Tko je čovjek? – RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE

Stvoriteljsko vs. otkupiteljsko očinstvo

A) Stvoriteljsko očinstvo

Bog je otac svakog čovjeka na svijetu.

On daje da nastane svaki čovjek zato što Bog iz ljubavi stvara novo ljudsko biće. Bog je jednostavno takav. On je Ljubav.

To je stvoriteljsko očinstvo.

Ipak, dar života, koji je svakome od nas darovan, darovan nam je mimo naše volje, odnosno utjecaja.

Nitko od nas nije mogao utjecati na to hoće li se roditi. Nije mogao nešto napraviti ili ne napraviti kako bi dobio, stekao, sudjelovao u stvoriteljskom očinstvu.

Nastavi čitati

Život prema tuđim očekivanjima

Svaki čovjek biće je koje ima svoju vrijednost i posebnost koja proizlazi iz činjenice da ga je Bog htio.

Tu vrijednost možemo naružiti i smanjiti svojim načinom života, ali o tome kasnije.

Ivan Pavao II. u svoj knjizi “Ljubav i odgovornost” ističe istinu koja se možda uzima “zdravo za gotovo” pa njezin sadržaj nikada ne izazove “a-ha efekt” ili baš suprotno: izazove taj efekt upravo zato što se nešto uzimalo “zdravo za gotovo” pa se naknadno shvatilo značenje. Koji god slučaj bio, može se dogoditi da čovjek ne osvijesti u punom značenju što taj sadržaj znači i kako se on odražava na njega u cjelini:

Nastavi čitati

Broj pobačaja: utjecaj na društvo

40-56 milijuna godišnje –> 153.425 dnevno

-> 6.393 svaki sat -> 107 svaku minutu

(Podaci o broju pobačaja, WHO)

Odgoj bez vrijednosti, morala i ideala poput vjernosti, braka, ljubavi i čistoće stvara pornografsko i kontraceptivno društvo (primjer SAD-a, V. Britanije, Skandinavije i Kanade).

Pornografsko i kontraceptivno društvo stvaraju abortivno društvo.

Abortivno društvo stvara zločine i kaos.

Zločini i kaos uništavaju blagoslov, mir i budućnost: raspad pojedinca, raspad brakova, raspad obitelji, raspad društva.

Pobačaj je ubojstvo s posljedicama:

ubijeno je novo ljudsko biće stvoreno iz Božje ljubavi i na Božju sliku (tko je čovjek?)
ostaju tjelesne, psihički i duhovne posljedice za majku i oca
ostaju psihičke i duhovne posljedice za liječnika koji je izvršio pobačaj
ostaju narušeni međuljudski odnosi
dolazi do neravnoteže u broju i spolu stanovnika
društvo u cjelini raspada se jer se okrenulo zlu i izgubilo blagoslov
otvaraju se vrata svim drugim zlima: tko nema problem s pobačajem, nema problem ni s ubijanjem odraslog čovjeka pod npr. izgovorom revolucije, evolucije, eutanazije, bolesti, napretka novog vremena, viška, neproduktivnosti…)
uspostavlja se vladavina emocija i čovjek odlučuje na temelju njih. Emocije su subjektivna kategorija i ne odgovaraju činjeničnom stanju

Knjiga u maternici ne postaje čovjekom izvan maternice – ili je od početka knjiga ili je od početka čovjek.

Ljubav je slobodno sebedarje sebe drugoj osobi i odgovornost za drugu osobu (ljubav ≠ emocije).

Prava ljubav je jača od smrti! Ljubav je želja darivanja sebe, a ne posjedovanja drugog.

Ubrzani tečaj: Vodič za smisleni život

S dopuštenjem autora, dr. Petera Kreefta, prenosim Vodič s originala “A pocket guide to the meaning of life”, 2007. Hvala dr. Kreeftu na dopuštenju! 🙏😊

Ovaj kratki sažetak katoličke vjere od 67 pitanja i odgovora pročita se za 20 minuta.

Namijenjen je svima – vjernicima i onima koji će to tek postati s ciljem usmjeravanja prema Bogu.

Ja ga interno zovem i vodičem za borbu protiv depresije i besmisla jer je sažet, a konkretan s pitanjima koja se nadovezuju jedno na drugo.

Nadam se kako će se, nakon što ga pročitate, zapaliti mala iskra želje u vama pa ćete uzeti u ruke Bibliju i pročitati tekstove iz evanđelja.

Nakon toga, nadam se kako ćete ući u jednu od katoličkih crkava, potražiti svećenika i tražiti upute za dalje.

1. Što moram znati kako bih shvatio smisao života?

Moraš znati svoje podrijetlo, svoju narav i svoju sudbinu – odakle si došao, što si i kamo ideš.

3. Tko sam ja?

Tajna tvojeg identiteta se krije u Bogu. Bog je tvoj Otac. Ti si Njegova slika i prilika.

5. Zašto me je Bog stvorio?

Iz ljubavi. Ti si Božje očekivano i željeno dijete. Nastao si zbog toga što si bio ljubljen.

2. Što je moje podrijetlo?

Bog je tvoj stvoritelj. U Bogu se krije tajna tvojega podrijetla.

4. Što je moja sudbina?

U Bogu se krije tajna tvoje sudbine. Bog je tvoj Dom.

6. Što Bog želi od mene?

Ono što želi svatko tko ljubi: da mu slobodno daruješ svoju ljubav jednaku onoj koju On osjeća prema tebi.

Dr. Peter Kreeft – Vodič za smisleni život Preuzmi

7. Je li Bog sebičan zato što želi moju ljubav?

Nije. Bog želi tvoju ljubav ne zato što je potrebno da je On dobije, nego zato što je potrebno da Mu je ti daš.

8. Treba li Bogu išta od mene?

Ne treba. Bog je savršen i ne treba mu ništa. Razlog Njegove ljubavi je velikodušnost, a ne potreba. Premda Njemu ništa nije potrebno od tebe, On želi sve jer je Beskrajna Ljubav.

9. Što mi je najpotrebnije?

Spoznati Boga. (Lk 10, 38-42)

10. Nije li ova filozofija namijenjena redovnicima i misticima prije nego običnim kršćanima?

Nije zato što kršćanin vjeruje da nam je Krist dao najbolji odgovor na najvažnije životno pitanje: Što je smisao života? Isusov odgovor: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17,3).

11. Što mi je još potrebno osim spoznati Boga?

Uz spoznavanje Boga, potrebno ti je još samo jedno: znati da ti više ništa nije potrebno.

12. Zašto mi više ništa nije potrebno?

Zato što Bog nije samo jedna od dobrih stvari, nego izvor svakoga dobra, davatelj svakog dobrog i savršenog dara (Jak 1, 17).

“Tko ima Boga, ima sve, a tko ima sve osim Boga, nema ništa. A tko ima Boga i sve ostalo, nema ništa više od onoga tko ima samo Boga.” (sv. Augustin)

13. Zašto bilo što drugo, osim Boga, moj život ne čini ispunjenijim?

Zato što je ovo “život vječni (život u svojoj punini): da upoznaju tebe, jedinog istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Iv 17, 3)

14. Ako je “poznavanje Boga” smisao mojeg života, kakvo je to poznavanje?

To je osobno poznavanje – poznavanje osobe, a ne samo poznavanje o osobi.

15. Kako mogu spoznati Boga?

Preko Isusa Krista.

“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14, 9).

16. Kako mogu spoznati Isusa Krista?

Preko Crkve koju je On utemeljio da poučava u Njegovo ime. “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10, 16). Na ovaj smo način, zapravo, i čuli za Njega: o Njemu su nam kroz stoljeća govorili Njegovi učenici, Njegova Crkva i knjiga koju su napisali i koju su posvjedočili – Novi zavjet.

17. Što mi Crkva pruža kao način na koji mogu spoznati Boga?

Vjeru, ufanje i ljubav.

18. Što je vjera?

Vjera je osobno prianjanje Bogu i slobodan pristanak uz istinu koju je objavio, tj. vjerovanje u Boga, stoga i vjerovanje u ono što nam je Bog rekao. Vjera je naše “da” Bogu i njegovoj objavi.

19. Na koji nam se način Bog objavio?

Na najmanje sedam načina:

U prirodi, u svojemu stvorenju, kao što se umjetnik otkriva u svojoj umjetnosti
U ljudskoj naravi, posebno u savjesti, Njegovu nutarnjem proroku u našoj duši
U svakoj istini koju otkrijemo, u svakom dobru koje učinimo i u svemu lijepom što stvorimo

Uz ovu Njegovu naravnu objavu, Bog nam se očitovao i nadnaravno:

U povijesti, odabravši jedan narod (Židove) da bude Njegov skupni prorok svijetu, sklopivši s njima Savez, davši im svoj Zakon i svoje proroke, čineći za njih čuda (poput oslobođenja od egipatskog ropstva) i nadahnuvši njihovo Sveto pismo koje kršćani nazivaju Starim zavjetom
Na najpotpuniji način, u slanju svojeg božanskog Sina, Isusa Krista
Preko Crkve koju je Krist sazidao “na temelju apostola” (Ef 2, 20)
U knjizi koju su napisali apostoli, a opunomoćila Crkva – Novome zavjetu

20. Možemo li vjerovati svim Božjim objavama?

Da zato što Bog ne može varati niti biti prevaren. Bog je Istina.

21. Što je ufanje (nada)?

Ufanje je vjerovanje Božjim obećanjima, vjera usmjerena prema budućnosti. Poput vjere, i ufanje je odgovor na Božju objavu, a ne samo osjećaj koji možemo razviti u sebi. Ono je poput ulaganja u Boga. Njegova suprotnost je očaj, što je odustajanje od Boga.

22. Kako mogu najbolje spoznati Boga?

Ljubavlju. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. ” (Mt 22, 37-38)

23. Zašto je ljubav prema Bogu najbolji način na koji mogu spoznati Boga?

Iz istog razloga zbog kojeg je ljubav najbolji način na koji možemo upoznati ljudsku osobu. Ljubav (milosrdna ljubav) sama po sebi jest vrsta spoznaje, najdublje poznavanje neke osobe.

24. Kako ljubav može biti spoznaja. Nije li ljubav slijepa?

Ljubav nije slijepa jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8), a Bog nije slijep. Osjećaji mogu biti slijepi, ali bit ljubavi nije osjećaj.

25. Što je bit ljubavi?

Ljubav je slobodno darivanje sebe drugome. Ljubav je izbor, a ne osjećaj. Ona dolazi od tebe, a ne k tebi. Činiš to svojim srcem, svojim središtem, a ne samo svojim osjećajima. Zbog toga ćemo “u predvečerje života biti suđeni po ljubavi” (sv. Ivan od Križa). Naime, Bog sudi pravedno, a nepravedno je suditi ljude po njihovim osjećajima koji nisu u njihovoj moći, nego po njihovim slobodnim izborima koji jesu.

26. Na koji način mogu ljubiti Boga?

Ne postoji tehnika ljubavi. To jednostavno radiš. Jednostavno kažeš da.

27. Što mi je činiti ako ljubim Boga?

Božji odgovor na ovo pitanje jest: ako ljubiš Boga, onda ćeš ljubiti i svojega bližnjega. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40 i Mt 25, 31-46)

28. Tko je moj bližnji?

Tko god te treba, tvoj je bližnji. Kad su Isusu postavili ovo pitanje, iznio im je prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37).

29. Trebam li ljubiti sve ljude?

“Svi ljudi” su apstrakcija, a tvoj je bližnji stvaran. Krist nam nije zapovjedio da ljubimo “sve ljude”, nego da ljubimo naše bližnje, sve naše bližnje, jednog po jednog.

30. Mogu li ljubiti svojega bližnjega, čak i onda kad prema njemu ne osjećam nikakvu ljubav?

Možeš, kao što i sebe voliš čak i onda kad ne osjećaš samoljublje ili samopoštovanje: ti nikad ne prestaješ tragati za vlastitom srećem. Krist nam zapovijeda da jednako tako postupamo i prema našim bližnjima. “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 39).

31. Na koji način trebam ljubiti svog bližnjeg?

Jednako kao što ljubiš i Boga – to jednostavno radiš. Odabireš slobodno. Za to ne postoji nikakva tehnika. Međutim, iako ljubav nema uzrok, ona ima posljedice. Ljubav (milosrdna ljubav) služi. Ljubav djeluje.

32. Je li važno što vjerujem, u što se ufam i što ljubim?

Itekako je važno. Vjerovati nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će ti naškoditi, kao i svima onima s kojima si u dodiru, svima onima koje voliš, i u ovom životu i u sljedećem.

33. Kojim riječima Crkva sažima ono što katolici vjeruju?

Riječima Apostolskog vjerovanja: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega koji je začet po Duhu Svetom. Rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan. Sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi s desna Boga Oca svemogućega odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

34. Kojim riječima Crkva sažima ono u što se katolici ufaju?

Riječima Očenaša (molitve Gospodnje): Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.Amen.

35. Kojim riječima Crkva sažima način na koji katolici ljube?

Riječima Deset Božjih zapovijedi: 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.
2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
5. Ne ubij.
6. Ne sagriješi bludno.
7. Ne ukradi.
8. Ne reci lažna svjedočanstva.
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.

36. Odakle je poteklo Apostolsko vjerovanje?

Ono je sažetak nauka koji je Krist predao svojim apostolima, a sastavili su ga njihovi nasljednici koje su oni polaganjem ruku uveli u službu. Njihovi nasljednici postoje i danas, a to su biskupi Katoličke Crkve.

37. Odakle je potekla molitva Gospodnja (Očenaš)?

Od samog Gospodina kad je odgovorio na molitvu svojih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti.” (Lk 11, 1).

38. Odakle je poteklo Deset zapovijedi?

Od Boga, preko njegova proroka Mojsija. Njih je potvrdio Krist rekavši: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nissam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5, 17). Krist ih je sažeo dvjema velikim zapovjedima ljubavi po kojima trebamo ljubiti Boga i bližnjega (Mt 22, 35-40).

39. Na čemu, dakle, počiva cijela katolička vjera?

Na Kristu. Sve proizlazi iz Krista i sve na Njemu počiva.

40. Što je obliče, narav, osobitost cijele katoličke vjere?

Krist. Sve to sačinjava osobu Krista u kršćaninu.

41. Koji je konačan cilj i svrha cijele katoličke vjere?

Krist. Sjedinjenje s Kristom jedini je konačni cilj i svrha.

42. Hoće li mi ova vjera pružiti mir?

Hoće zato što “vjera” znači odnos s Bogom u Kristu. Nijedna ti stvar ne može pružiti mir jer poljedica ne može biti veća od uzroka. Osobi samo osoba može pružiti mir.

43. Zašto ta osoba mora biti Bog?

Zato što je tvoje srce stvorio sam Bog i jedino ga on može u potpunosti ispuniti. U svakom srcu postoji praznina veličine Boga koju ni čitav svemir nije u stanju ispuniti. “Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!” (sv. Augustin)

44. Kako mogu pronaći Boga koji može ispuniti tu prazninu u mojem srcu?

Ne možeš ga pronaći. To je loša vijest, ali dobra vijest je evanđelje kojim je Bog pronašao tebe. “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, On Ga obznani.” (Iv 1, 18)

45. Što moram raditi kako bih pronašao mir koji tražim?

Evo Isusova ogovora: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11, 28)

46. Kako mogu doći k Njemu kad je On živio prije dvije tisuće godina?

Zato što On i danas živi. “Nije ovdje! Uskrsnu kako reče” (Mt 28, 6). Za razliku od svakog drugog čovjeka, Njegov je grob prazan. On je obećao svojim učenicima: “I, evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.

47. Je li On danas s nama samo duhovno?

Ne. On nas dodiruje svojim tijelom. Njegova Crkva je Njegovo tijelo, a i euharistija je Njegovo tijelo.

48. Ako vjerujem u Njega i ako sam kršten u Njegovo tijelo, što će se dogoditi sa mnom?

Primit ćeš sam život Kristov: “Ja sam trs, vi loze.” (Iv 15, 5)
Ispunit će te Duh Sveti (Lk 3, 16)
Ništa te neće moći razdvojiti od Boga, ni na ovom, ni na sljedećem svijetu (Rim 8, 31-39)

49. Kako se naziva taj novi život?

Sveto pismo ga naziva brojnim imenima: spasenje, posvećenje, opravdanje, milost, preporod, nadnaravni život, božanski život, vječni život, dioništvo u božanskoj naravi, kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Božje i roditi se nanovo.

50. Što moram učiniti kako bih zadobio taj novi život?

Krist odgovara da moraš učiniti tri stvari:

Obratiti se i pokajati za svoje grijehe (Mt 4, 17)
Povjerovati u Isusa Krista i krstiti se “u ime Oca i Sina i Duh Svetoga” (Mt 28, 19)
Živjeti u milosrdnoj ljubavi i praštanju sa svojim bližnjima (Mt 6, 14)

51. Što je grijeh?

Grijeh je hotimična misao, riječ, djelo ili propust koji je suprotan Božjoj volji.

52. Što je obraćenje?

Obraćenje je okretanje od grijeha. Ono uključuje žaljenje zbog grijeha, ali nije nužno osjećaj, nego čin volje. Obraćenje je odabiranje Boga i odricanje od grijeha.

53. Zašto se moramo obratiti?

Zato što, želimo li reći “da” Bogu, moramo reći “ne” grijehu koji je protivan Bogu.

54. Ne čini li nužnost obraćenja kršćanstvo tužnom religijom?

Nikako. Kršćanstvo je poput besplatne operacije kojom spašavate život svojoj duši. Tužno je živjeti u poricanju bolesti. Obraćenje nas čini sretnima, a ne nesretnima. Naime, Bog, koji je sama ljubav, stvorio nas je da dijelimo s Njim njegovu sreću i dao nam je svoj zakon kao pravi put do sreće. Moramo se dakle, odvratiti od grijeha kako bismo uživali u sreći.

55. Moramo li biti savršeni?

Ne, ali moramo to željeti i moramo se iskreno truditi pokoravati se Božjoj volji te izbjegavati grijeh. Bog nam je pružio sakrament pomirenja zato što zna da nismo savršeni.

56. Zašto je vjera u Krista nužna?

Zato što nas samo Krist može spasiti od grijeha i iznova nas sjediniti s Bogom.

57. Zašto je krštenje nužno?

Zato što je Krist zapovjedio da ono bude način kojim se pristupa Crkvi.

58. Zašto je Crkva nužna?

Zato što je Njegovo tijelo naše spasenje, a Crkva je Njegovo tijelo.

59. O kojoj je Crkvi riječ?

Samo je jedna Crkva. Krist nema dva tijela.

60. Po čemu možemo prepoznati Crkvu?

Četiri su oznake Crkve: jedna, sveta, katolička (sveopća) i apostolska.

61. Znači li to da nema spasenja izvan Crkve?

Krist je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Krist je jedini Spasitelj, a Crkva je Njegovo jedino tijelo.

62. Kako se nekatolici mogu spasiti?

Kristova se Crkva proteže nadaleko i naširoko. Ona postoji na brojnim mjestima izvan vidljive Katoličke Crkve. Međutim, njezina punina na vidljiv način postoji samo u Crkvi koju je Gospodin osobno utemeljio i opunomoćio da naučava u Njegovo ime. Bog je veoma milostiv “jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3, 9). Budući da je Bog tako milostiv, pokazao nam je put kojim se možemo spasiti i jasno ga je označio. Bog je obećao da će svi koji traže i pronaći (Mt 7, 8). Crkva naučava ovo: “Vječno spasenje mogu , naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti. (II. vatikanski sabor, Lumen Gentium, br. 16)

63. Zašto je Crkva bolja od drugih vjerskih ustanova?

Zato što ona nije vjerska ustanova. Ona je produžetak Utjelovljenja, tijelo jedinoga Krista.

64. Je li Crkva ljudska ili božanska?

Poput Krista, Crkva ima i božansku i ljudsku narav. Za razliku od Krista, njezina ljudska narav je daleko od savršene. Unatoč tome, ona je naša stvarna veza sa samim Kristom, posebno u sakramentu euharistije.

65. Ne drži li nas Crkva podalje od Boga time što umnožava posrednike između nas i Boga?

Upravo suprotno. Prava svrha posrednika jest povezivati, a ne odjeljivati. Krist je most između Boga i čovjeka, a Njegova je Crkva most između pojedinca i Krista. Kao što nam se Bog učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u Kristu, tako nam se i Krist učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u svojoj Crkvi.

66. Djeluje li Bog svugdje, čak i izvan svoje Crkve?

Bog djeluje svugdje.

67. Što je, dakle, smisao života?

Bog.

Prema Peteru Kreeftu, privatno vlasništvo

Tko je čovjek #2?

Ovdje možete ukratko pročitati prelijepu egzistencijalnu istinu o tome tko je čovjek, a u nastavku prenosim nekoliko psalama koji govore o ljepoti Božjeg stvaranja čovjeka na svoju sliku. Oni govore i o Njegovoj stalnoj prisutnosti u našem životu kao ohrabrenje za sve one kojima to trenutno treba.

Čovjekov identitet nije povezan s količinom uspjeha, naslovnica ili novca kojeg privrjeđuje za život. Puno je osoba koje su se u to uvjerile i koje su progovorile o tome, a sigurno ih imate i u svojoj blizini ili ste osjetili na svojoj koži.

Meni pada na pamet Mel Gibson jer sam nedavno istraživala njegove filmova zbog članka. On se, prema svojim riječima, utapao u tjeskobi svog života razmišljajući o samoubojstvu. Istovremeno se smiješio s naslovnica kao najzgodniji i najuspješniji glumac. To se promijenilo tek kad se vratio Bogu (rekla bih: kad se podsjetio tko mu je identitet). “Pasija” je rezultat tog povratka.

Psalam 27

Jahve mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Jahve je štit života moga:
pred kime da strepim?
²Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.
³Nek’ se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek’ i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

⁴Za jedno molim Jahvu,
samo to ja tražim:
da živim u domu Jahvinu
sve dane života svoga,
da uživam milinu Jahvinu
i dom njegov gledam.
⁵U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.
⁶I sada izdižem glavu
iznad dušmana oko sebe.
U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne,
Jahvi ću pjevat’ i klicati.
⁷Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
⁸Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.
⁹Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!
¹⁰Ako me otac i mati ostave,
Jahve će me primiti.
¹¹Nauči me, Jahve, putu svojemu,
ravnom me stazom povedi
poradi protivnika mojih.
¹²Bijesu dušmana mojih ne predaj me,
jer ustadoše na mene svjedoci lažni
koji dašću nasiljem.
¹³Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina
u zemlji živih.
¹⁴U Jahvu se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Jahvu se uzdaj!

Psalam 91

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
²reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«
³Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
⁴Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
⁵Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
⁶ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
⁷Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
⁸Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
⁹Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
¹⁰Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
¹¹Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
¹²Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
¹³Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
¹⁴»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
¹⁵Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
¹⁶Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«

Psalam 139

Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

²ti znaš kada sjednem i kada ustanem,

izdaleka ti već misli moje poznaješ.
³Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
⁴Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
⁵S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
⁶Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
⁷Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
⁸Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.
⁹Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
¹⁰i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
¹¹Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
¹²ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.
¹³Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
¹⁴Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
¹⁵kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
¹⁶Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
¹⁷Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
¹⁸Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
¹⁹De, istrijebi, Bože, zlotvora,
krvoloci nek’ odstupe od mene!
²⁰Jer podmuklo se bune protiv tebe,
uzalud se dižu tvoji dušmani.
²¹Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje?
Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
²²Mržnjom dubokom ja ih mrzim
i držim ih svojim neprijateljima.
²³Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
²⁴pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

Prvi izvještaj o stvaranju

U početku stvori Bog nebo i zemlju. ²Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
³I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. ⁴I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. ⁵Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
⁶I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako. ⁷Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. ⁸A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
⁹I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. ¹⁰Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
¹¹I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. ¹²I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. ¹³Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
¹⁴I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, ¹⁵i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako. ¹⁶I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. ¹⁷I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,¹⁸da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. ¹⁹Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.
²⁰I reče Bog: »Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. ²¹Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²²I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« ²³Tako bude večer, pa jutro – dan peti.
²⁴I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. ²⁵I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
²⁶I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«
²⁷Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
²⁸I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« ²⁹I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! ³⁰A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. ³¹I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti. (Post 1)

¹Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. ²I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. ³I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
⁴To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Drugi izvještaj o stvaranju

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, ⁵još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. ⁶Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. ⁷Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
⁸I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. ⁹Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
¹⁰Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. ¹¹Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. ¹²Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. ¹³Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. ¹⁴Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
¹⁵Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. ¹⁶Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ¹⁷ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«
¹⁸I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« ¹⁹Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. ²⁰Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. ²¹Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. ²²Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. ²³Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju,
mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove,
od čovjeka kad je uzeta!«
²⁴Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
²⁵A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida. (Post 2)

Tko je čovjek #1?💒🤵👰

Objavljeno: 12. ožu 2017.

Majmuni iz ZOO-a nikada neće postati čovjek.

“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”

“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.

Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.

Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.

Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.

Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.

Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.

Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.

“Mali šef”🎬

Čula sam podatak da, prema nekom relevantnom istraživanju provedenom u Švedskoj kojeg mi se nije dalo tražiti, 2/3 Šveđana smatra kako životinje i čovjek imaju jednako dostojanstvo.

Moram biti iskrena i reći kako me taj podatak, ako je točan, ne iznenađuje. Rezultat bi bio sličan i da se istraživanje provelo u nekoj državi Zapadne Europe.

Zašto me to ne iznenađuje?

Zato što je svijet toliko zagrizao u new age i relativističku istinu da niječe postojanje apsolutne istine, iako je ona stvarna. Ta istina je Božji poredak i viđenje.

Jedino biće koje ima dostojanstvo je čovjek kojem je Bog jedinom dao svoj dah (dušu) te mu rekao da se plodi&množi te gospodari. Životinje su dane čovjeku za preživljavanje, a ne obrnuto. Mnoge stvari, pa i životinje, mogu imati ili imaju vrijednost, ali dostojanstvo ima samo čovjek jer je samo on stvoren na sliku Božju. Jedino je čovjeku Bog dao dušu (duh), razum, emocije i spoznaju. Jedino je čovjek duša, duh i tijelo s dostojanstvom.

“Mali Šef” dobro se uklapa u ovu temu. On je beba direktor na zadatku, a cijela priča ispričana je iz perspektive sedmogodišnjeg dječaka Tima koji jednoga dana dobiva brata i to, ni manje ni više, nego Malog šefa koji zadobiva svu pozornost i postavlja svoja pravila.

Kako će se Tim i Mali Šef slagati te kako će riješiti problem nedostatka beba i ljubavi prema bebama jer sva ljubav odlazi na psiće kućne ljubimce? Ljubav prema životinjama dovela je do manjka beba, a to je dovelo do toga da je Mali Šef postao direktor s posebnim zadatkom. Kakve veze to ima s toplinom, ljubavlju i odgojem u obitelji, pogledajte u filmu “The Boss Baby”.

Kako nastaje čovjek?💒🤵👰

“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.

Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.

Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.

Quo vadis?

Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu – Vii Appii, cesti koja vodi iz Rima.

Legenda kaže da je Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana. Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i naviještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: “Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?” Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.”

Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke na njegov zahtjev.

Ne znam kako vas i dotiče li vas uopće ova priča, ali mene je puno puta potaknula na razmišljanje i djelovanje.

Danas je jako teško prenijeti i iskomunicirati neku pozitivnu poruku koja je u skladu s Istinom ili koja promiče moralne vrijednosti.

Pritisak i blokada od strane medija, davanje pogrdnih epiteta, svrstavanje osobe u košaru pod nazivom “protiv napretka i razvoja”, nazivanjem nekoga mrziteljem, progon i sl. prepreke su na koje nailaze ljudi koji žele potaknuti druge i podsjetiti nas na dostojanstvo koje nam je dano našim rođenjem i time što smo stvoreni na Božju sliku.

Priča mi daje snagu jer me podsjeti da je jako važno znati kamo idemo, a s druge strane podsjeti me da, iako je često puta teško, ništa nije besmisleno jer ovozemaljska smrt nije kraj, nego tek početak vječnosti.

Podsjeti me da, mnogobrojne talente koje imamo, moramo koristiti za dobro i smisleno jer su nam dani s razlogom.

U konačnici, a to je i ono što je najvažnije, podsjeti me da je Isus dao svoj život za mene, da me je otkupio od zla i da se, štogod bih trebala napraviti, ne može usporediti sa žrtvom koju je On podnio.

Jeste li primijetili koliko je lakše napredovati i praviti planove kada imate cilj? Ako je cilj: Subota, 18h – gotova priprema za kolokvij/ispit i početak spremanja za izlazak, druženje s prijateljima, obitelji, odlazak na koncert, misu, humanitarnu akciju… , jeste li primijetili da ćete u tom slučaju stvarno i napraviti plan i raspored gradiva kroz tjedan kako biste tu subotu navečer mogli ostvariti svoj cilj? Ili, ako želite na neko putovanje, da ćete napraviti tjedni/mjesečni plan štednje? Ok, priznajem, nekada planovi kiksaju u provedbi, ali sve se može popraviti.

Ako pogledamo cjelokupni život, on je skup planova i miniciljeva koji bi nas trebali voditi prema krajnjem cilju – dolasku u raj.

Zato je u životu potrebno znati tko smo i kamo idemo.

Ako zaboravimo ili ne znamo tko smo, ne možemo definirati ni kamo idemo, a onda upadamo u zamku prividne slobode koja čovjeka veže okovima, umjesto da mu da istinsku slobodu. Isto tako, onda je i sve što danas radimo besmisleno jer je besciljno.

Tko smo? Tko je čovjek u svojoj biti, u egzistencijalnom smislu?

Čovjek je Božja slika i prilika, što znači da je čovjek:

jedinstven – ne postoji ista osoba poput nas, svatko je od nas jedinstven, ima jedinstvene talente, misiju, ljepotu, izgled, karakter pa stoga postoji i jako puno definicija i varijanti ljepote :))
svet jer je Božje stvorenje i
smislen (ima smisao) jer služi kao pomoć drugim ljudima u pronalasku svog smisla

Kad je Bog stvorio Adama i Evu, naglašeno je da je stvorio muško i žensko, znači naglašena je važnost spola.

Nije rečeno da je Bog stvorio crnce, bijelce ili pripadnike žute rase, visoke, niske, mršave, debele, crnokose, plavokose…, nego “muško i žensko stvori ih”.

Prva zapovijed koju im je dao je da se plode i množe te napune zemlju i sebi je podlože. Nije im prvo rekao da ne kradu, da ne lažu, da ne psuju. Iz toga proizlazi važnost spola u definiranju i formiranju osobe, a s obzirom da smo jedinstveni i imamo smisao, iz toga proizlazi da spol nije slučajnost, nego je dan kako bi pomogao u formiranju ličnosti osobe od trenutka začeća. S obzirom da imamo smisao, žena pomaže muškarcu da otkrije svoj smisao, a muškarac ženi da otkrije svoj smisao.

Upravo zato su spol i spolnost toliko napadani, a sve aktivnosti koje se provode s ciljem promjene društvene paradigme odvijaju se na području spola i spolnosti, odnosno nastanka života (rodna ideologija, abortus, eutanazija, umjetna oplodnja, zdravstveni odgoj…) Jeste li primijetili? Ako se čovjeku uništi slika o njemu kao Božjoj slici, onda je, pod krinkom slobode, sve dopušteno i normalno.

Kamo idemo (odlazimo)?

Dok smo živi, živimo ovozemaljski život. U trenutku smrti, prelazimo iz ovozemaljskog života u vječnost jer smrt nije kraj niti je ovozemaljski život sam sebi svrha.

Živeći iz dana u dan, zaokupljeni smo s puno zadataka, obveza, problema, zahtjeva. Uvijek smo u vremenskom škripcu te je teško razmišljati o vječnosti, tj. razmišljati o nečemu što nam se čini tako dalekim. Možemo živjeti zdravim životom, brinuti se o zdravlju i produljivati život, ali ono što je neizbježno je ovozemaljska smrt.

Nakon smrti, postoje dvije mogućnosti: raj ili pakao. Ako znamo kamo idemo, odnosno kamo želimo ići, odnosno kamo stremimo, onda se već danas za to moramo pripremati i živjeti u skladu s tim.

Ako znamo kamo idemo, onda ćemo se koristiti svakim darovanim sredstvom (molitva, ispovijed, misa) koje će nam pomagati na našem putu.

Ako ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar jer će nas svaki put dovesti nekamo, dovesti do nečega, ali je kvaka u tome što to najčešće neće biti ono što će nam se svidjeti, ono što smo očekivali, ono za što smo stvoreni i ono čemu se nada naša duša.

Svako dobro,

🙂