Jeste li znali da je izumitelj umjetne oplodnje, Patrick Christopher Steptoe, razvoj umjetne oplodnje financirao novcem kojeg je zaradio izvodeći ubijanje nerođenih beba popularno zvano pobačaj (abortus)?
Steptoe, britanski ginekolog, izumio je umjetnu oplodnju s biologom i psihologom Robertom Edwardsom i embriologinjom Jean Purdy. Zbog toga je 2010. posthumno dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
Pokušala sam pronaći izvor i vjerodostojnost jednog citata Steptoea koji mi je negdje zapeo za oko, ali ne mogu ga pronaći niti citirati u potpunosti. Parafrazirano govoreći, rekao je nešto poput toga da su htjeli vidjeti tko će pobijediti i čija će biti zadnja – njihova ili Božja (jer su smatrali kako imaju pravo da njihova bude zadnja, da imaju pravo odlučivati o nastanku života).
Ova ideja stoji mi u skicama skoro dvije godine, stoga je došlo vrijeme za nekoliko crtica na ovu temu.
Članak se trebao zvati “Današnje Herodijade i Herodi”, ali znala sam da će ovaj naslov biti klikaniji. Priznajte, i sami ste kliknuli jer je takav kakav je. Ne brinite se. Niste napravili ništa loše. 😉
Spol je datost određena od trenutka začeća i nepromjenjiva je cijeli čovjekov život.
Drugim riječima, čovjek ne može promijeniti spol.
Spol je odrednica koja čini osobu muškom ili ženskom, a spolnost je zbir svih karakteristika koje čine muški ili ženski spol.
U trenutku začeća, spajanjem jajne stanice žene i spermija muškarca, nastaje novi ljudski život, novi čovjek, u potpunosti različit od oca i majke. Taj novi čovjek dobiva 23 kromosoma od majke i 23 kromosoma od oca pa tako ima svoja vlastita 23 para kromosoma koja određuju sve njegove nasljedne karakteristike. Jedan par tih kromosoma je i spolni par koji određuje spol i spolnost.
U zadnje vrijeme nekako sam sjetno raspoložena i kao da “svodim račune” sama sa sobom.
Ovo nije članak o predbračnoj čistoći koju podupiremo i moralnom aspektu spolnosti. Nije ni članak o muško-ženskim odnosima i važnosti preuzimanja svoje uloge koja počiva na razlici muškaraca i žena. Članak nema, poput mojih drugih članaka, zaključak ili jasnu poruku. On nije ni osuda. Nije ni moj čin dobrote ni dar drugima nadahnut od Boga, kako inače vidim svoje pisanje.
Ovo je članak malo o meni, a malo o životu. Možda me zaškakljala potreba za otvaranjem prozorčića do mene. Ako ću se ipak dotaći moralnog aspekta, onda s te strane nemam problem u svojim računima.
Ono čega se želim dotaći je radost (životnost) – kvaliteta koja mi je uvijek bila u redu i nekako se, na samozatajan i skoro minorizirajuć način, podrazumijevala sama po sebi (katolici smo i sl.). Time možda nije dobivala toliko pozornosti.
Jedna mlada osoba koju ne poznajem bila je okidač za ovaj članak i podsjetila me je na jednu priču.
Htjela bih (bolje) znati tu osobu jer u sebi ima puno kvaliteta koje su vidljive u odgovorima i postupcima, ali i puno životne radosti koja proviruje kroz oči ponekad ispunjene tugom, promišljanjem i čežnjom za Bogom. Ta je osoba prelijepa jer, između ostalog, ima tu radost iz koje zrači ljepota duše.
Prijatelji mojih prijatelja bili su u vezi pet/šest/sedam? (nisam sigurna) godina prije nego su prekinuli. Ne poznajem ih toliko dobro i već sam zaboravila detalje, ali studirali su u Zagrebu i živjeli zajedno. Po završetku fakulteta, tražili su posao. Žena je trebala odraditi i staž. Muškarac je našao posao u Irskoj, a ona je htjela ostati u Hrvatskoj (tako nekako). Jedno vrijeme su funkcionirali u dvije države, a onda su prekinuli. Mislim da razlog prekida nije bila samo udaljenost.
Digresija: Općenito, ja nisam za duga hodanja. Moja teorija kaže da više parova prekine, nego se oženi nakon dugog hodanja. A potvrdila je i praksa. Najbolja i jedina ispravna varijanta je gore spomenuta predbračna čistoća i onda ostane dovoljno vremena za upoznavanje.
E, sad, zanimljivost ove priče je u sljedećem: oboje su bili mirniji tipovi osoba pa su se svi iznenadili kad je žena uskoro pronašla dečka koji vozi motore*.
Što mislite, jesam li se ja iznenadila?
Nisam! Nimalo i nikako! 😄😎
Nije odgovor koji ste očekivali?
Što želim reći?
Stvari nekada nisu kakvima se čine. Zatim, ne treba se bojati života niti se bojati ići za onim za što čovjek ima poticaj. To je možda naš način dolaska do onog smislenog na što nas Bog poziva.
Ako ste na nekoj važnoj funkciji, ne znači kako ne smijete imati svoje posebnosti i načine (sve dok su moralni).
Ako se od Vas očekuje preuzimanje neke uloge, ne znači da si ne smijete dozvoliti radost, osmijeh, svoje posebnosti. To je toliko podcijenjeno! Zašto se ne biste pripremali za postajanje glavom obitelji i pisanjem, gorskim spašavanjem, proizvodnjom vafela, slikanjem, volontiranjem u vojsci ili putovanjem svijetom s ruksakom na leđima? Doći će vrijeme kad ćete se morati posvetiti samo ozbiljnom.
Nekako mi je to jasnije ovih dana.
Bog daje mudrost za marljivo i staloženo vršenje poziva, ali daje i radost. Sam Bog djeluje u kreativnosti, a za to je potrebna radost, čisto srce, neopterećenost i vrijeme.
Vrativši se na par iz priče, možda su shvatili da su jedno drugo zavaravali. Možda je muškarac bio neodlučan i nije preuzeo svoju ulogu, možda je žena htjela nešto novo, možda je shvatila da je ta osoba može puno više obogatiti… Ne znam, a njihovi razlozi prekida nisu ni tema članka, ali…
…znam da sam počela puno više cijeniti radosne ljude koji imaju života u sebi, koji mogu imati teške živote, funkcije ili očekivanja, ali iz kojih zrači neka čistoća i ljepota radosti. Čak i kad se kroz tu radost može nazrijeti tračak tuge, a pogotovo odraz dubokog promišljanja o smislu života i intelekta (mudrosti) koji upućuje na Boga, meni su te osobe prelijepe i samo se mogu diviti ljepoti Božjeg stvaranja.
Ne znam kako Vi, ali ja primijetim takve male posebnosti, nijanse, dubinu, boju, gorko-slatku istinu kod ljudi. Kad u osobi, iza radosti i osmijeha, u kretnji oka primijetim nešto istinsko – pa bila to i tuga, strah ili usamljenost; ljubav, mir, čežnja za Bogom ili čistoća duše koja se napaja na Bogu, mogu se samo diviti tome. Svi će komentirati kako je osoba ovakva ili onakva, a ja ću iz te male kretnje ili neke rečenice uspjeti nazrijeti nešto puno dublje. Možda zato mogu puno bolje čitati i shvatiti ljude. A zbog toga pak moram biti čvrsta u moralnim postavkama da i mene ne povuku za sobom.
Tako olako odbacujemo dar radosti i dosta ga često povezujemo s manjkom mudrosti.
Razliku između spolova obrađivala sam u puno tema na blogu, a usputno ih spomenem i u drugim člancima.
Iskreno govoreći, nekad se osjećam glupo što pišem o razlikama jer su logične, a logično je samo po sebi kako mora biti razlike jer bismo inače bili stvoreni u jednom spolu. Onda me neki ljudi podsjete kako je to logično meni te da se to danas ne podrazumijeva pa onda moram napisati još neki članak.
Muškarci i žene različiti su po svim dimenzijama koje čine čovjeka.
To je najvidljivije po fizičkoj dimenziji u čiju je svaku stanicu upisan gen za spol, ali se nikako ne smiju zaboraviti psihička i duhovna dimenzija, kao ni njihovi poddijelovi socijalna i intelektualna razina. Po svim ovim dimenzijama, muškarci i žene različito reagiraju i djeluju. Pod utjecajem spolnih hormona, koji su različiti kod m i ž, i mozak djeluje različito jer se različito i razvio (oblikovao).
Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika, kao i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.
Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom. Društvo se bavi e-trgovinom, a na njegovom čelu je mlada, udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).
Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine se o sinu i kućanstvu. Meni, koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, ovo je naopako i neprirodno, a i vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu, tj. ne bih pristala biti u takvom odnosu. Moram priznati kako ne znam bih li mogla biti samo žena i mama, ali ovakav scenarij mi je neprihvatljiv.
Ono što moram reći je i kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao. Možda je on htio ostati doma.
Uzevši u obzir urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom situacijom.
To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to, taj spolni odnos i taj muškarac, ništa ne znače, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo i kojeg ne bi zamrzila da se nije upustila u jednonoćnu avanturu.
Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja psihičko-duhovne posljedice – i kod muškaraca i kod žena, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije.
Kao i u fizičkom dijelu, tako i u emocionalnom, žena ne može izbjeći urezivanje muškarca zauvijek. U slučaju bračnog odnosa, to biva plodonosno. U slučaju izvanbračnog odnosa, to postaje ženin uzrok mržnje prema muškarcima jer osoba, koja je ostavila takav trag na njoj, odlazi od nje – bilo njezinom ili njegovom voljom.
Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je preuzela mušku ulogu, a uz to je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati. Muža je svela na dadilju, psića, “mamicu i domaćicu”.
Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.
Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko, jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda s olakšanjem, razgovarala te dijelila poslovne i privatne situacije s njim pa su postali prijatelji.
Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).
Što se dogodilo?
Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom. Njima je iskazivala poštovanje, a njezin muž prevario je nju s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub. Jasno je kako su oboje i duhovno pogriješili.
U okolnostima u kojima muž nije bio bitan ni po jednom kriteriju svojoj ženi i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti. Bilo je znakova kako će se to i dogoditi.
Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da vozač, koji misli da kontrolira situaciju, nema pojma o tome.
Muškarčev postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.
Zašto?
Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.
To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti.
Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi.
U isto vrijeme, žena mora naučiti izražavati poštovanje prema muškarcu i ne mamiti ga na tanak led.
(Dodatak: muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu i želi se, npr., baviti nekim zanimanjem gdje je više žena. Žena je i dalje žena, iako je zanima i profesionalno ostvarenje ili je sportski tip. Bez brige! Niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.)
Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem pa to trebaju naučiti.
To je danas ogroman izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice” ili da njeguju frajerski stil odijevanja (katastrofa od neukusa, sterilnosti i ružnoće. O tome više ovdje i ovdje). Žene se trebaju boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga.
Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao uporabni predmet odbačen po upotrebi – nakon seksa za jednu noć, abortivne tablete za hitnu kontracepciju ili nakon noći provedene našmrkana na koki.
Isto vrijedi i za muškarca.
Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.
Muškarci i žene nikada neće biti jednaki jer su različiti. Stoga se ne mogu ni ponašati na isti način. Oni imaju jednaku vrijednost i dostojanstvo. Zato mogu prepoznati tu vrijednost i stvorenost na sliku Božju jedno u drugome. Različiti su kako bi se nadopunili.
Životinje nemaju duhovnu dimenziju pa i ne prepoznaju vrijednosti jedni u drugima. One imaju samo nagon za preživljavanjem pa i djeluju po tom nagonu.
E, sad. Grozan je muškarac ženskaroš, ali je još gora žena koja se tako ponaša. Zašto? Jer su žene tako pogazile ne samo moral, nego i svoju prirodu.
Svatko poput gđe Veljače, gđe Sarnavke, dr. Lepušića, gđe Gemov, gđe Benčić, gđe Clinton, para Obama, g. Sorosa, gđe Markle de Sussex, gđice Thunberg, g. Štulhofera … tko vas uvjerava kako možete sve bez posljedica ili kako vi kao žena nećete biti krivi za posljedice jer ih ne morate snositi i jer će se uvijek naći neki “glupi” muškarac na kojeg je potrebno svaliti krivnju, jako, jako, jako vam laže.
Nitko ne može raditi što želi bez posljedica.
Ljubav je briga i odgovornost za drugu osobu, a sloboda nije činiti što želimo, nego što je ispravno prema moralnim zakonima. Svatko odgovara za svoja djela i propuste te čovjek ne može živjeti tako da svoju odgovornost prebacuje na druge i da je uvijek kriv netko drugi (od banke, bogataša, siromaha, politike, doktora, susjeda, dečka, supruge …). Imamo dušu i moramo biti itekako odgovorni, ali postoji i odgovornost u odnosu na poruku koju šaljemo i utjecaj koji imamo.
Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla! Apsolutno odbacujem opasne teze kako su muškarci krivi za sve i da trebaju snositi posljedice i za ono za što nisu krivi.
Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično.
Muškarci i žene ne mogu se zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!
Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak, raskomadali bi muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust – emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Branili bi ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.
Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma jer kako se usuđuje koristiti dobivene talente za posao, ali čini mi se kako su danas glavne struje mržnje i uništenja braka i obitelji feminizam, rodna ideologija i permisivni odgoj u kojem je dijete car kojem se mama i tata klanjaju. Feminizam i šovinizam su zle i otovne stranputice u propast.
To je zato što takvi ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema. Rješenje je priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku okrećući se onome što brak jest: otajstvo.
Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života. Kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.
Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.
Ne znam zašto bi emocionalno nasilje koje neke žene rade nad muškarcima bilo manje ozbiljno od fizičkog nasilja kojem su skloniji muškarci. Muškarci nisu krivi za sva zla svijeta i ostavite ih na miru.
Zato se razlike među spolovima moraju cijeniti, poštovati, čuvati i njegovati s ljubavlju. Udvaranje kao oblik iskazivanja simpatija prema drugoj osobi je u redu, nezaobilazno i ima pozitivni predznak, dok zavođenje ima negativni predznak jer ima za cilj laž (pokušava nešto prodati), navlači osobu (mami, osjetilno izaziva iz tko zna kojeg razloga) i koristi seksualnost za ostvarivanje različitih ciljeva.
To nije svrha spolnosti/seksualnosti.
Spolnost je dar za iskazivanje ljubavi i stvaranje novog života (NEODVOJIVOST tih dviju svrha), a ne potrošna roba ili potrošni instrument. Ako vam to nije cilj i ne radi se o tim okolnostima, onda uništavate svoj život, tuđi život i cjelokupno društvo, bili vi muškarac ili žena, jer zlorabite spolnost.
Naš identitet je toliko upisan u našu spolnost da se raspadaju osobe, brakovi i obitelji kad se ona zloupotrebljuje (kontracepcijom, zavođenjem, pobačajima, vanbračnim odnosima, seksom za jednu noć, isprobavanjem različitih spolnih nastranosti, rodnom ideologijom, nevjerom, pornografijom, uzastopnim monogamijama …).
Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku.
To je poruka koja je uistinu u redu i koju današnji filmovi ne žele (oni bi odmah podebljali rastavu), ali ne mogu se složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila. Ta poruka ne prolazi (bar meni).
Završno rečeno, muškarac i žena moraju raditi na svom braku i odgajati djecu sa svojih prirodnih pozicija. Vrtića je previše.
Pinterest.com
Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drukčijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli.
Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.
U onoj mjeri u kojoj žene nisu krive za sva zla svijeta, u jednakoj mjeri nisu ni muškarci. Apsolutno je nedopustiva praksa feminizma te švedskih i hollywoodskih m-ž odnosa.
Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika između muškaraca i žena, kao i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.
Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom koje se bavi e-trgovinom, a na čijem je čelu mlada udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).
Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine o sinu i kućanstvu. Meni koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, i koja ne zna bih li bila sretna da sam “samo” supruga i mama, ovo je naopako i neprirodno. I vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu.
Ono što moram reći je kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao, ali poznavajući urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom neprirodnom situacijom.
To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to ništa ne znači, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo.
Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja i psihičko-duhovne posljedice, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije. Žene će uvijek ostati povrijeđene kad muškarac s kojim je imala spolni odnos ode od nje, pa bilo to i njezinom odlukom.
Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati.
Svela ga je na dadilju, prividnu “ženu”, psića, “mamicu i domaćicu” koja se brine o njihovom djetetu i kućanstvu Da, to je nenormalno jer nije prirodni raspored uloga, iako će neki reći kako je to pitanje dogovora unutar braka.
Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.
Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko razgovarala s njim jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda se nešto promijenilo pa je s njim, umjesto mužem, dijelila poslovne i privatne situacije.
Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).
Što se dogodilo?
Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom kojima je iskazivala poštovanje, dok je nju muž prevario s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub.
U okolnostima u kojima on svojoj ženi nije bio bitan ni po jednom kriteriju i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti i bilo je znakova kako će se to i dogoditi.
Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da vozač koji misli da ima kontrolu nema pojma o tome.
Njegov postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.
Zašto?
Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.
To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti. Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi na svoj način, a žena ne smije mamiti i voditi na tanak led.
Naravno, muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu te je žena i dalje žena, iako je zanima baviti se različitim stvarima. Bez brige, niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.
Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem te to trebaju naučiti. To je danas pogotovo izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice”. Trebaju se boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga.
Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao upotrebni predmet odbačen po upotrebi. Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.
Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla!
Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično!
Muškarci i žene nisu jednaki niti mogu biti jednaki, ali imaju jednaku vrijednost utkanu i darovanu od Boga!
Muškarci i žene se ne mogu zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!
Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak bi raskomadali muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust, emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Brane ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.
Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma jer kako se usudila koristiti svoje talente.
To je zato što ti ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema. U ovom slučaju, to je priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku. Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života, a kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.
Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.
Zabrinuta sam količinom mržnje prema muškarcima u zadnje vrijeme.
Ona je ogromna – od medija do društva. Dovoljno je pogledati nekoliko nedavnih hrvatskih slučajeva u medijima gdje su se pojedine žene pretvorile u suca, izvršitelja i presuditelja muškarcima samo zato što se radi o muškarcima. To je odlika ljudi bez zdravog razuma kojeg daje Bog, a takvih je danas sve više. To ne bi bio toliki problem da takvi imaju utjecaj samo na svoj život.
Ako ne znamo što se dogodilo, nedopustivo je uništiti osobu s jedne strane priče radi ideologije.
Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku, što je u redu poruka, ali se ne mogu složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila.
Kako me se ne bi krivo razumjelo, kad spominjem ženu u kontekstu majke, supruge i kućanice, onda mislim na sposobnu ženu koja se brine o djeci i suprugu, a za to je potrebno puno vještina. Ne mislim na ženu koja djecu strpa u vrtić ili dadilji ili ih ostavi da cijeli dan rade što žele pred TV-om ili mobitelom, dok ona ostatak dana lakira nokte, trača ili visi na društvenim mrežama čekajući supruga za novu rundu svađe oko torbice za fotografiju na društvenim mrežama ili tko će oprati suđe, neulažući ni u svoj moralno-intelektualni razvoj, a onda još manje pomažući djeci i suprugu u tome. Nažalost, ova pošast je zahvatila i žene koje se nazivaju katoličkim, a od kojih mnoge smatraju kako djecu trebaju odgajati vrtići i škole. To nije točno. Djecu odgajaju roditelji i ja smatram kako je vrtića previše.
Pinterest.com
Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drugačijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli. Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.
Nekome malo, a nekome sasvim dovoljno jer je danas jako malo odnosa kako Bog zapovijeda. Svakome njegovo ili, jednostavno rečeno, svatko dobije što zaslužuje (pa i narod koji ima političare kakve zaslužuje)!
Ovaj dokumentarni film toliko je depresivan da ga nisam ni pogledala cijelog, ali prikazuje kako izgleda život bez Boga, odnosno kad čovjek sebe proglasi bogom. To je to bez uljepšavanja. Bljak!
Film možete pronaći s prijevodom na hrvatski pod nazivom “Švedska teorija ljubavi”, a prikazan je i na ZagrebDox-u 2015.
Netko je film jako dobro sažeo kao “‘Švedska teorija ljubavi’ – kako biti napredan i umrijeti sam”. Sva prava sažetka idu autoru.
Istraživanje Austin instituta (The Austin Institute) govori o utjecaju pojave konracepcijske pilule na muško-ženske odnose.
Zašto dolazi do sve manjeg broja novosklopljenih brakova, sve veće stope razvoda, dok, istovremeno, industrija za on-line upoznavanje i izlaženje (društvene mreže) bilježe konstantno visoke prihode? Tko određuje cijenu seksa, a tko ima zadnju riječ kad se radi o prosidbi?
Mislim da se može izvesti sljedeći zaključak:
Djevojke i žene, budite onakva žena kakvu želite svom (budućem) sinu.
Muškarci, budite onakav muškarac kakvog želite svojoj (budućoj) kćeri.
To znači da, ako svojoj (budućoj) kćeri želiš najboljeg čovjeka na svijetu koji će se prema njoj ponašati kao prema dijamantu, koji će je poštovati, voljeti, pomagati, cijeniti misterij njezine osobnosti, onda se ti tako ponašaj prema nečijoj tuđoj kćeri, tj. kćeri nekog drugog oca.
Ako želiš svom (budućem) sinu najbolju ženu na svijetu koja će ga poštovati, cijeniti zbog toga što je, koja neće psihički manipulirati njegovim osjećajima, onda i ti budi takva prema sinu neke druge žene.
Razlike između muškog i ženskog spola postoje s razlogom. S razlogom nas je Bog stvorio različite. One su tu upravo zato što samo takva razlika daje potpuno smislenu cjelinu.
Kad je poznatog meksičkog modela/glumca/redatelja/prolife aktivista, Eduarda Verasteguija, njegov rođak pitao za savjet vezan za predbračnu čistoću i pitao ga gdje je granica, Verastegui mu je objasnio sljedećim primjerom:
“Zamisli da imaš curu Ivanu i da ja imam moć vidjeti budućnost. Ti i Ivana se nećete vjenčati, ona neće biti tvoja supruga. U susjednom gradu živi Petra. Petra je u vezi s Markom, ali se ni oni neće vjenčati. Petra će biti tvoja supruga i vjenčat ćete se za tri godine. Petra i Marko gledaju film u njezinoj kući. Film je završio pa te pitam :’Što bi htio da Marko napravi Petri nakon što film završi?'”
Eduardov rođak je odgovorio: “Ništa”.
Mislim da svatko sebi može odgovoriti na ovo pitanje, bez obzira gledamo li iz muške ili ženske perspektive.
Budite iskreni pa se ponašajte u skladu sa svojim odgovorom.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac=> zrelost;
Ostaviti => tranzicija, prijelaz;
Oca i majku => model potpune obitelji;
Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;
Ženu => muškarčev komplement;
Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;
Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.” Fulton J. Sheen
Suprotnosti se možda privlače, ali sličnosti ostaju zajedno.
Otkrit ću vam kako mene ta rečenica gore uvijek malo strese jer volim “nemoguće” ljubavne priče (zato sam jako striktna katolkinja kako bi sve ostalo u balansu ;), ali da, ona je točna.
Neki dan prijatelj me podsjetio na Seinfeld-a jer ga on voli gledati. Nešto smo raspravljali pa se sjetio ovog isječka.
Isječak super pokazuje što je u vezi/braku temelj – isti vrijednosni sustav.
Seinfeld je to pokazao na primjeru abortusa jer se po tom stavu, općenito, dobije dojam tko je kakvog vrijednosnog pogleda, tj. kako mu je oblikovan karakter, iako ni to nije dovoljan pokazatelj.
U vezi i braku bitno je puno toga poput odgovornosti za drugu osobu, razgovora, slušanja, povjerenja, poniznosti, želje da sebe dijelite s nekim (otvorite srce) i drugoga stavite uvijek na prvo mjesto, a najvažniji su ljubav (u pravom smislu – kao odgovornost za drugu osobu) i poštovanje = Bog. Sve to treba biti na ispravnim temeljima, a to je vrijednosni sustav kojeg dijelite.
Život se komplicira s godinama pa vam treba netko s kime ćete ići u istom smjeru, tko će vas poticati na moralni život, koga ćete vi poticati na moralni život, tko će vam pomoći živjeti s ciljem i nadom vječnog života. Kako je to lijepo rekao i blaženi Karlo Austrijski svojoj supruzi Ziti: “hajdemo sad jedno drugome pomoći doći u nebo”.
Kako moj prijatelj kaže, kompromis se radi oko mlijeka kojeg pijete, a ne oko vrijednosnog sustava.
To ne znači da trebate niti možete biti jednojajčani blizanci. To nije ni potrebno, a još manje zanimljivo. Ja ne volim dosadu. Različiti karakteri nadopunjuju jedno drugo, mogu pomoći jedno drugome u isticanju jačih strana, a popunjavanju i pomaganju oko slabijih strana, a ti karakteri trebaju ići u istom smjeru.
I, zato – što je abortus?
Svaki čovjek ima nešto lijepo čime vas može učiniti radosnim ili obogatiti ili učiniti da vam je lijepo s njim/njom. U nekom kratkom razdoblju može vam dati više potpore, pripadanja i ‘život je lijep’ osjećaja i bolje vas upoznati, nego ljudi koji su duži dio života s vama. Možete biti iskreniji i pravi vi s tom osobom. Može vidjeti strane vaše osobnosti koje nitko nikad nije vidio.
Ipak, samo to nije dovoljno jer se radi i o duhovnoj stvarnosti i konačnom cilju. Ljubav je odgovornost za drugu osobu, ali i prihvaćanje osobe takve kakva jest, bez želje da je promijenite; sposobnost da se ta osoba osjeti voljeno i prihvaćeno od vas, da se osjeti da je kao takva dovoljna, a to je lakše i prirodnije s osobama koje su nam bliske vrijednostima.
Osjećaji se istroše, dok je ljubav svjesna odluka za osobu iz dana u dan i nakon što se osjećaji istroše, promijene ili probude za nekog drugog. Osjećaji su subjektivna kategorija i nestalni su, dok je ljubav objektivna kategorija karakterizirana voljom i odlukom.
U konačnici, vi donosite odluku. Živjet ćete s tom osobom i tu odluku donijet ćete na koji način želite. Bog će vam dati odgovor, samo ga morate htjeti čuti. To onda rezultira potpunom sigurnošću i mirom da se radi o pravoj odluci u bilo kojem smjeru – prekid veze ili brak, a to je najvažnije. S druge strane, mi, ljudi, pozvani smo biti dar jedni drugima. Možda smo pozvani biti nekome razlog obraćenja. Dokle god Vas netko ne odvlači od Boga, to je odluka između vas i Boga.
Nemojte se zaboraviti moliti za tu osobu da je Bog čuva od zla, čak i ako krenete različitim putovima. Lijepo je i moćno biti u nečijoj molitvi.
Nek’ te zagrli netko sretniji Čuvali te svi dobri anđeli. Samo nekad me nađi da nam se Zvijezde sve zapale.
T. Cetinski
U isječku je zanimljivo i to što je Jerry pitao Elaine za dečkov stav o abortusu odmah nakon što je ona rekla da je dečko karakteran i ima integritet.
Je li Jerry htio reći da podupiratelji abortusa nemaju integritet? 😎🤫
Pravi muškarac daje život za svoju ženu, a prava žena to mora dopustiti.
To je moguće jedino ako je muškarac glava, stup obitelji, a žena njezina duša. Muškarac mora ljubiti (voljeti) svoju ženu toliko da bi dao svoj život za nju, a ona mora dopustiti i prihvatiti da je se tako i toliko voli, a to znači priznati muškarčeva ulogu i preuzeti svoju. Nitko u odnosu dvaju osoba ne može biti lijen.
Ono što primjećujem je puno nesporazuma na ovim temeljima pa i jedna i druga strana podižu svoje obrambene mehanizme nastale kao posljedica prethodnih (ranjenih) iskustava kako se ona ubuduće ne bi ponovila.
Ona ne želi da je se voli, nego želi biti ta koja će preuzeti mušku ulogu jer je netko iskoristio njezinu ženstvenost, a on ne želi toliko voljeti jer mu je neka uništila muškost emocionalnim spletkama i dominacijom.
Kada to povežete sa slobodnom odlukom osobe o tome koje će vrijednosti ili načela slijediti te (ne)odgojem, neznanjem o čovjekovom smislu i biti te duhovnoj stvarnosti (dobroj i zloj), imamo ubojitu kombinaciju.
U svemu tome nastrada i povjerenje pa se teško odlučiti na ono što ljubav stvarno jest – slobodno sebedarje bez kalkulacija, ali ljubav je upravo to i ne smije biti nikako drukčije. Ona je odgovornost za drugu osobu. Što je više odgovornosti, to je ljubav veća. Istinska ljubav je žrtva. To je nekada neuzvraćeno, nekada bolno, nekada narušeno, a nekada i u potpunosti smisleno. Toliko smisleno da vam je jasno kako ne može biti nikako drukčije i po stoti put dobijete potvrdu kako Bog jedini zna najbolje te da ništa ne valja što odradite bez Njegova načina i zamisli funkcioniranja.
Zato – nismo sami, iako čovjek može biti frustriran zbog navedenog.
Je li jednostavno puno ulagati u odnos i ne dobivati jednako ili išta?
Nije, to je jako teško, a u vezi koja nije okrunjena brakom nije ni potrebno, ali čovjek treba donijeti odluku o tome kakva on osoba želi, koje ideale i vrijednosti slijedi pa se tako i ponašati.
Treba prepoznati osobu čije će mane i ograničenja moći podnijeti jer svaki čovjek ima svoja ograničenja, čak i ako odnos savršeno funkcionira. Nemojte od čovjeka tražiti ono što može dati samo Bog, ali nemojte se ni zeznuti i ne prepoznati temeljne vrijednosti.
Nadalje, ako je čovjeku smisleno ponašati se jedino onako kako treba, onda se i ne može drukčije ponašati jer nema mira s onime što mu je besmisleno. Osobe u vezi imaju izbor – ako nisu jedno za drugo ili je jedna strana nezadovoljna odnosom, odnos se razriješi vrlo jednostavno. Brak zahtijeva veću žrtvu – on je i u dobru i u zlu dok vas/nas smrt ne rastavi.
Ljubav je slobodno sebedarje osobi kojoj ste se brakom obvezali biti vjerni i u dobru i zlu. Ono što će druga strana napraviti s tim, ugrubo rečeno, nije vaš problem niti bit ljubavi, nego je problem te osobe. Na kraju krajeva, nagrada i kazna dolaze na drugom svijetu. To uvijek treba imati na umu kad govorimo o duhovnim pitanjima i pitanjima smisla čovjeka, a to su pitanja pred kojima se sva ostala mogu samo sakriti. Najvažnije je imati smisao jer ćete onda moći biti duhovno mirni i kad se sve ruši oko vas i kad ste emocionalno uznemireni. Jednako tako, i kad se trudite i kad griješite.
Obje strane moraju s ljubavlju izvršavati svoje odgovornosti i uloge koje su različite, inače dođu u situaciju u kojoj svatko koristi svoje oružje za uništenje – ona emocije (emocionalno nasilje), on snagu (fizičko nasilje) ili se zapletu u lažni odnos izokrenutih uloga koji, s obzirom da je temeljen na laži izokrenutih uloga, propadne s velikim ožiljcima. Tako se stvara začarani, otrovni krug muško-ženskih i bračnih odnosa koji prerasta u pakao na zemlji. Jako je bitno prihvatiti različitosti između spolova i antropološke istine te biti svjestan da je naravni zakon upisan u svakog čovjeka.
Sve navedeno, a pogotovo prvi odlomak ovog članka, svoj izvor, fundament imaju u sljedećem: da bi sve moglo ispravno funkcionirati, čovjek mora postaviti Boga u središte svog života. Ako čovjek tako napraviti, neće imati problem ni s “vlasničkim” pristupom ženi niti s emocionalnim spletkarenjem muškarcem.
Zašto?
Kao prvo, zato što je On u nas upisao čežnju za Njim davši nam dušu pa čovjek nema mira dok se tome ne odazove, a kao drugo zato što onda Bog postaje mjerilo naših postupaka, riječi i života.
Ako Bog i Njegov način postaje naše mjerilo, muškarcu neće pasti na pamet tući i omalovažavati ženu. Ženi neće pasti na pamet emocionalno maltretirati, ucjenjivati i krivo usmjeravati. Ako je vama mjerilo stvari ono kako je Bog zamislio odnose, onda će se dvije strane natjecati u tome tko će biti nesebičniji, stavljat će drugu stranu na prvo mjesto, imati više razumijevanja, biti veća potpora, bit ćete svjesni odgovornosti za drugu osobu. Radije ćete vi patiti, nego da pati druga strana. Svi se odnosi naruše kad se zaboravi na to.
Sloboda i feminizam?
Sloboda je činiti ispravna, moralna djela jer si slobodan od zakona ili zato što poštuješ zakon i jedino ti je tako smisleno.
Feminizam nema veze s tim. Mrziti nekoga nije sloboda. To može biti vaša slobodna odluka i izbor, ali on ne donosi slobodu jer je mržnja nikada ne donosi.
Za razliku od mržnje, ljubav je sloboda i kod nje nema posjedovanja, nego poštovanja i odgovornosti.
U članku se nisam dotakla feminizma kao mašinerije financirane ogromnim iznosima moćnika koja za cilj ima uništavanje braka, obitelji i zdravih temelja društva, tj. feminizma kao instrumenta kulture smrti. On se obilato koristi za te svrhe.
Feminizam, rodna ideologija, pobačaji i sve slične ideologije hrane se tuđom boli, nesrećom i napasti.
Žrtve tih ideologija, tog zla, je cijelo društvo, ali i pojedinci koji se npr. bore s istospolnom privlačnošću.
Htjela sam spustiti ovaj članak na osobnu razinu jer, u konačnici, svatko od nas ima izbor. Ima odgovornost. Može odlučiti.
Sustav čine ljudi.
Ako je sustav pokvaren, nije se pokvario sam po sebi, nego se pokvario pokvarenošću ljudi koji ga čine. To nam puno govori, ne samo u slučaju feminizma, nego u slučaju svakog područja koje vam može pasti na pamet. Uljez napada i ulazi tamo gdje osjeti slabost, a puno priče ne mijenja nedostatak djela.
Budite nekome komadić neba na ovoj zemlji na koji god način možete, znate i na koji god ste način pozvani biti jer je to naša svrha.
Zato mi se drž’te, oboružajte se misom, skaramentima, krunicom, kontemplacijom, dobrim knjigama, obitelji.
U zadnje je vrijeme postala pomodna riječ “karakter”, “osoba s karakterom”, “karakterna osoba” ili “žena/muškarac s karakterom” pa ljudi imaju krive verzije onoga što je karakter i nabacuju se tim izrazima.
Tako će neki reći da je osoba karakterna ako se nezrelo posvađa zbog nečega jer, eto, ima svoj karakter i stav, ne da svoje pa makar pričala (pogrešne) gluposti i bila u krivu. Tu se ne radi o karakteru nego o (neodgojenom) temperamentu.
Tumblr/Mathew Wilkinson
U Bibliji ne postoje semafori, automobili i instagram, ali postoji slobodna volja, snaga volje, odgovornost, zlatno pravilo, moral, umjerenost, deset zapovijedi, posljedice Istočnog grijeha, velika doza zdravog razuma, ali i puno više onoga što nadilazi razum i što čovjek ne može spoznati razumom; istina o čovjeku koja se onda primjenjuje i u slučaju crvenog na semaforu i objavama na dr. mrežama.
Upravo je takvo zaključivanje smisao odgoja, rasta u vjeri i, općenito, izgradnje karaktera. Nije smisao izvlačiti rečenice iz konteksta s obzirom da na taj način nikada nećete moći uklopiti auto i semafor jer ih nema.
“Čovjek ne želi priznati golemuvrijednost koju za ljudsku ljubav posjeduje čistoća onda kada ne želi priznati potpunu i objektivnu istinu o ljubavi žene i muškarca, postavljajući na njezino mjesto subjektivističku fikciju. … Ne može se shvatiti puni smisao krjeposti čistoće ako se ne razumije ljubav kao funkcija odnošenja osobe prema osobi, funkcija usmjerena u načelu prema sjedinjenju osoba.”
sv. Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”
Tumblr/Mathew Wilkinson
Temperament i karakter
Temperament (narav) je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao za rad na sebi, prirodno gorivo koje nas pokreće. Netko je zapaljive, a netko mirnije naravi. U različitim situacijama do izražaja dolaze različite vrste čovjekovog temperamenta jer smo miks svega pomalo.
Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, odgojem, vjerom, izgradnjom sebe i željom da se postane najbolja verzija sebe. Karakter je nadgradnja temperamenta jer čovjek ne može živjeti (samo) po temperamentu.
Sve ljudske razine trebale bi biti integrirane, međutim, ako ima nekih odstupanja, onda je karakter kontrolni i korektivni mehanizam. Kako je karakter povezan s duhovnom dimenzijom, evo nas opet na potvrdi važnosti duhovne dimenzije u ponašanju čovjeka.
Karakterna osoba ili osoba s karakterom postupa moralno ispravno, ima ispravne stavove i drži ispravne principe. To radi zato što je tako oblikovao/la svoju dušu i srce. Zato što shvaća važnost toga, ima smisao. Zato što se dopušta napuniti Božjom mudrošću i smislom. Zato što je prionula na Božji (crkveni) nauk i način gledanja na stvari i pojave. Zato što zna kako to ne može biti i postati sam.
Društvene mreže imaju i svojih prednosti, ali i više nedostataka.
One olakšavaju komunikaciju s ljudima koji žive dalje od nas, olakšavaju grupne dogovore i pregovore, ali i kreiraju lažne odnose. Potiču površinske odnose, izazivaju ovisnost. Miješaju stvarnost i umjetni, nestvarni svijet. Šire mainstream ideje i lažne vijesti uz kontrolu. Prikazuju jedan lažni svijet radi prodaje bar malog dijela sebe ili pobuđivanja osjećaja divljenja prema sebi od strane drugih. Čovjek se želi osjećati bar malo vrijedno i važno jer možda nema odnos ljubavi s bliskim osobama ili taj odnos nije istinska ljubav i bliskost koja napuni čovjeka. To su činjenice.
Pokazalo se i da su korisnici Instagrama najveći narcisi te da, općenito, društvene mreže povećavaju tjeskobu, dekoncentraciju, rastresenost i disperziju pozornosti. Uništavaju stvarne odnose koji se mijenjaju šutom dopamina nakon lajka, sviđanja i uspješne prezentacije. Tako dođe do hipofrontalnost, tj. slabljenja frontalnog korteksa mozga zaslužnog za razumno odlučivanje i odgovorno ponašanje jer ste se navezali na šut poput ovisnika.
Bitan je klik, a ne kvaliteta
Ukratko, tim se riječima može objasniti funkcioniranje društvenih mreža (u prvi tren).
Nije bitno što prikazujete. Ako ste udarili na ljudski dojam, tj. emocije, u prednosti ste jer sve izaziva neki dojam, sve budi neku emociju. Zato su društvene mreže pune osoba koje se prodaju kao komad mesa, čak i ako nisu javne osobe, jer je najlakše pobuditi najniže emocije s obzirom da su one primitivne i neuređene.
Po tom spuštanju i umanjivanju čovjeka samo na nagone, sistem ‘provokacija-nagon-emocija’ je logičan jer, ako netko misli da je životinja, neće imati problem izazivati takve emocije niti će imati problem odgovarati na njih (“životinja” je našla “životinju”).
Problem je što čovjek nisu samo emocije. Čovjek nije samo nagon, samo temperament.
Čovjek nije životinja, nego je on Božje stvorenje u čijem su tjelesnom dijelu stvaranja sudionici roditelji, dok Bog daje dušu u trenutku “Neka bude!”, a taj trenutak ne ovisi o ljudskoj volji ni pokušaju. Drugim riječima, čovjek sa svim svojim biološkim, emocionalnim/psihološkim nagnućima ima i duhovnu razinu. Ona svemu tome daje smisao kako se sve ostale dimenzije ne bi pogrešno razvijale, integrirale i zloupotrebljavale.
Osobe koje izazivaju najnižu razinu nagona kod ljudi i same su vođene najnižim razinama svih svojih dimenzija. Na njima su ostale jako nisko u ravoju.
Ovo su teške riječi pa ćemo ih pokušati rastaviti i objasniti.
Neki će reći da to nije tako jer su te osobe zapravo pametne pa znaju iskoristiti ono što danas prolazi. U principu, ne radi se o tome. Točno je kako to rade radi novca, ali se sasvim sigurno ne radi o pametnoj ideji.
Zdravoj, zreloj osobi nešto takvo nikako ne može biti privlačno niti bi, zbog osjećaja moralne odgovornosti koji je sprječava da druge ljude navodi na grijeh, postupila tako jer ne postoji novac koji bi bio dovoljan da se spere takva odgovornost.
Ako je osoba spremna prodati sebe kao komad mesa kako bi zaradila na klikovima i promovirala se, prema slobodi volje, ima pravo na to. Istovremeno, ona nije pametna, nego je duhovno i emocionalno, tj. karakterno osiromašena iz različitih razloga – rana, neznanja, slobodne odluke, pohlepe, nezrelosti, loše namjere, loše oblikovanog karaktera i sl. Toj osobi treba pomoći kako bi shvatila istinu, iako ima slobodu volje i sama bira kako će urediti svoj život.
Dakle, slobodna volja svake osobe postoji, ali postoji i istina i posljedice koje idu uz tu slobodnu volju. Dok osoba zanemaruje istinu, ne može započeti ni proces iscjeljenja. Kad nastupe posljedice, nastaje iščuđavanje i ljudi odbacuju svoju odgovornost, iako su ih oni svojim postupcima izazvali.
Prodaje li golotinja?
Da prodaja samog sebe golog i ne prolazi uvijek, tj. da je na prvu važan klik, ali dugoročno kvaliteta, vidljivo je i na kampanjama plaćanja svakog klika i komentara. Broj sljedbenika mora se nekako natući makar i plaćanjem, iako se daljnjim raslojavanjem obitelji i odgojem bez vrijednosti, morala, odgovornosti, obveza, bliskosti i topline, klikovi više neće morati ni plaćati jer će samim tim činjenicama već biti stvorena željena masa – bezmoralna, bezkarakterna, zaglupljena, bez istine o vječnom životu i bez kritičkog promišljanja o serviranim “istinama”. Već sada su vidljive takve karakteristike među ljudima.
Kako god bilo, to ne pere od odgovornosti ni plaćenike ni one koji plaćaju.
Čak ako se i ne radi o izazivanju najnižih emocija, radi se o izazivanju emocija (dojma).
Drugim riječima, sve je postala (lažna) prezentacijska prodaja. Danas čovjek robuje dojmu, doživljaju i prodaje se prezentirajući se nekom veličinom. Kad popričate s takvom veličinom, dobijete drugačiju sliku, sliku bez pokrića. Mora imati puno doživljaja koje mora prodavati svima drugima i uvjeravati ih da je zbog toga sretan jer puno putuje, super jede, izlazi na prestižna mjesta, pliva s dupinima i sl., iako je dojam (emocija) subjektivna kategorija. Cilj prodajne i marketinške aktivnosti je učiniti vas nezadovoljnim svime u vašem životu, a zapravo je ono što vam ta prodaja nudi besmisleno i nedovoljno jer svaki mjesec morate kupiti nešto, “uzeti svoj šut” kako biste bili “sretni”.
Sve nabrojano nije loše ili krivo, ali nisu ti doživljaji ono što čine čovjeka niti će mu to nešto pomoći u pripravljanju za vječnost. Zato dojam, tj. emocije i jesu subjektivna kategorija. To nije bit čovjeka, nego dodatak koji može učiniti čovjeka zanimljivijim i njegov život ljepšim, ali ako on nema dobru bit, ako nema dobar karakter koji je objektivna kategorija jer se tiče principa i morala, onda to ništa ne vrijedi. Onda pričate s čovjekom koji može kupiti puno toga u životu, ali je ljuštura. Doslovno. Kad ga gledate, vidite samo ljušturu bez ičega unutar nje, bez duše. Praznu, zlu ili jadnu ljušturu.
“Ne mogu biti dio svijeta u kojem muškarci oblače svoje supruge kao prostitutke pokazujući sve što treba njegovati; u kojem ne postoji pojam časti i dostojanstva, a čovjek se na druge može osloniti samo kada kažu ‘Obećajem’; u kojem žene ne žele djecu, a muškarci ne žele obitelj … ”
Keanu Reeves
Bilo što što dovodi do smanjenja moralnih principa (apsolutne moralne istine) i umanjenja vrijednosti (dostojanstva) osobe, nije vrijedno truda jer je u sebi ružno zbog ružne duše.
Je li tijelo problem?
Nikako.
Zašto?
Zato što je Bog postao čovjekom i uzeo ljudsko tijelo.
Isus je uskrsnuo tijelom i dušom.
Gospa je uznesena tijelom na nebo.
Čin kojim nastaje novo ljudsko biće, preko muškarca i žene ima i svoju tjelesnu dimenziju. U tom lijepom činu stvaranja, muškarac i žena sudjeluju i tjelesno.
Mi ćemo uskrsnuti tijelom.
… Puno je razloga zašto je tijelo važno.
Prema tome, nema ništa loše u ljudskom tijelu koje je fizička komponenta (razina) osobe (osoba = duša, duh i tijelo).
Upravo zato što je Bog jedino čovjeku dao dostojanstvo, to dostojanstvo ne smije se uništavati (polu)pornografijom jer čovjek nije otkupljen i ne spašava se usprkos tijelu, nego po tijelu (“Tijelo je stožer spasenja.”, KKC).
Ne možemo rascjepkati čovjeka na dijelove kad su sve njegove razine povezane, a što znači da ne možemo izolirati jednu razinu i reći da se to ne tiče drugih razina, tj. cijelog čovjeka.
Evo banalnog primjera kojeg se nitko ne sjeti. Djelo počinjeno tijelom (npr. krađa, udarac) ostavlja posljedice i na drugim dimenzijama čovjeka pa se javlja krivnja, lupanje srca (tahikardija), napad panike, nesanica, loši snovi i sl., a to su već emocionalna i duhovna razina. Taj čin ostavlja rane, posljedice, na cijelom čovjeku. Ne može se čovjek spasiti po jednoj razini, a po drugima ne jer je on nedjeljiva osoba (duša, duh i tijelo).
ČIME ZAPOČINJE SPOLNI ODNOS?
Onaj tko želi zanijekati ovu istinu, vjerojatno misli da seks započinje tjelesno, tj. spolnim organima, a što nije točno. Seksualni odnos započinje voljnim procesom u srcu (duši) (duhovna dimenzija) i nastavlja se kroz misaoni proces (psihološka dimenzija) u mozgu koji registrira tu želju te izdaje daljnje naredbe tijelu – žlijezdama i organima (fizička dimenzija).
Kao što Ivan Pavao II. reče, problem s pornografijomnije što ona prikazuje previše. Ona prikazuje premalo jer reducira osobu samo na tijelo, samo na objekt. Objekt ne misli i ne osjeća. U spolnom odnosu sudjeluju sve čovjekove dimenzije, zato u tom činu sudjeluju dvije osobe koje imaju svoje misli i osjećaje. Kod trgovine ljudima i prostitucije toga nema. Tada postoje samo subjekt i subjekt sveden na objekt.
Zbog svega napisanog, spolni odnos nije nebitan. On je od velike važnosti, ali u braku. U vezi osobe nisu pozvane niti imaju pravo na taj dio druge osobe, nemaju se pravo na taj način vezati jer tko što mislio i govorio, spolni odnos predstavlja povezivanje (izmjenu, predanje) osoba. Spolni odnos, odnosno bračni čin predstavlja slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj.
Spolni odnos je jako bitan u braku, pogotovo muškarcima koji su osjetilniji i kojima je on poveznica s poštovanjem i poželjnošću. Žene su osjećajnije pa im treba ljubav. Tu se slažu i vjera i antropolozi i psihijatri i psiholozi i sve druge grane koje se bave čovjekom, a i zdravi razum, ali jedino vjera daje smisleni okvir, tj. smisao jer se čovjek, sa svim svojim prirodnim nagnućima i razinama, može smisleno ostvariti samo kao otkupljeno biće po Isusu Kristu koje ima alate za borbu protiv svojih loših nagnuća.
Ako niste vjernik i ne živite praktičnim vjerskim životom, sigurno znate i primjenjujete zlatno pravilo. Neka vam ono ostane za život: (ne) čini drugome ono što (ne) želiš da drugi tebi čini. Tako je i u odnosu između muža i žene. Njemu više trebaju poštovanje i seks, njoj treba ljubav. I jedno i drugo moraju se potruditi kako bi dobili što im je potrebno bez ALI, inače dolazi do problema.
S pojavom Facebooka i Instagrama, pojavile su se, tj. kristalizirale, i neke pojave na području međuljudskih, pa samim time i na području muško-ženskih odnosa. Evo nekih od njih:
čestitanje rođendana i drugih svečanih prilika: mislim da je puno bolje čestitati djetetu/ženi/mužu direktno u stvarnosti, zagrliti ih i samo s njima i/ili s prijateljsko-obiteljskim krugom provesti taj dan, nego čestitku objaviti na svom profilu u stilu: danas je mojem djetetu rođendan … (??) Nije ni to grijeh ili nužno loše, ali je usmjereno na vašu promociju, a ne na emocionalnu potrebu djeteta za vašim zagrljajem, potporom i ljubavlju. Vi ćete biti lajkani mama ili tata, ali u suštini, vaše dijete neće imati išta od toga, kao što ni djeca J.F.K.-a nisu imala išta od toga što im je tata faca, predsjednik države i (idealizirajuća) fantazija ondašnjih žena (konkretno Kennedy je imao jako dobrih političkih poteza koji su odražavali katoličku brigu za društvo, iako je privatno kršio bračne zavjete i katolički nauk o spolnosti što je njegova privatna stvar)
objavljivanje fotografija djece: nemojte objavljivati fotografije svoje male djece iz očitih i neočitih razloga
razvijanje veza: Jeste li primijetili kako su se veze pretvorile u prodavanje osoba? Tako muškarac prodaje svoju polugolu curu/ženu javnosti bez razmišljanja o kakvom se utjecaju radi i kako time umanjuje njezinu suštinsku vrijednost, iako novčanu možda ne i žena prodaje samu sebe. Lijepo je što se on ponosi njome (tako i treba! Moraju jedno drugome biti podrška! – iako, čime se u ovom slučaju ponosi?), ali meni je logično da, ukoliko nam je nešto vrijedno i neprocjenjivo, to želimo zaštiti. Prvenstveno mislim na intimnost, ljepotu povezanosti, dostojanstvo osobe, ljepotu biti osobe. U protivnom je misterij i dostojanstvo osobe izloženo cijeloj javnosti. Naravno, ženska je strana ta koja daje pristanak za objavljivanje takve fotografije. Tužnije od toga je jedino kad žena samu sebe prodaje na ovaj način.
Tko usmjerava civilizaciju?
Žene su te koje određuju smjer civilizacije.
Ako usmjeravamo civilizaciju ovako, onda nemamo pravo na prozivanje muškaraca za šovinizam. Jednako tako, ne mora se raditi o polugoloj fotografiji, ali se opet današnje veze svedu na promociju i egzibicionizam gdje ljudi dokazuju svom krugu ili javnosti svoju važnost, bitnost i vrijednost. Ne znam što bi se dogodilo ukoliko bi se ta žena npr. udebljala ili prestala ići u teretanu? Bi li njihov odnos i ljubav mogli izdržati tu kušnju ili bi došlo do prekida jer bi on smatrao kako se ona više ne bi mogla toliko dobro prodati? Bi li njihova ljubav došla na kušnju ako bi on izgubio svoju moć i poziciju pa više ne bi bilo platinaste ili crne American kartice? Svatko dobije što traži/zaslužuje, a pogotovo obje strane u takvoj vezi. Nema mjesta čuđenju, ali ni proglašavanju tog odnosa odnosom kakav bi trebao biti i kako ga je Bog zamislio.
Problem su pogrešna očekivanja i pogrešne istine koje društvene mreže grade o čovjeku pa onda i o međuljudskim odnosima pri čemu nitko ne preuzima odgovornost.
Što ako bih ja umjesto odlaska na ekstenzije trepavica i pumpanja jagodica, teretane, ružnih geliranih noktiju, “jeftinih” 3 u 1 dekoltiranih+kratkih+uskih haljinica, “poslovnih i turističkih pothvata” u Dubaiju, seksa za jednu noć i hoda srama radije utvrđivala gradivo o paničnim neurotičarima istovremeno jedući tjesteninu s povrćem iz vrta, nakon čega bih se rasplesala uz pjesme objašnjavajući nećacima razliku između countryja i rocka, otišla na probu i misu, otišla na spoj i sama zaspala u svom krevetu?
Ili bih došla s posla, čitala o pogrešnim idejama g. Attalija, otišla na misu, napisala novi članak pa sutradan obukla haljinu, obula štikle, sandale ili balerinke, stavila tradicionalne konavoske naušnice ili narukvicu belenzuku iz BiH te otišla na spoj, divila se zvijezdama i Bogu koji se zaigrao sa stvorenim, raspravljajući s dečkom zašto na ravnateljskim pozicijama bolnica moraju biti ekonomisti, a ne doktori jer ekonomist ne može operirati, a doktor ne može voditi bolnicu te mu objašnjavala zašto je muškarac stup (glava), a žena duša obitelji i pričala mu svoju filozofiju o cipelama i vatrometu prve bračne noći te sama zaspala u svom krevetu, a to bih ponavljala ili do prekida, ukoliko osoba nije za mene, ili do vjenčanog prstena na ruci?
Nisam i ne želim biti porno diva, nego žena. Žena i treba biti privlačna, ali ženstveno privlačna, a to nema veze s 3 u 1 dekoltiranim+kratkim+uskim haljinicama, nego s umjerenošću. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno, a i jest dovoljno zrelom muškarcu. Caka je u tome što porno diva nije samo ona žena koja snimi porno film. Takve su žene u manjini i da se radi samo o njima, ne bismo imali toliko problema.
krivo tumačenje pojmova poput karakternosti: To je posljedica prethodne točke. Da bi se razumjela prethodna točka, osoba mora znati tko je i što je dostojanstvo svakog ljudskog bića. Ako ni inače ne gleda na taj način, onda neće ni razumjeti u čemu je problem
redukcija čovjeka i izopačen pogled na muško-ženske odnose: u potpunosti se potiče bezkarakternost i kod muškaraca i kod žena. Stvarno vam je ok ako vaš dečko ili suprug prati profile polugolih žena? Ne bih rekla da vas to usrećuje, ne zbog posesivnosti, nego zbog manjka karaktera vaše jače polovice i zbog spoznaje da niste dovoljni. Stvarno vam je super što vaša cura/supruga ciljano izaziva osjećaje koje bi trebala izazivati samo u vama?
Pogrešno integrirana seksualnost bez vrijednosti i ovisnost o pornografiji uništavaju veze i brakove, a ovisnost o pornografiji ostavlja i fizičke promjene na mozgu. Žene, zbog toga možete prigovarati samo ako same ne objavljujete takve fotografije jer inače sudjelujete u trovanju muškarca neke druge žene i imate dvostruke standarde.
Inače, uopće je neosporno da muškarci ne trebaju pratiti takve profile i onda komentirati kako su sve žene … ili te žene …. jer i oni sudjeluju u njihovom padu i pogrješci, snižavaju ih na objekt požude plus što uništavaju sebe, vezu i brak.
Pornografija je dominantno muški problem, iako pomalo zahvaća i žene, zbog biološko-psihološko-duhovne istine o razlici spolova, potrebi za poštovanjem i prirodnom dominantnošću što je kod muškaraca povezano sa seksom.
Nažalost, danas se promiče i pornografija kod žena što je jednako loše kao i kod muškaraca s time da je ovdje još došlo do “zamjene” uloga jer se ženi nastoji nametnuti muški način razmišljanja pa i muški problem pod krinkom naprednosti. Time je došlo i do “zamjene”organa i do psihološko-duhovnih karakteristika. Zašto? Jer su muškarci po naravi osjetilniji (aktivniji, davatelji ljubavi na primajući način), dok su žene u tom kontekstu osjećajnije (pasivnije, primateljice ljubavi na davajući način), a ovime su žene “postale” biološko-psihološko-duhovno muškarci koji zahtijevaju poštovanje mjereno količinom seksa.
posesivnost i kontrola: istovremeni rast takvih “prodajnih” fotografija i porast posesivnosti i kontrole u vezi/braku. Grozno mi je kad ljudi u vezi ili braku kopaju po mobitelu druge strane. Gdje je povjerenje, odgovornost i sloboda = ljubav? Oni su nestali i radi takvog prodajnog koncepta odnosa. Karakterna osoba niti objavljuje takve fotografije niti kopa po mobitelu druge strane jer je to preduvjet zdrave veze, ali u stvarnosti ispada kako će jedna strana tolerirati takve fotografije, a druga kopanje i nadzor po mobitelu. Brrr!
ne, ne mislim da se neka institucija treba baviti odgojnom komponentom društvenih mreža i mladima te im objašnjavati s kime smiju, a s kime ne komunicirati ili tko ih smije zagrliti, dodirivati i sl. To moraju raditi roditelji jer je odgoj njihova uloga te osoba koja je ispravno odgojena nema problema s tim (vidi uvodni dio o semaforima i instagramu u Bibliji). Onim roditeljima kojima treba pomoć, treba pomoći, ali se ne smije zato oduzimati pravo roditeljima na odgoj
svi smo mi face: jesmo, svi smo mi face. Cijeli svijet je tolika faca da se narcizam cijedi u neograničenim količinama, kao i tablete za spavanje te antidepresivi. Zapravo, onda se radi o facama koje mogu zaspati samo uz tablete za spavanje.
Božju mudrost u srce i glavu jer čovjek može biti istinski sretan jedino tako!
Nemojte očajavati ako ste bili na krivom putu. Krenite ispočetka! S Bogom i radom na sebi to je moguće jer ste vrijedni i zaslužujete puno bolje, bili muškarac ili žena. Naša je vrijednost u onome što jesmo – Božja bića i u Onome koji jest – Bogu.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti je potrebno razlikovati od puritanizma (protestantske teologije)i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri, svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.
Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju.
Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji.
Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost?
Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru.
Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.
Ljubav i odgovornost”, IP II.
Ljubav kao krijepost govori o tome da, što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.
Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom, kao i na ulomke iz knige “Ljubav i odgovornost” Ivana Pavla II.
Živim po katoličkim principima i kako mislim da je ispravno pa su iz toga vidljivi moji odgovori, ali za blog nema druge opcije nego pisati i objašnjavati nešto što je usvojeno i strukturirano u glavi.
Temelj svake osobe, svih odnosa, svega stvorenog je Bog.
Bog stvara mišlju i riječju. Da, toliko je moćan!
Zamislio je svijet po svojem naumu i promislu.
Postoje odgovornosti i s jedne i s druge strane – i s muške i sa ženske.
Čini mi se kako danas svi znaju svoja prava, a nitko ne zna koje su mu odgovornosti i obveze. Ljudi ne znaju ili ne vode računa o tome kako utječe na druge i kako funkcioniraju muško-ženski odnosi kad se grade na istini o razlikama i različitim potrebama spolova. Zapravo, možda i znaju, ali ne žele to poštovati jer se, pod lažnom krinkom slobode, sve može.
Velika moć zahtijeva veliku odgovornost.
Mnogi lako prigrle moć, a operu ruke od odgovornosti koja dolazi uz nju.
Flickr.com/edit Desert Rose
Ako ste svjesni svojih odgovornosti, a odgoj je presudan za to, onda sasvim sigurno preuzimate i morate preuzimati odgovornosti za svoja djela. Morate uzeti u obzir i kako vi i vaše ponašanje utječete na drugu stranu, prvenstveno na suprotni spol.
S obzirom kako je odgoj danas problem, prevladavaju lažna sloboda i ego koji se brinu samo o pravu na činjenje onoga što čovjek želi bez odgovornosti za drugu osobu.
Niti žena može biti feministica niti muškarac može biti šovinist jer će feministica stvarati šoviniste, a šovinist će stvarati feministice.
I u jednom i u drugom slučaju druga strana postaje predmet, oruđe koje treba obezvrijediti, iskoristiti, posjedovati i uništiti.
Na ženama je odgovornost opstanka i razvoja cvilizacije te moralno-ponašajnih pravila.
To je jednostavno činjenica.
Ako žena ne teži onome što kaže citat na slici gore, civilizacija propada kao odraz žene jer, umjesto plemenitosti i vrlina, počne vući meso, nekultura, pokvarenost, izopačenost, emocionalne manipulacije. Žena je ta koja postavlja pravila pristojnosti, a muškarci se tome prilagode.
Kad se kao žena počne predstavljati ta nekultura i pokvarenost, onda će se ona buni kako su muškarci svinje jer je ne poštuju, a muškarac će se braniti i buniti kako su sve žene… (da ne pišem izraz).
To je začarani krug sukoba u kojem se žena, koja ne dopušta da je se voli ili žena koju je povrijedio muškarac, ponaša po muškim principima jer misli kako to može bez posljedica za sebe, drugog i društvo. Počne se iskaljivati na drugom muškarcu koji nema veze s tom ranom.
Onda se muškarac osvećuje toj ženi, koja se zapravo preko njega osvećivala drugom muškarcu, preko druge žene koja nije feministica. Počne se ponašati po principu “jer su sve one iste” pa se onda ta žena, koja na početku nije ni kriva ni dužna, ali se kasnije odluči za osvetu, osvećuje na nekom muškarcu koji nije šovinist, ali joj se našao pri ruci.
Tako se to vrti u krug, sve dok ga netko ne prekine.
Čime?
Ljubavlju i oprostom.
Možda je riječima nešto teško izdefinirati, a možda nije ni potrebno jer su djela konkretniji odraz čovjeka.
Ako malo pogledate oko sebe i proanalizirate bilo pojedince, bilo njihove veze, mislim kako ćete shvatiti poantu. Postalo je jako vidljivo kako samo rijetki odnosi nisu postavljeni na krivim nogama.
Čak i ako ne mislite doslovno za drugu stranu da je svinja ili laka žena i nikad ne koristite te izraze u tom kontekstu, ne mora značiti kako niste na krivom putu feminizma ili šovinizma.
Ako osobi pristupate po potrošačkom mentalitetu birajući najbolju čokoladu ili mobitel koje ćete iskoristiti, na putu ste šovinizma ili feminizma.
To znači da se vodite utilitarističkim principom (principom korisnosti = iskorištavanja) za neku svrhu – žene koriste muškarce npr. za dobivanje djeteta, a muškarci “samo” za seks. Tada ste odbacili personalistički pristup koji zahtijeva osviještenost da se radi o osobi, a ne o stvari za korištenje (napomena: o pristupima pogledaj knjigu “Ljubav i odgovornost”, IP II.).
Feminizam i šovinizam u svojoj biti su upravo ta mržnja prema osobi pod izgovorom lažne slobode bez morala i posljedica.
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.
U emocionalnim igrama, ucjenama i tzv. soft dijelovima čovjeka (vještinama, vrlinama i sl.) su žene jače.
Emocije su njihova domena pa emocionalne igre koriste kao oružje. Kako bi posljedice ženinog ponašanja bile dobre, ona mora preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. Ne smije manipulirati, navoditi i zavoditi. Mora poraditi na poštovanju muškarca, inače se radi o zloupotrebljavanju vlastite ženstvenosti (ženskosti) iskorištavajući različitu reakciju muškog spola. Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Te se dvije istine upotpunjuju, a nikako zamjenjuju.
S druge strane, muškarci su stabilniji u osjećajnom smislu, a imaju dominantniju fizičku snagu i osjetilniji su. Imaju bržu i jaču potrebu pretvaranja impulsa dobivenih registriranjem spolne vrijednosti u djelo. Drugim riječima, prije će se zapaliti u seksualnom smislu. Oni moraju poraditi na iskazivanju ljubavi te preuzeti odgovornost kontrole fizičke snage.
Žena je srce obitelji pa o njezinom (ne)pristanku i ponašanju ovisi i kultura, tj. civilizacija. Ona može vući civilizaciju u ispravnom ili krivom smjeru jer će i drugi akteri, a pogotovo muškarac, ići za njom.
Ona ima zadnju riječ i prednost kad se radi o pristanku na spolnu aktivnost, iako je muškarac taj koji ima aktivnu ulogu i na tom području.
Muškarci su, pak, u prednosti kad se radi o prosidbi i odluci za vjenčanje jer tada oni biraju koga žele.
Čovjek ne može funkcionirati samo po naravi (temperamentu) jer nije životinja. On mora izgraditi svoj karakter i integritet putem moralnih principa i odgoja. Karakter se tiče duhovne dimenzije. On tada biva nadgradnja naravi te pomaže pri usklađivanju razlika između spolova, pa i na području spolnosti.
Primjer: za katolike, nagon ima religijsko značenje. Spolni nagon i užitak je Božji dar kako bi muškarac i žena mogli sudjelovati u nastanku novog života i kako bi si iskazali ljubav. Bog je zamislio to darivanje u okviru trajne zajednice braka. Čovjek može kontrolirati svoj nagon izgradnjom karaktera po svojoj duši jer nije životinja. To znači da ima snagu i sposobnost reći ‘ne’u drugim okolnostima ili npr. u situacijama kad žena mora čuvati trudnoću.
Nažalost, primjetno je kako žene iskorištavaju činjenicu osjetilnosti kod muškaraca zbog različitih razloga, a onda odgovornost za neku nastalu situaciju prebacuju isključivo na njih.
S druge strane, javlja se i situacija kad muškarci iskorištavaju osjećajnost kod žena. Obećavaju brda i doline, znajući da će to goditi čuti.
Ispravno postupanje: muškarac neće iskorištavati osjećajnost, a žena neće iskorištavati osjetilnost. Poštovat će i cijeniti tu razliku kao zanimljivost koja obogaćuje život.
Krivo postupanje: žena se odluči ponašati po muškim principima, ignorira svoju osjećajnost i potencira osjetilnost, a muškarac počne ignorirati svoju osjetilnost i postane neka varijanta prijateljice.
Primjetno je kako su žene neprirodno postale osjetilnije jer misle kako će biti snažne i cijenjene ako se počnu ponašati po muškim pravilima. Žele aktivnu ulogu na području spolnosti koja, i po naravi i po moralnim, vjerskim, biološkim i antropološkim istinama, pripada muškarcima. Danas se prosječna žena ponaša gore od prosječnog muškarca. Nažalost, to je taj pad u civilizaciji. Začarani krug rana i padova.
Bitno je napomenuti i kako ni osjećajnost ni osjetilnost nisu ljubav.
Oni su samo veziva koja čine život zanimljivim. Nisu tvorivo i ne smije ih se poistovijetiti s ljubavlju.
To je razlika između različitih odgovornosti spolova, a koju danas nastoje izbrisati, neshvaćajući kako je priznanje tih razlika najsigurnije okruženje i za muškarca i za ženu. To je i jedini ispravni način kretanja naprijed jer smo stvoreni različiti. Primjetno je kako se, kad se ignoriraju te razlike, brakovi/obitelji/društvo/kultura raspada (Kad smo kod kulture, jeste li pogledali repertoare HNK-a u Hrvatskoj?).
Fb/Catholic gentle
Muškarci i žene imaju različite uloge.
Zašto imaju različite uloge? Zato što smo različiti – biološki, psihološki, duhovno pa moramo biti međusobno komplementarni (upotpunjujući), a ne supstitutivni (zamjenjujući).
Muškarci imaju druge odgovornosti poput zaštite žene i obitelji, davanja života za svoju zaručnicu, služenja i voljenja (obostrano), stabilnosti i stupa potpore, poštivanja žene i njezina dostojanstva, truda za zavrjeđivanje njezine ljubavi, osiguranja egzistencije za obitelj, slijeđenja ambicija i dr.
Drugim riječima, muškarac mora biti pravi muškarac da bi ga žena kao takvog mogla poštovati, a to se naruši kad muškarac izgubi svoju mušku snagu, odvažnost i analitičnost te se počne ponašati kao žena. Kolikogod zvučalo oštro, moram priznati kako ne bih mogla vjerovati muškarcu koji je izgubio svoju naravnu muževnost jer je muškarac (suprug) osoba različita od prijateljice za kavu. To ne znači da muž i žena nisu prijatelji. Jesu, oni su i prijatelji, ali ne prijatelji u standardnom poimanju prijateljstva.
Isto vrijedi i za žene – kako bi vas muškarac mogao voljeti i poštovati, morate biti žena i morate poticati vrijednosti i vrline. Samo ako smo svjesni činjenice koliko je žena nezamjenjiva i koliko je muškarac nezamjenjiv, odnosno kolika ja naša vrijednost i odgovornost, bit ćemo zadovoljni s onim što jesmo, preuzet ćemo sve odgovornosti i nećemo mrziti suprotan spol.
Ako ste feministica ili šovinist, nasjeli ste na laži i ne znate kolika je vaša istinska odgovornost i vrijednost.
Vjerojatno vam je povrijeđena taština koja se “inficirala” pa je rana prerasla u feminizam/šovinizam. Drugim riječima, kad biste znali kolika je istinska odgovornost svakog muškarca i žene, ne biste se bavili toliko pogrešnim uništavalačkim načinima života poput feminizma i šovinizma ili nijekali razlike između žena i muškaraca jer za to, kao prvo, ne biste imali vremena, a kao drugo, shvatili biste suštinsku bit spolnosti.
Primjer: beba siše mamino mlijeko jer je Bog zamislio i stvorio mamu koja ima mlijeko te je ulogu rađanja i dojenja dao ženi-mami. Muškarcu-tati je dao druge uloge vezane za to isto novo biće, novog člana obitelji, i ne mislim da je prebacivanje odgovornosti porodiljnog dopusta na očeve ispravno, a da za to vrijeme majka preuzima očevu ulogu i zarađuje novac za egzistenciju.
U tom je slučaju došlo do klasične zamjene muško-ženskih odgovornosti, sukoba spolova i razračunavanja preko djece.
Ne bih mogla imati povjerenja u muškarca koji bi bio na porodiljnom dok ja zatvaram naše financijske konstrukcije, koliko god mi posao dobro ide, koliko god voljela raditi i koliko god me je nekada strah da mi ne bi bio dovoljan samo odgoj djece bez poslovne karijere.
Dolazi i do drugih nesporazuma.
Primjer: izbacivanje oca iz jednadžbe. Neke žene stave dijete na suprugovo mjesto pa njega izbace iz kreveta u kojem sad spavaju ona i dijete. To je malo patološki i slučaj za psihijatre jer odnos treba biti: brak (mama i tata koji su dalje supružnici) + djeca.
Primjer: projiciranje zahtjeva i karakteristika na oca koje on ne treba imati jer niti je žena niti je žena koja je rodila niti može biti žena koja je rodila. Primijetite da se ne radi o igranju s djetetom, učenju vožnje bicikla, sudjelovanju u djetetovom životu i pomaganju u odgoju jer se nadam kako nije potrebno reći kako su to odgovornosti i očeva koji moraju sudjelovati u životu djece, ali otac sudjeluje na svoj način. Ne može se od njega zahtijevati da sudjeluje na ženski način.
Ljubav oca i majke prema djetetu vidljiva je u različitim stvarima, načinima, nastupima, postupcima, idejama. Tako i treba biti jer su muški i ženski spol različiti pa i vole na različite načine. Ne radi se o poslu, nego o pozivu kojeg uništavaju muško-ženski sukobi koji se razračunavaju preko djece.
Primjer: kad žena umisli da je muškarac, a muškarac da je žena, sve ode krivo. Kao opravdanje za probleme, žena će u takvoj situaciji reći kako se njezin muž nije mogao nositi s njezinom karijerom, da je možda ljubomoran i da se osjeća nesigurno od nje, snažne žene. Ljudi su različiti, ali u principu, muškarac u takvim situacijama nije ljubomoran na ženin uspjeh i ne osjeća se on nesigurno jer ima snažnu suprugu, nego jer se njegova supruga pretvorila u muškarca. Kastrirala ga je i za njega više nema mjesta ni potrebe u njihovom braku. Učinila ga je viškom. Oduzela mu je ono što je njegova bit – služenje te primarna briga i zaštita nje i njihove obitelji jer su muškarci stvoreni tako da im je urođeno vodstvo kroz služenje.
Primjer: kad muškarac postane hiperosjećajan pa ne preuzima uloge koje kao muškarac mora preuzeti. Tada pronalazi različita opravdanja za svoju nezainteresiranost, mlakost, neodgovornost.
Zašto dolazi do sukoba?
Zato što žene više nisu žene, a muškarci više nisu muškarci.
Da bi se to moglo ispraviti, a njihovi odnosi poboljšati, žena mora postaviti i vratiti ispravna pravila igre. Ona mora promicati vrijednosti i vrline kojima će potaknuti u muškarcu ljepotu, zaštitu, plemenitost, hrabrost, cijenjenje i poštovanje.
Koje je strateško i svobuhvatno rješenje?
Izgradnja integriteta odgojem od malih nogu te kasniji rad na sebi obje strane. Vjera je i za to jedan od ključnih elemenata te svakako jedini NEZAMJENJIVI element. Čovjek treba hodati putem spasenja radi sebe, a onda to dođe do izražaja i u muško-ženskim odnosima.
Pred kraj je bitno istaknuti i sljedeće: spolni odnosi se ne mogu svesti samo na razinu seksa niti samo na razinu rađanja djece.
Bračni odnosi predstavljaju odnos predanja dviju osoba jedne drugoj uz otvorenost životu pri čemu se, inače nepriopćive osobe, nastoje priopćiti jedna drugoj.
Kako se ne može koristiti kontracepcija jer se tako bračni odnos svodi na seks, ugrubo rečeno trošenje, umjesto darivanje, tako se ni bračni odnos ne može koristiti samo za trudnoću. I tada se krši zakonitost i svjesnost da se radi o osobi, podređujući uzajamni dar dviju osoba iskorištavanju za cilj dobivanja djeteta. Oko toga treba biti posebno oprezan par koji se bori s nemogućnošću začeća. Nitko nema pravo na dijete, s jedne strane, a s druge strane nitko nema pravo zatvoriti spolni čin mogućnosti nastanka djeteta.
Savjeti za (buduće) kavalire:
Božji način na prvo mjesto.
Odgoj samog sebe – što će privući tvoju pozornost? Kakav je tvoj karakter? Imaš li uopće karakter? Imaš li izgrađen karakter i integritet ili imaš samo neodgojenu narav (temperament)? Jesu li žene objekti ili subjekti vrijedni kao i ti? Zašto želiš da netko tvoju (buduću) kćer tretira kao princezu kad se ti ponašaš kao svinja prema kćeri nekog drugog oca? Zašto bi “polomio noge” dečku koji je povrijedio tvoju kćer ako misliš da ti ne zavrjeđuješ “slomljene noge” kad povrijediš kćer drugog oca? Sve su žene iste? Stvarno? Možda se radi samo o tome da ti završiš s istim tipom žene jer takve i tražiš.
Izbjegavanjenapasti i krivih putova – nemoj zahtijevati od žene da po odijevanju bude muslimanka, a ti na Instagramu tražiti Marije Magdalene prije obraćenja (i sv. M. Magdalena se sigurno slaže s ovom mojom opaskom).
Savjeti za (buduće) dame:
Božji način na prvo mjesto.
Citats početka teksta – takva žena potiče muškarca da bude kavalir s obzirom da svojom ženstvenošću (svojom ženskom biti) potiče muževnost kod muškarca (njegovu mušku bit) bez želje za iskorištavanjem, a sa željom za priopćavanjem osobe.
Tvoje dopuštenje da te se voli i da te se tretira kao ženu (koja vrijedi) – ako ne želiš da te se tretira kao ženu, dolazi do klasičnog sukoba između muškaraca i žena temeljenih na lažima pokrenutih 60.-ih godina seksualnom revolucijom i rodnom ideologijom. To su stavovi poput “ona nije neka slaba žena kojoj treba muškarac, nego je ona jednako jaka kao i on te može živjeti po muškim principima, sama kositi travu i kopati kanale”. Žena ne može živjeti po muškim principima, a da se emocionalno i duhovno ne uništi, čak i kad to ne želi priznati. Žena može kositi travu i kopati kanale ako želi.
Krivi pogled na muško-ženske odnose mogao bi ostati grijeh i slobodna odluka samo jedne osobe jedino u situaciji da ona ne utječe na cijelo društvo.
A utječe jer pomiče cjelokupnu civilizaciju u krivom smjeru nekako po principu ‘ako može on ili ona, mogu i ja’.
Kakvom vam se čini današnja razina civilizacije?
Zakon ponude i potražnje?
Nešto ne štima, a reći zašto ne štima može biti nezgodno.
Diglo se puno buke oko udžbenika iz glazbene umjetnosti za prvi razred osnovne škole.
To je u redu jer su roditelji očito shvatili kako moraju koristiti svoju poziciju roditelja za pritisak s obzirom da pojedine interesne skupine žele u obrazovni sustav ubaciti indoktrinaciju djece rodnom ideologijom i provesti hiperseksualizaciju koja nije temeljena niti na istini, niti na znanosti niti na ispravnom vrijednosnom sustavu.
Treba reći kako slike nisu prikazane jedna uz drugu, nego u drugim dijelovima knjige i u drugom kontekstu, ali se mogu postaviti neka pitanja koja nužno ne okrivljuju izdavača.
Ono što je meni problematično na ovim slikama nije nikakva neravnopravnost žena ili sekszisam niti su mi opravdani feministički pogledi na tematiku, nego sljedeće:
I mamica je žena, a na slikama nije vidljivo da je autorici to jasno s obzirom da radi razliku između ta dva pojma
Mamica, tj. majka dobro je prikazana na slici jer odaje dojam dostojanstva, topline i sigurnosti (što majka i treba biti), ali to sve treba biti i žena (imati dostojanstvo). Žena je prikazana jeftino i kao apsolutna suprotnost mamici. Majka je srce obitelji, a ton slike je možda malo podcjenjivački jer je mama bitna i tati, tj. ona je žena u koju se muškarac zaljubio
Shodno tome, želi li autorica udžbenika reći da mamica nije žena i da bi tata ženu trebao potražiti izvan kuće?
Kako je žena postala mamica? Tako što je bila privlačna svom muškarcu, a da bi mu bila privlačna, ne mora raditi selfije, biti plavuša, pozirati ili nositi neprimjerenu odjeću s “izvolite” principom (bar normalnom, pravom muškarcu). Zapravo, ovdje je veći problem kako je prikazana žena i kakvu ona poruku šalje, nego kako je prikazana mama
Sve gore napisano može se sažeti: žena može biti i majka i poslovna žena. Žena može biti “samo” majka i supruga jer je to plemenit poziv i bit žene. Žena može biti i samo samouvjerena poslovna žena kojoj nitko nije ravan, ali onda gubi dio svog identiteta (majčinstvo jest primarni dio njezinog identiteta i muškarci se ne odriču očinstva radi karijere). Nikako se ta opcija žene od karijere ne može prikazivati dominantnijom ili poželjnijom tako da se ta žena prikaže ljepšom u knjizi za djecu
Postoji razlika između uloge majke i uloge supruge koju žene imaju i preuzimaju. Da je autorica htjela istaknuti tu razliku, ona se na slikama mogla prikazati drugačije jer ovako ispada da je poželjnija žena od mamice (iako se radi samo o dvjema ulogama jedne te iste osobe) uz to što žena uopće ne treba izgledati kao na slici.
Nadam se da su mame i svi drugi koji su digli buku oko ovog slučaja istovremeno i protiv liberalnog zdravstvenog odgoja jer, ako se on uvede, ovo će biti ništa s obzirom na sadržaj koji će se tamo prikazivati i zbog kojeg će biti opravdano podizati buku.
Jednako tako, nadam se da su ti isti roditelji jednako reagirali kad su vidjeli odlomke iz lektira za osnovnu i srednju školu jer, kao i u slučaju zdravstvenog odgoja, ova situacija je ništa nasuprot sadržaja u tim lektirama.
Ako mame nisu reagirale ovako na zdravstveni odgoj i lektire, onda mi se čini da se prije radi o njihovoj povrijeđenoj taštini, nego o brizi da se djetetu usade prave vrijednosti i pogledi na život.
Da u ovom članku nisam mogla povezati ZO i ispravan odgoj, ne bih ga ni napisala jer svoju taštinu i nerazumijevanje muško-ženskih odnosa svatko mora riješiti sa sobom, pa tako i mamice same sa sobom.
O štetnim i opasnim posljedicama zdravstvenog odgoja, pisala sam ovdje, ovdje i ovdje.
Prema wikipediji, hod srama (walk of shame) odnosi se na “situaciju u kojoj osoba mora sama hodati među strancima ili poznanicima zbog nekog sramotnog razloga prije nego što dođe do mjesta privatnosti i mira. Često se odvija ujutro nakon noći provedene u izlasku. Podrazumijeva se da su ljudi koji hodaju hod srama proveli noć u domu seksualnog partnera, a najčešće se odnosi na seks za jednu noć”.
Hod srama podsjeća me na metaforički oksimoron (nap. oksimoron = spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz, npr. požuri polako, topla zima) jer spaja hod, koji nije nešto što bi trebalo biti problematično ili sramotno, sa sramom.
S obzirom da hod kao hod nije sramotan, što ga onda čini sramotnim? Nešto ga mora činiti sramotnim ako se tako zove.
Sramotnim ga čini ono što mu prethodi u okolnostima u kojima se dogodi, je li tako?
Ako se na seks može gledati samo kao na rekreaciju ili zabavu bez obveza ili konsenzualni hobi seksualnog partnera i seksualne partnerice kroz koji jedno drugome ne otimaju dio duše, zašto postoji hod koji se zove hod srama?
Možda zato što čovjek može zavarati druge. Može slušati društvo koje mu daje zeleno svjetlo, ali ne može zavarati svoju dušu koja se nalazi duboko u nama. Duboko u sebi zna da nešto nije kako treba jer seks, uz psihičku i fizičku dimenziju, ima i duhovnu.
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.
Ne vjerujem da postoji (ženska) osoba koja je hodala hod srama, a da stvarno nije i osjećala sram.
Zašto?
Zato što svoju bit i narav ne može prevariti, koliko god osoba bila nesvjesna te naravi ili ne znala razlog zbog kojeg se osjeća loše. Ono što je nepobitno je da se osjeća loše s razlogom.
Prvi razlog leži u međusobnom iskorištavanju osoba. Dvije osobe svedu jedno drugo na objekt zadovoljenja vlastitih sebičnih interesa.
Drugi razlog je što su muškarci i žene različiti – njoj je bitna osjećajnost, a na njega jače djeluje osjetilnost. Zbog toga on ima želju brže konkretizacije pobude koja, ukoliko nije vođena ljubavlju kao krijepošću i moralnim integritetom, povuče u pogrešnu stranu.
Žena ne može biti muškarac, muškarac ne može biti žena, otac ne može biti majka i majka ne može biti otac.
Žena se ne može ponašati kao muškarac na području muško-ženskih odnosa bez posljedica. To je odraz različitih naravi, uloga i odgovornosti između muškaraca i žena.
Žao mi je što uvijek kritiziram žene, ali žene se danas ponašaju gore od muškaraca jer misle da im je dozvoljeno nešto što je primjerenije muškarcima.
U redu. Svatko se ima pravo ponašati kako želi, ali onda se ne može čuditi posljedicama. Razina kulture i civilizacije određena je razinom na kojoj se nalaze žene. Nažalost, žene su jako moralno pale pa su povukle i civilizaciju za sobom. Naravno, postoje i svakakvi muškarci, ali žena je ta koja mora držati razinu vrijednosti i tako utjecati na druge. O njoj ovisi hoće li biti spolnog odnosa ili ne, hoće li ona biti moralna ili ne.
Kome je potrebna dodatna potvrda, može mu poslužiti gornji citat iz knjige na kojeg sam naišla nevezano za ovu temu. Dobro sažima objektivnu istinu.
Nitko me ne može uvjeriti da se netko može osjećati dobro nakon što se probudio/la na nepoznatom mjestu, s nepoznatom osobom, sa sjećanjem na događaje ili s nemogućnošću sjećanja na prošle događaje, ali s odvratnim osjećajem pogreške. Pogotovo žena.
Ono što je još zanimljivo je i činjenica da žene lažu o broju (seksualnih) partnera s kojim su bile kad o tome pričaju sa sadašnjim dečkom.
Ako je to sve normalno, zašto imaju potrebu biti lažne i smanjivati broj partnera? Legitiman odgovor bi bio kako ne bi povrijedile trenutnog partnera jer to muškarcima predstavlja povredu, dok ženama muškarac ženskaroš može biti privlačan zbog nekih nerazrješenih emotivnih odnosa.
Idemo se vratiti opet na početak – ako su seksualna “sloboda”, hod srama, priče o neobaveznom seksu ili o uzastopnim monogamnim seksualnim vezama ispravne, ne uništavaju čovjeka i ne utječu na kvalitetu muško-ženskih odnosa, zašto bi cura imala potrebu zaštiti svog sadašnjeg dečka i lagati mu o broju partnera? “Pa radi se samo o seksu”, “to nije ništa pogrešno” i “ne može nikoga povrijediti”.
Onda budite vjerodostojni do kraja i jedno i drugo, a ne lažni. Recite istinit broj.
Shvaćam da netko želi ostaviti iza sebe svoje pogreške i prijašnji način života, a to i potičem i ohrabrujem, stoga neće htjeti u novu vezu unositi svoje prijašnje ponašanje i ispričati sve o njemu (i ne treba sve ispričati, može reći da je do tada živjela pogrešno i da sada želi krenuti ispočetka), ali takva osoba neće ni imati pozitivan stav o hodu srama, seksu bez obveza, seksu izvan braka ili seksualnim “slobodama” jer zna da je to pogrešno, tj. da taj broj s opravdanim razlogom utječe na muško-ženske odnose.
O laganju prilikom otkrivanja s koliko ste osoba bili seksualno aktivni je napisano i napisano članaka u svim vrlim časopisima koji se bave muško-ženskim odnosima.
Smiješno je to što će vam oni reći koliko je partnera prihvatljivo te da lažete osobi s kojom ste u vezi uz istovremeni savjet da budete što više seksualno aktivni pa će vam, kad ih opet pitate za savjet, reći da lažete o broju ako je veći od nekog određenog broja i tako u krug. Naravno, izvan braka.
Kao što je istaknuto u članku Hiperseksualizacija i djelovanje pornografije , “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Uz navedeno,psihologija poznaje problem “urezanosti” koji podrazumijeva i potvrđuje činjenicu da se ženama u dušu urezuje prvi seksualni partner. To, naravno, kasnije utječe na cjelokupni život jer su muškarci i žene različiti.
Žena ne može živjeti po načelima muškarca i osjećati se dobro jer će se emocionalno i duhovno slomiti. Ne može živjeti niti muškarac po ženskim načelima, ali veća je tedencija žena da žive po muškim načelima po principu “što mogu oni, možemo i mi”.
To je toliko pogrešno na mnogim razinama, ali za početak po biološkoj i emocionalnoj razini. Žene i muškarci nisu isti, a tako i treba biti jer oni moraju biti komplementarni (nadopunjavati se), a ne supstitutivni (zamjenjivati se).
I ovdje dolazi do izražaja važnost katoličkog nauka o seksualnosti (teologija tijela) koji je jednakovrijedan za sve ljude, bez obzira na vjeru jer taj nauk ide ruku pod ruku uz ljudsku bit.
Neki će se pitati kako uklopiti citat sv. Ivana Pavla II. s početka članka u priču o hodu srama, tj. kako uklopiti ljubav i odgovornost sa seksom (napomena kako ne bi bilo zabune: odgovornost ili odgovorno ponašanje nije povezano s korištenjem kontracepcije)?
Vrlo jednostavno jer su ljubav, seks i odgovornost povezani i, u svojoj biti, NERAZDVOJIVI, iako ih se danas razdvaja (želi razdvojiti). Oni se ne mogu razdvojiti. Površinski mogu, ali zato ostanete slomljenog srca ili zamrzite suprotni spol.
Drugim riječima, to znači ovo: seks se ne može odvojiti od svoje dvije “uloge”: stvaranja novog života i sebedarja (iskazivanja ljubavi).
Ako mu pokušate zanijekati neku ulogu, nadrapali ste. Možda vam se neće činiti da hod srama ili vaše ponašanje na području spolnosti ima veze s vašim psihičko-duhovnim stanjem, ali ima jer je to sve povezano i jako osjetljivo. Vođenje ljubavi (seks) je slobodno darivanje, predanje sebe drugoj osobi bez sebičnosti, a ta potpuna sloboda je prisutna jedino u braku.
Gornji citat i, općenito, teologiju tijela trebalo bi primijeniti u životu sljedećim obrascem: volim te i ne želim napraviti išta što bi ti štetilo jer sam odgovoran/na za tebe.
To, bar načelno, većina ljudi misli, ali problem je što su ljudi izgubili iz vida što znači štetno (grešno) pa im spolni odnos prije i izvan braka nije grešan. O tome drugi put.
U svakom slučaju, predbračna čistoća je pitanje čistoće duše jer nije dovoljno samo ne otići do kraja u spolnom odnosu s obzirom da su sve radnje zagrijavanje ili početne faze seksa. Započeti i razvijati nešto pa izbaciti samo završetak je jednako pogrešno i besmisleno.
I za kraj, svako ponašanje i svaka odluka donose posljedice.
Jeste li spremni podnijeti posljedice na ispravan način?
Svatko odlučuje što će raditi, tako da je vaša odluka vaša s posljedicama – bez laganja i prilagođavanja istine o sebi ovisno o potrebi (kako Gibo kaže u svojoj pjesmi: i svetica i …, sve po potrebi).
Za kraj, dok je ženina posljednj riječ kad je u pitanju spolni odnos, muškarci su u prednosti kad mogu birati koga će zaprositi. Istraživanje ispod dobro detektira društvena kretanja i analizira situaciju na području muško-ženskih odnosa.
Na ovu temu potaknula me je jedna situacija od nedavno, ali i neka zabrinjavajuća otkrića do kojih sam došla kad sam se time malo pozabavila.
Početak priče
Prije nekog vremena putovala sam vlakom.
Tumblr/Mathew Wilkinson – ovaj gif se može primijeniti i na ovisnost o pornografiji jer i ona dovodi do fizičkih promjena (mozga)
Preko puta mene sjedila je cura od 16-17-18 godina i čitala knjigu ne-sjećam-se-kojeg-naslova, ali nešto u stilu “osvoji me, zaveži me i iskoristi me”. To mi je bilo frustrirajuće jer sam bila bijesna zbog spoznaje iz kojih izvora djeca (mladi) danas traže informacije o međuljudskim odnosima.
Traženje informacija je u redu jer je spolnost sastavni dio čovjeka (za sve one koji misle drukčije: nije H. Hefner izmislio spolni odnos i otkrio spolnost kao dio čovjeka, nego Bog), ali izvori iz kojih se te informacije traže, laži koje ti izvori daju i godine s kojima se traže odgovori na neka pitanja su za vikanje, ne na njih, nego na društvo i cjelokupnu situaciju.
To je bila baš spoznaja koja me lupila u glavu i koja mi je govorila: “Evo me. Sjedim preko puta tebe i ovoj curi punim glavu pogrešnim i opasnim stvarima protiv kojih se boriš.”
Znate li taj osjećaj? Kad nešto znate i jasno vam je, ali tek kad vas spoznaja lupi ko’ bumerang, kad neki mali klik dođe na svoje mjesto, to bude to.
Ne znam zašto ikome treba odgovor na pitanje o tome kako postaviti muško-ženski odnos da bude psp (prijatelji s povlasticama; hvala google-u), a kamo li da to treba 13-godišnjakinji koja će taj odgovor potražiti u nekom časopisu ili portalu za koje je pisao tko zna tko! (stvarni primjer). AAAAAAAAAAAArrrggggggggg!!!! .
Kako je moguće da 13-godišnjem djetetu treba odgovor kako će reći dečku da ne želi vezu, nego samo psp odnos (samo spolni odnos) ili kako je moguće da 14-godišnjakinju zanima je li normalno što je boli grlo tri dana nakon oralnog seksa? (stvarni primjeri).
Što je društvo napravilo od djece i mladih koji će jednog dana, ne tako daleko u budućnosti, trebati postati zreli muškarci i žene? Kako će osoba koja je već od 13. godine opterećena spolnim odnosom moći biti zreo suprug ili supruga spreman/spremna na nesebično darivanje? Kako će osoba koja je navikla druge gledati kao stvar namijenjenu za užitak moći svoju suprugu/svog supruga gledati kao subjekt, kao osobu koja ima vrijednost? Kako će ta osoba izdržati test vjernosti na malo dugoročnijem poslovnom putu? Ili za vrijeme čuvanja trudnoće?
Oni koji koriste argument kako mladi nisu educirani iz područja spolnosti za uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja, reći će da je baš on potreban kako mladi ne bi imali nedoumica oko gore spomenutih stvarnih primjera te ih više ne bi morali tražiti po portalima, ali to nije bit zdravstvenog odgoja.
Mladima ne treba reći: “može sve, samo se zaštitite”, nego im treba osvijestiti svetost i važnost spolnosti, tj. treba ih upoznati s antropološkom istinom.
Treba im objasniti da postoje moralni i nemoralni postupci – prvi izgrađuju čovjeka, a drugi ga uništavaju.
Treba im objasniti da, ako smo nekoga navikli promatrati kao objekt kojeg koristimo po svojoj želji (objekt nema dostojanstvo, ne govori, nema pravo na prigovor, nije čovjek), kako ćemo to ljudsko biće moći gledati kao subjekt? Ako je sve podložno želji i htijenju jedne osobe, kako će ta osoba moći služiti svojoj ženi/mužu/djeci/zajednici pa ostati vjerna na poslovnom putu ili uredskoj božićnoj zabavi? Što će biti to nešto što će osobu spriječiti da pogazi drugu osobu ili da je npr. ubije ako joj je u glavi projekcija objekta, a ne subjekta?
S druge strane, mladi Hrvati su na dnu ljestvice po godinama starosti stupanja u spolne odnose, iako se taj prosjek pogoršava. Čini mi se da netko želi da se te godine pomaknu bliže 10, što će se bez ikakve sumnje dogoditi zbog izloženosti hiperseksualizaciji putem liberalnog odgoja. Istraživanja iz prakse ne lažu.
Reći ćete ili će vas neki uvjeravati kako curi iz vlaka neće biti ništa od jedne knjige.
To je vjerojatno točno. Vjerojatno neće fizički umrijeti od jedne knjige, tj. neće imati fizičke posljedice zbog jedne knjige (iako ni to ne mora biti točno jer može kopirati što pročita), ali itekako će imati duhovne posljedice čak i od jedne knjige jer je i jedna takva knjiga grijeh s obzirom da vrijeđa Boga i Njegov plan za čovjeka (narušava istinsku duhovnu narav koju je Bog dao čovjeku ruah-om (dušom) te uništava ljudsko dostojanstvo). Ujedno, takva knjiga potiče na čitanje drugih knjiga jer otvara spolni apetit i uvodi u napast.
Trik s pornografijom je u tome što se nikad ne radi o jednoj knjizi, nego o formiranju misaonih procesa koji postaju ponašanje (ono što misliš, pretvoriš u radnju) i moći navike, a kod pornografije i o sadržaju koji izaziva ovisnost jer traži još. Da se radi o jednoj knjizi, ovisnost o pornografiji ne bi postajala sve veći problem i razlog raspada brakova i veza. Spolnost je osjetljivi dio čovjeka, a samo je jedna knjiga dovoljna da u vama potakne taj dio i zaokupira vaše misli, vrijeme i radnje. Na kraju krajeva, postoji ovisnost navike (kockanje, hrana, pornografija, internet, društvene mreže, pametni telefoni i tableti, kupovina, klađenje, opterećenost “zdravim” načinom života) i ovisnost prouzročena nekim kemijskim tvarima (droga).
Pornografija je dominantno problem muškaraca, ali taj problem pomalo je zahvatio i žene.
Grozim se “naprednih” rezultata istraživanja o ponašanju žena koja s ponosom govore da su žene sve degutantnije jer su počele ići kontra svoje naravi u želji da budu osjetilne poput muškaraca.
Jednako tako, nemojte slušati gluposti poput: na pornografiju (drogu/alkohol/cigarete/kockanje/društvene mreže/povraćanje/izgladnjivanje…) navući će se samo onaj tko je labilan.
Napasti postoje i svaki je čovjek “labilan” na svoj način, a ne mislim da trebate testirati na kojem ste području labilni jer ćete pasti u krug iz kojeg se teško izvući, a kad/ako se izvučete, ostaju posljedice.
Ono što je bitno stalno isticati je i sljedeće: ovdje se ne radi (samo) o psihičkoj i emocionalnoj razini. Radi se o duhovnoj jer ono što je duhovno, tj. moralno loše je loše taman da ste na tom području psihički stabilni kao stijena pa ćete nešto napraviti samo jednom ili samo nekoliko puta, tj. nećete postati ovisni, iako se ni to baš ne može primijeniti kod ovakvih ovisnosti (droga izaziva ovisnost i od jednog puta, kockanje takoder, pornografija također…). Iznad ostalog, radi se o moralnom (duhovnom) integritetu koji ne postoji kad radite grijeh. To je jako bitno!
Drugim riječima, spasonosno uže ili opravdanje kako vam neće biti ništa od jednog puta baš i ne vrijedi jer u duhovnom smislu i taj jedan put predstavlja grijeh, a grijeh udaljava od Boga. Drugima možete lagati jer vas drugi ne poznaju toliko, ali nemojte lagati samima sebi – obratite pozornost koliko vremena tijekom dana provodite maštajući o nekom seksualnom kontekstu ili radnji, koliko vam je lako/teško odvratiti misli od toga, pronalazite li u svakom razgovoru ili riječi neku seksualnu konotaciju, što prvo pomislite kad vidite privlačnu osobu. Sve su to znaci koji pokazuju koliko vam je duša, psiha, pogled na muško-ženske odnose i pogled na život zatrovan pornografijom ili nekim drugim područjem ovisnosti (ovaj članak je fokusiran na pornografiju).
Hrabro krenite iz početka!
Pornografija pomiče granicu tako da čovjek treba sve agresivniji i bolesniji sadržaj kako bi postigao isti osjećaj, tj. kako bi se izlučila ista doza dopamina za povezanost i osjećaj sreće kao na samom početku gledanja pornografije kada je osoba reagirala na čisti poljubac. Da bi se postigao isti efekt, osobi više nije dovoljan poljubac, nego mora biti nešto nastrano i agresivno. Ljudska psiha i duhovna dimenzija su zeznute i nježne stvari koje treba paziti.
Kad se u takav nastrani sadržaj ubace dva standardna lika, cura dobrica i muškarac zavodnik s nekim dominantnim mračnim stranama osobnosti, onda će se cure itekako uloviti u mrežu s famoznom romantičnom “ja ću njega promijeniti” jer iza toga stoji želja za važnošću i posebnošću koju bi ona dobila jer se on promijenio radi nje (može biti povezana i duhovna potreba za evangelizacijom koja je sama po sebi dobra i potrebna, ali ovdje stavljam naglasak na emocionalni problem). To je malo nastrana igra, ali nekome može biti zanimljiva radi emocionalnog stanja. Ta emocionalna potreba je karakteristična za razdoblje adolescencije i ranog mladenaštva (zato je bitno da se mlade ne hiperseksualizira), iako se nekim ženama ta nezrela potreba zadrži i tijekom ostatka života jer je ona povezana s dječjom potrebom za važnošću, ljubavi, pažnjom, povezanošću, zauzimanjem posebnog mjesta kod roditelja iz djetinjstva.
Kao što sam već pisala, čovjek se može promijeniti (mora se odlučiti za to i/ili doživjeti Božju intervenciju). Svi možemo biti i pozvani smo nekome biti poticaj ili svjetlo (evangelizirati druge), a muž i žena trebaju cijeli život usmjeravati jedno drugo kako bi stigli u nebo. Činjenica je da se ljudi teško (rijetko) mijenjaju jer to moraju odlučiti svojom voljom. Ne možemo igrati ruski rulet s našim psihičkim i duhovnim zdravljem (dušom) te životom, a to najčešće završi tako. Netko će nekoga povući za sobom. Ako nešto zahtijeva riskiranje vlastite duše i psihičkog zdravlja, to je pouzdani znak da nije ispravno. Cilj ne opravdava sredstvo, iako nam može biti teško odustati od “popravaka” neke osobe, pogotovo melankoliku koji umire za svoje ideale, ali i druga osoba ima slobodnu volju i donosi svoje odluke.
Nemojte nasjedati na laži! Pornografija nije ok i nije banalna stvar. Čak su i neki časopisi koji imaju granični sadržaj, poput GQ-a, objavljivali zašto pornografija nije dobra. Ironično je to što i oni prikazuju polupornografiju koja se prodaje.
Istraživanja pokazuju da pornografija djeluje na muški mozak tako da ga pretvara u nezrelu osobu, tj. djetinji mozak koji nema zrele sustave kontrole i odgovornog ponašanja. Uz to ostavlja i fizičke promjene na mozgu.
Američki znanstvenik s područja psihologije i anatomije, Gary Wilson, u svojoj knjizi iz 2015. objašnjava saznanja neuroznanstvenika o utjecaju pornografije.
Za zrelost osobe odgovoran je dio mozga koji je smješten u čeonom dijelu, a zove se frontalni korteks. On je odgovoran za našu volju, upravljanje našim ponašanjem, filtriranje emocija i nagona te donošenje odgovornih odluka temeljenih na načelima. Taj dio mozga dostiže zrelost oko 25.-te godine. Frontalni korteks kontrolira naše emocije i nagone koji se javljaju u srednjem dijelu mozga. On ih filtrira, kontrolira i pomaže da donesemo razumnu odluku.
“Frontal Lobe”, Duke Keonavongsa, Jacob Bisher, Cody Snyder, Asante Muhammad
Kako bloger Matt Fradd na svom blogu ističe vezano za istraživanje, “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Znanstvenici su uočili da kontinuirano izlaganje pornografiji daje mozgu neprirodno visoki, high osjećaj, poput droge. S vremenom se mozak umori, prestane osjećati. Kako bi ovisnik ponovno postigao isti osjećaj zadovoljstva, mora uzeti više droge ili težu drogu. Isto je i s pornografijom. Gary Wilson, koji je uočio tu sličnost, ističe da to uzrokuje značajne promjene na mozgu, kako ovisnika o drogi, tako i ovisnika o pornografiji.
Kao što smo rekli, frontalni korteks je bitan za zrele, razumne odluke i upravljanje našom voljom. Jedna od promjena mozga ovisnika o pornografiji je slabljenje frontalnog korteksa. To znači da, kad ovisnik počne osjećati žudnju za pornografijom, njegov mozak ima slabu moć kontroliranja te želje jer je tu moć kontrole izgubio konzumiranjem pornografije. Neuroznanstvenici taj problem zovu hipofrontalnost pri čemu osoba pomalo gubi kontrolu nagona i strasti.
Kako bismo pojednostavili, sjetite se tko mora dobiti ono što želi baš sad i baš kad hoće i tko ne može kontrolirati svoje nagone? Dijete, je li tako? Dijete još nema razvijen frontalni korteks koji će kontrolirati te nagone. Dijete i nezrela odrasla osoba.
Tako pornografija muškarce, koji bi trebali biti odgovorni i zreli za preuzimanje zadataka očeva i supruga, a prije svega muškaraca, pretvara u nezrelu djecu. Tako pornografija pretvara žene u nezrelu djecu. Tako uništava žensku ženstvenost u korist osjetilnosti. Zato pucaju veze i brakovi.
Svima koji imaju problem s pornografijom ili nisu sigurni da imaju problem, a primjećuju da nešto nije u redu, savjetujem:
prestanak gledanja pornografije, čitanje porno ljubića koji se predstavljaju kao ljubavni romani, čitanje romantičnih romana.
odmicanje od romantičnih komedija
izbjegavanje prilika sa seksualnim kontekstom
kretanje s proučavanjem teologije tijela i pozornije slušanje propovijedi
uvođenje molitve, ispovijedi i razgovor podrške sa svećenikom (te eventualnu terapiju s psihoterapeutom)
Čovjek je biće navika.
Sve bolesne i opasne navike treba zamijeniti novim, ispravnim. Na taj se način čovjek mijenja i napreduje. Zato stalno ističem da je odgoj ključ za sve.
Ovo su načelne upute, a svatko će dalje vidjeti što su njegovi okidači ili konkretne okolnosti koje ga potiču na to te koji je vid terapije potreban.
U svakom slučaju, recept za sve što se tiče seksualnog područja je izbjegavanje takvih prilika.
Spolnost je divna i ona je dar. Po njoj smo slični Bogu Stvoritelju. Ona se ne treba potiskivati, nego se ispravno osvijestiti i živjeti.
U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda.
U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama.
Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku rekla mu je: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete je da pitamo koji ćemo kupaći kostim obući.“
AAP Photo/english.kyodonews.jp
Upravo se isti komentar može primijeniti na trenutne događaje u Hrvatskoj, ali i na događaje koji se protežu već određeno razdoblje. To su teme i događaji poput zdravstvenog odgoja, gospodarske depresije, diktature relativizma i stvaranja sukoba unutar društva koji se očituje kroz moćni instrument – medije. To je i dosadašnji pogrešni i opasni smjer vanjske politike koja je Hrvatsku udaljavala od kruga Srednje Europe kojoj pripada, što je uvijek pogrešno, a jako opasno u trenutnoj svjetskoj geopolitičkoj situaciji. Sve ove situacije imaju karakteristike tsunamija ili lavine koja, postajući većom i rušeći prepreke, na kraju udari u odredište.
Zdravstvenom odgoju su se, malo pomalo, micale prepreke i stvaralo ozračje u društvu kada će, ili postati prihvatljivo da udruge i suradnici na sastavljanju programa zdravstvenog odgoja budu udruge koje negiraju znanstvene istine o biološki uvjetovanom spolu i čije stavove dijeli mali broj ljudi ili će društvo biti zaokupljeno drugim problemima (npr. gospodarstvom) pa će opasni zdravstveni odgoj biti ljupko propušten u društvo. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se jedan od autora ZO-a školovao na institutu pedofila koji nije imao nikakvih problema što je pedofil. Dapače, njegova poremećena istražvanja i mučenja postaju uzor seksualnog ponašanja te se ono želi prezentirati valjanim kroz legalni školski predmet.
Drugim riječima, poremećene laži o ljudskoj seksualnosti žele se oprati kroz legalni sustav, a školstvo i znanost su jedni od najutjecajnijih legalnih sustava koji postoje. Na taj način javlja se offshore način poslovanja u školstvu.
Ovih dana buknula je afera „Panama papers“ u koju su upletene mnoge važne osobe.
Nisu sve osobe koje posluju preko offshore kompanija počinile zločin ili nešto nemoralno. Poslovanje preko offshore kompanija legalno je jer se menadžer/direktor društva mora truditi smanjiti troškove društva. To je moralno i legalno samo ako na taj način ne pere novac zarađen od droge, oružja, trgovine ljudima, organima, prostitucijom, političkim utjecajem, korupcijom, mitom, špekulativnim derivatima u kombinaciji s državnim udarima i sl. Takvi postupci su ono što je nedopustivo i što treba drastično kazniti.
Pokušaj uvođenja zdravstvenog odgoja s najliberalniji programom u Europi je upravo hrvatski „Panama papers“.
Ovakvim zdravstvenim odgojem legalizirat će (oprati) lažni i iskrivljeni pogled na ljudsku spolnost i seksualnost. Kako prljavi novac jednom ubačen u legalni sustav putem, npr., restorana ili (nažalost legalne) kladionice, postaje čist, opran, tako će biti oprane i ove laži o spolnosti i krive vrijednosti kad se počnu naučavati u legalnom sustavu (vrtićima i školama). S obzirom da je metoda poznata pod nazivom „sto puta ponovi laž i ona postaje istina“ vrlo primjenjivana i uspješna u diplomaciji i vanjskim poslovima, nema nikakve sumnje da će biti uspješna i u ovom slučaju.
Istina je nepromjenjiva.
Brak je zajednica muškarca i žene jer, za razliku od onoga što uspostavi čovjek, ono što uspostavi Bog po Svojem planu, nikada neće propasti pa čak i ako na svijetu ostane samo jedan bračni par.
Čovjek ne može biti istinski sretan ako ne živi pravu istinu, a to je ono nešto što ga uvijek kopka i što preraste u ovisnosti, autodestrukciju, depresiju, mržnju, tjelesne bolesti.
Neosporna je činjenica da se, nakon što se novac opere legalno kroz sustave koji su sastavni dio društva, gubi trag prljavštini. Ne možete više ništa jer ćete biti spriječeni ukazivati na prljavo podrijetlo novca s obzirom da on postaje čist, tj. legalan.
Ista je situacija i s lažima koje će se promicati ZO-om, a koje su već ugrađene i u zakone. Rezultati sličnih programa zdravstvenih odgoja u SAD-u i Skandinaviji samo potkrjepljuju tu činjenicu, a tužbe još i više.
Uz pornografski nastrojen zdravstveni odgoj, a koliko sam upoznata, sada i lektire, demografska i pronatalitetna politika još više padaju u vodu. Zbog toga su cijenjeni profesori i stručnjaci, Akrap i Šterc, s razlogom zabrinuti jer, bez zdravih pojedinaca koji druga ljudska bića gledaju kao subjekte, a ne kao objekte, nema ni zdravih obitelji i djece. Apsurdno je govoriti o potrebi pronatalitetne politike s jedne strane, a s druge strane odobriti ZO koji djecu odgaja upravo za suprotno. Čini mi se da odgovorne strukture toga nisu svjesne, a ako jesu, onda trebaju prestati lagati kako im je pronatalitetna politika bitna.
S obzirom da pornografija umrtvljuje frontalni korteks koji je najvažniji dio mozga odgovoran za razumno, zrelo ponašanje čovjeka, teško je očekivati da će djeca koja su od malih nogu opterećena pornografijom postati zrele osobe spremne za posao, a kamoli za djecu i brak.
“Ljubav je prije svega u volji, a ne u emocijama ili žlijezdama.
Volja je poput glasa.
Emocije su poput odjeka.
Zadovoljstvo povezano s ljubavlju, iliti ono što danas nazivamo seksom, je ocaklina na torti. Njegova svrha je naučiti nas voljeti tortu, a ne ignorirati je.
Najveća zabluda parova je vjerovati da je intenzitet njihove seksualne privlačnosti jamstvo duljine njihove ljubavi. Zbog ovog nerazlikovanja između onog žlijezdanog i duhovnog, između seksa koji je i dio životinja i ljubavi koja nam je zajednička s Bogom, brakovi su puni prijevara.
nadbiskup Fulton j. Sheen
Ono što neki ljudi vole nije osoba, nego iskustvo zaljubljenosti.
Prvo je nezamijenjivo, dok drugo nije. Čim žlijezde prestanu reagirati svojom iskonskom snagom, parovi koji su pomiješali emocionalizam i ljubav tvrde kako više ne vole jedno drugo.
Ako je tomu tako, oni nikada nisu ni voljeli drugu osobu. Oni su samo voljeli biti voljeni, a to je najviši stupanj egoizma. Brak zasnovan samo na seksualnoj strasti traje onoliko dugo koliko traje životinjska strast. Za dvije godine životinjska strast prema drugome može umrijeti, a kad se to dogodi, zakon dolazi u pomoć opravdati razvod beznačajnim riječima poput “nekompatibilnost” ili “mentalno mučenje”.
Životinje se nikad ne obraćaju sudovima jer nemaju volju za ljubav, ali čovjek, budući da ima razum, osjeća potrebu opravdati svoje iracionalno ponašanje kad učini nešto krivo.”
Nadbiskup Fulton J. Sheen
Ljubav je slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj usmjereno voljom i odlukom.
Ljubav je dgovornost prema drugoj osobi.
Osobe su nepriopćive. Nikada se u potpunosti neće moći priopćiti obznaniti jedna drugoj, a ipak je ljubav u braku najveći stupanj do kojeg se osobe mogu približiti priopćavanju jedno drugome.
Ljubav cilja na vječnost, kako to ističe papa Benedikt XVI.
Sljedeći tekst je preuzet iz knjige “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”, Thomasa G. Morrowa. Pročitala sam knjigu prije nekoliko godina i pomalo zaboravila na nju, sve dok nisam naišla na članak s dijelovima pa je ovo prilika za objavu jednog njezinog dijela.
ULOMAK IZ KNJIGE
“Mlada žena jednom mi je rekla da je spavala sa svojim dečkom. Kako se nije činila impresioniranom zabranom predbračnog spolnog odnosa koja se nalazi u Sv. pismu, rekao sam joj: ‘Znaš, ti si njegov rob.’ Njezine su se oči raširile, a zatim je odvratila: ‘U pravu ste. On se nije obvezao, ali ja jesam. Ja, sada nakon što smo to učinili, ne želim ponovno izlaziti i tražiti nekoga drugoga, ali on bi mogao. Nema više spolnih odnosa!’
Training Saints
Drugu ženu bilo je strah reći svom ‘katoličkom’ dečku da s njim više neće spavati. Strahovala je da bi mogao prekinuti s njom. Napokon mu je rekla i on nije prekinuo vezu. Nakon još nekoliko izlazaka, ona je odlučila prekinuti s njim jer ga nije zbilja voljela. I učinila je to! Dok su spavali zajedno, nije mogla vidjeti koliko je njihov odnos bio loš zato što ga je pokušavala spasiti. Kad se odmaknula od svega, mogla je objektivnije gledati i vidjela je koliko je bila nesretna.
Sve to jednostavno upućuje na ono što su mudri znali stoljećima: predbračnim spolnim odnosom najviše mogu izgubiti žene. Modernim rječnikom, seksualna je revolucija bila loša za sve, ali žene su dobile najgori dio.
Zašto je seksualna revolucija bila tako loša za žene?
Kad žena ima spolni odnos s muškarcem, ona se veže za njega i osjeća obvezu biti s njim zato što je vjerodostojnija od njega. Muškarac se ne osjeća nužno obveznim nakon što je sudjelovao u spolnom odnosu. Ono što slijedi je odnos u kojem se jedna osoba osjeća obveznom, a druga ne. Žena je sklona trpiti njegovo loše ponašanje jer ona ne želi izlaziti i tražiti nekog drugog. Ako muškarac podlegne svojoj niskoj prirodi, sklon je biti sve bezbrižniji u načinu na koji se odnosi prema njoj jer otkriva da će ona to prihvatiti. Često je rezultat loše ponašanje prema ženama prije braka, a ako do braka dođe, jednako loše ili još gore ponašanje.
U ranim šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, žene su se počele sve više i više slagati s nemoralnim zahtjevima muškaraca i to je bio početak izloženosti lošijem ponašanju.
Do ranih sedamdesetih, mnogim je ženama toga bilo dosta i feministička je revolucija najozbiljnije započela. Vođe su obavile predivan posao u prepoznavanju problema, ali njihovo rješenje bilo je gore nego sam problem.
Odlučile su da žene mogu biti poput muškaraca – pozivajući muškarce na izlazak ako bi tako htjele, plaćajući za pratnju ako bi izabrale tako i upuštajući se u pregršt spolnih odnosa, sve dok mogu obavljati pobačaje da bi sakrile vlastite pogreške. Nažalost, žene ne mogu uživati u usputnom seksu, a da ne učine nasilje nad svojom vlastitom prirodom. Naravno, to isto vrijedi i za pobačaj.
Taj je trend učinio jaz među spolovima još dubljim. Stopa pobačaja se udvostručila od 1960-ih, a neke procjene tvrde da su i do 50% članova NOW-a (National Organization for Women – op. grupa koja se u SAD-u bori za prava žena) lezbijke. Jasno je da verzija feminizma koji zastupa NOW ne daje rezultate.
I drugi su započeli istupati s istim zaključkom.
Danielle Chrittendon u “What Our Mother Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Woman” (op. Što nam naše majke nisu rekle: Zašto moderna žena nije sretna) piše:
‘… žena koja danas odrasta, brzo otkriva da uživa u jamstvu ‘seksualne kvalitete’: pravu da vodi ljubav s muškarcem i zatim ga nikad ponovno ne vidi; pravu da bude uvrijeđena i ponižena ako odbije muškarčeve pokušaje prilaženja; pravu da dobije spolno prenosivu bolest koja je, kao bonus, može ostaviti neplodnom; pravu na pobačaj kada stvari krenu loše ili, što se može dogoditi, pravu da zatrudni izvan braka. Zaista, u svim obećanjima koja su nam dana oko naše sposobnosti da steknemo slobodu i neovisnost kao žene, obećanje spolne emancipacije moglo bi biti najnestvarnije…’
U knjizi “A Return to Modesty” (op. Povratak umjerenosti), Wendy Shallit ističe:
‘Čudan način na koji naša kultura pokušava zaustaviti mlade žene od traženja nečega iznad ‘samo seksa’, način na koji nas pokušava riješiti naših romantičnih nadanja ili naših neprilika i naših ‘hladnih tuševa’, pogrešno je upravljeno zalaganje. To je, ovdje ću pokazati, ništa manje nego pokušaj da se ženstvenost izliječi od sebe same, a što nas je u mnogo slučajeva dovelo u opasnost.’
I doista, ona vrlo efektno obrazlaže, služeći se člancima koje su napisali sami ti osloboditelji u časopisima Cosmopolitan, Elle i Mademoiselle.
Kolumnistica Mona Charen je, prije nekog vremena, smatrala da je program apstinencije pod nazivom ‘Best Friends’ koji pomaže djevojkama u srednjoj školi da odgode spolnu aktivnost, odbiju drogu i alkohol te izgrade pravo samopoštovanje, vratio tim djevojkama njihovu ženstvenost.
Poanta je da žene mogu ponovo uspostaviti svoje ženstveno dostojanstvo životom kršćanske čednosti, pomažući tako ujedno sebi i svojim muškarcima da budu spašeni.
Ako muškarci ne žele izdići kulturu na kršćansku razinu tada to mogu učiniti žene, kao što su to činile stoljećima.
Biskup Fulton J. Sheen imao je jasan uvid kada je izjavio da je razina civilizacije svakog društva uvijek određena ženama. Ako žene odbiju sudjelovati u predbračnom seksu i inzistiraju da se muškarci prema njima odnose na dobar način prije braka i u samom braku, one će uzdići razinu na kojoj se nalazi cijela kultura.”
Kao zaključak mogu reći svoje mišljenje oko sukoba spolova. Taj problem neće se riješiti ako se žene ponašaju kao muškarci ili obrnuto. Upravo suprotno. Problem će se riješiti kada se žene opet počnu ponašati u skladu sa svojom prirodom.
Jednako tako, problem hiperseksualizacije mladih, pa kasnije i cjelokupnog društva jer ti mladi odrastaju, ne rješava se dijeljenjem kontracepcije, laganjem ‘bit će sve ok’ i omogućavanjem abortusa, nego upravo suprotno – govorenjem istine. Samo istina jer je ona upisana u svakog čovjeka. Kad ona govori, nije potrebno ništa drugo jer se izbori sama za sebe. Samo ako se živi u skladu s njom, društvo ide naprijed, a mladi se ne osjećaju loše.
Jeste li čuli za film “Vuk s Wall Streeta” (“The Wolf of Wall Street”)?
Ok, sigurna sam da jeste, a možda su ga i neki među vama gledali.
Film je snimljen prema memoarima Jordana Belforta, brokera koji se obogatio varajući klijente radi čega je završio u zatvoru. Njegov život je bio stres, varanje, seks, prostitutke, kokain&rock’n’roll. Dvaput se ženio – prvu je suprugu prevario i ostavio radi modela s kojim je dobio kćer. Broker se pokajao i ispričao za sve pogreške te je istaknuo da ga je prije bilo sram, ali da sada ne želi živjeti u sramoti, nego nastoji popraviti sve što je uništio.
Flickr.com
U filmu ga glumi Leonardo DiCaprio, dok njegovu drugu suprugu, model Naomi, glumi australska glumica Margot Robbie. Film je kontroverzan radi velikog broja scena drogiranja, vulgarnosti i eksplicitnih scena seksa.
Iako volim modu jer predstavlja jednu vrstu umjetnosti i kreativnosti isticanjem onoga što jesi, moram priznati da je nebitna u kontekstu današnjih problema i izazova te joj ne pristupam kao narcisoidnom divljenju odrazu u ogledalu.
Elie Saab Official
Ne robujem trendovima i ne opterećuju me da zavolim obilaziti trgovine i isprobavati odjeću. Imam svoj stil, znam što mi se sviđa, a što nikada ne bih obukla jer bih se u tome osjećala bezvrijedno ili ružno (da, ima ružnih trendova!). Odgajana sam da budem dama. Ne volim kupnju, volim se lijepo obući, ali max limit kojeg toleriram je jedan (1) sat. Nakon toga mi je potpuno svejedno jesam li pronašla ono što sam trebala kupiti, jesam li u prolazu vidjela neku super haljinu ili pada kiša. Ja sam s kupnjom gotova nakon sat vremena (sestrama toleriram do 2,5 sata), bez obzira jesam li nešto kupila. U kupnju idem ciljano – znam što hoću i što mi treba, a to je i dobra taktika za bilo koju vrstu kupnje kako ne biste trošili previše.
Svatko treba graditi svoj stil jer je i on dio naše autentičnosti (jedinstvenosti) koja upotpunjuje i obogaćuje našu osobnost i jedinstvenost. U tom kontekstu gledam na modu.
Kad sam krenula s pisanjem serije o teologiji tijela, rekla sam da ću iznijeti svoj stav i svoje poglede na tu temu.
Moram priznati da mi se bilo malo teže odlučiti za ovaj članak, što inače nije problem za teme kojima se bavim. Nekoliko je razloga za to.
Mislim da je ionako jasno kakav je moj stav o predbračnoj čistoći samim time što pišem ovaj blog, tj. zato što sam katolkinja, vjera mi je jako bitna, a jednako tako i vjerodostojnost te integritet. Mi, katolici, nanosimo puno sablazni kad ne živimo kako nas vjera uči. Zaključno, spolni nauk Crkve za mene je sastavni dio vjere. Ako si katolik, živiš tako.
Treći i najvažniji razlog je to što privatne stvari volim držati u uskom krugu ljudi. Međutim, shvatila sam da, ako će bar jednu osobu koja čita moj blog, moje razmišljanje o ovoj tematici potaknuti na promjenu ili je ohrabriti da ustraje u svojim stavovima jer nije sama, moram napisati ovaj članak.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
“U ovom dijelu govorimo o Sari i Tobiji i o “Pjesmi nad pjesmama” jer su to knjige koje izričito govore o braku.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Onome tko se prvi put susreće s ovako cjelovitim naukom Crkve o spolnosti, možda će biti neobično ili će mu usporedbe biti predrastične ili smiješne, ali se nadam da nećete odustati od čitanja jer ćete na kraju shvatiti da je sve povezano i smisleno.
Ako vam je potrebno, pročitajte nekoliko puta, pokušajte razumjeti te čitajte bez straha, očajavanja ili tjeskobe.
Ako trenutno niste na tragu teologije tijela ili ste se u svom životu udaljili od onoga što ona govori, krenite iz početka i malo po malo, zakonom postupnosti, gradite novi pogled i novo ponašanje.
ovim postom nas sve želim podsjetiti na našu vrijednost, važnost, bitnost u Božjim očima. Želim nas podsjetiti da svatko od nas ima neprocjenjivu vrijednost, svatko od nas ima svoje mjesto u Božjim planovima i pozvani smo na ovaj svijet kako bismo dali doprinos upravo onime što jesmo.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 