problemi. Sljedeći zaštitni mehanizam je zabrana marketinških aktivnosti koje promoviraju kockanje i klađenje. Scvaki čovjek slab je na nekom mjestu. Može biti ispravno odgojen i težiti ispravnim stvarima pa ga preko ruba gurnuti marketinško bombardiranje.

Ovisnici se mogu obratiti na bolničke odjele psihijatrije za pomoć ili svom obiteljskom liječniku koji će ih uputiti dalje.

Obratite pozornost na znakove.

Što bi država trebala napraviti? Prije svega prestati poticati kockarnice i kladionice, kao i društva koja se bave razvojem tehno igara. U ovisnosti nema razlike u rezultatu, iako je predmet ovisnosti različit. Hrvatska je postala baš rupa za pojedine poduzetničke ideje i rast troškova zdravstva.

Što bi roditelji trebali raditi nevezano za temu? Odgajati djecu.

Za kraj, obratite pozornost i na količinu vremena koje vaša djeca provode na mobitelu i igrajući video igrice. Ovisnost o njima je također pogubna na više razina.

Iz obiteljskog iskustva mogu reći kako moji nećaci ne vise po mobitelima. Dapače, nemaju ih, iako bi mogli imati najskuplje mobitele koji su dostupni na tržištu. Mogu provesti sat vremena preko vikenda na majčinom/očevom mobitelu, nitko se od njih radi toga ne valja po podu i ne stvara frku, odlični su učenici, pentraju se po drveću i lijepo druže s prijateljima (od kojih većina ima mobitel). Kad i dobiju mobitele, neće moći raditi što žele na njima.

Ako je potrebno, odmah djelujte i promijenite navike dok je vrijeme.

Izvori:

*”Kocka i mladi”, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2014.

**www.gospicko-senjska-biskupija.hr

***www.poslovni.hr

Waldorfska pedagogija nije za kršćane

Na tržištu se, uz državne vrtiće, pojavljuju i privatni vrtići koji nude odgoj po različitim pedagoškim načelima.

Uz pitanje želite li uopće upisati djecu u vrtić ili ih želite odgajati kod kuće, nekome se javlja i dvojba u koji vrtić upisati djecu.

Postoje državni vrtići, državni vrtići s vjerskim elementom, privatni katolički vrtići, vrtići drugih vjerskih zajednica, vrtići koji provode neku specifičnu pedagogiju, tj. odgojnu školu. Od zadnje nabrojanih, najviše se spominju vrtići s Montessori pedagogijom i vrtići s Waldorfskom pedagogijom.

Za Montessori vrtiće, prema literaturi koju sam preletjela i prema mišljenju katoličkih krugova, nema značajnijih zamjerki jer Montessori pedagogija nije suprotna nauku i odgoju prema katoličkim vrijednostima, iako su spominjali neke filozofske segmente koji nisu ispravni. Utemeljiteljica je katolkinja Maria Montessori.

Vjerojatno ste i vi bili odgajani prema nekim njezinim načelima, čak i ako niste išli u Montessori vrtić ili vaši roditelji nisu znali kako  primjenjuju neka načela koja koristi i Montessori. Ta načela su zdravorazumska: osposobiti dijete kako bi postalo odgovorna i samostalna osoba sposobna donositi odluke. Rekla bih da se ovdje radi o odgoju i usmjeravanju djeteta poštujući autentičnost osobe od malih nogu i od malih odluka. Kao što sam rekla, načela koja svaki razumni i dobri roditelji provode i bez Montessori vrtića. Ta načela mogu se čuti u crkvi, gdje su i moji roditelji puno naučili od isusovaca.

Waldorfska pedagogija druga je priča.

Vrtići koji primjenjuju načela Waldorfske pedagogije temeljene na teozofskim filozofskim načelima nisu u skladu s katoličkom vjerom i nisu za katolike. Ako nešto nije za katolike, ja bih to slobodno proširila i na kršćane općenito.

Iako je osnivač te pedagogije, dr. Rudolf Steiner, rođen u katoličkoj obitelji (čak u Hrvatskoj) svoj razvoj usmjerio je prema teozofiji i antropozofiji, tj. ezoterijsko-okultnom poimanju čovjeka koje se može vidjeti i u njegovoj pedagogiji te knjigama.

Nisam detaljnije proučavala ovu temu, ali na prvi pogled, pojednostavljeno i laički, mogu reći kako mi ova pedagogija ostavlja dojam spoja New Age-a, okultnog, poganskog, istočnjačkih shvaćanja i duhovnih koncepata koji je suprotan katoličanstvu. Ovo, laički rečeno, ima svoj stručan naziv, a radi se o antropozofiji, “znanosti o nadčulima” koja je zapravo i pseudoznanost i pseudokršćanstvo.

upitnik
Flickr.com

Vjerojatno u reklamnim materijalima neće biti istaknut filozofsko-dogmatsko-duhovni koncept pa mnogi roditelji neće ni znati o čemu se točno radi, nego će im se vrtići s tom pedagogijom i jakim marketingom činiti kao bolja odskočna daska za djecu. Postojanje Waldorfskih vrtića je legitimno, ali, ukoliko ste katolik te želite odgojiti katolike, onda je ovo opasan izbor, tj. ne može biti opcija za vas. Duhovna stvarnost prisutna u toj pedagogiji suprotna je od Božje stvarnosti.

Možete pronaći dosta članaka koji se detaljno bave i jednom i drugom pedagogijom pa dobro proučiti gdje upisati svoju djecu i što bi bilo najbolje.

Možda zaključite kako su najbolje opcije odgoj kod kuće ili da je državni vrtić (bez rodne ideologije) još uvijek dobar izbor, iako bi državni sustav mogao prijeći granice koje ne bi smio kad se govori o (pre)odgojnoj komponenti.

Na kraju se opet potvrđuje kako su roditelji ključni u odgoju djeteta. Sve polazi i dolazi iz kuće, a danas je odgojna komponenta jako ugrožena u smislu zatvaranja očiju roditelja, njihovom razmišljanju kako to nije njihova, nego zadaća institucija i njihovom nesvjesnošću koliko djeca uče iz njihovog ponašanja.

Kad čujem roditelje koji govore kako je odgoj njihovog djeteta zadaća vrtića i škole, pomislim kako je smak svijeta blizu. Ozbiljno. Na toliku glupost i OPASNOST, izaktivira mi se svaka stanica.

Pravo roditelja na odgoj djeteta s vrijednostima ne smije biti dovedeno u pitanje. Za desetak godina, kad će škole nuditi uglavnom New Age-ovski pristup, dok će katolički odgoj biti dodatno napadan i sprječavan, želim pravo roditeljima na odgoj vlastitog djeteta onako kako misle da je ispravno, a to sasvim sigurno nije New Age.

Kad računala i tehnologija zatupe čovjeka, New Age će biti tu za dodatno zatupljivanje i nirvanu. Čovjek mora ostati skoncentriran, fokusiran, smiren, usredotočen na prizemne stvari za sebe, zar ne? To je ono što nudi New Age. Bila bi šteta razmišljati o svom identitetu, onome što je ispravno ili kako možeš pomoći nekom drugom.

Na ispravan način treba pomoći onim roditeljima koji ne znaju, ne mogu ili im treba ohrabrenje i podrška na putu odgoja, ali nedopustivo je zbog takvih roditelja oduzimati drugima pravo na odgoj te nametati nove “vrijednosti” 21. stoljeća koje naša ministrica, gđa Divjak, toliko voli i slavi.

Problem je što ona i svi poput nje slave 21. stoljeće ne razmišljajući o posljedicama s kojima su se suočili svi oni koji su odbacili ispravne vrijednosti i Boga. Svatko snosi posljedice svojih postupaka, ali problem je kad takvi uvale u probleme i sve ostale, odnosno cijelo društvo.

Utorak nije bolji od ponedjeljka samo zato što dolazi nakon njega.

Krive interpretacije: fundamentalist vs. racionalist #integritet

Krive interpretacije, tj. interpretacije koje su nastale na temelju vlastitog gledanja na situaciju posebno su štetne kad se radi o tumačenju Biblije (vjerskim pitanjima) i pitanjima koja se tiču čovjeka.

Kako pokojni katolički svećenik i psiholog, otac Benedict J. Groeschel ističe, tada se pojavljuju dvije osnovne pogreške: fundamentalizam i racionalizam.

Fundamentalist želi sve uklopiti u “formulu” pomoću koje bi objasnio i otajstveno. Želi pojednostaviti otajstveno, a ono se ne može iskazati formulom. On ima problem sa shvaćanjem otajstvenog pa stalno ponavlja formule kojima, zapravo, ograničava shvaćanje onoga što želi sačuvati i što smatra bitnim, nesagledavajući kontekst uz pomoć mudrosti i razuma.

Racionalist kreće od svog shvaćanja, a ne od Objave te prihvaća ono što može uklopiti u svoje shvaćanje. Ono što ne može uklopiti u svoje shvaćanje neće ni prihvatiti.

Ako imate neku nedoumicu ili vam nešto nije jasno vezano za vjeru, uvijek se obratite ili svećeniku ili Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) kako biste dobili ispravan odgovor i tumačenje prije nego krenete istraživati mišljenja i tumačenja drugih ljudi po tom pitanju. To vrijedi za blogove, forume, emisije, članke i mišljenje ljudi. Ispravan odgovor je onaj koji dobijete od KKC, tj. KC.

Treba biti oprezan jer relativiziranje objektivne istine u kombinaciji s, danas dominantnim, naglaskom na vlastitom iskustvu i gledanju iz vlastitog doživljaja, ostavljaju jako velike posljedice poput krivovjerja i širenja tumačenja koja ne odgovaraju ni istinama katoličke vjere ni istini o čovjeku. S druge strane, svaki čovjek je na drugačijoj duhovno-emocionalno-intelektualnoj razini i treba pripaziti od koga uzimamo savjete koji se odnose na čovjekovu duhovnu i duševnu razinu. Svaki čovjek ima svoje iskustvo i doživljaj, ali vjera nije doživljaj i nije emocija. 

Ako to isto spustimo na razinu čovjeka, to može biti i situacija u kojoj čovjek počne živjeti prema očekivanjima i tumačenju drugih koji možda ne znaju kako povezati sve razine čovjeka onako kako treba niti poznaju čovjekovu situaciju. To uvijek loše završi po čovjeka. Nema ništa gore od nerazumnog čovjeka (bezumnika) koji sve radi po svom nagonu=instinktu=nezrelim emocijama ili prezentira nešto što nema veze ni s razumom ni s Evanđeljem. S druge strane, samo intelekt bez zrelih emocija jednako tako uništava čovjeka (pad anđela). Samo zrele emocije čovjeka mogu poštovati razum, prihvatiti i živjeti prema moralnim načelima i pravilima te se nadopunjavati s razumom u izgradnji najbolje verzije čovjeka i očitovanju volje, a onda i izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima.

Nezrele emocije, bilo izravnih aktera ili drugih iz njihove okoline, uz nedostatak duhovnog rasta i brige za dušu koja usmjerava prema Bogu, velik su uzrok problema u brakovima te užoj i široj obitelji koje uništavaju odnose, ne dopuštaju drugima da razvijaju svoje odnose, sprječavaju razvoj i osamostaljenje drugih ljudi, a osobe koje ih imaju su uništavalački uljezi u odnosu. Možda se premalo govori o tome pa se sve svede na tumačenje sistema “šutnje i patnje” koji u sebi može biti nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema.

Jednako tako, fundementalističko izvlačenje rečenica iz Biblije i konteksta predstavljaju istovjetan problem. Kao što B. J. Groeschel ističe, mnogi znaju rascjepkati Bibliju na dijelove (staviti naglasak na neke dijelove), ali je malo tko zna vratiti u cjelinu (razumjeti u cjelini i prenijeti onako kako jest). Nažalost, dokaz za to su i shizme u kršćanstvu i osnivanje različitih kršćanskih sekti i zajednica (koje je osnovao čovjek!), a i nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život pod izgovorom sudbine ili tko zna čega.

Vlč. Petar Nodilo te dvije krajnosti naziva ovako:

  • samoživost -> racionalist koji nema ništa s duhovnom dimenzijom i tradicijom te ne traži Boga, ne živi po Božjim pravilima i nauku, ne vidi ga u svakodnevnom životu i nema ništa s Njim. On se pojačano oslanja samo na sebe
  • nijekanje dara slobode -> fundamentalist koji ne prepoznaje dar slobode pa stalno razmišlja jesu li njegovi postupci u skladu s Božjom voljom, iako svaka od više mogućnosti može biti u skladu s Božjom voljom. On ne želi preuzeti odgovornost za vlastita djela i život u okviru Božje Providnosti te postupa dosta nerazumno

U principu, kad bih malo slikovitije objašnjavala, rekla bih ovako: s fundamentalistom ne možete normalno razgovarati jer vam samo citira rečenice iz Biblije iz straha da ne dođe nešto što ne razumije pa mora imati spremnu rečenicu (vi o nečemu što nije duhovna ili vjerska tema npr. nogometu, on citira Bibliju), dok s racionalistom ne možete normalno razgovarati jer je on bog i ne postoji ništa osim njega, a svi mi ostali smo ludi i nerazumni jer vjerujemo u Boga većeg od nas samih (vi o tome zašto nešto nije moralno, on o petljanju Crkve ili vjere u njegov krevet).

To su dva temeljna oblika vjerske (možda i osobne) nezrelosti. Kako kaže B. J. Groeschel: hvala Bogu što nas tako dobro poznaje pa su i fundamentalist i racionalist dovoljno nedosljedni, tako da ipak uspijevaju vjerovati.

Opet mislim da bi se moglo sažeti na sljedeći način: religioznost&duhovnost, moli&radi, vjera&djela, disciplina i življenje prema nauku+milosrđe i milost, vjera&razum. To je ono po čemu se Katolička Crkva i mi, njezini vjernici, razlikujemo od svijeta. To je ono po čemu se i razlikujemo od protestanata ili drugih kršćanskih sekti.

Katolik mora slušati katolička tumačenja, a ne protestanstska, kao što mora prisustvovati katoličkoj liturgiji, pobožnostima i kontemplaciji, a ne protestantskim i s time treba biti jako oprezan. Primijetila sam trend protestantizacije među katolicima i ne smatram to dobrim. Jedna je sveta i sveopća Katolička Crkva, a više od 3.500 je protestantskih sekti i sljedbi. Treba biti oprezan.

konzervativnost ≠ fundamentalizam

Uzdignuti se iznad sebe u pobožnim raspoloženjima, a u životu i radu ne podvrgnuti sebi svoj duh, bio bi znak da ta raspoloženja ne potječu od Boga niti su u Bogu.

Sv. Franjo Saleski

Sangvinik i flegmatik

Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

SANGVINIK

Bog ljubi vesela darivatelja. (2 Kor 9,7)

Kreativna, vesela, odvažna naravna sklonost sangvinika ka gledanju na vedriju stranu, uživanju u ljudima i traženju pustolovina katkada ima za posljedicu površnost i lakoumnost, ali ovaj svijet je vedrije, veselije mjesto zahvaljujući njegovu nadahnuću, oduševljenju i prijateljskom raspoloženju.


Jača strana sangvinika jest njegova sposobnost ‘življenja u sadašnjemu trenutku’. Zbog toga što ne razmišlja o prošlosti i što ne troši vrijeme brinući se za budućnost, on ima vrlo optimističan, radostan stav prema životu. Sangvinik je često pustolovan, poduzetan i kreativan te izvor nadahnuća za druge ljude.

sangvinik
Rtl.hr

Premda se u njemu brzo i lako izaziva emocija ili reakcija, ta se reakcija uopće ne zadržava kod sangvinika. Njegovu je znatiželju lako potaknuti i njegovo zanimanje za nešto lako se budi. To je, zajedno s njegovom naravnom ekstrovertiranošću, ono što čini sangvinika obično srdačnim, otvorenim, komunikativnim, uvijek u potrazi za novim pustolovinama i prijateljima. U skladu je sa svojih pet osjetila zbog čega ima oštro oko za detalje i pazi na izgled. To, također, može biti izvor nevolje budu li mu osjetilna zadovoljstva i vanjski izgled previše privlačni.


Odnosi su krajnje važni sangviniku. Oni su srdačni, suosjećajni, velikodušni i spremni ugađati. Velika im društva daju energiju, dobro surađuju s drugim ljudima i prihvaćaju ih. Žele ugoditi svojim roditeljima i učiteljima.

Sangvinikova spremnost za ugađanjem, međutim, katkada je u raskoraku s njegovom potrebom bivanja u središtu pozornosti. Naš je sangvinični sin bio nekoliko puta kažnjen (nezasluženo, po njegovu mišljenju) zbog svojeg ekscentričnog ponašanja za vrijeme nastave u školi, dakako u cilju zadobivanja pozornosti. Sangvinici vole biti u središtu pozornosti i draža im je kvantiteta (i ne nužno kvaliteta) prijatelja. Oni žele učiniti druge sretnima – ili ih barem dobro nasmijati!

Nepostojan sangvinik lako pokazuje svoje duboke emocije, premda te emocije nemaju dug vijek i, premda se mogu pripisati naglosti, nerazboritosti ili impulzivnosti, on je rijetko kada namjerno drzak i tvrdoglav. Sangvinično dijete uči brzo, iako može imati poteškoća s pamćenjem. Budući da stalno otkriva nove interese poput leptira što leti od cvijeta do cvijeta, sangvinicima može biti teško zaći duboko u neko područje proučavanja ne zato što nisu intelektualno sposobni, nego zato što njihovu pozornost lako zaokuplja nešto novo.

Među slabije strane sangvinična temperamenta spadaju sklonost k površnosti zbog neposrednosti reakcija i kreativnih zamisli, nedosljednost zbog kratkotrajnosti njihovih dojmova i senzualnost. Kad se u njima probude strasti, nemaju ustrajnost odoljeti napasti. Zato što pridaje toliku vrijednost odnosima i ugađanju drugima, sangvinik je često sklon zaboraviti ono za što zna da je ispravno, samo da bi se uklopio u društvo.

Katkada se kaže da sangvinici ‘ulaze u prostoriju najprije ustima’. Zbog potrebe da budu u središtu pozornosti, skloni su pretjerivati i nepromišljeno govoriti te zadirkivati druge ljude. Njihova sklonost govorenja prije nego li razmisle često ima za posljedicu to da se moraju ispričavati zbog toga što su povrijedili nečije osjećaje. Takvo ispričavanje obično ne pada teško sangviniku koji stvarno želi da ga svi vole.

Duhovni pisci ističu kako sangviniku nije teško ići na ispovijed, dok kolerik ne želi ispovijedati grijehe zbog ponosa, a melankoliku je razotkrivanje vlastitih, duboko skrivenih mana krajnje bolno.

Sangvinik će vjerojatno uživati u poslu u kojemu je izraženo bavljenje drugim ljudima. On će željeti koristiti svoje kreativno brzo razmišljanje za iznošenje novih ideja, projekata i pothvata. S druge strane, podrobni, naporni zadatci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti nešto mukotrpniji za zanesena, društvenoga sangvinika.


Kada se radi o duhovnomu životu, manje su šanse da će sangvinik postati žrtvom farizejskoga legalizma zato što on daje prednost odnosima i slobodi izražavanja. Međutim, kada su loše izgrađeni u vjeri, ta njihova sklonost može imati za posljedicu niz nediscipliniranih i nepovezanih uvjerenja koja se temelje prije na njihovim osobnim sklonostima nego li na istini.

Međutim, ako sangvinik razvije prisan odnos s Kristom, u njemu se može razviti i vjernost i poslušnost prema autentičnu učenju Crkve.

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15).
Kad sangvinik, koji je pun ljubavi prema životu i koji rado ugađa ljudima, otkrije da je Isus Krist pravi prijatelj njegove duše, on tada započinje hod prema duhovnoj zrelosti. Rezultat toga bit će dubina i postojanost osobnosti. Takav će mu hod pomoći otkriti tko je on u stvari i tko je Onaj kojemu je najvažnije ugađati!


Sangvinike treba visoko cijeniti kao članove obitelji, organizacije ili vjerske zajednice. Oni daruju sebe, velikodušni su, surađuju i puni su ljubavi. Kad ga bude motivirala ljubav prema Kristu i pažnja na duhovnomu izgrađivanju, sangvinik će, dok bude širio Kraljevstvo i privodio druge duše Kristu, pokazati veliku energiju, osjetljivost i živost.

FLEGMATIK

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9)

Flegmatici su suzdržani, razboriti, razumni, misaoni, uljudni i pouzdani.

Njih nije lako uvrijediti ili razgnjeviti, a u njihovu govoru nema živosti i pretjerano puno riječi. Vjerni su i odani, tolerantni i rado pružaju potporu. Imaju prikrivenu željeznu volju, što se često previđa zato što su toliko ugodni ljudi. Imaju dar raspršiti napete situacije. Flegmatici su izvrsni diplomati i vojni stratezi. Odlični su vatrogasci, policajci, vojni časnici. Ističu se u profesijama u kojima je bitno ostati miran pod pritiskom.


Ako ste flegmatik, dobra je vijest da nećete morati pohađati tečajeve obuzdavanja gnjeva! Potrebno je mnogo toga da bi se flegmatika razljutilo. Oni su poznati po ležernoj naravi. Imaju puno zdrava razuma i psihički su uravnoteženi. U govoru i pismu obično su jasni, koncizni i promišljeni. Izvrsni su slušatelji i puni empatije za druge ljude. To su prijatelji koji pružaju potporu, strpljivi su s teškim ljudima i u teškim situacijama i uvijek obzirni. Prihvaćaju tradicije i pravila te neće “pružati otpor sustavu”. Mogu upravljati birokratskim sustavom ili sustavom u kojemu je hijerarhija jasno uspostavljena.

Međutim, oni ne vole sukob ili suprotstavljanje. Od našega najstarijeg sina, flegmatika, nedavno se tražilo sudjelovanje u školskomu natjecanju u debati. Što će napraviti flegmatik koji ne voli sukobe ako mu ocjena ovisi o raspravi s nekim protivnikom? Rezultat je bio gotovo komičan. Njegov je protivnik započeo riječima: “Držim da uporaba alkoholnih pića treba biti dopuštena osobama koje imaju najmanje 21 godinu zato što bi mlađi od te dobi bili neodgovorni.” Naš je sin odgovorio: “Slažem se s tobom, ali mislim da bi se ta dob trebala pomaknuti na dvadeset dvije godine. Te bi osobe bile još odgovornije.” Njegov je siroti protivnik ostao bez riječi.

Na poslu su flegmatici pouzdani, točni i uredni. Oni mogu unijeti sklad u gotovo svaku skupinu. Introvertiranost flegmatika, kombinirana s važnošću koju pridaju odnosima, privlači osobe ovoga temperamenta apstraktnim ciljevima kao što su ljubav, domoljublje, religija i lojalnost.

Oni su, međutim, nerado vođe. Više vole posao koji pruža sigurnost nego li onaj koji je zahtjevan i s visokim postignućima. Mnogi flegmatici postaju učiteljima. Privlačna im je rutina i sigurnost toga posla, a i dobro su opremljeni strpljivošću za rad s djecom. Inženjerstvo, znanost, strojarstvo i stolarstvo također su dobra područja za flegmatike koji su usmjereni na detalje. U vjerskome životu govorilo se da su monasi, koji su marljivo stvarali iluminirane rukopise, bili flegmatici.

13532874_10154266482972748_531584162838034526_n

Zbog suzdržane naravi, flegmatike se katkada optužuje da nisu prodorni ili da im nedostaje oduševljenja i spontanosti. Budući da im je težnja ugađati i da po svaku cijenu žele izbjeći sukob, oni mogu postati previše pomirljivima. Katkad su toliko pomirljivi da se čak ima dojam kako i ne znaju koje su njihove vlastite želje!

Za razliku od sangvinika čija je značajka privlačenje stvari (drugi ljudi, iskustva, novosti i materijalni predmeti), flegmatik je poznat po tome što izbjegava stvari: konflikte među ljudima ili zahtjevan fizički rad ili umno naprezanje. Flegmatik bi mogao udovoljiti pritisku svojega vršnjaka ili nekoga jednakog položaja na poslu samo kako bi sačuvao mir ili izbjegao sukob (i na taj način može biti nadvladan), dok sangvinik prirodno teži biti tamo gdje je u društvu njemu ravnih najžešće.


Dok se kolerik mora obuzdavati, flegmatik (čiji je temperament dijametralno suprotan kolerikovu) se mora pobuđivati. Kolerik je strastven; flegmatik miran. Flegmatikova suzdržanost može ostavljati dojam nezainteresiranosti.


Flegmatik će pokazivati takav izravan, znanstven, nepristran i realističan pristup u radu i u proučavanju. Oni koji su intelektualno nadareni mogu postati velikim učenjacima i znanstvenicima i njihove će analize biti objektivne i nepomućene strastima bilo sangvinična, bilo kolerična temperamenta (koji će vjerojatno donositi zaključke naprečac ili ostvarivati vlastite skrivene namjere). Takva nepristranost može biti korisna u znanstvenomu radu dopuštajući flegmaticima provođenje bezbrojnih sati pozorno ispitujući i analizirajući neko znanstveno istraživanje, ali će biti frustrirajuća u nekomu odnosu. Međutim, kad flegmatik bude potaknut na postizanje nekog cilja ili ostvarivanje nekog ideala, on će biti nepokolebljiv i ustrajan.


U duhovnomu životu, flegmatiku može biti puno lakše prihvatiti doktrine i učenja Crkve te on možda ne će biti toliko sklon, kao što bi to možda bio kolerik, prepirati se s učiteljstvom. Poslušan i kooperativan flegmatik može prihvaćati učenja Crkve bez provjeravanja pa će ga se možda morati poticati da svoju vjeru internalizira i personalizira. Dobar odnos sa svećenikom, kapelanom za mlade ili čak duhovnim vođom pomoći će flegmatiku preuzeti aktivnu ulogu u apostolatu Crkve. Ne bude li flegmatik uvidio koliko je neophodna njegova osobna suradnja, mogao bi završiti tako što će samo grijati klupu u crkvi nedjeljom i tako što nikada ne će istinski prigrliti svoju krsnu obvezu – pomagati u širenju kraljevstva Božjega.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije

Kolerik i melankolik

Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

KOLERIK

Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? (1 Kor 9,24)

Entuzijazam, energija, inteligencija i snažna volja kombiniraju se kako bi koleričan temperament učinili klasično energičnom, poduzetnom i prodornom osobom.

Bilo kod kuće ili na poslu, kolerik će preuzimati vodstvo i obavljati mnoge stvari u kratkom roku. Kolerik reagira brzo i intenzivno – odlučnost je njegova značajka. Osim toga, on je ekstrovertiran i samouvjeren te s lakoćom preuzima brigu o ljudima i situacijama. Protivljenje mu nikada nije kamen spoticanja, već prije dodatan poticaj za djelovanje. Dinamičan i izravan, kolerik je oštrouman i misli samostalno. On će vam uvijek dopustiti da znate što misli.

boksacke-rukavice
Flickr.com

Kolerik će svojim zanosom i energijom privlačiti k sebi druge ljude. On živi od djelovanja, a rad ga okrjepljuje. Optimističan je i velikodušan, cijeni uspjeh u radu i postavlja visoke ciljeve. Moć mu godi, cvjeta kad ima natjecanja i siguran je u svoje odluke.

Kolerici su izrazito racionalni – očekuju da će za svaki argument čuti dobre razloge. Čak ni kao djeca neće prihvatiti: “Zato što sam ja tako rekao” kao dobar razlog da nešto napravi. Kolerici mogu shvatiti krupnu sliku stvari i prenijeti svoje viđenje drugima, rođeni su organizatori i nastoje se uzdizati do položaja vlasti. Drugima lako izražavaju svoje ideje, ali su manje spremni slušati. Mrsko im je “gubiti vrijeme” na sastančenja, na odnose između zaposlenika ili na trivijalne detalje.

Mnogi su poduzetnici kolerici. Skloni su ne delegirati poslove zato što drže kako ih sami mogu obaviti bolje i brže te zato što uživaju u vlastitoj produktivnosti. Kolerik može biti uspješan i kao glavni izvršni direktor, vojskovođa, osnivač ili u bilo kojoj drugoj profesiji u kojoj će se cijeniti njegova vizija i sposobnost za vodstvo.


Dakako, postoji i nepovoljna strana ove energične i žestoke osobnosti.

Kolerik brzo osuđuje, brzo donosi mišljenje i tvrdoglavo gura naprijed često bez valjana razmišljanja, a katkada i bez milosti prema ljudima koji mu se nađu na putu. Ako ste ikada donijeli kući nešto što se mora sastaviti i uključiti bez čitanja naputaka, onda ste možda kolerik. Kolerik smatra da je čitanje naputaka ili proučavanje karte prije izlaska iz kuće puko gubljenje vremena – on će sve shvatiti usput.

Zbog svoje inteligencije, odlučnosti i visoke produktivnosti, kolerik je nestrpljiv, a katkada i prezriv prema onima koji su manje talentirani od njega. On može nastojati dominirati drugima, biti nepopustljiv, diktatorski nastrojen, pretjerano ambiciozan i tvrdokoran. Sklon je oholosti i gnjevu.

Otac Conrad Hock piše: “Kolerik će radije umrijeti nego se poniziti.” Katkada se može imati dojam da su ljudi koleriku od drugorazredne važnosti. Kolerik koji ne nastoji rasti u krjepostima može vrlo brzo postati utilitarist u pristupu ljudima i stvarima.


Ako ste kolerik, neka vas ne vrijeđa činjenica da je mnogim zloglasnim diktatorima u povijesti bio zajednički vaš temperament. Kolerici su skloni predvoditi druge ljude snagom ideje, cilja ili samoga zanosa prije nego li odvojiti vrijeme za formiranje, uvjeravanje ili poučavanje ljudi koje vode. Jednako tako je istina da su mnogi veliki sveci baš ovoga temperamenta. Sveti je Pavao nekada bio najveći progonitelj kršćana. Nakon obraćenja postao je najdinamičnijim apostolom.

Kolerik se može plašiti bliskosti u osobnim odnosima. On je previše samostalan, nestrpljiv i neosjetljiv. Prilikom donošenja odluka može žuriti i biti nerazborit, a onda poricati da je napravio pogrješku. Sklon je prikrivati svoju nesigurnost i optuživati druge za vlastite pogrješke.

Kolerici će biti vrlo vrijedni zaposlenici, ako ne i osnivači same tvrtke. Oni su sami po sebi motivirani, usmjereni na zadatke, brzo razmišljaju, pragmatični su i energični. Uživaju u svojemu radu. Uživaju u vođenju projekta i rukovođenju ljudima, ali katkada ih treba podsjećati da ne radi svatko tako brzo kao oni. Katkada, odlučni u ostvarenju rezultata, mogu prelaziti preko osjećaja svojih suradnika kako bi dovršili posao koji im je pri ruci.


Duhovni život čije su značajke stroga disciplina i poslušnost od odlučujuće je važnosti za kolerika kako bi mu se pomoglo svladati sklonosti k oholosti, gnjevu i tvrdoglavosti. Morat će učiti kako se postupa s drugim ljudima s ljubavlju, poniznošću, blagošću i razumijevanjem. Najprije će biti potrebno uvjeriti kolerika kako mu je duhovni život zaista potreban, da može imati povjerenje u svojega duhovnog vođu, kako se mora poniziti pred Bogom i naučiti krjepost poslušnosti. Naučit će postupati s bližnjima s više razumijevanja i praštati im, a bit će ponizniji tek kada shvati kako su prirodni darovi njegova temperamenta darovi od Boga, a ne nešto što je on osobno stekao ili zaslužio.

MELANKOLIK

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! (Mt 5,6)


Melankolik je, više nego li bilo koji drugi temperament, sklon cijeniti ideal – bilo da je to istina, ljepota ili pravednost.

On može biti obziran, pobožan, suosjećajan, sklon samoći i razmišljanju. Kaže se da melankolik toliko čezne za nebom da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Budući da je osjetljiv i idealističan, duboko ga brinu nepravde i opačine. Njegov ga idealizam, spojen sa suosjećanjem za čovječanstvo i osjećajem za pravdu, može odvesti u neki humanitarni poziv. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovoga temperamenta.

Mnogi su melankolici postali velikim svecima – utemeljiteljima redovničkih redova, reformatorima, velikim misticima i teolozima. Melankolik je principijelan, dosljedan, vjeran i ustrajan. Uredan je, marljiv i pazi na detalje. Razumije i cijeni misterij i dubinu života.

Taj isti idealizam može biti i uzročnik kritizerskog i osuđivačkog stava melankoličnih osoba prema drugim ljudima, prema onima koji ne “zadovoljavaju”. Taj je idealizam prikladan za vještine vodstva, ali je katkada uzročnik nepraktičnosti i nepokornosti melankolika, njihove nesposobnosti da budu timski igrači. Oni su skeptični u odnosu na sve što se čini pojednostavljenom etiketom ili kategorijom kao što su četiri temperamenta.

Značajka melankolična temperamenta jest slaba ili mlaka početna reakcija na podražaj. Intenzitet reakcije se vremenom povećava i reakcija obično traje vrlo dugo. Zbog spora reagiranja i sklonosti k introvertiranosti, melankolici uglavnom odlučuju na temelju ideala. Oni čeznu za savršenstvom, a tek malen broj ljudi može zadovoljiti njihova očekivanja i njihove snove. Stoga nije nikakvo čudo što stalno čitaju!

Melankolici grade odnose vrlo polagano – oni su zapravo posve zadovoljni kad ih se ostavi na miru. Ne započinju odnose i može im biti potrebno puno vremena za stjecanje povjerenja u nekoga, ali kad jednom izgrade neki odnos, vjerni su i vrlo iskreni. No, ako ih tko uvrijedi ili ako doznaju da ih je tko izdao, mogu biti neumoljivi u nepraštanju.

Melankolikova misaona narav u spoju s njegovim ciljem dostizanja savršenstva, navodit će ga u zapažanje svih poteškoća novog pothvata ili predloženoga projekta, u brigu o svim mogućim negativnim ishodima te na ukazivanje na pogrješke i nepravde. Učinak može paralizirati melankolika. Kad je Hamlet izgovorio svoj čuveni monolog “Biti ili ne biti”, on je tada izražavao temeljnu melankoličnu dispoziciju. Hamlet nije bio u stanju djelovati zbog svoje intenzivne introspekcije i njezina kočećeg učinka.

Melankolik čezne za savršenstvom pa, budući da ga ne može postići, može početi gubiti samopouzdanje i klonuti duhom. On vidi probleme tamo gdje drugi temperamenti (kao što je kolerik) vide izazove i dobre prilike za sebe. Međutim, premda melankolike mogu zbuniti i blokirati vrlo trivijalne stvari, zanimljivo je da su oni često sposobni svladavati vrlo velike krize i to dostojanstveno i samouvjereno.

Zašto se melankolici muče s malim stvarima, ali ne i s onim velikim? Nismo sigurni što bi bio odgovor na ovu zagonetku vrlo složena melankoličnoga temperamenta. Jedna teorija kaže da melankolik živi svoj svakodnevni život očekujući da bi se u svakome trenutku moglo dogoditi nešto loše.

Jedna melankolična osoba koju poznajemo uvijek ima spreman popis žalbi: djeca se loše ponašaju, tržište rada izgleda sumorno, rodbina stalno ratuje među sobom, ali kada je ozbiljna bolest zaprijetila njegovoj obitelji, taj je melankolik bio pod tim pritiskom smiren i oslanjao se na duhovnu snagu. No, da nije imao takav temelj, taj je melankolik vrlo lako mogao pasti u duboku depresiju.

slika-2-120x150
Flickr.com

Zbog sklonosti razmatranju i odmjeravanju svakog razloga za i protiv nečega, melankolici se mogu doimati kolebljivim i neodlučnim. Oni će možda trošiti previše vremena na planiranje i pripremanje, a premalo vremena na provođenje svojih planova u djelo. Njima je katkada vrlo teško uključiti druge ljude u projekt zato što ne znaju prenijeti entuzijazam za njega, a ne zato što sami nemaju u sebi dovoljno entuzijazma. Iz nekog razloga, melankolik je sklon biti manje fizički snažan od drugih temperamenata. Dok se čini kako kolerik vrvi snažnim entuzijazmom, melankolik je obično mirniji, slabiji te skloniji manjim boljkama koje mu slabe volju.


Melankolici, zbog sklonosti k pesimizmu, mogu biti pretjerano zaokupljeni sobom. Za njih bi bilo dobro da se jako potrude kako bi postigli samopouzdanje te da se počnu uzdati u Boga. Moraju nastojati biti pažljivi i velikodušni prema drugim ljudima u potrebi (što bi bila borba protiv njihove sklonosti samosažaljevanju). Samosažaljenje je zamka koja melankolika može zadržavati u kratkovidnu, neproduktivnu načinu života. Nastavnici i roditelji mogu pomoći svojim učenicima, odnosno djeci tako što će ih poticati na redovito vježbanje i dobru ishranu te na učenje načina na koji se razvijaju povjerenje, optimizam i entuzijazam.


Prvi je korak katkada najteži. Zbog jasne svijesti o svemu što bi moglo poći krivo, melankolik će na početku novog projekta ili na početku nove faze u životu često pokazivati izrazitu neodlučnost. Melankoliku je potrebna pomoć u obavljanju tog najtežeg dijela posla – možda pomoć uviđavna učitelja ili nastavnika, roditelja ili duhovnoga vođe koji mu mogu pomoći tako što će u njega ulijevati samopouzdanje koje mu nedostaje i tako što će ga nadahnjivati optimizmom.
Kako otac Hock kaže, melankolik ima “jaku volju spojenu s talentom i snagom”, ali može biti pretjerano oprezan, čak do te mjere da ne će imati “nimalo hrabrosti”. Stoga je savjet koji slijedi postao poslovičan: “Baci melankolika u vodu i on će naučiti plivati.”

Na poslu će netko čiji je primarni temperament melankoličan biti velika prednost u svakomu radu koji bude zahtijevao preciznost, podrobnost, dosljednost, organiziranje i produbljenu analizu. Poznajemo nekoliko melankolika koji su urednici, pisci, edukatori i financijski analitičari. Neki su čak nadzornici sposobni nanjušiti korporacijske malverzacije. Samo nemojte tražiti od njih da obavljaju prodaju putem telefona! Isto tako, nemojte očekivati od njih da budu najosjetljiviji rukovoditelji u upravljanju ljudima: melankolici su skloni previđati neophodne vidove postupanja s ljudima, kao što su odnosi među ljudima, izgradnja tima ili podizanje motivacije.


Melankolik se u duhovnomu životu treba usredotočiti na osobnu bliskost s Kristom zato što njegovu narav privlače najviši ideali i zato što se ne će smiriti sve dok se, kako je to sveti Augustin rekao, ne smiri u Gospodinu. Nadalje, melankolik će samo pomoću prisna odnosa s Kristom moći naučiti smanjivati svoja pretjerano kritička očekivanja od drugih ljudi (takvo povjerenje valja polagati samo u Boga) i svladati naravnu sklonost k žalosti.
Snažan nutarnji život pomoći će melankoliku doseći bliskost s Bogom, nadnaravnu radost i mir. Dobar duhovni vođa može uvelike pomoći melankoliku tako što će mu pomagati postavljati razborite ciljeve, podsjećati ga na brigu o zdravlju i o svojim ljudskim potrebama te da donosi konačne duhovne odluke.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije

Prirod(n)a čuda

Do prije četiri godine, priroda mi nije predstavljala isto što i danas.

Onda se puno toga promijenilo.

Shvaćala sam njezinu važnost i ljepotu. Nedvojbeno je koliko je bitna njezina čistoća te zdravlje flore i faune za zdrav čovjekov život, ali do tada me nije nadahnjivala niti bih provodila vrijeme u njoj za molitvu, kontemplaciju, razmišljanje, skupljanje snage, traženje ideja i sebe.

Usprkos tome, uvijek je bila u mojoj blizini, makar kroz domaće životinje, veliko dvorište, prepuni vrt, skakanje s drveta u lišće ili igranje na nogostupu tijekom odrastanja. Nebo mi je uvijek bilo pojam Božje svemoći, neograničenosti i misterija ljepote i nekako je produhovljavalo moj romantični i sanjarski dio zaljubljen u ideale, knjige i pisanje, a kojeg odlično balansira moja odgovornost, odgoj i karakter u elegantnoj suknji i štiklama.

Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine usmjeravaju čovjeka prema shvaćanju kako je velika većina stvari za kojima danas trči besmislena, a da one lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Možda sve ljude ne skrene s puta u smislu da će početi radi loše stvari, ali ih skrenu s puta jer zaborave što je najvažnije npr. da je obitelj blago i da članovi obitelji cijene vrijeme koje provedemo s njima, a ne samo materijalne stvari koje im omogućimo poštenim radom. Drugi, pak, olabave u sakramentalnom životu i moralnim principima.

Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i, u toj jednostavnosti, primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Kako je prelijepa spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti.

Zapravo, molitva u prirodi, pa i samo boravak u prirodi, podsjeti da je  bitno ono nepromjenjivo, tj. podsjeti na ono bitno. Otvori čovjeka kako bi on primijetio sva čuda oko sebe, a kroz ta čuda Božju prisutnost – kroz lahor, cvrkut ptica, miris pokošene trave, sjaj sunca na obzoru, oblake nad gorama, otvoreno nebo nad vrhovima gora koje se pruža u beskonačnost. Sve to čovjeka potiče na kontemplaciju, skrušenost, promišljanje.

Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka – svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i tome se čovjek može samo diviti te primijeniti u svom životu.

Upravo ta nepromijenjivost i jednostavna neopterećenost biljnog i životinjskog svijeta daju sigurnost i oslonac jer u toj jednostavnosti sve funkcionira. Primijeti se Božji sklad i red kako čovjek nikada ne bi mogao urediti. To je ono što nas usmjerava prema Bogu, što nam pokazuje da je Bog u svemu.

Čovjek se ne može moliti samo kad pobjegne u prirodu. Molitva treba biti dio svakodnevice i trebala bi pronaći mjesto u čovjekovom životu. Pronađite vrijeme/molitvu/pobožnost/katoličku kontemplaciju.

Emotivna i duhovna zrelost također utječu na to kakva je naša molitva i za što molimo. Drugim riječima, boravak u prirodi može se iskoristiti za osobni razvoj, kako psihološke, tako i duhovne dimenzije, a onda i tjelesne.

Priroda, molitva u prirodi, duhovne obnove, susreti na koje idu pripadnici molitvenih zajednica, slavljenja i sl., NIKAKO ne mogu biti zamjena za misu, sakramentalni život i nepretakanje vjere i nauka u djela bez obzira koliko redovno i marljivo odlazili na te aktivnosti.

Liturgija je iznad svega i nema zamjene za misu i sakramentalni život jer se misa događa po Kristu i s Kristom i u Kristu u ime cjelokupne zajednice vjernika. Ona je najveličanstvenije čašćenje i slavljenje Presvetog Trojstva gdje svaki znak, ponašanje i stav ima svoje značenje. Zato je bitno da vjernici na ispravan način i ispravnim izražavanjem stava sudjeluju na misi. Ova razlika je vidljiva i u tome što svećenik nosi svečano (misno) ruho za vrijeme mise, dok npr. pri moljenju pobožnosti ne nosi misno ruho. Drugim riječima, i misa i pobožnost imaju svoje uloge, ali jedno ne može zamijeniti drugo.

Vjera nisu emocije pa treba biti oprezan jer sam primijetila tendenciju ljudi da je tako doživljavaju i u tom smjeru razvijaju.

Emocije su sastavni dio čovjeka i on mora težiti da one budu zrele, a upravo zbog toga što ljudi ostanu na razini nezrelih emocija, znaju stvoriti zbrku i svakakve probleme u odnosima ljudi. Bile one zrele ili nezrele, emocije nisu vjera. Vjera je nešto drugo.

10610948_10152781830862347_4145094896397623681_n
‘Vjera je umjetnost držanja za nešto što je tvoj razum jednom prihvatio unatoč tvojim promjenama raspoloženja.’/Fb C.S.Lewis quotes

O krivim pristupima više ovdje.

Zašto joga nije za kršćane pročitajte ovdje.

Čovjeku bude dano puno toga kroz molitvu, ali ne u smislu da pobijedi njegova nogometna momčad ili da dobije posao preko veze ili da prođe ispit kojeg nije pripremio ili da mu štima analiza nečega u koju nije uložio truda koliko je trebalo.

Zašto?

Zato što to nisu ispravne molitve – daj sve od sebe i moli se da i Bog blagoslovi, ali ni cilj molitve i svih vjerničkih postupaka nije “ti meni, ja tebi pristup” kako ne bismo imali nikakvih problema, nego strpljivost i pošteni život kako bismo stigli u nebo i vjerovali u vječnu nagradu i kaznu.

Bude mu dano da shvati kako može pronaći način svoga djelovanja, bude mu dan mir, pouzdanje, novi žar jer kroz molitvu razgovara s Bogom. Kad osoba osjeti Božju prisutnost, kada Boga prepozna u i oko sebe, kada razgovara sa živom osobom, onda ne može ostati nepromijenjena.

Bog iscjeljuje slomljena srca, odmara umorne, liječi depresivne, daje snagu tjeskobnima, zabrinutima, prosvjetljuje pamet, pomaže neodlučnima… (pa i) kroz molitvu u prirodu. Smisao i cilj molitve nije doživljavanje čuda, nego ostanak vjernosti Bogu.

Molitva krunice i promišljanje o otajstvima u prirodi je pravo oružje.

Hrabro naprijed!

Tko traži, taj i nađe.

Hod srama/Walk of shame

Prema wikipediji, hod srama (walk of shame) odnosi se na “situaciju u kojoj osoba mora sama hodati među strancima ili poznanicima zbog nekog sramotnog razloga prije nego što dođe do mjesta privatnosti i mira. Često se odvija ujutro nakon noći provedene u izlasku. Podrazumijeva se da su ljudi koji hodaju hod srama proveli noć u domu seksualnog partnera, a najčešće se odnosi na seks za jednu noć”.  

Hod srama podsjeća me na metaforički oksimoron (nap. oksimoron = spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz, npr. požuri polako, topla zima) jer spaja hod, koji nije nešto što bi trebalo biti problematično ili sramotno, sa sramom.

S obzirom da hod kao hod nije sramotan, što ga onda čini sramotnim? Nešto ga mora činiti sramotnim ako se tako zove.

Sramotnim ga čini ono što mu prethodi u okolnostima u kojima se dogodi, je li tako?

Ako se na seks može gledati samo kao na rekreaciju ili zabavu bez obveza ili konsenzualni hobi seksualnog partnera i seksualne partnerice kroz koji jedno drugome ne otimaju dio duše, zašto postoji hod koji se zove hod srama?

Možda zato što čovjek može zavarati druge. Može slušati društvo koje mu daje zeleno svjetlo, ali ne može zavarati svoju dušu koja se nalazi duboko u nama. Duboko u sebi zna da nešto nije kako treba jer seks, uz psihičku i fizičku dimenziju, ima i duhovnu.

Odgovornost muškarci-žene
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.

Ne vjerujem da postoji (ženska) osoba koja je hodala hod srama, a da stvarno nije i osjećala sram.

Zašto?

Zato što svoju bit i narav ne može prevariti, koliko god osoba bila nesvjesna te naravi ili ne znala razlog zbog kojeg se osjeća loše. Ono što je nepobitno je da se osjeća loše s razlogom.

Prvi razlog leži u međusobnom iskorištavanju osoba. Dvije osobe svedu jedno drugo na objekt zadovoljenja vlastitih sebičnih interesa.

Drugi razlog je što su muškarci i žene različiti – njoj je bitna osjećajnost, a na njega jače djeluje osjetilnost. Zbog toga on ima želju brže konkretizacije pobude koja, ukoliko nije vođena ljubavlju kao krijepošću i moralnim integritetom, povuče u pogrešnu stranu.

Zbog te razlike, m i ž imaju različite odgovornosti u društvu, a “toleriraju” im se i različite stvari.

Žena ne može biti muškarac, muškarac ne može biti žena, otac ne može biti majka i majka ne može biti otac.

Žena se ne može ponašati kao muškarac na području muško-ženskih odnosa bez posljedica. To je odraz različitih naravi, uloga i odgovornosti između muškaraca i žena.

Žao mi je što uvijek kritiziram žene, ali žene se danas ponašaju gore od muškaraca jer misle da im je dozvoljeno nešto što je primjerenije muškarcima.

U redu. Svatko se ima pravo ponašati kako želi, ali onda se ne može čuditi posljedicama. Razina kulture i civilizacije određena je razinom na kojoj se nalaze žene. Nažalost, žene su jako moralno pale pa su povukle i civilizaciju za sobom. Naravno, postoje i svakakvi muškarci, ali žena je ta koja mora držati razinu vrijednosti i tako utjecati na druge. O njoj ovisi hoće li biti spolnog odnosa ili ne, hoće li ona biti moralna ili ne.

Kome je potrebna dodatna potvrda, može mu poslužiti gornji citat iz knjige na kojeg sam naišla nevezano za ovu temu. Dobro sažima objektivnu istinu.

Nitko me ne može uvjeriti da se netko može osjećati dobro nakon što se probudio/la na nepoznatom mjestu, s nepoznatom osobom, sa sjećanjem na događaje ili s nemogućnošću sjećanja na prošle događaje, ali s odvratnim osjećajem pogreške. Pogotovo žena.

Ono što je još zanimljivo je i činjenica da žene lažu o broju (seksualnih) partnera s kojim su bile kad o tome pričaju sa sadašnjim dečkom.

Ako je to sve normalno, zašto imaju potrebu biti lažne i smanjivati broj partnera? Legitiman odgovor bi bio kako ne bi povrijedile trenutnog partnera jer to muškarcima predstavlja povredu, dok ženama muškarac ženskaroš može biti privlačan zbog nekih nerazrješenih emotivnih odnosa. 

Idemo se vratiti opet na početak – ako su seksualna “sloboda”, hod srama, priče o neobaveznom seksu ili o uzastopnim monogamnim seksualnim vezama ispravne, ne uništavaju čovjeka i ne utječu na kvalitetu muško-ženskih odnosa, zašto bi cura imala potrebu zaštiti svog sadašnjeg dečka i lagati mu o broju partnera? “Pa radi se samo o seksu”, “to nije ništa pogrešno” i “ne može nikoga povrijediti”.

Onda budite vjerodostojni do kraja i jedno i drugo, a ne lažni. Recite istinit broj.

Shvaćam da netko želi ostaviti iza sebe svoje pogreške i prijašnji način života, a to i potičem i ohrabrujem, stoga neće htjeti u novu vezu unositi svoje prijašnje ponašanje i ispričati sve o njemu (i ne treba sve ispričati, može reći da je do tada živjela pogrešno i da sada želi krenuti ispočetka), ali takva osoba neće ni imati pozitivan stav o hodu srama, seksu bez obveza, seksu izvan braka ili seksualnim “slobodama” jer zna da je to pogrešno, tj. da taj broj s opravdanim razlogom utječe na muško-ženske odnose.

O laganju prilikom otkrivanja s koliko ste osoba bili seksualno aktivni je napisano i napisano članaka u svim vrlim časopisima koji se bave muško-ženskim odnosima.

Smiješno je to što će vam oni reći koliko je partnera prihvatljivo te da lažete osobi s kojom ste u vezi uz istovremeni savjet da budete što više seksualno aktivni pa će vam, kad ih opet pitate za savjet, reći da lažete o broju ako je veći od nekog određenog broja i tako u krug. Naravno, izvan braka.

Kao što je istaknuto u članku  Hiperseksualizacija i djelovanje pornografije , “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”

Uz navedeno, psihologija poznaje problem “urezanosti” koji podrazumijeva i potvrđuje činjenicu da se ženama u dušu urezuje prvi seksualni partner. To, naravno, kasnije utječe na cjelokupni život jer su muškarci i žene različiti.

Žena ne može živjeti po načelima muškarca i osjećati se dobro jer će se emocionalno i duhovno slomiti. Ne može živjeti niti muškarac po ženskim načelima, ali veća je tedencija žena da žive po muškim načelima po principu “što mogu oni, možemo i mi”.

To je toliko pogrešno na mnogim razinama, ali za početak po biološkoj i emocionalnoj razini. Žene i muškarci nisu isti, a tako i treba biti jer oni moraju biti komplementarni (nadopunjavati se), a ne supstitutivni (zamjenjivati se).

I ovdje dolazi do izražaja važnost katoličkog nauka o seksualnosti (teologija tijela) koji je jednakovrijedan za sve ljude, bez obzira na vjeru jer taj nauk ide ruku pod ruku uz ljudsku bit.

Neki će se pitati kako uklopiti citat sv. Ivana Pavla II. s početka članka u priču o hodu srama, tj. kako uklopiti ljubav i odgovornost sa seksom (napomena kako ne bi bilo zabune: odgovornost ili odgovorno ponašanje nije povezano s korištenjem kontracepcije)? 

Vrlo jednostavno jer su ljubav, seks i odgovornost povezani i, u svojoj biti, NERAZDVOJIVI, iako ih se danas razdvaja (želi razdvojiti). Oni se ne mogu razdvojiti. Površinski mogu, ali zato ostanete slomljenog srca ili zamrzite suprotni spol.

Drugim riječima, to znači ovo: seks se ne može odvojiti od svoje dvije “uloge”: stvaranja novog života i sebedarja (iskazivanja ljubavi).

Ako mu pokušate zanijekati neku ulogu, nadrapali ste. Možda vam se neće činiti da hod srama ili vaše ponašanje na području spolnosti ima veze s vašim psihičko-duhovnim stanjem, ali ima jer je to sve povezano i jako osjetljivo. Vođenje ljubavi (seks) je slobodno darivanje, predanje sebe drugoj osobi bez sebičnosti,  a ta potpuna sloboda je prisutna jedino u braku.

Gornji citat i, općenito, teologiju tijela trebalo bi primijeniti u životu sljedećim obrascem: volim te i ne želim napraviti išta što bi ti štetilo jer sam odgovoran/na za tebe.

To, bar načelno, većina ljudi misli, ali problem je što su ljudi izgubili iz vida što znači štetno (grešno) pa im spolni odnos prije i izvan braka nije grešan. O tome drugi put.

U svakom slučaju, predbračna čistoća je pitanje čistoće duše jer nije dovoljno samo ne otići do kraja u spolnom odnosu s obzirom da su sve radnje zagrijavanje ili početne faze seksa. Započeti i razvijati nešto pa izbaciti samo završetak je jednako pogrešno i besmisleno.

I za kraj, svako ponašanje i svaka odluka donose posljedice.

Jeste li spremni podnijeti posljedice na ispravan način?

Svatko odlučuje što će raditi, tako da je vaša odluka vaša s posljedicama – bez laganja i prilagođavanja istine o sebi ovisno o potrebi (kako Gibo kaže u svojoj pjesmi: i svetica i …, sve po potrebi).

Za kraj, dok je ženina posljednj riječ kad je u pitanju spolni odnos, muškarci su u prednosti kad mogu birati koga će zaprositi. Istraživanje ispod dobro detektira društvena kretanja i analizira situaciju na području muško-ženskih odnosa.

Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva

Za početak, potrebno je rastumačiti nekoliko pojmova.

Čovjek je duša, duh i tijelo, a detaljnije se može rastaviti na pet dimenzija koje su integrirane:

  • podsvijest – skriveno; potisnute emocije, strahovi, konflikti, negirano …
  • tjelesna dimenzija – tijelo (nagoni)
  • psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
  • socijalna dimenzija – društveni život
  • duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko

Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.

Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).

Neki negiraju psihološku dimenziju.

Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.

#netiranijipozitivnihmisli #dakatoličkojnadi

Nastavi čitati “Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva”