Nerođeno dijete osjeća bol prilikom svojeg ubojstva.
Ovaj kratkometražni dokumentarac prikazuje proces prekida života koristeći uzv dijagnostiku. Nisam odgledala film jer je uznemirujući.
Dr. Bernard Nathanson bio je na čelu najveće abortivne klinike i sam je izvodio prekide života – sve do jednog trenutka. Od tada je počeo iznositi istinu – da život započinje začećem i više nije radio prekide života.
Spol je datost određena od trenutka začeća i nepromjenjiva je cijeli čovjekov život.
Drugim riječima, čovjek ne može promijeniti spol.
Spol je odrednica koja čini osobu muškom ili ženskom, a spolnost je zbir svih karakteristika koje čine muški ili ženski spol.
U trenutku začeća, spajanjem jajne stanice žene i spermija muškarca, nastaje novi ljudski život, novi čovjek, u potpunosti različit od oca i majke. Taj novi čovjek dobiva 23 kromosoma od majke i 23 kromosoma od oca pa tako ima svoja vlastita 23 para kromosoma koja određuju sve njegove nasljedne karakteristike. Jedan par tih kromosoma je i spolni par koji određuje spol i spolnost.
Nastavi čitati “Može li se promijeniti spol?”O rodnoj ideologiji, pedofiliji i interesnim skupinama pišem od početka bloga (unazad sedam godina), a tim se temama bavim još i duže, tako da je citat na kraju samo mali podsjetnik zašto je bitno zaštititi djecu od seksualizacije, izlaganja seksualnom sadržaju, izlaganju rodnoj ideologiji, pedofiliji i pornografiji.
Rodna ideologija, seksualizacija djece i pedofilija nisu poželjni sami po sebi, a ne zato što je netko nešto rekao, ali dobro se podsjetiti stavova nekih osoba.
Jednako tako, bitno je podsjetiti se kako je sadašnji predsjednik RH, g. Milanović, s tadašnjim ministrom obrazovanja, g. Jovanovićem, htio uvesti Zdravstveni (pre)odgoj/Sex (re)education koji je temeljen na pedofilskom sadržaju i doživljajima Kinseyevog instituta na kojem se obrazovao i tvorac tog programa spolnog odgoja u Hrvatskoj, g. Aleksandar Štulhofer. O tome sam pisala u više navrata. Tadašnja pravobraniteljica za djecu, gđa. Mila Jelavić, a sadašnja pročelnica ureda za demografiju grada Zagreba, bila je “za uvođenje ponuđenog zdravstvenog odgoja neovisno o suglasnosti roditelja” (večernji.hr). Za uvođenje je bio i g. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje u to vrijeme, a sadašnji v.d. ravnatelj NCVVO-a.
Ključ za izbjegavanje sekualizacije djece je odgoj od strane roditelja s ispravnim vrijednostima (takvog odgoja nema bez Boga i Crkve, takav odgoj ne postoji bez sakramentalnog života) i zakonska regulativa koja zabranjuje propagandu rodne ideologije, pedofilije, pornografije i seksualnih sadržaja.
Da, rodna ideologija i romantične priče o promjeni spola također spadaju u sadržaj koji nikako ne može biti dostupan niti se takav način života može propagirati djeci jer ima ogroman marketinški utjecaj na njih. On se ne može smatrati niti ravnopravnim načinu života muškarca i žene jer muško-ženski odnos (bračni odnos) nadilazi spolnu razinu te ima sakramentalnu (duhovnu) dimenziju koju karakteriziraju otvorenost životu i ljubav.
Istospolni odnos nije spolni odnos, nema ni bračnost ni sakramentalnu dimenziju niti je naravan. Jednostavnije rečeno, muško-ženski odnos je naravan = prirodan (iako nije samo naravan, nego i sakramentalan jer duhovna dimenzija nadvisuje emocionalni dio čovjeka), a istospolni je nenaravan.
Ako se muško-ženski odnos prakticira izvan braka i uz kontracepciju, i on predstavlja veliki blud, kao i istospolni odnos, ali istospolni odnos uvijek je blud jer je nenaravan pa samim time predstavlja i jaču bludnost jer nikada ne može biti niti će ikada moći postati sakramentalan (nije po Božjem planu i milosti).
Kako bismo se razumjeli, niti pornografski sadržaj koji uključuje muškarca i ženu ne može biti dostupan djeci (ne bi trebao biti dostupan ni odraslima), tako da se dijete ne može odgajati da je u redu promijeniti na desetke partnera prije braka, ali ga se nikako ne može niti odgajati da je rodna ideologija u redu ili da je istospolni odnos jednako vrijedan bračnom odnosu ili da znače isto. Onaj tko to radi čini zločin protiv čovječnosti.
Ako vam netko kaže kako rodna ideologija i pedofilija nisu povezane, možete mu reći da to nije istina. Perverzija se nadovezuje na perveziju, a i jedno i drugo dolaze s istog mjesta. Drugim riječima, perverzija ne želi uzeti mali prst, nego cijelu ruku.
Dok svaka osoba s istospolnom sklonosti ili rodnom disforijom nije pedofil, većina pedofila (u nedavnim skandalima) imala je istospolnu privlačnost. Zato se ne smiju primati osobe s istospolnom privlačnošću u sjemenište, a kasnije na Bogosloviju! Crkva mora ostati jaka i odlučna po tom pitanju te dodatno ojačati stav. Drugim riječima, Crkva mora naučavati ono što naučava cijelo vrijeme (a tako i radi). U Crkvi isto biva! Što je Bog sagradio i utemeljio, nikada neće propasti.
Rodna ideologija i pedofilija oduvijek idu zajedno i zato što zahtijevaju lažnu slobodu kojom se želi proglasiti dopustivim štogod čovjeku padne na pamet. Oduvijek predstavljaju “ekstravagantni” način života, način života osoba zasićenih normalnim načinom života, pomicanje od normi (što je izlika ili krilatica nekih umjetničkih krugova), potreba bivanja posebnim, činjenja onoga što drugima nije dozvoljeno.
Radi toga velik broj ljudi koji su zaglavili u krugu pakla istospolnih odnosa na ovoj zemlji, zapravo imaju sklonost prema suprotnom spolu i bili su sasvim normalnog ponašanja, ali im je to dosadilo, htjeli su “ekstravaganciju”, nešto novo, propaganda je učinila svoje, teži period u životu tražio je izlaz i to je to. Dva poznatija primjera su pokojni David Bowie i Freddie Mercury (Freddie, odlična glazba!).
Kinsey, koji je postavio temelje seksualne revolucije i pedofilskog spolnog odgoja, dokaz je povezanosti rodne ideologije i pedofilije jer je svoje temelje seksualnog nauka postavio zahvaljujući pedofilskim zločinima. Ne postoji nerazrješivija veza od toga!
Tema je od krucijalne važnosti za vječni život – hoće li osoba u raj ili pakao pa se nadam kako neće biti korištena samo radi promocije i boljeg pozicioniranja političara među biračima.
Što se tiče učenja o spolnosti, djeca trebaju učiti od roditelja, Crkve i onih koji će im spolnost predstavljati kao ono što ona i jest: dar, ljepota, vrijednost, život, dragocjenost.
Što se tiče osoba s istospolnom privlačnošću i rodnom disforijom, oni su vrijedni i zaslužuju život dostojan čovjeka. Da bi taj život ostvarili, trebaju raditi na svom ponašanju i identitetu kako bi se maknuli upravo od toga što im uskraćuje život dostojan čovjeka. Društvo im u tome treba pomoći, a ne ih uvlačiti u veće zlo propagandom, pa ih na kraju, kad ih zalude, šutnuti poput menadžera koji odbaci svog klijenta pjevača kad ovaj pukne i nadrogiran napravi javni skandal, a upravo mu je taj menadžer nabavljao drogu.
Citat kojeg sam najavila na početku članka:
“Moje je mišljenje da su mladi seksualna bića te da sve ranije postaju svjesni seksa zbog sveopće seksualizacije Zapada. Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa imati seks s nekim svojih godina ili starijim, a mislim da mnogi preferiraju starije partnere, to im treba biti dozvoljeno.
Uvjet je da znaju što čine i dobrovoljno pristaju na to. Zato trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život“, ističe Hekma te nastavlja: „ Moj stav prema seksualnom zakonodavstvu je takav da treba progoniti ljude koji zlostavljaju druge – kada se nanesu povrede ili se seks dogodi bez pristanka druge osobe. To možda nije jednostavno definirati ili dokazati na sudu, ali ako ljudi znaju što čine u seksualnom kontekstu, samima će im biti jasnije što znači pristanak, a što odbijanje.
Seks je većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način, umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju. Posebno sam zabrinut za queer klince koji iskorače iz ormara s deset godina, a onda moraju čekati još šest godina da bi im po zakonu bilo dozvoljeno ići vlastitim putem. U međuvremenu su isporučeni heteroseksualnim obiteljima, školama i drugim institucijama. Dobna granica za seks velika je prepreka LGBT emancipaciji.”
(Podaci o broju pobačaja, WHO)
Odgoj bez vrijednosti, morala i ideala poput vjernosti, braka, ljubavi i čistoće stvara pornografsko i kontraceptivno društvo (primjer SAD-a, V. Britanije, Skandinavije i Kanade).
Pornografsko i kontraceptivno društvo stvaraju abortivno društvo.
Abortivno društvo stvara zločine i kaos.
Zločini i kaos uništavaju blagoslov, mir i budućnost: raspad pojedinca, raspad brakova, raspad obitelji, raspad društva.
Pobačaj je ubojstvo s posljedicama:
Knjiga u maternici ne postaje čovjekom izvan maternice – ili je od početka knjiga ili je od početka čovjek.
Ljubav je slobodno sebedarje sebe drugoj osobi i odgovornost za drugu osobu (ljubav ≠ emocije).
Prava ljubav je jača od smrti! Ljubav je želja darivanja sebe, a ne posjedovanja drugog.
Vrijedi i za Istanbulsku, ali i za svaku i najmanju nepravdu, nakaradnu situaciju u kojoj se može naći osoba, narod ili zajednica:
“Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” (Mt 18, 6)
Nadam se da potpisujete peticije pokrenute ovih dana, iako peticije nisu dovoljne.
Ljudi čine sustav i društvo. Što o ljudima govori pokvareni sustav ili Ako su ljudi pokvareni, kakav jedino onda može biti sustav? Daj doprinos Dobru i Istini na ovom svijetu. Pomozite onima kojima možete, budite im potpora u njihovim dvojbama i borbama, nosite im smisao.
Ne znam tko će odrediti tko ili što je žena. Zapravo znam. To će odrediti Grevio u skladu s tim kakvom se osobom osoba osjeća. To je to što je problem.
Grevio (naddržavno tijelo koje je sastavljeno od plaćenika koji nisu predstavnici država, nego isključivo politika koje ih plaćaju s obzirom da u tom tijelu ne sjede predstavnici država) briše razliku između muškog i ženskog spola, odnosno negira biološku determinaciju i smatra da možete biti što želite.
S obzirom na fluidnost rodova, na kraju će žena biti ona/onaj tko se tako deklarira. Strategiju Grevia operativno će provoditi udruge koje dobivaju ultimativno pravo dobivanja novca od država.
Ukoliko ne dobiju novac od države ili im država smanji priljev, tuže državu Greviu koji onda ucjenjuje državu jer Istanbulska konvencija poništava Ustav i sve zakone države, pa tako i vrijednosti koje su implementirane u sustave. Čistom logikom dođe se do zaključka da će udruga morati dobivati više novca ako prijavljuje više slučajeva – opravdanih ili neopravdanih, njima je sasvim svejedno. 🤷
U kakvoj su situaciji muškarci?
Njima je Konvencijom oduzeta mogućnost da oni, kao muškarci, budu žrtve te im je dodijeljena uvijek i jedino uloga zlostavljača. Ja to smatram iznimno diskriminirajućim, neprihvatljivim i lažnim. Što ćemo sa žrtvama muškarcima? Kako se čini, njima će biti priznato trpljenje zlostavljanja jedino ako se deklariraju “ženama” ili nekim od 70 i nešto rodova, ali bi to onda bilo nasilje među “ženama”. Ili?
Meni je svako nasilje neprihvatljivo, a samo nasilje mogu provoditi i muškarci i žene. Nasilje nije samo fizičko, nego i psihičko koje ostavlja i puno teže posljedice. U njemu su žene puno gore i dominantnije od muškaraca.
Za razliku od stava Istanbulske, moj stav je da za loše ili zlo djelo mora odgovarati onaj tko ga je počinio, bio on muškarac ili bila ona žena.
Šovinizam i feminizam su dvije strane iste medalje, iz oboje se lako razvije nasilje i oboje bi trebalo biti neprihvatljivo.
Kako se naziva djelo feministica u kojem prekidaju novi život ili kada oskvrnjuju crkve? Zabludjelih ovaca ima i na jednoj i na drugoj strani. Žena koja mrzi muškarce je jednaka muškarcu koji mrzi žene.
Jesu li smanjene stope nasilja u državama koje su ratificirale Konvenciju? Nisu, a nikada i neće moći biti smanjene. One su povećane.
Potražite pokazatelje (neću ih ovdje prilagati). Najsvježiji pokazatelji su iz Slovenije.
Zašto nisu?
Zato što to nije cilj Konvencije. Nije donesena zbog nasilja.
Zašto joj to nije cilj?
Zato što:
Normalnoj osobi ne treba konvencija niti zakon da ne maltretira i ne zlostavlja bilo kojeg čovjeka, a pogotovo članove obitelji. One kojima to nije jasno treba dobro naučiti primjenom zakona države.
Što se tiče osoba koje osjećaju istospolnu privlačnost i osoba koje se bore s rodnom disforijom:
To su psihološko-duhovni poremećaji vezani uz napad na identitet čovjeka protiv kojih se bori psihoterapijom te vjerskim smislom koji oblikuje identitet (egzistencijalno: tko je čovjek? Bog daje identitet čovjeku jer nas je On i stvorio).
Djecu treba pustiti da odrastaju normalno, bez nasilnih intervencija na njihov biološki identitet, jer se znaci rodne disforije povuku sami od sebe u velikoj većini slučajeva (“Izvještaj Atlantis”, Lawrence Mayer, Odsjek za psihijatriju Sveučilišta Johns Hopkins; dr. Paul McHugh, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti, Medicinska škola Sveučilišta Johns Hopkins te glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins).
Ne može se nijekati da postoje osobe koje se bore s tim, ali to se mora smatrati poremećajem do kojeg je došlo tijekom života zbog određenih životnih uzroka i marketinške promocije. Njihovo rješenje nije u poticanju i hranjenju rodne disforije, nego u pomaganju kako bi te osobe, koje od samog začeća imaju ljudsko dostojanstvo kao i drugi ljudi dano samim time što nas je Bog stvorio, osvijestile svoj istinski identitet, vrijednost i dostojanstvo.
Osobe koje imaju istospolne sklonosti mogu živjeti u spolnoj čistoći, svoj križ i napasti prikazivati kao pokoru Bogu te živjeti u punom sakramentalnom zajedništvu Crkve.
S obzirom da se radi o poremećajima, anomalijama koji nisu prirodna karakteristika čovjeka, društveni sustavi se ne mogu bazirati ili orijentirati prema njima, nego prema činjenicama što čovjek jest.
Potrebno je spriječiti promicanje laži o takvom načinu života kao normalnom, prirodnom, poželjnom i oslobađajućem. To su laži jer takav način života, s obzirom da nije svojstven čovjekovoj naravi i onome kako ga je Bog zamislio, donosi mnogobrojne psihičke, duhovne i fizičke bolesti. Drugim riječima čovjek, bio on vjernik ili nevjernik, takvim načinom života ide protiv svoje naravi, provodi nasilje nad svojom naravi, “siluje” svoju narav te se zbog toga javljaju psihičke, duhovne i fizičke bolesti jer narav ne može izdržati takav pritisak.
Mnoge osobe koje se bore s tim bile bi brže u napretku i podsjećanju na dostojanstvo da se u sve nisu upetljale agresivne udruge koje lažima obmanjuju i društvo, ali zapravo i te osobe kojima treba pomoć.
Tako cijelo društvo, a i osobe koje se bore s tim poremećajima postaju taoci tih plaćenih udruga koje im ne žele dobro.
Dobro nam želi osoba koja nam pokušava pomoći da se prestanemo ranjavati, a ne ona koja nam daje oruđe za jače ranjavanje. I javno je poznato koliko osobe s istospolnim sklonostima imaju problema s LGBT+ udrugama ako ih kritiziraju te koliko im je teško napustiti taj krug jer im ne daju.
Za kraj, navela bih primjer Švedske koja je pravi primjer što se dogodi kad se na nepravedan način krenu rješavati problemi.
Uz stigmu da su uvijek krivi i zlikovci, muškarci se ne usude prići ženama jer one uvijek nose titulu žrtava i mogu aktivirati instrumente za bilo što. Naravno da će zbog toga, smanjenja odgovornosti kod muškaraca jer ih odgajaju rodno neutralno, a ne da budu muškarci koji brane svoju obitelj i smanjenja odgovornosti žena jer je zakon na njihovoj strani bez obzira na situaciju s druge strane, kao i radi infekcije društva rodnom ideologijom od rođenja, rasti broj seksualnih poremećaja, devijantnog ponašanja i silovanja jer je narušena prirodna interakcija između muškarca i žene. Skandinavske države pripadaju i krugu binge drinking država u kojoj se stanovnici, “ispunjeni smislom života”, epizodično opijaju od petka poslije podne do nedjelje navečer i tako svaki tjedan.
Što se tiče konkretnog primjera na što će ratifikacija utjecati, iako “pametni” uvjeravaju kako neće, je obrazovni sustav i konkretno zdravstveni odgoj.
Ratifikacijom Konvencije, u školama će se morati provoditi i moći će se provoditi jedino liberalni ZO koji daje katastrofalne rezultate svugdje u svijetu (Skandinavske države – porast seksualnih devijacija, Velika Britanija – najveće stope maloljetničkih trudnoća uz obilato financiran ZO i kontracepciju, SAD – ista situacija, osim u državama koje najmanje izdvajaju za ZO i kontracepciju)…
Zašto neće moći biti proveden drugi program ZO-a?
Zato što je Konvencija iznad Ustava i zakona države. Ukoliko država ne ubaci rodnu ideologiju, GREVIO će to zahtijevati.
Nemojmo se praviti blesavima i govoriti kako to ne znaju vrhuške koje donose odluku. Znaju jer to i žele. Njima ne trebaju kontraargumenti jer svoje odluke i ne donose u dobroj vjeri i namjeri pa da bi ih kontraargumenti uvjerili.
Na kraju, nešto se može dogoditi iznenada, ali se jako velik broj problema, bilo na osobnom ili društvenom planu, ne dogodi iznenada.
Znakovi su tu, samo ih treba ispravno pročitati, ispravno interpretirati i primijeniti ispravnu “terapiju”.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti je potrebno razlikovati od puritanizma (protestantske teologije)i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil kojem se može pridodati još nekoliko psihijatrijskih dijagnoza i na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
On i njegovi suradnici zlostavljali su djecu – od beba do starije djece, a i sam je sebe zlostavljao različitim oblicima seksualnih perverzija, tj. seksualnom destruktivnošću od koje je i umro.
Kinsey je kretao od teze da je čovjek životinja. Njihova je teza da su i bebe seksualna bića koja treba seksualno stimulirati (zato su ih on i njegovi suradnici zlostavljali), a to onda vrijedi i za djecu vrtićke dobi i osnovnoškolce.
Seksualna perverzija je temelj zdravstvenog odgoja kojeg država i interesne skupine žele nametnuti i u Hrvatskoj, a u tome će i uspjeti ako se drugi ne pobune.
Kinseyjevi rezultati su temeljeni na zlostavljanju, a ne na znanosti. Na njegovom se institutu u SAD-u školovao se i Aleksandar Štulhofer, jedan od pisaca hrvatskog programa ZO-a.
S obzirom na nova kretanja u politici koja, naravno, imaju utjecaj na nas, ostavljam linkove na članke o zdravstvenom odgoju koje sam ranije pisala i koje možete naći u arhivu.
Ponovno se akzualiziralo prisilno uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja od strane države u škole. Taj odgoj nije temeljen na znanosti, nego na pedofiliji.
Iako je više od 80 posto roditelja poduprlo zdravstveni odgoj TEEN STAR programa, državu to nije omelo u naumu nametanja suprotnog programa.
Roditelji imaju pravo na odgoj svog djeteta! Škola (sustav) nije prva odgojna institucija niti to smije postati.
Demokršćanska vlada u Hrvatskoj pokrenula je postupak usvajanja, tj. postupak pripremanja terena za usvajanje Istanbulske konvencije. Usvajanje Konvencije znači upravo ovo gore navedeno: sustav će vama/nama onemogućiti donošenje vlastitih odluka jer njezino usvajanje znači da država ne priznaje spol, nego rod te se takav način gledanja mora ubaciti u sve segmente. O tome sam pisala u članku Panama Papers u Hrvatskoj jer ono što se ubaci u sustav, što se opere u sustavu, ne možete više zaustaviti. Primjena Konvencije podrazumijeva sljedeće:
Sažeto rečeno, ako se ona ratificira neće moći biti moguć nikakav drugi ZO u školama, osim liberalnog, a on je najliberalniji u Europi.
Članci:
Posljedice liberalnog ZO-a – istrazivanje SAD
Izjava o zdravstvenom odgoju -znanstvenici 2007.
Želim istaknuti kako se “riječi vezu mačku za rep”, kao i izraz #vjerodostojno jer su djela ono što se računa. Dobro je znati ispravno odgovoriti na novinarska predizborna pitanja npr. o tome kad započinje život i treba li procesuirati korupciju, ali tim istim ljudima valjda nitko nije rekao i poučio ih da se ideje i stavovi ostvaruju djelima ovako:
MISIJA ->VIZIJA-> STRATEŠKI CILJEVI-> TAKTIKA-> OPERATIVNI CILJEVI-> ZADACI
Riječi se ne broje kao djela.
Šala mala.
Naravno da oni to znaju i provode u djelo. Nemojte biti sitničavi – djela se ne moraju slagati s onim što pričaju.
Apeliram na sve koji su na pozicijama moći: spriječite nametanje ideološkog, neznanstvenog i na pedofiliji utemeljenog zdravstvenog odgoja, ratifikaciju IK te svake slične postupke povezane s LGBT lobijima kojima se krši nekoliko konvencija i zakona vezanih za pravo roditelja na odlučivanje o odgoju te načelo supsidijarnosti EU.
Dragi svi, a pogotovo roditelji, širite među roditeljima opravdane argumente protiv ovakvog programa ZO-a i radite pritisak jer je ovaj ZO Panama Papers kojim će se oprati i ubaciti puno toga kroz obrazovni sustav, a što će dovesti do domino efekta.
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil uz još nekoliko psihičkih dijagnoza, na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
U ovom članku pisala sam o enciklici “Humanae vitae” koja, između ostalog, govori i zašto upotreba kontracepcije nije u skladu s naukom KC (zašto je grijeh) te zašto je to uništavanje samog sebe, a onda i muško-ženskih odnosa, pa tako i braka.
Evo još jednog malog, ali kvalitetnog doprinosa zdravstvenom odgoju temeljenom na istini i vrijednostima kao što su ljubav, uzdržljivost, poštovanje, razumijevanje i dogovor. Upravo je te karakteristike navelo 255 akademika, doktora znanosti, profesora i kulturnih djelatnika u “Izjavi o zdravstvenom odgoju” od 26. ožujka 2007. kojom su, u žiži rasprave o uvođenju zdravstvenog odgoja, htjeli istaknuti da su vrijednosti itekako bitne za odgoj.
Za razliku od kontracepcije, prirodno planiranje obitelji nije kontracepcija, poštuje ženinu i muškarčevu prirodu te Božji plan stvaranja, stoga je ono katolički odgovor na kvalitetan način življenja braka i spolnosti te probleme s neplodnošću. S obzirom da je muška plodnost konstantna, metoda je usmjerena na ženino tijelo.
Pojam odgovorno roditeljstvo uvela je Crkva i nema nikakve veze s pobačajem i kontracepcijom.
Abortivne klinike i podupiratelji takve ideologije uzeli su taj pojam i dali mu svoje (opako) značenje. Papa Pavao VI. u “Humanae Vitae” navodi da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da privremeno ili trajno ne rode dijete.” Ono što je potrebno istaknuti je da se ovaj način življenja ne smije iskorištavati i zloupotrebljavati zbog sebičnih interesa. Sama metoda osigurava otvorenost životu jer se oslanja na prirodne promjene žene.
Izvukla sam osnovne stvari sa stranica savjetovališta i prilagodila ih. Za ostale informacije, preporučujem posjet stranici savjetovališta.
Prije početka, htjela bih napomenuti jednu stvar.
Kad se molite, uvijek se molite za Božju volju, pa i po ovom pitanju. Ja nisam tip osobe koja želi mijenjati Božju volju – ako se molite, živite sakramentalnim životom, dobra ste osoba i nemate ozbiljnijih zdravstvenih problema, fokusirajte se na nešto drugo u životu, a Bogu pustite da bude Njegova volja jer ima razlog koji god odgovor na vaše molitve bio. Ako niste živjeli sakramentalnim životom i živjeli ste neurednim spolnim životom, vjerojatno ćete morati poduzeti još neke korake s obzirom da kontracepcija ostavlja posljedice, a i prisutne su različite spolne bolesti. Kako god bilo, vratite se na pravi put i krenite ispočetka, ali morate biti svjesni da tog novog početka nema bez Boga.
Za prirodno planiranje obitelji koristi se Billingsova ovulacijska metoda.
Billingsova ovulacijska metoda:
Ona:
|
Kao što joj i samo ime kaže, ova metoda nije metoda brojanja dana pa “kako bude, bit će”, nego se temelji na praćenju znakova povezanih s ovulacijom, tj. uočavanju promjena tijekom menstruacijskog ciklusa žene koje se odvijaju zahvaljujući hormonima estrogen i progesteron – estrogen stvara sluz, progesteron ga isušuje. Drugim riječima, oni reguliraju ženin ciklus i trenutak ovulacije (plodno i neplodno razdoblje), osiguravajući znakove po kojima žena može znati o kojem se razdoblju radi. Kao i sve funkcije, i spolno ponašanje te rad spolnih žlijezda počinje u mozgu.
Praznu tablicu za praćenje vašeg ciklusa koja izgleda ovako, možete preuzeti s http://www.ppo.hr, a nju vam preporučujem i za opširnije materijale te daljnje informacije o metodi i savjetovalištu.
Dostupna je i aplikacija Evelyn App koju možete besplatno preuzeti na mobitel i kroz koju možete pratiti svoj ciklus.
“U kontekstu rasprave koja se u hrvatskoj javnosti vodi oko Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za hrvatske škole mi, dolje potpisani akademici, znanstvenici, sveučilišni profesori i kulturni djelatnici, bez namjere da ulazimo u ocjenu predloženih programa, a sve s ciljem dobrobiti djece i cjelokupnog hrvatskog društva, izjavljujemo sljedeće:
1. Zdravstveni odgoj i obrazovanje koji će se, prema najavama, uvesti u osnovne i srednje škole u Hrvatskoj trebao bi, suprotno nekim mišljenjima, biti vrijednosno orijentiran. Znanost o odgoju (pedagogija) odavno je spoznala da informacije same po sebi ne odgajaju. Odgoj je, u biti, vrijednosna kategorija koja uključuje, osim stjecanja znanja, i intenciju, stremljenje prema usvajanju pozitivnih kulturnih, duhovnih i etičkih vrijednosti koje omogućavaju izgradnju osobnih stavova i cjeloviti razvoj osobnosti. Ovako shvaćen odgoj je ujedno jedan od temelja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda i Zakona o školstvu. Kada se radi o školi kao odgojno-obrazovnoj instituciji, pitanje je samo koje će vrijednosti ona posredovati: vrijednosti koje su na dobrobit djeteta i u skladu s vrijednostima roditelja ili vrijednosti koje će se nametati djeci i roditeljima. Također je pitanje hoće li škola poštivati postojeći sustav vrijednosti u Hrvatskoj poznat upravo iz mnogih znanstvenih istraživanja ili će nametati određeni sustav vrijednosti iz drugih zemalja.
2. Suvremena znanost došla je do spoznaje da znanost nije vrijednosno neutralna odnosno da pojmovi “znanstveno” i “vrijednosno” po sebi nisu suprotstavljeni. Primjerice, vrijednosti kao što su ljubav, uzdržljivost ili vjernost nemaju svoje znanstveno utemeljenje samo u brojnim velikanima filozofije od antike do danas, već i u predstavnicima drugih znanosti, etike, pedagogije, sociologije ili psihologije. Poistovjećivanje znanstvenosti samo s tvrdnjama i stavovima one grupe autora koja relativizira odnosno negira sve (ili neke) etičke vrijednosti i civilizacijske norme, predstavlja “privatizaciju” znanosti i nametanje tog jednog, navodno i jedinog, znanstveno utemeljenog svjetonazora kao apsolutno obvezujućeg za sve. Paušalno nazivanje znanstvenim isključivo takvog pristupa, a neznanstvenim svih drugačijih pristupa ne samo da je u potpunosti znanstveno neutemeljeno, već u slučaju zdravstvenog odgoja predstavlja ugrožavanje same mogućnosti odgoja i prava djece na taj odgoj. Jedna od najpoznatijih zloupotreba znanosti u tom smislu bila je neupitna upotreba „znanstvenog marksizma“ kao jedine znanstveno validne, vrijednosno neutralne i objektivne znanstvene paradigme. Pokazalo se da tome nije tako, no mentalitet koji je nastao u periodu u kojemu je ta paradigma bila jedino službeno važeća još uvijek nepotrebno opterećuje našu sadašnjost. Tog se mentaliteta trebamo osloboditi kako bi se naše društvo moglo slobodno razvijati.
3. U raspravi o zdravstvenom odgoju treba na prvom mjestu biti dobrobit djece. Suprotno mišljenju nekih subjekata u toj raspravi, smatramo da djeca i roditelji nisu suprotstavljene strane. Roditelji žele dobro svojoj djeci i zato imaju pravo i odgovornost sudjelovati u kreiranju njihova razvoja, rasta i odgoja. To im pravo i tu odgovornost daju mnogi domaći i međunarodni pravni akti, počevši od Ustava Republike Hrvatske. Roditelji “…imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.” (čl. 63. Ustava RH). Prema Konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice su dužne roditeljima pružiti odgovarajuću pomoć u odgoju njihove djece. Škola, dakle, treba pomagati roditeljima, a nikako im ne smije nametati nešto što je suprotno njihovom vrijednosnom sustavu, pogotovo kad se radi o spolnom odgoju, kod kojeg su vrijednosni sustavi roditelja vrlo različiti. Konvencija o pravima djeteta (čl. 18.) ističe pravo roditelja da odgajaju djecu u skladu sa svojim vjerskim, moralnim ili filozofskim uvjerenjima. Pravo roditeljima da biraju obrazovanje za svoju djecu daje i Opća deklaracija o pravima čovjeka (čl. 26.). Svi ovi, a i mnogi drugi, dokumenti jasno pokazuju da roditeljska prava nisu u suprotnosti s pravima i dobrobiti djece te da bi roditelji i u hrvatskim školama trebali imati mogućnost odlučivanja o programu zdravstvenog odnosno spolnog odgoja koje će pohađati njihovo dijete.
Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da u procesu usvajanja Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja poštuje postojeći sustav vrijednosti, ustavno načelo zaštite djeteta i prava i odgovornosti roditelja u odgoju djece te omogući otvorenu znanstvenu raspravu u koju će biti uključeni rezultati različitih znanstvenih istraživanja. Pozivamo i našu medijsku javnost da na primjeren i objektivan način izvještava o ovome uistinu važnom pitanju za budućnost naše djece i cijeloga društva.”
U Zagrebu, 26. ožujka 2007.
| 1. Akademik Smiljko Ašperger 2. Akademik Jerko Bezić 3. Akademik Leo Budin 4. Akademik Zvonimir Devidé 5. Akademik Vladimir Devidé 6. Akademik Stjepan Gamulin 7. Akademik Radovan Ivančić (†) 8. Akademik Andrija Kaštelan 9. Akademik Leo Klasinc 10. Akademik Stjepan Krasić 11. Akademik Milan Meštrov 12. Akademikinja Anica Nazor 13. Akademik Vladimir Paar 14. Akademik Josip Pečarić 15. Akademik Stanko Popović 16. Akademik Vlatko Silobrčić 17. Akademik Stjepan Šćavničar 18. Akademik Nenad Trinajstić 19. Prof.dr.sc. Anđelko Akrap 20. Prof.dr.sc. Pero Aračić 21. Prof.dr.sc. Boško Barac 22. Prof.dr.sc. Ingeborg Barišić 23. Prof.dr.sc. Borna Bebek 24. Prof.dr.sc. Ružica Beljo Lučić 25. Prof.dr.sc. Mijo Bergovec 26. Prof.dr.sc. Ivan Beus 27. Prof.dr.sc. Ante Bežen 28. Prof.dr.sc. Mladen Boban 29. Prof.dr.sc. Davor Bonefačić 30. Prof.dr.sc. Josip Butorac 31. Prof.dr.sc. Franjo Cajner 32. Prof.dr.sc. Mario Cifrek 33. Prof.dr.sc. Vladimir Ćepulić 34. Prof.dr.sc. Vera Čuljak 35. Prof.dr.sc. Ružica Čunko 36. Prof.dr.sc. Vlado Dadić 37. Prof.dr.sc. Vida Demarin 38. Prof.dr.sc. Matija Domaćinović 39. Prof.dr.sc. Ivan Dugandžić 40. Prof.dr.sc. Andrej Dujella 41. Prof.dr.sc. Mario Essert 42. Prof.dr.sc. Pavo Filaković 43. Prof.dr.sc. Vjekoslav Filipović 44. Prof.dr.sc. Vera Folnegović-Šmalc 45. Prof.dr.sc. Ivan Fuček 46. Prof.dr.sc. Ivan Gašparac 47. Prof.dr.sc. Vesna Gjurčević Kantura 48. Prof.dr.sc. Rajko Glibo 49. Prof.dr.sc. Hrvoje Gomerčić 50. Prof.dr.sc. Sven Gotovac 51. Prof.dr.sc. Ana Marija Grancarić 52. Prof.dr.sc. Ivica Grković 53. Prof.dr.sc. Marija Heffer-Lauc 54. Prof.dr.sc. Janko Herak 55. Prof.dr.sc. Carol Mirna Herak-Kramberger 56. Prof.dr.sc. Vladimir Horvat 57. Prof.dr.sc. Franjo Emanuel Hoško 58. Prof.dr.sc. Ivan Ilić 59. Prof.dr.sc. Zlata Ivanovi Herceg 60. Prof.dr.sc. Dijana Jakovac-Lozić 61. Prof.dr.sc. Stipan Janković 62. Prof.dr.sc. Krešimir Jelić 63. Prof.dr.sc. Tatjana Jeren 64. Prof.dr.sc. Franjo Jović 65. Prof.dr.sc. Vlado Jukić 66. Prof.dr.sc. Elza Jurun 67. Prof.dr.sc. Dragutin Kadojić 68. Prof.dr.sc. Marija Kaštelan-Macan 69. Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja 70. Prof.dr.sc. Šimun Križanac 71. Prof.dr.sc. Branimir Lukšić 72. Prof.dr.sc. Marta Ljubešić 73. Prof.dr.sc. Nikola Ljubešić 74. Prof.dr.sc. Ivan Malčić 75. Prof.dr.sc. Ivona Marasović 76. Prof.dr.sc. Špiro Marasović 77. Prof.dr.sc. Ante Markotić 78. Prof.dr.sc. Pavao Marović 79. Prof.dr.sc. Matko Marušić 80. Prof.dr.sc. Mira Marušić 81. Prof.dr.sc. Sveto Marušić 82. Prof.dr.sc. Anka Mašek 83. Prof.dr.sc. Ante Mateljan 84. Prof.dr.sc. Stanko Milun 85. Prof.dr.sc. Božidar Nagy 86. Prof.dr.sc. Marija Nikšić Ivančić 87. Prof.dr.sc. Milan Nosić 88. Prof.dr.sc. Mladen Parlov 89. Prof.dr.sc. Davor Pavelić 90. Prof.dr.sc. Dubravko Pavlin 91. Prof.dr.sc. Marijana Peruzović 92. Prof.dr.sc. Nadan M. Petri 93. Prof.dr.sc. Ante Petričević 94. Prof.dr.sc. Franjo Plavšić 95. Prof.dr.sc. Valentin Pozaić 96. Prof.dr.sc. Tanja Pušić 97. Prof.dr.sc. Marija Riman 98. Prof.dr.sc. Marija Rosandić Pilaš 99. Prof.dr.sc. Josip Roša 100. Prof.dr.sc. Jagoda Roša 101. Prof.dr.sc. Ante Rozga 102. Prof.dr.sc. Bruno Saftić 103. Prof.dr.sc. Milan Sikirica 104. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 105. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 106. Prof.dr.sc. Vlado Šakić 107. Prof.dr.sc. Želimir Šimunić 108. Prof.dr.sc. Juraj Šimunić 109. Prof.dr.sc. Anton Šmalcelj 110. Prof.dr.sc. Sanja Špoljar-Vržina 111. Prof.dr.sc. Marijan Šunjić 112. Prof.dr.sc. Ivan Tadić 113. Prof.dr.sc. Jadranka Tocilj 114. Prof.dr.sc. Zdravko Tomac 115. Prof.dr.sc. Srećko Valić 116. Prof.dr.sc. Ivica Veža 117. Prof.dr.sc. Valerije Vrček 118. Prof.dr.sc. Maja Vrkljan 119. Prof.dr.sc. Šime Vučkov 120. Prof.dr.sc. Ante Vukasović 121. Prof.dr.sc. Tatijana Zemunik 122. Prof.dr.sc. Ivan Zulim 123. Prof.dr.sc. Niko Zurak 124. Doc.dr.sc. Ana Planinc-Peraica 125. Dr.sc. Josip Balabanić 126. Dr.sc. Domagoj Jamičić 127. Dr.sc. Ivan Kordić 128. Dr.sc. Zlata Živaković-Kerže | 129. Prim.dr.sc. Josip Balić 130. Prim.dr.sc. Ana Krvavica 131. Prim.dr.sc. Dubravko Marković 132. Prim.dr.sc. Marica Miletić-Medved 133. Prim.dr.sc. Ninoslav Mimica 134. Prim.dr.sc. Marko Mustać 135. Prim.dr.sc. Mladen Pavlović 136. Prim.dr.sc. Zrinka Smetiško 137. Prim.dr.sc. Ružica Šmalcelj 138. Doc.dr.sc. Stjepan Aračić 139. Doc.dr.sc. Josip Babin 140. Doc.dr.sc. Zlatko Balog 141. Doc.dr.sc. Dolores Biočina Lukenda 142. Doc.dr.sc. Ivan Bodrožić 143. Doc.dr.sc. Mile Bogović 144. Doc.dr.sc. Srećko Botrić 145. Doc.dr.sc. Željko Bušić 146. Doc.dr.sc. Antun Čečatka 147. Doc.dr.sc. Robert Ćelić 148. Doc.dr.sc. Lepomir Čoga 149. Doc.dr.sc. Borislav Dadić 150. Doc.dr.sc. Vladimir Dananić 151. Doc.dr.sc. Ana Thea Filipović 152. Doc.dr.sc. Astrid Gojmerac Ivšić 153. Doc.dr.sc. Neven Henigsberg 154. Doc.dr.sc. Damir Ilić 155. Doc.dr.sc. Borka Jadrijević 156. Doc.dr.sc. Natalia Kučić 157. Doc.dr.sc. Trpimir Kujundžić 158. Doc.dr.sc. Zdravka Leutar 159. Doc.dr.sc. Branka Lozo 160. Doc.dr.sc. Danica Ljubanović 161. Doc.dr.sc. Sanda Majurec Zanata 162. Doc.dr.sc. Roman Malarić 163. Doc.dr.sc. Jasenka Markeljević 164. Doc.dr.sc. Božidar Matijević 165. Doc.dr.sc. Enrih Merdić 166. Doc.dr.sc. Ivan Mihaljević 167. Doc.dr.sc. Mate Mihanović 168. Doc.dr.sc. Dubravka Pavišić-Strache 169. Doc.dr.sc. Eduard Pavlović 170. Doc.dr.sc. Mirko Planinić 171. Doc.dr.sc. Ivan Prskalo 172. Doc.dr.sc. Ružica Pšihistal 173. Doc.dr.sc. Mladen Rakić 174. Doc.dr.sc. Vedran Slapničar 175. Doc.dr.sc. Vladimir Soldo 176. Doc.dr.sc. Antonio Šarolić 177. Doc.dr.sc. Marcela Šperanda 178. Doc.dr.sc. Stipe Tadić 179. Doc.dr.sc. Željko Tanjić 180. Doc.dr.sc. Vjekoslav Ticina 181. Doc.dr.sc. Iris Tićac 182. Doc.dr.sc. Karlo Višaticki 183. Doc.dr.sc. Milan Vrkljan 184. Doc.dr.sc. Željka Znidarčić 185. Doc.dr.sc. Marija Žagar 186. Doc.dr.sc. Anita Markotić 187. Dr.sc. Mato Artuković 188. Dr.sc. Mirko Belak 189. Dr.sc. Jure Beljo 190. Dr.sc. Albert Bing 191. Dr.sc. Ante Biško 192. Dr.sc. Mladen Brnčić 193. Dr.sc. Marija Buzov 194. Dr.sc. Marin Čikeš 195. Dr.sc. Alojzije Čondić 196. Dr.sc. Marica Čunčić 197. Dr.sc. Marija Ćurlin 198. Dr.sc. Željko Demo 199. Dr.sc. Tomislav Domazet-Lošo 200. Dr.sc. Alka Domić Kunić 201. Dr.sc. Ivo Džinić 202. Dr.sc. Jadranka Garmaz 203. Dr.sc. Vera Gomerčić 204. Dr.sc. Višnja Henc-Bartolić 205. Dr.sc. Maja Herak Bosnar 206. Dr.sc. Josip Jurčević 207. Dr.sc. Juraj Keglević 208. Dr.sc. Tomislav Keglević 209. Dr.sc. Jure Krišto 210. Dr.sc. Stipe Kutleša 211. Dr.sc. Danijel Labaš 212. Dr.sc. Grgo Luburić 213. Dr.sc. Bono Lučić 214. Dr.sc. Ivan Krešimir Lukić 215. Dr.sc. Marko Lukić 216. Dr.sc. Vinicije B. Lupis 217. Dr.sc. Drago Maguš 218. Dr.sc. Vine Mihaljević 219. Dr.sc. Maja Miškulin 220. Dr.sc. fra Dušan Moro 221. Dr.sc. Igor Nikolić 222. Dr.sc. Đuro Njavro 223. Dr.sc. Stipan Penavin 224. Dr.sc. Maja Peraica 225. Dr.sc. Maja Planinić 226. Dr.sc. Adolf Polegubić 227. Dr.sc. Stjepan Razum 228. Dr.sc. Irena Rapčan 229. Dr.sc. Suzana Rimac Brnčić 230. Dr.sc. Agneza Szabo 231. Dr.sc. Anto Šarić 232. Dr.sc. Ljiljana Šerman 233. Dr.sc. Zoran Šimunić 234. Dr.sc. Ana Štambuk 235. Dr.sc. Hrvoje Štefančić 236. Dr.sc. Dario Tokić 237. Dr.sc. Darko Tomašević 238. Dr.sc. Anton Vladić 239. Dr.sc. Vlado Vladić 240. Dr.sc. Anto Vrdoljak 241. Dr.sc. Ilija Vuletić 242. Dr.sc. Zora Zakanj 243. Dr.sc. Marie-Élise Zovko 244. Dr.sc. Mislav-Stjepan Žebec 245. Dr.sc. Dražen Živić 246. Glumac Rene Medvešek 247. Glumac Ivica Šimić 248. Glumica Vitomira Lončar 249. Akademska kiparica Dijana Iva Sesartić 250. Akademska slikarica Dafne Perković 251. Akademski glazbenik Pero Gotovac 252. Akademski glazbenik Ivan Korunić 253. Akademski slikar Srećko Planinić 254. Skladatelj Ivan Stamać 255. Književnik Miro Gavran |
* hr.wikisource.org
Diglo se puno buke oko udžbenika iz glazbene umjetnosti za prvi razred osnovne škole.
To je u redu jer su roditelji očito shvatili kako moraju koristiti svoju poziciju roditelja za pritisak s obzirom da pojedine interesne skupine žele u obrazovni sustav ubaciti indoktrinaciju djece rodnom ideologijom i provesti hiperseksualizaciju koja nije temeljena niti na istini, niti na znanosti niti na ispravnom vrijednosnom sustavu.
Treba reći kako slike nisu prikazane jedna uz drugu, nego u drugim dijelovima knjige i u drugom kontekstu, ali se mogu postaviti neka pitanja koja nužno ne okrivljuju izdavača.
Ono što je meni problematično na ovim slikama nije nikakva neravnopravnost žena ili sekszisam niti su mi opravdani feministički pogledi na tematiku, nego sljedeće:
Postoji razlika između uloge majke i uloge supruge koju žene imaju i preuzimaju. Da je autorica htjela istaknuti tu razliku, ona se na slikama mogla prikazati drugačije jer ovako ispada da je poželjnija žena od mamice (iako se radi samo o dvjema ulogama jedne te iste osobe) uz to što žena uopće ne treba izgledati kao na slici.
Nadam se da su mame i svi drugi koji su digli buku oko ovog slučaja istovremeno i protiv liberalnog zdravstvenog odgoja jer, ako se on uvede, ovo će biti ništa s obzirom na sadržaj koji će se tamo prikazivati i zbog kojeg će biti opravdano podizati buku.
Jednako tako, nadam se da su ti isti roditelji jednako reagirali kad su vidjeli odlomke iz lektira za osnovnu i srednju školu jer, kao i u slučaju zdravstvenog odgoja, ova situacija je ništa nasuprot sadržaja u tim lektirama.
Ako mame nisu reagirale ovako na zdravstveni odgoj i lektire, onda mi se čini da se prije radi o njihovoj povrijeđenoj taštini, nego o brizi da se djetetu usade prave vrijednosti i pogledi na život.
Da u ovom članku nisam mogla povezati ZO i ispravan odgoj, ne bih ga ni napisala jer svoju taštinu i nerazumijevanje muško-ženskih odnosa svatko mora riješiti sa sobom, pa tako i mamice same sa sobom.
O štetnim i opasnim posljedicama zdravstvenog odgoja, pisala sam ovdje, ovdje i ovdje.
Na ovu temu potaknula me je jedna situacija od nedavno, ali i neka zabrinjavajuća otkrića do kojih sam došla kad sam se time malo pozabavila.
Prije nekog vremena putovala sam vlakom.
Preko puta mene sjedila je cura od 16-17-18 godina i čitala knjigu ne-sjećam-se-kojeg-naslova, ali nešto u stilu “osvoji me, zaveži me i iskoristi me”. To mi je bilo frustrirajuće jer sam bila bijesna zbog spoznaje iz kojih izvora djeca (mladi) danas traže informacije o međuljudskim odnosima.
Traženje informacija je u redu jer je spolnost sastavni dio čovjeka (za sve one koji misle drukčije: nije H. Hefner izmislio spolni odnos i otkrio spolnost kao dio čovjeka, nego Bog), ali izvori iz kojih se te informacije traže, laži koje ti izvori daju i godine s kojima se traže odgovori na neka pitanja su za vikanje, ne na njih, nego na društvo i cjelokupnu situaciju.
To je bila baš spoznaja koja me lupila u glavu i koja mi je govorila: “Evo me. Sjedim preko puta tebe i ovoj curi punim glavu pogrešnim i opasnim stvarima protiv kojih se boriš.”
Znate li taj osjećaj? Kad nešto znate i jasno vam je, ali tek kad vas spoznaja lupi ko’ bumerang, kad neki mali klik dođe na svoje mjesto, to bude to.
Ne znam zašto ikome treba odgovor na pitanje o tome kako postaviti muško-ženski odnos da bude psp (prijatelji s povlasticama; hvala google-u), a kamo li da to treba 13-godišnjakinji koja će taj odgovor potražiti u nekom časopisu ili portalu za koje je pisao tko zna tko! (stvarni primjer). AAAAAAAAAAAArrrggggggggg!!!! .
Kako je moguće da 13-godišnjem djetetu treba odgovor kako će reći dečku da ne želi vezu, nego samo psp odnos (samo spolni odnos) ili kako je moguće da 14-godišnjakinju zanima je li normalno što je boli grlo tri dana nakon oralnog seksa? (stvarni primjeri).
Što je društvo napravilo od djece i mladih koji će jednog dana, ne tako daleko u budućnosti, trebati postati zreli muškarci i žene? Kako će osoba koja je već od 13. godine opterećena spolnim odnosom moći biti zreo suprug ili supruga spreman/spremna na nesebično darivanje? Kako će osoba koja je navikla druge gledati kao stvar namijenjenu za užitak moći svoju suprugu/svog supruga gledati kao subjekt, kao osobu koja ima vrijednost? Kako će ta osoba izdržati test vjernosti na malo dugoročnijem poslovnom putu? Ili za vrijeme čuvanja trudnoće?
Oni koji koriste argument kako mladi nisu educirani iz područja spolnosti za uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja, reći će da je baš on potreban kako mladi ne bi imali nedoumica oko gore spomenutih stvarnih primjera te ih više ne bi morali tražiti po portalima, ali to nije bit zdravstvenog odgoja.
Mladima ne treba reći: “može sve, samo se zaštitite”, nego im treba osvijestiti svetost i važnost spolnosti, tj. treba ih upoznati s antropološkom istinom.
Treba im objasniti da postoje moralni i nemoralni postupci – prvi izgrađuju čovjeka, a drugi ga uništavaju.
Treba im objasniti da, ako smo nekoga navikli promatrati kao objekt kojeg koristimo po svojoj želji (objekt nema dostojanstvo, ne govori, nema pravo na prigovor, nije čovjek), kako ćemo to ljudsko biće moći gledati kao subjekt? Ako je sve podložno želji i htijenju jedne osobe, kako će ta osoba moći služiti svojoj ženi/mužu/djeci/zajednici pa ostati vjerna na poslovnom putu ili uredskoj božićnoj zabavi? Što će biti to nešto što će osobu spriječiti da pogazi drugu osobu ili da je npr. ubije ako joj je u glavi projekcija objekta, a ne subjekta?
S druge strane, mladi Hrvati su na dnu ljestvice po godinama starosti stupanja u spolne odnose, iako se taj prosjek pogoršava. Čini mi se da netko želi da se te godine pomaknu bliže 10, što će se bez ikakve sumnje dogoditi zbog izloženosti hiperseksualizaciji putem liberalnog odgoja. Istraživanja iz prakse ne lažu.
Reći ćete ili će vas neki uvjeravati kako curi iz vlaka neće biti ništa od jedne knjige.
To je vjerojatno točno. Vjerojatno neće fizički umrijeti od jedne knjige, tj. neće imati fizičke posljedice zbog jedne knjige (iako ni to ne mora biti točno jer može kopirati što pročita), ali itekako će imati duhovne posljedice čak i od jedne knjige jer je i jedna takva knjiga grijeh s obzirom da vrijeđa Boga i Njegov plan za čovjeka (narušava istinsku duhovnu narav koju je Bog dao čovjeku ruah-om (dušom) te uništava ljudsko dostojanstvo). Ujedno, takva knjiga potiče na čitanje drugih knjiga jer otvara spolni apetit i uvodi u napast.
Trik s pornografijom je u tome što se nikad ne radi o jednoj knjizi, nego o formiranju misaonih procesa koji postaju ponašanje (ono što misliš, pretvoriš u radnju) i moći navike, a kod pornografije i o sadržaju koji izaziva ovisnost jer traži još. Da se radi o jednoj knjizi, ovisnost o pornografiji ne bi postajala sve veći problem i razlog raspada brakova i veza. Spolnost je osjetljivi dio čovjeka, a samo je jedna knjiga dovoljna da u vama potakne taj dio i zaokupira vaše misli, vrijeme i radnje. Na kraju krajeva, postoji ovisnost navike (kockanje, hrana, pornografija, internet, društvene mreže, pametni telefoni i tableti, kupovina, klađenje, opterećenost “zdravim” načinom života) i ovisnost prouzročena nekim kemijskim tvarima (droga).
Pornografija je dominantno problem muškaraca, ali taj problem pomalo je zahvatio i žene.
Grozim se “naprednih” rezultata istraživanja o ponašanju žena koja s ponosom govore da su žene sve degutantnije jer su počele ići kontra svoje naravi u želji da budu osjetilne poput muškaraca.
Jednako tako, nemojte slušati gluposti poput: na pornografiju (drogu/alkohol/cigarete/kockanje/društvene mreže/povraćanje/izgladnjivanje…) navući će se samo onaj tko je labilan.
Napasti postoje i svaki je čovjek “labilan” na svoj način, a ne mislim da trebate testirati na kojem ste području labilni jer ćete pasti u krug iz kojeg se teško izvući, a kad/ako se izvučete, ostaju posljedice.
Ono što je bitno stalno isticati je i sljedeće: ovdje se ne radi (samo) o psihičkoj i emocionalnoj razini. Radi se o duhovnoj jer ono što je duhovno, tj. moralno loše je loše taman da ste na tom području psihički stabilni kao stijena pa ćete nešto napraviti samo jednom ili samo nekoliko puta, tj. nećete postati ovisni, iako se ni to baš ne može primijeniti kod ovakvih ovisnosti (droga izaziva ovisnost i od jednog puta, kockanje takoder, pornografija također…). Iznad ostalog, radi se o moralnom (duhovnom) integritetu koji ne postoji kad radite grijeh. To je jako bitno!
Drugim riječima, spasonosno uže ili opravdanje kako vam neće biti ništa od jednog puta baš i ne vrijedi jer u duhovnom smislu i taj jedan put predstavlja grijeh, a grijeh udaljava od Boga. Drugima možete lagati jer vas drugi ne poznaju toliko, ali nemojte lagati samima sebi – obratite pozornost koliko vremena tijekom dana provodite maštajući o nekom seksualnom kontekstu ili radnji, koliko vam je lako/teško odvratiti misli od toga, pronalazite li u svakom razgovoru ili riječi neku seksualnu konotaciju, što prvo pomislite kad vidite privlačnu osobu. Sve su to znaci koji pokazuju koliko vam je duša, psiha, pogled na muško-ženske odnose i pogled na život zatrovan pornografijom ili nekim drugim područjem ovisnosti (ovaj članak je fokusiran na pornografiju).
Hrabro krenite iz početka!
Pornografija pomiče granicu tako da čovjek treba sve agresivniji i bolesniji sadržaj kako bi postigao isti osjećaj, tj. kako bi se izlučila ista doza dopamina za povezanost i osjećaj sreće kao na samom početku gledanja pornografije kada je osoba reagirala na čisti poljubac. Da bi se postigao isti efekt, osobi više nije dovoljan poljubac, nego mora biti nešto nastrano i agresivno. Ljudska psiha i duhovna dimenzija su zeznute i nježne stvari koje treba paziti.
Kad se u takav nastrani sadržaj ubace dva standardna lika, cura dobrica i muškarac zavodnik s nekim dominantnim mračnim stranama osobnosti, onda će se cure itekako uloviti u mrežu s famoznom romantičnom “ja ću njega promijeniti” jer iza toga stoji želja za važnošću i posebnošću koju bi ona dobila jer se on promijenio radi nje (može biti povezana i duhovna potreba za evangelizacijom koja je sama po sebi dobra i potrebna, ali ovdje stavljam naglasak na emocionalni problem). To je malo nastrana igra, ali nekome može biti zanimljiva radi emocionalnog stanja. Ta emocionalna potreba je karakteristična za razdoblje adolescencije i ranog mladenaštva (zato je bitno da se mlade ne hiperseksualizira), iako se nekim ženama ta nezrela potreba zadrži i tijekom ostatka života jer je ona povezana s dječjom potrebom za važnošću, ljubavi, pažnjom, povezanošću, zauzimanjem posebnog mjesta kod roditelja iz djetinjstva.
Kao što sam već pisala, čovjek se može promijeniti (mora se odlučiti za to i/ili doživjeti Božju intervenciju). Svi možemo biti i pozvani smo nekome biti poticaj ili svjetlo (evangelizirati druge), a muž i žena trebaju cijeli život usmjeravati jedno drugo kako bi stigli u nebo. Činjenica je da se ljudi teško (rijetko) mijenjaju jer to moraju odlučiti svojom voljom. Ne možemo igrati ruski rulet s našim psihičkim i duhovnim zdravljem (dušom) te životom, a to najčešće završi tako. Netko će nekoga povući za sobom. Ako nešto zahtijeva riskiranje vlastite duše i psihičkog zdravlja, to je pouzdani znak da nije ispravno. Cilj ne opravdava sredstvo, iako nam može biti teško odustati od “popravaka” neke osobe, pogotovo melankoliku koji umire za svoje ideale, ali i druga osoba ima slobodnu volju i donosi svoje odluke.
Nemojte nasjedati na laži! Pornografija nije ok i nije banalna stvar. Čak su i neki časopisi koji imaju granični sadržaj, poput GQ-a, objavljivali zašto pornografija nije dobra. Ironično je to što i oni prikazuju polupornografiju koja se prodaje.
Istraživanja pokazuju da pornografija djeluje na muški mozak tako da ga pretvara u nezrelu osobu, tj. djetinji mozak koji nema zrele sustave kontrole i odgovornog ponašanja. Uz to ostavlja i fizičke promjene na mozgu.
Američki znanstvenik s područja psihologije i anatomije, Gary Wilson, u svojoj knjizi iz 2015. objašnjava saznanja neuroznanstvenika o utjecaju pornografije.
Za zrelost osobe odgovoran je dio mozga koji je smješten u čeonom dijelu, a zove se frontalni korteks. On je odgovoran za našu volju, upravljanje našim ponašanjem, filtriranje emocija i nagona te donošenje odgovornih odluka temeljenih na načelima. Taj dio mozga dostiže zrelost oko 25.-te godine. Frontalni korteks kontrolira naše emocije i nagone koji se javljaju u srednjem dijelu mozga. On ih filtrira, kontrolira i pomaže da donesemo razumnu odluku.
Kako bloger Matt Fradd na svom blogu ističe vezano za istraživanje, “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Znanstvenici su uočili da kontinuirano izlaganje pornografiji daje mozgu neprirodno visoki, high osjećaj, poput droge. S vremenom se mozak umori, prestane osjećati. Kako bi ovisnik ponovno postigao isti osjećaj zadovoljstva, mora uzeti više droge ili težu drogu. Isto je i s pornografijom. Gary Wilson, koji je uočio tu sličnost, ističe da to uzrokuje značajne promjene na mozgu, kako ovisnika o drogi, tako i ovisnika o pornografiji.
Kao što smo rekli, frontalni korteks je bitan za zrele, razumne odluke i upravljanje našom voljom. Jedna od promjena mozga ovisnika o pornografiji je slabljenje frontalnog korteksa. To znači da, kad ovisnik počne osjećati žudnju za pornografijom, njegov mozak ima slabu moć kontroliranja te želje jer je tu moć kontrole izgubio konzumiranjem pornografije. Neuroznanstvenici taj problem zovu hipofrontalnost pri čemu osoba pomalo gubi kontrolu nagona i strasti.
Kako bismo pojednostavili, sjetite se tko mora dobiti ono što želi baš sad i baš kad hoće i tko ne može kontrolirati svoje nagone? Dijete, je li tako? Dijete još nema razvijen frontalni korteks koji će kontrolirati te nagone. Dijete i nezrela odrasla osoba.
Tako pornografija muškarce, koji bi trebali biti odgovorni i zreli za preuzimanje zadataka očeva i supruga, a prije svega muškaraca, pretvara u nezrelu djecu. Tako pornografija pretvara žene u nezrelu djecu. Tako uništava žensku ženstvenost u korist osjetilnosti. Zato pucaju veze i brakovi.
Svima koji imaju problem s pornografijom ili nisu sigurni da imaju problem, a primjećuju da nešto nije u redu, savjetujem:
Čovjek je biće navika.
Sve bolesne i opasne navike treba zamijeniti novim, ispravnim. Na taj se način čovjek mijenja i napreduje. Zato stalno ističem da je odgoj ključ za sve.
Ovo su načelne upute, a svatko će dalje vidjeti što su njegovi okidači ili konkretne okolnosti koje ga potiču na to te koji je vid terapije potreban.
U svakom slučaju, recept za sve što se tiče seksualnog područja je izbjegavanje takvih prilika.
Spolnost je divna i ona je dar. Po njoj smo slični Bogu Stvoritelju. Ona se ne treba potiskivati, nego se ispravno osvijestiti i živjeti.
Hrabro naprijed!
U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda.
U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama.
Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku rekla mu je: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete je da pitamo koji ćemo kupaći kostim obući.“
Upravo se isti komentar može primijeniti na trenutne događaje u Hrvatskoj, ali i na događaje koji se protežu već određeno razdoblje. To su teme i događaji poput zdravstvenog odgoja, gospodarske depresije, diktature relativizma i stvaranja sukoba unutar društva koji se očituje kroz moćni instrument – medije. To je i dosadašnji pogrešni i opasni smjer vanjske politike koja je Hrvatsku udaljavala od kruga Srednje Europe kojoj pripada, što je uvijek pogrešno, a jako opasno u trenutnoj svjetskoj geopolitičkoj situaciji. Sve ove situacije imaju karakteristike tsunamija ili lavine koja, postajući većom i rušeći prepreke, na kraju udari u odredište.
Zdravstvenom odgoju su se, malo pomalo, micale prepreke i stvaralo ozračje u društvu kada će, ili postati prihvatljivo da udruge i suradnici na sastavljanju programa zdravstvenog odgoja budu udruge koje negiraju znanstvene istine o biološki uvjetovanom spolu i čije stavove dijeli mali broj ljudi ili će društvo biti zaokupljeno drugim problemima (npr. gospodarstvom) pa će opasni zdravstveni odgoj biti ljupko propušten u društvo. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se jedan od autora ZO-a školovao na institutu pedofila koji nije imao nikakvih problema što je pedofil. Dapače, njegova poremećena istražvanja i mučenja postaju uzor seksualnog ponašanja te se ono želi prezentirati valjanim kroz legalni školski predmet.
Drugim riječima, poremećene laži o ljudskoj seksualnosti žele se oprati kroz legalni sustav, a školstvo i znanost su jedni od najutjecajnijih legalnih sustava koji postoje. Na taj način javlja se offshore način poslovanja u školstvu.
Ovih dana buknula je afera „Panama papers“ u koju su upletene mnoge važne osobe.
Nisu sve osobe koje posluju preko offshore kompanija počinile zločin ili nešto nemoralno. Poslovanje preko offshore kompanija legalno je jer se menadžer/direktor društva mora truditi smanjiti troškove društva. To je moralno i legalno samo ako na taj način ne pere novac zarađen od droge, oružja, trgovine ljudima, organima, prostitucijom, političkim utjecajem, korupcijom, mitom, špekulativnim derivatima u kombinaciji s državnim udarima i sl. Takvi postupci su ono što je nedopustivo i što treba drastično kazniti.
Pokušaj uvođenja zdravstvenog odgoja s najliberalniji programom u Europi je upravo hrvatski „Panama papers“.
Ovakvim zdravstvenim odgojem legalizirat će (oprati) lažni i iskrivljeni pogled na ljudsku spolnost i seksualnost. Kako prljavi novac jednom ubačen u legalni sustav putem, npr., restorana ili (nažalost legalne) kladionice, postaje čist, opran, tako će biti oprane i ove laži o spolnosti i krive vrijednosti kad se počnu naučavati u legalnom sustavu (vrtićima i školama). S obzirom da je metoda poznata pod nazivom „sto puta ponovi laž i ona postaje istina“ vrlo primjenjivana i uspješna u diplomaciji i vanjskim poslovima, nema nikakve sumnje da će biti uspješna i u ovom slučaju.
Istina je nepromjenjiva.
Brak je zajednica muškarca i žene jer, za razliku od onoga što uspostavi čovjek, ono što uspostavi Bog po Svojem planu, nikada neće propasti pa čak i ako na svijetu ostane samo jedan bračni par.
Čovjek ne može biti istinski sretan ako ne živi pravu istinu, a to je ono nešto što ga uvijek kopka i što preraste u ovisnosti, autodestrukciju, depresiju, mržnju, tjelesne bolesti.
Neosporna je činjenica da se, nakon što se novac opere legalno kroz sustave koji su sastavni dio društva, gubi trag prljavštini. Ne možete više ništa jer ćete biti spriječeni ukazivati na prljavo podrijetlo novca s obzirom da on postaje čist, tj. legalan.
Ista je situacija i s lažima koje će se promicati ZO-om, a koje su već ugrađene i u zakone. Rezultati sličnih programa zdravstvenih odgoja u SAD-u i Skandinaviji samo potkrjepljuju tu činjenicu, a tužbe još i više.
Uz pornografski nastrojen zdravstveni odgoj, a koliko sam upoznata, sada i lektire, demografska i pronatalitetna politika još više padaju u vodu. Zbog toga su cijenjeni profesori i stručnjaci, Akrap i Šterc, s razlogom zabrinuti jer, bez zdravih pojedinaca koji druga ljudska bića gledaju kao subjekte, a ne kao objekte, nema ni zdravih obitelji i djece. Apsurdno je govoriti o potrebi pronatalitetne politike s jedne strane, a s druge strane odobriti ZO koji djecu odgaja upravo za suprotno. Čini mi se da odgovorne strukture toga nisu svjesne, a ako jesu, onda trebaju prestati lagati kako im je pronatalitetna politika bitna.
S obzirom da pornografija umrtvljuje frontalni korteks koji je najvažniji dio mozga odgovoran za razumno, zrelo ponašanje čovjeka, teško je očekivati da će djeca koja su od malih nogu opterećena pornografijom postati zrele osobe spremne za posao, a kamoli za djecu i brak.
Nakon nekoliko mjeseci, ozbiljnost i problematika zdravstvenog odgoja je ponovno došla u središte zbivanja – bar u medijima koji žele relevatno izvještavati o stvarnosti i zbivanjima oko nas.
Moram priznati da mi je drago što se tema ponovno aktualizirala jer je poprilično opasno, jednu tako ozbiljnu temu, zaboraviti s obzirom da je rezultirala prisilnim nametanjem zdravstvenog odgoja u škole, usprkos protivljenju 85% roditelja koji su se, 2009. godine, odlučili za zdravstveni odgoj temeljen na znanosti, stručnosti i istinskoj vrijednosti spolnosti.
Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj godišnje rodi 1.200 do 1.500 maloljetnica. S obzirom na maloljetničke godine i životno razdoblje u kojem se nalaze novopostale majke, a koje je dominantno usmjereno na školu i ovisnost o roditeljskoj pomoći, ova se tematika može promatrati s nekoliko različitih polazišta.
“Bez razvijenog osjećaja srama, djetinjstva ne može biti.”
Neil Postman*
Rasprava o zdravstvenom odgoju malo se stišala u vodećim hrvatskim medijima, ali problem pogubnog, amoralnog i protuprirodnog programa zdravstvenog odgoja (ZO) ostao je.
Dapače, vjerski portali i portali roditeljskih udruga koji se protive trenutnom programu ZO-a svaki dan donose priče iz prakse koje u potpunosti razotkrivaju njegove opasnosti.
S obzirom da je i na svjetskoj sceni teško pridobiti medije da pišu o pravim vrijednostima i da ne propagiraju moralno rasulo, i u Hrvatskoj je teško objaviti članak koji je afirmativan prema vjeri, Crkvi i pravim vrijednostima koje bi trebale biti pokretač svakog čovjeka.
To bi značilo da ili u Hrvatskoj i svijetu nema moralnih novinara koji znaju prepoznati što je dobro, a što zlo ili postoje moralni novinari, ali ne smiju objavljivati egzistencijalnu istinu. Mislim da je točna ova druga vjerojatnost, ali to nimalo ne umanjuje obvezu i odgovornost novinara da objavljuju istinu – pod bilo koju cijenu. Ako je sustav truo, onda ti koji nisi takav moraš pokušavati, boriti se te donositi svjetlo. Po čemu se inače razlikuješ od sustava kada daješ iste plodove?
Htio to netko priznati ili ne, mogao to netko priznati ili ne, smio to netko priznati ili ne, znao to netko prepoznati ili ne, svijet se nalazi u kulturno-vrijednosnom ratu.
To je nepobitna i neoboriva istina.
Od prosječnog, tzv. “običnog” čovjeka, to prepoznaje praktična (vjerska) manjina uz poneke izuzetke od strane znanstvenika, dok drugi ljudi to ne prepoznaju – bilo da se radi o tome da ne prepoznaju važnost tog područja, bilo da se radi o tome da se ne žele baviti time, bilo da se radi o tome da u liberalno-moralnim strujanjima ne vide ništa loše, nego “šire ljubav i mir”.
Kada se radi o (većini) ljudi koji imaju utjecaj, oni jako dobro znaju o čemu se radi jer su to i kreirali s tim ciljem i to provode.
Programima zdravstvenog odgoja (o kojima sam pisala ovdje i ovdje) država provodi seksualizaciju djece od najranijeg djetinjstva.
Zašto?
Zato što je onaj tko posjeduje mlade vladar budućnosti.
Tradicija (lat. tradere=predavati, prenositi) jako je bitna upravo radi svog značenja prenošenja morala i normi ponašanja. Tradicija se počinje urušavati i približavati svojem kraju kada pripadnici te tradicije, a čija je odgovornost prenošenje normi i morala, prestanu na sljedeću generaciju prenositi nauk koji kaže da se čovjek u svom djelovanju treba ravnati prema kršćanskim načelima.
Ako se sljedećem naraštaju ne prenese ono što je ispravno, moralno, pošteno, ono što je njegova egzistencijalna istina, onda, uz to što će i taj naraštaj biti oštećen za istinu, ni taj naraštaj neće prenijeti nauk i istinu na sljedeći naraštaj. I tako se taj slom, tj. moralno ništavilo, nastavlja dalje.
Zašto je bitan kršćanski identitet, kršćanski nauk o čovjeku, svemu stvorenom, moralu i normama? Europa je izgrađena na kršćanskim temeljima – od uspostave fakulteta, obrazovnih institucija, znanstvenih otkrića, kulture, sakralne i profane arhitekture i umjetnosti do identiteta čovjeka i normi ponašanja. Kršćanski nauk o čovjeku počiva na temeljima obitelji i spolnim normama koje omogućuju obitelj. Skup tih spolnih normi je monogamija. U proteklim desetljećima, zakoni, nauk, pravila i običaji bili su usklađeni te su pomagali čovjeku s jednim bitnim ciljem: kako bi čovjek naučio ovladati svojim spolnim nagonom kako bi bio sposoban za vjernost i odgovornost u braku i obitelji*. Danas toga nema i osobe se ne osjećaju spremnima za brak ni u svojim kasnim dvadesetima/ranim tridesetima, a sve je više onih, i žena i muškaraca, koji odbacuju brak i mogućnost imanja vlastite obitelji.
Ono što je opet bitno istaknuti kod prenošenja normi i morala i ono što stalno ističem je sljedeće: ne možemo probleme i zlo samo podizati na razine osoba koje imaju moć.
Da, one imaju razrađene strategije kulturno-vrijednosnog sloma i sve će napraviti da to ostvare, ali za moralni slom je kriv svaki pojedinac – svaki roditelj koji svojim primjerom ne svjedoči i ne pokazuje svojoj djeci i prijateljima ispravne vrijednosti i ispravni pogled na život.
Ako vi i ja kao pojedinci ne poštujemo život od začeća do prirodne smrti, ne planiramo prirodno obitelj, ne pripremamo se za brak na ispravni način, ne govorimo drugima o pravom smislu i ljepoti spolnosti i seksa, važnosti da se spolnosti i seksu, upravo radi te ljepote i smisla, mora dati sigurno okruženje braka, onda nisu samo krivi oni moćni na visokim pozicijama sa svojim lošim i pogubnim strategijama. Je li tako? (Usputno, i među ljudima na visokim položajima i bogatima ima moralnih ljudi koji se bore za ispravne stvari. Oni možda neće biti u medijima jer se ne mogu eksponirati, ali će pomagati na druge načine, drugim kanalima).
Obrazovanje ima karakter obrazovno-odgojnog sustava.
To je dobro sve dok odgojni dio počiva na ispravnim temeljima, a problem današnjice je upravo to što odgojni dio više ne počiva na ispravnim temeljima. To je omogućila tzv. emancipacijska pedagogija koja se trudi svoju teoriju ubaciti u praksu*. Ta teorija govori da su ljudi od rođenja spolna bića (usp. pedofil Kinsey je to također smatrao, a njegov Institut je nedavno postao savjetodavno tijelo pri UN-u. Potpisivala se i peticija protiv toga. Nadam se da ste je potpisali). Nažalost, to im uspijeva i na tome se temelji liberalni ZO. Drugim riječima, emancipacijska pedagogija želi ukinuti sve norme spolnog ponašanja jer dijete od vrtićke dobi treba eksperimentirati i uživati u svojoj spolnosti. Ne, ne radi se o mojoj pogrešno utvrđenoj činjenici, nego o pravoj istini o ZO-u.
Mnogi ljudi misle da se liberalni i cjeloviti program ZO-a kojeg promiču udruge roditelja razlikuju samo po pitanju toga je li seks prije braka “dopušten” ili nije (bar stječem takav dojam), odnosno da će liberalni ZO govoriti da je seks prije braka ok, dok će cjeloviti ZO govoriti o važnosti spolnosti i da seks puni smisao dobije tek u braku.
To nije samo to i radi toga ljudi padnu u zabludu.
Liberalni ZO u potpunosti vrši nasilje nad ljudskom naravi i hiperseksualizira već samo dijete kako ono ne bi moglo razmišljati ni o čemu drugome nego samo o tome; kako bi od najranije dobi postao rob svoje seksualnosti; kako nikada ne bi mogao biti spreman za brak, vjernost i roditeljsku odgovornost te kako bi se stvarno spustio na razinu nagonske životinje. Čovjek nije životinja i ne bi ga se trebalo pretvarati u životinju. Zato je pornografija toliko veliki problem jer ona gospodari osobom i ona nije slobodna. Ako tvoji nagoni u ime slobode gospodare tobom, ti nisi slobodan koliko god te društvo uvjeravalo da si car, da si slobodan.
Nametanjem liberalnog ZO-a, krši se puno zakona i konvencija. Krši se i načelo supsidijarnosti koje znači da država ili npr. zajedničke institucije EU smiju preuzimati samo one zadaće i ovlasti koje podređene institucije ne mogu izvršiti. To načelo je temelj EU.
Drugim riječima, ako RH ili neka druga čl. EU ne može riješiti pitanje ZO-a, onda zajedničke institucije EU donose zajedničku, obvezujuću odluku. Nadalje, to isto znači da ako, roditelji ili Crkva, ne mogu vršiti zadaću odgoja djeteta, da to preuzima država.
U slučaju ZO-a vidimo da se nasilno krši uloga roditelja u odgoju djece jer te programe nameće država, a paralelno se javnost u Hrvatskoj zavarava da je liberalni ZO obvezujući za sve članice EU. To nije istina jer o tome odlučuje svaka članica posebno. Zato je jako bitno koga birate na izborima, a dobar izbor se ne radi izbjegavanjem odgovornosti. Naravno, to ne znači da “napredne” države ili neke udruge možda neće misliti da ste “nazadni”ili “zatucani”.
Psihijatrijske, psihološke, pedagoške i edukacijske udruge i institucije u provedbi promjene kulturne paradigme, pa i u kreiranju liberalnog ZO-a, imaju ključnu ulogu. Mnoge rade moralno i kvalitetno, ali ima i onih koji su jako podložni utjecaju interesnih skupina, a sve na štetu čovjeka. Tako je 1973. pod pritiskom, Američka psihijatrijska udruga iz šifranta dijagnoza i poremećaja izbacila istospolne i sl. poremećaje.
I opet završavam ohrabrujućom istinom G. Kuby: ovo je pravi boj, ali kršćanin zna kako će taj boj završiti.
U sljedećim temama pisat ću o razlozima zbog kojih treba ukinuti državno seksualiziranje djece.
Do čitanja,
🙂
*prema Kuby, G., “Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode”
Već sam u “Pravu na 
život 2″” pisala o Malthusu (maltuzijanstvu) i njegovoj teoriji da količina hrane raste aritmetički, a broj stanovnika geometrijski (progresivno) te da radi toga na Zemlji neće biti dovoljno hrane za prehranjivanje svih stanovnika.
U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.
Nastavi čitati “Zdravstveni (pre)odgoj – rezultati iz SAD-a”
“Moć čovjeka da od sebe načini što mu je drago znači moć neke manjine da od svih drugih ljudi načini što je njoj drago.” — C. S. Lewis
Dobar dio 2012. i cijela 2013. godina su bile u znaku prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovanje. Kažem “u znaku prepucavanja” jer rasprava o zdravstvenom odgoju sa svim interesnim stranama nije nikada održana. Održani su sastanci resornog Ministarstva s nekim neprofitnim organizacijama koje su nositelji određenih ideoloških paradigmi, a koje su financirane od strane vanjskih izvora i koje su se osjećale pozvane sudjelovati u kreiranju programa ZO.
Na taj ili na neki drugi sastanak nikada nisu pozvani roditelji djece koja će taj program zdravstvenog odgoja slušati, udruge roditelja, udruge koje su osmislile drugačiji program zdravstvenog odgoja, doktori koji poštuju znanstvena i prirodna načela te Katolička Crkva koja prezentira više od 80% stanovnika Hrvatske i koja podsjeća čovjeka na dostojanstvo i važnost morala.
Činjenicu da na sastanak nikada nisu pozvane gore navedene interesne skupine niti je održana javna rasprava programa, ne mogu nazvati propustom ili pogreškom, nego izričito ciljnom namjerom nametanja ideološkog programa koji ne poštuje cjelovitost čovjeka i ljudsko dostojanstvo, a sve s ciljem opravdanja dobivenih financijskih sredstava za, kako to sociologinja Gabriele Kuby voli nazivati, uništenje slobode u ime slobode. Bilo je zanimljivo gledati novinarske ankete s potpuno (namjerno) promašenim pitanjem: “Jeste li za uvođenje zdravstvenog odgoja?” Naravno da su svi odgovarali: “Da!” . Pravo pitanje glasi: “Za koji ste model zdravstvenog odgoja?”. Tada bi se dobila prava slika hrvatske populacije, a to je zdravi, cjeloviti i vrjedonosni pogled na čovjeka i njegovu spolnost.
Jako zabrinjava činjenica (zapravo je zapanjujuće!) da se u demokratskoj državi:
Znanost, praksa i crkveni (općemoralni) nauk istovjetno potvrđuju da je program ZO temeljen na rodnoj ideologiji * i bezvrjednosnom sustavu P.R.O.P.A.S.T.
Zdravstveni (pre)odgoj u Hrvatskoj je najliberalniji ZO u Europi (liberalniji je i od švedskog i norveškog, a one su začetnice rodne ideologije i sada odustaju od toga). U SAD-u i Skandinavskim zemljama, nakon 40-ak godina od uvođenja, sve i jedan parametar koji se koristio kao argument za uvođenje liberalnog ZO je katastrofalno pogoršan nakon uvođenja liberalnog ZO = porast maloljetničkih trudnoća, porast abortusa, porast spolno prenosivih bolesti, porast promiskuitetnog ponašanja, snižavanje praga stupanja u spolne odnose (o američkim rezultatima ću pisati u sljedećim temama). Nažalost, ovakvi rezultati ne iznenađuju jer bez moralnosti i dostojanstva, odnosno kada čovjek izgubi sliku o sebi kao o Božjem stvorenju, sve pada u vodu.
Drugim riječima, ZO se prvo ubija moralnost i dostojanstvo, onda se potiče na “slobodno” ponašanje, a onda se “očekuje” da će se mladi ponašati razumno i ispravno. To je kao da vam netko stalno “ispire mozak” (“Brainwash”, odličan norveški dokumentarac koji raskrinkava Institut rodne ideologije) pričama o drogi, o super osjećajima koje pobuđuje, o snazi, slobodi, izloži vam na stol sve vrste, pokaže vam kako se koristi i onda očekuje od vas da se ne drogirate. Zapravo i iskreno, oni i ne očekuju da se ponašate razumno i moralno jer to i ne žele. Cilj je pobuditi niske strasti i nagone u djeci i mladima u kombinaciji sa uništavanjem slike o ljudskom dostojanstvu. Nakon toga, od osobe možete raditi što želite, možete je uvjeriti u sve, u “slobodu”, da je životinja, da naši postupci nemaju posljedica, da ne treba preuzimati obveze, da riječ ništa ne znači… Umjesto da se pogrešno i loše ponašanje preveniraju tako da se govori istina, potiču moralne vrijednosti, ZO-om se uništavaju te vrijednosti, potiču niske strasti i nagoni, a onda se, kada na scenu nastupaju različiti problemi, “požar” gasi opet pogrešnim mjerama koje opet ne rezultiraju pravim plodovma. Zašto onda Hrvatska uvodi liberalni ZO koji se pokazao katastrofom u drugim državam? Zar mi moramo prekopirati sve loše?
Meni kao vjerniku je potpuno jasno zašto je liberalni zdravstveni odgoj katastrofa i zašto se protiv njega mora boriti, međutim izuzetno mi je drago što su se negativno očitovali i ljudi koji nisu vjernici, a koji poštuju opća, moralna, naravna načela. To je i logično jer su ta načela upisana u svakog čovjeka. Na nama je hoćemo li ih slušati, poštovati, pokušati razumjeti, razvijati, upotpuniti vjerom i diviti se ljudskom dostojanstvu ili ih ignorirati te uništiti i sebe i društvo.
Priča sa ZO-om u Hrvatskoj nije gotova. Vidjet ćemo kako će reagirati novi ministar te je li i on spreman ignorirati volju većine. Krenulo je provođenje ZO u školama, a koliko čujem, rodno-ideološke skupine su se već jako aktivirale pa aktivno posjećuju škole i drže predavanja o rodnoj ideologiji. Ovo pitanje je jako bitno jer se na njemu formiraju zakoni (zakon o istospolnim “brakovima”, pravu na posvajanje djece, antidiskriminacijskim zakonima (koji diskriminiraju većinu), pitanje pedofilije, incesta ….).
Kao što C.S. Lewis kaže: “Čini se da obrazovanje bez vrijednosti, korisno kao što i je, čini od čovjeka samo pametnijeg vraga.”
* Rodna ideologija = ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država) i kulturološkim sredstvima, pri čemu se gubi iz vida da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi (1930. engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana, Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je, što je seksualno ograničenje veće, to je razina kulture viša.)
Logično pitanje koje se postavlja je: Kome odgovara moralno rasulo, tj. zašto netko potiče moralno rasulo? Kome je u interesu moralno i duhovno ubiti čovjeka? To je u interesu zla koje svoje suradnike nađe u ljudima koji, u današnjem vremenu relativizma, lako izgube pojam o dobru i zlu te žive u uvjerenju da zla nema jer ga ne znaju prepoznati oko sebe, koliko god ono bilo očiot i širilo svoje zle pipke. U ovoj borbi, koja je borba između Dobra i zla, istinski pomaže Katolička Crkva i vjera. Radi toga je kršćanska vjera najprogonjenija u svijetu, a najveći napadi su napadi na Katoličku Crkvu i naše dogme i doktrine jer katolička vjera nosi Radosnu vijest, ljubi čovjeka, brine se za njegovo dobro i stalno nas podsjeća da smo slika Božja, da imamo dostojanstvo. Jeste li to primijetili?
Da se vratim na G. Kuby, ova borba kršćaninu nije nepoznata, a i kršćanin zna kako će ta borba u konačnici završiti ❤
Do čitanja,
🙂
Prije par dana sam pronašla novi ruski dokumentarac “Sodoma” redatelja Arkadija Viktoroviča Marmontova.
Dokumentarac je zabranjen za prikazivanje (pretpostavljam u nekim naprednim, zapadnim demokracijama gdje se može završiti u zatvoru radi vlastitog mišljenja na temelju Zakona o (ne)diskriminaciji te se ne poštuje pravo poduzetnika da sam odredi tko će mu biti klijenti, što mi je, kao ekonomistici, nedopustivo), ali je dostupan na youtube-u. Dokumentarac se poklopio s knjigom koju čitam, a zove se “Svjetska seksualna revolucija: Uništenje slobode u ime slobode”. Knjiga iznosi istraživačke i znanstvene činjenice, a one idu u korak s crkvenim naukom o moralnim i bioetičkim temama, koje sam otprije slagala u glavi, ali je izvrsna jer na jednom mjestu obuhvaća cijeli pregled procesa izmjene društvene paradigme.
Dokumentarac je sniman i u SAD-u i Europi te se bavi LGBT lobijima i promjenom društvene i moralne paradigme u procesu borbe za LGBT prava, a koji završava petim korakom koji uključuje kažnjavanje svih ljudi koji se ne slažu s novopostavljenom paradigmom. Promjena paradigme znači zamjenu tradicionalnih, prirodnih zakonitosti (prirodne obitelji, brak, međuljudski odnosi) s izokrenutim zakonitostima koje, kao svoje polazište, uključuju rodnu ideologiju.
Naravno, proces promjene paradigme nije kratkotrajan niti je pokrenut prije nekoliko godina. Pripreme i početak su odrađeni već nakon II. svjetskog rata, a ključnu su ulogu odigrali pojedini instituti (npr. Tavistock Institut, Velika Britanija i Kinsey Institut, SAD). Alat kojim se nastoji izokrenuti društvena paradigma je i liberalni zdravstveni odgoj kojim se djeci od najranije dobi nastoji usaditi navika da čovjek ide protiv svojih prirodnih nagona i obilježje. Zdravstveni odgoj treba zbuniti djecu, usaditi im razliku između spola i roda, uvjeriti ih da je njihov spol samo nesretna okolnost, nešto što zarobljava čovjeka te da radi toga mogu biti što žele. Upravo je radi toga nastala velika pobuna pri uvođenju ZO-a u Hrvatskoj. 2009. godine je provedena anketa u kojoj se 85% roditelja odlučilo za vrijednosni ZO koji uključuje sve dimenzije čovjeka. Ako cilj autora liberalnog ZO i njihovih prijatelja nije ideološki te ne žele uvesti novu društvenu paradigmu, zašto se ne poštuje volja roditelja? Zašto roditelji ne mogu odlučiti koji program žele za svoju djecu? Nadalje, bračni par nema pravo na djecu. Djeca su Božji dar, ali dijete ima pravo na majku i oca! Kako je dozvoljeno i kako je moguće da netko radi svoje sebičnosti oduzima pravo djetetu na oca ili majku? Kako je moguće da netko može npr. dignuti kredit i time financirati surogat majku koja će roditi dijete čija je biološka majka netko sasvim treći. Je li dijete stvar?
Proces uspostavljanja nove društvene paradigme se sastoji od pet koraka. Pojedini dijelovi svijeta se nalaze u različitim fazama. Te faze su:
1. Zahtjev za tolerantnost – da se pripadnike LGBT skupine pusti na miru
2. Zahtjev za prihvaćanjem – prihvaćanje = jednakost
3. Proslava – drugi ljudi moraju prihvatiti homoseksualnost te je promovirati kao vrijednu i dobru stvar
4. Nasilno sudjelovanje – svi će morati sudjelovati u gay kulturi
5. Kazna za sve koji se ne slažu
Rusija i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza se nalaze u prvoj fazi. SAD, a pomalo i Zapadna Europa se već nalaze oko treće faze (u nekim državama i dalje). LGBT lobiji su izdašno financirani od strane različitih “filantropa” (dobrotvora) koji na taj način ostvaruju ciljeve svojih kompanija ili pak strateške, dugoročne ciljeve pojedinih država. Ti ciljevi, kako u mnogim slučajevima prije, tako i u ovom, idu protiv istine, razuma, prirode, ljudskog dostojanstva, morala, vjerodostojnosti, zdravlja. Krši se pravo na život, pravo djeteta na oca i majku.
Kao što sam već govorila, vjera i nauk Katoličke Crkve su moj veliki oslonac u životu. To znači da jednako važnim smatram i vjeru, ali i religiju, tj. Crkvu kao instituciju. Čovjek se od ostalih stvorenih bića razlikuje po slobodnom izboru (razumu). To znači da čovjek uz pomoć svoje savjesti, razuma i moralnih usmjeravanja putem, u čovjeku upisanog (naravnog, prirodnog) zakona, a kojeg prati crkveni moralni, bioetički i antropološki nauk, slobodno donosi vlastite odluke. Kada pogledamo moralni nauk Crkve i prenesemo ga na današnja zbivanja i probleme, uvijek možemo zaključiti isto: čovjek je stvarno stvoren čudesno, čovjek ima dostojanstvo! Crkveni nauk je uvijek u službi istinskog čovjekoljublja jer čovjeka uvijek podsjeća na njegovo dostojanstvo, podsjeća nas da imamo smisao, da smo stvoreni na sliku Božju, da upravo zato što smo stvoreni kao muško ili žensko možemo sudjelovati u prekrasnom procesu stvaranja novog života, a taj čin je toliko poseban i prelijep da mu je potrebno dati sigurno i dostojanstveno okruženje – brak. U konačnici, podsjeća nas da čovjekom ne upravljaju instinkti, nagoni i sklonosti jer imamo “oružje” kojim se možemo boriti protiv toga.
Bog nas ni u stanju grijeha ne ostavlja jer smo Njegova djeca, nego nam nudi mogućnost da putem ispovijedi, molitve, poniznosti, čistoće opet postanemo Njegova slika. To je nekada teško (uskoro će postati i opasno), ali se moramo boriti. Isto tako, trebamo se potruditi da svi ljudi znaju istinu, s ljubavlju im objasniti da postoji bolji, ispunjeniji, smisleniji, istinski drugi put, osim puta nagona i slabosti. Taj put će biti vidljiv samo ako se stalno ističe istina, vjerodostojni nauk i poštuje narativni (prirodni) zakon koji je jedini istinski u službi čovjeka.
Dokumentarac je dostupan na Internetu.
Do čitanja,
🙂
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 