Kad biste pogledali neku petlju na autoputu koja se nalazi u blizini većeg grada iz zraka, nikad ne biste sjeli u automobil i uputili se na put.
Umjesto toga, sjednemo u automobil i krenemo na put.
Uključimo se na autoput.
Prestrojimo se u jednu traku pa prijeđemo u drugu i vozimo.
Polako se približavamo gore spomenutoj petlji i prođemo kroz nju malo po malo, jednu traku po jednu, jedno isključivanje po jedno.
Nastavi čitati “Brzinsko ohrabrenje”Dragi svi,
svi koji pratite moj blog u zadnjih sedam godina, znate kako je sav sadržaj bio besplatan.
On će i dalje biti besplatan i dostupan jer ja samo koristim svoje talente kako bih pridonijela širenju učenja nauka Katoličke Crkve i potaknula ljude na dobro.
Tijekom ovih godina, svjesna sam kako mnogi novinari/autori/političari dolaze na moj blog i “posuđuju” ideje i informacije bez navođenja izvora. To ostavljam njihovoj savjesti i egu.
Kao glupavom idealistu i praktičnoj katolkinji, imam problem s nagrađivanjem same sebe jer samo radim ono na što smo pozvani: širenje evanđelja, a meni je Bog dao obilje milosti, blagoslova i znanja za ono što radim. Ipak, na blog sam postavila mogućnost doniranja putem čega mi možete, kako se to danas moderno kaže, kupiti kavu, tj. dati doprinos ukoliko Vam se sviđa sadržaj.
Poznavajući sebe i svoja uvjerenja, ne jamčim kako opcija doniranja neće nestati s bloga. Drugim riječima, možda je i maknem, ali za sada je ovdje i slobodno se uključite.
Svako dobro i hvala!
DR
Na dobro Vam došlo Isusovo porođenje! Čestit Božić i blagoslovljena 2021. godina!
Sa zahvalnošću gledajte 2020. godinu i budite na miru zbog svake nove spoznaje i lekcije koju Vam je Bog dao. Nemojte nastaviti s pogrešnim načinom života i pogrešnim životom čim se ukaže prilika.
Neka Isus obasja Vaše srce i prosvijetli pamet kako bi sve slomljeno bilo zacijeljeno, a sa svim pogrešnim pokidane sve veze.
Kakve su šanse i izglede imali Marija i Josip kad su krenuli u Betlehem? Isus se rodio u štalici (spilji), a imao je najsavršeniji, najsmisleniji i najbolje ispunjen i proživljen život od ijednog ljudskog bića ikada i zauvijek.
Teško Vam je? Prikažite to kao žrtvu Bogu. Teško Vam je? Ne gubite nadu.
Nakon Velikog petka dolazi Velika subota pa Uskrs.
Teško Vam je što ne živite život “uživajući, putujući i trošeći”? To ne daje smisao životu i to zato što to nije smisao života.
Kažu Vam da se samo jednom živi? Točno je da se samo jednom živi na ovom svijetu, ali o tom jednom putu, toj jednoj šansi, ovisi život koji će se živjeti ZAUVIJEK u vječnosti. Život u raju ne će biti ishod sviju nas.
Zato ne gubite iz vida ono bitno, a to je smisleni život uz Boga koji će nam ravnati puteve. Mi smo stvoreni radi Njega, a ne za traženje života mimo Njega. Jednostavno, to je istina o čovjekovom identitetu koliko god je pokušali ignorirati.
Nada, poniznost, čistoća, radost i otvorenost srca neka budu sastavni dio Vašeg života, a Isus Vaša odrednica i centar💜
Dragi prijatelji,
od srca vam hvala na molitvama ❤️🙏✝️.
Kao što sam rekla, imala sam COVID-19 i, iznenađujuće, bila sam jako loše.
Nisam mislila da bi me mogao tako jako pogoditi. Nemam nikakvu kroničnu bolest, ne pijem nikakvu kroničnu terapiju, mlada sam, nisam nikada preboljela ni gripu, imam dobar imunitet, nisam pretila, nisam pothranjena, zdravo se hranim, imam visok prag tolerancije na bol, nisam sklona kukanju i žaljenju na bol, ne pripadam ni jednoj kritičnoj skupini, pridržavala sam se mjera (do tog trenutka) jer ne mislim da je virus bezopasan i stava sam da je umjetno kreiran, odnosno da je pobjegao iz laboratorija. Ono što mi ironično pada na pamet je da je možda napao moj genom jer sam plavooka i plavokosa. Možda su oni koji su ga kreirali stvari postavili tako. Ili zato da postanem Superman, što mi govore da sam sada nakon preboljenja.
Sažeto rečeno, ni svojem najgorem neprijatelju ne bih poželjela ono kako mi je bilo. Kako nikada nisam preboljela gripu, ne mogu uspoređivati, ali ako gripa izgleda onako kako je meni bilo, onda treba dati medalju svakome tko je prebolio gripu. Naježim se kad se toga sjetim, ali ja sam morala praviti pauzu pri skidanju čarape. Nisam mogla pomaknuti ruku. Nisam mogla napraviti tri koraka po kući. Nisam jela osam dana. Nisam imala snage ni za pijenje tekućine, ali znala sam da sam onda stvarno gotova pa sam, ne znam ni sama kako, uspjela piti nešto malo. U kojem bih položaju navečer zaspala, u tom bih se i probudila. Ne znam što sam radila osam dana. Bila sam uvijek prisebna, ali sada kada gledam, nezamislivo mi je da sam osam dana prespavala jer se ne sjećam nikakve druge radnje (osim skidanja temperature, antibiotika i mazanja svakakvim mastima po cijelom tijelu jer sam se raspadala). Maternica i abdomen raspadali su mi se, njuh i okus – 0 posto. Tijelo mi je izgledalo kao da ga je oglodala neka unutarnja piranja. Neurološke simptome poput koncentracije i pamćenja neću ni spominjati. Bogu hvala pa su pluća prošla bez teške upale i ožiljaka.
Neću ići u detalje, nego ću samo izreći hvalu Bogu što sam sada dobro i što je konačno svanulo. Hvala Ti!
Ovom prilikom htjela bih osvijestiti činjenicu kako problem s COVID-om nije broj mrtvih (smrt je milost u nekim stanjima), nego to što se ne znaju posljedice. Drugim riječima, da, vjerojatno ćete preživjeti, iako ne prežive svi, ali koje će posljedice ostati i tko smije odlučivati da nema štete što umre, tamo neki, kroničar? Od mene imaju jedan veliki 👎 sve dvolične osobe koje se nazivaju pro life osobama, a koje u ljudima koji umiru od COVID-a 19 ne prepoznaju činjenicu da se život brani ne samo od začeća, nego i do prirodne smrti. (Pasivna) eutanazija je nedopustiva jednako kao i pobačaj.
Ljudi koji govore kako COVID-19 ne postoji ne žele dobro. Ljudi koji misle kako je odlazak u kafić ljudsko pravo, žive u zabludi i imaju potencijalni problem s ovisnosti. Nažalost, neodgovornost dođe na naplatu onima koji s njom nemaju veze.
S druge strane, u zabludi žive i oni koji misle da je misa isto što i noćni klub, šoping, kino ili kafić. Bez mise nema života (bez kave u kafiću ima). Nju ne može zamijeniti nikakva molitva. Ona je ono po čemu se razlikujemo od ostalih religija, kako to moj svećenik lijepo ističe.
Na temelju svog primjera, mogu reći kako očito nema pravila jer, po svim pravilima, ja nisam trebala oboljeti od COVID-a 19, a u slučaju oboljenja, trebala sam ga “prohodati” bez ikakvih ozbiljnih simptoma. Rekli su mi da sam sad Superman i da je bolje što je obrana (imunološka reakcija) tijela bila jača uz uvjet da ste zdravi i da Vaše tijelo to može podnijeti, iako ne bih olako rekla da to i svi zdravi mogu izdržati.
Zaključno, Bogu hvala na svemu. Ja vjerujem Njegovim odlukama koje su za mene uvijek bile dobre. Možda zvuči čudno, ali stvarno sam zahvalna na tome što se dogodilo. To sam prikazala kao malu žrtvu (ovaj put je očito bio red na mene), iako nikome ne želim da oboli od COVID-a 19 jer je 🤯.
Danas i jučer konačno sam uspjela izaći van jer je bilo sunčano. Vratilo mi se malo snage i prošetala sam po dvorištu. U tijeku je bila i nogometna utakmica između lokalnih klubova pa sam se baš razveselila ljudima, makar sam mogla samo čuti njihove glasove. To mi je bilo dovoljno. Moram priznati da je bilo suza u mojim očima.
Budite razumni i odgovorni, pazite na druge ljude i sebe kako bi i Bog pazio na vas. Nemojte paničariti, čuvajte se tjeskobe i nervoze.
Nemojte slušati brojeve oboljelih, ne zamarajte se različitim teorijama, ali držite se mjera i bježite od ljudi koji ne vjeruju u postojanje zla – ni u ono koje je već došlo, ni u mogućnost dolaska drugog (u svakom obliku jer netko lovi u mutnome).
Krunicu u ruke te čuvajte svoje psihičko i duhovno zdravlje jer će nam trebati. Ako ste zabrinuti, možda Vam može pomoći i neki od mojih savjeta ovdje. Znate da je borba uvijek aktualna.
Ako ste oboljeli od COVID-a 19 ili morate biti u samoizolaciji, nakon oporavka planirajte na ispovijed i misu kako biste se što prije vratili u misno zajedništvo. Vjerojatno možete nazvati svog svećenika ako trebate duhovnu potporu i porazgovarati o mogućnostima (tako je u mojoj župi).
Molim Vas, stavite u svoje molitvene nakane sve oboljele, liječnike i med. sestre, svećenike i cijeli svijet da Bog, po svojoj volji, ravna i oblikuje našu sadašnjost i budućnost.
Dodatak, studeni 2020.:
Nemam problem s prihvaćanjem bolesti i smrti – normalni su i sastavni dio života jer smrt nije kraj (katolkinja sam, a ne New Age pozitivac ispranog mozga). Imam problem s ljudima, i s globalističke i sa suverenističke strane, koji testiraju i iskušavaju Boga, a nemaju pojma o svojim odgovornostima i obvezama, nego znaju samo vrištati o svojim pravima.
O tome zašto mislim da je transhumanizam opasnost i zlo možete naći ovdje, a zašto su zornice odlična prilika ovdje.
Tamo gdje završava naša snaga, počinje Božja moć! Boga nitko ne može pobijediti. Svi se naumi i planovi na kraju otkriju, a svatko dobije što zaslužuje.
Svako dobro!
Vaša Pustinjska Ruža 🥰
U zadnje vrijeme nekako sam sjetno raspoložena i kao da “svodim račune” sama sa sobom.
Ovo nije članak o predbračnoj čistoći koju podupiremo i moralnom aspektu spolnosti. Nije ni članak o muško-ženskim odnosima i važnosti preuzimanja svoje uloge koja počiva na razlici muškaraca i žena. Članak nema, poput mojih drugih članaka, zaključak ili jasnu poruku. On nije ni osuda. Nije ni moj čin dobrote ni dar drugima nadahnut od Boga, kako inače vidim svoje pisanje.
Ovo je članak malo o meni, a malo o životu. Možda me zaškakljala potreba za otvaranjem prozorčića do mene. Ako ću se ipak dotaći moralnog aspekta, onda s te strane nemam problem u svojim računima.
Ono čega se želim dotaći je radost (životnost) – kvaliteta koja mi je uvijek bila u redu i nekako se, na samozatajan i skoro minorizirajuć način, podrazumijevala sama po sebi (katolici smo i sl.). Time možda nije dobivala toliko pozornosti.
Jedna mlada osoba koju ne poznajem bila je okidač za ovaj članak i podsjetila me je na jednu priču.
Htjela bih (bolje) znati tu osobu jer u sebi ima puno kvaliteta koje su vidljive u odgovorima i postupcima, ali i puno životne radosti koja proviruje kroz oči ponekad ispunjene tugom, promišljanjem i čežnjom za Bogom. Ta je osoba prelijepa jer, između ostalog, ima tu radost iz koje zrači ljepota duše.
Prijatelji mojih prijatelja bili su u vezi pet/šest/sedam? (nisam sigurna) godina prije nego su prekinuli. Ne poznajem ih toliko dobro i već sam zaboravila detalje, ali studirali su u Zagrebu i živjeli zajedno. Po završetku fakulteta, tražili su posao. Žena je trebala odraditi i staž. Muškarac je našao posao u Irskoj, a ona je htjela ostati u Hrvatskoj (tako nekako). Jedno vrijeme su funkcionirali u dvije države, a onda su prekinuli. Mislim da razlog prekida nije bila samo udaljenost.
Digresija: Općenito, ja nisam za duga hodanja. Moja teorija kaže da više parova prekine, nego se oženi nakon dugog hodanja. A potvrdila je i praksa. Najbolja i jedina ispravna varijanta je gore spomenuta predbračna čistoća i onda ostane dovoljno vremena za upoznavanje.
E, sad, zanimljivost ove priče je u sljedećem: oboje su bili mirniji tipovi osoba pa su se svi iznenadili kad je žena uskoro pronašla dečka koji vozi motore*.
Što mislite, jesam li se ja iznenadila?
Nisam! Nimalo i nikako! 😄😎
Nije odgovor koji ste očekivali?
Što želim reći?
Stvari nekada nisu kakvima se čine. Zatim, ne treba se bojati života niti se bojati ići za onim za što čovjek ima poticaj. To je možda naš način dolaska do onog smislenog na što nas Bog poziva.
Ako ste na nekoj važnoj funkciji, ne znači kako ne smijete imati svoje posebnosti i načine (sve dok su moralni).
Ako se od Vas očekuje preuzimanje neke uloge, ne znači da si ne smijete dozvoliti radost, osmijeh, svoje posebnosti. To je toliko podcijenjeno! Zašto se ne biste pripremali za postajanje glavom obitelji i pisanjem, gorskim spašavanjem, proizvodnjom vafela, slikanjem, volontiranjem u vojsci ili putovanjem svijetom s ruksakom na leđima? Doći će vrijeme kad ćete se morati posvetiti samo ozbiljnom.
Nekako mi je to jasnije ovih dana.
Bog daje mudrost za marljivo i staloženo vršenje poziva, ali daje i radost. Sam Bog djeluje u kreativnosti, a za to je potrebna radost, čisto srce, neopterećenost i vrijeme.
Vrativši se na par iz priče, možda su shvatili da su jedno drugo zavaravali. Možda je muškarac bio neodlučan i nije preuzeo svoju ulogu, možda je žena htjela nešto novo, možda je shvatila da je ta osoba može puno više obogatiti… Ne znam, a njihovi razlozi prekida nisu ni tema članka, ali…
…znam da sam počela puno više cijeniti radosne ljude koji imaju života u sebi, koji mogu imati teške živote, funkcije ili očekivanja, ali iz kojih zrači neka čistoća i ljepota radosti. Čak i kad se kroz tu radost može nazrijeti tračak tuge, a pogotovo odraz dubokog promišljanja o smislu života i intelekta (mudrosti) koji upućuje na Boga, meni su te osobe prelijepe i samo se mogu diviti ljepoti Božjeg stvaranja.
Ne znam kako Vi, ali ja primijetim takve male posebnosti, nijanse, dubinu, boju, gorko-slatku istinu kod ljudi. Kad u osobi, iza radosti i osmijeha, u kretnji oka primijetim nešto istinsko – pa bila to i tuga, strah ili usamljenost; ljubav, mir, čežnja za Bogom ili čistoća duše koja se napaja na Bogu, mogu se samo diviti tome. Svi će komentirati kako je osoba ovakva ili onakva, a ja ću iz te male kretnje ili neke rečenice uspjeti nazrijeti nešto puno dublje. Možda zato mogu puno bolje čitati i shvatiti ljude. A zbog toga pak moram biti čvrsta u moralnim postavkama da i mene ne povuku za sobom.
Tako olako odbacujemo dar radosti i dosta ga često povezujemo s manjkom mudrosti.
“Kako bilo da bilo, prvih nekoliko sati subotnjeg jutra pružaju mi najviše užitka.
Prije nekoliko tjedana išao sam prema radnoj sobi sa šalicom vruće kave u jednoj i jutarnjim novinama u drugoj ruci. Ono što je započelo kao tipično subotnje jutro, preokrenulo se u jednu od onih lekcija koje život ponekad pruža.
Uključio sam svoj amaterski radio kako bih malo poslušao o čemu se govori. Dok sam pretraživao frekvencije, naišao sam na starijeg gospodina koji je odašiljao izuzetno jak signal, a imao je divan glas. Znate na što mislim: zvučao je poput nekoga tko bi trebao raditi u medijima. Nekome je pričao nešto o „tisuću pikula”. To me zainteresiralo i odlučio sam poslušati priču do kraja.
“Čuj, Tome, definitivno izgleda kao da si jako zauzet svojim poslom. Siguran sam da te dobro plaćaju, ali šteta je što moraš toliko često biti na putu i daleko od svoje obitelji. Teško je povjerovati da mladi muškarac mora raditi šezdeset ili sedamdeset sati tjedno kako bi sastavio kraj s krajem. Šteta što si morao propustiti kćerin plesni nastup.”
„Nego, ispričat ću ti nešto, Tome, što je meni pomoglo sagledati svoje prioritete iz prave perspektive.”
I tada je počeo razlagati svoju teoriju o „tisuću pikula”.
“Vidiš, jednog sam dana odlučio izračunati neke stvari.
Prosječna osoba živi oko 75 godina. Znam, neki žive više, a neki manje, ali prosječno ljudi žive oko 75 godina. E, sad, kad pomnožimo 75 i 52 dobijemo broj 3900, a to je broj subota koje prosječan čovjek proživi u svojem životu.
Slušaj me dalje, Tome, jer dolazim do bitnog dijela. Tek kad sam navršio 55 godina počeo sam o tome malo više razmišljati, a dotad sam proživio preko 2800 subota.
Shvatio sam kako imam još oko 1000 subota u kojima mogu uživati – budem li živio 75 godina! Stoga sam otišao u dućan s igračkama i kupio svaku pikulu koju su imali. Morao sam otići u tri dućana s igračkama kako bih skupio 1000 pikula. Doma sam ih stavio u veliku, prozirnu, plastičnu posudu.
Otada sam svake subote vadio po jednu pikulu. Dok sam promatrao kako se smanjuje broj pikula u posudi, počeo sam se sve snažnije koncentrirati na bitne stvari u životu. Ništa ti ne može pomoći odrediti svoje prioritete toliko dobro kao promatranje kako ti vrijeme istječe.
I, reći ću ti još jednu stvar prije nego što prekinem vezu i izvedem svoju dragu ženu na doručak.
Ovog jutra izvadio sam zadnju pikulu iz posude. Smatram, ako doživim sljedeću subotu, darovano mi je malo više vremena, a svima bi nam koristilo malo više vremena. Bilo mi je lijepo razgovarati s tobom, Tome. Nadam se kako ćeš provoditi više vremena sa svojom obitelji i da ćemo se opet susresti na ovim frekvencijama.”
Na radiovalovima je bilo jako tiho kad je taj gospodin prestao govoriti. Imali smo o čemu razmišljati.
Ja sam namjeravao popraviti antenu to jutro, a potom sam se planirao sastati s nekolicinom prijatelja kako bismo poradili na sljedećem klupskom glasniku.
Umjesto toga, otišao sam do spavaće sobe i probudio svoju ženu poljupcem.
„Draga, vodim tebe i djecu na doručak”.
„Što se to dogodilo?” pitala je s osmijehom na licu.
„O, ništa posebno, samo već dugo nismo proveli subotu zajedno s djecom. E da, možemo li skoknuti do dućana s igračkama na putu do restorana? Moram kupiti nešto pikula…””
*Priča dobivena kao fotografija, slikan članak u časopisu “Rhema”, ovdje prenesen uz moje pravopisne izmjene
Objavljeno: 31.07.2016.
Evo nekoliko prijedloga i savjeta za godišnji odmor.
“Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega.
Njegova su vremena i vjekovi.
Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen”
“… Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti
i kao pobjednik od mrtvih ustao
jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje
da nismo dobili otkupljenja …
O, divne li pažnje Božje prema nama.
O, neshvatljive li ljubavi Očeve:
da roba otkupiš, Sina si predao.
O, zaista potrebna Adamova grijeha
što ga smrt Kristova uništi.
O, sretne li krivice
koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja …”
Hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exsultet
Nek’ usklikne sad nebesko mnoštvo anđela,
nek’ uskliknu službenici Božji
i s pobjede tolikog Kralja
neka jekne trublja spasenja.
Nek’ se raduje i zemlja, tolikim obasjana bljeskom
i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja
neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.
Nek’ se veseli i Majka Crkva
sjajna s tolikoga svjetla
i od gromkog klicanja naroda nek’ ova odjekne dvorana.
I vas molim zato, braćo i sestre,
okupljene oko divnoga ovog svjetla
sa mnom zajedno zazovite milosrđe Svemogućega Boga.
On me bez mojih zasluga ubrojio među svoje levite,
nek’ mi da svoga svjetla
da otpjevam hvalospjev ovoj svijeći.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.
R. Gore srca.
O. Imamo kod Gospodina.
R. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.
O. Dostojno je i pravedno.
Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivoga Boga,
Oca Svemogućeg i Sina Njegovog Jedinorođenoga,
Gospodina našega Isusa Krista,
svim zanosom srca i duše iz svega glasa veličati.
On je za nas vječnome Ocu Adamov dug platio
i zadužnicu naših grijeha dokinuo svojom krvlju.
Ovo su, naime, vazmeni blagdani
kada se onaj pravi Jaganjac kolje
čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika.
Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove,
izveo iz Egipta i kroz more Crveno po suhu proveo.
Ovo je dakle noć kad je svjetlo ognjenoga stupa
raspršilo tamu grijeha.
Ova noć i danas Kristove vjerne po svem’ svijetu
oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta,
a vraća milosti i pridružuje svetima.
Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti
i kao pobjednik od mrtvih ustao
jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje
da nismo dobili otkupljenja.
O, divne li pažnje Božje prema nama.
O, neshvatljive li ljubavi Očeve:
da roba otkupiš, Sina si predao.
O, zaista potrebna Adamova grijeha
što ga smrt Kristova uništi.
O, sretne li krivice
koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja.
O, zaista blažene noći koja jedina zavrijedi
znati vrijeme i čas kad je Krist od mrtvih ustao.
Ovo je noć o kojoj je pisano:
I noć će sjati kao dan,
i noć mi je svjetlo u radosti mojoj.
Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice
i nevinost vraća palima, a radost tužnima.
Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.
I zato, u milosnoj ovoj noći primi, sveti Oče,
našu večernju žrtvu hvale:
od pčelinjeg rada noćas ti Crkva
po rukama službenika
kao blagdanski poklon prinosi ovu svijeću.
Mi znamo što ona govori
dok Bogu na čast gori i svijetli.
Njezin je plamen podijeljen drugima,
ali ga ustupljeno svjetlo nije umanjilo
jer hrani ga mirisni vosak
što ga skupljaju marljive pčelice.
O, zaista blažena noć, u kojoj se
nebesko sa zemaljskom,
božansko s ljudskim povezuje.
Molimo te, dakle, Gospodine,
da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena,
neoslabljena ostane da razgoni tamu ove noći.
I primljena na ugodni miris,
svjetlilima nebeskim neka se pridruži.
Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica.
Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli,
povratnik od mrtvih koji svijetli svakom čovjeku
te živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.
Objavljeno: 10.02.2016.
Pepelnica ili čista srijeda prvi je dan korizme.
Pepeljanje ili stavljanje znaka križa od pepela na čelo je podsjetnik na pokoru i pokajanje. Pepeo je i znak plodnosti pa bi razdoblje korizme trebalo biti plodonosno za našu dušu.
Napravite plan koji ćete moći ispuniti. Uvažite svoje mogućnosti, okolnosti, zdravstveno stanje i sl. vodeći računa da korizma nije dijeta, nego skrb za dušu s ciljem micanja onoga što nas veže, čini lošijim i slabijim ljudima ili smanjuje našu slobodu i naše “ja”. Korizma je vrijeme za ćišćenje nas, slike Božje, od svega što nagrđuje tu sliku.
Zlatno pravilo: MOLI & RADI. Čamac možemo pokrenuti samo s oba vesla i nijedno ne smije biti izlika za manjak onog drugog. Oaze nema bez pustinje.
Prijedlozi i recept:
Za početak, potrebno je rastumačiti nekoliko pojmova.
Čovjek je duša, duh i tijelo, a detaljnije se može rastaviti na pet dimenzija koje su integrirane:
Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.
Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).
Neki negiraju psihološku dimenziju.
Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.
#netiranijipozitivnihmisli #dakatoličkojnadi
Nastavi čitati “Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva”
Sljedeći tekst je preuzet iz knjige “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”, Thomasa G. Morrowa. Pročitala sam knjigu prije nekoliko godina i pomalo zaboravila na nju, sve dok nisam naišla na članak s dijelovima pa je ovo prilika za objavu jednog njezinog dijela.
ULOMAK IZ KNJIGE
“Mlada žena jednom mi je rekla da je spavala sa svojim dečkom. Kako se nije činila impresioniranom zabranom predbračnog spolnog odnosa koja se nalazi u Sv. pismu, rekao sam joj: ‘Znaš, ti si njegov rob.’ Njezine su se oči raširile, a zatim je odvratila: ‘U pravu ste. On se nije obvezao, ali ja jesam. Ja, sada nakon što smo to učinili, ne želim ponovno izlaziti i tražiti nekoga drugoga, ali on bi mogao. Nema više spolnih odnosa!’
Drugu ženu bilo je strah reći svom ‘katoličkom’ dečku da s njim više neće spavati. Strahovala je da bi mogao prekinuti s njom. Napokon mu je rekla i on nije prekinuo vezu. Nakon još nekoliko izlazaka, ona je odlučila prekinuti s njim jer ga nije zbilja voljela. I učinila je to! Dok su spavali zajedno, nije mogla vidjeti koliko je njihov odnos bio loš zato što ga je pokušavala spasiti. Kad se odmaknula od svega, mogla je objektivnije gledati i vidjela je koliko je bila nesretna.
Sve to jednostavno upućuje na ono što su mudri znali stoljećima: predbračnim spolnim odnosom najviše mogu izgubiti žene. Modernim rječnikom, seksualna je revolucija bila loša za sve, ali žene su dobile najgori dio.
Zašto je seksualna revolucija bila tako loša za žene?
Kad žena ima spolni odnos s muškarcem, ona se veže za njega i osjeća obvezu biti s njim zato što je vjerodostojnija od njega. Muškarac se ne osjeća nužno obveznim nakon što je sudjelovao u spolnom odnosu. Ono što slijedi je odnos u kojem se jedna osoba osjeća obveznom, a druga ne. Žena je sklona trpiti njegovo loše ponašanje jer ona ne želi izlaziti i tražiti nekog drugog. Ako muškarac podlegne svojoj niskoj prirodi, sklon je biti sve bezbrižniji u načinu na koji se odnosi prema njoj jer otkriva da će ona to prihvatiti. Često je rezultat loše ponašanje prema ženama prije braka, a ako do braka dođe, jednako loše ili još gore ponašanje.
U ranim šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, žene su se počele sve više i više slagati s nemoralnim zahtjevima muškaraca i to je bio početak izloženosti lošijem ponašanju.
Do ranih sedamdesetih, mnogim je ženama toga bilo dosta i feministička je revolucija najozbiljnije započela. Vođe su obavile predivan posao u prepoznavanju problema, ali njihovo rješenje bilo je gore nego sam problem.
Odlučile su da žene mogu biti poput muškaraca – pozivajući muškarce na izlazak ako bi tako htjele, plaćajući za pratnju ako bi izabrale tako i upuštajući se u pregršt spolnih odnosa, sve dok mogu obavljati pobačaje da bi sakrile vlastite pogreške. Nažalost, žene ne mogu uživati u usputnom seksu, a da ne učine nasilje nad svojom vlastitom prirodom. Naravno, to isto vrijedi i za pobačaj.
Taj je trend učinio jaz među spolovima još dubljim. Stopa pobačaja se udvostručila od 1960-ih, a neke procjene tvrde da su i do 50% članova NOW-a (National Organization for Women – op. grupa koja se u SAD-u bori za prava žena) lezbijke. Jasno je da verzija feminizma koji zastupa NOW ne daje rezultate.
I drugi su započeli istupati s istim zaključkom.
Danielle Chrittendon u “What Our Mother Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Woman” (op. Što nam naše majke nisu rekle: Zašto moderna žena nije sretna) piše:
‘… žena koja danas odrasta, brzo otkriva da uživa u jamstvu ‘seksualne kvalitete’: pravu da vodi ljubav s muškarcem i zatim ga nikad ponovno ne vidi; pravu da bude uvrijeđena i ponižena ako odbije muškarčeve pokušaje prilaženja; pravu da dobije spolno prenosivu bolest koja je, kao bonus, može ostaviti neplodnom; pravu na pobačaj kada stvari krenu loše ili, što se može dogoditi, pravu da zatrudni izvan braka. Zaista, u svim obećanjima koja su nam dana oko naše sposobnosti da steknemo slobodu i neovisnost kao žene, obećanje spolne emancipacije moglo bi biti najnestvarnije…’
U knjizi “A Return to Modesty” (op. Povratak umjerenosti), Wendy Shallit ističe:
‘Čudan način na koji naša kultura pokušava zaustaviti mlade žene od traženja nečega iznad ‘samo seksa’, način na koji nas pokušava riješiti naših romantičnih nadanja ili naših neprilika i naših ‘hladnih tuševa’, pogrešno je upravljeno zalaganje. To je, ovdje ću pokazati, ništa manje nego pokušaj da se ženstvenost izliječi od sebe same, a što nas je u mnogo slučajeva dovelo u opasnost.’
I doista, ona vrlo efektno obrazlaže, služeći se člancima koje su napisali sami ti osloboditelji u časopisima Cosmopolitan, Elle i Mademoiselle.
Kolumnistica Mona Charen je, prije nekog vremena, smatrala da je program apstinencije pod nazivom ‘Best Friends’ koji pomaže djevojkama u srednjoj školi da odgode spolnu aktivnost, odbiju drogu i alkohol te izgrade pravo samopoštovanje, vratio tim djevojkama njihovu ženstvenost.
Poanta je da žene mogu ponovo uspostaviti svoje ženstveno dostojanstvo životom kršćanske čednosti, pomažući tako ujedno sebi i svojim muškarcima da budu spašeni.
Ako muškarci ne žele izdići kulturu na kršćansku razinu tada to mogu učiniti žene, kao što su to činile stoljećima.
Biskup Fulton J. Sheen imao je jasan uvid kada je izjavio da je razina civilizacije svakog društva uvijek određena ženama. Ako žene odbiju sudjelovati u predbračnom seksu i inzistiraju da se muškarci prema njima odnose na dobar način prije braka i u samom braku, one će uzdići razinu na kojoj se nalazi cijela kultura.”
Kao zaključak mogu reći svoje mišljenje oko sukoba spolova. Taj problem neće se riješiti ako se žene ponašaju kao muškarci ili obrnuto. Upravo suprotno. Problem će se riješiti kada se žene opet počnu ponašati u skladu sa svojom prirodom.
Jednako tako, problem hiperseksualizacije mladih, pa kasnije i cjelokupnog društva jer ti mladi odrastaju, ne rješava se dijeljenjem kontracepcije, laganjem ‘bit će sve ok’ i omogućavanjem abortusa, nego upravo suprotno – govorenjem istine. Samo istina jer je ona upisana u svakog čovjeka. Kad ona govori, nije potrebno ništa drugo jer se izbori sama za sebe. Samo ako se živi u skladu s njom, društvo ide naprijed, a mladi se ne osjećaju loše.
Samo hrabro!
Svi znamo za Cristiana Ronalda.
Ako ništa drugo, onda ono osnovno – da je nogometaš.
Moram priznati da ne pratim nogomet (prije jesam nešto više), ali znam što je zaleđe, znam što je korner, znam što je gol, znam što je out, znam što je golman i što je napadač. Znam da je Sergio Ramos najbolji stoper/bočni obrambeni, a da se Cristiano i Messi svake godine bore za zlatnu loptu; da je engleska liga najbrutalnija, dok se u Španjolskoj igra najljepši nogomet. Znam da su engleski navijači bili huligani dok čelična lady, Margaret Thatcher, nije rekla – dosta. Sada sjede uz sami teren. Znam da je Cristianov nogometni uspon započeo na EURU u Portugalu, a to je razdoblje kad sam i ja pratila nogomet. Neku opću nogometnu kulturu mora imati i žena. Zar ne?
Prije nekoliko dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu.
U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu s ponekim dijelom iz prošlosti. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje Zlatne lopte i natjecateljski odnos s Messijem.
Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja, njegove životne odluke i navike te (ne)opravdanost ili (ne) ispravnost istih, a izvući samo nekoliko crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak.
Kad pripremam članak koji je o nekom filmu ili osobi, uvijek poslušam intervjue s redateljima ili uključenim osobama kako bih ih mogla razumjeti, tj. vidjeti kako funkcioniraju i “od čega su načinjeni”. Drukčije je kad novinari prenesu neku izjavu, a drukčije je kad se ona posluša od same osobe. Tako sam poslušala neke intervjue i u ovom slučaju.
Ono što se u dokumentarcu primijeti je kako Cristiano nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.
Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeiri u jako siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To naziva najtežim razdobljem u životu, ali se, uz obiteljsku potporu iz daljine, nije predavao, iako je nekoliko puta imao ozbiljnu namjeru odustati. Svaki dan je plakao, ali i disciplinirano trenirao.
Tata mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije uspostavio dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i zbog toga pati. Otac je sudjelovao u portugalskoj intervenciji u Angoli i, kad se vratio, nije bio isti te se odao alkoholu. Cristiano je htio postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. To vjerojatno ostaje njegova rana. U tom je razdoblju njegov trener bio sir Alex Ferguson kojeg smatra poput oca u nogometu. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.
Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad jer talent bez toga ostane samo neiskorišteni talent. Zato mu smeta kad ljudi govore kako je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga dok se izgrađivao kao nogometaš, a odriče se i puno toga sada kad je uspješni nogometaš. Živi spartanski i usamljenički uz red, rad i disciplinu. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa.
U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru na čijim se vrijednostima temeljio njegov odgoj, a sada i odgoj njegovog sina, a u svom domu u Madridu ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli. U intervjuu danom 2014. godine, ističe da mu je vjera bitna i kako bi htio više ići u crkvu jer voli u miru moliti, ali mu je to teško zbog okolnosti u kojima se nalazi (Ajde, Cristiano, nađi neku malu zajednicu ili samostan pa tamo idi na misu). Voli anonimno pomagati drugima jer ne misli kako će njegovo djelo ostati manje vrijedno ako je anonimno. S obzirom da ne bi mogao donirati krv i koštanu srž, a što redovito radi, nema nijednu tetovažu, što je prava rijetkost za nogometaša.👍
Ono što me potaknulo na ovaj članak je sljedeća činjenica: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka nije ga htjela roditi jer su imali troje djece, a njegov otac je u to vrijeme puno pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.
Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj! Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna ili bi je prilikom potvrde trudnoće dočekalo liječnikovo pitanje: “Želite li zadržati dijete?”. Njegova majka onda je pokušala sama napraviti abortus tako što je popila neki “domaći”napitak, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.
Njegov odnos s majkom je emocionalan i (previše) povezan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio zbog toga i što je pomogao Cristianu u postizanju svega što je postigao. Kao katolkinji, jako joj je žao što je i pomislila na pobačaj, ali kaže da je bila očajna. Sigurna sam kako bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješni nogometaš jer se kao argument za zaštitu života od začeća ne može koristiti argument kakva je tko osoba postao. Da, i Staljin i Hitler su se imali pravo roditi. Njihova krivnja nije u tome što su se rodili, nego u odlukama koje su donosili i onome što su postali nakon rođenja.
Njegova majka izdala je autobiografiju kako bi, kako ona kaže, potaknula žene na odabiranje života jer je i ona imala težak život (ostala je bez majke s pet godina, a otac i maćeha su je smjestili u sirotište kod časnih sestara). S obzirom na spoznaje prenatalne psihologije koja prati kako majčine emocije i reakcije okruženja utječu na nerođeno dijete, a utječu tako da to ostaje pohranjeno negdje duboko u djetetovoj duši, sigurna sam da nije lako živjeti s činjenicom da si bio neželjeno dijete i sa stalnom potrebom opravdanja svog postojanja.
Iznenadilo me je kako su otvoreno pričali o svim problemima i zato je ovaj dokumentarac velika pro life i motivirajuća poruka čak i da se ne radi o Cristianu jer je svaki novi život nastao s razlogom iz Božje ljubavi pretočene u djelo stvaranja – “Neka bude”, a taj se život treba usmjeriti prema dobru.
Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam kako će poduprijeti i neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno podupire.
CR7, hvala što si u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni, kojeg si mogao sastaviti kako god si htio i u kojem si mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, iz bilo kojeg razoga – zrelog ili nezrelog, uvrstio tako važnu pro life poruku! 🙂 Sretno!
Možda se pitate što s pojedinim citatima navedenim gore.
Meditirajte nad njima. Molite Lectio Divina. Odvojite 30 minuta što bi bilo idealno ili 15 minuta za početak pa povećavajte.
Umirite se. Odvojite dovoljno vremena za to. Tjerajte sve druge misli i predajte ih Bogu da ih odnese.
Napravite znak križa i zazovite Božju pomoć.
To možete učiniti Zazivom Duha Svetoga, svojim riječima ili izmoliti Očenaš, Slava Ocu i drugo.
Otvorite Sveto pismo. Dnevna čitanja možete pronaći ovdje pa ih otvorite u Svetom pismu. Polako pročitajte čitanja nekoliko puta ako vas ne dotakne nijedna rečenica, citat ili riječ nakon prvog čitanja.
Kad primijetite da u vama odzvanja neka rečenica ili riječ, usredotočite se na nju. Ponavljate je puno puta, osluškujući u sebi što vam Bog želi reći. To zahtijeva napor, vježbanje, odvraćanje misli od svega drugoga. Nemojte odustajati i nemojte brzo proći ovaj dio. On treba najduže trajati.
Na kraju čovjeku može biti darovan osjećaj Božje prisutnosti i blizine. Ako ne osjetimo Božju blizinu, to ne mijenja činjenicu da je Bog tu, s nama. Podsjetite se na to. Recite mu voljom: znam da si ovdje. Hvala Ti!
Na kraju zahvalite Bogu na susretu s Njim i na svemu što vam je dao.
Ne zaboravite zadobiveno primijeniti u životu, suobličiti se Riječi Božjoj.
Dodatni savjet: ako vam pdne na pamet i dođe u srce poticaj koji je suprotan naukuKatoličke Crkve, ne govori vam Duh Sveti. Ako vas netko potiče na napade na nauk KC ili borbu protiv KC, to nije Duh Sveti.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 