Oznaka: Ljudsko dostojanstvo

Humanae Vitae: o kontracepciji

Objavljeno: 7. pro 2014.

Primjena kontracepcije svodi čin žene i muškarca na odnos kakvog imaju dva muškarca ili dvije žene, a u odnosu na ljubav, taj čin koji bi trebao biti odraz ljubavi, svodi se na sebičnost jer se osoba okreće sama sebi i ne daje se u potpunosti drugoj osobi.

Kontracepcija je bila jedan od argumenata za legalizaciju istospolnih “brakova”. Protuprirodno je i moralno neuredno koristiti kontracepciju kako bi se prevario dar plodnosti. Tada govorimo o oholosti i sebičnosti, a to je Luciferov pad.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

Ljubav je slobodna, voljna odluka i slobodno sebedarje jedne osobe drugoj. Te slobode nema prilikom upotrebe kontracepcije jer se njome osoba brani od druge osobe, brani se od drugog dijela osobe, ne želi jedan dio te osobe. Kontracepcija poručuje kako osoba ne želi drugu osobu u potpunosti, da joj ne vjeruje u potpunosti, da je ne ljubi pravom ljubavlju jer, da je ljubi pravom ljubavlju, ne bi postavljala uvjete i prepreke toj ljubavi. Kontracepcija jako dobro i vizualno naglašava te uvjete i prepreke.

To bi trebala biti ljubav?

S obzirom da to nije ljubav, radi se o čistoj sebičnosti (egoizmu) te osjetilnom i osjećajnom subjektivizmu.

Radi se o sebičnosti jer osobe jedna u drugoj vide samo spolnu vrijednost koja treba poslužiti za zadovoljenje vlastite ugode. Tako se osobe doslovno pretvore u objekt koji ima samo tu karakteristiku koja je prepoznata jer treba poslužiti za zadovoljenje osjetilne ugode. Zato je kontracepcija moralno neprihvatljiva. Ona stvara krivotvorinu ljubavi. Ona stvara laž, komociju i neodgovornost.

Ljubav je i odgovornost za drugu osobu. Voli li vas netko ako narušava vaše zdravstveno stanje (fizičko, psihičko i duhovno)?

Bog je ljubav, a ljubav stvara. Bog je tvorac života, gospodar života i smrti. On želi čovjeka kao su-tvorca novog života te mu je zato i rekao da se plodi i množi, ali odluku o životu i smrti nema pravo donijeti čovjek. Bog je stvoritelj svega pa i novog života, a čovjek može samo sa zahvalnošću prigrliti mogućnost sudjelovanja u tome. Tijelo je hram Duha Svetoga, a Duh Sveti je ljubav, stvaralačka snaga i krecija, a ne destrukcija.

Evo stava KC na samom početku teksta: kontracepcija u bilo kojem obliku i načinu je moralno neprihvatljiva za katolike, a njezina upotreba je teški grijeh i zabrana sakramentalnom životu jer je ljubav kreacija, a ne destrukcija.

Ako baš želite: kontracepcija je moralno neprihvatljiva jer je Bog tako rekao, a to je rekao načinom na koji je stvorio svijet, time kako ga je zamislio, a to govori i antropološkim istinama o tome tko je čovjek i koji je njegov smisao života.

Gotovo redovita reakcija velikog broja ljudi kada Crkva podsjeća i ističe ispravni stav o bioetičkim pitanjima je: “Otkud Crkvi pravo da se petlja u ta pitanja? Otkud Crkvi pravo da se petlja u moj krevet, moje pravo na izbor i moje odluke? Neka se drži oltara i bavi se svojom zadaćom!”

Ono što ti ljudi ne razumiju je da se u svim tim slučajevima Crkva i bavi svojom zadaćom, radi točno ono za što je nadležna i na što je pozvana. Crkva se ne petlja u vaš krevet i vaša prava, nego naučava istinski nauk za dobrobit čovjeka, a  koji je u službi Istine. To što su ljudi skloni Istinu prilagoditi samima sebi iz razno raznih razloga i dobiti “istinu” te se obmanuti lažima, to je druga stvar. Naravno da u tom slučaju čovjeku smeta Istina i onaj tko je govori.

Papa Pavao VI. objavio je encikliku “Humanae Vitae”1968.

U godinama prije objave enciklike, na Papu je vršen pritisak od strane interesne skupine koja je obilato financirala programe kontrole rasta stanovnika. Neslužbeni predstavnik te interesne skupine, a koja je danas više nego ikad aktivna po pitanju kontrole rasta populacije, pripadnik američke naftaške poduzetničke obitelji, došao je u posjet Papi s nadom da će Papa promijeniti temeljni nauk Katoličke crkve, odustati od naučavanja da je brak neraskidiva veza dvojakog značenja: otvorenosti prema životu i izraza ljubavi te da će u encikliku ubaciti dopuštenje o upotrebi kontracepcije bar kao izuzetak u nekim slučajevima. Predstavnik se malo zeznuo jer čak ni Papa nema ovlasti promijeniti temeljni nauk Crkve jer ga je postavio sam Isus, jer je on  apsolutna istina i usklađen je s pravom biti čovjeka. To su svi temelji vjere i uglavnom sva ona pitanja koja mediji vole spominjati – narav i nerazrješivost ženidbe, žene svećenice, istospolni brakovi, rodna ideologija, početak ljudskog života, umjetna oplodnja …

Papino tumačenje u enciklici uključuje pojam ‘odgovorno roditeljstvo’.

‘Odgovorno roditeljstvo’ je pojam kojeg je izvorno prvo počela koristiti Crkva i podrazumijeva da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete”, mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da “privremeno ili trajno ne rode dijete”. Bitno je istaknuti da ‘odgovorno roditeljstvo’ ne narušava narav braka jer poštuje prirodni zakon (promjenu plodnih razdoblja u ženinom ciklusu), tj. muž i žena poštuju prirodni zakon te se prema njemu i (ne)ponašaju.

Za razliku od toga, kontracepcija, tj. parovi koji koriste konracepciju, ne poštuju prirodne zakonitosti te ne ‘odgajaju’ svoj nagon, nego dopuštaju da nagon gospodari njima uvjeravajući ih da se i tada radi o ljubavi.

Kontracepcija je prepreka koja onemogućava ispravno življenje braka, tj. prakticiranje spolnih odnosa, dok je prirodno planiranje obitelji poštovanje ženine prirode koje ne stvara zapreku ispravnom življenju braka. Kasnije su pojam “odgovorno roditeljstvo” počele koristiti abortivne klinike i dale su mu potpuno drugo značenje.

Predstavnik, a ako me sjećanje ne vara, radilo se o članu obitelji Rockefeller, i ta interesna skupina jako dobro znaju da zlo nema šanse pred Dobrom pa pokušavaju zemaljskog nasljednika Isusa (to je Papa) i poglavara Katoličke crkve odvratiti od Istine. Znaju da bi im u tom slučaju put bio otvoren prema potpunom uništenju ljudskog dostojanstva koje je ionako na niskim granama.

Predstavnik nije postigao ono po što je  došao u Rim. Papa se u obraćanju vjernicima, ali i institucijama, držao nauka Crkve te je isticao da umjetna kontrola rađanja narušava ljudsko dostojanstvo. U govoru u Skupštini UN-a kojeg je održao ubrzo nakon posjeta predstavnika spomenute interesne skupine, Papa ističe da se mora poštivati život, da se životu mora odati najveće priznanje i mora mu se naći razumna obrana. Papa članovima Skupštine govori:

      “…Vaša je zadaća brinuti se da na stolovima čovječanstva bude dovoljno kruha, umjesto da, suprotno svakom razumu, unaprjeđujete umjetnu kontrolu rađanja kako biste smanjili broj uzvanika na životnoj gozbi…”.

Doista, hajdemo razmisliti.

Treba li se jedan poduzetnik ili političar baviti širenjem i razvojem poslovanja te olakšanjem uvjeta za poslovanje ili kontrolom broja stanovnika?

Je li problem gladnih obitelji to što nemaju posao ili to što imaju djecu?

Jesu li ljudi u Africi gladni zato što ih je previše i još im se povećava broj ili zato što su opljačkana, osiromašena, kolonizirana, nemaju posao i obrazovanje?

Stvarno mislite da bi ljudi u Africi bili siti i imali što jesti da obitelj čini samo bračni par bez djece ili da imaju samo jedno dijete? Ja nisam sigurna u to jer, kao što sam već pisala, nije problem u tome da nema/neće biti hrane, nego u tome kako je hrana/bogatstvo raspoređeno, a raspoređeno je krivo zbog ljudske pohlepe, ali i različitih radnih navika.

Nećemo valjda problem ljudske pohlepe i zloće rješavati na način da ćemo tu pohlepu i zloću “hraniti”, a ubijati i poništavati stvarnu narav i svrhu braka? To je kao da liječnik rak liječi gipsom ili virusnu prehladu antibioticima (usporedba nikako u potpunosti ne odgovara pitanju kontracepcije jer je to pitanje neusporedivo važnije). Zašto liječnik, u ovom slučaju spomenuta interesna skupina, želi “virusnu prehladu liječiti antibioticima”?

Zašto posljedicama pripisuju pogrešne uzroke i samim time krive terapije?

Neosporno je pravo da svatko svoj novac troši kako želi, ali kad se taj novac koristi tako da se onemogućava pravo na život drugim ljudima, onda je to nedopustivo zadiranje u tuđi život te se radi o geopolitici koja je osmišljena protiv čovjeka samo zato što se netko klanja bogu novca. Zbog toga, marketinški odjel geopolitike mora promijeniti shvaćanje i razmišljanje ljudi tako da oni misle da su djeca problem, smetnja, da čovjek i u seksu mora štiti svoje interese od “nametnika” i “neželjenog ploda ljubavi”.

O kakvoj se ljubavi radi ako postoji neželjeni plod te ljubavi? Može li postojati neželjeni plod ljubavi ako se radi o ljubavi? To bi značilo da naša ljubav nije onakva kakvom je predstavljamo drugima i da se radi o laži.

Bog odlučuje kad će nastati novi život, a mi moramo biti odgovorni – otvoreni za život, ali, uzimajući u obzir gore spomenute zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete pojedinca, odnosno obitelji, surađivati s Bogom.

Jeste li znali da je kontracepcijsku pilulu, koja je i abortivno, a ne samo kontracepcijsko sredstvo, izumio muškarac Carl Djerassi 60.-ih godina 20.st. gotovo u isto vrijeme kada je Papa objavio encikliku i isticao nauk Crkve o kontracepciji, ali i u vrijeme kada je predstavnik došao u posjet Papi? Papa je isticao i predvidio ozbiljne posljedice u slučaju da bračnom činu bude oduzeta uloga rađanja, a danas svjedočimo svemu što je Papa istaknuo 60.-ih godina jer se prirodni (naravni, upisani, urođeni) moralni zakon miče iz ljudske svijesti. Uz moralno pitanje, pitanje kontracepcije je i zdravstveno pitanje jer su mnogobrojna istraživanja potvrdila da je jako štetna za zdravlje, što je i logično. Netko zarađuje na vašem uništavanju spolnosti i zdravlja uz vaš pristanak.

Papa je isticao sljedeće:

  • 1. “Otvara se širok i lagan put bračnoj nevjeri, put k općem srozavanju morala.” (Hm, zvuči li vam poznato? Živimo u društvu gdje je preljub nešto skoro normalno, a velik broj ljudi si i ne postavlja baš “previsoke” ciljeve i uvjeravaju sve oko sebe da se potiv toga “jednostavno ne mogu boriti” pa su zadovoljni ako partner/ica za to ne sazna)
  • 2. “Muževi bi mogli izgubiti poštovanje prema ženi, ne uzimati u obzir njezinu tjelesnu i duševnu ravnotežu, svesti je na puko oruđe svoje požude, ne odnositi se više prema njoj kao prema svojoj bračnoj družici kojoj treba pružati dužnu pažnju i iskazivati ljubav”.
  • 3. Državnim bi se vlastima time dala u ruke opasna moć. “Tko bi mogao spriječiti vlade da promiču onaj način sprječavanja začeća koji drže najdjelotvornijim i čak odrede njegovu opću primjenu”? (čl. 17.)

Nažalost, u prenošenju tih poruka i tog dijela nauka, biskupi nekih država/biskupija nisu ispravno prenosili Papine riječi te su pitanje kontracepcije držali moralno neutralnim, izbor prepuštali bračnim parovima te tako otkazali poslušnost Papi i nauku. Posljedice odluke tih biskupa su jako velike jer i danas jako velik broj katolika ne zna da je upotreba kontracepcije protivna nauku Crkve kojoj pripadaju te da ona nagrđuje i izruguje narav braka.

2008. godine, kardinal Christoph Schonborn je rekao:

        “Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina, Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti. 1968. je rekla NE enciklici Pavla VI., nekoliko godina kasnije je prihvatila Pravila o rokovima pobačaja (moja nap.: Koji apsurd! Po kojoj je logici određivana granica za “dozvoljeni” i “nedozvoljeni” pobačaj? Nešto što se razvije u potpuno ljudsko biće je živo u svim fazama jednostavno zato što se drugačije ne bi moglo roditi ljudsko biće. Može li od nečega mrtvog nastati nešto živo?), a na kraju je prihvatila i “istospolni brak”.

Nažalost, sva Papina predviđanja ostvarena su.

Brakovi i veze raspadaju se, a samo se rijetki pitaju ima li to veze s time da, zapravo, i nisu živjeli u pravom braku jer su uništili pravu narav braka. Upotreba kontracepcije bila je i objašnjenje zašto se “mogu” legalizirati istospolni “brakovi”. Ako muž i žena namjerno čine svoj spolni bračni čin neplodnim, koja je razlika između takvog čina i istospolnog čina? Oba su protuprirodna (protunaravna) i neplodna, iako su istospolna trajno neplodna, a tako će i ostati zauvijek.

Prije dva- tri tjedna ponovno se otkrila prijevara s cjepivima kada je u cjepivima protiv tetanusa, a koja su korištena na dva milijuna djevojčica i žena u Keniji, otkriveno da se radi o cjepivima za prisilnu i tajnu sterilizaciju (napomena: ovo nikako ne izražava moj stav o općenitom cijepljenju djece. To nije tema, a ja nisam protiv cijepljenja. Protivim se cijepljenju protiv bilo koje bolesti koja se prenosi spolnim putem i protivim se cjepivima testiranim/dobivenim od ubijene nerođene djece. Ovim putem apeliram na znanstvenike i zdravstvene djelatnike: budite oprezni jer ima puno zamki i u medicini i istraživanjima). Da se radi o pravom skandalu, zaslužni su UN i Svjetska zdravstvena organizacija koji su sudjelovali u cijelom slučaju. Da nešto nije u redu, upozorili su liječnici iz Kenijskog društva katoličkih liječnika te se uključila i Kenijska biskupska konferencija. Korumpirana kenijska vlada je dopustila cjepivo jer ih tako razvijene države ucjenjuju za financijsku pomoć. Vidjet ćemo kako će istraga završiti. Ono što je nedopustivo i suludo je ideja po kojoj bi neka vlada ili interesna skupina smjela odlučivati hoćete li vi imati djece te, ako odluče da vi nemate pravo na to, sterilizirati vas. Otkud nekome uopće pomisao da je njegova moć odlučivanja o nastanku novog života i otkud nekome pomisao da ima pravo određivati koliko ćemo imati djece?

Koje je rješenje? Jedno i jedino: smisleni odgoj s ispravnim vrijednostima. Nažalost, velik broj roditelja ne odgaja svoju djecu, već to prepušta institucijama, dadiljama i drugim akterima. To znači da principe života toj djeci ne prenose roditelji, nego netko iz institucija ili treće osobe.

U članku sam se referirala i na interesne skupine i njihovo zalaganje za pogubne ideje. One su prisutne i rade mnoga zla po svijetu, ali o nama ovisi hoćemo li prihvatiti njihovo viđenje stvari ili ćemo ostati vjerni Božjem nauku i smislu o kojoj god se temi radilo.

Ako vam nije dovoljan duhovno-moralno-psihički razlog, onda vas možda uvjeri financijski.

Trošite novac i financirate mnogobrojne članove obitelji koje stoje iza agende kontrole populacije (oni svi imaju puno djece), plaćate nekome da vam uništava duhovno, tjelesno i psihičko zdravlje te plaćate nekome da vam smanji kvalitetu seksualnog života. Na kraju opet dođe vama na naplatu neplodnost i druge životne komplikacije jer je, kao i kod svake druge naše odluke, loptica odgovornosti na nama.

“Mali šef”🎬

Čula sam podatak da, prema nekom relevantnom istraživanju provedenom u Švedskoj kojeg mi se nije dalo tražiti, 2/3 Šveđana smatra kako životinje i čovjek imaju jednako dostojanstvo.

Moram biti iskrena i reći kako me taj podatak, ako je točan, ne iznenađuje. Rezultat bi bio sličan i da se istraživanje provelo u nekoj državi Zapadne Europe.

Zašto me to ne iznenađuje?

Zato što je svijet toliko zagrizao u new age i relativističku istinu da niječe postojanje apsolutne istine, iako je ona stvarna. Ta istina je Božji poredak i viđenje.

Jedino biće koje ima dostojanstvo je čovjek kojem je Bog jedinom dao svoj dah (dušu) te mu rekao da se plodi&množi te gospodari. Životinje su dane čovjeku za preživljavanje, a ne obrnuto. Mnoge stvari, pa i životinje, mogu imati ili imaju vrijednost, ali dostojanstvo ima samo čovjek jer je samo on stvoren na sliku Božju. Jedino je čovjeku Bog dao dušu (duh), razum, emocije i spoznaju. Jedino je čovjek duša, duh i tijelo s dostojanstvom.

“Mali Šef” dobro se uklapa u ovu temu. On je beba direktor na zadatku, a cijela priča ispričana je iz perspektive sedmogodišnjeg dječaka Tima koji jednoga dana dobiva brata i to, ni manje ni više, nego Malog šefa koji zadobiva svu pozornost i postavlja svoja pravila.

Kako će se Tim i Mali Šef slagati te kako će riješiti problem nedostatka beba i ljubavi prema bebama jer sva ljubav odlazi na psiće kućne ljubimce? Ljubav prema životinjama dovela je do manjka beba, a to je dovelo do toga da je Mali Šef postao direktor s posebnim zadatkom. Kakve veze to ima s toplinom, ljubavlju i odgojem u obitelji, pogledajte u filmu “The Boss Baby”.

Izvještaj Atlantis: raskrinkavanje medijskih laži o rodnom narativu

Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.

Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.

McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).

Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.

S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.

(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )

“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.

Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.

Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’

Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:

  • Uvjerenje da je seksualna orijentacija urođeno, biološki nepromjenjivo ljudsko svojstvo (da se ljudi tako rode) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
  • Također, uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu (tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca”) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
  • Tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastavit će ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi. Ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji
  • Ne-heteroseksualni i transrodni ljudi imaju više stope problema s mentalnim zdravljem (anksioznost, depresija, samoubojstvo), kao i bihevioralnih i društvenih problema (zloporaba opojnih tvari, nasilje partnera) od opće populacije. Eventualna diskriminacija tih skupina ne objašnjava cjelokupnu razliku u stopama, odnosno razlika u stopama dolazi od toga što su ta stanja intrizično u neskladu s čovjekom

Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.

Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:

Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.  

Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.

Što objašnjava ove tragične ishode?

Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’

Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.

Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.

Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.

Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’

Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.

Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’

Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.

Piše: Ryan T. Anderson

Izvor: narod.hr/dailysignal.com

Posljedice seksualne revolucije za žene

Sljedeći tekst je preuzet iz knjige “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”, Thomasa G. Morrowa. Pročitala sam knjigu prije nekoliko godina i pomalo zaboravila na nju, sve dok nisam naišla na članak s dijelovima pa je ovo prilika za objavu jednog njezinog dijela.

ULOMAK IZ KNJIGE

“Mlada žena jednom mi je rekla da je spavala sa svojim dečkom. Kako se nije činila impresioniranom zabranom predbračnog spolnog odnosa koja se nalazi u Sv. pismu, rekao sam joj: ‘Znaš, ti si njegov rob.’ Njezine su se oči raširile, a zatim je odvratila: ‘U pravu ste. On se nije obvezao, ali ja jesam. Ja, sada nakon što smo to učinili, ne želim ponovno izlaziti i tražiti nekoga drugoga, ali on bi mogao. Nema više spolnih odnosa!’

Training Saints

Drugu ženu bilo je strah reći svom ‘katoličkom’ dečku da s njim više neće spavati. Strahovala je da bi mogao prekinuti s njom. Napokon mu je rekla i on nije prekinuo vezu. Nakon još nekoliko izlazaka, ona je odlučila prekinuti s njim jer ga nije zbilja voljela. I učinila je to! Dok su spavali zajedno, nije mogla vidjeti koliko je njihov odnos bio loš zato što ga je pokušavala spasiti. Kad se odmaknula od svega, mogla je objektivnije gledati i vidjela je koliko je bila nesretna.

Sve to jednostavno upućuje na ono što su mudri znali stoljećima: predbračnim spolnim odnosom najviše mogu izgubiti žene. Modernim rječnikom, seksualna je revolucija bila loša za sve, ali žene su dobile najgori dio.

Zašto je seksualna revolucija bila tako loša za žene?

Kad žena ima spolni odnos s muškarcem, ona se veže za njega i osjeća obvezu biti s njim zato što je vjerodostojnija od njega. Muškarac se ne osjeća nužno obveznim nakon što je sudjelovao u spolnom odnosu. Ono što slijedi je odnos u kojem se jedna osoba osjeća obveznom, a druga ne. Žena je sklona trpiti njegovo loše ponašanje jer ona ne želi izlaziti i tražiti nekog drugog. Ako muškarac podlegne svojoj niskoj prirodi, sklon je biti sve bezbrižniji u načinu na koji se odnosi prema njoj jer otkriva da će ona to prihvatiti. Često je rezultat loše ponašanje prema ženama prije braka, a ako do braka dođe, jednako loše ili još gore ponašanje.

U ranim šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, žene su se počele sve više i više slagati s nemoralnim zahtjevima muškaraca i to je bio početak izloženosti lošijem ponašanju.

Do ranih sedamdesetih, mnogim je ženama toga bilo dosta i feministička je revolucija najozbiljnije započela. Vođe su obavile predivan posao u prepoznavanju problema, ali njihovo rješenje bilo je gore nego sam problem.

Odlučile su da žene mogu biti poput muškaraca – pozivajući muškarce na izlazak ako bi tako htjele, plaćajući za pratnju ako bi izabrale tako i upuštajući se u pregršt spolnih odnosa, sve dok mogu obavljati pobačaje da bi sakrile vlastite pogreške. Nažalost, žene ne mogu uživati u usputnom seksu, a da ne učine nasilje nad svojom vlastitom prirodom. Naravno, to isto vrijedi i za pobačaj.

Taj je trend učinio jaz među spolovima još dubljim. Stopa pobačaja se udvostručila od 1960-ih, a neke procjene tvrde da su i do 50% članova NOW-a (National Organization for Women – op. grupa koja se u SAD-u bori za prava žena) lezbijke. Jasno je da verzija feminizma koji zastupa NOW ne daje rezultate.

I drugi su započeli istupati s istim zaključkom.

Danielle Chrittendon  u “What Our Mother Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Woman” (op. Što nam naše majke nisu rekle: Zašto moderna žena nije sretna) piše:

‘… žena koja danas odrasta, brzo otkriva da uživa u jamstvu ‘seksualne kvalitete’: pravu da vodi ljubav s muškarcem i zatim ga nikad ponovno ne vidi; pravu da bude uvrijeđena i ponižena ako odbije muškarčeve pokušaje prilaženja; pravu da dobije spolno prenosivu bolest koja je, kao bonus, može ostaviti neplodnom; pravu na pobačaj kada stvari krenu loše ili, što se može dogoditi, pravu da zatrudni izvan braka. Zaista, u svim obećanjima koja su nam dana oko naše sposobnosti da steknemo slobodu i neovisnost kao žene, obećanje spolne emancipacije moglo bi biti najnestvarnije…’

U knjizi “A Return to Modesty” (op. Povratak umjerenosti), Wendy Shallit ističe:

‘Čudan način na koji naša kultura pokušava zaustaviti mlade žene od traženja nečega iznad ‘samo seksa’, način na koji nas pokušava riješiti naših romantičnih nadanja ili naših neprilika i naših ‘hladnih tuševa’, pogrešno je upravljeno zalaganje. To je, ovdje ću pokazati, ništa manje nego pokušaj da se ženstvenost izliječi od sebe same, a što nas je u mnogo slučajeva dovelo u opasnost.’

I doista, ona vrlo efektno obrazlaže, služeći se člancima koje su napisali sami ti osloboditelji u časopisima Cosmopolitan, Elle i Mademoiselle.

Kolumnistica Mona Charen je, prije nekog vremena, smatrala da je program apstinencije pod nazivom ‘Best Friends’ koji pomaže djevojkama u srednjoj školi da odgode spolnu aktivnost, odbiju drogu i alkohol te izgrade pravo samopoštovanje, vratio tim djevojkama njihovu ženstvenost.

Poanta je da žene mogu ponovo uspostaviti svoje ženstveno dostojanstvo životom kršćanske čednosti, pomažući tako ujedno sebi i svojim muškarcima da budu spašeni.

Ako muškarci ne žele izdići kulturu na kršćansku razinu tada to mogu učiniti žene, kao što su to činile stoljećima.

Biskup Fulton J. Sheen imao je jasan uvid kada je izjavio da je razina  civilizacije svakog društva uvijek određena ženama. Ako žene odbiju sudjelovati u predbračnom seksu i inzistiraju da se muškarci prema njima odnose na dobar način prije braka i u samom braku, one će uzdići razinu na kojoj se nalazi cijela kultura.”

Kao zaključak mogu reći svoje mišljenje oko sukoba spolova. Taj problem neće se riješiti ako se žene ponašaju kao muškarci ili obrnuto. Upravo suprotno. Problem će se riješiti kada se žene opet počnu ponašati u skladu sa svojom prirodom.

Jednako tako, problem hiperseksualizacije mladih, pa kasnije i cjelokupnog društva jer ti mladi odrastaju, ne rješava se dijeljenjem kontracepcije, laganjem ‘bit će sve ok’ i omogućavanjem abortusa, nego upravo suprotno – govorenjem istine. Samo istina jer je ona upisana u svakog čovjeka. Kad ona govori, nije potrebno ništa drugo jer se izbori sama za sebe. Samo ako se živi u skladu s njom, društvo ide naprijed, a mladi se ne osjećaju loše.

Samo hrabro!

Svi smo mi napukli vrčići

“Neki je trgovac svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima.

Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.

LC
Privatno vlasništvo, all rights reserved

Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:

‘Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!’

Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:

‘Pogledaj rub ceste!’

‘Prelijep je, pun cvijeća!’, odgovori vrč.

‘Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti ako Ga zamolimo.'”

Nepoznati autor

Lažni humanizam i njegovo djelovanje

Proteklih se tjedana otvorilo puno tema vezanih za bioetiku, odnosno za slobodu i moral u svijetu i Hrvatskoj.

U SAD-u je 400 multinacionalnih kompanija potpisalo dopis kojim vrše pritisak na Vrhovni sud koji će u lipnju donijeti odluku o (ne)priznavanju istospolnih brakova u svim saveznim državama. Tih 400 multinacionalnih kompanija lobira za hitno proglašenje istospolnih brakova valjanim u svim saveznim državama.

Nastavi čitati “Lažni humanizam i njegovo djelovanje”

Teologija tijela IV/Theology of Body IV

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

“Teologija tijela Ivana Pavla II. je integralni pristup spolnosti/tjelesnosti ili još dublje – egzistenciji, dakle svemu što činimo tijelom.

Nastavi čitati “Teologija tijela IV/Theology of Body IV”

Teologija tijela II/Theology of Body II

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Treći najveći iskorak u povijesti Crkve

“Neki teolozi smatraju da je papa Ivan Pavao II., obznanjivanjem teologije tijela, dao treći najveći doprinos teologiji u povijesti Katoličke crkve.

Prvi je bio sveti Augustin koji je spojio kršćanstvo s Platonom, a drugi je bio sveti Toma Akvinski iz 13. stoljeća koji je kršćanske istine spojio s Aristotelovim učenjem.

Zanimljivo je da se od 13. stoljeća pa do Ivana Pavla II. nije puno toga promijenilo.

Ivan Pavao II. je napravio treći najveći iskorak u povijesti kršćanstva spojivši objavu kršćanske istine s ljudskim iskustvom – to je fenomenološki pristup koji polazi od iskustva k njegovu tumačenju.

Nastavi čitati “Teologija tijela II/Theology of Body II”

Priziv savjesti

Bioetička i moralna pitanja postoje oduvijek, kao i napadi na njih.

Jedino je različit intenzitet kojim se napadaju.

Ova pitanja nisu se pojavila nedavno ili tek sada kad se agresivno napadaju po medijima. Bila su prisutna i ranije, ali možda se nisu toliko javno napadala. Nije bilo prisutno ozračje u javnosti koje, osobu koja izjavi da je “za život” ili protiv ideologije feminizma ili rodne ideologije, toliko napada i stvara pritisak na nju. Taj pritisak i zlostavljanje mogu rezultirati otkazom, šikaniranjem i napastovanjem na poslu (zašto bi netko imao pravo reći na poslu da je “za život”, kad je to pravo rezervirano isključivo za onoga tko je “za izbor”?). U slučaju poznatih osoba, svrstavanje sebe na stranu “za život” može rezultirati otkazivanjem ugovora, uloga, sponzorskih ugovora, koncerata i sl.

Doritos commercial

Ova pitanja su jako važna.

Obrađujem ih na blogu jer želim potaknuti svakoga na angažman i sudjelovanje u zaštiti ljudskog dostojanstva. To se prvenstveno postiže ispravnim životom, a manje aktivizmom.

Pišem i o mnogim interesnim skupinama koje financiraju pokrete i postupke koji ubijaju ljudski život i ljudsko dostojanstvo. One žele napraviti promjenu kulturno-vrijednosne paradigme.

Moj cilj nije poticanje straha od interesnih skupina i stav kako ništa ne možemo promijeniti. 

Možemo promijeniti puno toga. 

Naravno, ne možemo izravno utjecati na nekog milijardera koji ima naopako postavljene temelje sklone sotonizmu (što ima svaka osoba koja podupire kulturu smrti). Jednako tako, on ima pravo odrediti način distribuiranja i trošenja vlastitih novčanih sredstva (ekonomska sloboda mora se poštovati).

Ono što možemo je živjeti ono što je ispravno i potaknuti i druge na takav život.

Samo istina oslobađa. Kad čovjek živi istinu, tada se događaju promjene.

Poštivanje morala u svim ovim pitanjima nije nešto što treba očekivati samo od ostalih ljudi. Ta problematika ne može se podizati isključivo na visoku razinu (politiku, milijardere “filantrope”, zakonodavstvo, interesne skupine), nego su to pitanja koja zahtijevaju poštivanje i od strane tebe i mene. Drugim riječima, prosječni građanin mora živjeti te istine, poštovati i štititi ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti, angažirati se u njihovoj zaštiti, stvarati obiteljsko ozračje otvoreno još jednoj bebi više u vlastitom domu, a onda će se stvari pokrenuti i na višim razinama.

Nažalost, onaj tko ima veću moć, financijsku snagu i utjecaj može napraviti i više zla, ali vjera, molitva i djela “običnih” stanovnika naše Zemlje kao zadovoljština za grijehe, sudjeluju u pobjedi dobra nad zlim. Ono što želim reći je i kako nisu sve bogate osobe zle. Ima i siromašnih koji su zli i koji pohlepom, zavišću i tračevima naprave toliko zla. UVIJEK treba krenuti od sebe.

U posljednje dvije-tri godine, zahuktale su se bioetičke rasprave u javnom prostoru u Hrvatskoj.

Također, pojavile su se i aktivirale udruge za zaštitu ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti.

Te konzervativne udruge boljim argumentima (imaju bolje argumente jer govore istinu, jer su u službi istine protiv koje laž nema šanse) pobijaju sve argumente udruga koje promoviraju kulturu smrti. One ne dobivaju ni približno toliko medijskog prostora koliko dobivaju druge udruge; ne financiraju se iz državnog proračuna; ne podupiru ih ministri; njihovim aktivnostima ne marširaju ministri, a mediji ih, kad ih i spomenu, nazivaju pogrdnim imenima, “kato-talibanima”, kao što bi i mene. Ne mogu reći da se slažem sa svim načinima djelovanja konzervativnih udruga, ali imamo iste vrijednosti.

Nedavno su se predstavnici nekih udruga za izbor pobunili i zabrinuli jer se u Hrvatskoj aktivirala javnost koja je za zaštitu ljudskog dostojanstva. Ne znam, možda ti predstavnici misle da oni imaju isključivo pravo djelovanja, da se smije čuti samo njihov glas (kojeg podupire tek mali dio stanovnika RH). Razumijem da te udruge moraju opravdati novac koji dobivaju od poreznih obveznika i stranih “dobrotvora” koji rovare po Hrvatskoj, ali uzimati “autorizacijsko” i isključivo pravo bavljenja određenim temama je malo previše, čak i od tih i takvih članova tih i takvih udruga. 

Posljednja dva-tri mjeseca, povela se rasprava o prizivu savjesti liječnika.

U javnosti su se pojavili slučajevi medicinske sestre iz Knina koja nije htjela asistirati u izvršavanju pobačaja; liječnice iz Vukovara koja nije htjela raditi pobačaje; a liječnici iz bolnice Sveti Duh kolektivno su potpisali priziv savjesti i ne izvode pobačaje. Na moju žalost, i dalje izvode jednako neprihvatljiv postupak umjetne oplodnje. Sretna sam zbog nevršenja pobačaja i nadam se kako će priziv savjesti proširiti i na područje umjetne oplodnje i drugih medicinskih postupaka koji također krše pravo na život, ljudsko dostojanstvo i Božje pravo stvaranja. 

Naravno, odmah su se javile feminističke i druge udruge za izbor koje su neugodno iznenađene odlukom liječnika te ih optužuju da ženama onemogućuju donošenje odluke o ubojstvu vlastitog djeteta (!!!), a koje je zapakirano u “pravo na izbor”. 

Pravo na izbor čega?

Pravo na izbor duljine i boje kose – da.

Pravo na šminkanje – da.

Pravo na ispravno plaćen i cijenjen rad – da.

Pravo na izbor upuštanja u seksualne odnose (kada, gdje, s kim, koliko puta, da, ne) – da.

Pravo na prirodno planiranje obitelji – da.

Pravo na ubijanje drugog ljudskog života koji se prvih devet mjeseci svog života nalazi u tijelu drugog ljudskog bića, a u potpunosti je nova individua, – ne.

Pravo na izbor u kontekstu života ionako ne postoji, ali to pravo pod kojim se trpa svašta definitivno mora kapitulirati pred začećem novog života. Pravo na izbor postoji u svim koracima koji prethode mogućnosti i nastanku novog života. Nakon toga, pravo na život je jedino primjenjivo pravo.

Zašto bi netko morao držati ljestve osobi koja želi počiniti zločin?

Priziv savjesti u medicinskoj struci definiran je u Zakonu o liječništvu: “Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca” (Zakon o liječništvu, čl. 20).

Izvor: nepoznat

Ne volim spektakle, ali razumijem da ljudi nisu upoznati s katoličkom vjerom. Nisu saživljeni s onim s čime sam ja pa se događaju situacije poput sljedeće.

Pravu je buru izazvala propovijed don Damira Stojića, studentskog kapelana iz Zagreba, koju je održao na Božićnoj misi.

U propovijedi je istaknuo da bi Herod bio presretan u današnjoj Europi. Uz tehnologiju kojom se danas rade pobačaji, mogao bi izvesti pokolj Nevine dječice puno čišće i sterilnije bez otpora javnosti. (usp. Herod je naredio ubojstvo sve muške novorođenčadi u Betlehemu i okolici do dvije godine starosti, što bi trebalo pokriti razdoblje u kojem je Isus rođen. Htio je biti siguran da je ubio novorođenog Kralja, Isusa, jer je mislio da je Isus zemaljski kralj. Bojao se za svoju vlast. Anđeo je javio Josipu u snu što se sprema pa su Josip i Marija uspjeli pobjeći s Isusom u Egipat. Crkva slavi blagdan Nevine dječice 28.12.). 

Don Damir pitao je koja je razlika između onoga što je radio Herod i onoga što mi radimo po Zakonu o pobačaju.

Nadalje, istaknuo je da su u vinkovačkoj bolnici, u kojoj su svi liječnici potpisali priziv savjesti, spremni dovesti liječnuke iz susjednih država kako bi radili pobačaje(!!!).

Možete li zamisliti toliku opačinu u kojoj bi se dovodili liječnici koji će raditi ubojstva nerođene djece u ¸Hrvatskoj – državi koja ima ogroman minus u prirodnom priraštaju. U Hrvatskoj 50 posto obitelji ima samo jedno (1) dijete! Istovremeno, nitko ne razmišlja dovesti liječnike za bolesne ljude i djecu koji na pregled i snimanje čekaju mjesecima.

Možete li zamisliti koliko nešto naopako i zlo manipulira postupcima i mišljenjem tih ljudi?

Za sada još uvijek imaju uspjeha logični i razumni argumenti pa ljudi mogu shvatiti da je nešto pogrešno. Nažalost, briše se ta granica pa će se zlo sve teže detektirati. Ono se ne pojavljuju u ružnom, strašnom obliku s rogovima, nego dobro zapakirani u celofan.

Na kraju se ne bih iznenadila da se kao glavni krivac za uvoz liječnika i trošenje državnog novca proglase liječnici koji ne žele raditi pobačaje – ubojstvo nereođene osobe.

Na kraju, evo odgovora na pitanje don Damira.

Ne vidim razliku između onoga što je radio Herod zbog sebičnih interesa i onoga što mi danas dozvoljavamo Zakonima o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, kontracepciji.

Različita je jedino tehnologija i izvršitelj. Prije dvije tisuće godina, to je bio vojnik. Danas je to liječnik koji je položio Hipokratovu zakletvu koju pogazi svaki put kada izvede namjerni pobačaj, eutanazira nekoga, vrši umjetnu oplodnju ili neki drugi nemoralni postupak.

O muško-ženskim odnosima… #integritet

Dragi moji čitatelji,

ovim postom nas sve želim podsjetiti na našu vrijednost, važnost, bitnost u Božjim očima. Želim nas podsjetiti da svatko od nas ima neprocjenjivu vrijednost, svatko od nas ima svoje mjesto u Božjim planovima i pozvani smo na ovaj svijet kako bismo dali doprinos upravo onime što jesmo.

Nastavi čitati “O muško-ženskim odnosima… #integritet”

Jezične i pojmovne promjene kao dio promjene kulturne paradigme

Rodna diskriminacija, relativizam, kulturna raznolikost, relativistička etika… To su sve

pojmovi koji su se polako počeli pojavljivati u proteklih 10 -20-30 godina i koji su sada našli svoje mjesto u društvu. Bitno je znati koje originalne, izvorne pojmove oni mijenjaju i što zapravo znače.

Neki dan sam rješavala neki test iz poslovnog engleskog, tj. ponavljala neke pojmove i

Duga
igre123.net

u spajanju pojmova nedostaje prvi pojam koji tvori neku sintaksu. Pojmu discrimination (diskriminacija) treba dodati izraz kako bi se dobio izraz spolna diskriminacija. Pogledam rješenje, a ono je bilo  gender discrimination (rodna diskriminacija).

To je jedan primjer kako se rade jezične promjene kako bi se ljudi što prije aklimatizirali, stopili, podržali i aktivno sudjelovali u moralno nakaznoj promjeni. Jezične promjene su alat (kao i rodna ideologija, abortusi, eutanazija, zdravstveni odgoj) za provođenja političke strategije depopulacije i promjene paradigme.

Nastavi čitati “Jezične i pojmovne promjene kao dio promjene kulturne paradigme”

Zdravstveni (pre)odgoj

“Moć čovjeka da od sebe načini što mu je drago znači moć neke manjine da od svih drugih ljudi načini što je njoj drago.” — C. S. Lewis

Dobar dio 2012. i cijela 2013. godina su bile u znaku prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovanje. Kažem “u znaku prepucavanja” jer rasprava o zdravstvenom odgoju sa svim interesnim stranama nije nikada održana. Održani su sastanci resornog Ministarstva s nekim neprofitnim organizacijama koje su nositelji određenih ideoloških paradigmi, a koje su financirane od strane vanjskih izvora i koje su se osjećale pozvane sudjelovati u kreiranju programa ZO.

Na taj ili na neki drugi sastanak nikada nisu pozvani roditelji djece koja će taj program zdravstvenog odgoja slušati, udruge roditelja, udruge koje su osmislile drugačiji program zdravstvenog odgoja, doktori koji poštuju znanstvena i prirodna načela te Katolička Crkva koja prezentira više od 80% stanovnika Hrvatske i koja podsjeća čovjeka na dostojanstvo i važnost morala.

Činjenicu da na sastanak nikada nisu pozvane gore navedene interesne skupine niti je održana javna rasprava programa, ne mogu nazvati propustom ili pogreškom, nego izričito ciljnom namjerom nametanja ideološkog programa koji ne poštuje cjelovitost čovjeka i ljudsko dostojanstvo, a sve s ciljem opravdanja dobivenih financijskih sredstava za, kako to sociologinja Gabriele Kuby voli nazivati, uništenje slobode u ime slobode. Bilo je zanimljivo gledati novinarske ankete s potpuno (namjerno) promašenim pitanjem: “Jeste li za uvođenje zdravstvenog odgoja?” Naravno da su svi odgovarali: “Da!” . Pravo pitanje glasi: “Za koji ste model zdravstvenog odgoja?”. Tada bi se dobila prava slika hrvatske populacije, a to je zdravi, cjeloviti i vrjedonosni pogled na čovjeka i njegovu spolnost.

Jako zabrinjava činjenica (zapravo je zapanjujuće!) da se u demokratskoj državi:

  • tako jednostavno krši sedam međunarodnih i domaćih zakona i konvencija (čl. 63 Ustava RH = “Roditelji imaju pravo samostalno odlučivati o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti…” ; čl. 93 Obiteljskog zakona = “Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu… osobu… Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.” ; čl. 26 Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a = “Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu” ; čl. 2 Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda = “U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem, država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.” ; Rezolucija 2012. Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi ; Konvencija o pravima djeteta (čl.29 =  “Države ugovornice, suglasne su da će djetetovo obrazovanje biti usmjereno k potpunom i cjelovitom razvoju djetetove osobnosti.”, čl.14 = “Pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere.”, čl.18) ; Ugovor između Vatikana i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture
  • konspirativno uvede jedan predmet, tj. program ZO koji je bez znanstvenih temelja (!!), nameće stavove manjine većini, uskraćuje činjenice, zabranjuje preispitivanje, monopolizira svjetonazor (!!)
  • u potpunosti ignorira volja roditelja koji su se u anketi provedenoj 2009. godine, a koja je bila vezana za pripremu uvođenja ZO, s visokih 85% izjasnili za program zdravstvenog odgoja udruge GROZD koji poštuje cjelovitost i dostojanstvo čovjeka te spolnost obrađuje u kontekstu istinske slobode, morala i znanstvenih činjenica
  • u potpunosti ignorira peticija koju je potpisalo 2700 visokoobrazovanih medicinskih djelatnika i javni istup dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a kojom izražavaju svoje neslaganje s programom ZO radi medicinske i znanstvene neutemeljenosti te manipulacija u kurikulumu ZO
  • kurikulum i sadržaj jednog odgojnog predmeta temelji na manipulacijama, lažima i političkom pojmu rodne ideologije koja ne predstavlja znanost. Naime, Hrvatska ima jednu od najnižih stopa maloljetničkih trudnoća u Europi, dob stupanja u spolne odnose je jedna od najviših u Europi, vrlo je niska učestalost i mogućnost zaraze HIV-om, niska je učestalost spolno prenosivih bolesti  te je tek 12% djece rođeno izvan braka
  • u timu koji je sastavljao program ZO nalazi osoba (gosp. Aleksandar Štulhofer) koja se obrazovala na Kinseyjevom institutu (Kinsey je pedofil koji je na temelju svojih opažanja za vrijeme maltretiranja i napastovanja beba i djece te na primjerima svojih suradnika, napisao studiju sa zaključkom da su ljudi seksualna bića od rođenja te da se s time treba krenuti od najranije dobi), koja je bila jedna od organizatora dolaska nizozemskih pedofila (koji sami za sebe priznaju da su pedofili i tako se proglašavaju u svojim časopisima) na skup u Dubrovniku (mislim) 2006. godine, a gdje su i lupili temelje ZO-a. Ne govorim da je ta osoba pedofil, ali je “čudno” društvo u kojem se kreće, odnosno postavlja se pitanje što je za tu osobu pedofilija – nešto dobro ili loše, dozvoljeno ili nedozvoljeno? Podržava li pedofiliju i “prava” pedofila s obzirom da s njima tako rado surađuje? Ako ne podržava, koji ga drugi interesi vežu s tom skupinom?
  • ne postoji mogućnost izbora između dvaju ili više programa. Ako liberalni ZO nije nikakva očita namjera ili zacrtana strategija, zašto ne postoji mogućnost izbora?

Znanost, praksa i crkveni (općemoralni) nauk istovjetno potvrđuju da je program ZO temeljen na rodnoj ideologiji * i bezvrjednosnom sustavu P.R.O.P.A.S.T.

Zdravstveni (pre)odgoj u Hrvatskoj je najliberalniji ZO u Europi (liberalniji je i od švedskog i norveškog, a one su začetnice rodne ideologije i sada odustaju od toga). U SAD-u i Skandinavskim zemljama, nakon 40-ak godina od uvođenja, sve i jedan parametar koji se koristio kao argument za uvođenje liberalnog ZO je katastrofalno pogoršan nakon uvođenja liberalnog ZO = porast maloljetničkih trudnoća, porast abortusa, porast spolno prenosivih bolesti, porast promiskuitetnog ponašanja, snižavanje praga stupanja u spolne odnose (o američkim rezultatima ću pisati u sljedećim temama). Nažalost, ovakvi rezultati ne iznenađuju jer bez moralnosti i dostojanstva, odnosno kada čovjek izgubi sliku o sebi kao o Božjem stvorenju, sve pada u vodu.

Drugim riječima, ZO se prvo ubija moralnost i dostojanstvo, onda se potiče na “slobodno” ponašanje, a onda se “očekuje” da će se mladi ponašati razumno i ispravno. To je kao da vam netko stalno “ispire mozak” (“Brainwash”, odličan norveški  dokumentarac koji raskrinkava Institut rodne ideologije) pričama o drogi, o super osjećajima koje pobuđuje, o snazi, slobodi, izloži vam na stol sve vrste, pokaže vam kako se koristi i onda očekuje od vas da se ne drogirate. Zapravo i iskreno, oni i ne očekuju da se ponašate razumno i moralno jer to i ne žele. Cilj je pobuditi niske strasti i nagone u djeci i mladima u kombinaciji sa uništavanjem slike o ljudskom dostojanstvu. Nakon toga, od osobe možete raditi što želite, možete je uvjeriti u sve, u “slobodu”, da je životinja, da naši postupci nemaju posljedica, da ne treba preuzimati obveze, da riječ ništa ne znači… Umjesto da se pogrešno i loše ponašanje preveniraju tako da se govori istina, potiču moralne vrijednosti, ZO-om se uništavaju te vrijednosti, potiču niske strasti i nagoni, a onda se, kada na scenu nastupaju različiti problemi, “požar” gasi opet pogrešnim mjerama koje opet ne rezultiraju pravim plodovma.  Zašto onda Hrvatska uvodi liberalni ZO koji se pokazao katastrofom u drugim državam? Zar mi moramo prekopirati sve loše?

Meni kao vjerniku je potpuno jasno zašto je liberalni zdravstveni odgoj katastrofa i zašto se protiv njega mora boriti, međutim izuzetno mi je drago što su se negativno očitovali i ljudi koji nisu vjernici, a koji poštuju opća, moralna, naravna načela. To je i logično jer su ta načela upisana u svakog čovjeka. Na nama je hoćemo li ih slušati, poštovati, pokušati razumjeti, razvijati, upotpuniti vjerom i diviti se ljudskom dostojanstvu ili ih ignorirati te uništiti i sebe i društvo.

Priča sa ZO-om u Hrvatskoj nije gotova. Vidjet ćemo kako će reagirati novi ministar te je li i on spreman ignorirati volju većine. Krenulo je provođenje ZO u školama, a koliko čujem, rodno-ideološke skupine su se već jako aktivirale pa aktivno posjećuju škole i drže predavanja o rodnoj ideologiji. Ovo pitanje je jako bitno jer se na njemu formiraju zakoni (zakon o istospolnim “brakovima”, pravu na posvajanje djece, antidiskriminacijskim zakonima (koji diskriminiraju većinu), pitanje pedofilije, incesta ….).

Kao što C.S. Lewis kaže: “Čini se da obrazovanje bez vrijednosti, korisno kao što i je, čini od čovjeka samo pametnijeg vraga.”

* Rodna ideologija = ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država) i kulturološkim sredstvima, pri čemu se gubi iz vida da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi (1930. engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana,  Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je, što je seksualno ograničenje veće, to je razina kulture viša.)

Logično pitanje koje se postavlja je: Kome odgovara moralno rasulo, tj. zašto netko potiče moralno rasulo? Kome je u interesu moralno i duhovno ubiti čovjeka? To je u interesu zla koje svoje suradnike nađe u ljudima koji, u današnjem vremenu relativizma, lako izgube pojam o dobru i zlu te žive u uvjerenju da zla nema jer ga ne znaju prepoznati oko sebe, koliko god ono bilo očiot i širilo svoje zle pipke. U ovoj borbi, koja je borba između Dobra i zla, istinski pomaže Katolička Crkva i vjera. Radi toga je kršćanska vjera najprogonjenija u svijetu, a najveći napadi su napadi na Katoličku Crkvu i naše dogme i doktrine jer katolička vjera nosi Radosnu vijest, ljubi čovjeka, brine se za njegovo dobro i stalno nas podsjeća da smo slika Božja, da imamo dostojanstvo. Jeste li to primijetili?

Da se vratim na G. Kuby, ova borba kršćaninu nije nepoznata, a i kršćanin zna kako će ta borba u konačnici završiti ❤

Do čitanja,

🙂

Quo vadis?

Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu – Vii Appii, cesti koja vodi iz Rima.

Legenda kaže da je Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana. Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i naviještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: “Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?” Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.”

Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke na njegov zahtjev.

Ne znam kako vas i dotiče li vas uopće ova priča, ali mene je puno puta potaknula na razmišljanje i djelovanje.

Danas je jako teško prenijeti i iskomunicirati neku pozitivnu poruku koja je u skladu s Istinom ili koja promiče moralne vrijednosti.

Pritisak i blokada od strane medija, davanje pogrdnih epiteta, svrstavanje osobe u košaru pod nazivom “protiv napretka i razvoja”, nazivanjem nekoga mrziteljem, progon i sl. prepreke su na koje nailaze ljudi koji žele potaknuti druge i podsjetiti nas na dostojanstvo koje nam je dano našim rođenjem i time što smo stvoreni na Božju sliku.

Priča mi daje snagu jer me podsjeti da je jako važno znati kamo idemo, a s druge strane podsjeti me da, iako je često puta teško, ništa nije besmisleno jer ovozemaljska smrt nije kraj, nego tek početak vječnosti.

Podsjeti me da, mnogobrojne talente koje imamo, moramo koristiti za dobro i smisleno jer su nam dani s razlogom.

U konačnici, a to je i ono što je najvažnije, podsjeti me da je Isus dao svoj život za mene, da me je otkupio od zla i da se, štogod bih trebala napraviti, ne može usporediti sa žrtvom koju je On podnio.

Jeste li primijetili koliko je lakše napredovati i praviti planove kada imate cilj? Ako je cilj: Subota, 18h – gotova priprema za kolokvij/ispit i početak spremanja za izlazak, druženje s prijateljima, obitelji, odlazak na koncert, misu, humanitarnu akciju… , jeste li primijetili da ćete u tom slučaju stvarno i napraviti plan i raspored gradiva kroz tjedan kako biste tu subotu navečer mogli ostvariti svoj cilj? Ili, ako želite na neko putovanje, da ćete napraviti tjedni/mjesečni plan štednje? Ok, priznajem, nekada planovi kiksaju u provedbi, ali sve se može popraviti.

Ako pogledamo cjelokupni život, on je skup planova i miniciljeva koji bi nas trebali voditi prema krajnjem cilju – dolasku u raj.

Zato je u životu potrebno znati tko smo i kamo idemo.

Ako zaboravimo ili ne znamo tko smo, ne možemo definirati ni kamo idemo, a onda upadamo u zamku prividne slobode koja čovjeka veže okovima, umjesto da mu da istinsku slobodu. Isto tako, onda je i sve što danas radimo besmisleno jer je besciljno.

Tko smo? Tko je čovjek u svojoj biti, u egzistencijalnom smislu?

Čovjek je Božja slika i prilika, što znači da je čovjek:

  • jedinstven – ne postoji ista osoba poput nas, svatko je od nas jedinstven, ima jedinstvene talente, misiju, ljepotu, izgled, karakter pa stoga postoji i jako puno definicija i varijanti ljepote :))
  • svet jer je Božje stvorenje i
  • smislen (ima smisao) jer služi kao pomoć drugim ljudima u pronalasku svog smisla
Flickr.com
museivaticani.va
All rights reserved

Kad je Bog stvorio Adama i Evu, naglašeno je da je stvorio muško i žensko, znači naglašena je važnost spola.

Nije rečeno da je Bog stvorio crnce, bijelce ili pripadnike žute rase, visoke, niske, mršave, debele, crnokose, plavokose…, nego “muško i žensko stvori ih”.

Prva zapovijed koju im je dao je da se plode i množe te napune zemlju i sebi je podlože. Nije im prvo rekao da ne kradu, da ne lažu, da ne psuju. Iz toga proizlazi važnost spola u definiranju i formiranju osobe, a s obzirom da smo jedinstveni i imamo smisao, iz toga proizlazi da spol nije slučajnost, nego je dan kako bi pomogao u formiranju ličnosti osobe od trenutka začeća. S obzirom da imamo smisao, žena pomaže muškarcu da otkrije svoj smisao, a muškarac ženi da otkrije svoj smisao.

Upravo zato su spol i spolnost toliko napadani, a sve aktivnosti koje se provode s ciljem promjene društvene paradigme odvijaju se na području spola i spolnosti, odnosno nastanka života (rodna ideologija, abortus, eutanazija, umjetna oplodnja, zdravstveni odgoj…) Jeste li primijetili? Ako se čovjeku uništi slika o njemu kao Božjoj slici, onda je, pod krinkom slobode, sve dopušteno i normalno.

Kamo idemo (odlazimo)?

Putokaz

Dok smo živi, živimo ovozemaljski život. U trenutku smrti, prelazimo iz ovozemaljskog života u vječnost jer smrt nije kraj niti je ovozemaljski život sam sebi svrha.   

Živeći iz dana u dan, zaokupljeni smo s puno zadataka, obveza, problema, zahtjeva. Uvijek smo u vremenskom škripcu te je teško razmišljati o vječnosti, tj. razmišljati o nečemu što nam se čini tako dalekim. Možemo živjeti zdravim životom, brinuti se o zdravlju i produljivati život, ali ono što je neizbježno je ovozemaljska smrt.

Nakon smrti, postoje dvije mogućnosti: raj ili pakao. Ako znamo kamo idemo, odnosno kamo želimo ići, odnosno kamo stremimo, onda se već danas za to moramo pripremati i živjeti u skladu s tim.

Ako znamo kamo idemo, onda ćemo se koristiti svakim darovanim sredstvom (molitva, ispovijed, misa) koje će nam pomagati na našem putu.

Ako ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar jer će nas svaki put dovesti nekamo, dovesti do nečega, ali je kvaka u tome što to najčešće neće biti ono što će nam se svidjeti, ono što smo očekivali, ono za što smo stvoreni i ono čemu se nada naša duša.

Svako dobro,

🙂