Uhh, u zadnje vrijeme javljam se nešto manje, ali i dalje sam ovdje, a nadam se i vi 🙂
Dosta je tema za pisanje, ali malo sam disperzirana pa ne znam s kojom bih krenula i tako ne napišem nijednu. U svakom slučaju, na blogu sam obradila velik broj onih tema koje pokrivaju i vremenski bliže teme koje se javljaju u društvu pa ih možete potražiti u arhivi.
Nadam se da ste vi i vaše obitelji dobro, povezano, zahvalno, radišno, na dobrom putu i radosno.
Ovaj put, donosim kratko razmišljanje o trešnjama i višnjama. Ne znam je li vam itko ikada skrenuo pozornost na njih.
Priča ide ovako:
Nekada davno davno, razgovarala sam s jednim svećenikom. To nije bila ispovijed, a nije bio ni razgovor o meni ili savjetovanje. Jednostavno, sreli smo se na nekom događaju, pozdravili se i, nakon standardnih pitanja kako je tko, jesu li obitelji dobro itd., dotakli smo se tog događaja na kojem smo bili, smjera u kojem se kreće društvo i, onako, općenito razgovarali.
Ne znam otkud su se pojavile trešnje i višnje, ali razgovor smo završili s njima 😅. Svećenik se raspričao o njima.
Uglavnom, trešnje i višnje su dva tako slična voća.
Imaju slična stabla, slične listove, sličnu boju i oblik. Zriju u podjednako vrijeme. Razlikuju se okusom, a okus je povezan s njihovim plodom (zadaćom).
Većina ljudi više voli trešnje. One su slatke i sočne.
Manjina ljudi više voli višnje. One su kiselkasto-slatke i male.
Možemo dubiti na glavi, ali trešnje nikada nećemo moći pretvoriti u višnje, a višnje nikada neće biti trešnje.
Trešnje nisu ni stvorene kako bi bile ili trebale biti ili htjele biti višnje, a višnje nisu stvorene kako bi bile ili trebale biti ili htjele biti trešnje.
Jednostavno, trešnje trebaju biti trešnje, a višnje trebaju biti višnje. Svaka ima svoju zadaću, misiju postojanja. Kako trešnje ne trebaju htjeti biti višnje, tako ni višnje ne trebaju htjeti biti trešnje.
Iako većina ljudi više voli trešnje, one su dobre dok su svježe, ali zato nisu dobre kao džem, pekmez, sok ili liker. Ne postoji ni ime Trešnja.
Iako manjina ljudi više voli višnje, one nisu toliko dobre svježe, ali zato su dobre kao sok, liker, u kolačima. Postoji i ime Višnja.
Dobro je što su trešnje ukusne svježe, a dobro je i što su višnje bolje u više drugih oblika.
I, što ste onda Vi: trešnja ili višnja i zašto želite biti ono drugo? 🤔✌️❤️
Naučiti ili preuzeti ono što je moralno ispravno i tako živjeti potrebno je i neophodno za smisleni život i spas, ali kupiti ili zavrijediti nečiju ljubav nemoguće je.
Drugim riječima rečeno, od drugih možemo i trebamo preuzeti bolja moralna načela i vjeru, ali htjeti prestati biti trešnja ili višnja kako bismo stekli nečiju ljubav je ludost.
Ako živite u skladu s moralnim načelima naše lijepe katoličke vjere i Crkve, onda budite to što jeste i zahvalite Bogu što ste ili trešnja ili višnja.
Ne možemo se poništiti, izbrisati, samouništiti (u doslovnom smislu to bi bilo: ubiti se). Bog je upisan u naš identitet i, ako smo trešnja, s razlogom smo trešnja. Ako smo višnja, s razlogom smo višnja.
Svaki čovjek biće je koje ima svoju vrijednost i posebnost koja proizlazi iz činjenice da ga je Bog htio.
Tu vrijednost možemo naružiti i smanjiti svojim načinom života, ali o tome kasnije.
Ivan Pavao II. u svoj knjizi “Ljubav i odgovornost” ističe istinu koja se možda uzima “zdravo za gotovo” pa njezin sadržaj nikada ne izazove “a-ha efekt” ili baš suprotno: izazove taj efekt upravo zato što se nešto uzimalo “zdravo za gotovo” pa se naknadno shvatilo značenje. Koji god slučaj bio, može se dogoditi da čovjek ne osvijesti u punom značenju što taj sadržaj znači i kako se on odražava na njega u cjelini:
Na dobro Vam došlo Isusovo porođenje! Čestit Božić i blagoslovljena 2021. godina!
Sa zahvalnošću gledajte 2020. godinu i budite na miru zbog svake nove spoznaje i lekcije koju Vam je Bog dao. Nemojte nastaviti s pogrešnim načinom života i pogrešnim životom čim se ukaže prilika.
Neka Isus obasja Vaše srce i prosvijetli pamet kako bi sve slomljeno bilo zacijeljeno, a sa svim pogrešnim pokidane sve veze.
Kakve su šanse i izglede imali Marija i Josip kad su krenuli u Betlehem? Isus se rodio u štalici (spilji), a imao je najsavršeniji, najsmisleniji i najbolje ispunjen i proživljen život od ijednog ljudskog bića ikada i zauvijek.
Teško Vam je? Prikažite to kao žrtvu Bogu. Teško Vam je? Ne gubite nadu.
Nakon Velikog petka dolazi Velika subota pa Uskrs.
Teško Vam je što ne živite život “uživajući, putujući i trošeći”? To ne daje smisao životu i to zato što to nije smisao života.
Kažu Vam da se samo jednom živi? Točno je da se samo jednom živi na ovom svijetu, ali o tom jednom putu, toj jednoj šansi, ovisi život koji će se živjeti ZAUVIJEK u vječnosti. Život u raju ne će biti ishod sviju nas.
Zato ne gubite iz vida ono bitno, a to je smisleni život uz Boga koji će nam ravnati puteve. Mi smo stvoreni radi Njega, a ne za traženje života mimo Njega. Jednostavno, to je istina o čovjekovom identitetu koliko god je pokušali ignorirati.
Nada, poniznost, čistoća, radost i otvorenost srca neka budu sastavni dio Vašeg života, a Isus Vaša odrednica i centar💜
U zadnje vrijeme nekako sam sjetno raspoložena i kao da “svodim račune” sama sa sobom.
Ovo nije članak o predbračnoj čistoći koju podupiremo i moralnom aspektu spolnosti. Nije ni članak o muško-ženskim odnosima i važnosti preuzimanja svoje uloge koja počiva na razlici muškaraca i žena. Članak nema, poput mojih drugih članaka, zaključak ili jasnu poruku. On nije ni osuda. Nije ni moj čin dobrote ni dar drugima nadahnut od Boga, kako inače vidim svoje pisanje.
Ovo je članak malo o meni, a malo o životu. Možda me zaškakljala potreba za otvaranjem prozorčića do mene. Ako ću se ipak dotaći moralnog aspekta, onda s te strane nemam problem u svojim računima.
Ono čega se želim dotaći je radost (životnost) – kvaliteta koja mi je uvijek bila u redu i nekako se, na samozatajan i skoro minorizirajuć način, podrazumijevala sama po sebi (katolici smo i sl.). Time možda nije dobivala toliko pozornosti.
Jedna mlada osoba koju ne poznajem bila je okidač za ovaj članak i podsjetila me je na jednu priču.
Htjela bih (bolje) znati tu osobu jer u sebi ima puno kvaliteta koje su vidljive u odgovorima i postupcima, ali i puno životne radosti koja proviruje kroz oči ponekad ispunjene tugom, promišljanjem i čežnjom za Bogom. Ta je osoba prelijepa jer, između ostalog, ima tu radost iz koje zrači ljepota duše.
Prijatelji mojih prijatelja bili su u vezi pet/šest/sedam? (nisam sigurna) godina prije nego su prekinuli. Ne poznajem ih toliko dobro i već sam zaboravila detalje, ali studirali su u Zagrebu i živjeli zajedno. Po završetku fakulteta, tražili su posao. Žena je trebala odraditi i staž. Muškarac je našao posao u Irskoj, a ona je htjela ostati u Hrvatskoj (tako nekako). Jedno vrijeme su funkcionirali u dvije države, a onda su prekinuli. Mislim da razlog prekida nije bila samo udaljenost.
Digresija: Općenito, ja nisam za duga hodanja. Moja teorija kaže da više parova prekine, nego se oženi nakon dugog hodanja. A potvrdila je i praksa. Najbolja i jedina ispravna varijanta je gore spomenuta predbračna čistoća i onda ostane dovoljno vremena za upoznavanje.
E, sad, zanimljivost ove priče je u sljedećem: oboje su bili mirniji tipovi osoba pa su se svi iznenadili kad je žena uskoro pronašla dečka koji vozi motore*.
Što mislite, jesam li se ja iznenadila?
Nisam! Nimalo i nikako! 😄😎
Nije odgovor koji ste očekivali?
Što želim reći?
Stvari nekada nisu kakvima se čine. Zatim, ne treba se bojati života niti se bojati ići za onim za što čovjek ima poticaj. To je možda naš način dolaska do onog smislenog na što nas Bog poziva.
Ako ste na nekoj važnoj funkciji, ne znači kako ne smijete imati svoje posebnosti i načine (sve dok su moralni).
Ako se od Vas očekuje preuzimanje neke uloge, ne znači da si ne smijete dozvoliti radost, osmijeh, svoje posebnosti. To je toliko podcijenjeno! Zašto se ne biste pripremali za postajanje glavom obitelji i pisanjem, gorskim spašavanjem, proizvodnjom vafela, slikanjem, volontiranjem u vojsci ili putovanjem svijetom s ruksakom na leđima? Doći će vrijeme kad ćete se morati posvetiti samo ozbiljnom.
Nekako mi je to jasnije ovih dana.
Bog daje mudrost za marljivo i staloženo vršenje poziva, ali daje i radost. Sam Bog djeluje u kreativnosti, a za to je potrebna radost, čisto srce, neopterećenost i vrijeme.
Vrativši se na par iz priče, možda su shvatili da su jedno drugo zavaravali. Možda je muškarac bio neodlučan i nije preuzeo svoju ulogu, možda je žena htjela nešto novo, možda je shvatila da je ta osoba može puno više obogatiti… Ne znam, a njihovi razlozi prekida nisu ni tema članka, ali…
…znam da sam počela puno više cijeniti radosne ljude koji imaju života u sebi, koji mogu imati teške živote, funkcije ili očekivanja, ali iz kojih zrači neka čistoća i ljepota radosti. Čak i kad se kroz tu radost može nazrijeti tračak tuge, a pogotovo odraz dubokog promišljanja o smislu života i intelekta (mudrosti) koji upućuje na Boga, meni su te osobe prelijepe i samo se mogu diviti ljepoti Božjeg stvaranja.
Ne znam kako Vi, ali ja primijetim takve male posebnosti, nijanse, dubinu, boju, gorko-slatku istinu kod ljudi. Kad u osobi, iza radosti i osmijeha, u kretnji oka primijetim nešto istinsko – pa bila to i tuga, strah ili usamljenost; ljubav, mir, čežnja za Bogom ili čistoća duše koja se napaja na Bogu, mogu se samo diviti tome. Svi će komentirati kako je osoba ovakva ili onakva, a ja ću iz te male kretnje ili neke rečenice uspjeti nazrijeti nešto puno dublje. Možda zato mogu puno bolje čitati i shvatiti ljude. A zbog toga pak moram biti čvrsta u moralnim postavkama da i mene ne povuku za sobom.
Tako olako odbacujemo dar radosti i dosta ga često povezujemo s manjkom mudrosti.
“Kako bilo da bilo, prvih nekoliko sati subotnjeg jutra pružaju mi najviše užitka.
Prije nekoliko tjedana išao sam prema radnoj sobi sa šalicom vruće kave u jednoj i jutarnjim novinama u drugoj ruci. Ono što je započelo kao tipično subotnje jutro, preokrenulo se u jednu od onih lekcija koje život ponekad pruža.
Uključio sam svoj amaterski radio kako bih malo poslušao o čemu se govori. Dok sam pretraživao frekvencije, naišao sam na starijeg gospodina koji je odašiljao izuzetno jak signal, a imao je divan glas. Znate na što mislim: zvučao je poput nekoga tko bi trebao raditi u medijima. Nekome je pričao nešto o „tisuću pikula”. To me zainteresiralo i odlučio sam poslušati priču do kraja.
“Čuj, Tome, definitivno izgleda kao da si jako zauzet svojim poslom. Siguran sam da te dobro plaćaju, ali šteta je što moraš toliko često biti na putu i daleko od svoje obitelji. Teško je povjerovati da mladi muškarac mora raditi šezdeset ili sedamdeset sati tjedno kako bi sastavio kraj s krajem. Šteta što si morao propustiti kćerin plesni nastup.”
„Nego, ispričat ću ti nešto, Tome, što je meni pomoglo sagledati svoje prioritete iz prave perspektive.”
I tada je počeo razlagati svoju teoriju o „tisuću pikula”.
“Vidiš, jednog sam dana odlučio izračunati neke stvari.
Prosječna osoba živi oko 75 godina. Znam, neki žive više, a neki manje, ali prosječno ljudi žive oko 75 godina. E, sad, kad pomnožimo 75 i 52 dobijemo broj 3900, a to je broj subota koje prosječan čovjek proživi u svojem životu.
Slušaj me dalje, Tome, jer dolazim do bitnog dijela. Tek kad sam navršio 55 godina počeo sam o tome malo više razmišljati, a dotad sam proživio preko 2800 subota.
Shvatio sam kako imam još oko 1000 subota u kojima mogu uživati – budem li živio 75 godina! Stoga sam otišao u dućan s igračkama i kupio svaku pikulu koju su imali. Morao sam otići u tri dućana s igračkama kako bih skupio 1000 pikula. Doma sam ih stavio u veliku, prozirnu, plastičnu posudu.
Otada sam svake subote vadio po jednu pikulu. Dok sam promatrao kako se smanjuje broj pikula u posudi, počeo sam se sve snažnije koncentrirati na bitne stvari u životu. Ništa ti ne može pomoći odrediti svoje prioritete toliko dobro kao promatranje kako ti vrijeme istječe.
I, reći ću ti još jednu stvar prije nego što prekinem vezu i izvedem svoju dragu ženu na doručak.
Ovog jutra izvadio sam zadnju pikulu iz posude. Smatram, ako doživim sljedeću subotu, darovano mi je malo više vremena, a svima bi nam koristilo malo više vremena. Bilo mi je lijepo razgovarati s tobom, Tome. Nadam se kako ćeš provoditi više vremena sa svojom obitelji i da ćemo se opet susresti na ovim frekvencijama.”
Na radiovalovima je bilo jako tiho kad je taj gospodin prestao govoriti. Imali smo o čemu razmišljati.
Ja sam namjeravao popraviti antenu to jutro, a potom sam se planirao sastati s nekolicinom prijatelja kako bismo poradili na sljedećem klupskom glasniku.
Umjesto toga, otišao sam do spavaće sobe i probudio svoju ženu poljupcem.
„Draga, vodim tebe i djecu na doručak”.
„Što se to dogodilo?” pitala je s osmijehom na licu.
„O, ništa posebno, samo već dugo nismo proveli subotu zajedno s djecom. E da, možemo li skoknuti do dućana s igračkama na putu do restorana? Moram kupiti nešto pikula…””
*Priča dobivena kao fotografija, slikan članak u časopisu “Rhema”, ovdje prenesen uz moje pravopisne izmjene
O anksioznosti, napadajima panike, depresiji i sličnim stanjima pisala sam u ovom podužem članku jer mi se ne sviđa tretman tih tema u javnosti.
Ovi savjeti su moji savjeti. To je ono što ja smatram ispravnim načinom života. Iz ispravnog načina života rjeđe nastaju problemi, a kad i nastanu, uglavnom su lakše rješivi. Zato su ovi savjeti primjenjivi i ako se ne borite s depresijom, anksioznošću i sl.
Moj recept za borbu
1.Misa
2.Sakramenti
3. Molitva, kontemplacija i podsjećanje na smisao
Možete zatražiti pomoć od svećenika jer, ako čovjek ne zna tko je on egzistencijalno i kamo ide, kako može živjeti smisleni život? Nemojte dopustiti da Vam molitva i vjera (p)ostanu posljednje utočište nakon što ste sve drugo, i dobro i zlo, isprobali pa Vam preostane jedino molitva za čudo. Smisao života nije doživljavanje čuda, iako ih Bog obilno daje i dobra su. Oštro, ali tako je. Preživljavaju oni koji su ispravno duhovno jaki, a tu jakost daje Bog.
4.Življenje po vjeri i nauku
Manje priče, više djela. Svako pravilo našeg crkvenog nauka je potpuno smisleno. Čista savjest daje mirno tijelo, psihu i dušu, a to stvara ispunjen život koji je uvjet za ostvarivanje smisla života. Potrebna je odluka vjerovanja Isusu da je Njegov način najbolji te disciplina. Takvo življenje ne utječe samo na to kako se osjećamo jer čovjek ne može živjeti po svojim osjećajima, nego je to prvenstveno jedini način života (objektivna istina) koji donosi vječno dobro.
Ovisno o stanju i problemu, ali nikako (samo) farmakologija, nego kombinacija sa psihoterapijom (verbalizacija, razrada stanja) na kojoj ćete se morati potruditi, oznojiti i proanalizirati situaciju jer ona razotkriva puno toga o osobi.
Farmakologija, ako je potrebna, stabilizira čovjeka kako bi se održao na životu, ali ona ne daje smisao života. Njega čovjek mora pronaći, tj. podsjetiti se.
Moj općeniti stav o farmakologiji?
Dobra je ako je koristimo kako treba. U mnogim situacijam aje neophodna i nije dobro zavaravanje da je osobe ne trebaju piti, pogotovo kod teških psihičkih oboljenja.
Nije dobra ako si je prepisuje sam čovjek bez konzultiranja s liječnikom i za sitnice. Ona je moja zadnja opcija jer sam tip osobe koja bi prvo promijenila sve drugo i tako pokušala riješiti zdravstveni problem, a u zdravstvenim slučajevima o tome razgovaram sa svojim liječnikom. Popijem terapiju ako je on smatra potrebnom. Moram istaknuti i kako se do sada nisam našla u stanjima koja bi zahtijevala odluke o prednostima/nedostacima upotrebe tableta.
Mislim kako se u Hrvatskoj pije previše tableta – i antidepresiva i tableta za spavanje i tableta protiv bolova, ali to ne znači kako baš u Vašem slučaju nisu potrebne. Antidepresivi nisu isto što i tablete za spavanje i protiv bolova koje su puno gore po pitanju izazivanja ovisnosti. U kojim se slučajevima koristi farmakologija? To zna Vaš liječnik i obratite mu se s povjerenjem. Ako nemate povjerenja u njega, pronađite novog u kojeg ćete imati. Ja nisam ovlaštena za savjetovanje drugih ljudi o tome.
7. Aktivnosti na otvorenome
Boravak u prirodi, šetnja (šetnja +krunica 👍), planinarenje, treking, obrada vrta/polja, briga o domaćim životinjama, cvjetnjak, obrada drveta, izrada predmeta, briga oko održavanja dvorišta, berbe voća… One aktivnosti koje su prije bile sastavni dio života, danas su izuzetak pa čovjek navečer mora prošetati ili ispucati snagu u teretani, inače bi psihički pukao. Btw, ja nisam sportski tip. Volim biti tip-top, ali svejedno odrađujem sportske aktivnosti zbog kontrole tjeskobe, tako da… Možete vi to!
8.Glazba
Beethoven protiv anksioznosti, a Vivaldi i Handel protiv bijesa i ljutnje, ali i druga klasična glazba uz ono što inače slušate (bez tzv. dark i New Age glazbe).
9. Tinktura Gospine trave
Ona je prirodni i djelotvorni anksiolitik koji se koristi prema potrebi ili 3 x dnevno po 20 kapi/2-3 tjedna (nakon toga jednako dugačka pauza). Upravo zato što sam provjerila s dvojicom psihijatara koji su potvrdili Gospinu travu kao visoko učinkoviti prirodni anksiolitik, a i poznati su redovnički recepti za nju i kliničke studije te je i sama koristim u različitim oblicima i za različite svrhe cijeli život, prije konzumacije, a pogotovo ako uzimate BILO KAKVU terapiju za BILO KOJE zdravstveno stanje, savjetujte se s liječnikom kako ne bi došlo do poništavanja djelovanja, prejakog djelovanja ili drugih neželjenih posljedica. Trudnice i dojilje je NE SMIJU koristiti!
Inače, Gospina trava je jako dobra i u maceratu kao kantarion za njegu kože i noktiju, kao i za tretman promjena na njima. Ima puno farmakoloških svojstava.
Zanimljivost: znate li da Gospina trava poništava djelovanje oralne kontracepcije? Dobar pokazatelj odnosa snaga, zar ne? 😎 Ona i poništava ili pojačava djelovanje nekih onkoloških i epileptičkih lijekova (npr. Everolimus, Depakine), stoga se obavezno konzultirajte s liječnikom.
Čaj od matičnjaka (melise) i čaj od majčine dušice – po potrebi navečer za opuštanje i prirodno poticanje spavanja. Trudnice i dojilje ih ne smiju piti!
Smanjenje stresa
Ako se borite sa stresom prouzročenim izgaranjem, smanjite obveze, usporite tempo i malo promislite o smislu života. Smisao života je sasvim jasan kad po cijele dane obrađujete vrt, ali se izgubi kad ste po cijele dane u uredu ili na sastancima ili na/u odjelu/ambulanti i onda kad ne trebate biti. Smanjite trčanje po rasporedu. Dopustite i spontanosti ostavljanje traga u Vašem životu. Duh Sveti djeluje (i) u kreativnosti.
10.Smanjenje o(u)samljenosti
Ako se borite s anksioznošću i tjeskobom, vrlo vjerojatno ste anksiozni zbog usamljenosti.
Zvuči paradoksalno jer neki ljudi imaju nešto što nazivaju socijalnom fobijom, ali da, zapravo se radi o usamljenosti koja se na kraju očitovala krajnje suprotnom socijalnom fobijom. Moj stav je da se ljudi koji se s time bore ne boje ljudi ili interakcije zbog nekog drugog razloga, nego zbog povlačenja u sebe i svoj svijet. Ta usamljenost dovela je do “zaboravljanja komuniciranja” s drugim ljudima i, posljedično, tjeskobe.
Vratite se među ljude i koristite svaku priliku za bivanje u njihovom krugu. Za početak ne morate ni razvijati neke posebne odnose i nemojte grozničavo razmišljati “što i kako”, nego se samo uključite u životnu dinamiku pa ćete vidjeti što napraviti sljedeće. Uključite se u župne aktivnosti, otiđite na koncert u mjesni dom kulture, posjetite izložbu u susjednom selu, prošećite ujutro do placa, sjednite na klupu u parku, promatrajte ljude u šoping centru, napravite piknik iznenađenja za obitelj/susjede/prijatelje… Nakon što ste to napravili, možete primijetiti da ste i dalje usamljeni jer ni sa kim niste bliski, iako ste okruženi ljudima. Tada možete prijeći na sljedeći korak. Pronađite blisku osobu s kojom nećete biti usamljeni, ali dobro procijenite koja će to osoba biti. Povjerenje se ne stječe i ne daje lako. Ne iznenađujte se kad u najtežim životnim situacijama ostanete samo Vi i Bog. Ne iznenađujte se kad ponekad i uz blisku osobu budete usamljeni.
11.Osjećaj smisla/besmisla
Tumblr/Matthew Wilkinson
Bog nas je stvorio ciljano – zato što nas je htio, iz ljubavi, i s namjenom. Iz ljubavi nam pruža smisleni život. Ne znam kakav je Vaš život, a i ne moram znati. Ako ne živite praktičnim vjerskim životom ili nemate sakramente ili ste skrenuli na krivi put, onda osjećaj besmisla itekako proizlazi i iz toga. Obratite se svećeniku kako bi vas uputio za dalje.
Zapamtite da katolička vjera ne zacementira čovjeka u jednom trenutku npr. u trenutku njegova grijeha. Ne možemo se stalno vraćati na taj grijeh. On je, nažalost, počinjen, ali moramo krenuti dalje. Zato pristupite ispovijedi, odlučite da ne želite više tako i krenite u novi život.
Ako živite vjerničkim životom, teži dani i periodi jednako su normalna pojava. Tada je osjećaj besmisla jedna kušnja kojoj možete pobjeći angažmanom ili molitvom jer se čovjek ima potrebu dati nekome ili nečemu. Pomoći će svaki ispravni angažman, ali ono što će biti najjače je angažman povezan s vjerom. Čovjek taj smisao može tražiti u drugim stvarima, ali neće ga pronaći. Dosadit će i putovati svijetom i nositi lijepu odjeću i učiti strane jezike i biti vegan (ludog li trenda!) i obilaziti festivale i mijenjati cure/dečke (bezveze i potencijalno grješno!) i skupljati gramofonske ploče i voziti e-romobil i e-auto i fotošopirati fotografije i sve drugo što današnjem čovjeku padne na pamet… Sve je to besmisleno – kratkoročno usreći, ali dugoročno je čovjek opet prazan i mora ići po novu dozu.
12.Rješavanje problema
Problemi su, uglavnom, rješivi. Nemojte zabijati glavu u pijesak. Rješavajte problem po problem. Problemi se mogu riješiti na ispravan i pogrešan način. Postupajte i živite ispravno pa će se problemi bolje i lakše riješiti jer će samim takvim životom biti manji. Nešto ne možemo riješiti. To je posebno potrebno predati Bogu uz molbu za snagu i prihvaćanje Njegove volje. Njegova volja nam i inače treba biti nit vodilja života.
13. Vjera i nada
One su posljedice ranije navedenih točaka. Nemojte ih miješati s New Age prisilnim i besmislenim pozitivizmom jer nisu isto. Katolička nada je temeljena na istinitom Božjem obećanju i Objavi čije ispunjenje vidimo svaki dan i u sitnicama. New age duhovnost je temeljena na lažima i oslanjanju na sebe, a otac laži je Sotona. Nemojte plaćati pogrešne i lažne tečajeve kad imate na raspolaganju Dobro i Istinu besplatno.
13.Vjera nije emocija niti emotivna tehnika smirivanja
Mi smo katolici, a ne protestanti ili New Ageri. Imamo našu Katoličku Crkvu i nauk kojeg je utemeljio Isus Krist. Lijepa je spoznaja da nas Isus voli, ali ne može ostati na tome. Jesus loves you, ali On nije budala. Nije bez razloga pričao to što je pričao i ne zahtijeva bez razloga to što zahtijeva, a što je lijepo strukturirano u KC. Ne postoji alternativa. Svaki zarezić je bitan. Možemo pjevati nove pjesmice, ali to nije to. Vjera nije ni to kako se osjećamo jer osjećaji nisu objektivna istina/kategorija. To što ti osjećaš ili ne osjećaš Božju prisutnost, nema apsolutno nikakve veze s činjenicom da je Bog tu niti te ekskulpira od suludih odluka. To što se nekad osjećamo glupo kao stup, ne mijenja činjenicu da smo čovjek i da se moramo ponašati po određenim moralnim kriterijima. Čovjek koji se ponaša (samo) po tome kako se osjeća ima veliki problem.
14.Držati se podalje od joge, TM i sličnog (uvijek)
Ako ste hinduist i slučajno ste se našli na mom blogu, nastavite s jogom, iako bih radije da se, za svoje dobro i spasenje, okrenete katoličanstvu. Ako ste kršćanin (katolik) pa makar samo nominalno, zaobiđite je u širokom luku. Joga nije za nas i neće nam donijeti ništa dobro jer uključuje duhovne stvarnosti i dimenzije koje nisu dobre. Ona je ono što je nama Isus – mi se spašavamo po Kristu, a oni vjeruju da se mogu, uvjetno rečeno, spasiti (kod njih je to samoostvarenje) jogom.
15.Maknite se/ograničite korištenje i pristup društvenim mrežama
Nema potrebe za živciranjem i tjeskobom zbog društvenih mreža jer ste, zapravo, tužni zbog laži, lažnih života, plastičnih lica i marketinških priča. Sve ima svoju cijenu. Ako ne možete s njima, maknite se. Ako možete, ali ste zabrinuti zbog privatnosti, maknite se. Ako Vam ne stvaraju probleme, koristite ih odgovorno te poštujte svoju i tuđu privatnost. Stvarno nema potrebe da to bude izvor vaših jada.
16.NIKAD ne vjerujte da vam ono što nije dobro može donijeti dobro
Nastavno na društvene mreže i “stručnjake” koji nastaju preko noći, nemojte nasjedati na priče o marihuani kao lijeku, a puno je “briljantnih” stručnjaka koji je smatraju lijekom (ostalu drogu neću ni spominjati). Ona FIZIČKI mijenja mozak jer sprječava razvoj frontalnog korteksa zaduženog za razumno, odraslo odlučivanje. Uz to, stvara PSIHIČKE predispozicije upravo za razvoj depresije i drugih psihičkih poremećaja. Nova istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju da bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom. Uopće nije faca onaj tko je zapalio joint i ne možete reći kako ne primijetite razliku u svemu između normalne i napušene osobe. Vrijedi i za ostale savjete u kojima primijetite dah New Age-a.
17. Zdrava prehrana
Pod tim pojmom podrazumijevam piramidu prehrane postavljenu davnih dana BEZ IZBACIVANJA ijedne skupine namirnica s bazom na povrću, voću, kuhanom mesu, zdravim proteinima, žitaricama, grahoricama, domaćim kolačima, džemovima. Drugim riječima, potrebno je jesti sve. Ono što je bitno je znati podrijetlo namirnica i jesti kuhano. Rješenje za to? Vlastiti vrt i domaće životinje. Uz zdravo, imate i velike financijske uštede tijekom cijele godine. Ako nemate vrt, i to je u redu. Neki će reći da je sve zatrovano, ali, hej, život je prekratak da bih slijedila religiju zdravizma. Ja sam katolkinja.
Kava i slatko mogu biti okidači za anksioznost ili napadaj panike. Ako Vam ne stvaraju paniku, uživajte u njima u normalnim količinama bez grižnje savjesti. Lijepo je popiti kavu! Nemojte slijediti kult zdravizma koji je zamjena za religiju. Oni se o prehrani brinu toliko brižno koliko se ja brižno brinem o vršenju Božjih zapovijedi jer nemaju religiju ni Boga pa moraju naći zamjenu. Naravno, ako vaše zdravstveno stanje zahtijeva izbacivanje nekih namirnica, pridržavajte se savjeta liječnika.
Dodatak: katolik može ne jesti meso jer mu se sustav poremetio i narušio zdravlje, ali ne može biti vegan ili vegetarijanac iz uvjerenja. Katolik ne smije jesti meso petkom tijekom cijele godine, a može povremeno i postiti. Čovjek i životinja nisu jedno te isto. #kadsuveganipostalimjerilomoralnosti?
18. Preuzeti kontrolu u akutnoj situaciji
Duboko udahnuti, izaći na zrak, rashladiti ruke vodom, umiti se, sjesti na nisko mjesto – na pod ili što bliže podu te se nasloniti na zid, podsjetiti se da nećete umrijeti i da se radi samo o osjećaju, izmoliti molitvu, predati Bogu to stanje i reći samima sebi da ste, uz Božju pomoć, jači od tog osjećaja, zaokupiti se nečim drugim. Preuzeti kontrolu i doslovno reći: “ti si samo osjećaj, a ne objektivna istina o meni. Ja te ne želim. Ja nisam glup/nevoljen/neželjen/promašaj/sam/ružan… Ja ima kontrolu. Bože, predajem ti ovaj osjećaj. Neka on bude moja mala pokora dok me ne oslobodiš od nje.”
Pet koraka za stabilizaciju i restrukturiranje u akutnoj krizi koje je potrebno izreći i vjerovati u njih:
a) Bog sada sigurno zna kako mi je. Zna d sam u nevolji i tjeskobi. On je sveznajuć.
b) Bog mi sigurno može pomoći. On je svemoguć.
c) Bog mi sigurno želi pomoći. On je za me dao svoga Sina da bude razapet na križu i da ja budem spašen. On me neizmjerno voli.
d) Ja Ga sad molim za pomoć i vjerujem da mi samo On može pomoći. Zašto šuti?
e) Ako Bog zna kako mi je i može mi pomoći, a trenutno šuti, onda je ovo vrijeme kušnje koju moram izdržati. Bog mi je sada najbliži. Ovo je vrijeme čišćenja i jačanja moje vjere. Bog me drži u svome naručju. Ne bojim se ničega – ni patnje ni smrti*.
19.Sitnice
Volite plesati? Pojačajte glazbu i plešite.
Volite pjevati? Osramotite se ne karaokama, pjevajte iz prostorije u prostoriju kroz stan, pjevajte u zboru.
Jedu vam se palačinke u ponoć? Napravite palačinke.
Volite čitati? Raširite deku ispod stabla i čitajte.
U braku ste i baš volite muža/ženu? Posvetite se spolnim bračnim odnosima.
Volite pripremati iznenađenja? Nekoga iznenadite.
Želite biti plavuša? Ne preporučujem tamnim brinetama i crnkama. Držite se raspona promjene od 2-3 nijanse boje jer je i to velika promjena koja još omogućava pristojan izgled i ne predrastična odstupanja.
Želite još jedno dijete? Bacite se na posao i imajte ga dok nije kasno👶Meni javite kad se rodi i poslat ću poklon – za djevojčicu medaljicu Bezgrešne, a za dječaka medaljicu sv. Benedikta.
20. Zahvalnost i poniznost
Sve gore navedeno ima zajedničku poveznicu u zahvalnosti. Budite zahvalni Bogu na svemu i molite se za Njegovu volju. Tada zahvalnost još više raste jer zapravo ispadne kako Vam Bog ispunjava svaku želju (Vaša želja je samo Njegova volja) 😉. Nemojte osuđivati ljude zbog nekog grijeha, nego budite zahvalni što Vi niste pali u taj grijeh. Radite na rješavanju svojih grijeha.
Uvijek tražite, propovijedajte, savjetujte i znajte što je ispravno. Bratske opomene, danas tako popularne, daju se jedino u četiri oka s osobom jer joj iskreno želite dobro, a ne zasto što se naslađujete. Dužni smo upozoriti osobu ako nešto radi grješno, ali to se nikad ne radi javno (osim ako se radi o sablazni i ako je privatni savjet bio neuspješan). Razmislite jeste li u takvim situacijama samo oholi pa se naslađujete (nažalost, puno je i takvih) ili uistinu želite dobro osobi.
Svako dobro!
“Sve mogu u Onome koji me jača.” (Fil 4, 13)
“Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” (Ps 50, 15)
Nije. Bog želi tvoju ljubav ne zato što je potrebno da je On dobije, nego zato što je potrebno da Mu je ti daš.
8. Treba li Bogu išta od mene?
Ne treba. Bog je savršen i ne treba mu ništa. Razlog Njegove ljubavi je velikodušnost, a ne potreba. Premda Njemu ništa nije potrebno od tebe, On želi sve jer je Beskrajna Ljubav.
9. Što mi je najpotrebnije?
Spoznati Boga. (Lk 10, 38-42)
10. Nije li ova filozofija namijenjena redovnicima i misticima prije nego običnim kršćanima?
Nije zato što kršćanin vjeruje da nam je Krist dao najbolji odgovor na najvažnije životno pitanje: Što je smisao života? Isusov odgovor: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17,3).
11. Što mi je još potrebno osim spoznati Boga?
Uz spoznavanje Boga, potrebno ti je još samo jedno: znati da ti više ništa nije potrebno.
12. Zašto mi više ništa nije potrebno?
Zato što Bog nije samo jedna od dobrih stvari, nego izvor svakoga dobra, davatelj svakog dobrog i savršenog dara (Jak 1, 17).
“Tko ima Boga, ima sve, a tko ima sve osim Boga, nema ništa. A tko ima Boga i sve ostalo, nema ništa više od onoga tko ima samo Boga.” (sv. Augustin)
13. Zašto bilo što drugo, osim Boga, moj život ne čini ispunjenijim?
Zato što je ovo “život vječni (život u svojoj punini): da upoznaju tebe, jedinog istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Iv 17, 3)
14. Ako je “poznavanje Boga” smisao mojeg života, kakvo je to poznavanje?
To je osobno poznavanje – poznavanje osobe, a ne samo poznavanje o osobi.
15. Kako mogu spoznati Boga?
Preko Isusa Krista.
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14, 9).
16. Kako mogu spoznati Isusa Krista?
Preko Crkve koju je On utemeljio da poučava u Njegovo ime. “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10, 16). Na ovaj smo način, zapravo, i čuli za Njega: o Njemu su nam kroz stoljeća govorili Njegovi učenici, Njegova Crkva i knjiga koju su napisali i koju su posvjedočili – Novi zavjet.
17. Što mi Crkva pruža kao način na koji mogu spoznati Boga?
Vjeru, ufanje i ljubav.
18. Što je vjera?
Vjera je osobno prianjanje Bogu i slobodan pristanak uz istinu koju je objavio, tj. vjerovanje u Boga, stoga i vjerovanje u ono što nam je Bog rekao. Vjera je naše “da” Bogu i njegovoj objavi.
19. Na koji nam se način Bog objavio?
Na najmanje sedam načina:
U prirodi, u svojemu stvorenju, kao što se umjetnik otkriva u svojoj umjetnosti
U ljudskoj naravi, posebno u savjesti, Njegovu nutarnjem proroku u našoj duši
U svakoj istini koju otkrijemo, u svakom dobru koje učinimo i u svemu lijepom što stvorimo
Uz ovu Njegovu naravnu objavu, Bog nam se očitovao i nadnaravno:
U povijesti, odabravši jedan narod (Židove) da bude Njegov skupni prorok svijetu, sklopivši s njima Savez, davši im svoj Zakon i svoje proroke, čineći za njih čuda (poput oslobođenja od egipatskog ropstva) i nadahnuvši njihovo Sveto pismo koje kršćani nazivaju Starim zavjetom
Na najpotpuniji način, u slanju svojeg božanskog Sina, Isusa Krista
Preko Crkve koju je Krist sazidao “na temelju apostola” (Ef 2, 20)
U knjizi koju su napisali apostoli, a opunomoćila Crkva – Novome zavjetu
20. Možemo li vjerovati svim Božjim objavama?
Da zato što Bog ne može varati niti biti prevaren. Bog je Istina.
21. Što je ufanje (nada)?
Ufanje je vjerovanje Božjim obećanjima, vjera usmjerena prema budućnosti. Poput vjere, i ufanje je odgovor na Božju objavu, a ne samo osjećaj koji možemo razviti u sebi. Ono je poput ulaganja u Boga. Njegova suprotnost je očaj, što je odustajanje od Boga.
22. Kako mogu najbolje spoznati Boga?
Ljubavlju. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. ” (Mt 22, 37-38)
23. Zašto je ljubav prema Bogu najbolji način na koji mogu spoznati Boga?
Iz istog razloga zbog kojeg je ljubav najbolji način na koji možemo upoznati ljudsku osobu. Ljubav (milosrdna ljubav) sama po sebi jest vrsta spoznaje, najdublje poznavanje neke osobe.
24. Kako ljubav može biti spoznaja. Nije li ljubav slijepa?
Ljubav nije slijepa jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8), a Bog nije slijep. Osjećaji mogu biti slijepi, ali bit ljubavi nije osjećaj.
25. Što je bit ljubavi?
Ljubav je slobodno darivanje sebe drugome. Ljubav je izbor, a ne osjećaj. Ona dolazi od tebe, a ne k tebi. Činiš to svojim srcem, svojim središtem, a ne samo svojim osjećajima. Zbog toga ćemo “u predvečerje života biti suđeni po ljubavi” (sv. Ivan od Križa). Naime, Bog sudi pravedno, a nepravedno je suditi ljude po njihovim osjećajima koji nisu u njihovoj moći, nego po njihovim slobodnim izborima koji jesu.
26. Na koji način mogu ljubiti Boga?
Ne postoji tehnika ljubavi. To jednostavno radiš. Jednostavno kažeš da.
27. Što mi je činiti ako ljubim Boga?
Božji odgovor na ovo pitanje jest: ako ljubiš Boga, onda ćeš ljubiti i svojega bližnjega. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40 i Mt 25, 31-46)
28. Tko je moj bližnji?
Tko god te treba, tvoj je bližnji. Kad su Isusu postavili ovo pitanje, iznio im je prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37).
29. Trebam li ljubiti sve ljude?
“Svi ljudi” su apstrakcija, a tvoj je bližnji stvaran. Krist nam nije zapovjedio da ljubimo “sve ljude”, nego da ljubimo naše bližnje, sve naše bližnje, jednog po jednog.
30. Mogu li ljubiti svojega bližnjega, čak i onda kad prema njemu ne osjećam nikakvu ljubav?
Možeš, kao što i sebe voliš čak i onda kad ne osjećaš samoljublje ili samopoštovanje: ti nikad ne prestaješ tragati za vlastitom srećem. Krist nam zapovijeda da jednako tako postupamo i prema našim bližnjima. “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 39).
31. Na koji način trebam ljubiti svog bližnjeg?
Jednako kao što ljubiš i Boga – to jednostavno radiš. Odabireš slobodno. Za to ne postoji nikakva tehnika. Međutim, iako ljubav nema uzrok, ona ima posljedice. Ljubav (milosrdna ljubav) služi. Ljubav djeluje.
32. Je li važno što vjerujem, u što se ufam i što ljubim?
Itekako je važno. Vjerovati nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će ti naškoditi, kao i svima onima s kojima si u dodiru, svima onima koje voliš, i u ovom životu i u sljedećem.
33. Kojim riječima Crkva sažima ono što katolici vjeruju?
Riječima Apostolskog vjerovanja: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega koji je začet po Duhu Svetom. Rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan. Sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi s desna Boga Oca svemogućega odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.
34. Kojim riječima Crkva sažima ono u što se katolici ufaju?
Riječima Očenaša (molitve Gospodnje): Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.Amen.
35. Kojim riječima Crkva sažima način na koji katolici ljube?
Riječima Deset Božjih zapovijedi: 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene. 2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud. 3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. 4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. 5. Ne ubij. 6. Ne sagriješi bludno. 7. Ne ukradi. 8. Ne reci lažna svjedočanstva. 9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga. 10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.
36. Odakle je poteklo Apostolsko vjerovanje?
Ono je sažetak nauka koji je Krist predao svojim apostolima, a sastavili su ga njihovi nasljednici koje su oni polaganjem ruku uveli u službu. Njihovi nasljednici postoje i danas, a to su biskupi Katoličke Crkve.
37. Odakle je potekla molitva Gospodnja (Očenaš)?
Od samog Gospodina kad je odgovorio na molitvu svojih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti.” (Lk 11, 1).
38. Odakle je poteklo Deset zapovijedi?
Od Boga, preko njegova proroka Mojsija. Njih je potvrdio Krist rekavši: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nissam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5, 17). Krist ih je sažeo dvjema velikim zapovjedima ljubavi po kojima trebamo ljubiti Boga i bližnjega (Mt 22, 35-40).
39. Na čemu, dakle, počiva cijela katolička vjera?
Na Kristu. Sve proizlazi iz Krista i sve na Njemu počiva.
40. Što je obliče, narav, osobitost cijele katoličke vjere?
Krist. Sve to sačinjava osobu Krista u kršćaninu.
41. Koji je konačan cilj i svrha cijele katoličke vjere?
Krist. Sjedinjenje s Kristom jedini je konačni cilj i svrha.
42. Hoće li mi ova vjera pružiti mir?
Hoće zato što “vjera” znači odnos s Bogom u Kristu. Nijedna ti stvar ne može pružiti mir jer poljedica ne može biti veća od uzroka. Osobi samo osoba može pružiti mir.
43. Zašto ta osoba mora biti Bog?
Zato što je tvoje srce stvorio sam Bog i jedino ga on može u potpunosti ispuniti. U svakom srcu postoji praznina veličine Boga koju ni čitav svemir nije u stanju ispuniti. “Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!” (sv. Augustin)
44. Kako mogu pronaći Boga koji može ispuniti tu prazninu u mojem srcu?
Ne možeš ga pronaći. To je loša vijest, ali dobra vijest je evanđelje kojim je Bog pronašao tebe. “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, On Ga obznani.” (Iv 1, 18)
45. Što moram raditi kako bih pronašao mir koji tražim?
Evo Isusova ogovora: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11, 28)
46. Kako mogu doći k Njemu kad je On živio prije dvije tisuće godina?
Zato što On i danas živi. “Nije ovdje! Uskrsnu kako reče” (Mt 28, 6). Za razliku od svakog drugog čovjeka, Njegov je grob prazan. On je obećao svojim učenicima: “I, evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.
47. Je li On danas s nama samo duhovno?
Ne. On nas dodiruje svojim tijelom. Njegova Crkva je Njegovo tijelo, a i euharistija je Njegovo tijelo.
48. Ako vjerujem u Njega i ako sam kršten u Njegovo tijelo, što će se dogoditi sa mnom?
Primit ćeš sam život Kristov: “Ja sam trs, vi loze.” (Iv 15, 5)
Ispunit će te Duh Sveti (Lk 3, 16)
Ništa te neće moći razdvojiti od Boga, ni na ovom, ni na sljedećem svijetu (Rim 8, 31-39)
49. Kako se naziva taj novi život?
Sveto pismo ga naziva brojnim imenima: spasenje, posvećenje, opravdanje, milost, preporod, nadnaravni život, božanski život, vječni život, dioništvo u božanskoj naravi, kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Božje i roditi se nanovo.
50. Što moram učiniti kako bih zadobio taj novi život?
Krist odgovara da moraš učiniti tri stvari:
Obratiti se i pokajati za svoje grijehe (Mt 4, 17)
Povjerovati u Isusa Krista i krstiti se “u ime Oca i Sina i Duh Svetoga” (Mt 28, 19)
Živjeti u milosrdnoj ljubavi i praštanju sa svojim bližnjima (Mt 6, 14)
51. Što je grijeh?
Grijeh je hotimična misao, riječ, djelo ili propust koji je suprotan Božjoj volji.
52. Što je obraćenje?
Obraćenje je okretanje od grijeha. Ono uključuje žaljenje zbog grijeha, ali nije nužno osjećaj, nego čin volje. Obraćenje je odabiranje Boga i odricanje od grijeha.
53. Zašto se moramo obratiti?
Zato što, želimo li reći “da” Bogu, moramo reći “ne” grijehu koji je protivan Bogu.
54. Ne čini li nužnost obraćenja kršćanstvo tužnom religijom?
Nikako. Kršćanstvo je poput besplatne operacije kojom spašavate život svojoj duši. Tužno je živjeti u poricanju bolesti. Obraćenje nas čini sretnima, a ne nesretnima. Naime, Bog, koji je sama ljubav, stvorio nas je da dijelimo s Njim njegovu sreću i dao nam je svoj zakon kao pravi put do sreće. Moramo se dakle, odvratiti od grijeha kako bismo uživali u sreći.
55. Moramo li biti savršeni?
Ne, ali moramo to željeti i moramo se iskreno truditi pokoravati se Božjoj volji te izbjegavati grijeh. Bog nam je pružio sakrament pomirenja zato što zna da nismo savršeni.
56. Zašto je vjera u Krista nužna?
Zato što nas samo Krist može spasiti od grijeha i iznova nas sjediniti s Bogom.
57. Zašto je krštenje nužno?
Zato što je Krist zapovjedio da ono bude način kojim se pristupa Crkvi.
58. Zašto je Crkva nužna?
Zato što je Njegovo tijelo naše spasenje, a Crkva je Njegovo tijelo.
59. O kojoj je Crkvi riječ?
Samo je jedna Crkva. Krist nema dva tijela.
60. Po čemu možemo prepoznati Crkvu?
Četiri su oznake Crkve: jedna, sveta, katolička (sveopća) i apostolska.
61. Znači li to da nema spasenja izvan Crkve?
Krist je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Krist je jedini Spasitelj, a Crkva je Njegovo jedino tijelo.
62. Kako se nekatolici mogu spasiti?
Kristova se Crkva proteže nadaleko i naširoko. Ona postoji na brojnim mjestima izvan vidljive Katoličke Crkve. Međutim, njezina punina na vidljiv način postoji samo u Crkvi koju je Gospodin osobno utemeljio i opunomoćio da naučava u Njegovo ime. Bog je veoma milostiv “jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3, 9). Budući da je Bog tako milostiv, pokazao nam je put kojim se možemo spasiti i jasno ga je označio. Bog je obećao da će svi koji traže i pronaći (Mt 7, 8). Crkva naučava ovo: “Vječno spasenje mogu , naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti. (II. vatikanski sabor, Lumen Gentium, br. 16)
63. Zašto je Crkva bolja od drugih vjerskih ustanova?
Zato što ona nije vjerska ustanova. Ona je produžetak Utjelovljenja, tijelo jedinoga Krista.
64. Je li Crkva ljudska ili božanska?
Poput Krista, Crkva ima i božansku i ljudsku narav. Za razliku od Krista, njezina ljudska narav je daleko od savršene. Unatoč tome, ona je naša stvarna veza sa samim Kristom, posebno u sakramentu euharistije.
65. Ne drži li nas Crkva podalje od Boga time što umnožava posrednike između nas i Boga?
Upravo suprotno. Prava svrha posrednika jest povezivati, a ne odjeljivati. Krist je most između Boga i čovjeka, a Njegova je Crkva most između pojedinca i Krista. Kao što nam se Bog učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u Kristu, tako nam se i Krist učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u svojoj Crkvi.
66. Djeluje li Bog svugdje, čak i izvan svoje Crkve?
“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima.
Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega.” (sv. Franjo Saleški)
Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drukčije.
(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)
Kad se to dogodi?
To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi; kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu, zli bez obzira što je ona dobra ili upravo zbog toga što je ona dobra.
Što se dogodi?
Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom i nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive.
Za razliku od njih, karakter je stabilan jer je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije.
S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi.
Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.
S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra.
Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”.
S obzirom da se konačni račun polaže tek na onome svijetu Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima. Zbog toga se javljaju npr. gore napisani emocionalni simptomi.
Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro).
Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti.
Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.
Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se više udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.
Realnost ovog svijeta je sljedeće:
savršeni Bog čuva i dobre i loše
loše stvari događaju se i dobrim ljudima jer svaka osoba ima slobodu. Mi možemo odlučiti biti dobri, ali netko drugi može zloupotrijebiti svoju slobodu pa nam nanijeti zlo jer je odlučio ne biti dobra osoba
dobre stvari događaju se i lošim ljudima jer Bog daje i dobrima i lošima
teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nije bdio nad nama u tom trenutku i da će to biti konačno loša stvar (možda zvuči čudno, ali Bog je čuvao i onoga koji je poginuo u prometnoj nesreći, a ne samo onoga koji je preživio. Ne mislim da je čuvao ili volio manje onoga koji je poginuo) i zato
teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nema dobar plan s nama ili da nas ne voli. On zna sve pa tako i donese najbolju odluku kad će nešto spriječiti, a kada dopustiti jer je Svemogući, Savršeni i Sveznajući
tuga, tjeskoba i plač su sastavne reakcije čovjeka na neke šokove ili akumulirane okolnosti u životu. Ako osoba treba isprocesuirati šok ili tugu, pustite je da se oporavi. Ona nije ništa manji vjernik, ne sumnja u postojanje Boga i ne ide protiv Božje volje ako plače i ima napadaj panike zbog nečega ili joj se plače jer je iscrpljena od svega i sl. Ako stisnete krive gumbe, u krivo vrijeme i na krivi način, samo ćete pogoršati situaciju. Ono čega se treba paziti je kronična tuga, tuga bez Boga, tuga bez smisla s početka članka jer čovjek, kakva god situacija bila, nije sam. Bog je s nama u svakoj našoj situaciji i na našoj je strani. Ugrubo i pojednostavljeno rečeno, emocionalna tuga je nekada neizbježna, normalna reakcija na situaciju i u redu je, dok je duhovna tuga opasna
ovaj svijet je nesavršen
ovaj svijet nije raj
ovaj svijet ne može postati raj jer ne može zamijeniti Nebo, ali
osoba svejedno mora težiti idealima i živjeti ih, pogotovo praktični katolik jer
naša vjera nije emotivna tehnika smirivanja kako bismo se osjećali dobro, nego odnos s Bogom sa skupom vjerovanja da bismo činili dobro jer se broje djela bez obzira kako se osjećali; naš cilj nikada i nije bio ovaj svijet, nego vječni život u kojem vrijede druga pravila pa se
konačni račun polaže u vječnosti zauvijek, a da bi se položio mora se vježbati
katolik nema pravo na umornost od činjenja dobra ili od voljenja drugih. Činjenje dobra i ljubav, u suštini, nemaju veze s time kako se mi osjećamo, nego što činimo
Zato, ne dajte se!
Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.
Ovu nedjelju provela sam na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu!
Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.
Čekamo srijedu i nedjelju! ⚽⚽
Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.
Evo jednog poticajnog članka među svim ovim ozbiljnim temama kojeg sam objavila davno davno (ožujak, 2015.).
Obožavam jesen i proljeće!
Možda će vam se (opravdano) činiti da je prva priča pisana za djecu. Priča je doista pisana za djecu, a objavljena je u MAK-u.
“Ujesen neke vrste drveća naprave svoju inventuru, popis.
Prebirući po sjećanjima, drveće zbraja plodove koje je tijekom godine uzgojilo, bilježi koliko je životinja udomilo i othranilo, koliko je ljudi svojim hladom zaštitilo i koliko im je puta svojom ljepotom izmamilo uzdahe.
Jednom je živjelo listopadno drvo kojemu je svake jeseni bilo poprilično mučno od inventure. Svake bi godine izbrojilo isti broj plodova, lišća i ptica koji su na njemu rasli i živjeli. Godinama nije zabilježilo vlastiti napredak. Doduše, njemu samomu to uopće nije smetalo. Bilo je zahvalno za život na tom lijepom mjestu i radovalo se svakom jutru koje mu je bilo darovano.
Nevolja je bila u tome što mu je drugo drveće govorilo da je nesposobno i nevrijedno. Ponajviše mu se rugala jelka koja je rasla tik uz njega. Jelka je ponosno rasla, bila je puna života pa se zelenila i tijekom zime. Drvo se uz nju osjećalo još jadnije…
Jedne jeseni, listopadno drvo je došlo na suludu ideju: izazvano porugama, odlučilo je izbjeći jesensku inventuru. Neće izbrojiti lišće, ostat će i ono vazdazeleno, poput jelke.
Taj neostvarivi pothvat je toliko iscrpio drvo da se posve osušilo. Sljedećeg proljeća, ostalo je bez lišća, plodova i cvrkuta ptica u granama. Postalo je crno, grbavo i golo.
Jelka ga je još više zadirkivala bockajući ga iglicama. Drvo je gorko požalilo što je htjelo biti poput nje, vjerujući da je zbog toga postalo posve bezvrijednim, da je kažnjeno zbog svoje lude želje da bude nešto drugo.
A onda je u šumu došao drvosječa. Jelka je istaknula svoju ljepotu kako bi joj se drvosječa mogao diviti, a osušeno drvo se bojalo da će biti posječeno. Drvosječa se zagledao u lijepu jelku te je odlučio kako će ju sljedećeg mjeseca posjeći i okititi za Božić na glavnom gradskom trgu.
Što je bilo s osušenim drvom?
Brižno ga je čuvao još godinama jer je shvatio da ima medeno srce. Naime, u njegovoj su se duplji nastanile pčele i spremile mnogo meda za zimu koji je pomogao drvosječinoj kćeri da ozdravi od teške bolesti.
U toj šumi, drveće i dan danas šušti o tom događaju da bi svi dobro zapamtili da one koje smatramo nevažnima i bezvrijednima Bog može upotrijebiti za velika djela.”(Iva Noščić)
Svatko ima svoj medeni dio, medeno srce, tj. svatko ima specifične talente, svatko ima specifične karakteristike koje ga čine vrijednim, jedinstvenim i lijepim.
Nitko ne može biti toliko “mali”, jednostavan, tužan, skroman, a da to poništi njegovu vrijednost.
Zapravo, čovjek ima vrijednost neovisno o svojim talentima i postignućima jer je Božje ljubljeno biće koje je Bog htio. Svaki čovjek je u potpunosti u Božjim mislima, planovima. U trenutku našeg začeća, Bog je u potpunosti bio posvećen oblikovanju samo nas.
On obraća jednaku pažnju na svaki dio našeg života, kao što obraća pažnju i na svaki dio života vašeg susjeda. Mi smo Njemu najvažniji u svakom trenutku i tako svaki čovjek – svaki čovjek mu je “jednako najvažniji” u svakom trenutku. On je Bog pa može tako 🙂 Radi se samo o tome koliko talenata je kome Bog dao, a On ih je raspodijelio tako jer nas poznaje. Zna da bi nešto što jednoj osobi u mjeri odgovara, drugome bilo previše i da bi ga to uništilo, umjesto spasilo.
Nažalost, ova istina je duboko skrivena i ljudi ne prepoznaju svoju jedinstvenost ili vrijednost. To je napast koja želi čovjeka učiniti nesretnim, očajnim i izolirati ga. Najgora moguća stvar je težiti biti netko drugi i najgore moguće prokletstvo je htjeti biti netko drugi, živjeti život prema tuđim očekivanjima.
Kada kažem tuđa očekivanja, ne mislim na ispravne vrijednosti koje usađuju vjerske institucije ili roditelji ili na pravila lijepog ponašanja, nego na očekivanja ljudi oko vas koja, kad razmislite, uopće nisu i ne moraju biti ispravna ili posebna. Ako savršeno funkcioniraju kod druge osobe, neće funkcionirati kod vas jer je svaka osoba jedinstvena, svaka osoba ima svoju priču.
Manjak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti (poput stabla iz priče) je zajednička crta jako velikom broju mladih žena (djevojaka).
Ako pročitamo neke članke, a i ako se samo okrenemo oko sebe, shvatimo da je taj problem uistinu primjetan. Taj se osjećaj ne rješava jednostavno i brzo, nego može biti toliko dubok da koči osobu u svakodnevnom životu i pretvara ga u pakao. Zato je jako bitno okruženje u formativnim godinama i djetinjstvo jer, ako se tada posije sjeme nedostatka samopouzdanja i osjećaja manje vrijednosti, onda to predstavlja jako veliki problem.
Osjećaj manje vrijednosti nema veze sa stvarnim karakteristikama osobe. To je pogrešna percepcija samog sebe jer taj osjećaj može pogoditi i objektivno prelijepe osobe i jako pametne osobe i jako sposobne osobe. Paradoks je u tome što se osoba može tako osjećati, iako je prekrasna i sposobna ili je otkrila lijek za neku bolest, osvojila medalju, super je roditelj, školske obveze izvršava besprijekorno, uspješno volontira s beskućnicima, super slika i uspješno balansira između mnoštva obveza i odgovornosti.
S druge strane, ako ćemo mi loviti tuđe talente i tuđe karakteristike, što će biti s našim vrijednostima i talentima? Talenti i naše karakteristike (izgled i stavovi) dani su nam da ih odgovorno koristimo za pozitivne stvari. Dani su nam i jer čine jedinstveni dio našeg identiteta s kojim jedino možemo doći do punog izražaja. To znači da je svakome od nas originala Bog darovao život. Ja volim kad se drugi originali trude postati najbolja verzija sebe.
Shine bright like a diamond!
Nema mjesta za strah. Ako se netko usudi ponositi svojim glupostima ili stvarima koje nisu za ponos, onda nema straha za tebe. Čovjeka može biti strah zablistati pa se izolira zbog sramežljivosti (teže se uklapa u okolinu) zato što bi se tada otkrila sva njegova ljepota u punom smislu, a to onda zna “stvarati probleme” drugim ljudima koji i sami imaju problema s osjećajem manje vrijednosti i teže tuđoj jedinstvenosti.
To se pretvori u spiralu ogovaranja, zavisti, podmetanja, ocrnjivanja, ismijavanja, mržnje. Paradoks je što takve osobe ne primjećuju da su oni sami jedno veliko jedinstveno, prekrasno čudo.
Ako si stvoren kako bi zablistao, onda ne možeš pobjeći od toga, nego moraš ljudima ispravno prezentirati zašto blistaš kako bi ih usmjerio prema Bogu jer je Bog taj koji zaslužuje slavu. On je je taj koji, ako Mu dopustimo, blista u nama. Ponekad može izgledati i biti zastrašujuće, ali je jedino smisleno.
S druge strane, ne možemo se praviti naivnima – puno puta pokvareno i zločesto ponašanje neke osobe nema veze s osjećajem manje vrijednosti te osobe, nego isključivo sa zločestoćom te osobe ili naredbom interesnih sfera s obzirom da je sklonost zlu posljedica naše pale naravi.
Potrebno je biti svjestan i jedne i druge mogućnosti (sigurno ih je i više), ali i znati što napraviti s tom spoznajom. Ako na nepravdu ne odgovaraš nepravdom, to ne znači da nisi shvatio igru koja se odvija. To samo znači da se ne spuštaš na tako nisku razinu i da si imao snage biti bolja osoba. S druge strane, to nikako ne znači da trebaš postati vreća za liječenje nečijih frustracija i nesigurnosti. To je nešto što čovjek nauči s godinama.
Moj savjet svima koji imaju teških problema slične naravi koje ne mogu riješiti je: molitva i sakramentalni život jer je Bog najbolji psihoterapeut i jedino se na njega čovjek može 100% osloniti jer je bezgrešan i razgovor sa stručnom osobom (dr. psihoterapeut i duhovnik ako je potrebno).
I za kraj, još jedna priča koja je povezana s temom:
“Jedan je čovjek, idući iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov je sin, momčić od deset godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek pa reče:
– To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih!
Onda otac sjaše s magarca i posadi sina na magarca.
Malo dalje sretne ih drugi čovjek pa reče:
– To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a da tvoj otac ide pješice. Tvoje su noge mlađe!
Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče:
– Kakva je to budalaština: dva luda magarca na jednoj slaboj životinji! Pravo bi bilo da čovjek uzme batinu pa da vas obojicu stjera!
Tada sjašu obojica i pođu pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini.
Sretne ih četvrti čovjek pa reče:
– Kakva ste vi tri, čudna druga! Zar nije dosta da vas dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
Tada reče otac sinu:
– Mi smo obojica jahali na magarcu. Sad valja da magarac jaše na nama!
Onda obore magarca na zemlju te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje pa ga uzmu na kolac među se i tako ga nose.
Kad se ljudi koji su ih sretali i stizali stanu smijati i čuditi, otac baci magarca na zemlju i počevši ga odvezivati, poviče:
– Ta, svaki čovjek koji hoće svemu svijetu ugoditi je luđi od ovoga magarca. Ja ću sa svojim magarcem učiniti kako sam i prije s njim po svojoj volji činio, a ljudi neka govore što im drago!
Pa onda uzjaše na magarca, a sin pored njega pođe pješice i tako odu kući. (Narodna)
Ako ništa drugo, onda ono osnovno – da je nogometaš.
Moram priznati da ne pratim nogomet (prije jesam nešto više), ali znam što je zaleđe, znam što je korner, znam što je gol, znam što je out, znam što je golman i što je napadač. Znam da je Sergio Ramos najbolji stoper/bočni obrambeni, a da se Cristiano i Messi svake godine bore za zlatnu loptu; da je engleska liga najbrutalnija, dok se u Španjolskoj igra najljepši nogomet. Znam da su engleski navijači bili huligani dok čelična lady, Margaret Thatcher, nije rekla – dosta. Sada sjede uz sami teren. Znam da je Cristianov nogometni uspon započeo na EURU u Portugalu, a to je razdoblje kad sam i ja pratila nogomet. Neku opću nogometnu kulturu mora imati i žena. Zar ne?
Prije nekoliko dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu.
U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu s ponekim dijelom iz prošlosti. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje Zlatne lopte i natjecateljski odnos s Messijem.
Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja, njegove životne odluke i navike te (ne)opravdanost ili (ne) ispravnost istih, a izvući samo nekoliko crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak.
Kad pripremam članak koji je o nekom filmu ili osobi, uvijek poslušam intervjue s redateljima ili uključenim osobama kako bih ih mogla razumjeti, tj. vidjeti kako funkcioniraju i “od čega su načinjeni”. Drukčije je kad novinari prenesu neku izjavu, a drukčije je kad se ona posluša od same osobe. Tako sam poslušala neke intervjue i u ovom slučaju.
Ono što se u dokumentarcu primijeti je kako Cristiano nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.
Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeiri u jako siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To naziva najtežim razdobljem u životu, ali se, uz obiteljsku potporu iz daljine, nije predavao, iako je nekoliko puta imao ozbiljnu namjeru odustati. Svaki dan je plakao, ali i disciplinirano trenirao.
Tata mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije uspostavio dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i zbog toga pati. Otac je sudjelovao u portugalskoj intervenciji u Angoli i, kad se vratio, nije bio isti te se odao alkoholu. Cristiano je htio postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. To vjerojatno ostaje njegova rana. U tom je razdoblju njegov trener bio sir Alex Ferguson kojeg smatra poput oca u nogometu. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.
Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad jer talent bez toga ostane samo neiskorišteni talent. Zato mu smeta kad ljudi govore kako je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga dok se izgrađivao kao nogometaš, a odriče se i puno toga sada kad je uspješni nogometaš. Živi spartanski i usamljenički uz red, rad i disciplinu. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa.
U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru na čijim se vrijednostima temeljio njegov odgoj, a sada i odgoj njegovog sina, a u svom domu u Madridu ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli. U intervjuu danom 2014. godine, ističe da mu je vjera bitna i kako bi htio više ići u crkvu jer voli u miru moliti, ali mu je to teško zbog okolnosti u kojima se nalazi (Ajde, Cristiano, nađi neku malu zajednicu ili samostan pa tamo idi na misu). Voli anonimno pomagati drugima jer ne misli kako će njegovo djelo ostati manje vrijedno ako je anonimno. S obzirom da ne bi mogao donirati krv i koštanu srž, a što redovito radi, nema nijednu tetovažu, što je prava rijetkost za nogometaša.👍
Ono što me potaknulo na ovaj članak je sljedeća činjenica: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka nije ga htjela roditi jer su imali troje djece, a njegov otac je u to vrijeme puno pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.
Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj! Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna ili bi je prilikom potvrde trudnoće dočekalo liječnikovo pitanje: “Želite li zadržati dijete?”. Njegova majka onda je pokušala sama napraviti abortus tako što je popila neki “domaći”napitak, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.
Njegov odnos s majkom je emocionalan i (previše) povezan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio zbog toga i što je pomogao Cristianu u postizanju svega što je postigao. Kao katolkinji, jako joj je žao što je i pomislila na pobačaj, ali kaže da je bila očajna. Sigurna sam kako bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješni nogometaš jer se kao argument za zaštitu života od začeća ne može koristiti argument kakva je tko osoba postao. Da, i Staljin i Hitler su se imali pravo roditi. Njihova krivnja nije u tome što su se rodili, nego u odlukama koje su donosili i onome što su postali nakon rođenja.
Njegova majka izdala je autobiografiju kako bi, kako ona kaže, potaknula žene na odabiranje života jer je i ona imala težak život (ostala je bez majke s pet godina, a otac i maćeha su je smjestili u sirotište kod časnih sestara). S obzirom na spoznaje prenatalne psihologije koja prati kako majčine emocije i reakcije okruženja utječu na nerođeno dijete, a utječu tako da to ostaje pohranjeno negdje duboko u djetetovoj duši, sigurna sam da nije lako živjeti s činjenicom da si bio neželjeno dijete i sa stalnom potrebom opravdanja svog postojanja.
Iznenadilo me je kako su otvoreno pričali o svim problemima i zato je ovaj dokumentarac velika pro life i motivirajuća poruka čak i da se ne radi o Cristianu jer je svaki novi život nastao s razlogom iz Božje ljubavi pretočene u djelo stvaranja – “Neka bude”, a taj se život treba usmjeriti prema dobru.
Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam kako će poduprijeti i neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno podupire.
CR7, hvala što si u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni, kojeg si mogao sastaviti kako god si htio i u kojem si mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, iz bilo kojeg razoga – zrelog ili nezrelog, uvrstio tako važnu pro life poruku! 🙂 Sretno!
Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu – Vii Appii, cesti koja vodi iz Rima.
Legenda kaže da je Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana. Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.
Privatno vlasništvo, all rights reserved
U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i naviještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: “Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?” Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.”
Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke na njegov zahtjev.
Ne znam kako vas i dotiče li vas uopće ova priča, ali mene je puno puta potaknula na razmišljanje i djelovanje.
Danas je jako teško prenijeti i iskomunicirati neku pozitivnu poruku koja je u skladu s Istinom ili koja promiče moralne vrijednosti.
Pritisak i blokada od strane medija, davanje pogrdnih epiteta, svrstavanje osobe u košaru pod nazivom “protiv napretka i razvoja”, nazivanjem nekoga mrziteljem, progon i sl. prepreke su na koje nailaze ljudi koji žele potaknuti druge i podsjetiti nas na dostojanstvo koje nam je dano našim rođenjem i time što smo stvoreni na Božju sliku.
Priča mi daje snagu jer me podsjeti da je jako važno znati kamo idemo, a s druge strane podsjeti me da, iako je često puta teško, ništa nije besmisleno jer ovozemaljska smrt nije kraj, nego tek početak vječnosti.
Podsjeti me da, mnogobrojne talente koje imamo, moramo koristiti za dobro i smisleno jer su nam dani s razlogom.
U konačnici, a to je i ono što je najvažnije, podsjeti me da je Isus dao svoj život za mene, da me je otkupio od zla i da se, štogod bih trebala napraviti, ne može usporediti sa žrtvom koju je On podnio.
Jeste li primijetili koliko je lakše napredovati i praviti planove kada imate cilj? Ako je cilj: Subota, 18h – gotova priprema za kolokvij/ispit i početak spremanja za izlazak, druženje s prijateljima, obitelji, odlazak na koncert, misu, humanitarnu akciju… , jeste li primijetili da ćete u tom slučaju stvarno i napraviti plan i raspored gradiva kroz tjedan kako biste tu subotu navečer mogli ostvariti svoj cilj? Ili, ako želite na neko putovanje, da ćete napraviti tjedni/mjesečni plan štednje? Ok, priznajem, nekada planovi kiksaju u provedbi, ali sve se može popraviti.
Ako pogledamo cjelokupni život, on je skup planova i miniciljeva koji bi nas trebali voditi prema krajnjem cilju – dolasku u raj.
Zato je u životu potrebno znati tko smoi kamo idemo.
Ako zaboravimo ili ne znamo tko smo, ne možemo definirati ni kamo idemo, a onda upadamo u zamku prividne slobode koja čovjeka veže okovima, umjesto da mu da istinsku slobodu. Isto tako, onda je i sve što danas radimo besmisleno jer je besciljno.
Tko smo? Tko je čovjek u svojoj biti, u egzistencijalnom smislu?
Čovjek je Božja slika i prilika, što znači da je čovjek:
jedinstven – ne postoji ista osoba poput nas, svatko je od nas jedinstven, ima jedinstvene talente, misiju, ljepotu, izgled, karakter pa stoga postoji i jako puno definicija i varijanti ljepote :))
svet jer je Božje stvorenje i
smislen (ima smisao) jer služi kao pomoć drugim ljudima u pronalasku svog smisla
Flickr.commuseivaticani.vaAll rights reserved
Kad je Bog stvorio Adama i Evu, naglašeno je da je stvorio muško i žensko, znači naglašena je važnost spola.
Nije rečeno da je Bog stvorio crnce, bijelce ili pripadnike žute rase, visoke, niske, mršave, debele, crnokose, plavokose…, nego “muško i žensko stvori ih”.
Prva zapovijed koju im je dao je da se plode i množe te napune zemlju i sebi je podlože. Nije im prvo rekao da ne kradu, da ne lažu, da ne psuju. Iz toga proizlazi važnost spola u definiranju i formiranju osobe, a s obzirom da smo jedinstveni i imamo smisao, iz toga proizlazi da spol nije slučajnost, nego je dan kako bi pomogao u formiranju ličnosti osobe od trenutka začeća. S obzirom da imamo smisao, žena pomaže muškarcu da otkrije svoj smisao, a muškarac ženi da otkrije svoj smisao.
Upravo zato su spol i spolnost toliko napadani, a sve aktivnosti koje se provode s ciljem promjene društvene paradigme odvijaju se na području spola i spolnosti, odnosno nastanka života (rodna ideologija, abortus, eutanazija, umjetna oplodnja, zdravstveni odgoj…) Jeste li primijetili? Ako se čovjeku uništi slika o njemu kao Božjoj slici, onda je, pod krinkom slobode, sve dopušteno i normalno.
Kamo idemo (odlazimo)?
Dok smo živi, živimo ovozemaljski život. U trenutku smrti, prelazimo iz ovozemaljskog života u vječnost jer smrt nije kraj niti je ovozemaljski život sam sebi svrha.
Živeći iz dana u dan, zaokupljeni smo s puno zadataka, obveza, problema, zahtjeva. Uvijek smo u vremenskom škripcu te je teško razmišljati o vječnosti, tj. razmišljati o nečemu što nam se čini tako dalekim. Možemo živjeti zdravim životom, brinuti se o zdravlju i produljivati život, ali ono što je neizbježno je ovozemaljska smrt.
Nakon smrti, postoje dvije mogućnosti: raj ili pakao. Ako znamo kamo idemo, odnosno kamo želimo ići, odnosno kamo stremimo, onda se već danas za to moramo pripremati i živjeti u skladu s tim.
Ako znamo kamo idemo, onda ćemo se koristiti svakim darovanim sredstvom (molitva, ispovijed, misa) koje će nam pomagati na našem putu.
Ako ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar jer će nas svaki put dovesti nekamo, dovesti do nečega, ali je kvaka u tome što to najčešće neće biti ono što će nam se svidjeti, ono što smo očekivali, ono za što smo stvoreni i ono čemu se nada naša duša.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 