49
1 PSALAM 49 (48)Prividna sreća bezbožnikaZborovođi.
Sinova Korahovih. Psalam.
2 Poslušajte ovo, svi narodi,
čujte, svi stanovnici zemlje,
3 vi, djeco puka, i vi, odličnici,
bogati i siromašni zajedno!
4 Moja će usta zboriti mudrost,
i moje srce misli razumne.
5 K poučnoj izreci priklonit ću uho,
uz harfu ću izložit’ svoju zagonetku.
Subscribe to get access to the rest of this post and other subscriber-only content.
Posveta Hrvatske Presvetom Srcu Isusovu bit će na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u petak, 27. 6. 2025., u 19 h u svakoj župi. Možete sudjelovati na misi u svojoj župi jer će se u svakoj od njih čitati posveta i zvona će zazvoniti.
Sam čin posvete slijedit će nakon popričesne molitve prema obrascu koji je objavila HBK:
U nastavku je popis nekih mjesta u kojima će misu predslaviti biskupi. Popis je preuzet s HKM-a.
Nastavi čitati “Posveta Hrvatske Presvetom Srcu Isusovu 2025.”Evo malog doprinosa na veću slavu Božju, a u cilju upoznavanja hrvatskih blaženika koji su umrli mladi.
Miroslav Bulešić bio je hrvatski svećenik koji je djelovao na području Istre u kompliciranom vremenu u kojem su Hrvatsku okupirali komunisti, Talijani i Nijemci. Mučenik je komunizma. Ubijen je nakon podjele sakramenta svete potvrde u župnom dvoru.
Nastavi čitati “Cool blaženici II: Miroslav Bulešić”Evo malog doprinosa na veću slavu Božju, a u cilju upoznavanja hrvatskih blaženika koji su umrli mladi.
Ivan Merz je Hrvat podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Bio je istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja i radu s mladima te veliki promicatelj Euharistije. Zaštitnik je mladeži.
10. svibnja
Rođen je 16. 12. 1896. u Banja Luci. Otac, po zanimanju oficir Austrougarske monarhije, vršio je ondje službu šefa željezničke stanice.
Nastavi čitati “Poznati o bl. Alojziju Stepincu”Naša Crkva i hrvatski narod – slobodno to možemo reći – nerazdvojivo su obilježeni životom i smrću blaženoga Alojzija Stepinca. Crkva čuva memoriju svetosti, a nimalo ne iznenađuje što se u mnoštvu svjedoka, u memoriji hrvatskog vjerničkog narodnog bića, duboko utisnuo i ostao živjeti spomen na blaženoga Alojzija. Bog ga je pozvao, a on se odazvao i posato simbolom hrvatskog katoličkog identiteta.
kardinal Josip Bozanić, 10. veljače 2014.
📷 Vatican News
Nisam ranije objavila članak povodom smrti pape Franje jer sam mislila napisati nešto poduže.
Na kraju sam shvatila da nema smisla. Oni koji žele gledati s vjerom i čista srca mogu prepoznati trud i iskrene napore pape Franje za Krista.
Nastavi čitati “Papa Franjo ❤️”Možda gledam stvari i pojave drukčije.
Periferijom smatram i tzv. visoke krugove društva, a ne samo siromašne. Gdje ćeš većeg siromaštva nego kad je čovjek pun sebe. On je zapravo prazan od svega ostalog. Smatram periferijom i sebe, normalnog građanina niže srednje klase. Smatram periferijom svakog tko je potreban Boga. A to je svaka osoba.
Ponekad će prije do Boga doći ili čuti za Boga siromah nego bogataš. E, to je razlog nade!
Zašto?
Nastavi čitati “Što je periferija?”Tijekom godine molimo Angelus – molitvu “Anđeo Gospodnji” ujutro, u podne i navečer.
U vazmenom vremenu – vremenu od Uskrsa do Duhova (Pedesetnice), umjesto Angelusa možemo moliti Regina Caeli – molitvu “Kraljice neba, raduj se”, što je jedna od antifona Blažene Djevice Marije poput “Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice” ili “Zdravo kraljice, majko milosrđa”.
“Kraljice neba” je molitva koja se počinje pjevati ili moliti na kraju vazmenog bdijenja Velike subote.
Nastavi čitati “Angelus vs. Regina Caeli”Sisački biskup Vlado Košić predslavio je svetu misu u kapeli bl. Alojzija Stepinca u kaznionici Lipovica, Popovača.
To je zatvor na području njegove biskupije.
Nakon tumačenja Uskrsa i uskrsnih zbivanja, s posebnim osvrtom na apostola Tomu, biskup je govorio o Jubileju nade 2025. koji je papa Franjo proglasio. Istaknuo je da je to vrijeme kada svi, bez obzira na okolnosti, mogu ponovno otkriti smisao i novu snagu za život.
Nastavi čitati “Zatvorska kapela proglašena oprosnom crkvom”Jeste li znali da je tijelo svetog Šimuna, starca kojem je bilo dano biti u hramu kad su Josip i Marija donijeli Isusa na prikazanje (Svijećnica/Prikazanje Gospodinovo u hramu), pokopano u Zadru? To je onaj Šimun iz Lk 2,21-40 čiju molitvu
“Sad otpuštaš Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,po riječi svojoj, u miru!30 Ta vidješe oči mojespasenje tvoje,31 koje si pripraviopred licem svih naroda:32 svjetlost na prosvjetljenje naroda,slavu puka svoga izraelskoga.”
cijela Crkva na svim kontinentima moli svaki dan u Časoslovu.
Nastavi čitati “Svijećnica: tajna veza starca Šimuna, Zadra i Gospe Olovske”O Isuse, vječni Veliki Svećeniče, sačuvaj svoje svećenike u svome Presvetom Srcu gdje im nitko ne može nauditi.
Očuvaj neokaljanim njihove posvećene ruke koje svakodnevno dodiruju Tvoje Sveto Tijelo.
Očuvaj čistima njihove usne koje su crvene od Tvoje predragocjene Krvi.
Sačuvaj čisto od svega zemaljskoga njihovo srce, zapečaćeno uzvišenim znakom Tvoga slavnoga svećeništva.
Nastavi čitati “Molitva sv. Male Terezije za svećenike (i drugo)”Detaljni članci o anksioznosti i depresiji dostupni su ovdje i ovdje.
U akutnim kriznim trenutcima napadaja potrebno je preuzeti kontrolu nad sobom i situacijom. Ovo će vam pomoći:
Nastavi čitati “Stabilizacija u kriznim trenutcima”Moli se na običnu krunicu (Gospinu krunicu).
Na početku, znak križa te:
Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.
(Na velika zrnca Gospine krunice (zrnca između desetica): 1 x)
“Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom – i riječju svoga Svjedočanstva” (Otk 12, 11)
Uz današnji blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, ostavljam najavu hrvatskog romana o čudotvornoj slici Gospe Olovske.
Kažu da je za “katoličke šarmere romantičnog duha”. Katoličanstvo uz ljubav, intelekt, prodor Osmanlija, čast, viteštvo, misterij, blago, Habsburge i Kotromaniće? Bring it on!🫡
📷 Fb/Svetište Gospe Olovske i http://www.roselharper.com
Ova ideja stoji mi u skicama skoro dvije godine, stoga je došlo vrijeme za nekoliko crtica na ovu temu.
Članak se trebao zvati “Današnje Herodijade i Herodi”, ali znala sam da će ovaj naslov biti klikaniji. Priznajte, i sami ste kliknuli jer je takav kakav je. Ne brinite se. Niste napravili ništa loše. 😉
Na ovaj članak potaknulo me je sljedeće čitanje:
Nastavi čitati “Moć žene nad muškarcem”
Moli za nas, sveti papa!
Hvala ti za sve, a toga je bilo nemjerljivo puno i nemjerljivo značajno. Suzbijanje teologije oslobođenja, kritika diktature relativizma, isticanje nauka o spolnosti, eshatološki doprinos, vjernost i odanost, stijena i pravocrtnost.
Hvala na vlastitom svjedočanstvu protiv eutanazije kada se ni ti ni liječnici niste predavali.
Kad bih te vidjela, i najgori ili “najopasniji” dan bivao bi bolji. Tvoja prisutnost i postojanje davali su mi mir i sigurnost jer sam znala da je ono meni najdraže i najvažnije – Crkva, na dobrom putu. Kad bi te vidio i čuo kako sigurnim glasom podsjećaš na uskrsnuće i Krista, čovjek se više nije mogao bojati. Davao si pouzdanje da će sve biti dobro jer si imao snažnu vjeru u Uskrslog i znao si da je sve u Njegovim rukama. Hvala ti! Moli za nas. Naše molitve su tu! ❤️✝️
Isusovac, vlč. Petar Perica, autor je pjesama “Do nebesa nek’ se ori” i “Zdravo, Djevo”, a kako sam ja pobornik liturgijskih pjesama, objavljujem najavu za film.
Vlč. Petar ubijen je 25.10.1944. na dubrovačkom otoku Daksi gdje je, zajedno s mnogim drugima, odveden od strane partizansko-komunističkog odreda nakon što su partizani upali u Dubrovnik.
Donosim nekoliko citata blaženog Alojzija Stepinca koji je bio najmlađi biskup na svijetu 1934. godine.
Pravim katolicima i dobrim ljudima ne treba promocija, ali odlučih posvetiti malo prostora na blogu blaženom Alojziju. Ili možda upravo takvima treba promocija?
Ujedno, to je prilika da ga i ja bolje upoznam. Ako meni i vama ostane bar jedan citat ili neka informacija o njegovom životu, bit će dobro.
Nastavi čitati “Citati blaženog Alojzija Stepinca”Odgovor na pitanje: “Kakav je ili tko je, odnosno kakav bi trebao biti idealan političar?” možemo izvući iz jednog odlaska na svetu misu.
Crkva cijelo vrijeme govori o tome čemu treba stremiti i kako treba živjeti svaki čovjek da bi se približio, postao sličniji jedinom idealu – Kristu. Političar je isto čovjek, a kao i druge osobe, zalutat će jedino ako ne posluša moralna načela vjere.
Sveti Ivan Pavao II. govorio je o karakteristikama idealnog političara na općoj audijenciji u srijedu, 30. travnja 2003. godine, referirajući se na psalam 101.
Nastavi čitati “Kakav je idealan političar?”Predragocjena Krv Kristova u Ludbregu posebno se slavi prvi vikend u rujnu.
Svetište ima dugu povijest koja kreće 1411. godine kada je svećenik posumnjao da se u kaležu nalazi Krv Kristova prilikom pretvorbe na misi.
Zahvaljujući tome, Isus nam se odlučio pokazati pa se to vino i na vidljiv način pretvorilo u krv (inače se mijenja supstancija – vino postaje prava krv, ali vidljivim i dalje ostaje vino). Svećenik se prestrašio kad je vidio pretvorbu u punom značenju. Zamolio je za pomoć nekog čovjeka koji se morao obvezati na šutnju pa su zazidali kalež s Predragocjenom Krvlju. Prije smrti, svećenik otkriva tajnu. Od tada se časti Predragocjena Krv Kristova u Ludbregu, čime je i Hrvatska došla na kartu Euharistijskih čuda koja su se dogodila diljem svijeta.
Nastavi čitati “Predragocjena Krv Kristova + Carlo Acutis”Objavljeno: 6. rujna 2019.
Pokraj zagrebačke katedrale nalazi se Muzej blaženoga Alojzija Stepinca, hrvatskog kardinala i mučenika komunističkog režima.
Kardinal, blaženi Alojzije Viktor Stepinac, uz neodustajnje od nauka Katoličke crkve koji je suprotan komunističkom režimu, nije pristao ni odcijepiti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Vatikana, a što je bio jedan od zahtjeva režima.
Osuđen je i zatvoren u zatvor u Lepoglavi, a nakon toga preseljen u kućni zatvor. Trovan je, a u zatočeništvu je i umro 1960. Spomendan mu se slavi 10. veljače.
Nastavi čitati “Blaženi Alojzije Stepinac i njegov muzej”Film o jedinom susretu blaženog kardinala Alojzija Stepinca s komunističkim diktatorom Titom. U razgovoru je Alojzije odbio odvajanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana, a nakon toga je zatvoren i trovan u zatočeništvu, gdje je i umro.
Danas, na Blagovijest = Navještenje Gospodinovo, 25.3. 2022., papa Franjo posvetit će svijet, a posebno Ukrajinu i Rusiju, Bezgrješnom Srcu Marijinu.
Pođite na križni put, sv. misu i pridružite se u molitvi.
Marijo, Majko Božja i Majko naša, u ovome se času nevolje utječemo tebi. Ti si Majka, voliš nas i poznaješ: ništa ti nije skriveno što nosimo u srcu. Majko milosrđa, toliko smo puta iskusili tvoju brižljivu nježnost, tvoju prisutnost koja donosi nanovo mir, jer nas uvijek vodiš k Isusu, Knezu mira.
Nastavi čitati “Čin posvete svijeta”Ukaži se, jer nas tmine biju,
o, Anđele dobri.
Zrake mnogo vrijede
Tvojih očiju.
Zatišje nam, krila daj, jer vihor reže,
I rukama dirni obraze nam blijede,
Da se osvježe.
Nastavi čitati “Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”Svaki čovjek biće je koje ima svoju vrijednost i posebnost koja proizlazi iz činjenice da ga je Bog htio.
Tu vrijednost možemo naružiti i smanjiti svojim načinom života, ali o tome kasnije.
Ivan Pavao II. u svoj knjizi “Ljubav i odgovornost” ističe istinu koja se možda uzima “zdravo za gotovo” pa njezin sadržaj nikada ne izazove “a-ha efekt” ili baš suprotno: izazove taj efekt upravo zato što se nešto uzimalo “zdravo za gotovo” pa se naknadno shvatilo značenje. Koji god slučaj bio, može se dogoditi da čovjek ne osvijesti u punom značenju što taj sadržaj znači i kako se on odražava na njega u cjelini:
Nastavi čitati “Život prema tuđim očekivanjima”Devetnica sv. Josipu moli se devet srijeda do proslave sv. Josipa koji se slavi 19.3., što znači da kreće u siječnju.
Vjerujem da je možete moliti i kroz devet dana. Ovaj raspored od devet tjedana vjerojatno je stavljen zbog vježbanja u posvećenosti nekom cilju, ali mene takve stvari nikad ne sprječavaju da ne bih molila i kad mi se ukaže prilika.
Nemam običaj moliti devetnicu nekom svecu, ali nekad znam izmoliti krunicu sv. Josipa preko tjedna. Sv. Josip uvijek je u sjeni ili negdje sa strane, mirno i tiho radeći, ne brinući se za slavu. Svijet bi bio bolji kad bismo bili više poput njega.
Sve ispod preneseno je sa stranica Svetišta sv. Josipa u Karlovcu.
Možete moliti ili devetnicu prenesenu u drugom dijelu teksta ili devetnicu kroz krunicu sv. Josipa, a ona se moli na Gospinu krunicu ovako:
+ Vjerovanje
Očenaš i Slava Ocu – na svim mjestima između desetica i na početku, tj. standardno kao u Gospinoj krunici
Umjesto Zdravo Marijo moli se:
Zdravo Josipe pravedni, zaručniče svete Bogorodice, djevičanski Oče Isusa Krista, (otajstvo…).
Sveti Josipe, moli za nas da po tvome primjeru sveto živimo i u nebu vječno blaženstvo zadobijemo. Amen.
Na prva tri zrnca dodaje se:
Otajstva po deseticama:
Umjesto o moj Isuse moli se:
O mili, blagi, strpljivi i ponizni sveti Josipe uzmi nas sve za svoju djecu i budi nam uvijek dobar i vjeran otac. Amen.
Na kraju krunice
Bože Oče, nestvorena tvoja Riječ udostojala se u tišini zaodjenuti slabom ljudskom naravi u skrovitosti nazaretskog doma u kojem je sveti Josip bio glavar; po njegovu zagovoru stišaj u nama buku strasti, neurednih nagnuća, da svojim govorom častimo samo Tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Pozdravljamo te, čuvaru Otkupitelja i zaručniče Djevice Marije. Tebi je Bog povjerio svoga Sina, u tebe je Marija položila svoje povjerenje, uz tebe je Krist postao čovjekom. O, blaženi Josipe, i nama se očituj u svome očinstvu i vodi nas putem života. Izmoli nam milost, milosrđe i hrabrost te nas brani od svakoga zla. Amen.
Sveti Josipe, poočime našeg Gospodina Isusa Krista! Ja, siromašni grešnik, položio sam veliko povjerenje u tvoj moćni zagovor i znam da ti neće biti uskraćena od Isusa nijedna molba. Budući da sad imam posebnu potrebu, odlučio sam se da te kroz devet dana ustrajno zazivam da po tvom zagovoru nađem uslišanje kod Boga. Na Njegovu veću slavu i za spas svoje duše započinjem sad devetodnevnu molitvu.
Sa skrušenim srcem dolazim ti, sveti Josipe, dobrostivi poočime Isusa Krista. Pouzdano ti se obraćam za tvoj zagovor kod Boga da se ispune moje zamolbe ukoliko se ne protive Božjoj volji. Sveti Josipe, moje je povjerenje tako veliko da smatram kako Bog ne može odbiti moje želje kad mu ih ti preneseš. Budući da ti je Vječni Otac iskazao takvu čast da je tebi ispred svih drugih pravednika povjerio svog jedinorođenog Sina i Negovu prečistu Majku, ti si visoko umilostivljen. Sin te Božji časti dok te je izabrao za svog hranitelja i bio ti je na zemlji poslušan. Zato ti sad na nebu neće uskratiti nijednu molbu. Duh Sveti te je odredio za zaštitnika svoje Neoskvrnjene Zaručnice. Tako ti ni On neće nijednu milost uskratiti, stoga mogu naći povjerenje, uslišanje na prijestolju trojstvenoga Boga kad te zazovem. Sveti Josipe, moli za me i ne dopusti da odem od tebe bez utjehe. Amen.
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Amen.
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože. Smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože. Smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože. Smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože. Smiluj nam se!
Sveta Marijo. Moli za nas!
Sveti Josipe. Moli za nas!
Slavni porode Davidov. Moli za nas!
Svjetlosti patrijarha. Moli za nas!
Zaručniče Bogorodice. Moli za nas!
Stidljivi čuvaru Djevice. Moli za nas!
Hranitelju Sina Božjega. Moli za nas!
Brižni branitelju Kristov. Moli za nas!
Glavaru slavne obitelji. Moli za nas!
Josipe pravedni. Moli za nas!
Josipe prečisti. Moli za nas!
Josipe premudri. Moli za nas!
Josipe jaki. Moli za nas!
Josipe poslušni. Moli za nas!
Josipe vjerni. Moli za nas!
Ogledalo strpljivosti. Moli za nas!
Ljubitelju siromaštva. Moli za nas!
Uzore radnika. Moli za nas!
Uresu domaćega života. Moli za nas!
Čuvaru djevica. Moli za nas!
Potporo obitelji. Moli za nas!
Utjeho bijednih. Moli za nas!
Ufanje bolesnih. Moli za nas!
Zaštitniče umirućih. Moli za nas!
Strahu zlih duhova. Moli za nas!
Pokrovitelju svete Crkve. Moli za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Postavio ga je gospodarom doma svojega. I poglavarom imanja svojega.
Pomolimo se
Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj, molimo, da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.
Molimo Te Gospodine, neka nam budu na pomoć zasluge zaručnika presvete Majke Tvoje, da zadobijemo njegovim zagovorom što svojom slaboćom ne možemo postići. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Gospodine Isuse Kriste, ti si naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće! Zato te molim, ne prepusti me strahu i zdvajanju, nego, zbog boli i bezbrojnih zasluga svoje Majke Marije i svog vjernog poočima Josipa, pomozi svom sluzi kojega si otkupio svojom dragocjenom krvlju. Amen.
Dragi sveti Josipe! Tebe častim pun djetinjeg povjerenja, tebe koji se sve svoje misli i brige upravio da prehraniš i zaštitiš Isusa i Mariju te na najbolji način upravljaš kućom. Nisi se plašio nikakva posla ni truda i svoju si snagu zalagao dan i noć za Isusa i Mariju. Zato te molim, sveti Josipe, prikloni mi svoje očinsko srce i pomozi mi u mojim željama. Usliši moj vapaj i daj da postanem dionikom tvoga zagovora ukoliko se u tom ispunja Božja volja kojoj se ja bezuvjetno podlažem. Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Pozdravljam te sveti Josipe! Štujem te iz svega srca. Tebe je Marija, Majka Božja, nazvala poočimom svoga božanskog Sina i ljubila kao svog djevičanskog supruga. Spomeni se velike milosti što si tako povjerljivo mogao živjeti zajedno s Isusom i Marijom; kako si rado ispunjavao svoje dužnosti; kakvom li je nebeskom utjehom bilo preplavljeno tvoje srce! Sigurno ti je bila draža skromna kuća s njezinom radionicom u blizini Isusa i Marije, nego veličanstvena palača na zemlji. Kako si brižno pohitao u nepoznato i pobjegao u Egipat da svoju obitelj zaštitiš pred Herodom! Kako je bila velika tvoja strpljivost u žalosti, strahu i nevolji! Sveti Josipe, zbog svih boli i radosti, molim te da mi ishodiš od svog božanskog Posinka da ispuni moje srce radošću i usliša moje molbe, ali posebno te molim: dođi mi u pomoć s Isusom i Marijom, u posljednjoj nevolji, u smrtni čas, i daj da moje posljednje riječi budu: Isus, Marija, Josip! Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Sveti Josipe, Zaručniče preblažene Djevice Marije, podsjećam te na sedam radosti kojima je bilo ispunjeno tvoje srce: kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i navijestio ti da je tvoja Zaručnica začela po Duhu Svetom i da će roditi Spasitelja svijeta; kad si ti u Svetoj noći po prvi put zagrlio dijete Isusa; kad si vidio kako su se tri mudraca tom djetetu poklonila i prinijela mu za žrtvu zlato, tamjan i smirnu; kad ti se u Egiptu ukazao anđeo Gospodnji i zapovijedio ti da se sa svojom obitelji vratiš natrag u svoju domovinu; kad si u Jeruzalemu pronašao u hramu izgubljeno dijete puno milosti i mudrosti; konačno, kad ti je u Nazaretu dječak Isus bio poslušan i u razgovoru ti razveseljavao srce. Zbog tih sedam velikih radosti, molim te, ishodi i meni radost da jednom zauvijek i vječno gledam Boga. Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Sveti Josipe, časni hranitelju našega Gospodina Isusa Krista, spomeni se sedam velikih žalosti koje je osjetilo tvoje srce: kad si pomislio da moraš otpustiti Mariju, svoju ljubljenu zaručnicu; kad si u Betlehemu s Marijom pronašao prenoćište u bijednoj staji; kad si ugledao kako božansko Dijete trpi najveće siromaštvo, a ti mu nisi mogao poslužiti prema njegovu dostojanstvu; kad je starac Šimun prorekao da će to Dijete i njegova Majka mnogo pretrpjeti; kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i zapovijedio ti da s Djetetom i njegovom Majkom bježiš u stranu zemlju; kad si u Egiptu morao godinama u oskudici živjeti sa svojom obitelji; kad si izgubljenog Dječaka, pun straha, tri dana tražio, dok ga nisi konačno našao. Zbog tih svojih gorkih žalosti, molim te da budeš moj zaštitnik kod Boga i da mi u mojim patnjama ishodiš u svako vrijeme predanje u svetu Božju volju. Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Svesrdno te pozdravljam, sveti Josipe i zahvaljujem Bogu što te je izabrao za poočima svoga Sina i za zaručnika preblažene Djevice. Sveti Josipe, u pomisli na naizrecivu ljubav i radost koje si osjetio u krugu Isusa i Marije te na sve žalosti koje si nosio u zajedništvu sa svojom svetom obitelji, molim milost da se ni u žalostima ni u radostima ne odijelim od Božje ljubavi koja je prisutna u Kristu, našem Gospodinu. Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Pozdravljam te, hvalevrijedni sveti Josipe, čuvaru najvećeg blaga na nebu i na zemlji, hranitelju onoga koji hrani sva stvorenja, koga su mnogi praoci i kraljevi željeli vidjeti i čuti, a ipak nisu ni vidjeli ni čuli, koga si ti na svojim rukama nosio, njegovao i štitio. Zbog te jedinstvene časti za koju te je Bog odvijeka izabrao, ishodi mi kod Božanskog Posinka, našega Gospodina i Suca Isusa Krista, oproštenje mojih grijeha, milost i smilovanje. Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Sveti Josipe, ponosu patrijarha, blistavi potomče doma Davidova! Pozdravljam te sa svima svetima na nebu. Svojim zagovorom uspijevao si mnogo kod utjelovljenog Božjeg Sina već na zemlji. Na nebu možeš još više jer onaj koji ti je na ovom svijetu bio poslušan, ništa ti ne odbija u svom kraljevstvu, nego ti ispunjava sve tvoje molbe i pruža svoju milost onima za koje ju ti izmoliš. Prikloni mi zato svoje dobrostive oči, ljubazni oče, kad se u svojim željama pouzdano obratim tebi i opskrbi me pobožnim životom i blaženom smrću. Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao! Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju. Po tvojoj ljubavi koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O, dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom! Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju; smjeran, ponizan kao vjerni sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.
Oče naš …
Zdravo Marijo …
Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
*Prava i licence: https://link.attribute.to/cc/2022054
Ovaj članak vjerojatno ću nadopunjavati i mijenjati kako ću prikupljati nove informacije jer je Karl I. Austrijski stvarno duhovna riznica, a obitelj Habsburg jako značajna, kako za cijelu Europu, tako i za Hrvatsku.
Fascinantno je kako neka obitelj nije samo, u ovome slučaju, austrijska, nego se utkala u povijest, a time i sadašnjost, mnogih drugih država. Naravno, to je fascinantno i s pozicije identiteta članova te obitelji. Za razliku od svih podataka koje sam znala o obitelji Habsburg, nisam znala puno toga o blaženom Karlu I. Austrijskom dok nedavno nisam istraživala. Znala sam ga po imenu, malo iz školske povijesti (koja je u hrvatskim školama doista opsežna o cijelom svijetu) i to je to.
Istražujući o njegovom životu, puno toga bilo mi je poznato. Shvatila sam da dijelimo mnoge istosti i puno zajedničkih detalja koji potječu od katoličkog načina odgoja. To su sve one lijepe vrijednosti i istina o našem identitetu koju baštinimo kao djeca Božja. Zanimljivo je kako nas katolička vjera, tj. Krist povezuje pa različite osobe imaju iste detalje, zajedničke crtice, postupke, odluke ili uspomene, a da se nikada nisu ili neće upoznati na ovome svijetu.
Nastavi čitati “Blaženi Karl I. Austrijski”Objavljeno: 26.10.2018.
Struktura molitava za svaki dan devetnice:
Uvod – Himan Duhu Svetomu
O, dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam, i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, Ti prste desne Očeve,od Vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo i Krista, Sina Njegova, i u Te, Duha Njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu Vječnomu i uskrslomu Sinu Mu sa Tješiteljem Presvetim nek’ bude sad i uvijeke! Amen
Molitva – Dahni u mene, Duše Sveti
Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete. Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen. Privuci moje srce da zavoli samo ono što je sveto. Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet. Amen
Duše Sveti, daru Božji mojoj duši! Ne znam kako izraziti sreću koja me ispunja znajući da si moj najdraži gost i da je božanski život u meni. Kao nabujalom vodom, moja je duša preplavljena mirom, ljubavlju i dubokim razmatranjem o Tebi, razmišljanjem o Tvom neiscrpnom obilju ljubavi, darova, vrlina, plodova i blaženstava. Mislim o Tvojoj dobroti koja Te navodi da se nastaniš u meni. Ti sve imaš, Ti sve možeš, Ti mi sve daješ usprkos mojoj bijedi. Blagoslivljam Te, slavim Te, zahvaljujem Ti i sve od Tebe očekujem. Sve mi podari, o, Duše Sveti.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vadza i u vijeke vjekova. Amen
Duše Sveti, Ti božanski darovatelju! U najdubljoj poniznosti, ali svom snagom svojih najdubljih želja, molim te: podari mi svojih sedam darova, naročito mudrost i milosrđe. Umnoži u meni ove darove da se razviju u svoj punini, da moja duša u svemu bude poslušna Tebi, učitelju duha, i da stalno živim od Tvojih darova u razmatranju Tebe i Presvetog Trojstva.
Slava Ocu …
Duše Sveti, učitelju i posvetitelju moje duše, molim Te s neumornom upornošću: uči me istini, govori mom srcu, posveti me, njegujući moju dušu kao što si njegovao dušu Bezgrešne svoje zaručnice i duše mučenika i svetaca. Ja beskrajno žudim za svetošću, ne zbog sebe, već da mogu slaviti Tebe, učitelju nad učiteljima, sveto Trojstvo, sjaju Crkve, uzore duša. Ne postoji bolji način da se postane pravi apostol doli postizanjem svetosti jer se bez svetosti ne postiže ništa. Duše Sveti, čuj moju molitvu i usliši moju želju.
Slava Ocu …
Duše Sveti, istino i preblažena svjetlosti! Skoro si potpuno nepoznat većini ljudi. Nikada o Tebi ne mislimo, rastrgani mnogim brigama, opijeni duhom svijeta, nepažljivi na Tvoju brigu i nježnost. Kakve li nezahvalnosti! Saberi, Božanski Duše, ove moje skromne osjećaje kao zadovoljštinu za žalosno zapostavljanje i kao molbu da mi podariš svjetlo, kao i svom svećenstvu i vjernicima.
Slava Ocu …
Duše Sveti, ljubavi i milino Oca i Sina, mirisni cvijete Božje svetosti, božanska vatro zapaljena u meni, daruj mi novo srce, odstrani svaku mrlju i sjenu, spali svaku nečistoću i učini me sličnim slici Sina Božjeg. Duše Plameni, koji si se udostojao osobno prebivati u meni da bi me posvetio, zapali u meni vatru ljubavi. Svojim plamenom prožmi i obuhvati čitavu moju dušu, slomi svaku sklonost grijehu, usmjeri me apostolskim stazama, podari mi milost da budem plamen i da izgaram čistom i vječnom ljubavlju.
Slava Ocu …
Duše krjeposti, koji si mučenicima udijelio snagu da mogu umirati radosni radi Gospodina Isusa, usadi mi božansku snagu u svoj punini. Sažeži moju obamrlost i nebrigu, učini me jakim da mogu prihvatiti sve što Gospodin od mene traži, neobazirući se pritom na žrtve i teškoće, za slavu Tvoju i za duhovnu i materijalnu blagodat sve braće. Daj mi snagu nastaviti sa žarom i neodustajanjem od započetog. Daruj mi hrabrost i snagu postojano braniti Crkvu da se pred svima učvrsti jedinstvo vjere i poslušnost Papi i biskupima. Daruj mi polet u apostolatu da ga sačuvam do kraja pod cijenu bilo kojeg mučeništva duše ili tijela. Božanski duše, zaštiti me svojom svemoći, podrži me svojom krepošću i obuhvati me svojom nesavladivom snagom.
Slava Ocu …
Duše istine i svjetla, vatro i žare svjetlosti, svjetlosti najblaženija, rasprši i ukloni iz mene sjene grijeha i sumnji. Obasjaj i rasvijetli savršenom bistrinom dubinu moje duše kako bih uvijek otklanjao svaki grijeh, kako bih snažno prionuo uz učenje Crkve, kako bih hodio u Tvom svjetlu. Obavijen Tvojom svetom svjetlošću, da uvijek ostanem u Tvojoj istini i jasnoj svjetlosti.
Slava Ocu …
O Duše čistitelju, očisti me od svake mrlje. Posveti me i podari mi Isusuove vrline, ista Njegova nagnuća i raspoloženja kako bi u meni prebivao isti Duh Isusov. U dušu moju udahni istu ljubav prema Isusu koju je Otac udahnuo svom božanskom Sinu i daj mi istu privrženost koju Otac osjeća prema svom ljubljenom Sinu Isusu.
Slava Ocu …
Duše Sveti, zaklinjem te, obasjaj moj razum jasnom svjetlošću koja će služiti meni i svima koji se meni budu obraćali i koja će utvrditi moj slabi duh darom ljubavi i snage. Božanski posvetitelju, vodi me prema planini svetosti, stalnim vježbanjem u strpljivosti i poslušnosti Tvojim nakanama. Ti si svetost i ja Ti trebam omogućiti da živiš u meni udovoljavajući Tvom nastojanju prema savršenstvu. Božanski obnovitelju, obnovi sve, odagnaj zlo, svaku opasnost, svaku zloću. Obnovi u meni sve, sve čisto, sve sveto. Božanski životvorče, Duše duše moje, daj mi snage za svjedočenje i uvijek zajedno s Tobom slaviti božanskog Sina, da živim za Njegovu slavu i umrem u Njegovoj ljubavi. Božanski darovaoče, daj mi svoje darove kako bih razmatrao Boga u svjetlu Njegova otajstva, kako bih shvatio pravu vrijednost života i stvari, kako bih sve ljubio čistom ljubavlju kao u Nebu.
Slava Ocu …
Krunica Duhu Svetom
Litanije Duhu Svetomu
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče, nebeski Bože, / smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Duše Sveti, koji izlaziš od Oca i Sina,
Duše Sveti, po čijem su nadahnuću govorili proroci,
Duše Sveti, koji svjedočiš za Isusa Krista,
Duše Sveti, naš božanski Učitelju,
Duše Sveti, po kojemu je Djevica Marija začela Sina Božjega,
Duše Sveti, koji stanuješ u nama,
Duše mudrosti i razuma,
Duše savjeta i jakosti,
Duše znanja i pobožnosti,
Duše straha Božjega,
Duše milosti i milosrđa,
Duše jakosti, ustrajnosti i umjerenosti,
Duše vjere, ufanja, ljubavi i mira,
Duše poniznosti i čistoće,
Duše dobrote i duhovne miline,
Duše svih milosti,
Duše Sveti, koji proničeš Božje tajne,
Duše Sveti, koji nas pomažeš u molitvi,
Duše Sveti, koji si u slici goluba sišao nad Isusa,
Duše Sveti, po kome smo se duhovno preporodili,
Duše Sveti, koji nam srca napunjaš božanskom ljubavlju,
Duše Sveti, čijom milošću postajemo Božja djeca,
Duše Sveti, koji si poput gorućih jezika sišao nad apostole,
Milostiv budi, oprosti nam, Gospodine!
Milostiv budi, usliši nas, Gospodine!
Od svakog zla, / oslobodi nas, Gospodine!
Od svakog grijeha,
Od napasti i đavolskih zasjeda,
Od preuzetnosti i zdvojnosti,
Od poricanja objavljenih istina,
Od grješne okorjelosti i bezbožnosti,
Od svake ljage duše i tijela,
Od duha bludnosti,
Po Tvojem izlaženju od Oca i Sina,
Po divnom djelovanju Tvoje milosti,
Po bezgrešnom Začeću Djevice Marije,
Po otajstvenom Začeću Isusa Krista,
Po Tvom silasku nad Isusa u Jordanu,
Po Tvom silasku nad apostole,
Na veliki dan suda Božjega,
Mi grešnici, / Tebe molimo, usliši nas!
Da po Tebi sveto živimo,
Da vazda budemo Tvoj sveti hram,
Da po Tebi ne popuštamo grešnim željama,
Da po Tebi Bogu živimo,
Da vazda čuvamo i širimo Kristov mir i ljubav,
Da bježimo od zabluda i grijeha,
Da se uvijek podlažemo Božjoj istini,
Da obnoviš u nama pravednost i poštenje,
Da nas obogatiš božanskom istinom i milošću,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Pomolimo se:
Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se utjesi vazda radujemo! Molimo te, Gospodine, da Tvoj božanski Duh po svom beskrajnom milosrđu očisti naša srca i od svih nas zala oslobodi! Po Kristu Gospodinu našemu! Amen
(Suscipe Domine) – molitva sv. Ignacija Loyolskog
Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje. Raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost i to mi je dosta. Amen.
Gospa je najveća žena koja će ikada živjeti na zemlji.
Valjda ni najokorjeliji ateist, zbog toga što sebi voli tepati kako ima razumijevanja za sve, za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
Rekao bi kako je ne razumije i da mu njezin način nije prihvatljiv, ali da je sama birala svoj život i da se ne može reći da je bila glupa samo zbog prihvaćanja takvog života.
To bi za nju rekle feminacistice.
Zašto feminacistice ne podnose Gospu, pa onda ni žene, supruge i majke koje se trude živjeti po idealima po kojima je živjela i Gospa?
Zato što je Gospa bila “samo” kućanica.
Živjela je u drukčijem, ali skladnom braku po Božjem smislu, bivajući uzajamna podrška suprugu Josipu koji se brinuo za svoju malu obitelj kao tesar. Zajedno su odgajali Božjeg sina.
Gospa je dijelila sve karakteristike ondašnjeg načina života, a usprkos toj jednostavnosti, velik dio svijeta je voli i cijeni. Ja bih rekla da je vole upravo zbog jednostavnosti koju ne razumiju oni koji je ne vole.
Gospu vole žene, ali bitnije, i muškarci s kojima nikada nije imala nesporazuma.
Ono što feministice boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova.
Kako je jedna žena poslušna Bogu zavrijedila poštovanje tolikih ljudi?
Kako je obična žena, koja se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem i odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje koji nisu bili laki ili često pošteni prema ženama, a ipak nije mrzila muškarce?
To je ono što joj ne opraštaju.
One bi htjele biti slavljene po cijelom svijetu kako je to Gospa oduvijek, ali one ne žele shvatiti zašto je zapravo Gospa slavljena po cijelom svijetu.
Feministice ne mogu shvatiti poniznost i ljubav.
One ne mogu i ne žele shvatiti zašto bi netko iz ljubavi umro sam sebi i u slobodi rekao Bogu neka bude kako On želi.
One ne mogu i ne žele razumjeti kako Gospa nije imala potrebu ostvarivati sebe mimo braka i uloge majke, odnosno mimo onoga što ona jest.
One ne žele razumjeti kako je Gospa bila radosna žena kao supruga u braku i kao majka sina. One ne razumiju zašto si Gospa nije našla nekog ljubavnika.
One ne razumiju kako ljubav znači odgovornost i žrtvu te stavljanje drugog ispred sebe. One ne razumiju da ljubav znači slobodu. One ne razumiju da sloboda znači odgovornost. One ne razumiju da ljubav ne znači raditi što želiš, nego ono što je ispravno prema drugome. One ne razumiju kako netko može čisto gledati na svijet, odnose u njemu i htjeti poštovati zakonitosti.
Znate li tko je još imao problema s poniznošću i služenjem, tj. ohološću?
Lucifer, pali anđeo nazvan Svjetlonoša, a kojeg znamo i pod imenom Sotona.
On je odbio poslušnost i vjernost planu Boga koji ga je stvorio.
Božji plan za duhovna bića – anđele bio je služenje i briga za ljude – bića koja uz dušu imaju i tijelo. Lucifer je s gađenjem odbio tu ulogu jer je ljude, bića s tijelom, smatrao manje vrijednima pa im, on koji je duh, nije htio služiti.
Zato on ne voli nova ljudska bića. On navija za pobačaj te spolne odnose izvan braka jer su uglavnom uz kontracepciju. To ne rezultira novom Božjom slikom, novim čovjekom.
To je ta sličnost pakla duše koja dođe do izražaja i u gestikulaciji i u mrtvom osmijehu i u očima.
Primjer slobode koji mi još pada na pamet zahvaljujući propovijedi koju sam čula od svog svećenika su postupci vlasnika krčmi i svratišta u Betlehemu koji nisu imali mjesta za Josipa i Mariju.
Da je ijedan vlasnik ili vlasnica poslušao savjest i našao mjesto za njih u gradu, cijeli grad bi znao za Isusovo rođenje zahvaljujući anđelima koji bi glas o rođenju pronijeli cijelim gradom.
Što bi se onda dogodilo?
Mnoštvo naroda pohrlilo bi se pokloniti Isusu u tu krčmu. Usput bi se zadržali u njoj, nazdravljali, jeli i svoj novac ostavili krčmaru koji bi, uz čast da je u njegovoj krčmi rođen Bog – Spasitelj svijeta, i višestruko zaradio.
Da, svatko bira kako će živjeti svoj život. Plodovi koje dobivamo i beremo su, uz Božju milost, ujedno i rezultati tih odluka. Naravno, pri tome ne želim reći kako će svatko tko vjeruje u Boga i živi prema Božjem biti materijalno bogat. Neće jer to nije smisao niti bit svega.
Ako pogledate švedske društvene odnose i model koji šalje poruku kako žena može raditi što god hoće bez posljedica jer će njezinu odgovornost morati podnijeti muškarac (valjda po principu kako je sada njihov red za patnju i nepravdu); poslušate gđu Veljaču koja ga zagovara u Hrvatskoj i Gospin primjer s druge strane, vidite koliko su se današnji ljudi odmaknuli od Boga i smisla pa posljedično i od zdravog razuma na svoju štetu.
Gđa Veljača ističe kako danas žene mogu raditi što žele. Misli li pritom da i muškarci mogu raditi što žele ili bi njima oduzela to pravo? Ona stiče kako je odlično što žene mogu raditi što žele. To samo pokazuje kako danas jako malo ljudi zna što je ljubav jer onaj tko zna što je ljubav, zna da ne može raditi što želi, nego ono što je ispravno.
Onaj tko zna što je ljubav zna kako je to odgovornost za drugu osobu. Taj čovjek zna da ljubav znači slobodu, a sloboda je činiti što je ispravno, a ne ono što želimo. Ljubav zna kako se na eventualnu nepravdu ne odgovara nepravdom jer to nije pravda.
Jedino nerazuman čovjek zagovara ideološku diktaturu koja ispire mozak čovjeku do razine nepostojanja osobne odgovornosti, savjesti i slobode jer se čovjeka nauči kako je sve dozvoljeno. Jedino Bog daje zdrav razum i mudrost jer su to Njegovi darovi i oni nemaju veze sa stupnjem razvoja i obrazovanja.
Nekome malo, a nekome sasvim dovoljno jer je danas jako malo odnosa kako Bog zapovijeda.
Znam kako su zadnje teme na blogu nekako sumorne, ali u svemu ima svjetla.
Ne dajte se i ne odustajte od kršćanskih ideala usprkos teškoćama, razočarenju ili ljutnji jer jedino oni daju smisleni život. Ujedno, ako ste Kristovi, jedina garancija koju imate je (vaš) križ i uskrsnuće.
Samo dobro ima budućnost! Ta dobra budućnost je u vječnosti. Na ovoj zemlji najviše što možemo imati su kratki predasi između dugih perioda poteškoća.
Prvi dio dostupan je ovdje.
Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika između muškaraca i žena, kao i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.
Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom koje se bavi e-trgovinom, a na čijem je čelu mlada udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).
Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine o sinu i kućanstvu. Meni koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, i koja ne zna bih li bila sretna da sam “samo” supruga i mama, ovo je naopako i neprirodno. I vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu.
Ono što moram reći je kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao, ali poznavajući urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom neprirodnom situacijom.
To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to ništa ne znači, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo.
Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja i psihičko-duhovne posljedice, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije. Žene će uvijek ostati povrijeđene kad muškarac s kojim je imala spolni odnos ode od nje, pa bilo to i njezinom odlukom.
Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati.
Svela ga je na dadilju, prividnu “ženu”, psića, “mamicu i domaćicu” koja se brine o njihovom djetetu i kućanstvu Da, to je nenormalno jer nije prirodni raspored uloga, iako će neki reći kako je to pitanje dogovora unutar braka.
Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.
Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko razgovarala s njim jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda se nešto promijenilo pa je s njim, umjesto mužem, dijelila poslovne i privatne situacije.
Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).
Što se dogodilo?
Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom kojima je iskazivala poštovanje, dok je nju muž prevario s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub.
U okolnostima u kojima on svojoj ženi nije bio bitan ni po jednom kriteriju i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti i bilo je znakova kako će se to i dogoditi.
Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da vozač koji misli da ima kontrolu nema pojma o tome.
Njegov postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.
Zašto?
Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.
To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti. Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi na svoj način, a žena ne smije mamiti i voditi na tanak led.
Naravno, muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu te je žena i dalje žena, iako je zanima baviti se različitim stvarima. Bez brige, niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.
Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem te to trebaju naučiti. To je danas pogotovo izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice”. Trebaju se boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga.
Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao upotrebni predmet odbačen po upotrebi. Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.
Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla!
Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično!
Muškarci i žene nisu jednaki niti mogu biti jednaki, ali imaju jednaku vrijednost utkanu i darovanu od Boga!
Muškarci i žene se ne mogu zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!
Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak bi raskomadali muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust, emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Brane ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.
Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma jer kako se usudila koristiti svoje talente.
To je zato što ti ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema. U ovom slučaju, to je priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku. Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života, a kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.
Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.
Zabrinuta sam količinom mržnje prema muškarcima u zadnje vrijeme.
Ona je ogromna – od medija do društva. Dovoljno je pogledati nekoliko nedavnih hrvatskih slučajeva u medijima gdje su se pojedine žene pretvorile u suca, izvršitelja i presuditelja muškarcima samo zato što se radi o muškarcima. To je odlika ljudi bez zdravog razuma kojeg daje Bog, a takvih je danas sve više. To ne bi bio toliki problem da takvi imaju utjecaj samo na svoj život.
Ako ne znamo što se dogodilo, nedopustivo je uništiti osobu s jedne strane priče radi ideologije.
Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku, što je u redu poruka, ali se ne mogu složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila.
Kako me se ne bi krivo razumjelo, kad spominjem ženu u kontekstu majke, supruge i kućanice, onda mislim na sposobnu ženu koja se brine o djeci i suprugu, a za to je potrebno puno vještina. Ne mislim na ženu koja djecu strpa u vrtić ili dadilji ili ih ostavi da cijeli dan rade što žele pred TV-om ili mobitelom, dok ona ostatak dana lakira nokte, trača ili visi na društvenim mrežama čekajući supruga za novu rundu svađe oko torbice za fotografiju na društvenim mrežama ili tko će oprati suđe, neulažući ni u svoj moralno-intelektualni razvoj, a onda još manje pomažući djeci i suprugu u tome. Nažalost, ova pošast je zahvatila i žene koje se nazivaju katoličkim, a od kojih mnoge smatraju kako djecu trebaju odgajati vrtići i škole. To nije točno. Djecu odgajaju roditelji i ja smatram kako je vrtića previše.
Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drugačijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli. Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.
Nekome malo, a nekome sasvim dovoljno jer je danas jako malo odnosa kako Bog zapovijeda. Svakome njegovo ili, jednostavno rečeno, svatko dobije što zaslužuje (pa i narod koji ima političare kakve zaslužuje)!
Sveti Benedikt iz Nursije u Italiji (480. – 543. g.) bio je brat blizanac svete Skolastike.
Smatra se ocem zapadnog monaštva kojeg je utemeljio u Cassinu nedaleko od Rima. Benedikt je izabrao povišeno mjesto iznad grada Cassina 529. godine za izgradnju samostana Montecassino koji bi njemu i subraći bio utočište. Uspio je, trudom i molitvom, preobratiti izrazito pogansko mjesto, kakvo je tada bio Cassino, u kršćansko. Na njegovu ‘Pravilu svetog Benedikta’ (lat. ora et labora et lege; moli i radi i Pismo) temelji se organizacija brojnih vjerskih redova.
Samostan je bio na udaru razarača i vandala nekoliko puta. Uništili su ga Langobardi, a potom i Saraceni. U 14. stoljeću razrušio ga je potres, a 1944. bombardiran je od strane sila saveznika. Tom prilikom ubijeno je mnoštvo civila koje se u njega sklonilo. Samostan je obnovljen uz pomoć talijanske vlade, a papa Pavao VI. ponovno ga je posvetio 1964. godine.
Montecassino je jedan od najpoznatijih samostana na svijetu, a njegov muzej naziva se i ‘svjetionikom zapadne civilizacije’ zbog brojnih sačuvanih djela. U crkvi se nalaze i grobovi sv. Benedikta i sv. Skolastike.
Jedna crtica iz Benediktova života važna je za simboliku medaljice. Živio je tri godine kao pustinjak u špilji. Bio je na glasu svetosti pa ga je jedna vjerska zajednica molila za preuzimanje mjesta njezina poglavara. Neki kojima se ideja nije svidjela pokušali su ga ubiti otrovanim kruhom i vinom. Benedikt je spašen od trovanja Božjom intervencijom – nakon što je učinio znak križa nad otrovanim jelom i pićem, shvatio je kako ga pokušavaju ubiti pa je prevrnuo čašu i zapovijedio gavranu neka odnese kruh.
Prednja strana medaljice
Nalazi se slika sv. Benedikta koji drži križ u desnoj ruci i ‘Sveto pravilo’ u lijevoj ruci. Uz njega se nalazi razbijena čaša iz koje izlazi zmija otrovnica na jednoj strani, a na drugoj strani gavran. Iznad čaše i gavrana utisnute su riječi: “Crux Sancti Patris Benedicti” (“Križ svetog oca Benedikta”), dok je na rubu medaljice napisano: “Eius in obitu nostro praesentia muniamus” (“Neka nas u času smrti naše zaštiti njegova prisutnost”).
Stražnja strana medaljice
Nalazi se križ na kojem su utisnuta početna slova riječi: “Crux Sacra Sit Mihi Lux” (“Neka mi križ bude svjetlo”) i početna slova riječi: “Non Draco Sit Mihi Dux” (“Neka mi zmaj ne bude vođa”). Oko samog križa se nalaze početna slova riječi “Crux Sancti Patris Benedicti” (“Križ svetog oca Benedikta”). Na obod su upisana početna slova molitve: “Vade Retro Satana, Nunquam Suade Mihi Vana — Sunt Mala Quae Libas, Ipse Venena Bibas” (“Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov”). Na vrhu križa su napisane riječi Pax (Mir) ili monogram I H S (Isus).
Medaljicu možete nositi na lančiću oko vrata ili na krunici, u džepu ili torbi, u automobilu ili iznad vrata i prozora u stanu/kući. Može se staviti u temelje kuće ili pričvrstiti na sredinu križa.
Medaljica sv. Benedikta, kao ni svaka druga medaljica, nema nikakvu “čarobnu moć” niti joj se pripisuju ikakve egzorcističke moći. Korištenje bilo kojeg vjerskog predmeta služi kao podsjetnik na Boga i usmjeruje nas prema služenju Bogu i našim bližnjima. Medaljica se ne smije poistovjećivati s amajlijom ili nekakvim čarobnim predmetom. Naše oruđe protiv Sotone je jaka vjera, čista savjest, molitva, sakramenti, poniznost i pouzdanje u Boga.*
S time na pameti, možemo govoriti o milostima utjecanja u zagovor svetom Benediktu i medaljici:
1. Brani nas od vradžbina i drugih đavolskih utjecaja
2. Štiti nas od tlačenja i zavođenja zloduha
3. Pomaže pri obraćenju grešnika, posebno kada se oni sami nalaze u smrtnoj opasnosti.
4. Pomaže kao zaštita od kušnji
5. Djeluje protiv zaraznih bolesti i otrova
6. Majke pred porodom dobivaju posebnu pomoć za siguran porod.
7. Pruža zaštitu u vrijeme bura, oluja i drugih nevolja na zemlji
8. Pomaže u liječenju tjelesnih tegoba
Molitva sv. Benediktu, zaštitniku Europe
Sveti Benedikte, koji si životnom riječju svoga Pravila i neumornom revnošću svojih učenika preobrazio Europu u blagoslovljenu zemlju kršćanske vjere i jedinstva; koji si odgojio ljude i narode za djela ljubavi i blagodat mira; koji si otkrio ljepotu i dostojanstvo ljudskog napretka nadahnutog evanđeljem, vrati se Europi i svijetu svjetlom svojih ideala. Vrati današnjim pokoljenjima smisao za Krista i poslušnost njegovim riječima. Budi nam i danas blizu svojim nebeskim zagovorom da europski narodi nađu i sačuvaju putove reda, pravednosti i bratskog zajedništva. Amen.*
*Izvor: benediktinke-zadar.com
Znate što?
Ja se još uvijek pitam što se dogodi s nama kad odrastemo.
Što se dogodi odraslim ljudima pa nam nekako ono očito i jasno postane neočito i nejasno, a nada i vjera postanu miš-maš. Postane nam teško vjerovati i da smo dovoljni kakvi jesmo i da dobro ima smisla i da dobra djela imaju posljedice, čak i kad ih ne vidimo, ili izgubimo nadu i vjeru…
Gledala sam dokumentarac o životu sv. Maksimilijana Kolbea. Znam njegovu priču, ali nisam znala sve detalje. Znala sam da je ubijen u Auschwitz-u 14. kolovoza 1941., ali nisam znala detalj koji me je i potaknuo na ovaj članak.
Krajem srpnja 1941., jedan je zatočenik pobjega iz bloka u kojem je bio smješten i Maksimilijano.
U takvim slučajevima, nadzornik je postrojavao na vanjskom dvorištu sve druge zatočenike koji su dijelili blok s odbjeglim. Tako bi čekali hoće li se odbjegli vratiti. Ako se nije vratio, onda bi nadzornik šetkao ispred zatočenika i lagano pokazivao prstom na one koje je time osudio na smrt izgladnjivanjem. Na taj način je i taj put odabrao jedanaestoricu. Deseti odabrani počeo je plakati i govoriti da ima suprugu i djecu te je molio da ga se poštedi.
Maksimilijan Kolbe rekao je da se želi mijenjati i zauzeti mjesto tog odabranog za smrt. Zapovjednik mu je dopustio. Tako je Maksimilijan s ostalom desetoricom završio u bloku 11 koji je služio za izgladnjivanje do smrti. Iz tog bloka svakodnevno se čula molitva jer je Maksimilijan predvodio molitvu krunice.
Ipak, Maksimilijan ne umire od posljedica izgladnjivanja, nego je ubijen injekcijom fenola. Naime, nakon dva tjedna izgladnjivanja, jedino je on ostao živ. Kako bi ispraznili ćeliju, ubili su ga smrtonosnom injekcijom.
Ono što me je potaknulo na ovaj članak je sljedeće: nakon njegove smrti, više nijedan zatočenik u Auschwitzu nije osuđen na smrt izgladnjivanjem. Slučajnost? Ne. Čudo i Božja volja? Da!
Evo ohrabrenja: Bog je jednu Maksimilijanovu odluku, odluku o poklanjanju života, učinio mnogostruko plodonosnom. Pa mi smo korisni! Imamo utjecaj na širenje dobra! Širenje Radosne vijesti stvarno daje rezultate! Patnja ima smisla! Ako patimo s Isusom, ima smisla. Bog će to pretvoriti u nešto prelijepo što mi ne možemo ni zamisliti.
Je li svetac mogao znati što će Bog napraviti? Nije. Svetac je znao da je to što je on napravio bilo jedino što je mogao i morao napraviti. To je bio Božji poticaj za njegov život i on ga je prihvatio.
Često puta nismo ni svjesni kako jedna naša mala odluka utječe na živote drugih.
Mi ne znamo kako će Bog upotrijebiti našu suradnju, ali ono što moramo znati je da je u nas upisana potreba i obveza vjerovanja u Boga. Ostalo je na Njemu, a On svoje odradi. Nekad nam da vidjeti i naš udio u dobrome, a nekada ne.
Nekad nam se čini kako nemamo utjecaj ni na što dobro ili kako je što god učinimo nedovoljno pa nas to tišti i vodi u osjećaj besmislenosti. Nijedno dobro djelo, lijepa riječ, osmijeh, ohrabrenje, usmjeravanje savjetom ili potpora ne ostaju bez ploda.
Jedno naše dobro djelo, jedan naš osmijeh u Hrvatskoj, spasi život u SAD-u.
A što je to što smo mi napravili u tom trenutku? Mi smo tim osmijehom možda samo podragali svoje dijete ili obogatili nepoznata čovjeka s kojim smo se sudarili na vratima bolnice i podigli mu štaku s poda ili smo posjetili pacijenta kojem nitko ne dolazi u posjet ili smo odbili izvršiti radni zadatak koji nije ispravan ili smo preporučili knjigu nekog autora kojeg cijenimo.
Čudni su i lijepi putevi Božji, a tek ćemo na nebu otkriti tko je vukao koje poveznice i kako je jedno naše djelo dovelo do nečeg desetog na drugom kraju svijeta.
Samo je pet osoba potrebno kako biste došli do bilo koje osobe na svijetu.
Tako od neznanaca postadosmo djeca Božja vršeći Njegovu volju.
Češki kratkometražni film “Most” to jako lijepo prikazuje. Nemam prava na film. Ukoliko je potrebno, maknut ću ga. Žao mi je što nema hrvatski prijevod, ali nadam se da ćete ga pogledati jer je prvo 💔 pa 💞. Nećete požaliti.
Ako ste trenutno vi ovaj plačući otac skretničar, predajte Isusu te suze i vjerujte: doći će na dobro!
Objavljeno: 26.10.2018.
Struktura molitava za svaki dan devetnice:
Uvod – Himan Duhu Svetomu
O, dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam, i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, Ti prste desne Očeve od Vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo i Krista, Sina Njegova, i u Te, Duha Njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu Vječnomu i uskrslomu Sinu Mu sa Tješiteljem Presvetim nek’ bude sad i uvijeke! Amen
Objavljeno: 17. lip 2016.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac => zrelost;
Ostaviti => tranzicija, prijelaz;
Oca i majku => model potpune obitelji;
Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;
Ženu => muškarčev komplement;
Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;
Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.” Fulton J. Sheen
“Suvremeni čovjek želi kontroverzu, a ne istinu od novinarstva.”/ “In journalism, the modern man wants controversy, not truth.”
“Suvremeni čovjek već ima ostvarenu jednu polovinu preduvjeta za spasenje – on je jadan.”/ “The modern man has already one-half the condition of salvation: he is miserable.”
“Naš intelekt ne stvara istinu – on je dostiže, on je otkriva.”/ ” Our intellects do not make the truth – they attain it, they discover it.”
“Pristojnost predstavlja vanjsko očitovanje unutarnjeg obzira kojeg imamo jedni za druge. Dobri maniri ponašanja su sjena koju projiciraju naše vrline.”/ “Politeness is a way of showing externally the internal regard we have for others. Good manners are the shadows cast by virtues.”
Fulton J. Sheen
“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima.
Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega.” (sv. Franjo Saleški)
Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drukčije.
(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)
Kad se to dogodi?
To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi; kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu, zli bez obzira što je ona dobra ili upravo zbog toga što je ona dobra.
Što se dogodi?
Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom i nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive.
Za razliku od njih, karakter je stabilan jer je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije.
S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi.
Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.
S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra.
Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”.
S obzirom da se konačni račun polaže tek na onome svijetu Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima. Zbog toga se javljaju npr. gore napisani emocionalni simptomi.
Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro).
Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti.
Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.
Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se više udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.
Realnost ovog svijeta je sljedeće:
Zato, ne dajte se!
Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.
Ovu nedjelju provela sam na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu!
Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.
Čekamo srijedu i nedjelju! ⚽⚽
Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.
Objavljeno: 12. ožu 2017.
Majmuni iz ZOO-a nikada neće postati čovjek.
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.
Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.
Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.
Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.
Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.
Kao i svaka devetnica, moli se za istu nakanu svaki dan devetnice.
Preporučujem i ispovijed, tj. treba biti u stanju milosti i što češću misu kroz dane devetnice, a to podrazumijeva i poticaj na promjenu života ako se radi o nekim većim zastranjenima.
STRUKTURA MOLITAVA ZA SVAKI DAN DEVETNICE
Upute za molitvu krunice su ovdje.
Odlični sažeci nadbiskupa Fultona J. Sheena.
“Jer novi ateizam nije poput starog, teorijskog ateizma koji se ponosio što je intelektualno sastavljen od malo znanosti, antropologije i komparativne religije. Novi ateizam nije ateizam intelekta, nego ateizam volje; to je čin slobodnog i željnog odbacivanja moralnosti i njezinih zahtjeva. On započinje samoostvarenjem (afirmacijom samog sebe – moja napomena) i nijekanjem moralnog zakona.”
“Barbarizam novog doba neće biti poput onog starih Huna; on će biti tehnološki, znanstveni, sekularistički i propagandni. Neće doći izvana, nego iznutra jer barbarizam nije izvan nas; on je unutar nas. Stare civilizacije su bile uništene uvezenim barbarizmom; moderne civilizacije odgajaju svoj.”
Sluga Božji Fulton J. Sheen
“Karakteristika svake propadajuće civilizacije je kako velike skupine ljudi nisu svjesne tragedije. Čovječanstvo u krizi je općenito neosjetljivo na težinu vremena u kojima živi. Ljudi ne žele vjerovati da su njihova vremena zla, dijelom i zato što nemaju standarda izvan sebe po kojem bi procijenili svoje vrijeme. Ako ne postoji fiksni koncept pravde, kako će čovjek znati da je ona prekršena? Samo oni koji žive u vjeri stvarno znaju što se događa u svijetu; velike mase bez vjere su nesvjesne destruktivnih tijekova koji nastaju zato što su izgubili viziju visine s koje su pali.”
Sluga Božji Fulton J. Sheen
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti je potrebno razlikovati od puritanizma (protestantske teologije)i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da Mu budeš vjeran.”
sv. Majka Terezija
To je uspjeh. Ako uz to što si vjeran Bogu ostvariš i uspjeh u vidu bogatstva, uspješne karijere i društvenog položaja, možeš biti miran jer znaš da je to od Boga. Ako okreneš leđa Bogu i svom dostojanstvu djeteta Božjeg pa postigneš ovozemaljski uspjeh, nećeš imati mira niti se to može smatrati uspjehom. Tada smo podbacili u svojem temeljnom zadatku koji istinski definira što je uspjeh: vjernost Bogu.
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti najveće su siromaštvo.”
Sv. Majka terezija
“Nađi vremena za molitvu. To je najveća snaga na zemlji.”
sv. majka terezija
Ovu molitvu upijala sam kroz obiteljsku molitvu jer je njezin sastavni dio, a ja je molim i nevezano za nju.
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te. Ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o, dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome! ❤️
Moli se na Gospinu krunicu.
ZNAK KRIŽA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
UMJESTO VJEROVANJA: Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.
UMJESTO OČENAŠA: Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve.
UMJESTO ZDRAVOMARIJE: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
UMJESTO SLAVA OCU: Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!
Na kraju krunice molimo: Očenaš, ZdravoMarijo i Slava Ocu
Sastoji se u ispovijedi, odlasku na misu i pričesti tijekom devet prvih petaka u mjesecu.
Naravno, smisao je postajanje boljim čovjekom i odnos s Bogom pa se nikako ne može reći da je devetnica samo obavljanje “nečega”. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Molimo se da Srce Isusovo, koje je u potpunosti bilo usklađeno s Očevom voljom, preobrazi i naša srca kako bi bila usklađena s Očevom voljom, a tog nema bez poniznosti, blagosti i želje za življenjem po Božjem smislu.
Kako je blagdan Presvetog Srca Isusova u lipnju (petak nakon Tijelova, tj. Tijelovske osmine), devetnica se započne prvim petkom u listopadu. Može se obavljati i trajno (svaki prvi petak kroz godinu). Dan nakon Presvetog Srca Isusova slavimo Prečisto Srce Marijino.
Mali komadić blagoslovljene maslinove grančice ili tise (blagoslovljen npr. na Cvjetnicu) stavite iza kućnog križa na zidu.
Za stišavanje oluje i nevremena, izmolite Vjerovanje i zapalite malo blagoslovljenje tise ili maslinove grančice uz zaziv “Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine!” koji se izgovori četiri puta za četiri strane svijeta. Ja osobno volim dodati još i: “Bože, Tebi pripada sva čast i slava.”
Taj zaziv zaziva se i za vrijeme Tijelovske procesije, tj. na Tijelovo, a u nekim krajevima se nalazi i kao dio blagoslova polja koji se odvija na groblju te se tada zaziva četiri puta (na četiri različita mjesta na groblju) za četiri strane svijeta:
“Po znamenju sv. Križa od neprijatelja naših, oslobodi nas Gospodine.
Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine.
Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas Gospodine.
Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati, Tebe molimo usliši nas.”
Ususret Duhovima, kada slavimo rođendan Crkve i silazak Duha Svetoga – Tješitelja na apostole kojeg je Isus obećao poslati kad je uzlazio na nebo, prenosim molitvu za darove Duha Svetoga koju je sastavio blaženi Alojzije Stepinac. Možete se moliti i svojim riječima. Zamolite Ga da vam prosvijetli pamet te ražari plam i darove Duha Svetoga u vama.
Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine te da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.
Daj nam dar razuma kako bismo što dublje zaronili svojim duhom u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće.
Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje.
Daj nam dar jakosti kako bismo osobitom odlučnošću svladavali sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.
Daj nam dar znanja kako bismo ispravno spoznali što i kako trebamo vjerovati te da ne odemo stranputicom u duhovnom životu.
Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve iskazujemo dužno štovanje i čast, a nevoljnima, za ljubav Božju, u pomoć pritječemo.
Daj nam dar straha Božjega kako bismo se čuvali grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.
Amen.
Naslovna fotografija: Katolički tjednik (nedjelja.ba)
Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri, svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.
Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju.
Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji.
Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost?
Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru.
Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.
Ljubav i odgovornost”, IP II.
Ljubav kao krijepost govori o tome da, što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.
Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom, kao i na ulomke iz knige “Ljubav i odgovornost” Ivana Pavla II.
… “Krunu od trnja dobit će svi koji će ljubiti. Jer svijet u kojem živimo sad to jedino zna dati” …
… ali puno toga je moguće u tri dana kada je Isus uz pomoć sredstva (križ) došao do cilja.
Želiš li popraviti svijet, tada počni od sebe.
sv. Ignacije Loyola
Svaki politički komentator koji bar malo želi biti vjerodostojan ne može zanijekati i izbjeći ogromnu ulogu koju je imao sv. Ivan Pavao II. u padu komunizma.
Svaki vjernik i/ili čovjek dobre volje ne mogu zanijekati duhovnu ulogu pape I.P.II. u razvoju boljeg svijeta, u izgradnji kulture života i ljudskog dostojanstva te, naravno, širenju Evanđelja. Njegove nada i poruka o ljudskom dostojanstvu mogle su izmamiti osmijeh na lice i kod najusamljenije osobe koja pati jer bi shvatila da je vrijedna i dovoljna takva kakva jest.
Ovaj dokumentarac izvršnog producenta Carla Andersona sažima Papinu ulogu u padu komunizma, a to posebno dolazi do izražaja ovih dana kada Hrvatska slavi 25 godina od priznanja. Međunarodno priznanje potaknuo je Ivan Pavao II.
Geopolitika je često puta skrivena, komplicirana (meni je zato zanimljiva) i zahtijeva povjerljivost, a iznad svega odgovornost i integritet, ali veseli što je činjenica uloge Ivana Pavla II. u priznanju Hrvatske javna.
Ivane Pavle II., moli za nas 💜
Ovo čudo posebno je zanimljivo zato što je drugačije od drugih.
Ne radi se o uslišanoj molitvi za zdravlje, posao, brak, djecu…, nego se radi o čudu u kojem je ukomponiran talent sveca zagovornika, tj. rad, djelo, umjetnost te koje, kao i sva čuda, potvrđuju da je Bogu sve moguće. Ovo čudo namijenjeno je na korist sviju, a ne samo osobe koja se moli za čudo ili neke osobe za koju se moli.
U životu su potrebna vjera&djela, molitva&rad. Drugim riječima, potrebni su rad, trud i djela koja odražavaju vjeru kojom se deklariramo i ispovjedamo, a Bog onda riješi situaciju kako je najbolje. Dobili smo različite talente i sposobnosti upravo kako bismo mogli raditi dobro i surađivati s Bogom.
Ako pogledate oko sebe, pronaći ćete jako puno čuda, a da ih niste ni primijetili niti ste bili svjesni da jesu čudo koje je Bog stvorio.
Mislim da se čovjek treba diviti tim “malim”, svakodnevnim, prisutnim čudima jednako kao i izmoljenim.
Ovo čudo posebno je i zato što je povezano s umjetnošću. Ono povezuje Boga (kršćanstvo) i ljepotu umjetnosti, tj. čini činjenicu prisutnosti mnogih umjetničkih djela u Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli sasvim logičnom.
Naime, kršćanstvo je oduvijek bilo povezano s umjetnošću. Zašto? Zato što umjetnost i kreativnost otvaraju prostor Kristu i Bogu Stvoritelju, tj. usmjereni su transcendentalnom.
Papa Ivan Pavao II. ističe umjetnost kao estetsku humanističku disciplinu i podsjeća na povezanost kršćanstva i umjetnosti. U pismu upućenom umjetnicima, poziva ih da osluškuju “tajnovite zakone svemira gdje se božanski Duh susreće s ljudskim genijem i u njemu potiče kreativne sposobnosti”. Nadalje, kaže kako “nema, doista, sumnje da umjetnik uspostavlja s ljepotom osobito živ odnos i može se reći da je umjetnost poziv koji mu upućuje Stvoritelj… Baveći se Kristom, umjetnik se na određeni način bavi sam sobom i u Kristovu putu nalazi smisao vlastitog puta”.
Činjenice o čudu iz priloženog videa:
Uz današnji dan, 4.09.2016., kad je blažena Majka Tereza postala svetom, prenosim nekoliko njezinih citata koji su meni poticaj.
Oni me podsjete da nisam toliko šašava.
Ili da je u redu što sam šašava jer nisam sama.
Ili me podsjete da postanem šašava kad posustanem.
Prave stvari ne možemo raditi polovično, a ako ih radimo ispravno, onda to boli. Umiranje svome egu boli do same srži. Postajanje svoje najbolje verzije boli, kojigod naš posao, poziv ili misija bili. Odgoj, pravila i disciplina pomažu nam u tome, a posljedično, postajete osoba s integritetom.
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da budeš vjeran.” –> to je uspjeh
“Ako majka može ubiti svoje nerođeno dijete u utrobi, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo? Pobačaj je najveći uništavač mira.”
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti su najveće siromaštvo.”
“Više je gladnih za ljubavlju i osjećajem željenosti, nego za kruhom.”
“Mi moramo pronaći Boga, a On se ne može pronaći u buci i žurbi. Bog je prijatelj tišine. Pogledaj kako priroda – stabla, cvijeće, trava – rastu u tišini. Pogledaj kako se zvijezde, mjesec i sunce kreću u tišini. Mi trebamo tišinu kako bismo mogli dotaći duše.” –>
definitivno moj pogled unatrag tri godine 😍🎆🌲🌳🌹Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine gdje shvatiš kako je velika većina stvari za kojima čovjek danas trči besmislena. Te stvari lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i u toj jednostavnosti primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Prelijepa je spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti. Ovo sad govori dio moje ličnosti koji je mali romantik u boho suknji, a koji pozdravlja svoju elegantnu, 100% odgovornu sestru, tj. moj drugi dio, u košulji i olovka suknji. Još više, to govori moj osjećaj povezanosti s Bogom i osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Zapravo, molitva u prirodi podsjeti da je ono bitno nepromjenjivo. Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka. Svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i puno toga čovjeku bude dano kroz molitvu u prirodi. Neprocjenjiv je osjećaj sjesti na vrh brda, osjetiti vihor na obrazima i kosi, pogledati prema nebu i zemlji, u svemu tome prepoznati Boga pa kontemplirati. Netko se odmara uz ljude i čavrljanje, netko uz knjigu i konstruktivnu samoću i tišinu. Ja sam ova druga skupina i pobornica sam užeg kruga ljudi s ispravnim međuljudskim odnosima.
“Budi vjeran u malim stvarima jer u njima leži tvoja snaga.”
“I bogati su gladni ljubavi, gladni su brige, gladni su osjećaja željenosti, žele nekoga tko će ih zvati po imenu.”
“Neki ljudi dolaze u naš život kao blagoslov, a neki kao lekcija.”
“Ako ne možeš nahraniti sto ljudi, nahrani samo jednog.”
“Što možeš napraviti za mir u svijetu? Idi kući i voli svoju obitelj.”
“Svaki osmijeh upućen nekome predstavlja djelo ljubavi, dar toj osobi, prelijepu stvar.”
“Tzv. pravo na pobačaj je okarakteriziralo najveći dar – dijete, kao protivnika, uljeza i neugodnost.”
“Svaka država koja dopušta pobačaj ne uči svoj narod ljubavi, nego ga uči da nasiljem dobije što želi.”
“Znamo kako je sve što mi radimo samo kap u oceanu, ali da nema te kapi, oceanu bi nešto falilo.”
“Raditi sve na slavu Božju!”
Odgovarajući na izjavu novinara da on ne bi njegovao oboljele od gube ni za milijune, rekla je: “Ne bih ni ja za milijune, ali radim to za Isusovu ljubav.”
“Neka nitko od tebe ne ode tužniji nego što je bio.”
Sv. Majko Terezijo, moli za nas!
ČUDA
Kao Portugalac koji nije učio francuski i talijanski, po dolasku u Italiju i Francusku pričao je ta dva jezika kao najučeniji čovjek.
U talijanskom gradu na obali, Riminiju, mnogi ga nisu htjeli slušati jer je grad osobito bio zaražen manihejskim krivovjerjem pa je pozvao ribe i rekao im neka slušaju Božju Riječ na sramotu ljudi. Počeo je propovijedati ribama u moru. One su podigle glave iz mora i slušale ga te mu se zahvalile naklonom. Razišle su se tek kad im je on zapovijedio da se raziđu. Neki su se nakon toga preobratili.
Drugo čudo obraćenja govori o preobraćenju krivovjernika Bononila koji se obratio kad je njegova mazga kleknula pred Presvetim Sakramentom.
Jedna je gospođa htjela slušati njegovu propovijed i ostavila je malo dijete samo kod kuće. Dijete je upalo u kotao pun vruće vode. Kad se vratila, našla je dijete kako se igra u kotlu bez ikakvih posljedica.
Jedan grješnik pokajao se nakon jedne Antunove propovijedi i počeo je glasno plakati. Htio se ispovijediti kod Antuna, ali od plača nije mogao govoriti. Vidjevši to, Antun mu je rekao neka ode, napiše grijehe na papir i neka se vrati. Kad je Antun pročitao grijehe, oni su nestali s papira. Tako su i Antun i čovjek dobili dokaz da su grijesi oprošteni.
Sv. Antun putovao je čudnovatim putovima i načinima :). Dok je bio u Padovi, okrivili su njegova oca za ubojstvo čovjeka jer su u obiteljskom vrtu našli mrtvo tijelo koje su ostavili razbojnici. Antun je po Božjem nadahnuću saznao za opasnost u kojoj mu se našao otac. Zamolio je svoje glavare za puštanje iz samostana pa ga je anđeo odnio u Lisabon. Sutradan je otišao pred suca i zamolio ga za oslobađanje oca jer on nije kriv za ubojstvo. Sudac ga nije htio poslušati pa je sv. Antun zamolio da mu donesu tijelo. Antun je zapovijedio mrtvacu neka, u ime Isusa, ustane i pred svima kaže kako njegov otac niti itko iz njihove obitelji nije kriv. Mrtvac je ustao i izjavio što mu je Antun rekao. Nakon toga je opet usnuo. Antun je ostao jedan dan u Lisabonu, a u noći ga je anđeo opet vratio u Padovu. Bilo je još ovakvih njegovih putovanja.
S obzirom kako je sv. Antun jedan od najpoznatijih svetaca po čijem je zagovoru izmoljeno nebrojeno čuda, ovo su samo neka. Uz to što je imao dar propovijedanja i mudrost, imao je i dar prorokovanja, a nečisti duhovi bojali su ga se. Puno puta htjeli su ga zastrašiti i zadaviti, ali on ih je, Božjom pomoći i zagovorom Gospi, uspio otjerati.
Ovo su riječi s pomoću kojih je sv. Antun s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha: “Evo križa Gospodnjeg! Bježite stranke protivnikove! Pobijedi lav od plemena Judina, korijen Davidov. Aleluja, Aleluja.” Tu je molitvu svakodnevno molio i blaženi Alojzije Stepinac.
Običaj nošenja i moljenja ovog zagovora potječe iz Portugala od kad se jedna žena borila s mišlju o samoubojstvu. Htjela se baciti u rijeku i utopiti se. Idući prema rijeci, zastala se pomoliti pred kipom sv. Antuna u franjevačkoj kapeli. Tijekom molitve zaspala je i vidjela sv. Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Kad se probudila, pored sebe je pronašla pismo koje joj je dao sv. Antun s ovim riječima zaziva. Original tog pisma se čuva s kraljevskim blagom Portugala.
Papa Siksto V. te je riječi zaziva uklesao u križ koji se nalazi na obelisku kojeg je postavio na sredinu trga sv. Petra u Vatikanu. Cijeli tekst glasi:
“Ecce crvx Domine. Fvgite Partres adversae. Vicit leo Detribv Ivda.
Evo križa Gospodnjeg. Bježite neprijateljske sile. Pobijedio je križ plemena Judina.
Christvs Vincit. Christvs Regnat. Christvs Imperat. Christvs ab omni malo Plebem svam Defendat.
Krist pobjeđuje. Krist kraljuje. Krist vlada. Krist štiti svoj narod od svakog zla.”
SV. ANTUN I DIJETE ISUS
Sljedeće svjedočanstvo objašnjava zašto se sv. Antun prikazuje s Djetetom Isusom.
Prilikom boravka u Camposampieru, jedan mještanin dao mu je sobu kako bi tamo mogao u miru meditirati -> kontemplirati. Jednoga dana mještanin je provjeravao po kući je li sve u redu i, iz radoznalosti, pogledao kroz prozor u Antunovu sobu. Vidio je Antuna kako grli malo dijete. Nije znao otkud se dijete pojavilo niti čije je. Dijete se javilo Antunu i reklo mu da je Isus. Antun je primijetio mještanina i zabranio mu da ikome kaže što je vidio sve dok je on živ. Mještanin je poslušao te tek nakon njegove smrti razglasio svima što je vidio.
SMRT I ZAGOVOR
Umoran od svog propovijedničkog djelovanja, odlučio se malo osamiti i pronaći neko osamljeničko boravište. Odlučio se za Camposampiero gdje je napravio ćeliju na velikom orahu sa šest ogranaka koji su se protezali prema nebu i stvarali krunu od granja. To je bilo njegovo posljednje boravište. Ubrzo nakon toga, tijekom ručka s braćom, srušio se na ležaj.
Znajući da se približava njegov kraj, zamolio je braću da ga odvedu u Padovu kako im ne bi bio na teret. Nisu stigli do Padove, nego su se radi zdravstvenog stanja zadržali u Arcelli. Tamo se ispovijedio, pričestio i primio bolesničko pomazanje. Nakon što je otpjevao himan na čast Presvete Djevice, zagledao se u nebo te je, kad ga je brat koji ga je pridržavao pitao što vidi, rekao da vidi svog Gospodina. Nakon što su otpjevali pokorničke psalme, bio je živ još oko pola sata, a onda je mirno umro s 36 godina. Bilo je to 13.06.1231. Proglašen je svetim 30.05.1232.
Iako mu se nije ostvarila želja za mučeničkom smrću jer je Bog za njega imao drugi plan, čim je umro svi su klicali da je umro svetac. Po njegovoj želji, njegovo tijelo je sahranjeno u crkvi Svete Bogorodice Marije u Padovi.
Franjevci su sagradili crkvu posvećenu sv. Antunu 1263. godine u Padovi te je tijelo preneseno tamo. Prilikom prijenosa, otvoren je lijes te je ustanovljeno da je tijelo prirodno propalo, ali je jezik sačuvan zdrav i neistrunuo te se i dalje nalazi u Padovi (veliki propovjednik -> očuvan jezik. Bog ima smisao za humor, zar ne?).
Mnoštvo vjernika obilazi relikvije i moli njegov zagovor.
Sv. Antune, hvala ti na brzoj vezi i moli za nas.
Dugujem članak na blogu sv. Antunu već duže vrijeme, a u četvrtak je bio taj dan kad sam osjetila da je vrijeme za pisanje.
Eto prilike da i ja naučim nešto novo, a i da zahvalim načemu.
Ovo je ona posebna pričao kao s Medaljicom Bezgrešne jer se spontano dogodila.
S obzirom na njegovu jako dobru poznatost, možda ovaj članak nema prvotnu ulogu upoznati vas s njim, ali sv. Antun zaslužuje članak na mojem blogu.
Već sam pisala kako volim molitve i meditacije usmjerene baš prema Bogu, tj. Presvetom trojstvu (različita otajstva), krunicu i molitve Mariji ili jednostavno razgovor s Bogom, kad se i razum i srce spoje u jedno te usmjere prema Bogu i Njegovoj prisutnosti.
Kako sam nedavno rekla nećaku: Bog sve zna i svemoguć je. Drugim riječima, isusovački odgoj, Presveto Trojstvo, pouzdanje u Boga i stavljanje u Gospin zagovor, dok nemam običaj pojedinačnog stavljanja u zagovor svetaca mimo litanija ili sl.
Prije svega, kada molimo zagovor nekog sveca, to znači upravo to – molimo njega/nju da oni traže od Boga ono što ih molimo. Svetac ne radi čudo, nego će to napraviti Bog jer ga je neki svetac to molio. To je bitno razlikovati kako ne bismo upali u zamku koju nam pripremaju različite sekte koje krivo govore da se klanjamo kipovima. Bog čuje našu molitvu i bez da se utječemo svecima, ali nekad zagovor svetaca može ubrzati stvari jer su u Božjoj blizini. Uglavnom, ne bih ulazila duboko u tu temu, nego bih rekla da su sveci primjer koji možemo slijediti (ali živeći život koji je Bog namijenio nama), a njihov zagovor dokaz raja.
Bila sam u Padovi nekoliko puta. Neslužbeno: obožavam Italiju – i sjever i Rim i Vatikan i Veneto!
Molila sam se pred relikvijama sv. Antuna, ali moram priznati kako mi je to bila uobičajena molitva Bogu. Zamolila sam ga da nas zagovara, ali nisam ‘imala neku poveznicu ili nešto preposebno sa sv. Antunom’. To je bila crkva, ja sam se skrušila i molila u miru. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila u Padovi, ali bilo je davno (prije 10 god.?).
Očito su se sv. Antunu svidjele moje molitve jer je sada sastavni dio mog dana, iako je od tada prošlo puno vremena.
Po njegovom zagovoru dobila sam posao i to prije završetka pobožnosti, a pobožnost sam krenula moliti kao ‘idem, svi nešto spominju neke zagovore’. On to brzo riješi, a Bog zna što radi i daje sve u svoje vrijeme. Bog nekada i ne daje, a to je zato što je za nas bolje ne dati nam što tražimo. Vjerujte da je tako jer to uistinu jest tako. Nekad je teško, ali čovjek s vremenom dobije odgovor i uvidi zašto je za njega bilo dobro ne dobiti ono traženo. Bog nam nekad da više mogućnosti pa moramo izabrati. Možda su sve jednako dobre, ali moramo izabrati onu za kojom čeznu naše najdublje dubine.
Jednako tako, na blogu sam već objavila molitvu za njegov zagovor u borbi protiv tjeskobe, a i pomaže mi u pronalasku stvari i oko svega drugoga što zamolim. Stvarno!
Ne radi se o tome da se ponašamo kao bezglavi ili nerazumni ljudi koji samo mrmljaju i zazivaju Boga i svece, a prepuste se svojoj lijenosti i neodgovornosti. Radi se o postajanju sigurnim kako je Bog tu, da nas sveci zagovaraju i da je duhovni svijet itekako stvaran. Kad se obratite Bogu i reknete mu “Pomozi mi!”, On to stvarno čuje jer je živ. Isto vrijedi i za svece. Smisao katoličke meditacije je osjetiti Božju prisutnost, a molitve hvaliti Boga kako bi nas “opremio” djelatnošću za put svetosti na koji smo svi pozvani. Na stranu sva čuda, ono što sveci prvenstveno poručuju je kako smo svi pozvani na svetost. U principu, ne bismo smjeli imati drugi izbor.
Cilj katoličke molitve i meditacije nije sedativnost – umrtviti i smiriti sebe bez ikakvog djelatnog žara. Kroz molitvu nam se daruje mir i on nam je potreban, ali u nama bi se trebao zapaliti i žar za djela. Katoličanstvo je, za razliku od protestantizma, temeljeno i na vjeri i na djelima (milost+djela). Ne možemo sebe smatrati (praktičnim) katolicima ako mislimo kako nam je dovoljna samo vjera ili milost, a u svakodnevnom životu ponašati se ili kao da nikada nismo čuli za Isusa ili tako da odstupamo od nauka (kafeterija vjernici). Isus nas je otkupio, ali hoćemo li se spasiti ovisi i o našim djelima i vjeri.
Sv. Antun Padovanski je najbrže kanonizirani svetac.
Od njegove smrti do proglašenja svetim prošlo je samo jedanaest mjeseci. Očito je papa Grgur IX. znao što radi kad ga je tako brzo kanonizirao jer je, radi mnogih čuda koje je Bog učinio po njegovom zagovoru, sv. Antun poznat kao svetac cijelog svijeta. Papa Grgur IX. ga je, radi dara propovijedanja i poznavanja Sv. pisma, prozvao Škrinjom zavjetnom. Njegovo djelovanje je usko povezano s Italijom i Francuskom.
Časti se kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakrament, a i kao ugovarač braka, tj. onih koji traže muža/ženu. U Španjolskoj je zato posebno poznat pod nazivom Santo Casamentero. Ja bih rekla da mu se možete obratiti za bilo koji zagovor, kao i svakom drugom svecu, tj. ne mora biti samo iz ovih najpoznatijih razloga.
Najstariji životopis sv. Antuna je spis pod nazivom Legenda Assidua koji je nastao za potrebe njegove kanonizacije. Ne zna se autor životopisa, ali se proučavanjem dijelova može zaključiti kako ga je napisao jedan od subraće sv. Antuna, a one događaje kojima nije svjedočio, napisao je na temelju razgovora sa svjedocima. S obzirom kako je kanonizacija započela manje od godinu dana nakon njegove smrti, svjedočanstva su vjerodostojna. Poznate informacije o njegovom životu i čudima po njegovom zagovoru u nastavku su iz tog zapisa.
ROĐENJE I RANI ŽIVOT
Pretpostavlja se da se sv. Antun rodio 1195. godine u glavnom portugalskom gradu, Lisabonu, koji je tada bio Kraljevina. Kršten je pod imenom Fernando Martins de Bulhões ili Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo (ovisno o izvorima), a rođen je u pobožnoj plemićkoj obitelji.
Svoj put započinje kao augustinac sa šesnaest godina u samostanu u Lisabonu. S obzirom na miješanje njegovih roditelja u poziv i imanje svojih zamisli za svoga sina, nakon dvije godine prelazi u drugi augustinski samostan u portugalski grad Coimbru gdje je revno služio i pamtio Sveto pismo. Zaređen je za svećenika s 25 godina, ali je, nakon događaja koji je jako utjecao na njega, odlučio kako ne želi služiti u redu augustinaca, nego želi pripadati Manjoj braći- franjevcima. Povod za tu promjenu bio je susret s relikvijama petorice franjevačke braće koja su umrla mučeničkom smrću u Maroku. Od tada je sv. Antun htio umrijeti mučeničkom smrću za Isusa i taj ga je žar obuzimao svakim danom sve više, iako je morao odustati od toga jer je Bog njegovo djelovanje usmjerio drugačije. Napušta red augustinaca i prelazi u franjevce te postaje fra Antun uzevši ime u čast sv. Antuna Pustinjaka kome je bila posvećena kapelica u samostanu.
S obzirom da je imao evangelizacijski duh, ujesen odlazi u Maroko, ali se radi bolesti iste zime morao vratiti u domovinu. Vraćao se brodom 1221. godine kad je nastala oluja koja je usmjerila brod prema Siciliji. Tamo su ga prihvatili franjevci iz Messine te je započeo svoj apostolat, prikrivajući duboko poznavanje Svetog pisma i nadahnutost za propovijedanje. Nakon razgovora sa sv. Franjom, odluči se ne vraćati u Španjolsku, nego ostati u Italiji. Živio je skromno i samotno u jednoj spilji u koju se povukao, postio te puno molio.
ZRELO DJELOVANJE
Jednom prilikom 1223. godine, na skupu franjevaca i dominikanaca, kada na zamolbu poglavara nitko nije htio održati propovijed, tj. govor bez pripreme, poglavar je zamolio sv. Antuna da on govori. On se nećkao, ali kad je vidio da se ne može izvući, počeo je govoriti. Tu je došla do izražaja njegova učenost, ali i sposobnost da na jednostavan način prenese Božju Riječ. I to je bio događaj koji ga je usmjerio u njegovoj službi – propovijedanju.
Propovijedanjem je obraćao mnoge ljude, iako su mnogi i dalje sumnjali. Nakon djelovanja u Italiji, odlazi u Francusku pa se opet vraća u Italiju – Asiz, Rim, Padova. U korizmi 1231. odlučio je propovijedati tijekom svakog od 40 dana korizme (do tada je imao „Nedjeljne govore“ i „Blagdanske govore“) i to svaki dan u jednoj od 55 crkava u Padovi i okolici. To je bilo prvi put u povijesti Crkve i imalo je veliki značaj. Ljudi su ga dolazili slušati u velikom broju.
S obzirom kako se u tom razdoblju povijesti širilo manihejsko krivovjerje, Antunova evangelizacija i navještanje Božje Riječi bili su jako nužni. Vjerojatno ga je Bog zato i usmjerio u to djelovanje. je Preobratio je mnoge krivovjerce propovijedanjem i ispovijedi.
U mojoj se obitelji moli obiteljska molitva.
Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.
Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.
Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.
Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.
Volim takav namještaj.
Volim obitelj i obitelji.
Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.
Ovako se moli obiteljska molitva u mojoj obitelji:
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo Marijo …
Evo službenice Gospodnje.
Neka mi bude po riječi Tvojoj.
Zdravo Marijo …
I Riječ je tijelom postala.
I prebivala među nama.
Zdravo Marijo …
Moli za nas, sveta Bogorodice.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se
Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci Njegovoj i križu, k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Slava Ocu … 3x
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Zdravo Kraljice, majko milosrđa,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojem nas Sinu preporuči, svojem nas Sinu izruči.
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Smiluj nam se Isuse da te sve više i više ljubimo i da živimo u Tvojoj svetoj ljubavi do smrti.
Prečisto Srce Marijino. Budi naše spasenje.
Američka istraživanja pokazuju da djeca provedu samo 11 minuta dnevno u razgovoru s roditeljima. Ostalo je odgoj medija i društvenih mreža. To je još jedan razlog zašto je molitva bitna. Naravno, najvažniji razlog je što je molitva snaga, razgovor s Bogom i davanje časti Bogu. Zato su misa i posebni obredi strukturirani kako bi na najbolji mogući način dali čast Bogu i ne radi dobro onaj tko bi to razvodnio.
Djecu treba učiti obiteljskom zajedništvu i okupljanju, a to se lijepo prenese kroz molitvu. Isus je rekao da je on prisutan tamo gdje su dvoje ili troje skupljeni u Njegovo ime. Jednako tako, kroz molitvu se djeci pruža utočište u koje se mogu skloniti tijekom cijelog života. Roditelji trebaju otvoriti ta vrata djeci. Ako ih se odmalena ne uči provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi, kako će u formativnim godinama provoditi vise od 11 minuta u razgovoru s vama? Morate odmalena zauzeti taj dio kolača jer kasnije nećete imati priliku ili će to biti otežano. Ako to stavimo sa strane, na kraju krajeva, se ne radi tu toliko o vama, koliko se radi o Bogu. Obećali ste Mu da ćete povjerenu djecu odgajati u vjeri prema tome … Ne možete se igrati s obećanjima, a pogotovo jer se ne radi o vašem vlasništvu.
Ako govorimo općenito o komunikaciji s djecom, ona je jako važna. Iako djeca najviše uče primjerom, važno je ne prestati razgovarati s njima. U jednom intervjuu, glumac i redatelj Mel Gibson koji ima osmero djece, je rekao kako smatra važnim razgovarati i govoriti djeci, pogotovo za vrijeme adolescencije jer, iako se čini da tada ništa ne čuju i ne slušaju, kasnije se pokaže da su sve čuli i slušali.
Vaša obiteljska molitva ne mora biti poput mog naslijeđa. Složite svoje vlastito. Možete moliti krunicu (kao što je i mi nekada zajedno molimo ili svatko od nas za sebe), čitati Bibliju, moliti litanije, moliti neku drugu molitvu, napraviti neku drugu kombinaciju.
Bitno je da njeguje bogatstvo Crkve te je uvesti u život.
Za početak nošenja Čudotvorne medaljice Bezgrešne, veže me posebna anegdota.
Obiteljski hodočastimo u Ludbreg u svetište Predragocjene Krvi Kristove. Jedne godine, mama i ja stale smo u isti red za ispovijed. Držim se pravila da, u koji red za ispovijed stanem, tu i idem na ispovijed bez obzira koliko se sporo pomicao taj red i koliko se ljudi dugo zadržavali.
Svaki put kada odem s ispovijedi, odem s osmijehom jer se pokaže kako mi je baš “takav tip” svećenika (ispovjednika) trebao, odnosno da sam baš trebala čuti to što sam čula.
Red u kojem smo stajale te godine napredovao je sporo. Došle su dvije časne sestre koje su se htjele ispovijediti, ali htjele su se ubaciti preko reda. Neki ljudi iz reda počeli su gunđati, ali meni je bilo svejedno s obzirom da sam na hodočašću, čekam ispovijed, ne mislim se svađati u redu za ispovijed (u svetištu) plus radi se o časnim sestrama. Ionako nisam tip osobe od kokošarenja pa ni svađanje u redu za ispovijed nije dolazilo u obzir. Uglavnom, pustila sam časne sestre prije sebe.
Kad su se ispovijedile, mlađa časna vratila se do mene i stavila mi nešto u ruku. Pogledala sam o čemu se radi i našla malu, plavu, ovalnu medaljicu Bezgrešne.
Tako sam počela nositi čudotvornu medaljicu. Nakon nekog vremena, izgubila sam je jer se alka medaljice slomila, a medaljica pala. Kupila sam i odnijela na blagoslov drugu i sada je nosim oko vrata. (Usputno rečeno, blagoslovljene privjeske, lančiće, medalje i ostalo možete zakopati negdje gdje ne gaze ljudi kad se ti predmeti više ne mogu nositi jer se ne smiju bacati. Ono što se može spaliti, može se spaliti moleći Vjerovanje.)
Čudotvorna Medaljica Bezgrešne napravljena je prema svjedočanstvu s. Katarine Laboure od 27.11.1830.
Bila je subota uoči prve nedjelje Došašća.
“.. U pola šest popodne, dok sam u dubokoj tišini meditirala, učinilo mi se da s desne strane kapelice čujem šum, kao šuštanje svilene haljine. Digavši pogled na tu stranu, ugledah presvetu Djevicu u visini slike sv. Josipa. Bila je srednjeg rasta, a toliko lijepa da mi je nemoguće opisati. Stajala je obučena u svilenu haljinu boje bijele zore, bez ovratnika i glatkih rukava. S glave joj se spuštala bijela koprena sve do nogu. Lice joj je bilo prilično otkriveno, a noge su joj oslonjene na zemaljskoj kugli, ili bolje, na polovici kugle jer od nje vidjeh samo toliko. U rukama, uzdignutim u visini pojasa, na prirodan je način držala drugu, manju kuglu koja je predstavljala svemir. Oči su joj bile uprte u nebo, a lice joj je bilo izvanredno lijepo, ne bih ga mogla opisati. Odjednom, na njenim sam prstima primijetila prstenje ukrašeno dragim kamenjem, jedan prsten ljepši od drugoga; jedno prstenje je bilo veće, drugo manje, isijavajući pritom zrake koje bijahu jedne ljepše od drugih. Zrake su izlazile iz dragog kamenja. Veće je isijavalo dulje zrake koje su se neprestano povećavale tako da je čitava unutrašnjost bila toliko ispunjena da joj više nisam mogla vidjeti noge. Nemoguće je izreći što sam sve osjetila i što sam naučila u trenutku kada je Sveta Djevica zemljinu kuglu uručila našemu Gospodinu … U tom trenutku, bila sam i nisam bila. Osjećala sam da se stvorio okvir oko Presvete Djevice, pomalo ovalan, u kojem su se u obliku polukruga, mogle pročitati ove riječi: ‘O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’.
Potom začuh glas koji mi reče: “Daj izraditi medaljicu po ovome uzoru. Svi oni koji će je nositi oko vrata dobit će velike milosti. Milosti će biti mnoge za one koji će je nositi s vjerom”.
Istog trenutka učini mi se da se okvir okrenuo. Ugledah naličje medaljice. Zabrinuta da saznam što se nalazi na naličju medaljice, jednog dana nakon duge molitve začujem glas koji mi govori:
‘Nalazi se slovo M, Marijin monogram, a iznad njega nalazi se križ. Temelj križa bijaše crta ili I, Isusov monogram. Ispod tih dvaju monograma bijahu Presveta Srca Isusa i Marije; prvo bijaše okruženo trnovom krunom, a drugo probodeno mačem’.
Pod Djevičinim nogama vidjela sam još zelenkastu zmiju sa žutim točkama…”
Dakle, na prednjoj strani medaljice, nalazi se lik Gospe. Oko nje su ispisana riječi: “O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Na naličju su upisana slova M i križ te Isusovo srce probodeno trnovom krunom i Marijino srce probodeno mačem (radi boli). Oko monograma se nalazi 12 zvijezda koje su, upravo iz kršćanske kulture i Otkrivenja, poslužile kao simboli na zastavi EU. Toliko o tome kako Europa nema kršćanske temelje. Europa je prožeta kršćanskom. Mnogi su je oteli kršćanstvu i stvaraju nakaradu. Moramo je opet vratiti kršćanstvu jer je ona naša i mi smo njezini.
Medaljica je čudotvorna, a njezinu širenju pridonio je sv. Maksimilijan Kolbe koji je pokrenuo Vojsku Bezgrešne 16.10.1917. U tom razdoblju, osim krvavog rata, događalo se razaranja čovjeka jačanjem liberalnih struja koje su htjele rušiti istine Objave – temelje kršćanstva. Masoni su izraženo djelovali te se Crkva vrijeđala i javno izrugivala.
Sv. Maksimilijan ubijen je 1941. godine u koncentracijskom logoru kad je položio svoj život umjesto drugog čovjeka kojeg su odabrali za smaknuće.
Po zagovoru Bezgrešne dogodila su se velika čuda (dane velike milosti). Možda najpoznatije čudo je preobraćenje Židova Alfonsa Ratisbonnea koji je bio žestoki protivnik Katoličke crkve i katolika.
Medaljicu nosim kao podsjetnik; za zaštitu i snagu u borbi s mojim napastima; pomoć u življenju čistoće te kao podsjetnik na uzor prave žene i majke, Bezgrešne, naše Gospe, kojoj se uvijek možemo preporučiti u zaštitu.
Iako je Marija žena, ona je istinski zaštitnik te saveznik i žena i muškaraca jer je naša nebeska majka pa nam pomaže u svim teškoćama i napastima protiv samopouzdanja (o kojima sam pisala u prethodnom članku), a mladi je najčešće nose radi podsjećanja u očuvanja čistoće i borbe protiv napasti. Gospa nije božica, nego najizvrsniji primjer čovjeka. Njoj se ne klanjamo, nego utječemo u zagovor jer je Isusova i naša majka.
Medaljicu možete kupiti u marijanskim svetištima ili u knjižarama i suvenirnicama s kršćanskom literaturom. Ako ste u Zagrebu, medaljicu možete kupiti u knjižarama oko katedrale.
Molitva Bezgrešnoj: “O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje Svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni.”
Svako dobro,
🙂
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 