Danas se sve mora objašnjavati jer ljudima nije jasno ono što je samo po sebi jasno.
Konkretno na ovoj temi – temi mogu li žene i muškarci s istospolnim sklonostima biti svećenik, uvijek je bilo jasno kako muškarac ne može biti žena niti žena muškarac pa su pojave bile samoobjašnjavajuće. Vjerojatno ima još detaljnijih i obuhvatnijih objašnjenja, ali objasnit ću čisto laički i logički zašto žena ne može biti niti će ikada moći biti svećenik te zašto muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik.
Spol je datost određena od trenutka začeća i nepromjenjiva je cijeli čovjekov život.
Drugim riječima, čovjek ne može promijeniti spol.
Spol je odrednica koja čini osobu muškom ili ženskom, a spolnost je zbir svih karakteristika koje čine muški ili ženski spol.
U trenutku začeća, spajanjem jajne stanice žene i spermija muškarca, nastaje novi ljudski život, novi čovjek, u potpunosti različit od oca i majke. Taj novi čovjek dobiva 23 kromosoma od majke i 23 kromosoma od oca pa tako ima svoja vlastita 23 para kromosoma koja određuju sve njegove nasljedne karakteristike. Jedan par tih kromosoma je i spolni par koji određuje spol i spolnost.
O rodnoj ideologiji, pedofiliji i interesnim skupinama pišem od početka bloga (unazad sedam godina), a tim se temama bavim još i duže, tako da je citat na kraju samo mali podsjetnik zašto je bitno zaštititi djecu od seksualizacije, izlaganja seksualnom sadržaju, izlaganju rodnoj ideologiji, pedofiliji i pornografiji.
Rodna ideologija, seksualizacija djece i pedofilija nisu poželjni sami po sebi, a ne zato što je netko nešto rekao, ali dobro se podsjetiti stavova nekih osoba.
Jednako tako, bitno je podsjetiti se kako je sadašnji predsjednik RH, g. Milanović, s tadašnjim ministrom obrazovanja, g. Jovanovićem, htio uvesti Zdravstveni (pre)odgoj/Sex (re)education koji je temeljen na pedofilskom sadržaju i doživljajima Kinseyevog instituta na kojem se obrazovao i tvorac tog programa spolnog odgoja u Hrvatskoj, g. Aleksandar Štulhofer. O tome sam pisala u više navrata. Tadašnja pravobraniteljica za djecu, gđa. Mila Jelavić, a sadašnja pročelnica ureda za demografiju grada Zagreba, bila je “za uvođenje ponuđenog zdravstvenog odgoja neovisno o suglasnosti roditelja” (večernji.hr). Za uvođenje je bio i g. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje u to vrijeme, a sadašnji v.d. ravnatelj NCVVO-a.
Ključ za izbjegavanje sekualizacije djece je odgoj od strane roditelja s ispravnim vrijednostima (takvog odgoja nema bez Boga i Crkve, takav odgoj ne postoji bez sakramentalnog života) i zakonska regulativa koja zabranjuje propagandu rodne ideologije, pedofilije, pornografije i seksualnih sadržaja.
Da, rodna ideologija i romantične priče o promjeni spola također spadaju u sadržaj koji nikako ne može biti dostupan niti se takav način života može propagirati djeci jer ima ogroman marketinški utjecaj na njih. On se ne može smatrati niti ravnopravnim načinu života muškarca i žene jer muško-ženski odnos (bračni odnos) nadilazi spolnu razinu te ima sakramentalnu (duhovnu) dimenziju koju karakteriziraju otvorenost životu i ljubav.
Istospolni odnos nije spolni odnos, nema ni bračnost ni sakramentalnu dimenziju niti je naravan. Jednostavnije rečeno, muško-ženski odnos je naravan = prirodan (iako nije samo naravan, nego i sakramentalan jer duhovna dimenzija nadvisuje emocionalni dio čovjeka), a istospolni je nenaravan.
Ako se muško-ženski odnos prakticira izvan braka i uz kontracepciju, i on predstavlja veliki blud, kao i istospolni odnos, ali istospolni odnos uvijek je blud jer je nenaravan pa samim time predstavlja i jaču bludnost jer nikada ne može biti niti će ikada moći postati sakramentalan (nije po Božjem planu i milosti).
Kako bismo se razumjeli, niti pornografski sadržaj koji uključuje muškarca i ženu ne može biti dostupan djeci (ne bi trebao biti dostupan ni odraslima), tako da se dijete ne može odgajati da je u redu promijeniti na desetke partnera prije braka, ali ga se nikako ne može niti odgajati da je rodna ideologija u redu ili da je istospolni odnos jednako vrijedan bračnom odnosu ili da znače isto. Onaj tko to radi čini zločin protiv čovječnosti.
Ako vam netko kaže kako rodna ideologija i pedofilija nisu povezane, možete mu reći da to nije istina. Perverzija se nadovezuje na perveziju, a i jedno i drugo dolaze s istog mjesta. Drugim riječima, perverzija ne želi uzeti mali prst, nego cijelu ruku.
Dok svaka osoba s istospolnom sklonosti ili rodnom disforijom nije pedofil, većina pedofila (u nedavnim skandalima) imala je istospolnu privlačnost. Zato se ne smiju primati osobe s istospolnom privlačnošću u sjemenište, a kasnije na Bogosloviju! Crkva mora ostati jaka i odlučna po tom pitanju te dodatno ojačati stav. Drugim riječima, Crkva mora naučavati ono što naučava cijelo vrijeme (a tako i radi). U Crkvi isto biva! Što je Bog sagradio i utemeljio, nikada neće propasti.
Rodna ideologija i pedofilija oduvijek idu zajedno i zato što zahtijevaju lažnu slobodu kojom se želi proglasiti dopustivim štogod čovjeku padne na pamet. Oduvijek predstavljaju “ekstravagantni” način života, način života osoba zasićenih normalnim načinom života, pomicanje od normi (što je izlika ili krilatica nekih umjetničkih krugova), potreba bivanja posebnim, činjenja onoga što drugima nije dozvoljeno.
Radi toga velik broj ljudi koji su zaglavili u krugu pakla istospolnih odnosa na ovoj zemlji, zapravo imaju sklonost prema suprotnom spolu i bili su sasvim normalnog ponašanja, ali im je to dosadilo, htjeli su “ekstravaganciju”, nešto novo, propaganda je učinila svoje, teži period u životu tražio je izlaz i to je to. Dva poznatija primjera su pokojni David Bowie i Freddie Mercury (Freddie, odlična glazba!).
Kinsey, koji je postavio temelje seksualne revolucije i pedofilskog spolnog odgoja, dokaz je povezanosti rodne ideologije i pedofilije jer je svoje temelje seksualnog nauka postavio zahvaljujući pedofilskim zločinima. Ne postoji nerazrješivija veza od toga!
Tema je od krucijalne važnosti za vječni život – hoće li osoba u raj ili pakao pa se nadam kako neće biti korištena samo radi promocije i boljeg pozicioniranja političara među biračima.
Što se tiče učenja o spolnosti, djeca trebaju učiti od roditelja, Crkve i onih koji će im spolnost predstavljati kao ono što ona i jest: dar, ljepota, vrijednost, život, dragocjenost.
Što se tiče osoba s istospolnom privlačnošću i rodnom disforijom, oni su vrijedni i zaslužuju život dostojan čovjeka. Da bi taj život ostvarili, trebaju raditi na svom ponašanju i identitetu kako bi se maknuli upravo od toga što im uskraćuje život dostojan čovjeka. Društvo im u tome treba pomoći, a ne ih uvlačiti u veće zlo propagandom, pa ih na kraju, kad ih zalude, šutnuti poput menadžera koji odbaci svog klijenta pjevača kad ovaj pukne i nadrogiran napravi javni skandal, a upravo mu je taj menadžer nabavljao drogu.
Citat kojeg sam najavila na početku članka:
“Moje je mišljenje da su mladi seksualna bića te da sve ranije postaju svjesni seksa zbog sveopće seksualizacije Zapada. Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa imati seks s nekim svojih godina ili starijim, a mislim da mnogi preferiraju starije partnere, to im treba biti dozvoljeno.
Uvjet je da znaju što čine i dobrovoljno pristaju na to. Zato trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život“, ističe Hekma te nastavlja: „ Moj stav prema seksualnom zakonodavstvu je takav da treba progoniti ljude koji zlostavljaju druge – kada se nanesu povrede ili se seks dogodi bez pristanka druge osobe. To možda nije jednostavno definirati ili dokazati na sudu, ali ako ljudi znaju što čine u seksualnom kontekstu, samima će im biti jasnije što znači pristanak, a što odbijanje.
Seks je većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način, umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju. Posebno sam zabrinut za queer klince koji iskorače iz ormara s deset godina, a onda moraju čekati još šest godina da bi im po zakonu bilo dozvoljeno ići vlastitim putem. U međuvremenu su isporučeni heteroseksualnim obiteljima, školama i drugim institucijama. Dobna granica za seks velika je prepreka LGBT emancipaciji.”
Gert Hekma, predavač o seksualnosti na Sveučilištu u Amsterdamu, bivši član uredničkih vijeća pedofilskog časopisa Paidika: The Journal of Paedophilia (1988.-1997.) i časopisa Perversions (1993.-1996.) te autor Enciklopedije perverzija. Preuzeto iz intervjua Gerta Hekme za tportal
U tablici ispod je popis 120 društava koja posluju u SAD-u, a koja su potpisala peticiju kojom zagovaraju pravo na pobačaj te osporavaju zakonske restrikcije pobačaja izglasane u nekim američkim saveznim državama.
Napominjem kako su to samo društva koja su potpisala ovu peticiju. Među njima nema onih najvećih podupiratelja kulture smrti (pobačaja, rodne ideologije …), tako da je ovaj popis samo mali dio. Na mojoj crnoj listi su i Starbucks, Pepsi, Nestle… Neka od tih društava posluju i u Hrvatskoj. Skrećem pozornost i na DVF, H&M, Lush i M.A.C.
Svatko može trošiti svoj novac na što želi. To vrijedi i za ta društva i njihove odgovorne osobe/dioničare, ali i za nas.
Čelne osobe tih društava navode u peticiji kako ograničavanje pobačaja stvara štete njihovim društvima jer ono smanjuje mogućnost probira najboljih talenata diljem države. Pretpostavljam u smislu da, ako žena ima djecu, nije fokusirana samo na posao, kao i da se neke žene miču s tržišta rada po porodu. Prešućuju da dobivaju nove zaposlenike, a time i talente, svakim porodom, ali na dugi rok. To je dobar podsjetnik da Zlo nikad nije logično. Ono djeluje u smjeru koji se normalnom čovjeku ne čini logičnim. Potpisnici ističu i da restrikcije pobačaja prijete stvaranju neodrživosti ekonomije, društva i neovisnosti.
Ako ćemo realno, meni je jasan jedan vid njihovog stava. Ekonomski gledano, njima treba robot-osoba koja misli samo na posao.
U tu shemu ne uklapa se žena majka, nego sterilna žena u muškom odijelu.
Žena koja je stalno na telefonu s bakom/dadiljom ili mora voditi računa o djetetovim aktivnostima nije posvećena poslu onoliko koliko oni smatraju potrebnim. Meni je to sasvim jasno. Zaposlenice s djecom mogu stvarati gubitke jer je istina kako stalno moraju koordinirati aktivnosti s osobama koje im odgajaju djecu. Tako je i za vrijeme radnog vremena. Napominjem kako je to kratkoročno gledanje. Dugoročno, poslovna društva su na gubitku jer svakim pobačajem – ubojstvom nerođenog djeteta, gube zaposlenika za budućnost.
Kad spominjem izraze majka i žena, mislim to u punom značenju te riječi. Ne mislim na dokone zgubidane koji ne rade na radnom mjestu jer žele ostaviti dojam brižnih majki i supruga, a niti se brinu za supruga, niti za djecu niti za kućanstvo. Majka i supruga u istinskom značenju te riječi napravi nemjerljivu količinu posla. Vjerojatno više nego i neki zaposlenici. Mislite li da se Gospa Marija izležavala?
Sasvim mi je jasno i zašto se na određene funkcije više zapošljavaju muškarci. Stvaranje naredaba o kvotama zapošljavanja po bilo kojem kriteriju je glupost bez premca i ide u prilog samo onima koji žele najbolje radnike makar po cijeni da taj radnik uništi sam sebe (pobačajem, kontracepcijom, uzastopnim brakovima, poslom kao smislom života, pokušavajući uvjeriti sve oko sebe kako može jednako dobro odraditi isti posao kao suprotni spol, ostalim grešnim životom i ovisnostima).
Umjetno stvarati interes žena za npr. studijem građevine je isključivo u svrhu rodne ideologije i u svrhu ekonomskih interesa interesnih skupina. To što na 10 000 žena postoji jedna koju zanima građevina je odlično i ta žena nije nenormalna, ali to znači da ženama nije prirodno niti svojstveno zaposlenje u takvoj branši jer je različito od njezinog identiteta. To je to. Pustite žene na miru i prihvatite objektivnu istinu.
Meni je dovoljan jedan jedini razlog zbog kojeg sam protiv pobačaja: pobačaj je grijeh jer se čovjek igra Boga i želi ubiti onaj život koji mu nije po volji iz bilo kojeg razloga.
Onome kome to nije dovoljan razlog, možda je bliža ova poslovna perspektiva po kojoj, dolje potpisani poslodavci, smatraju kako bi žene svoj život trebale posvetiti njima i poslu, a ne svom suprugu i djeci. Djecu trebamo smjestiti u vrtiće, upisati ih od šestog mjeseca života na nekoliko tečajeva kako se mi ne bismo trebali baviti njima te ih navečer, okupane i namirisane, samo ušuškati u krevet. Ili ne bismo uopće trebali imati djecu pa onda s 50 godina umirati u grizodušju smisla i besmisla života ili poduzeti neke nemoralne radnje. Nažalost, to se već i događa.
Na kraju, netko će se pitati u čemu je onda problem jer, ako se kućanica naradi najviše, a ne dobije plaću, zar nije bilo bolje da se zaposlila na radnom mjestu?
Problem je u ideologiji. I ženinoj biologiji.
Muškarci i žene su različiti pa imaju i različite uloge koje se NE MOGU i NE SMIJU mijenjati.
Kada žena pokušava raditi muški dio posla, njezin dio posla ostane neurađen jer ga muškarci NE MOGU i NE TREBAJU odraditi, jednako kao što žene ne mogu odraditi muški dio posla. Mogu se zavaravati i jedno i drugo, ali tako postaju samo loša verzija onoga što jesu – žene ili muškarca. Kao i sve, i ovo je naslonjeno na egzistencijalni smisao o čovjekovom identitetu, a on je naslonjen i na spolnost. Kad se to shvati, onda će nam biti dobro u vlastitoj koži jer shvatimo kolika je nezamjenjivost i žene i muškarca.
To je taj pogled sa slike! Jedini koji će ženu pretvoriti samo u inkubator su upravo žene koje nasjednu na propagadne laži (a znamo tko je tvorac laži), tako unište svoje dostojanstvo zbog kojeg su ih muškarci ranije poštovali i unište druge žene koje uvuku u te laži o identitetu.
Žena i majka u pravom značenju nikada nije inkubator, nego ima svoju nezamjenjivu vrijednost upravo zato što je žena i nositeljica novog života – nove slike Božje.
Dobro se podsjetiti na riječi samih LGBT+ aktivista koji je njihov stvarni cilj, kao i čuti njihovo vlastito priznanje kako lažu svojim simpatizerima o stvarnom cilju njihovih aktivnosti.
U ovom videu, Masha Gessen priznaje da je njihov stvarni cilj uništenje braka jer on ne bi smio postojati.
Mogu li ona i ostali aktivisti, simpatizeri i financijaš, uništiti brak?
Ne mogu. Ne mogu jer ga oni nisu ni stvorili. Brak nije ljudska tvorevina niti iza braka stoji čovjek. Iza braka stoji Bog jer je brak, kao zajedništvo žene i muškarca, misterij, tj. otajstvo.
Iako ga ne mogu uništiti, mogu sa sobom povući mnoge ljude u zlo i pakao.
Brak kao brak, Božji plan i dobro, zauvijek je pobijedilo. Zlo nikada neće pobijediti, ali povući će puno ljudi sa sobom jer Sotona zna da je gubitnik, a gubitnik voli povući što više ljudi u svoj jad. Jad je lakše podnijeti kad su i drugi jadni, pogotovo djeca Božja. O tome treba voditi računa kada govorimo o zlu u današnjem svijetu. Nema sumnje u Božju pobjedu pa ne smijemo biti beznadni, ali moramo se boriti kako bi naši brakovi, obitelji i društvo ostali na pravoj strani jer Zlo, kojeg će uvijek biti na svijetu, traži svoje žrtve za suradnju.
Osobe koje se bore protiv istospolne privlačnosti svjesne su kako ih interesne grupe smatraju potrošnom robom, a ne osobama. Osobe koje se ne bore protiv istospolne privlačnosti i koje podupiru cijeli projekt zapravo služe kao potrošna roba interesnih skupina i zla u ispunjenju ciljeva. Njih će ti isti odbaciti kao potrgane predmete.
To je žalosno jer je čovjek stvoren za beskrajno više, a to i dobije kad se opredijeli za dobro jer postane slobodan. Zlo ne donosi slobodu – nije ni osobi koja se drogira, nije ni osobi koja se prostituira, nije ni osobi ovisnoj o pornografiji, nije ni osobi koja je napravila/izvela pobačaj, a neće ni osobi koja živi i podupire rodnu ideologiju. Zašto? Zato što je sloboda činiti ono što je ispravno, a ne ono što čovjek želi, a čovjek je najsretniji kad je ono što želi sinkronizirano s onim što je ispravno.
Nažalost, Jamie Shupe osjetio je kako funkcionira destruktivni plan financijaša i aktivista za depopulaciju te uništavanje identiteta osobe, u ovom slučaju, putem rodne ideologije.
Jamie Shupe bolovao jeod PTSP-a. To je iskorišteno kako bi ga se prometnulo u prvog nebinarnog čovjeka. Bogu hvala pa nije ostalo na tome, nego se g. Shupe vratio na pravi put. Zbog toga je sada na udaru ideoloških medija.
Situacija s kojom se Jamie susreo posljedica je ovoga.
Jako mi je žao zbog toga što mu se dogodilo. Nadam se kako je sada prvo on osobno dobro, a onda i da je jak kako bi pomogao drugima u povratku na dobru stranu.
Putem aktivista, financijaši iskorištavaju ljude koji se bore sa svojim napastima, kušnjama, nejasnoćama, poteškoćama i izazovima. Obećavši im laži i uvjeravajući ih kako je to dobro za njih, gurnu ih u ponor. Nakon toga ih odbace kao potrgani predmet jer znaju da im od uništenog čovjeka ne prijeti opasnost. Njega su se riješili.
Ljudima koji pate poput Jamiea Shupea treba psiho-duhovna pomoć usmjerena na egzistencijalni identitet i smisao čovjeka. To je terapija. To je ljubav jer je ljubav odgovornost za drugu osobu. Ako nekoga volimo, a trebali bismo voljeti svakog čovjeka ili mu bar ne htjeti zlo, onda ne želimo uništavanje tog čovjeka autodestrukcijom. Naravno, svaki je čovjek odgovoran za svoj život, ali ne možemo biti mirni i prestati poučavati i djelovati dok se netko uništava.
Muškarac ne može postati ženom, a žena ne može postati muškarcem. Različiti smo po svakoj stanici, a to se vidi po svim dimenzijama čovjeka – psihološkoj, duhovnoj, fizičkoj i socijalnoj. XY kromosom nikada ne može postati XX niti XX može postati XY bez obzira koliko testosterona ili estrogena osoba unijela. To je samo lažni omot. To je samozavaravajuća i uništavajuća laž koja vrišti.
Ukoliko se borite s napastima i zbunjeni ste oko svog identiteta, možete mi se javiti putem maila. Mogu Vas uputiti prema osobama koje se bave radom s ljudima koji se muče oko spolnog identiteta.
Papa emeritus, Benedikt XVI., napisao je esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja” koji je objavljen 11.4.2019. u bavarskom “Klerusblattu”.
U eseju, Benedikt XVI. progovara o rani zlostavljanja u Crkvi kroz tri dijela:
društveni kontekst
problem formacije i kanonskog zakona
potrebni koraci.
Esej, kao i svaka knjiga i promišljanje Benedikta XVI., vrijedni su čitanja. On je svojim radom u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije i papinstvom, toliko zadužio Crkvu da će njegove zasluge biti vidljive tek kad će društvo biti uništenije, erodiranije (proces koji je već započeo). Benedikt donosi istinu, a oporavka nema bez istine u svoj svojoj punini i težini. Milosrđe temeljeno na lažima je nakaradnost. Milosrđe bez istine je najveći zločin.
Volim njegovu jasnoću i odanost nauku naše vjere. Kod njega nema ‘može ovako ili onako’ jer je vrlo jasno ako je ‘ovako’ dobro, onda je ‘onako’ zlo. Koliko god si današnji svijet volio tepati, radi smirivanja savjesti, kako su život i životne situacije u nijansama sive, to je netočno. Puno toga je crno ili bijelo. Ako ne odaberemo jednu, odaberemo drugu neboju.
Ono što Benedikt XVI. još jednom ističe nije novost. Seksualna revolucija 60.-ih uništila je međuljudske odnose svake vrste jer je uništila čovjekov identitet.
Papa emeritus u njezin kontekst stavlja i zlostavljanje u Crkvi. Tako, kao uzrok zlostavljanja, ističe seksualnu revoluciju (društveni kontekst) i kolaps katoličke moralne teologije nakon II. vatikanskog koncila. To je rezultiralo katastrofom u svećeničkoj formaciji i manjkavostima kanonskog zakona protiv zlostavljanja (problem formacije i kanonskog zakona). (usp. Meni se taj kolaps čini logičnom posljedicom zanemarivanja moralne teologije).
Kao glavni korak za sprječavanje zlostavljanja i cijeljenje postojećih rana, Benedikt XVI. ističe nužnost vraćanja Boga u centar naših života. Boga kojeg su svi prestali imenovati, izolirajući Ga micanjem u osobnu sferu.
Papa emeritus na kraju ističe istinu kako, iako u Crkvi nalazimo grijeh i zlo, i danas postoji Sveta Crkva koja je neuništiva.
Ako povučemo paralelu s ideološkim seksualnim odgojem kojeg neprofitne udruge, političari i nazadne, socio-zeleno-liberalne obitelji, žele uvesti i u hrvatske škole, dobronamjernim osobama trebalo bi biti jasno što im je činiti. Situacija je kristalno jasna.
Namamiti djecu i mlade, zagolicati im maštu i okupirati ih seksualnim kontekstom, sasvim logično i jasno dovodi do konzumacije predočenog sadržaja, a to se ispoljava sve devijantnijim ponašanjem. Ako je osoba opsjednuta mišlju o novcu i moći, napravit će sve kako bi zadovoljila tu glad. Je li tako? Isto vrijedi i za seksualnost.
Odgoj bez morala i vrijednosti je put u propast.
O kome ovisi odgoj?
O roditeljima. Ako roditelji imaju Boga i Njegov smisao (nauk Crkve) kao centar života i referentnu točku, bez obzira na svoj stupanj obrazovanja, ispravno će prenijeti vrijednosti i djeci. Ako roditelji misle da to nije važno i slažu se s tim da im djecu odgajaju vrtići i predstavnici udruga po školama, i rezultati će biti istovjetni tome.
Kao odgovor na seksualnu revoluciju i pritiske za popuštanje u moralnom nauku Crkve 60.-ih godina, papa Pavao VI. izdaje encikliku “Humane Vitae” 1968.-u kojoj potvrđuje crkveni nauk protiv upotrebe kontracepcije i važnosti spolnog morala.
Mudrost i razum su darovi Duha Svetoga.
Oni nemaju veze sa stupnjem obrazovanja. Biti mudrim čovjekom znači staviti Boga u centar svog života jer nam On daje identitet. Iz tog identiteta proizlazi i znanje. Jednostavno, sve postane smisleno i povezano.
S dopuštenjem Citizengo-a, prenosim ovaj video svjedočanstva g. Walta Heyera o njegovom životnom putu u kojem, između ostalog, govori i o tome kako su pedofilski aktivisti povezani s rodnom ideologijom.
Ovo je srž samog liberalnog programa – uvjeriti ljude u laž i gurnuti ih u smjeru autodestrukcije, a onda i destrukcije cijelog društva.
Liberalni zdravstveni odgoj diljem svijeta želi uništiti antropološke i egzistencijalne istine o čovjeku te, stvaranjem zbunjenosti na duhovnoj i psihološkoj razini ljudi, uništiti prvo te osobe kao pojedince, a onda i brak te obitelj.
Bogu hvala za g. Heyera i što je našao put povratka. Svaki čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju te, kao takvo biće, ima pravo na dostojanstveni život u skladu s istinom o njemu samome. Bog nas nije stvorio kako bismo puzali po podu, nego kako bismo punim plućima živjeli smisleni život kako ga je On zamislio za nas.
Ja definitivno ne spadam u skupinu ljudi koji se oslanjaju (samo) na istraživanja, tj. kojima je potrebno istraživanje na temelju kojeg bih formirala mišljenje jer ono što je zdravorazumski i moralno neispravno, takvim i smatram bez obzira na rezultate istraživanja.
S dopuštenjem the New Atlantis-a, prenosim i uvod u “Izvještaj Atlantis” koji se bavi rodnom disforijom kojeg potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh. Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins (američko top sveučilište) te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona. McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u bolnici Johns Hopkins.
U zadnje vrijeme nekako recikliram teme s obzirom da se svako malo nešto aktualizira.
A) Problem genetski modificiranih beba (beba kojima se mijenjala genetika) nije u tome što se ne zna je li modifikacija bila uspješna, tj. hoće li te osobe proživjeti život bez posljedica uzrokovanih zadiranjem u njihove gene. Problem je u tome što se jedno ljudsko biće uopće usudilo igrati Boga Stvoritelja i mislilo kako je ono dostojno moći kontrole života i smrti, moći odluke tko će se roditi s kakvim genima.
Što se tiče same modifikacije, jadne te osobe jer sam sto posto uvjerena kako ovo nasilje nad njima neće proći bez posljedica – fizičkih, psihičkih i duhovnih.
Sve nakaradnosti krenule su zbog okretanja od Boga, a započnu s onim ‘botoks je stvar higijene’, nastojeći nas pokraj zdravih očiju uvjeriti kako je dobro ili lijepo nešto što je zlo ili ružno.
B) Nitko nema pravo na dijete, nego dijete ima pravo na mamu i tatu, a to su, kako im ime samo kaže, osoba ženskog i muškog spola koje su, u najboljem slučaju i interesu djeteta, u braku.
Država nema pravo djecu izvrgnuti eksperimentu s već poznatim rezultatima – to nije prirodno okruženje za odgoj djece. Iz toga proizlaze i psiho-socio-duhovni problemi koje takva djeca imaju. Njihovi problemi ne proizlaze iz stigmatizacije, nego iz uvjeta odrastanja.
LGBT+ udruge govore kako im nije cilj uništiti brak, kako oni ne žele brak, a na kraju se ipak pokaže da žele i brak i djecu.
Znam kako vas i mene nisu prevarili, ali mnoge jesu.
Pri tome iz ovoga izuzimam osobe koje se bore s homoseksualnim sklonostima tako što posjećuju duhovnika i psihoterapeuta, koji su svjesni da je to drukčija sklonost. Oni i ne žele uništiti brak i obitelj. Za razliku od njih, drugi dio takvih osoba premrežen je LGBT+ aktivističkim udrugama.
Prvih mi je žao što nose taj križ, ali svi mi nosimo neki križ. Uz to, Bog liječi rane, navike, odluke, volju. Nadalje, imanje istospolnih sklonosti, što nije grijeh, ne podrazumijeva prakticiranje tih sklonosti, što bi bio grijeh. Znači, osoba koja ima istospolne sklonosti ne mora ih prakticirati. Katolik s istospolnim sklonostima pozvan je na življenje čistoće. On može živjeti čisto, a i u miru sa samim sobom uz sakramentalnu milost.
Takvim osobama pomažu osobe poput vas i mene, a uništavaju osobe iz druge skupine. Jednako tako, onima iz druge skupine koji žele izaći iz tog kruga, to biva onemogućeno prijetnjama i ucjenama od strane tih skupina.
Nadalje, osobe s istospolnim sklonostima nisu gay osobe. To su osobe s istospolnim sklonostima.
Sklonosti se stječu, razvijaju i napuštaju. Mnogi od njih svjedoče o paklu kojeg su prošli jer im je osoba kojoj su se obratili po savjet rekla: “tako te Bog stvorio. Živi tako” i o raju koji je nastupio kad su nakon puno vremena našli osobu koja im je rekla: “Bog te stvorio za nešto puno više, a ne za destrukciju kojom živiš.” To se ne čuje u medijima jer su njihovi financijaši destruktori čovjeka.
Mali broj posvajanja/udomljavanja djece znači kako sustav posvajanja nije dobar. To se neće riješiti dopuštanjem posvajanja/udomljavanja parovima s istospolnim sklonostima jer oni žele mogućnost posvajanja djece koju njihovi partneri imaju iz heteroseksualnih zajednica, a ne iz doma. Manjina koja bi udomila dijete iz doma bila bi privilegirana u odnosu na heteroseksualne parove jer se, iz nekog razloga, heteroseksualnim parovima ne odobrava udomljavanje. Zato i imamo problem s malim brojem posvajanja/udomljavanja.
I za kraj, želim nešto istaknuti.
Svjetski političari koje se proziva za neimanje djece (Macron, Merkel, Juncker…) samo su lutke na koncu/lutke na važnim pozicijama koje slušaju svoje zemaljske gospodare, ali oni su samo lutke. Oni koji povlače i pomiču te lutke itekako imaju djecu jer imaju dinastije. Želja za očuvanjem carstva ipak je veća od gađenja prema novom ljudskom biću njihove dinastije.
Ono što im stvara problem je činjenica kako nisu oni gospodari svijeta. Jedan je Gospodar svijeta, a On je zauvijek pobijedio. To njihova ega i oholost jednostavno ne mogu podnijeti, kao ni činjenicu da mogu raditi ono što žele, ali ne dokle žele.
U svakodnevnom životu, nisu svi ljudi koji imaju djecu dobri niti su svi koji nemaju djecu zli. Ne dopuštam da to bude razlikovni kriterij je li netko dobar ili zao. Definitivno nije dovoljno samo roditi djecu, nego je, majka i otac (ne dadilje, vrtići, škola i institucije), moraju odgojiti.
Ako netko može imati djecu, a u braku odluči da ih ne želi, to je zlo i sebično. Samim time čini svoj brak ništavnim jer je prekršio bračnu privolu. To znači da druga osoba iz tog braka koja želi djecu može tražiti i dobiti poništenje braka jer se on u očima Crkve ne smatra brakom.
Ovaj dokumentarni film toliko je depresivan da ga nisam ni pogledala cijelog, ali prikazuje kako izgleda život bez Boga, odnosno kad čovjek sebe proglasi bogom. To je to bez uljepšavanja. Bljak!
Film možete pronaći s prijevodom na hrvatski pod nazivom “Švedska teorija ljubavi”, a prikazan je i na ZagrebDox-u 2015.
Netko je film jako dobro sažeo kao “‘Švedska teorija ljubavi’ – kako biti napredan i umrijeti sam”. Sva prava sažetka idu autoru.
Vrijedi i za Istanbulsku, ali i za svaku i najmanju nepravdu, nakaradnu situaciju u kojoj se može naći osoba, narod ili zajednica:
“Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” (Mt 18, 6)
Nadam se da potpisujete peticije pokrenute ovih dana, iako peticije nisu dovoljne.
Ljudi čine sustav i društvo. Što o ljudima govori pokvareni sustav ili Ako su ljudi pokvareni, kakav jedino onda može biti sustav? Daj doprinos Dobru i Istini na ovom svijetu. Pomozite onima kojima možete, budite im potpora u njihovim dvojbama i borbama, nosite im smisao.
Ne znam tko će odrediti tko ili što je žena. Zapravo znam. To će odrediti Grevio u skladu s tim kakvom se osobom osoba osjeća. To je to što je problem.
Grevio (naddržavno tijelo koje je sastavljeno od plaćenika koji nisu predstavnici država, nego isključivo politika koje ih plaćaju s obzirom da u tom tijelu ne sjede predstavnici država) briše razliku između muškog i ženskog spola, odnosno negira biološku determinaciju i smatra da možete biti što želite.
S obzirom na fluidnost rodova, na kraju će žena biti ona/onaj tko se tako deklarira. Strategiju Grevia operativno će provoditi udruge koje dobivaju ultimativno pravo dobivanja novca od država.
Ukoliko ne dobiju novac od države ili im država smanji priljev, tuže državu Greviu koji onda ucjenjuje državu jer Istanbulska konvencija poništava Ustav i sve zakone države, pa tako i vrijednosti koje su implementirane u sustave. Čistom logikom dođe se do zaključka da će udruga morati dobivati više novca ako prijavljuje više slučajeva – opravdanih ili neopravdanih, njima je sasvim svejedno. 🤷
U kakvoj su situaciji muškarci?
Njima je Konvencijom oduzeta mogućnost da oni, kao muškarci, budu žrtve te im je dodijeljena uvijek i jedino uloga zlostavljača. Ja to smatram iznimno diskriminirajućim, neprihvatljivim i lažnim. Što ćemo sa žrtvama muškarcima? Kako se čini, njima će biti priznato trpljenje zlostavljanja jedino ako se deklariraju “ženama” ili nekim od 70 i nešto rodova, ali bi to onda bilo nasilje među “ženama”. Ili?
Meni je svako nasilje neprihvatljivo, a samo nasilje mogu provoditi i muškarci i žene. Nasilje nije samo fizičko, nego i psihičko koje ostavlja i puno teže posljedice. U njemu su žene puno gore i dominantnije od muškaraca.
Za razliku od stava Istanbulske, moj stav je da za loše ili zlo djelo mora odgovarati onaj tko ga je počinio, bio on muškarac ili bila ona žena.
Šovinizam i feminizam su dvije strane iste medalje, iz oboje se lako razvije nasilje i oboje bi trebalo biti neprihvatljivo.
Kako se naziva djelo feministica u kojem prekidaju novi život ili kada oskvrnjuju crkve? Zabludjelih ovaca ima i na jednoj i na drugoj strani. Žena koja mrzi muškarce je jednaka muškarcu koji mrzi žene.
Jesu li smanjene stope nasilja u državama koje su ratificirale Konvenciju? Nisu, a nikada i neće moći biti smanjene. One su povećane.
Potražite pokazatelje (neću ih ovdje prilagati). Najsvježiji pokazatelji su iz Slovenije.
Zašto nisu?
Zato što to nije cilj Konvencije. Nije donesena zbog nasilja.
Zašto joj to nije cilj?
Zato što:
je njezin cilj promicanje rodne ideologije koja, brišući biološke datosti razlika spolova koje oblikuju osobu cjelokupno, kontaminira sve segmente društva. Ako je društvo kontaminirano, uz sve ostale negativne pojave i duhovne katastrofe, porast će stope nasilja, a porast nasilja znači i veću količinu novca udrugama
bi njezina operativa (udruge) prestala dobivati novac
će država godišnje morati osigurati milijardu kuna civilnim udrugama kroz koje se pojavljuju stalno iste osobe koje se bave pobačajem i rodnom ideologijom, a ne zaštitom žena od nasilja. One tuđu nesreću koriste za svoj probitak
Normalnoj osobi ne treba konvencija niti zakon da ne maltretira i ne zlostavlja bilo kojeg čovjeka, a pogotovo članove obitelji. One kojima to nije jasno treba dobro naučiti primjenom zakona države.
Što se tiče osoba koje osjećaju istospolnu privlačnost i osoba koje se bore s rodnom disforijom:
1. to su poremećaji koji su se razvili tijekom života (osoba se ne rađa s njima) i koji zahtijevaju odgovarajuću terapiju
2. tim osobama treba pomoći s ljubavlju. Tko ne želi pomoć, ima pravo živjeti po svojoj odluci, ali nema pravo kontaminirati društvo protubiološkim i protuprirodnim načinima života te zahtijevati mijenjanje znanstvenih i bioloških činjenica
To su psihološko-duhovni poremećaji vezani uz napad na identitet čovjeka protiv kojih se bori psihoterapijom te vjerskim smislom koji oblikuje identitet (egzistencijalno: tko je čovjek? Bog daje identitet čovjeku jer nas je On i stvorio).
Djecu treba pustiti da odrastaju normalno, bez nasilnih intervencija na njihov biološki identitet, jer se znaci rodne disforije povuku sami od sebe u velikoj većini slučajeva (“Izvještaj Atlantis”, Lawrence Mayer, Odsjek za psihijatriju Sveučilišta Johns Hopkins; dr. Paul McHugh, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti, Medicinska škola Sveučilišta Johns Hopkins te glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins).
Ne može se nijekati da postoje osobe koje se bore s tim, ali to se mora smatrati poremećajem do kojeg je došlo tijekom života zbog određenih životnih uzroka i marketinške promocije. Njihovo rješenje nije u poticanju i hranjenju rodne disforije, nego u pomaganju kako bi te osobe, koje od samog začeća imaju ljudsko dostojanstvo kao i drugi ljudi dano samim time što nas je Bog stvorio, osvijestile svoj istinski identitet, vrijednost i dostojanstvo.
Osobe koje imaju istospolne sklonosti mogu živjeti u spolnoj čistoći, svoj križ i napasti prikazivati kao pokoru Bogu te živjeti u punom sakramentalnom zajedništvu Crkve.
S obzirom da se radi o poremećajima, anomalijama koji nisu prirodna karakteristika čovjeka, društveni sustavi se ne mogu bazirati ili orijentirati prema njima, nego prema činjenicama što čovjek jest.
Potrebno je spriječiti promicanje laži o takvom načinu života kao normalnom, prirodnom, poželjnom i oslobađajućem. To su laži jer takav način života, s obzirom da nije svojstven čovjekovoj naravi i onome kako ga je Bog zamislio, donosi mnogobrojne psihičke, duhovne i fizičke bolesti. Drugim riječima čovjek, bio on vjernik ili nevjernik, takvim načinom života ide protiv svoje naravi, provodi nasilje nad svojom naravi, “siluje” svoju narav te se zbog toga javljaju psihičke, duhovne i fizičke bolesti jer narav ne može izdržati takav pritisak.
Mnoge osobe koje se bore s tim bile bi brže u napretku i podsjećanju na dostojanstvo da se u sve nisu upetljale agresivne udruge koje lažima obmanjuju i društvo, ali zapravo i te osobe kojima treba pomoć.
Tako cijelo društvo, a i osobe koje se bore s tim poremećajima postaju taoci tih plaćenih udruga koje im ne žele dobro.
Dobro nam želi osoba koja nam pokušava pomoći da se prestanemo ranjavati, a ne ona koja nam daje oruđe za jače ranjavanje. I javno je poznato koliko osobe s istospolnim sklonostima imaju problema s LGBT+ udrugama ako ih kritiziraju te koliko im je teško napustiti taj krug jer im ne daju.
Za kraj, navela bih primjer Švedske koja je pravi primjer što se dogodi kad se na nepravedan način krenu rješavati problemi.
Uz stigmu da su uvijek krivi i zlikovci, muškarci se ne usude prići ženama jer one uvijek nose titulu žrtava i mogu aktivirati instrumente za bilo što. Naravno da će zbog toga, smanjenja odgovornosti kod muškaraca jer ih odgajaju rodno neutralno, a ne da budu muškarci koji brane svoju obitelj i smanjenja odgovornosti žena jer je zakon na njihovoj strani bez obzira na situaciju s druge strane, kao i radi infekcije društva rodnom ideologijom od rođenja, rasti broj seksualnih poremećaja, devijantnog ponašanja i silovanja jer je narušena prirodna interakcija između muškarca i žene. Skandinavske države pripadaju i krugu binge drinking država u kojoj se stanovnici, “ispunjeni smislom života”, epizodično opijaju od petka poslije podne do nedjelje navečer i tako svaki tjedan.
Što se tiče konkretnog primjera na što će ratifikacija utjecati, iako “pametni” uvjeravaju kako neće, je obrazovni sustav i konkretno zdravstveni odgoj.
Ratifikacijom Konvencije, u školama će se morati provoditi i moći će se provoditi jedino liberalni ZO koji daje katastrofalne rezultate svugdje u svijetu (Skandinavske države – porast seksualnih devijacija, Velika Britanija – najveće stope maloljetničkih trudnoća uz obilato financiran ZO i kontracepciju, SAD – ista situacija, osim u državama koje najmanje izdvajaju za ZO i kontracepciju)…
Zašto neće moći biti proveden drugi program ZO-a?
Zato što je Konvencija iznad Ustava i zakona države. Ukoliko država ne ubaci rodnu ideologiju, GREVIO će to zahtijevati.
Nemojmo se praviti blesavima i govoriti kako to ne znaju vrhuške koje donose odluku. Znaju jer to i žele. Njima ne trebaju kontraargumenti jer svoje odluke i ne donose u dobroj vjeri i namjeri pa da bi ih kontraargumenti uvjerili.
Na kraju, nešto se može dogoditi iznenada, ali se jako velik broj problema, bilo na osobnom ili društvenom planu, ne dogodi iznenada.
Znakovi su tu, samo ih treba ispravno pročitati, ispravno interpretirati i primijeniti ispravnu “terapiju”.
Moja mama je kućanica te uvijek posije i posadi sve u veliki vrt.
Osim vrta, imamo i domaće životinje.
Zahvaljujući ogromnom radu moje mame, mi smo, kada je u pitanju prehrana, uglavnom samodostatni. Ona ponekad radi i npr. domaću tjesteninu za naše potrebe, a u trgovini kupujemo ono što se ne može posijati na vrtu te, naravno, ostalo što nam je potrebno. S obzirom da ne koristimo kemikalije i pesticide, to zahtijeva jako, jako puno truda. Rezultat toga je zdrava prehrana, manja potrošnja u trgovinama te dostupna zdrava hrana tijekom cijele godine u različitim varijantama. S druge strane, nikada nismo izbacivali ijednu kategoriju namirnica. Ako mi se jede Nutella, e pa onda ću je i kupiti. Ona nikada nije postala moj svagdašnji odabir, ali nikada nije bio ni problem ako sam je htjela jesti. Nezdravo je jesti samo zdravo. To preraste u bolest.
Magistra sam ekonomije, ne podržavam život na dug i potrošnju samo radi rasta indikatora, ali podržavam manje poreze, efikasniju i efektivniju državu, efektivno radno vrijeme, razvoj poduzetništva i visoku proizvodnju. Ne možete prodavati čokoladu, analizirati je, raditi benchmark analizu, SWOT analizu, pratiti razvoj kroz BCG matricu, rebrandirati je i sl. ako tu čokoladu niste i proizveli; niti se možete osigurati i trgovati futuresima na kakaovac ako ne postoji njegova plantaža. Jednako tako, u redovnim i izvanrednim situacijama, ljudi ne mogu jesti futurese, ali se itekako mogu najesti čokolade i krumpira, samo što će on u izvanrednoj situaciji biti puno skuplji ako ga treba nabavljati na drugom tržištu.
A što ako ga ni druga tržišta neće moći osigurati jer se bave proizvodnjom transhumanog robota i sklopova za njegove procesore, a ne proizvodnjom krumpira?
Pitanje hrane je geopolitičko i geostrateško. To je izravna poveznica s čovjekom. Opasno je ukoliko ga se ne doživljava tako.
Oni koji prodaju GMO prvi su koji kupuju namirnice na organskim tržnicama jer znaju da je to najzdravije, kao što su i oni koji zagovaraju rodnu ideologiju prvi koji će svoju djecu upisati u privatne (katoličke!) škole misleći kako oni imaju pravo zaštiti svoju djecu, za razliku od ostale djece koja nemaju pravo na zaštitu od rodne ideologije.
Ne dajte se nasanjkati. Nemojte biti njihovi korisni idioti.
Čista logika govori kako nešto ne može biti dobro ako se odvija suprotno od onoga kako je Bog namijenio, potvrdila to neka istraživanja ili ne. To je čista logika već i na razini narativnog zakona.
Jednako tako, istina je kako kućanstvo koje ima mjesečne dohotke od 20.000,00 HRK ne mora imati vrt jer će moći kupiti prirodno uzgojene namirnice.
Onaj tko nema tolika mjesečna primanja, mora imati vrt, inače će završiti hraneći se nekvalitetnom i štetnom hranom.
Što se tiče života na dug i peglanja kartica, računica i logika su vrlo jasne: ukoliko osoba ima vrt, neće peglati kartice za hranu niti ulaziti u minus, što je itekako bitno ukoliko ima niža primanja u kućanstvu, ali to zahtijeva puno rada i truda.
Mnogim ljudima to se ne da jer je jednostavnije otići u trgovinu, pogotovo danas uz strkovit način života, ali svatko bira razlog zbog kojeg želi, a zbog kojeg ne želi biti rastrgan. Tako neki love novac, a neki zdrave obiteljske odnose.
Mislim da svatko poznaje svoju financijsku situaciju – treba biti odgovoran i prilagoditi se svom budžetu kako se ne bismo hranili na dug ili općenito stvarali dug, živjeli na dug. Prostri se koliko se možeš pokriti.
Ako stavimo novac na stranu, ukoliko ne koristite pesticide i kemikalije, jedete zdravu hranu. To su dva nenadmašna cilja radi kojih vam savjetujem imanje vlastitog vrta ako je ikako moguće, makar 2×2 ili nekoliko drvenih kašeta na balkonu. Ako ne možete imati vrt, onda potegnite dobrosusjedske i obiteljske odnose, trampu, kupljenu hranu, ali da nije GMO. Apsurdno je da Slavonac kupuje krumpir u trgovini. On ga treba uzgojiti bar za svoje potrebe. Isto vrijedi i za druge krajeve.
Povećanje nekih bolesti koje već sada postaju pandemija povezujem s GMO hranom, prekomjernom konzumacijom industrijske hrane, smanjenjem imanja vlastitih vrtova, upotrebom kontracepcije i abortivnih kemijskih sredstava, zračenjima i bežičnim internetom, izloženošću čovjeka od samog začeća zračenjima i valovim, premalom tjelesnom aktivnošću, premalim igranjem igara i kreativnih igara, a prevelikim boravkom pred mobitelom, TV-om, tabletom, laptopom, playstationom. To sve utječe i na psiho-socijalni razvoj (neuroze, rastresenost, raspršenost, dekoncentraciju i ostale poteškoće tog spektra).
Njemački Bayer kupio je Monsanto koji je najveći proizvođač GMO sjemena na svijetu pa, iako je GMO sjeme zabranjeno u većini država EU te je Monsanto imao restrikcije vezano za svoju europsku ekspanziju na tom području, sad je vjerojatno više neće imati s obzirom da je postao njemačko društvo.
GMO usjevi uništili su Latinsku Ameriku gdje je većina poljoprivrednih površina pod njima. Većina svjetskog kukuruza je GMO, a više od 90 posto (spominje se i 98 posto) soje koja se upotrebljava u proizvodnji svega i svačega. Dokazano je da GMO, uz štetan utjecaj na razvoj mozga, jetre, pluća i ostalih organa, smanjuje i plodnost. Soja je prepuna estrogena. Možete zamisliti što ona radi i ženskom tijelu, a pogotovo muškom. Kad netko propagira soju kao zdravu namirnicu, taj nema pojma ni o čemu. Uvjeren je jedino u činjenicu kako krave zagađuju okoliš i da treba smanjiti broj ljudi na zemlji.
GMO proizvođači žele patente na povrće. To znači kako će njihovo vlasništvo biti npr. patent (pravo) proizvodnje krumpira. Vi nećete moći u svom vrtu posaditi krumpir, osim ako ne kupite GMO sjeme proizvođača, a kroz cijenu ćete im platiti i patent (pravo) sijanja, tj. sadnje. Pazite vi to! Dok njih nije bilo, jadni ljudi nisu ni znali što je krumpir. Kad su se oni osnovali, smislili su proizvod koji se zove krumpir i sad žele pravo proizvodnje na taj izum.
Druga posljedica je to što ne-GMO prirodno i zdravo povrće neće moći ni rasti kad se oko njega zasiju GMO usjevi. Treća posljedica je to što će se uništiti hranjivost i bogatstvo tla koje se neće oporaviti desetljećima te životinjski svijet. Naravno, najveća posljedica je štetno djelovanje na zdravlje i temeljne karakteristike ljudi poput razmišljanja, logike, zaključivanja, propitivanja, kritičkog razmišljanja i sl.
Nažalost, već sada se može primijetiti razlika u logičkom razmišljanju i kritičkom promišljanju događaja oko nas i fizionomiji stanovništva zemalja koje se hrane GMO hranom i onima koje se ne hrane GMO hranom. Istina je kako to ovisi i o obrazovnom sustavu, stoga je potrebno ne dozvoliti srozavanje školstva i zaglupljivanje djece smanjivanjem kriterija i količine znanja koja se traži od njih. Nadalje, takva hrana potiče osjećaj gladi pa je morate stalno konzumirati. Ono što proizvođači GMO prozvoda žele napraviti je zamijeniti prirodu kemijom, tj. umjetno stvorenim rješenjima pa problem koji se liječi npr. spavanjem, liječiti hormonskim terapijama ili nečim gorim.
Zašto to ističem? Zato što se kao jedan od ciljeva ističe smanjenje gladi na svijetu GMO hranom, iako su prinosi GMO proizvoda 10-ak posto manji od konvencionalne proizvodnje. Glad na svijetu ne smanjuje se šopanjem ljudi proizvodima na kojima piše “HRANA”, a zapravo se radi o tvorničko dobivenom otrovu križanjem gena žabe i tikve koji je umislio da je krumpir koji je rastao pod hranjivim tlom.
Drugim riječima, glad na svijetu ne rješava se trovanjem ljudi. Natalitetna politika ne vodi se širenjem pobačaja i kontracepcije, nego poučavanjem ljudi što je ljubav, što je odgovornost, što briga za djecu sve podrazumijeva, što je posvećenost odgoju i koliko to zahtijeva ljubavi, poučavanjem katoličkih vrijednosti i shvaćanja jer su ona univerzalna i prelijepa.
Kako ne bi bilo zabune, ne radi se o kultu zdravlja i zdravizmu koji se dosta raširio pa ljudi jedu sjemenke, baby frape i žive od sunca.
To je, kao prvo, jako nezdravo, a kao drugo pripada new age-u i istočnjačkim filozofijama jer je povezano s vjerovanjem da su životinje jednake ljudima, a one to nisu niti će kada biti. Strašim se ljudi koji ne znaju živjeti bez nutri bulleta i koji sve jedu u obliku frapea, pogotovo ako se radi o muškarcu 😱😱😱Ozbiljno, to mi je brrrr na mnogo načina! Veganstvo, kao nova ideologija, ide ruku pod ruku s new age-om.
Piramida prehrane i dalje vrijedi što znači da čovjek treba jesti i proteine i masti, povrće, voće, ugljikohidrate, škrob, samo je bitna količina (zna se što je baza, a što vrh) te da je komad mesa, žitarica, krumpir ili riba iz provjerenog izvora koji ih tretira kao hranu dobivenu iz prirode, a ne proizvod iz laboratorija, tj. tvornice. Svatko će jednog dana i od “nečega” umrijeti – Bog zna vrijeme i čas za svakoga, samo što to u slučaju GMO-a neće biti prirodni razlozi i mirni načini smrti poput starosti, srčanog udara, “zaspao je u snu” ili “samo se srušio”, nego će to biti rak jetre, tumori na mozgu, rak gušterače, debljina, tko zna kakve promjene gena koje će se prenositi na obiteljsku lozu ili neplodnost, a uz sve to izgubili ste hranu kao faktor kojeg kontrolirate. Zato nemojte kukati kako se samo bogati dobro hrane i liječe, nego prihvatite i primijenite mudrost prijašnjih generacija i nauk Crkve – od njih nikad nećete čuti da je nešto zdravo ako nije prirodno. Nasamarite interesne skupine.
Još jednom, kult zdravizma i nove piramide prehrane su out. Zdrava prehrana je in, a to nije veganstvo, vegeterijanstvo, ortoreksija i sl. Ja jedem i slatko. I, da, koristim maske za kosu sa silikonima 😱 Koja je svrha imanja duge kose koja je ružna (sorry, new ageri koji volite ružnu kosu).
Kad sam već kod natalitetne politike, i ovi i prošli vladajući, i “naši” i “vaši”, će problem DEPOPULACIJE Hrvatske (depopulacija = izumiranje stanovništva, depopulacija ≠ smanjenje stanovništva) rješavati održavanjem statusa quo i uvođenjem zdrastvenog odgoja koji će djecu i mlade pripremiti za sve, osim da budu odrasle osobe sposobne zasnovati obitelj na temelju prirodnog planiranja obitelji te uvažavajući okolnosti koje dopušta Humanae Vitae, a što je potkopavanje pronatalitetne politike kojom se busaju u prsa. Drugi način rješavanja je seljenje stanovništva. U Europu će dozvati velike mase ljudi koji ne baštine kršćansku civilizaciju.
Ako s jedne strane trebaš povećanje stanovništva, a s druge dijeliš kondome i hormonske pilule sa stvaranjem ozračja da mladi sve trebaju probati i pri tome se rješavati posljedica čak i ubojstvom (pobačajem) radi sebičnosti, do prirodnog prirasta nikako ne može doći.
Više nisam toliko naivna da bih mogla reći kako to ne znaju. Znaju, to žele i tu su vjerodostojni – i tzv. lijevi i desni, i “naši” i “vaši” i “njihovi” i “svačiji”. Samo nisam sigurna kako od štetnih posljedica misle zaštititi i svoju djecu. Upis u privatne škole na koje se, eventualno, neće odnositi nametnuti odgoji, tome neće pomoći jer se život odvija i izvan zidova škola.
Diglo se puno buke oko udžbenika iz glazbene umjetnosti za prvi razred osnovne škole.
To je u redu jer su roditelji očito shvatili kako moraju koristiti svoju poziciju roditelja za pritisak s obzirom da pojedine interesne skupine žele u obrazovni sustav ubaciti indoktrinaciju djece rodnom ideologijom i provesti hiperseksualizaciju koja nije temeljena niti na istini, niti na znanosti niti na ispravnom vrijednosnom sustavu.
Treba reći kako slike nisu prikazane jedna uz drugu, nego u drugim dijelovima knjige i u drugom kontekstu, ali se mogu postaviti neka pitanja koja nužno ne okrivljuju izdavača.
Ono što je meni problematično na ovim slikama nije nikakva neravnopravnost žena ili sekszisam niti su mi opravdani feministički pogledi na tematiku, nego sljedeće:
I mamica je žena, a na slikama nije vidljivo da je autorici to jasno s obzirom da radi razliku između ta dva pojma
Mamica, tj. majka dobro je prikazana na slici jer odaje dojam dostojanstva, topline i sigurnosti (što majka i treba biti), ali to sve treba biti i žena (imati dostojanstvo). Žena je prikazana jeftino i kao apsolutna suprotnost mamici. Majka je srce obitelji, a ton slike je možda malo podcjenjivački jer je mama bitna i tati, tj. ona je žena u koju se muškarac zaljubio
Shodno tome, želi li autorica udžbenika reći da mamica nije žena i da bi tata ženu trebao potražiti izvan kuće?
Kako je žena postala mamica? Tako što je bila privlačna svom muškarcu, a da bi mu bila privlačna, ne mora raditi selfije, biti plavuša, pozirati ili nositi neprimjerenu odjeću s “izvolite” principom (bar normalnom, pravom muškarcu). Zapravo, ovdje je veći problem kako je prikazana žena i kakvu ona poruku šalje, nego kako je prikazana mama
Sve gore napisano može se sažeti: žena može biti i majka i poslovna žena. Žena može biti “samo” majka i supruga jer je to plemenit poziv i bit žene. Žena može biti i samo samouvjerena poslovna žena kojoj nitko nije ravan, ali onda gubi dio svog identiteta (majčinstvo jest primarni dio njezinog identiteta i muškarci se ne odriču očinstva radi karijere). Nikako se ta opcija žene od karijere ne može prikazivati dominantnijom ili poželjnijom tako da se ta žena prikaže ljepšom u knjizi za djecu
Postoji razlika između uloge majke i uloge supruge koju žene imaju i preuzimaju. Da je autorica htjela istaknuti tu razliku, ona se na slikama mogla prikazati drugačije jer ovako ispada da je poželjnija žena od mamice (iako se radi samo o dvjema ulogama jedne te iste osobe) uz to što žena uopće ne treba izgledati kao na slici.
Nadam se da su mame i svi drugi koji su digli buku oko ovog slučaja istovremeno i protiv liberalnog zdravstvenog odgoja jer, ako se on uvede, ovo će biti ništa s obzirom na sadržaj koji će se tamo prikazivati i zbog kojeg će biti opravdano podizati buku.
Jednako tako, nadam se da su ti isti roditelji jednako reagirali kad su vidjeli odlomke iz lektira za osnovnu i srednju školu jer, kao i u slučaju zdravstvenog odgoja, ova situacija je ništa nasuprot sadržaja u tim lektirama.
Ako mame nisu reagirale ovako na zdravstveni odgoj i lektire, onda mi se čini da se prije radi o njihovoj povrijeđenoj taštini, nego o brizi da se djetetu usade prave vrijednosti i pogledi na život.
Da u ovom članku nisam mogla povezati ZO i ispravan odgoj, ne bih ga ni napisala jer svoju taštinu i nerazumijevanje muško-ženskih odnosa svatko mora riješiti sa sobom, pa tako i mamice same sa sobom.
O štetnim i opasnim posljedicama zdravstvenog odgoja, pisala sam ovdje, ovdje i ovdje.
Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.
Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.
McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).
Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.
S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.
(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )
“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.
Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.
Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’
Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:
Uvjerenje da je seksualna orijentacija urođeno, biološki nepromjenjivo ljudsko svojstvo (da se ljudi tako rode) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
Također, uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu (tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca”) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
Tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastavit će ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi. Ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji
Ne-heteroseksualni i transrodni ljudi imaju više stope problema s mentalnim zdravljem (anksioznost, depresija, samoubojstvo), kao i bihevioralnih i društvenih problema (zloporaba opojnih tvari, nasilje partnera) od opće populacije. Eventualna diskriminacija tih skupina ne objašnjava cjelokupnu razliku u stopama, odnosno razlika u stopama dolazi od toga što su ta stanja intrizično u neskladu s čovjekom
Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.
Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:
Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.
Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.
Što objašnjava ove tragične ishode?
Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’
Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.
Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.
Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.
Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’
Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.
Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’
Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.
Prošle godine, u medijima se pojavio članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti.
Već sam u “Pravu na život 2″” pisala o Malthusu (maltuzijanstvu) i njegovoj teoriji da količina hrane raste aritmetički, a broj stanovnika geometrijski (progresivno) te da radi toga na Zemlji neće biti dovoljno hrane za prehranjivanje svih stanovnika.
U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.
“Moć čovjeka da od sebe načini što mu je drago znači moć neke manjine da od svih drugih ljudi načini što je njoj drago.” — C. S. Lewis
Dobar dio 2012. i cijela 2013. godina su bile u znaku prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovanje. Kažem “u znaku prepucavanja” jer rasprava o zdravstvenom odgoju sa svim interesnim stranama nije nikada održana. Održani su sastanci resornog Ministarstva s nekim neprofitnim organizacijama koje su nositelji određenih ideoloških paradigmi, a koje su financirane od strane vanjskih izvora i koje su se osjećale pozvane sudjelovati u kreiranju programa ZO.
Na taj ili na neki drugi sastanak nikada nisu pozvani roditelji djece koja će taj program zdravstvenog odgoja slušati, udruge roditelja, udruge koje su osmislile drugačiji program zdravstvenog odgoja, doktori koji poštuju znanstvena i prirodna načela te Katolička Crkva koja prezentira više od 80% stanovnika Hrvatske i koja podsjeća čovjeka na dostojanstvo i važnost morala.
Činjenicu da na sastanak nikada nisu pozvane gore navedene interesne skupine niti je održana javna rasprava programa, ne mogu nazvati propustom ili pogreškom, nego izričito ciljnom namjerom nametanja ideološkog programa koji ne poštuje cjelovitost čovjeka i ljudsko dostojanstvo, a sve s ciljem opravdanja dobivenih financijskih sredstava za, kako to sociologinja Gabriele Kuby voli nazivati, uništenje slobode u ime slobode. Bilo je zanimljivo gledati novinarske ankete s potpuno (namjerno) promašenim pitanjem: “Jeste li za uvođenje zdravstvenog odgoja?” Naravno da su svi odgovarali: “Da!” . Pravo pitanje glasi: “Za koji ste model zdravstvenog odgoja?”. Tada bi se dobila prava slika hrvatske populacije, a to je zdravi, cjeloviti i vrjedonosni pogled na čovjeka i njegovu spolnost.
Jako zabrinjava činjenica (zapravo je zapanjujuće!) da se u demokratskoj državi:
tako jednostavno krši sedam međunarodnih i domaćih zakona i konvencija(čl. 63 Ustava RH = “Roditelji imaju pravo samostalno odlučivati o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti…” ; čl. 93 Obiteljskog zakona = “Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu… osobu… Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.” ; čl. 26 Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a = “Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu” ; čl. 2 Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda = “U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem, država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.” ; Rezolucija 2012. Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi ; Konvencija o pravima djeteta (čl.29 = “Države ugovornice, suglasne su da će djetetovo obrazovanje biti usmjereno k potpunom i cjelovitom razvoju djetetove osobnosti.”, čl.14 = “Pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere.”, čl.18) ; Ugovor između Vatikana i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture
konspirativno uvede jedan predmet, tj. program ZO koji je bez znanstvenih temelja (!!), nameće stavove manjine većini, uskraćuje činjenice, zabranjuje preispitivanje, monopolizira svjetonazor(!!)
u potpunosti ignorira volja roditelja koji su se u anketi provedenoj 2009. godine, a koja je bila vezana za pripremu uvođenja ZO, s visokih 85% izjasnili za program zdravstvenog odgoja udruge GROZD koji poštuje cjelovitost i dostojanstvo čovjeka te spolnost obrađuje u kontekstu istinske slobode, morala i znanstvenih činjenica
u potpunosti ignorira peticija koju je potpisalo 2700visokoobrazovanih medicinskih djelatnika i javni istup dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a kojom izražavaju svoje neslaganje s programom ZO radi medicinske i znanstvene neutemeljenosti te manipulacija u kurikulumu ZO
kurikulum i sadržaj jednog odgojnog predmeta temelji na manipulacijama, lažima i političkom pojmu rodne ideologije koja ne predstavlja znanost. Naime, Hrvatska ima jednu od najnižih stopa maloljetničkih trudnoća u Europi, dob stupanja u spolne odnose je jedna od najviših u Europi, vrlo je niska učestalost i mogućnost zaraze HIV-om, niska je učestalost spolno prenosivih bolesti te je tek 12% djece rođeno izvan braka
u timu koji je sastavljao program ZO nalazi osoba (gosp. Aleksandar Štulhofer) koja se obrazovala na Kinseyjevom institutu (Kinsey je pedofil koji je na temelju svojih opažanja za vrijeme maltretiranja i napastovanja beba i djece te na primjerima svojih suradnika, napisao studiju sa zaključkom da su ljudi seksualna bića od rođenja te da se s time treba krenuti od najranije dobi), koja je bila jedna od organizatora dolaska nizozemskih pedofila (koji sami za sebe priznaju da su pedofili i tako se proglašavaju u svojim časopisima) na skup u Dubrovniku (mislim) 2006. godine, a gdje su i lupili temelje ZO-a. Ne govorim da je ta osoba pedofil, ali je “čudno” društvo u kojem se kreće, odnosno postavlja se pitanje što je za tu osobu pedofilija – nešto dobro ili loše, dozvoljeno ili nedozvoljeno? Podržava li pedofiliju i “prava” pedofila s obzirom da s njima tako rado surađuje? Ako ne podržava, koji ga drugi interesi vežu s tom skupinom?
ne postoji mogućnost izbora između dvaju ili više programa. Ako liberalni ZO nije nikakva očita namjera ili zacrtana strategija, zašto ne postoji mogućnost izbora?
Znanost, praksa i crkveni (općemoralni) nauk istovjetno potvrđuju da je program ZO temeljen na rodnoj ideologiji * i bezvrjednosnom sustavu P.R.O.P.A.S.T.
Zdravstveni (pre)odgoj u Hrvatskoj je najliberalniji ZO u Europi (liberalniji je i od švedskog i norveškog, a one su začetnice rodne ideologije i sada odustaju od toga). U SAD-u i Skandinavskim zemljama, nakon 40-ak godina od uvođenja, sve i jedan parametar koji se koristio kao argument za uvođenje liberalnog ZO je katastrofalno pogoršan nakon uvođenja liberalnog ZO = porast maloljetničkih trudnoća, porast abortusa, porast spolno prenosivih bolesti, porast promiskuitetnog ponašanja, snižavanje praga stupanja u spolne odnose (o američkim rezultatima ću pisati u sljedećim temama). Nažalost, ovakvi rezultati ne iznenađuju jer bez moralnosti i dostojanstva, odnosno kada čovjek izgubi sliku o sebi kao o Božjem stvorenju, sve pada u vodu.
Drugim riječima, ZO se prvo ubija moralnost i dostojanstvo, onda se potiče na “slobodno” ponašanje, a onda se “očekuje” da će se mladi ponašati razumno i ispravno. To je kao da vam netko stalno “ispire mozak” (“Brainwash”, odličan norveški dokumentarac koji raskrinkava Institut rodne ideologije) pričama o drogi, o super osjećajima koje pobuđuje, o snazi, slobodi, izloži vam na stol sve vrste, pokaže vam kako se koristi i onda očekuje od vas da se ne drogirate. Zapravo i iskreno, oni i ne očekuju da se ponašate razumno i moralno jer to i ne žele. Cilj je pobuditi niske strasti i nagone u djeci i mladima u kombinaciji sa uništavanjem slike o ljudskom dostojanstvu. Nakon toga, od osobe možete raditi što želite, možete je uvjeriti u sve, u “slobodu”, da je životinja, da naši postupci nemaju posljedica, da ne treba preuzimati obveze, da riječ ništa ne znači… Umjesto da se pogrešno i loše ponašanje preveniraju tako da se govori istina, potiču moralne vrijednosti, ZO-om se uništavaju te vrijednosti, potiču niske strasti i nagoni, a onda se, kada na scenu nastupaju različiti problemi, “požar” gasi opet pogrešnim mjerama koje opet ne rezultiraju pravim plodovma. Zašto onda Hrvatska uvodi liberalni ZO koji se pokazao katastrofom u drugim državam? Zar mi moramo prekopirati sve loše?
Meni kao vjerniku je potpuno jasno zašto je liberalni zdravstveni odgoj katastrofa i zašto se protiv njega mora boriti, međutim izuzetno mi je drago što su se negativno očitovali i ljudi koji nisu vjernici, a koji poštuju opća, moralna, naravna načela. To je i logično jer su ta načela upisana u svakog čovjeka. Na nama je hoćemo li ih slušati, poštovati, pokušati razumjeti, razvijati, upotpuniti vjerom i diviti se ljudskom dostojanstvu ili ih ignorirati te uništiti i sebe i društvo.
Priča sa ZO-om u Hrvatskoj nije gotova. Vidjet ćemo kako će reagirati novi ministar te je li i on spreman ignorirati volju većine. Krenulo je provođenje ZO u školama, a koliko čujem, rodno-ideološke skupine su se već jako aktivirale pa aktivno posjećuju škole i drže predavanja o rodnoj ideologiji. Ovo pitanje je jako bitno jer se na njemu formiraju zakoni (zakon o istospolnim “brakovima”, pravu na posvajanje djece, antidiskriminacijskim zakonima (koji diskriminiraju većinu), pitanje pedofilije, incesta ….).
Kao što C.S. Lewis kaže: “Čini se da obrazovanje bez vrijednosti, korisno kao što i je, čini od čovjeka samo pametnijeg vraga.”
* Rodna ideologija = ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država) i kulturološkim sredstvima, pri čemu se gubi iz vida da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi (1930. engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana, Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je, što je seksualno ograničenje veće, to je razina kulture viša.)
Logično pitanje koje se postavlja je: Kome odgovara moralno rasulo, tj. zašto netko potiče moralno rasulo? Kome je u interesu moralno i duhovno ubiti čovjeka? To je u interesu zla koje svoje suradnike nađe u ljudima koji, u današnjem vremenu relativizma, lako izgube pojam o dobru i zlu te žive u uvjerenju da zla nema jer ga ne znaju prepoznati oko sebe, koliko god ono bilo očiot i širilo svoje zle pipke. U ovoj borbi, koja je borba između Dobra i zla, istinski pomaže Katolička Crkva i vjera. Radi toga je kršćanska vjera najprogonjenija u svijetu, a najveći napadi su napadi na Katoličku Crkvu i naše dogme i doktrine jer katolička vjera nosi Radosnu vijest, ljubi čovjeka, brine se za njegovo dobro i stalno nas podsjeća da smo slika Božja, da imamo dostojanstvo. Jeste li to primijetili?
Da se vratim na G. Kuby, ova borba kršćaninu nije nepoznata, a i kršćanin zna kako će ta borba u konačnici završiti ❤
Prije par dana sam pronašla novi ruski dokumentarac “Sodoma” redatelja Arkadija Viktoroviča Marmontova.
Dokumentarac je zabranjen za prikazivanje (pretpostavljam u nekim naprednim, zapadnim demokracijama gdje se može završiti u zatvoru radi vlastitog mišljenja na temelju Zakona o (ne)diskriminaciji te se ne poštuje pravo poduzetnika da sam odredi tko će mu biti klijenti, što mi je, kao ekonomistici, nedopustivo), ali je dostupan na youtube-u. Dokumentarac se poklopio s knjigom koju čitam, a zove se “Svjetska seksualna revolucija: Uništenje slobode u ime slobode”. Knjiga iznosi istraživačke i znanstvene činjenice, a one idu u korak s crkvenim naukom o moralnim i bioetičkim temama, koje sam otprije slagala u glavi, ali je izvrsna jer na jednom mjestu obuhvaća cijeli pregled procesa izmjene društvene paradigme.
Dokumentarac je sniman i u SAD-u i Europi te se bavi LGBT lobijima i promjenom društvene i moralne paradigme u procesu borbe za LGBT prava, a koji završava petim korakom koji uključuje kažnjavanje svih ljudi koji se ne slažu s novopostavljenom paradigmom. Promjena paradigme znači zamjenu tradicionalnih, prirodnih zakonitosti (prirodne obitelji, brak, međuljudski odnosi) s izokrenutim zakonitostima koje, kao svoje polazište, uključuju rodnu ideologiju.
Naravno, proces promjene paradigme nije kratkotrajan niti je pokrenut prije nekoliko godina. Pripreme i početak su odrađeni već nakon II. svjetskog rata, a ključnu su ulogu odigrali pojedini instituti (npr. Tavistock Institut, Velika Britanija i Kinsey Institut, SAD). Alat kojim se nastoji izokrenuti društvena paradigma je i liberalni zdravstveni odgoj kojim se djeci od najranije dobi nastoji usaditi navika da čovjek ide protiv svojih prirodnih nagona i obilježje. Zdravstveni odgoj treba zbuniti djecu, usaditi im razliku između spola i roda, uvjeriti ih da je njihov spol samo nesretna okolnost, nešto što zarobljava čovjeka te da radi toga mogu biti što žele. Upravo je radi toga nastala velika pobuna pri uvođenju ZO-a u Hrvatskoj. 2009. godine je provedena anketa u kojoj se 85% roditelja odlučilo za vrijednosni ZO koji uključuje sve dimenzije čovjeka. Ako cilj autora liberalnog ZO i njihovih prijatelja nije ideološki te ne žele uvesti novu društvenu paradigmu, zašto se ne poštuje volja roditelja? Zašto roditelji ne mogu odlučiti koji program žele za svoju djecu? Nadalje, bračni par nema pravo na djecu. Djeca su Božji dar, ali dijete ima pravo na majku i oca! Kako je dozvoljeno i kako je moguće da netko radi svoje sebičnosti oduzima pravo djetetu na oca ili majku? Kako je moguće da netko može npr. dignuti kredit i time financirati surogat majku koja će roditi dijete čija je biološka majka netko sasvim treći. Je li dijete stvar?
Proces uspostavljanja nove društvene paradigme se sastoji od pet koraka. Pojedini dijelovi svijeta se nalaze u različitim fazama. Te faze su:
1. Zahtjev za tolerantnost – da se pripadnike LGBT skupine pusti na miru
2. Zahtjev za prihvaćanjem – prihvaćanje = jednakost
3. Proslava – drugi ljudi moraju prihvatiti homoseksualnost te je promovirati kao vrijednu i dobru stvar
4. Nasilno sudjelovanje – svi će morati sudjelovati u gay kulturi
5. Kazna za sve koji se ne slažu
Rusija i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza se nalaze u prvoj fazi. SAD, a pomalo i Zapadna Europa se već nalaze oko treće faze (u nekim državama i dalje). LGBT lobiji su izdašno financirani od strane različitih “filantropa” (dobrotvora) koji na taj način ostvaruju ciljeve svojih kompanija ili pak strateške, dugoročne ciljeve pojedinih država. Ti ciljevi, kako u mnogim slučajevima prije, tako i u ovom, idu protiv istine, razuma, prirode, ljudskog dostojanstva, morala, vjerodostojnosti, zdravlja. Krši se pravo na život, pravo djeteta na oca i majku.
Kao što sam već govorila, vjera i nauk Katoličke Crkve su moj veliki oslonac u životu. To znači da jednako važnim smatram i vjeru, ali i religiju, tj. Crkvu kao instituciju. Čovjek se od ostalih stvorenih bića razlikuje po slobodnom izboru (razumu). To znači da čovjek uz pomoć svoje savjesti, razuma i moralnih usmjeravanja putem, u čovjeku upisanog (naravnog, prirodnog) zakona, a kojeg prati crkveni moralni, bioetički i antropološki nauk, slobodno donosi vlastite odluke. Kada pogledamo moralni nauk Crkve i prenesemo ga na današnja zbivanja i probleme, uvijek možemo zaključiti isto: čovjek je stvarno stvoren čudesno, čovjek ima dostojanstvo! Crkveni nauk je uvijek u službi istinskog čovjekoljublja jer čovjeka uvijek podsjeća na njegovo dostojanstvo, podsjeća nas da imamo smisao, da smo stvoreni na sliku Božju, da upravo zato što smo stvoreni kao muško ili žensko možemo sudjelovati u prekrasnom procesu stvaranja novog života, a taj čin je toliko poseban i prelijep da mu je potrebno dati sigurno i dostojanstveno okruženje – brak. U konačnici, podsjeća nas da čovjekom ne upravljaju instinkti, nagoni i sklonosti jer imamo “oružje” kojim se možemo boriti protiv toga.
Bog nas ni u stanju grijeha ne ostavlja jer smo Njegova djeca, nego nam nudi mogućnost da putem ispovijedi, molitve, poniznosti, čistoće opet postanemo Njegova slika. To je nekada teško (uskoro će postati i opasno), ali se moramo boriti. Isto tako, trebamo se potruditi da svi ljudi znaju istinu, s ljubavlju im objasniti da postoji bolji, ispunjeniji, smisleniji, istinski drugi put, osim puta nagona i slabosti. Taj put će biti vidljiv samo ako se stalno ističe istina, vjerodostojni nauk i poštuje narativni (prirodni) zakon koji je jedini istinski u službi čovjeka.
život 2″
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 