49 1 PSALAM 49 (48)Prividna sreća bezbožnikaZborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. 2 Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje, 3 vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!
4 Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. 5 K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit’ svoju zagonetku.
Subscribe to continue reading
Subscribe to get access to the rest of this post and other subscriber-only content.
1Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2 pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3 »Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« 4 Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5 »Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7 Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’8 Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ 9 A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ 10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«
Evo malog doprinosa na veću slavu Božju, a u cilju upoznavanja hrvatskih blaženika koji su umrli mladi.
💡 Ukratko
Miroslav Bulešić bio je hrvatski svećenik koji je djelovao na području Istre u kompliciranom vremenu u kojem su Hrvatsku okupirali komunisti, Talijani i Nijemci. Mučenik je komunizma. Ubijen je nakon podjele sakramenta svete potvrde u župnom dvoru.
Evo malog doprinosa na veću slavu Božju, a u cilju upoznavanja hrvatskih blaženika koji su umrli mladi.
💡 Ukratko
Ivan Merz je Hrvat podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Bio je istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja i radu s mladima te veliki promicatelj Euharistije. Zaštitnik je mladeži.
🎊 Spomendan
10. svibnja
👶 Rođenje
Rođen je 16. 12. 1896. u Banja Luci. Otac, po zanimanju oficir Austrougarske monarhije, vršio je ondje službu šefa željezničke stanice.
Naša Crkva i hrvatski narod – slobodno to možemo reći – nerazdvojivo su obilježeni životom i smrću blaženoga Alojzija Stepinca. Crkva čuva memoriju svetosti, a nimalo ne iznenađuje što se u mnoštvu svjedoka, u memoriji hrvatskog vjerničkog narodnog bića, duboko utisnuo i ostao živjeti spomen na blaženoga Alojzija. Bog ga je pozvao, a on se odazvao i posato simbolom hrvatskog katoličkog identiteta.
“There is nothing in the world so damaged that it cannot be repaired by the hand of the almighty God. I encourage you to know this, because without this certainty, we should all of us be mad.”
“Ništa na svijetu ne može biti toliko potrgano (uništeno) da ne bi moglo biti popravljeno rukom Svemogućeg Boga. Ohrabrujem Vas da to znate (da se držite toga) jer, bez te datosti (istine), svi bismo poludjeli.”
Stoga, u zabludi su oni koji tvrde da su neke strasti ljudskoj duši urođene. Takvi ne znaju da smo mi naravna svojstva duše pretvorili u strast.
Na primjer: po prirodi imamo sjeme za rađanje djece, ali smo ga iskoristili za blud. Po prirodi je u nama i srdžba, ali protiv Zmije, a mi je okrećemo protiv bližnjega.
Ne obraćaj pažnju na zloduha kad u tebi izaziva želju da postaneš biskup, opat ili učitelj. Teško je otjerati psa od tezge na kojoj se prodaje meso. Kad vidi neke ljude da su došli do nekog malog spokoja, on ih smjesta nagovara da izađu iz pustinje i pođu među ljude: “Idi! Spasi ljude jer propadaju.”
sv. Ivan Klimak
Ovo nikako ne znači da se ne trebamo truditi za Dobro. To nam je obveza. Pozvani smo biti sol zemlje, pozvani smo biti Božji suradnici. To znači da je Bog odgovoran za Svijet, a kako smo mi Njegovi suradnici, moramo i mi biti odgovorni.
Ali pazi. Bilo bi čudno da bi se liječnik ili postolar ili tkalac mogli ispravno boriti za svoje umijeće, a da onaj koji sebe naziva kršćaninom ne bi mogao dati razlog za vlastitu vjeru. Ipak, tako je naše raspoloženje jadno da svu brigu posvećujemo prvima, a stvari koje su potrebne i koje su temelj našeg spasenja kao da su malo vrijedne te ih preziremo. Mi smo stoga krivi za bogohuljenje jer nismo budni u argumentima za pobožnost, nego smatramo ove stvari suvišnim i brinemo se samo za zemaljsko. Onaj tko se divi plesaču ili kočijašu ili borcu sa zvijerima, koristi svaki napor i smišlja da ne izgubi u sporovima, sastavlja obranu protiv onih koji u tome nalaze mane. Ali kad se iznesu argumenti za kršćanstvo, svi pognu glave, češu se, zinu i povlače predmete prezira. Ne zaslužuje li to gnjev: smislili ste deset tisuća obrana za ljudske stvari, iako sramotne, ali o Kristovim čudima koje su privukle svijet, ne možete niti pomisliti niti uopće marite!
Postoje lukavi zavodnici koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh; ne plijene naša dobra darujući nam tako život, nego nas obasipaju ispraznim obećanjima i tako nas guraju u smrt; ne zatvaraju nas, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u ropstvo; ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce; ne sijeku nam glave mačem, ali nam ubijaju dušu lažima koje bezobrazno proglašavaju istinama, a za istinu kažu da je laž.”
S obzirom da smo u božićnom vremenu, nadodajem nulti savjet za bilo koji početak: ne donosite novogodišnje odluke!
Neka vam je sretno i blagoslovljeno! Što Bog da i sreća junačka. 😄
Težiš velikim stvarima? Počni s malim. Želiš podići visoku građevinu? Misli najprije na temelje poniznosti. Što višu građevinu želiš, to temelji moraju biti dublje položeni.
Pravim katolicima i dobrim ljudima ne treba promocija, ali odlučih posvetiti malo prostora na blogu blaženom Alojziju. Ili možda upravo takvima treba promocija?
Ujedno, to je prilika da ga i ja bolje upoznam. Ako meni i vama ostane bar jedan citat ili neka informacija o njegovom životu, bit će dobro.
Odgovor na pitanje: “Kakav je ili tko je, odnosno kakav bi trebao biti idealan političar?” možemo izvući iz jednog odlaska na svetu misu.
Crkva cijelo vrijeme govori o tome čemu treba stremiti i kako treba živjeti svaki čovjek da bi se približio, postao sličniji jedinom idealu – Kristu. Političar je isto čovjek, a kao i druge osobe, zalutat će jedino ako ne posluša moralna načela vjere.
Sveti Ivan Pavao II. govorio je o karakteristikama idealnog političara na općoj audijenciji u srijedu, 30. travnja 2003. godine, referirajući se na psalam 101.
Htjela sam podijeliti s vama današnje čitanje i evanđelje.
Prvo čitanje govori o Izraelu koji je pogazio savez s Bogom, dok mu je Bog ostao vjeran jer ne može pogaziti svoju riječ. Taj odnos opisan je slikom braka i preljubništva – Izrael je kao preljubnica pogazila savez s Bogom, iako joj je On jedini pružio priliku i darovao joj sve. Evenđelje nadopunja slikom braka između muškarca i žene – savezom dvoje ljudi pred Bogom koji se ne može razvrgnuti. Brak je preslika Presvetog Trojstva koje se ne može rastaviti, podijeliti, razriješiti.
O rodnoj ideologiji, pedofiliji i interesnim skupinama pišem od početka bloga (unazad sedam godina), a tim se temama bavim još i duže, tako da je citat na kraju samo mali podsjetnik zašto je bitno zaštititi djecu od seksualizacije, izlaganja seksualnom sadržaju, izlaganju rodnoj ideologiji, pedofiliji i pornografiji.
Rodna ideologija, seksualizacija djece i pedofilija nisu poželjni sami po sebi, a ne zato što je netko nešto rekao, ali dobro se podsjetiti stavova nekih osoba.
Jednako tako, bitno je podsjetiti se kako je sadašnji predsjednik RH, g. Milanović, s tadašnjim ministrom obrazovanja, g. Jovanovićem, htio uvesti Zdravstveni (pre)odgoj/Sex (re)education koji je temeljen na pedofilskom sadržaju i doživljajima Kinseyevog instituta na kojem se obrazovao i tvorac tog programa spolnog odgoja u Hrvatskoj, g. Aleksandar Štulhofer. O tome sam pisala u više navrata. Tadašnja pravobraniteljica za djecu, gđa. Mila Jelavić, a sadašnja pročelnica ureda za demografiju grada Zagreba, bila je “za uvođenje ponuđenog zdravstvenog odgoja neovisno o suglasnosti roditelja” (večernji.hr). Za uvođenje je bio i g. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje u to vrijeme, a sadašnji v.d. ravnatelj NCVVO-a.
Ključ za izbjegavanje sekualizacije djece je odgoj od strane roditelja s ispravnim vrijednostima (takvog odgoja nema bez Boga i Crkve, takav odgoj ne postoji bez sakramentalnog života) i zakonska regulativa koja zabranjuje propagandu rodne ideologije, pedofilije, pornografije i seksualnih sadržaja.
Da, rodna ideologija i romantične priče o promjeni spola također spadaju u sadržaj koji nikako ne može biti dostupan niti se takav način života može propagirati djeci jer ima ogroman marketinški utjecaj na njih. On se ne može smatrati niti ravnopravnim načinu života muškarca i žene jer muško-ženski odnos (bračni odnos) nadilazi spolnu razinu te ima sakramentalnu (duhovnu) dimenziju koju karakteriziraju otvorenost životu i ljubav.
Istospolni odnos nije spolni odnos, nema ni bračnost ni sakramentalnu dimenziju niti je naravan. Jednostavnije rečeno, muško-ženski odnos je naravan = prirodan (iako nije samo naravan, nego i sakramentalan jer duhovna dimenzija nadvisuje emocionalni dio čovjeka), a istospolni je nenaravan.
Ako se muško-ženski odnos prakticira izvan braka i uz kontracepciju, i on predstavlja veliki blud, kao i istospolni odnos, ali istospolni odnos uvijek je blud jer je nenaravan pa samim time predstavlja i jaču bludnost jer nikada ne može biti niti će ikada moći postati sakramentalan (nije po Božjem planu i milosti).
Kako bismo se razumjeli, niti pornografski sadržaj koji uključuje muškarca i ženu ne može biti dostupan djeci (ne bi trebao biti dostupan ni odraslima), tako da se dijete ne može odgajati da je u redu promijeniti na desetke partnera prije braka, ali ga se nikako ne može niti odgajati da je rodna ideologija u redu ili da je istospolni odnos jednako vrijedan bračnom odnosu ili da znače isto. Onaj tko to radi čini zločin protiv čovječnosti.
Ako vam netko kaže kako rodna ideologija i pedofilija nisu povezane, možete mu reći da to nije istina. Perverzija se nadovezuje na perveziju, a i jedno i drugo dolaze s istog mjesta. Drugim riječima, perverzija ne želi uzeti mali prst, nego cijelu ruku.
Dok svaka osoba s istospolnom sklonosti ili rodnom disforijom nije pedofil, većina pedofila (u nedavnim skandalima) imala je istospolnu privlačnost. Zato se ne smiju primati osobe s istospolnom privlačnošću u sjemenište, a kasnije na Bogosloviju! Crkva mora ostati jaka i odlučna po tom pitanju te dodatno ojačati stav. Drugim riječima, Crkva mora naučavati ono što naučava cijelo vrijeme (a tako i radi). U Crkvi isto biva! Što je Bog sagradio i utemeljio, nikada neće propasti.
Rodna ideologija i pedofilija oduvijek idu zajedno i zato što zahtijevaju lažnu slobodu kojom se želi proglasiti dopustivim štogod čovjeku padne na pamet. Oduvijek predstavljaju “ekstravagantni” način života, način života osoba zasićenih normalnim načinom života, pomicanje od normi (što je izlika ili krilatica nekih umjetničkih krugova), potreba bivanja posebnim, činjenja onoga što drugima nije dozvoljeno.
Radi toga velik broj ljudi koji su zaglavili u krugu pakla istospolnih odnosa na ovoj zemlji, zapravo imaju sklonost prema suprotnom spolu i bili su sasvim normalnog ponašanja, ali im je to dosadilo, htjeli su “ekstravaganciju”, nešto novo, propaganda je učinila svoje, teži period u životu tražio je izlaz i to je to. Dva poznatija primjera su pokojni David Bowie i Freddie Mercury (Freddie, odlična glazba!).
Kinsey, koji je postavio temelje seksualne revolucije i pedofilskog spolnog odgoja, dokaz je povezanosti rodne ideologije i pedofilije jer je svoje temelje seksualnog nauka postavio zahvaljujući pedofilskim zločinima. Ne postoji nerazrješivija veza od toga!
Tema je od krucijalne važnosti za vječni život – hoće li osoba u raj ili pakao pa se nadam kako neće biti korištena samo radi promocije i boljeg pozicioniranja političara među biračima.
Što se tiče učenja o spolnosti, djeca trebaju učiti od roditelja, Crkve i onih koji će im spolnost predstavljati kao ono što ona i jest: dar, ljepota, vrijednost, život, dragocjenost.
Što se tiče osoba s istospolnom privlačnošću i rodnom disforijom, oni su vrijedni i zaslužuju život dostojan čovjeka. Da bi taj život ostvarili, trebaju raditi na svom ponašanju i identitetu kako bi se maknuli upravo od toga što im uskraćuje život dostojan čovjeka. Društvo im u tome treba pomoći, a ne ih uvlačiti u veće zlo propagandom, pa ih na kraju, kad ih zalude, šutnuti poput menadžera koji odbaci svog klijenta pjevača kad ovaj pukne i nadrogiran napravi javni skandal, a upravo mu je taj menadžer nabavljao drogu.
Citat kojeg sam najavila na početku članka:
“Moje je mišljenje da su mladi seksualna bića te da sve ranije postaju svjesni seksa zbog sveopće seksualizacije Zapada. Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa imati seks s nekim svojih godina ili starijim, a mislim da mnogi preferiraju starije partnere, to im treba biti dozvoljeno.
Uvjet je da znaju što čine i dobrovoljno pristaju na to. Zato trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život“, ističe Hekma te nastavlja: „ Moj stav prema seksualnom zakonodavstvu je takav da treba progoniti ljude koji zlostavljaju druge – kada se nanesu povrede ili se seks dogodi bez pristanka druge osobe. To možda nije jednostavno definirati ili dokazati na sudu, ali ako ljudi znaju što čine u seksualnom kontekstu, samima će im biti jasnije što znači pristanak, a što odbijanje.
Seks je većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način, umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju. Posebno sam zabrinut za queer klince koji iskorače iz ormara s deset godina, a onda moraju čekati još šest godina da bi im po zakonu bilo dozvoljeno ići vlastitim putem. U međuvremenu su isporučeni heteroseksualnim obiteljima, školama i drugim institucijama. Dobna granica za seks velika je prepreka LGBT emancipaciji.”
Gert Hekma, predavač o seksualnosti na Sveučilištu u Amsterdamu, bivši član uredničkih vijeća pedofilskog časopisa Paidika: The Journal of Paedophilia (1988.-1997.) i časopisa Perversions (1993.-1996.) te autor Enciklopedije perverzija. Preuzeto iz intervjua Gerta Hekme za tportal
U svibnju se, na poseban način, molimo za progonjene kršćane, kako za one koji najviše stradavaju u muslimanskim državama, tako i za one koji na kršćanskom Zapadu bivaju ismijavani, pogrđivani i otkazivani u društvu.
Pozivam Vas da se odazovete molitvi, stavite sve progonjene kršćane u svoje krunice i da u dogovoru sa svojim župnicima izmolite ovu molitvu u svojim župama.
“Krv mučenika, sjeme novih kršćana!”
Tertulijan
Molitva za progonjene kršćane
sastavio vlč. Ivan Petrović, prenosim s dopuštenjem
Ovaj članak vjerojatno ću nadopunjavati i mijenjati kako ću prikupljati nove informacije jer je Karl I. Austrijski stvarno duhovna riznica, a obitelj Habsburg jako značajna, kako za cijelu Europu, tako i za Hrvatsku.
Fascinantno je kako neka obitelj nije samo, u ovome slučaju, austrijska, nego se utkala u povijest, a time i sadašnjost, mnogih drugih država. Naravno, to je fascinantno i s pozicije identiteta članova te obitelji. Za razliku od svih podataka koje sam znala o obitelji Habsburg, nisam znala puno toga o blaženom Karlu I. Austrijskom dok nedavno nisam istraživala. Znala sam ga po imenu, malo iz školske povijesti (koja je u hrvatskim školama doista opsežna o cijelom svijetu) i to je to.
Istražujući o njegovom životu, puno toga bilo mi je poznato. Shvatila sam da dijelimo mnoge istosti i puno zajedničkih detalja koji potječu od katoličkog načina odgoja. To su sve one lijepe vrijednosti i istina o našem identitetu koju baštinimo kao djeca Božja. Zanimljivo je kako nas katolička vjera, tj. Krist povezuje pa različite osobe imaju iste detalje, zajedničke crtice, postupke, odluke ili uspomene, a da se nikada nisu ili neće upoznati na ovome svijetu.
Tijelovo i tijelovska procesija upotpunjujući je blagdan za vjernika jer on nekako upotpunjuje sve druge blagdane i istine naše vjere.
Tijelovom sve biva zaokruženo.
Blagoslov gradova, polja i stanovnika kod pripremljenih četiriju sjenica baš je poseban.
Molitva je neoborivo važna i odlika je praktičnog katolika. Ne možemo ne razgovarati s Onim koji nas voli, za kojeg govorimo kako ga volimo, Onim koji nas je otkupio i koji nam je obećao život vječni.
Dođi, Gospodine Isuse, i prosvijetli nam pamet. Prosvijetli pamet i našem Papi, našim biskupima, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama kako bi ostali vjerni tebi i tvojem nauku. Neka ne razvodnjavamo Tvoju riječ i ne budemo u napasti pomiriti svjetovna kretanja s istinama o Tebi, o nama i o životu. Pomozi nam da odgovorno vršimo svoje zadatke, poslanje, obveze i odnose. Prosvijetli nam pamet kako ne bismo nasjedali na vuka u janjećoj koži te naivno mislili kako zabludjeli vuk i ovce na ovome svijetu mogu živjeti u miru. Mi smo Tvoji i Tvoji želimo biti. Zato opraštamo nepravde i povrede, ali ne želimo surađivati sa Zlim, stoga nas sve obdari iskrenom odanošću Tebi bez kompromisa i sačuvaj nas od podmetanja Zla. Pomozi našim političkim predstavnicima i svim ljudima na poziciji moći da budu u službi Tebe, zagovarajući dobro koje dolazi samo od Tebe. Blagoslovi naše pastire, pomozi im u njihovim borbama i daj im puno odvažnosti u navještanju. Amen.
Šibenski biskup u miru, mons. Ante Ivas, blagoslov je lijepo sročio u jednoj propovijedi koja je kasnije postala pjesmom.
Onda čovjek gubi mogućnost reći ‘ne’ jer ne može zbog ovog ugovora, zbog onog ugovora. Zbog ugleda, zbog buduće suradnje, zbog gubitka palače. Zbog podsmijeha ljudi, zbog gubitka svjetala pozornice, zbog gubitka gaže, zbog gubitka ugovora za izdavanje ploče ili knjige, zbog gubitka posla, zbog kredita…
Zato se i zaposleniku teško otrgnuti od uzda zla i povlastica ako napreduje preko veze i korupcije.
Zato nijedan političar nije slobodan ako je odan ovosvjetskim interesnim skupinama. Tu odanost naplatit će nekom pozicijom, ali platit će svojom dušom.
Nemojte biti lutke na koncima (zlih) ljudi!
Otkidanje s tih konaca teško je jer, čim se osoba malo udalji, držač konaca ih samo jače zategne.
Otkidanje zahtijeva povratak Bogu koji jedini može raskinuti konce i saveze koje je čovjek sklopio s nekim drugim.
Zato se glumcima i pjevačima problem istrgnuti iz ralja koje su ih ščepale i koje im ne daju upravljati vlastitim životom. Zato se i DJ-ima i producentima teško otrgnuti, čak i onima koji pišu i produciraju dobru glazbu jer svejedno, tu i tamo, moraju napraviti nešto mračno, moraju platiti reket, cijenu ulaska na tržište milijuna jer nisu slobodni.
To možete primijetiti u razlici njihovih djela na početku i kasnije u karijeri. Ta se razlika može primijetiti i u njihovim intervjuima. Mislite li da su npr. poznati glumac ili pjevačica vlasnici svog života? Nisu. Drugi upravljaju njime, a oni su pristali na tu kontrolu. Ako se malo otrgnu tom utjecaju, uspiju svoje osjećaje opisati u pjesmama.
“Oh, I remember when this road was my own I pray to God, I just don’t know anymore …”
Adam Wiles/Calvin Harris
Nemojte se nikada zadovoljiti puzanjem, kad smo stvoreni za slobodu.
“Postoje lukavi zavodnici koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh; ne plijene naša dobra darujući nam tako život, nego nas obasipaju ispraznim obećanjima i tako nas guraju u smrt; ne zatvaraju nas, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u ropstvo; ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce; ne sijeku nam glave mačem, ali nam ubijaju dušu lažima koje bezobrazno proglašavaju istinama, a za istinu kažu da je laž.”
sv. Hilarije iz Poitiersa
Kako to uspijeva lukavima?
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. 15Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
16Ne varajte se, braćo moja ljubljena! 17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Papa emeritus, Benedikt XVI., napisao je esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja” koji je objavljen 11.4.2019. u bavarskom “Klerusblattu”.
U eseju, Benedikt XVI. progovara o rani zlostavljanja u Crkvi kroz tri dijela:
društveni kontekst
problem formacije i kanonskog zakona
potrebni koraci.
Esej, kao i svaka knjiga i promišljanje Benedikta XVI., vrijedni su čitanja. On je svojim radom u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije i papinstvom, toliko zadužio Crkvu da će njegove zasluge biti vidljive tek kad će društvo biti uništenije, erodiranije (proces koji je već započeo). Benedikt donosi istinu, a oporavka nema bez istine u svoj svojoj punini i težini. Milosrđe temeljeno na lažima je nakaradnost. Milosrđe bez istine je najveći zločin.
Volim njegovu jasnoću i odanost nauku naše vjere. Kod njega nema ‘može ovako ili onako’ jer je vrlo jasno ako je ‘ovako’ dobro, onda je ‘onako’ zlo. Koliko god si današnji svijet volio tepati, radi smirivanja savjesti, kako su život i životne situacije u nijansama sive, to je netočno. Puno toga je crno ili bijelo. Ako ne odaberemo jednu, odaberemo drugu neboju.
Ono što Benedikt XVI. još jednom ističe nije novost. Seksualna revolucija 60.-ih uništila je međuljudske odnose svake vrste jer je uništila čovjekov identitet.
Papa emeritus u njezin kontekst stavlja i zlostavljanje u Crkvi. Tako, kao uzrok zlostavljanja, ističe seksualnu revoluciju (društveni kontekst) i kolaps katoličke moralne teologije nakon II. vatikanskog koncila. To je rezultiralo katastrofom u svećeničkoj formaciji i manjkavostima kanonskog zakona protiv zlostavljanja (problem formacije i kanonskog zakona). (usp. Meni se taj kolaps čini logičnom posljedicom zanemarivanja moralne teologije).
Kao glavni korak za sprječavanje zlostavljanja i cijeljenje postojećih rana, Benedikt XVI. ističe nužnost vraćanja Boga u centar naših života. Boga kojeg su svi prestali imenovati, izolirajući Ga micanjem u osobnu sferu.
Papa emeritus na kraju ističe istinu kako, iako u Crkvi nalazimo grijeh i zlo, i danas postoji Sveta Crkva koja je neuništiva.
Ako povučemo paralelu s ideološkim seksualnim odgojem kojeg neprofitne udruge, političari i nazadne, socio-zeleno-liberalne obitelji, žele uvesti i u hrvatske škole, dobronamjernim osobama trebalo bi biti jasno što im je činiti. Situacija je kristalno jasna.
Namamiti djecu i mlade, zagolicati im maštu i okupirati ih seksualnim kontekstom, sasvim logično i jasno dovodi do konzumacije predočenog sadržaja, a to se ispoljava sve devijantnijim ponašanjem. Ako je osoba opsjednuta mišlju o novcu i moći, napravit će sve kako bi zadovoljila tu glad. Je li tako? Isto vrijedi i za seksualnost.
Odgoj bez morala i vrijednosti je put u propast.
O kome ovisi odgoj?
O roditeljima. Ako roditelji imaju Boga i Njegov smisao (nauk Crkve) kao centar života i referentnu točku, bez obzira na svoj stupanj obrazovanja, ispravno će prenijeti vrijednosti i djeci. Ako roditelji misle da to nije važno i slažu se s tim da im djecu odgajaju vrtići i predstavnici udruga po školama, i rezultati će biti istovjetni tome.
Kao odgovor na seksualnu revoluciju i pritiske za popuštanje u moralnom nauku Crkve 60.-ih godina, papa Pavao VI. izdaje encikliku “Humane Vitae” 1968.-u kojoj potvrđuje crkveni nauk protiv upotrebe kontracepcije i važnosti spolnog morala.
Mudrost i razum su darovi Duha Svetoga.
Oni nemaju veze sa stupnjem obrazovanja. Biti mudrim čovjekom znači staviti Boga u centar svog života jer nam On daje identitet. Iz tog identiteta proizlazi i znanje. Jednostavno, sve postane smisleno i povezano.
Ovaj članak govori o transhumanizmu, odnosno progresivizmu ili o stvaranju svijeta u kojem je čovjek suvišan.
Čovjek je dostigao razinu razvoja nakon koje može samo strmoglavo pasti. Dokaz za to sve su veće gluposti i zla koja čovjek, i pod okriljem znanosti, tehnologije i napretka, radi. Odmah na početku potrebno je reći i kako će Božja biti zadnja jer je On zauvijek pobijedio, ali problem sa zlom je u tome što, iako uvijek gubitnik, povuče sa sobom puno ljudi.
Razum i mudrost darovi su Duha Svetoga kako bi čovjek, bar djelomično, mogao shvatiti Božji smisao i naum.
Zbog toga se i praktični katolik u svome životu oslanja na te darove. Ima ljudi koji nisu vjernici, ali poštuju narativni zakon i načela razuma pa se u nekim djelima poklapaju s praktičnim vjernicima. Ipak, vjernik, u suradnji s Duhom Svetim i živeći ono što naučava Katolička Crkva, ima veći pristup Istini, mudrosti, razumu i, posljedično, smisleniji život. Zašto? Zato što je Bog za njega i otkupiteljski otac, a ne samo otac koji ga je stvorio.
S obzirom da su razum i mudrost dar Duha Svetoga, oni su neovisni o titulama, razini obrazovanja i društvenom statusu. Zbog toga postoje i primjeri ljudi s titulama, a bez zdravog razuma, kao i onih bez titula, a koji savršeno razumiju kako bi sve trebalo funkcionirati. Nažalost, radi fiks ideja ovih prvih koji dobiju sve društvene impulse i promociju, nastradaju i ovi drugi.
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
papa emeritus Benedikt XVI.
Bezuman ili nerazuman čovjek odbacuje nešto što dobro funkcionira samo kako bi sebe proglasio novim uzorom i iskočio iz skupine. To može činiti i svojom glupošću koja želi pomaknuti i logiku i zdravi razum i istinu po kojoj sve dobro funkcionira.
Je li smisao života imati pametni, sterilni životni prostor (tehnologija+skandinavski dizajn = ja ga stvarno ne volim), posao sa stručnim usavršavanjem do kraja života, transhumanog robota kao partnera i odanost poslu, umjesto Bogu, bračnom sudrugu i obitelji?
Probajte pa ćete vidjeti kako nije.
Najjadnije od svega je što kreatori novog digitalnog doba svojoj djeci uopće ne daju pristup proizvodima i uslugama koje su proizveli. To vam je činjenica, kao što je i ona kako kreatori rodne ideologije i kulture smrti svoju djecu spreme na sigurno u privatne škole (često puta privatne katoličke škole!) ili da vlasnici poljoprivrednih konglomerata i proizvođači GMO hrane jedu organsku hranu s lokalnih tržnica/lokalnih proizvođača.
Ništa što gazi Božji smisao ne može donijeti dobro. Ako vjerujete Bogu i živite po Njegovom smislu, to vam ne treba tumačiti nikakav bioetičar, filozof, psiholog, dr. sc., komunikolog, ekonomist ili… jer vam je sasvim jasno.
Nitko me ne može uvjeriti da je transhumanizam i digitalna transformacija u opsegu koji se danas gura dobra. Ne postoji ni teoretske šanse kako je to dobro, a kako ne bi sve ostalo na teoriji, to potvrđuje i praksa.
To vam je kao kad se najsretnijim nacijama proglašavaju stanovnici država s najvećim stopama samoubojstava (Danska, Island, Skandinavske države); one koje imaju plan istrjebljenja ljudi s Downovim sindromom od začeća (Island, Danska) ili one koje imaju poremećene muško-ženske odnose pa je poželjnija postala svaka devijacija, nego brak (Skandinavske države, Island, Danska, SAD, Velika Britanija, Nizozemska).
Za početak, želim se pozabaviti pojmovima progresivnost i nazadnost.
Ako bismo napustili uobičajeno tumačenje progresivnosti i nazadnosti, onda bih rekla kako je, zapravo, nazadno ne vjerovati u Boga jer, uz svo znanje o kretanju čestica, funkcioniranju svijeta, potpunoj usklađenosti rada ljudskog organizma i sl., smatram nazadnim smatranje da se sve to odvija slučajno, samo po sebi i da iza toga ne stoji Bog. Drugim riječima, tko je stvorio i napravio tako da vrijede npr. zakoni fizike? Netko mora stajati iza onoga što se naziva gravitacija. Vjerovati da je Zemlja sasvim slučajno pozicionirana tu gdje je pozicionirana, da je ono što zovemo gravitacijom tako postavilo samo sebe ili da su se stanice u čovjeku posložile sasvim slučajno tako da sve funkcionira savršeno nazadno je. Ja uvažavam svaki zakon gravitacije, geografska i dr. saznanja, ali iza svega toga što smo mi definirali pojmovima stoji Bog.
Nastavno na to, neuvažavanje ljudskog dostojanstva od prirodnog začeća do prirodne smrti i neživljenje prema istinama o čovjeku čini mi se nazadnim jer je život po nagonima nazadan s obzirom da vraća čovjeka na primitivnu razinu.
Čisto da možete malo razmisliti o čemu se radi: progresist u suštini unazaduje čovjeka jer ga baca na primitivnu, nagonsku razinu s obzirom da mu oduzima istinu o njemu samome kao o biću kojeg je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. To je nazadno, iako to progresist oblači u novo ruho, u novi model sukoba. Zar ne? Ako vas netko uvjerava da se trebate ponašati nagonski poput majmuna jer možete što želite, a vi znate da ste čovjek, onda to nikako ne može biti napredno, nego nazadno.
Kako bismo izbjegli zabune, vraćam se na uobičajenu podjelu. Meni je svejedno hoće li me ubaciti u kategoriju nazadnih ili progresivnih. Sva apsurdnost progresivizma kao diktature bez pokrića, progresivizma samo radi progresivnosti, dobro je sadržana u citatu ispod koji je primjenjiv na sva društvena kretanja.
“Progresist je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”
G. K. Chesterton
Drugim riječima, progresivizam u velikom broju slučajeva vrijeđa zdrav razum i logiku (zadržavam se samo na njemu kako bi članak bio bliži svima). Poslušajte i promotrite neke progresivne ideje koje su se realizirale ili koje se žele realizirati i pogledajte rezultate koje ostavljaju. To nema veze ni sa zdravim razumom, a pogotovo s moralom ili Bogom.
Ipak, prije svega, potrebno je istaknuti istinu: Bog je Gospodar svijeta i vremena, života i smrti. Čovjeka je stvorio na svoju sliku i priliku i on predstavlja Njegovo najsavršenije djelo. Nikakav stroj ne može zamijeniti čovjeka jer, ono što ima čovjek, stroj nikada neće moći imati. To je duša, a nju daje jedino Bog. Čovjek ne može izmisliti ni čačkalicu koja se ne slomi pa nikada neće biti gospodar svijeta niti imati kontrolu.
Ono što će za nekoliko godina predstavljati čovjekom (robot s usavršenom umjetnom inteligencijom) nikada neće biti čovjek. Zašto? Zato što je čovjek biće koje nastaje začećem tijekom izraza ljubavi (bračnog odnosa) između muža i žene u kojem Bog, u trenutku začeća, udahnjuje dušu tom novom ljudskom biću. Samo čovjek ima dušu, a samo Bog može pozvati čovjeka u život. Stoga, slobodno isključite napon struje robotima s koliko god savršenom inteligencijom bili i ištekajte ih. Nemamo moralnu obvezu prema njima, iako će glavne struje uskoro početi govoriti drukčije kako bi stvorile privid zamjenjivosti čovjeka – potrebu sklapanja robota, a ne potrebu rađanja djece.
Potrebno je problematizirati i neka znanstveno-medicinska dostignuća koja zahtijevaju kršenje morala: kloniranje, lijekove dobivene od dijelova pobačene djece ili drugim nemoralnim postupcima, molekularne postupke koji utječu na DNK, pobačaje, umjetnu oplodnju, prenatalna testiranja, intervencije na genima prilikom umjetne oplodnje (“savršene bebe”, “bebe po narudžbi”), vazektomiju, podvezivanje jajovoda, kontracepciju… Mislim da svim tim postupcima čovjek pomalo postaje transhuman.
Je li zdravorazumski oblikovati svijet tako da će u njemu upravo čovjek postati višak?
Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica kad se osobi otme privatnost i njezina intima? Pogledajte primjere oko sebe.
Je li zdravorazumski očekivati kako se neće povećati stope depresije i samoubojstava ako čovjeku oduzmete posao (rad/obveze) koje su mu potrebne da bi se osjećao korisno i vrijedno te koristio Bogom dobivene talente ili ako preoptereti svoje umne sposobnosti na tisuću i prvom stručnom usavršavanju kako ne bi izgubio posao od robota? Čovjek nije stvoren samo za posao. On ima puno dublju i ljepšu svrhu i smisao.
Je li zdravorazumski ograničavanje broja ljudi na svijetu jer smo kao tako veliki zagađivači, dok se povećava i potiče veći broj pasa i smeća od tolikog broja tehnoloških uređaja, baterija ili vatrometa?
Je li zdravorazumski ograničavati broj ljudi na svijetu, dok se razvijaju transhumani roboti?
Je li zdravorazumski očekivati od transhumanog robota da bude novi čovjek?
Je li zdravorazumski poticati i pomicati svijet u smjeru sterilnosti, egzaktnog sterilnog plana pri čemu će duša i emocije biti nepoželjni (visoka intelektualna inteligencija, nikakva socijalna inteligencija) pa ćemo morati “tražiti dopuštenje i društveni konsenzus” ako želimo imati djecu, ako želimo voditi ljubav sa svojim mužem ili ženom jer će nam umjetna inteligencija reći da to nije dopustivo s obzirom da je kvota djece za taj kvartal ispunjena, da nam dodatno znojenje nije potrebno jer smo se iznojili trčeći kroz hologram šumu, razina dopamina je zadovoljavajuća te nije preporučljivo vođenje ljubavi jer nam ne treba dodatna doza?
Čini vam se smiješno? Pogledajte koje aplikacije već sada koriste ljudi oko vas.
Ako se želite škakljati s djecom na livadi ili se želite najesti trešanja koje vam neće dostaviti robot u obliku tablete, nego ćete ih vi nabrati sa svojom djecom s drveta, umjetna inteligencija bi vam mogla reći da je to gubljenje vremena jer je efikasnije i efektivnije popiti tabletu, djecu eutanazirati (zašto biste mjerili vrijednost dušom i vrijednošću novog ljudskog bića? Trebate biti efektivni, efikasni i sterilni) i vratiti se razvoju nove komponente za tog robota koji vam je to rekao.
Je li zdravorazumski razvijati dobivanje biogoriva od uljane repice ili neke namirnice koja bi trebala služiti kao hrana za ljude uz ovoliki broj gladnih?
Je li zdravorazumski očekivati neimanje posljedica upotrebe kontracepcije?
Je li zdravorazumski očekivati kako način života roditelja neće utjecati na dijete od začeća pa nadalje?
Je li zdravorazumski očekivati kako pobačaj neće ostaviti fizičke, psihičke i duhovne posljedice na majku, oca djeteta, njihovu interakciju i odgoj druge djece?
Je li zdravorazumski očekivati kako će čovjek ostati isti ako stvarni kontakt s ljudima zamijeni društvenim mrežama i strojem? Zašto je onda povećan broj psihičkih oboljenja u situacijama socijalne izolacije?
Je li zdravorazumski očekivati kako će osoba moći biti zdrava, zrela i odgovorna ako nema nikakve granice?
Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica zbog organizirane seobe naroda prema Europi?
Je li zdravorazumski očekivati konačni napredak Hrvatske ako mediji zastupaju mišljenja drugih država jer, za svaki događaj u Hrvatskoj, za mišljenje pitaju stanovnike drugih država? Koga briga što KK iz BB-a misli o događaju u RH?
Je li zdravorazumski očekivati napredak RH ako “neprofitne” udruge djeluju kao agenti stranih tijela na području RH?
Je li zdravorazumski očekivati blagoslov i blagostanje u RH ako su mito i korupcija normalni oblici postupanja građana?
Je li zdravorazumski očekivati blagoslov bez Boga i siguran život bez suvereniteta? Čudim se ljudima koji uzimaju Singapur za primjer globalnog sela, a istovremeno ne shvaćaju kako Singapur vodi suverenističku politiku te neće prihvatiti ništa, vanjskopolitički i ekonomski, što nije dobro za njegove stanovnike. Singapur je to što jest jer vodi suverenističku, a ne globalističku politiku.
Je li zdravorazumski smatrati i poticati bitcoin kao super otkriće nove valute? Radi se o čistoj Ponzi shemi. Ako nemate nikakvo znanje o ekonomiji, zdrav razum bi vam trebao reći kako bitcoin nije normalna i zdrava pojava, a samim time ne bi trebao imati niti mjesto u društvu.
Je li zdravorazumski očekivati odrastanje u zdrave odrasle ljude onih beba i djece čiji roditelji narcisi lijepe njihove fotografije po društvenim mrežama uz puno ### kako bi dobili besplatnu hranilicu, odjeću za dijete ili usisivač i epilator za dugotrajno uklanjanje dlačica, uopće ne razmišljajući o tome što zapravo rade? Zato je ispravan odgoj jako bitan. Na kraju će to dijete biti krivo kad ono njih proda kad ostare i objavi sliku na društvenim mrežama s #dajmoroditeljeudom s obzirom da je imalo takav uzor. Brrrr!
Je li vama prihvatljivo nadziranje svakog vašeg koraka? Mislite li da je normalno to što mala grupa ljudi ima pravo vašeg nadziranja? To vam nije kršenje slobode? Meni jest i to smatram nedopustivim. (Naravno da koristim internet, pametni mobitel i laptop – ali nemam društvene mreže. Neću npr. kupiti pametni sat i objaviti rutu vježbanja na internetu niti će mi aplikacija mjeriti kilometražu. U principu, na mobitelu su mi dovoljne mogućnosti zvanja + jedna aplikacija za dopisivanje i SMS + blog).
Ništa od navedenog nije zdravorazumski. Ništa od navedenog nije ni moralno ili po Božjem planu. Ti koji potiču svijet bez Boga, na način suprotan onome kako ga je Bog zamislio te suprotno zdravom razumu i na štetu čovjeka, poslužit će kao korisne, krpene lutke većim interesima zla. To je slično kao što podupiratelji g. Sorosa služe kao krpene lutke njemu i njegovom vlasniku.
Svi argumenti zdravog razuma na strani su praktičnog katolika bez obzira kojim se područjem bavio. Promicati nešto novo samo zato što je novo bez zdravog razuma, morala, argumenata, posljedica te neuvažavajući antropološke istine i uništavajući identitet, rezanje je grane na kojoj sjedite. Prije ili kasnije postat ćete preteški i grana će se odcijepiti. Pri tome se javlja veliki problem – nećete pasti samo vi, nego ćete povući sa sobom i druge, a to ostavlja vaše ruke krvavima od uništenih života koji vape u nebo. Posljedice djela ostaju i nakon pokajanja. Ne znam što bi vas moglo obeshrabriti ako vas to ne plaši, ali možda vam se dijagnoza narcisoidnog psihopata čini ipak koliko-toliko strašnom?
Kako KC uvijek ispadne u pravu i kako se sve ono što KC naučava na kraju pokaže jedino ispravno i točno?
Zato što slijedi Božji nauk, a svijet i čovjeka ipak poznaje jedino Bog Stvoritelj te, ako čovjek ne radi po Božjem, sve ode krivo. Tko petlja s Božjim postavkama na moralnom području i istini, ne može proizvesti ništa točno ili dobro.
Na primjer, Crkva oduvijek uči kako je kontracepcija i umjetna oplodnja moralno neprihvatljiva, kako je bludnost (u koju spada i pornografija) uništavalačka i moralno neprihvatljiva jer vode u duhovnu smrt.
Znanost je tek sada pronašla način i potvrdila kako je to točno i za fizičku i psihičku dimenziju – kontracepcija smanjuje plodnost, drastično povećava rizik od raka i psihičkih oboljenja; pornografija mijenja fizički izgled mozga; MPO ostavlja djecu nastalu tim postupkom s velikom vjerojatnošću psihičkih oboljenja zbog boravka na -192 C u dušiku u mračnoj komori, umjesto u majčinoj utrobi (prenatalna psihologija).
Potvrđeno je sve ono što Crkva, s moralne strane, naučava da nije dobro, a to je logično jer je čovjek osoba (duša, duh i tijelo) i ako se nešto događa na jednoj dimenziji, pogađa cijelog čovjeka, nerazdvojivo je od cijelog čovjeka. Ako se prejedete slatkog, suludo je očekivati, a nadam se i da ne očekujete, kako nećete povraćati. Ako bacite atomsku bombu, dobro znate da ćete pobiti stotine tisuća ljudi, genetski uništiti nekoliko pokoljenja te zagaditi prostor.
Vjernik to zna i vjeruje, a poštenog nevjernika u to uvjere rezultati objektivnih znanstvenih istraživanja, a objektivna znanstvena istraživanja su ona u kojima znanstvenik financiran od strane GMO proizvođača ne donosi zaključke kako je GMO zdrava i dobra alternativa hrani. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane Billa Gatesa ne tvrdi kako su kotracepcija i prisilna sterilizacija ispravna i moralna metoda. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane skandinavskih država ne tvrdi da su rodna ideologija, seksualne “slobode” i liberalni odgoj ispravan i moralan put (jer ih demantira njihovo devijantno društvo i najveće stope silovanja) itd.
Kakvu god čovjek imao ideju, ona će se, prije ili kasnije, pokazati pogrešnom ako ta ideja ne slijedi Božji nauk, Božji moral i smisao. Samo je pitanje cijene 😓.
Bog je Gospodar svijeta i Gospodar života i smrti. Na kraju je uvijek po Njegovom.
Što se tiče transhumanizma, mislim kako će neke sklopke pregorjeti i to sasvim opravdano. Granica je odavno prijeđena, a prva pojava koja je trebala biti zaustavljena su kontracepcija, pobačaji i umjetna oplodnja. Onaj tko ne razumije zašto kontracepcija ili umjetna oplodnja nisu u redu, neće razumjeti ni zašto je nedopustivo stvaranje beba po narudžbi. Mnogi se ne bi složili s time pa će reći da je kontracepcija jedno (dopušteno), a bebe po narudžbi drugo (nedopušteno), ali smatram kako su u krivu. Počelo i jednog i drugog je jednako.
* nije potrebno napominjati kako se razumna količina uređaja i tehnologije koji nemaju moralni prijestup preporučuje, korisna je i predstavlja razvoj u svom izvornom, ispravnom obliku.
+ jednako tako, nije potrebno napominjati kako se izum parnog stroja, pomične vrpce, zavarivača ili motora s unutarnjim sagorijevanjem i sl. izumi ne mogu usporediti s onim što tehnologija radi danas. Ti izumi nisu bili transhumani i nisu napadali čovjekovu dušu i istinu o njegovu identitetu
+ istina je kako je Katolička Crkva jedina uvijek bila za ispravni razvoj. Uvijek je bila predvodnica, kako u moralnom učenju, tako i u znanosti: nova otkrića, postignuća i napredak, ali poštujući moralna načela. Svećenici i znanstvenici katoličkih institucija stoje iza najvećih znanstvenih otkrića
Gledajući zbivanja oko sebe, čovjeku može svašta prolaziti mislima.
Svašta se zbiva oko nas. Sablazan i nepravda su na sve strane i na svim razinama. Ne treba zaboraviti da sve kreće od osobe kao pojedinca. Bog je dao milost i sve alate čovjeku kako bi bio odgovorno i moralno biće. Uz slobodnu volju, čovjek odlučuje želi li slijediti Božji način koji daje život ili đavolji način koji vodi u smrt. Zato čovjek mora suzbiti u sebi sve ono što nije od Boga.
Sve nakon toga – sve rasulo, upravo je ono što je društvo zaslužilo jer je to rasulo odraz društva, a društvo čine pojedinci sa svojim odlukama. Ipak, Bog kao Gospodar neba i zemlje ima zadnju riječ.
Bolje je otplatiti dug na zemlji, nego ga otplaćivati u vječnosti jer Bog sve zna i doista je stvaran, živ, svevremen i svemoguć.
Nedavno sam se podsjetila na knjigu i film “Grof Monte Cristo” što me je dovelo do jednog citata iz Novog zavjeta. Radi se o zadnjem savjetu kojeg je otac Faria dao duhovno i psihički izmučenom Edmondu Dantesu, a tiče se osvete.
“Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: ‘ Moja je odmazda i ja ću je vratiti’ veli Gospodin.”
“Ne dopustite svijetu da u vama učini da možete koračati sami. Sam nigdje ne dolaziš. Ne možemo hodati sami.”… “Ne bojte se staviti svoje povjerenje u Isusa! Ne bojte se prigrliti Njega i Radosnu vijest.”
Nigdje ne vodi ni interesno sklapanje “prijateljstava” i poznanstava. Dobro, možda vodi napretku karijere, ali karijera je sama po sebi jadna, a takva poznanstva još i više, ako osoba nema nekoga s kime će moći vježbati i živjeti ono što nas uči Radosna vijest, odnosno ako se osoba ne osjeća pozvanom živjeti onako kako nas uči Radosna vijest.
Ljudski rečeno, takav interesni poznanik nije osoba koja će biti uz vas niti kada vam je dobro, a pogotovo ne kada vam je loše niti ćete vi biti uz nju jer vas spaja samo interes.
Pad anđela dogodio se zbog njihove oholosti, a oholost je povezana sa samodostatnosti. Lucifer nije pao jer je sagriješio bludno, ukrao, psovao ili lagao. Pao je jer je bio ohol, a da nije sagriješio nijednim drugim grijehom kojim griješe ljudi.
Papa ne poziva na sklapanje interesnih prijateljstava i networking, nego na otvaranje srca drugom ljudskom biću, našem bližnjem bez interesa, onako kako je radio Isus.
Razlika između
1.networkinga,
2. brige za svakog čovjeka (Radosne vijesti) i 3. dubinskog odnosa s drugim ljudima
je u motivaciji.
Dok networking smatram interesnim poznanstvom pa samim time besmislenim trošenjem vremena, dotle brigu o svakom čovjeku smatram jedinim ispravnim putom, a dubinskiodnos smatram dobitkom.
Briga za svakog čovjeka uključuje svakog čovjeka oko nas, a dubinski odnos uključuje nas i nekolicinu osoba oko nas s kojima gradimo život. Networking nije ni jedno ni drugo, a duboko sam skeptična i da on može dovesti do jednog od toga dva.
Dok networking ne zahtijeva prigrliti Krista i njegov način, briga o svakom čovjeku i dubinski odnos to zahtijevaju. Zašto? Zato što će se, ako ne ispunimo taj preduvjet, sve raspasti s obzirom da je bit čovjeka izgrađena na tom preduvjetu, odnosno čovjek je jednostavno stvoren na takav način.
Zajedno sa svime ostalim, raspast ćemo se i mi jer Bog ne treba našu ljubav, ali je nama neophodno da Mu je damo.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac=> zrelost;
Ostaviti => tranzicija, prijelaz;
Oca i majku => model potpune obitelji;
Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;
Ženu => muškarčev komplement;
Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;
Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.” Fulton J. Sheen
“Suvremeni čovjek želi kontroverzu, a ne istinu od novinarstva.”/ “In journalism, the modern man wants controversy, not truth.”
“Suvremeni čovjek već ima ostvarenu jednu polovinu preduvjeta za spasenje – on je jadan.”/ “The modern man has already one-half the condition of salvation: he is miserable.”
“Naš intelekt ne stvara istinu – on je dostiže, on je otkriva.”/ ” Our intellects do not make the truth – they attain it, they discover it.”
“Pristojnost predstavlja vanjsko očitovanje unutarnjeg obzira kojeg imamo jedni za druge. Dobri maniri ponašanja su sjena koju projiciraju naše vrline.”/ “Politeness is a way of showing externally the internal regard we have for others. Good manners are the shadows cast by virtues.”
Današnjih se metoda ne bi posramio ni čudovišni dr. Mengele, glavni Hitlerov doktor i provoditelj eugenike.
On bi, vrlo jednostavno, prešao na “ti” s današnjim liječnicima koji izvode pobačaje pa odu na krstarenje Karibima plaćeno tim krvavim novcem.
Dobro bi se slagao i s liječnicima koji rade prenatalna testiranja (stvaraju namjerne okolnosti za potencijalni pobačaj), ali i s onim osobama i roditeljima kojima pobačaj nije nešto strašno i koji rade prenatalna testiranja (želite li biti u situaciji biranja želite li ubiti ili ostaviti na životu svoje dijete?).
“Htio sam reći da je postala moda, ili barem običaj, da se u prvim mjesecima trudnoće rade pretrage kako bi se vidjelo je li dijete možda bolesno ili hoće li se roditi s nekim nedostatkom, a prvi izbor je riješiti ga se.
U prošlom stoljeću su svi bili zgroženi onim što su radili nacisti pazeći na čistoću rase. Danas činimo istu stvar u bijelim rukavicama. Zašto više ne vidimo na ulici osobe patuljasta rasta? Zato što protokol mnogih liječnika kaže: ‘Rodit će se s anomalijom. Riješit ćemo ga se’.
Danas se govori o raznim vrstama obitelji. Da, istina je: postoji samo jedna riječ za obitelj – kažemo i obitelj zvijezda, životinjska obitelj, no obitelj na sliku Božju, muško i žensko, samo je jedna jedina. Obitelj je lijepa pustolovina i danas vidimo, kažem to teška srca, da se nerijetko o zasnivanju obitelji, o braku, razmišlja kao da je riječ o lutriji. Ako ide, ide, ako ne ide, brišemo sve i idemo ispočetka.”
papa Franjo, susret s predstavnicima obiteljskih udruga, Vatikan, 16.06.2018
Meni liječnici predstavljaju ljude koji, poput ostalih ljudi, koriste specifične talente dobivene od Boga za dobro – liječenje, operacije, transplantacije, prevenciju, potporu…
Samim time, podupirem sve one postupke koji ne idu protiv Boga Stvoritelja i Njegova moralnog zakona. Jedino tada taj postupak ne ide ni protiv čovjeka jer su ta dva odnosa u istosmjernoj korelaciji. Mnogi postupci poput pobačaja, eutanazije, umjetne (potpomognute) oplodnje, kloniranja, kontracepcije, genetskog inžinjeringa embrija… ne mogu se ubrojiti u skupinu moralnih.
Što se tiče zemalja koje prodaju maglu kao o najsretnijim nacijama na svijetu poput Danske i Islanda, a koje imaju državnu politiku istrjebljenja djece s nekim nedostacima (besplatno prenatalno testiranje nakon kojeg skoro 100 posto žena napravi pobačaj), ježim se te konstrukcije i smatram je oksimoronom.
Biti sretan uz politiku pobačaja i nakon pobačaja može biti samo onaj koji je duhovno i psihički bolestan. Pobačaj je nespojiv sa srećom jer taj čin, ako ga je napravila osoba koja je do tada koliko-toliko psihički i duhovno zdrava, napravi nasilje nad naravi. Stvarno je za brigu ako se takve nacije proglašavaju najsretnijima.
Pinterest.com
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljenim. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
Ovih dana volontiram na prikupljanju potpisa za referendum promjene izbornog zakona jer smatram da je postojeći loš, a njegova izmjena temelj je od kojeg se može pokrenuti provođenje promjena, pa i promjena drugih zakona koji su loši.
Samo zato što netko drugi ne može shvatiti svrhu koja je dana vama kako biste je shvatili ili samo zato što netko pragmatično štiti svoju poziciju, ne znači da trebate odustati ako vas je Bog odredio za boj. Blaženi Alojzije Stepinac znao je reći da Bog mrzi mir onih kojima je odredio borbu.
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
bug.hrFlickr.com
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.
Flickr.combug.hr
Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.
Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.
Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.
Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.
Pravi muškarac daje život za svoju ženu, a prava žena to mora dopustiti.
To je moguće jedino ako je muškarac glava, stup obitelji, a žena njezina duša. Muškarac mora ljubiti (voljeti) svoju ženu toliko da bi dao svoj život za nju, a ona mora dopustiti i prihvatiti da je se tako i toliko voli, a to znači priznati muškarčeva ulogu i preuzeti svoju. Nitko u odnosu dvaju osoba ne može biti lijen.
Ono što primjećujem je puno nesporazuma na ovim temeljima pa i jedna i druga strana podižu svoje obrambene mehanizme nastale kao posljedica prethodnih (ranjenih) iskustava kako se ona ubuduće ne bi ponovila.
Ona ne želi da je se voli, nego želi biti ta koja će preuzeti mušku ulogu jer je netko iskoristio njezinu ženstvenost, a on ne želi toliko voljeti jer mu je neka uništila muškost emocionalnim spletkama i dominacijom.
Kada to povežete sa slobodnom odlukom osobe o tome koje će vrijednosti ili načela slijediti te (ne)odgojem, neznanjem o čovjekovom smislu i biti te duhovnoj stvarnosti (dobroj i zloj), imamo ubojitu kombinaciju.
U svemu tome nastrada i povjerenje pa se teško odlučiti na ono što ljubav stvarno jest – slobodno sebedarje bez kalkulacija, ali ljubav je upravo to i ne smije biti nikako drukčije. Ona je odgovornost za drugu osobu. Što je više odgovornosti, to je ljubav veća. Istinska ljubav je žrtva. To je nekada neuzvraćeno, nekada bolno, nekada narušeno, a nekada i u potpunosti smisleno. Toliko smisleno da vam je jasno kako ne može biti nikako drukčije i po stoti put dobijete potvrdu kako Bog jedini zna najbolje te da ništa ne valja što odradite bez Njegova načina i zamisli funkcioniranja.
Zato – nismo sami, iako čovjek može biti frustriran zbog navedenog.
Je li jednostavno puno ulagati u odnos i ne dobivati jednako ili išta?
Nije, to je jako teško, a u vezi koja nije okrunjena brakom nije ni potrebno, ali čovjek treba donijeti odluku o tome kakva on osoba želi, koje ideale i vrijednosti slijedi pa se tako i ponašati.
Treba prepoznati osobu čije će mane i ograničenja moći podnijeti jer svaki čovjek ima svoja ograničenja, čak i ako odnos savršeno funkcionira. Nemojte od čovjeka tražiti ono što može dati samo Bog, ali nemojte se ni zeznuti i ne prepoznati temeljne vrijednosti.
Nadalje, ako je čovjeku smisleno ponašati se jedino onako kako treba, onda se i ne može drukčije ponašati jer nema mira s onime što mu je besmisleno. Osobe u vezi imaju izbor – ako nisu jedno za drugo ili je jedna strana nezadovoljna odnosom, odnos se razriješi vrlo jednostavno. Brak zahtijeva veću žrtvu – on je i u dobru i u zlu dok vas/nas smrt ne rastavi.
Ljubav je slobodno sebedarje osobi kojoj ste se brakom obvezali biti vjerni i u dobru i zlu. Ono što će druga strana napraviti s tim, ugrubo rečeno, nije vaš problem niti bit ljubavi, nego je problem te osobe. Na kraju krajeva, nagrada i kazna dolaze na drugom svijetu. To uvijek treba imati na umu kad govorimo o duhovnim pitanjima i pitanjima smisla čovjeka, a to su pitanja pred kojima se sva ostala mogu samo sakriti. Najvažnije je imati smisao jer ćete onda moći biti duhovno mirni i kad se sve ruši oko vas i kad ste emocionalno uznemireni. Jednako tako, i kad se trudite i kad griješite.
Obje strane moraju s ljubavlju izvršavati svoje odgovornosti i uloge koje su različite, inače dođu u situaciju u kojoj svatko koristi svoje oružje za uništenje – ona emocije (emocionalno nasilje), on snagu (fizičko nasilje) ili se zapletu u lažni odnos izokrenutih uloga koji, s obzirom da je temeljen na laži izokrenutih uloga, propadne s velikim ožiljcima. Tako se stvara začarani, otrovni krug muško-ženskih i bračnih odnosa koji prerasta u pakao na zemlji. Jako je bitno prihvatiti različitosti između spolova i antropološke istine te biti svjestan da je naravni zakon upisan u svakog čovjeka.
Sve navedeno, a pogotovo prvi odlomak ovog članka, svoj izvor, fundament imaju u sljedećem: da bi sve moglo ispravno funkcionirati, čovjek mora postaviti Boga u središte svog života. Ako čovjek tako napraviti, neće imati problem ni s “vlasničkim” pristupom ženi niti s emocionalnim spletkarenjem muškarcem.
Zašto?
Kao prvo, zato što je On u nas upisao čežnju za Njim davši nam dušu pa čovjek nema mira dok se tome ne odazove, a kao drugo zato što onda Bog postaje mjerilo naših postupaka, riječi i života.
Ako Bog i Njegov način postaje naše mjerilo, muškarcu neće pasti na pamet tući i omalovažavati ženu. Ženi neće pasti na pamet emocionalno maltretirati, ucjenjivati i krivo usmjeravati. Ako je vama mjerilo stvari ono kako je Bog zamislio odnose, onda će se dvije strane natjecati u tome tko će biti nesebičniji, stavljat će drugu stranu na prvo mjesto, imati više razumijevanja, biti veća potpora, bit ćete svjesni odgovornosti za drugu osobu. Radije ćete vi patiti, nego da pati druga strana. Svi se odnosi naruše kad se zaboravi na to.
Sloboda i feminizam?
Sloboda je činiti ispravna, moralna djela jer si slobodan od zakona ili zato što poštuješ zakon i jedino ti je tako smisleno.
Feminizam nema veze s tim. Mrziti nekoga nije sloboda. To može biti vaša slobodna odluka i izbor, ali on ne donosi slobodu jer je mržnja nikada ne donosi.
Za razliku od mržnje, ljubav je sloboda i kod nje nema posjedovanja, nego poštovanja i odgovornosti.
U članku se nisam dotakla feminizma kao mašinerije financirane ogromnim iznosima moćnika koja za cilj ima uništavanje braka, obitelji i zdravih temelja društva, tj. feminizma kao instrumenta kulture smrti. On se obilato koristi za te svrhe.
Feminizam, rodna ideologija, pobačaji i sve slične ideologije hrane se tuđom boli, nesrećom i napasti.
Žrtve tih ideologija, tog zla, je cijelo društvo, ali i pojedinci koji se npr. bore s istospolnom privlačnošću.
Htjela sam spustiti ovaj članak na osobnu razinu jer, u konačnici, svatko od nas ima izbor. Ima odgovornost. Može odlučiti.
Sustav čine ljudi.
Ako je sustav pokvaren, nije se pokvario sam po sebi, nego se pokvario pokvarenošću ljudi koji ga čine. To nam puno govori, ne samo u slučaju feminizma, nego u slučaju svakog područja koje vam može pasti na pamet. Uljez napada i ulazi tamo gdje osjeti slabost, a puno priče ne mijenja nedostatak djela.
Budite nekome komadić neba na ovoj zemlji na koji god način možete, znate i na koji god ste način pozvani biti jer je to naša svrha.
Zato mi se drž’te, oboružajte se misom, skaramentima, krunicom, kontemplacijom, dobrim knjigama, obitelji.
Ovo je bio jedan od mojih prvih članaka objavljen još 2014. godine.
Malo sam ga nadopunila i prenosim ga ponovno.
Često imam osjećaj kako nekada koristimo neke citate, fraze i izreke, a uopće ne razmišljamo što one znače, odnosno sve ostane na onom prvom dojmu: “Kako je to lijepo!” i nastavimo po starom. Nekad nam treba više vremena i tek nakon proteka određenog vremenskog razdoblja počnemo shvaćati citat koji nam se svidio na prvu, ali tada nas nije potaknuo ni na kakvu promjenu.
Ili se nađete u situaciji kad se svi bune: “Opet dosadna kiša!” pa se i vi, nerazmišljajući i nekim automatizmom, pridružite, iako volite kišu i uopće vam ne smeta.
To se može često dogoditi i u molitvi. Tako, na primjer, u Očenašu molimo: “… budi volja Tvoja…”.
Jeste li kada razmišljali što to znači?
Nadam se da jeste i da ste, kao i ja, shvatili poruku i smisao. To znači, iako imamo planove, želje, ciljeve, nismo sami, ne možemo sve kontrolirati. Ne mora i ne može sve biti onako kako smo zamislili.
To znači imati hrabrosti i povjerenja u Boga, priznati Njegovu ulogu i vjerovati mu da On ipak zna bolje od tebe, da zna sve posljedice naših odluka. To znači dozvoliti Mu da ne bude po našem.
To ne znači odustati od svojih snova.
To samo znači da se ti snovi ne moraju ostvariti na način na koji mi želimo. Gledajući smisleno, cilj kojem katolik treba težiti je raj pa zanimanje u tome nije presudno, tj. osoba tome može težiti i kroz isti posao cijeli život ili kroz promjenu. Bitno je kroz bilo koji posao biti svjestan onog vječnog “kamo idem?”.
Današnji ljudi boje se tišine.
Zašto?
Zato što jedino u tišini dobivamo odgovore ima li način života koji vodimo smisla ili smo na krivom putu. U tišini se susreće Boga i sebe. Bez te tišine i samoće čovjek je osiromašen i ne može ispravno kroz život.
Lijepo je htjeti biti “faca” u doktorskom, ekonomskom, poduzetničkom, znanstvenom, obrtničkom, glumačkom krugu.
Dobro je uložiti puno truda i rada kako bi čovjek postigao što želi, ali možda ta “faca” neće postati na način na koji je zamislio.
Možda postane faca u misijama u Africi gdje će liječiti ljude, iako i upravo zato što ti ljudi nemaju čime platiti liječenje; možda se baci u projekte socijalne odgovornosti, iako se vidio u investicijskom bankarstvu; možda će umjesto hollywoodskih blockbustera snimati filmove s puno važnijom i ozbiljnijom tematikom, tematikom koja veže čovjeka za film i kad napusti kinodvoranu.
Možda će graditi crkve u misijama u Africi. Možda će graditi i poslovne zgrade i crkve u Hrvatskoj pa onda i crkve u misijama. Možda će biti arhitektonska faca i jednog dana prihvatiti projekt svrhom potpuno različit dosadašnjim te, iako će pobrati nagrade i tim projektom, shvatiti da je važnost tog projekta nemjerljiva za njega, ne u poslovnom, nego osobnom smislu jer ga je taj projekt izgradio kao čovjeka. Možda će biti kuhar u pučkoj kuhinji. Možda neće pisati chick lit bestselere, nego knjige koje neće biti toliko poznate, ali će promijeniti život svakom čitatelju. Možda će biti mama i supruga 24 h dnevno potpuno nesvjesna svoje nemjerljive važnosti za društvo.
Nijedna od ovih opcija nije pogrešna, ali svatko mora pronaći svoju i pronaći put kojim će je ostvariti.
U svemu tome treba paziti i ne uzimati sebe previše ozbiljno jer čovjek nikada ne može kontrolirati sve parametre, a to je dobro jer i inače radimo puno pogrešaka. Mislim da bismo u tom slučaju radili još veće jer čovjek ne zna raspolagati ispravno s velikom moći jer ima različite slabosti.
Čovjek nije Bog jer Bog oduvijek jest i Stvoritelj je svega vidljivog i nevidljivog. Čovjek koji pokušava zauzeti Njegovo mjesto napravi toliko grijeha i zla da na kraju prokocka svoju dušu i uništi društvo. Vinograd pripada Bogu, a mi samo možemo biti Njegovi radnici uz obilje blagoslova.
Često se govori da novac nije važan, da je zdravlje najvažnije. Što to znači za vas?
U kojem vam opsegu novac nije važan i mislite li to stvarno ili je to način spašavanja savjesti i obraza pred ljudima, a zapravo ste zaluđeni mišlju o bogatstvu i zavidni svakome tko ima više materijalnog?
Što vas motivira na daljnje korake?
Čovjek mora naći druge motive osim novca, inače će ostvariti svoj cilj, imat će novca, ali putem će pogubiti sebe, svoju dušu i sve što nije znao cijeniti, a zapravo je najvažnije.
Jedan je svećenik kroz priču sažeo istinu o razlici između Mihaela Arkanđela i Lucifera, a koja se jako dobro može prenijeti na čovjeka, njegovu oholost i taštinu i način na koji se bori protiv istih.
Priča kaže kako su razgovarala dvojica muškaraca o tome što je razlika između Mihaela i Lucifera, tj. kako je moguće da su dva anđela koja je Bog stvorio pošla tako različitim putovima.
Na kraju jedan od njih dvojice zaključi: Lucifer je sebe smatrao svjetlonošom, rješenjem, a ne onim koji svijetli u ime Božje, dok je Mihael bio svjestan kako on samo svijetli svjetlo koje daje Bog i da bez Njega ne bi ni postojao.
Ova priča sažima ono što je istina: Lucifer je pao zbog svoje oholosti i narcisoidnosti.
Tako je i s ljudima.
Oholost i taština ljudi koji je ne drže pod kontrolom, dovest će do mnogih zala jer iz oholosti, samodostatnosti, narcisoidnosti, “ja sam bog” stava proizlaze sva zla i svi drugi grijesi.
S druge strane, ako je čovjek svjestan svojih prednosti i snaga kao dara od Boga, onda će ga to uvijek jačati u poniznosti. To ne znači da nekada neće pasti u oholosti ili se boriti s taštinom, nego će u toj borbi uspijevati uz Božju pomoć.
Narcisoidne osobe pretvaraju međuljudske odnose i brakove u pakao na zemlji. Pokušajte zamisliti kakve odnose gradi narcisoidna majka koja uništava dijete svojom patologijom ili kako je teško u braku s takvom osobom. To je patologija koju je potrebno liječiti na puno frontova.
Nemojte se zavaravati. Čovjek nije savršen. Čini puno grijeha i pogrešaka, a svi koji nam tako tepaju rade jako veliku pogrešku i krivovjerje jer, iako se danas puno toga ne smatra grijehom pa mnogi “nemaju” što ispovijediti Bogu, to ne mijenja istinu, a ona je kako je to nešto grijeh. Iz te samodostatnosti proizlazi i pad sakramentalnog života.
S druge strane, nije sve ni tako zlo. Čovjek je Božje stvorenje, naginje i dobru i zlu, ali je otkupljen po Isusu Kristu. Treba znati svoja ograničenja kako bismo ih oslabili uz Božju pomoć i maksimalno aktivirati Božji duh u nama.
Nažalost, Njemačka, Belgija, Austrija, Nizozemska… pogođene su nepristupanjem sakramentu ispovijedi pa vjernici idu na pričest bez ispovijedi jer, eto, ništa nije grijeh i nije im jasno zašto je KC tako “rigidna” svojim naukom. Crkve su pretvorene u kafiće, crkveni prostori se koriste za New Age aktivnosti, a i generacije Hrvata rođene i odrasle tamo poprimaju takva shvaćanja pa je zajednički život prije braka i kontracepcija normalna stvar. Vjera postane tradicionalna bez sakramentalnog života ili s prividnim, ovako obeščašćenim sakramentalnim životom.
To je sve posljedica oholosti i potrebe svakog čovjeka za vjerovanjem u nešto, a ako ne vjeruje u pravog, živog Boga, onda vjeruje u krivo.
Kako bi se čovjek što uspješnije borio sa svojim slabostima, treba biti emocionalno zreo i karakterno jak (ispravno razvijene psihološka i duhovna dimenzija), tj. mora od rođenja, odgojem, biti usmjeravan u pravom smjeru kako bi izgradio karakter i emocionalno sazrio te radio na svim svojim dimenzijama cijeli život. Nekad nam ide lakše, nekad teže. Nekad malo padnemo, nekada idemo pravocrtno, ali ne dajte se i nemojte očajavati! Pojačajte sakramentalni život, dobru literaturu, molitvu i kontemplaciju. U teškim i tjeskobnim vremenima, možda vam pomogne ovaj članak.
Jedna od zamaka u koju čovjek može upasti je da bude toliko uvjeren u svoje intelektualne sposobnosti, stručnost, znanje, sposobnosti, razum, pamet, talent te se počne oslanjati samo na to i samo na sebe, a zaboravi kako sve te darove nije dobio po svojoj zasluzi, nego kao poklon da ih koristi za dobro i razvija kroz svoj rad.
Stručnost, načitanost, intelekt tada postaju uteg koji čovjeka uljuljkaju u njegovu samodostatnost pa se tako ponaša i prema drugima – zaboravlja savjest i kroji svoje istine. Svi se trude biti uspješni, ali se malo ljudi trudi biti uspješan u dobroti. Tako imamo puno uspješnih ljuštura, materijalista koji za one koji ne žele živjeti suprotno svojim idealima misle da su glupi i neuspješni.
Kao što je Majka Terezija rekla:
Ako si obeshrabren, to je znak ponosa jer se oslanjaš samo na svoje snage.
Tvoja samodostatnost, sebičnost i intelektualni ponos će onemogućiti življenje Boga u tebi jer On ne može ispuniti ono što je već puno.
“Jer novi ateizam nije poput starog, teorijskog ateizma koji se ponosio što je intelektualno sastavljen od malo znanosti, antropologije i komparativne religije. Novi ateizam nije ateizam intelekta, nego ateizam volje; to je čin slobodnog i željnog odbacivanja moralnosti i njezinih zahtjeva. On započinje samoostvarenjem (afirmacijom samog sebe – moja napomena) i nijekanjem moralnog zakona.”
“Barbarizam novog doba neće biti poput onog starih Huna; on će biti tehnološki, znanstveni, sekularistički i propagandni. Neće doći izvana, nego iznutra jer barbarizam nije izvannas; on je unutarnas. Stare civilizacije su bile uništene uvezenim barbarizmom; moderne civilizacije odgajaju svoj.”
Sluga Božji Fulton J. Sheen
“Karakteristika svake propadajuće civilizacije je kako velike skupine ljudi nisu svjesne tragedije. Čovječanstvo u krizi je općenito neosjetljivo na težinu vremena u kojima živi. Ljudi ne žele vjerovati da su njihova vremena zla, dijelom i zato što nemaju standarda izvan sebe po kojem bi procijenili svoje vrijeme. Ako ne postoji fiksni koncept pravde, kako će čovjek znati da je ona prekršena? Samo oni koji žive u vjeri stvarno znaju što se događa u svijetu; velike mase bez vjere su nesvjesne destruktivnih tijekova koji nastaju zato što su izgubili viziju visine s koje su pali.”
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
“Isus reče: Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.”
Mt 26, 41)
“… jer put bez Tebe – mrak, hod bez Tebe – pad; tog’ sam svjestan! … Jer sve je lažno što svijet mi pruža, prividno sve je, blijedog sjaja, miluje lice, riječima mami, zavodi dok dušu ti ne zarobi …”
“Pustinja”, fra Marin Karačić
“Tko se odmara, taj zahrđa. To je potvrdio i neki koncertni pijanist: ‘Ne vježbam li jedan dan, ja to opažam. Ne vježbam li dva dana, to opažaju moji prijatelji. Ne vježbam li tri dana, to opaža publika.’
Slično je i s moljenjem. Biskup Dibelius napisao je: ‘Ne molim li se jedan dan, to osjetim ja sam. Ne molim li se tri dana, to osjeti okolina.'”
odabrao Willi Hoffsummer iz djela Quoista, Bosmansa, Gibrana i dr.
Pinterest.com
Primijetite li razliku na sebi?
Koliko vam treba da je primijetite?
Što je molitva?
Nađete li vremena za ono što vam je bitno?
Nađete li vremena za one koje volite?
Onda se radi samo o vašim i mojim prioritetima te onome koga/što volimo, zar ne?
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da Mu budeš vjeran.”
sv. Majka Terezija
To je uspjeh. Ako uz to što si vjeran Bogu ostvariš i uspjeh u vidu bogatstva, uspješne karijere i društvenog položaja, možeš biti miran jer znaš da je to od Boga. Ako okreneš leđa Bogu i svom dostojanstvu djeteta Božjeg pa postigneš ovozemaljski uspjeh, nećeš imati mira niti se to može smatrati uspjehom. Tada smo podbacili u svojem temeljnom zadatku koji istinski definira što je uspjeh: vjernost Bogu.
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti najveće su siromaštvo.”
Sv. Majka terezija
“Nađi vremena za molitvu. To je najveća snaga na zemlji.”
Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri, svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.
Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju.
Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji.
Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost?
Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru.
Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.
Ljubav i odgovornost”, IP II.
Ljubav kao krijepost govori o tome da, što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.
Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom, kao i na ulomke iz knige “Ljubav i odgovornost” Ivana Pavla II.
Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.
Mt 5,6
Postavi granice svojoj ljubavi
Kada kod drugih ljudi udariš u granice (nap. ono što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim.
Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.
Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.
Pored ljudi koje voliš, tvoje potrebe rastu i rastu dok ih s njima ne zasnuješ u tolikoj mjeri da su se praktički prisiljeni udaljiti ako hoće preživjeti.
Tvoj je veliki zadatak u tome da prihvatiš odgovornost za sebe, da znaš zadržati svojepotrebe unutar vlastitih granica te njima ovladati i u odnosu prema onima koje voliš. Istinska obostrana ljubav zahtijeva čovjeka koji je sam svoj i sposoban je davati drugome, a da se ne odrekne vlastitog identiteta. Ako, dakle, po jednoj strani želiš biti učinkovit u davanju, moraš po drugoj strani biti sposoban pobrinuti se za svoje vlastite potrebe. Moraš naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.
Henri Nouwen, katolički svećenik
Svaki čovjek ima ograničenja i svoje limite, tj. zatamnjenja naravi jer je “zbog istočnog grijeha naša sloboda oslabljena.” … “Svojom milošću Duh Sveti nas vodi duhovnoj slobodi da nas učini svojim slobodnim suradnicima u Crkvi i svijetu.” (KKC 1739-1742, 1748)
Nažalost, neki ljudi su jednostavno zli u dominantnom dijelu svoje ličnosti, a negirati to bi bilo kao negirati gore navedeno te pad anđela te Adama i Eve.
Čovjek nije anđeo i nije Bog, to je sasvim jasno iz nauka KC.
Čovjek je Božje ljubljeno biće koje ima više dimenzija – dušu, duh i tijelo koje je otkupljeno po Isusu Kristu, a o njegovim djelima i životu (zato postoje Božje zapovijedi i nauk KC) te Božjoj milosti ovisi hoće li se spasiti. Bog je bio vrlo jasan kad je dao zapovijedi i kad je tražio, kao preduvjet novog života, ostavljanje prijašnjeg (grešnog) života. Čovjek je dobio dar slobodne volje koji ga čini odgovornim za vlastita djela u mjeri u kojoj su počinjena vlastitom voljom. Milost i življenje po Božjim pravilima idu zajedno. Ignorirati duhovnu dimenziju u procjeni i životu te sve svoditi na psihičku dimenziju je jako pogrešno, a za krsćanina i nedopustivo.
Premda ‘hoće da svi prispiju k obraćenju’ (2 Pt 3,9), Bog, budući da je čovjeka stvorio slobodna i odgovorna, poštuje njegove odluke. Stoga je sam čovjek taj koji se u potpunoj samostalnosti dragovoljno isključuje iz zajedništva s Bogom ako do trenutka vlastite smrti ustraje u smrtnom grijehu odbacujući milosrdnu Božju ljubav.
KKC, 1036-1037
Je li teško odustati od nekoga i prihvatiti činjenicu da se neće promijeniti?
Meni jest, iako osoba prihvati činjenicu i poštuje slobodnu odluku druge osobe koliko god se brinula za tu osobu. Odgajana sam po idealima vjere te karakterno imam oblikovanu važnost samodiscipline i postupanja onako kako je ispravno (isusovački odgoj), a to zna biti ponekad na štetu osjećaja u korist ispravnog rezultata, ali kao što postoji dobro (Bog), postoji i zlo (Sotona).
Kao što sam gore napisala, nijekati postojanje zla i napasti je ne samo nerazumno, nego grijeh i opasno. To je činjenica koju je i katolicima teško prihvatiti jer je mala granica između nepraštanja, osvete i nedavanja da vas se gazi. Jednako tako, može biti teško pojmiti da postoje zli ljudi ako dolazite iz stabilnog i mirnog obiteljskog okruženja. Svijet je drugačiji izvan stabilnog braka roditelja i stabilne obitelji.
Pri tome ne mislim na svjetske moćnike, političare, osuđivanje i lijepljenje etiketa. Jedno je osuđivanje, drugo je konstatiranje, tj. prihvaćanje da osoba ne čini dobro, čak i ako ste vi prema njoj najbolji na svijetu. U ovom članku mislim prvenstveno na ljude koji su svakodnevni ili povremeni dio vašeg života jer je lakše reći za političara da je zao s obzirom da je on “tamo negdje”, nego prihvatiti činjenicu da je netko koga srećete svaki dan zao i da uništava druge ljude ili vas – bilo na poslu, hobi aktivnostima, među prijateljima, poznanicima, obitelji, poslovnim partnerima i dr.
Može biti problem prihvatiti stvarnost u kojoj čovjek može biti prema nama zao, iako smo mi prema njemu dobri te da zloća te osobe nije naša krivnja. Što će netko napraviti s našom dobrotom prema njoj/njemu nije naš problem. To je problem (odluka) te osobe. U nekim situacijama, štogod dobro čovjek napravi (napravili sve dobro i ispravno, tj. ispuca sve mogućnosti po nauku KC), neće imati nikakvog utjecaja na zla djela druge osobe jer je i druga osoba osoba sa slobodnom voljom koja može odbiti milost Duha Svetoga u ispravnom življenju. Za teže prihvaćanje takve situacije, sigurno je odgovoran dobar katolički nauk o neosuđivanju drugog, poniznosti, praštanju drugima, negajenju gnjeva i potrebi evangelizacije, ali jednim dijelom i nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema. Prvi dio je odličan (nauk Crkve) jer tako i treba biti, dok drugi dio (nezreli obrambeni mehanizmi) nije dobar te bi na tome čovjek morao poraditi.
Ono što se mora priznati je sljedeće: na udaru su prvo uvijek praktični katolici.
Zašto?
Zato što mi moramo biti dobri.
Sto puta važemo kad nekome trebamo dati ono što zaslužuje pa mu ne vratimo, nego okrenemo drugi obraz nauštrb emocija te smo mi ti koji nastradamo.
Kao da smo na stalnom testu i vježbanju – strpljenja, dobra, emocija, naših principa, karaktera i integriteta (zapravo i jesmo).
Zato vjera nisu emocije i ne rade dobro oni koji je svode na emocije. Vjera i emocije su različite, ali sastavne dimenzije (slojevi, razine) čovjeka. Vjera je odluka, život po nauku i moralnim principima bez obzira na okolnosti, “umijeće držanja za ono što smo jednom prihvatili usprkos promjenama naših raspoloženja” (C.S.Lewis), ali istovremeno neniječući te okolnosti i situacije. Emocije su sastavni dio čovjeka, a jedino su zrele emocije konstruktivne za čovjeka.
Jedno je iskreno prihvatiti situaciju odmah ( što bi bilo idealno) ili nakon početne ljutnje i razočaranosti (što je prihvatljivo) te postupiti ispravno, a drugo je negirati, potisnuti i praviti se da ta situacija (nepravda) ne postoji jer znamo/želimo/moramo postupiti ispravno, a zapravo duboko gajimo ljutnju ili tugu jer je odreagirao nezreli obrambeni mehanizam nijekanja.
Mislim da vježbanje poniznosti neće poremetiti priznanje da nam je netko nanio nepravdu i da je postupio zlo, sebično i slično. Pitanje je kako ćemo se mi ponijeti prema tome i što ćemo napraviti s time. Ljutnja se javlja na emocionalnoj razini i morate je pustiti, tj. registrirati i priznati, da bi duhovna dimenzija mogla sanirati štetu i pomogla čovjeku ispravno postupiti.
Prema iskustvu koja imaju psihijatri, ta će potisnuta ljutnja eskalirati na nekom drugom području vašeg života i stvoriti kaos/nemir. Na primjer, neriješeni (negirani, potisnuti) obiteljski ili bračni problemi, mogu dovesti do toga da osoba ima problema u odnosu s npr. poslovnim partnerima ili kolegama jer se nemir prelije na tu stranu. Može biti i obratno – neriješena nepravda koju ste doživjeli na poslu jer ste timski zadatak po stoti put odradili sami ili vam je kolegica ukrala ideju, preseli se u vaš brak pa vam povratak doma posluži kao vreća za ispucavanje. Sve se krivo krene slagati na to nešto što nije istinski prerađeno/oprošteno/riješeno.
Ako ste pretrpjeli nepravdu, naravno da vas boli i da ste ljuti jer je to sastavni dio čovjeka s obzirom da je nepravda suprotno od pravde, ali treba biti oprezan s obzirom da nitko ne zna svog dana ni časa pa da vam život ne prođe u gnjevu i mržnji, tj. grijehu i pridavanju prevelike pažnje samom sebi po kojem se vama ne bi smjela dogoditi nikakva nepravda. Tako postajete taoci svojih raspolozenja i (ne)zrelih emocija. Sjetite se da je Bog Onaj koji kontrolira situaciju svojom Providnošću i pristankom naše slobodne volje te da je čak i Njegov Sin raspet na križu.
Ispravno (katolički) “odbolujte”, vodeći pažnju o pravim uzrocima što prije (odluka za oprost! – pogledajte Poslanicu Kološanima te Prvu i Drugu Korinćanima). Oboružajte se snagom sakramenata i samodisciplinom kako biste što prije mogli prijeći na sljedeću fazu – istinski oprost i konstruktivno rješavanje situacije. Riješite što se može riješiti. Ono što se ne može riješiti predajte Bogu, pronadite snagu u vjeri i molite Ga da vam da mir kako biste izdržali.
Tu je opet i odgoj jedan od bitnih faktora jer različiti ljudi različito odgajaju svoju djecu. Koliko je odgoj bitan pokazuje masa članaka koji govore o banalnostima poput toga što se smije obući na vjenčanje, a što ne te da uskom, kratkom i traperu nije mjesto na vjenčanju. To je nešto što se također prenosi odgojem i što postane sastavni dio čovjeka, a koliko je on zakazao govori i taj banalni primjer u kojem je uopće potrebno istaknuti što je nepristojno.
I za kraj: jedna je konačna nagrada. Jedna je i konačna kazna, a ono konačno uvijek dolazi na kraju i to s kamatama zauvijek.
Cilj i smisao kršćanskog života nije provesti život bez patnje i s lažnom mišlju da smo u raju.
Možda se ponekad teško uhvatiti za to jer ovaj život može biti težak, ali to je bit naše vjere – vječna nagrada ili kazna s time da treba preuzeti odgovornost za vlastiti život. Čovjek nije lutka na koncu ili životinja, nego Božje ljubljeno biće kojem je On dao slobodnu volju da se odluči za dobro. Ujedno, upisao je u čovjeka čežnju za Njim.
Samo hrabro!
#NEtiranijipozitivnihmisli
#DAkatoličkojnadi
#lošestvarisedogađajuidobrimljudima pa #BožjijeSinraspetnakrižu
Živim po katoličkim principima i kako mislim da je ispravno pa su iz toga vidljivi moji odgovori, ali za blog nema druge opcije nego pisati i objašnjavati nešto što je usvojeno i strukturirano u glavi.
Temelj svake osobe, svih odnosa, svega stvorenog je Bog.
Bog stvara mišlju i riječju. Da, toliko je moćan!
Zamislio je svijet po svojem naumu i promislu.
Postoje odgovornosti i s jedne i s druge strane – i s muške i sa ženske.
Čini mi se kako danas svi znaju svoja prava, a nitko ne zna koje su mu odgovornosti i obveze. Ljudi ne znaju ili ne vode računa o tome kako utječe na druge i kako funkcioniraju muško-ženski odnosi kad se grade na istini o razlikama i različitim potrebama spolova. Zapravo, možda i znaju, ali ne žele to poštovati jer se, pod lažnom krinkom slobode, sve može.
Velika moć zahtijeva veliku odgovornost.
Mnogi lako prigrle moć, a operu ruke od odgovornosti koja dolazi uz nju.
Flickr.com/edit Desert Rose
Ako ste svjesni svojih odgovornosti, a odgoj je presudan za to, onda sasvim sigurno preuzimate i morate preuzimati odgovornosti za svoja djela. Morate uzeti u obzir i kako vi i vaše ponašanje utječete na drugu stranu, prvenstveno na suprotni spol.
S obzirom kako je odgoj danas problem, prevladavaju lažna sloboda i ego koji se brinu samo o pravu na činjenje onoga što čovjek želi bez odgovornosti za drugu osobu.
Niti žena može biti feministica niti muškarac može biti šovinist jer će feministica stvarati šoviniste, a šovinist će stvarati feministice.
I u jednom i u drugom slučaju druga strana postaje predmet, oruđe koje treba obezvrijediti, iskoristiti, posjedovati i uništiti.
Na ženama je odgovornost opstanka i razvoja cvilizacije te moralno-ponašajnih pravila.
To je jednostavno činjenica.
Ako žena ne teži onome što kaže citat na slici gore, civilizacija propada kao odraz žene jer, umjesto plemenitosti i vrlina, počne vući meso, nekultura, pokvarenost, izopačenost, emocionalne manipulacije. Žena je ta koja postavlja pravila pristojnosti, a muškarci se tome prilagode.
Kad se kao žena počne predstavljati ta nekultura i pokvarenost, onda će se ona buni kako su muškarci svinje jer je ne poštuju, a muškarac će se braniti i buniti kako su sve žene… (da ne pišem izraz).
To je začarani krug sukoba u kojem se žena, koja ne dopušta da je se voli ili žena koju je povrijedio muškarac, ponaša po muškim principima jer misli kako to može bez posljedica za sebe, drugog i društvo. Počne se iskaljivati na drugom muškarcu koji nema veze s tom ranom.
Onda se muškarac osvećuje toj ženi, koja se zapravo preko njega osvećivala drugom muškarcu, preko druge žene koja nije feministica. Počne se ponašati po principu “jer su sve one iste” pa se onda ta žena, koja na početku nije ni kriva ni dužna, ali se kasnije odluči za osvetu, osvećuje na nekom muškarcu koji nije šovinist, ali joj se našao pri ruci.
Tako se to vrti u krug, sve dok ga netko ne prekine.
Čime?
Ljubavlju i oprostom.
Možda je riječima nešto teško izdefinirati, a možda nije ni potrebno jer su djela konkretniji odraz čovjeka.
Ako malo pogledate oko sebe i proanalizirate bilo pojedince, bilo njihove veze, mislim kako ćete shvatiti poantu. Postalo je jako vidljivo kako samo rijetki odnosi nisu postavljeni na krivim nogama.
Čak i ako ne mislite doslovno za drugu stranu da je svinja ili laka žena i nikad ne koristite te izraze u tom kontekstu, ne mora značiti kako niste na krivom putu feminizma ili šovinizma.
Ako osobi pristupate po potrošačkom mentalitetu birajući najbolju čokoladu ili mobitel koje ćete iskoristiti, na putu ste šovinizma ili feminizma.
To znači da se vodite utilitarističkim principom (principom korisnosti = iskorištavanja) za neku svrhu – žene koriste muškarce npr. za dobivanje djeteta, a muškarci “samo” za seks. Tada ste odbacili personalistički pristup koji zahtijeva osviještenost da se radi o osobi, a ne o stvari za korištenje (napomena: o pristupima pogledaj knjigu “Ljubav i odgovornost”, IP II.).
Feminizam i šovinizam u svojoj biti su upravo ta mržnja prema osobi pod izgovorom lažne slobode bez morala i posljedica.
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.
U emocionalnim igrama, ucjenama i tzv. soft dijelovima čovjeka (vještinama, vrlinama i sl.) su žene jače.
Emocije su njihova domena pa emocionalne igre koriste kao oružje. Kako bi posljedice ženinog ponašanja bile dobre, ona mora preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. Ne smije manipulirati, navoditi i zavoditi. Mora poraditi na poštovanju muškarca, inače se radi o zloupotrebljavanju vlastite ženstvenosti (ženskosti) iskorištavajući različitu reakciju muškog spola. Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Te se dvije istine upotpunjuju, a nikako zamjenjuju.
S druge strane, muškarci su stabilniji u osjećajnom smislu, a imaju dominantniju fizičku snagu i osjetilniji su. Imaju bržu i jaču potrebu pretvaranja impulsa dobivenih registriranjem spolne vrijednosti u djelo. Drugim riječima, prije će se zapaliti u seksualnom smislu. Oni moraju poraditi na iskazivanju ljubavi te preuzeti odgovornost kontrole fizičke snage.
Žena je srce obitelji pa o njezinom (ne)pristanku i ponašanju ovisi i kultura, tj. civilizacija. Ona može vući civilizaciju u ispravnom ili krivom smjeru jer će i drugi akteri, a pogotovo muškarac, ići za njom.
Ona ima zadnju riječ i prednost kad se radi o pristanku na spolnu aktivnost, iako je muškarac taj koji ima aktivnu ulogu i na tom području.
Muškarci su, pak, u prednosti kad se radi o prosidbi i odluci za vjenčanje jer tada oni biraju koga žele.
Čovjek ne može funkcionirati samo po naravi (temperamentu) jer nije životinja. On mora izgraditi svoj karakter i integritet putem moralnih principa i odgoja. Karakter se tiče duhovne dimenzije. On tada biva nadgradnja naravi te pomaže pri usklađivanju razlika između spolova, pa i na području spolnosti.
Primjer: za katolike, nagon ima religijsko značenje. Spolni nagon i užitak je Božji dar kako bi muškarac i žena mogli sudjelovati u nastanku novog života i kako bi si iskazali ljubav. Bog je zamislio to darivanje u okviru trajne zajednice braka. Čovjek može kontrolirati svoj nagon izgradnjom karaktera po svojoj duši jer nije životinja. To znači da ima snagu i sposobnost reći ‘ne’u drugim okolnostima ili npr. u situacijama kad žena mora čuvati trudnoću.
Nažalost, primjetno je kako žene iskorištavaju činjenicu osjetilnosti kod muškaraca zbog različitih razloga, a onda odgovornost za neku nastalu situaciju prebacuju isključivo na njih.
S druge strane, javlja se i situacija kad muškarci iskorištavaju osjećajnost kod žena. Obećavaju brda i doline, znajući da će to goditi čuti.
Ispravno postupanje: muškarac neće iskorištavati osjećajnost, a žena neće iskorištavati osjetilnost. Poštovat će i cijeniti tu razliku kao zanimljivost koja obogaćuje život.
Krivo postupanje: žena se odluči ponašati po muškim principima, ignorira svoju osjećajnost i potencira osjetilnost, a muškarac počne ignorirati svoju osjetilnost i postane neka varijanta prijateljice.
Primjetno je kako su žene neprirodno postale osjetilnije jer misle kako će biti snažne i cijenjene ako se počnu ponašati po muškim pravilima. Žele aktivnu ulogu na području spolnosti koja, i po naravi i po moralnim, vjerskim, biološkim i antropološkim istinama, pripada muškarcima. Danas se prosječna žena ponaša gore od prosječnog muškarca. Nažalost, to je taj pad u civilizaciji. Začarani krug rana i padova.
Bitno je napomenuti i kako ni osjećajnost ni osjetilnost nisu ljubav.
Oni su samo veziva koja čine život zanimljivim. Nisu tvorivo i ne smije ih se poistovijetiti s ljubavlju.
To je razlika između različitih odgovornosti spolova, a koju danas nastoje izbrisati, neshvaćajući kako je priznanje tih razlika najsigurnije okruženje i za muškarca i za ženu. To je i jedini ispravni način kretanja naprijed jer smo stvoreni različiti. Primjetno je kako se, kad se ignoriraju te razlike, brakovi/obitelji/društvo/kultura raspada (Kad smo kod kulture, jeste li pogledali repertoare HNK-a u Hrvatskoj?).
Fb/Catholic gentle
Muškarci i žene imaju različite uloge.
Zašto imaju različite uloge? Zato što smo različiti – biološki, psihološki, duhovno pa moramo biti međusobno komplementarni (upotpunjujući), a ne supstitutivni (zamjenjujući).
Muškarci imaju druge odgovornosti poput zaštite žene i obitelji, davanja života za svoju zaručnicu, služenja i voljenja (obostrano), stabilnosti i stupa potpore, poštivanja žene i njezina dostojanstva, truda za zavrjeđivanje njezine ljubavi, osiguranja egzistencije za obitelj, slijeđenja ambicija i dr.
Drugim riječima, muškarac mora biti pravi muškarac da bi ga žena kao takvog mogla poštovati, a to se naruši kad muškarac izgubi svoju mušku snagu, odvažnost i analitičnost te se počne ponašati kao žena. Kolikogod zvučalo oštro, moram priznati kako ne bih mogla vjerovati muškarcu koji je izgubio svoju naravnu muževnost jer je muškarac (suprug) osoba različita od prijateljice za kavu. To ne znači da muž i žena nisu prijatelji. Jesu, oni su i prijatelji, ali ne prijatelji u standardnom poimanju prijateljstva.
Isto vrijedi i za žene – kako bi vas muškarac mogao voljeti i poštovati, morate biti žena i morate poticati vrijednosti i vrline. Samo ako smo svjesni činjenice koliko je žena nezamjenjiva i koliko je muškarac nezamjenjiv, odnosno kolika ja naša vrijednost i odgovornost, bit ćemo zadovoljni s onim što jesmo, preuzet ćemo sve odgovornosti i nećemo mrziti suprotan spol.
Ako ste feministica ili šovinist, nasjeli ste na laži i ne znate kolika je vaša istinska odgovornost i vrijednost.
Vjerojatno vam je povrijeđena taština koja se “inficirala” pa je rana prerasla u feminizam/šovinizam. Drugim riječima, kad biste znali kolika je istinska odgovornost svakog muškarca i žene, ne biste se bavili toliko pogrešnim uništavalačkim načinima života poput feminizma i šovinizma ili nijekali razlike između žena i muškaraca jer za to, kao prvo, ne biste imali vremena, a kao drugo, shvatili biste suštinsku bit spolnosti.
Primjer: beba siše mamino mlijeko jer je Bog zamislio i stvorio mamu koja ima mlijeko te je ulogu rađanja i dojenja dao ženi-mami. Muškarcu-tati je dao druge uloge vezane za to isto novo biće, novog člana obitelji, i ne mislim da je prebacivanje odgovornosti porodiljnog dopusta na očeve ispravno, a da za to vrijeme majka preuzima očevu ulogu i zarađuje novac za egzistenciju.
U tom je slučaju došlo do klasične zamjene muško-ženskih odgovornosti, sukoba spolova i razračunavanja preko djece.
Ne bih mogla imati povjerenja u muškarca koji bi bio na porodiljnom dok ja zatvaram naše financijske konstrukcije, koliko god mi posao dobro ide, koliko god voljela raditi i koliko god me je nekada strah da mi ne bi bio dovoljan samo odgoj djece bez poslovne karijere.
Dolazi i do drugih nesporazuma.
Primjer: izbacivanje oca iz jednadžbe. Neke žene stave dijete na suprugovo mjesto pa njega izbace iz kreveta u kojem sad spavaju ona i dijete. To je malo patološki i slučaj za psihijatre jer odnos treba biti: brak (mama i tata koji su dalje supružnici) + djeca.
Primjer: projiciranje zahtjeva i karakteristika na oca koje on ne treba imati jer niti je žena niti je žena koja je rodila niti može biti žena koja je rodila. Primijetite da se ne radi o igranju s djetetom, učenju vožnje bicikla, sudjelovanju u djetetovom životu i pomaganju u odgoju jer se nadam kako nije potrebno reći kako su to odgovornosti i očeva koji moraju sudjelovati u životu djece, ali otac sudjeluje na svoj način. Ne može se od njega zahtijevati da sudjeluje na ženski način.
Ljubav oca i majke prema djetetu vidljiva je u različitim stvarima, načinima, nastupima, postupcima, idejama. Tako i treba biti jer su muški i ženski spol različiti pa i vole na različite načine. Ne radi se o poslu, nego o pozivu kojeg uništavaju muško-ženski sukobi koji se razračunavaju preko djece.
Primjer: kad žena umisli da je muškarac, a muškarac da je žena, sve ode krivo. Kao opravdanje za probleme, žena će u takvoj situaciji reći kako se njezin muž nije mogao nositi s njezinom karijerom, da je možda ljubomoran i da se osjeća nesigurno od nje, snažne žene. Ljudi su različiti, ali u principu, muškarac u takvim situacijama nije ljubomoran na ženin uspjeh i ne osjeća se on nesigurno jer ima snažnu suprugu, nego jer se njegova supruga pretvorila u muškarca. Kastrirala ga je i za njega više nema mjesta ni potrebe u njihovom braku. Učinila ga je viškom. Oduzela mu je ono što je njegova bit – služenje te primarna briga i zaštita nje i njihove obitelji jer su muškarci stvoreni tako da im je urođeno vodstvo kroz služenje.
Primjer: kad muškarac postane hiperosjećajan pa ne preuzima uloge koje kao muškarac mora preuzeti. Tada pronalazi različita opravdanja za svoju nezainteresiranost, mlakost, neodgovornost.
Zašto dolazi do sukoba?
Zato što žene više nisu žene, a muškarci više nisu muškarci.
Da bi se to moglo ispraviti, a njihovi odnosi poboljšati, žena mora postaviti i vratiti ispravna pravila igre. Ona mora promicati vrijednosti i vrline kojima će potaknuti u muškarcu ljepotu, zaštitu, plemenitost, hrabrost, cijenjenje i poštovanje.
Koje je strateško i svobuhvatno rješenje?
Izgradnja integriteta odgojem od malih nogu te kasniji rad na sebi obje strane. Vjera je i za to jedan od ključnih elemenata te svakako jedini NEZAMJENJIVI element. Čovjek treba hodati putem spasenja radi sebe, a onda to dođe do izražaja i u muško-ženskim odnosima.
Pred kraj je bitno istaknuti i sljedeće: spolni odnosi se ne mogu svesti samo na razinu seksa niti samo na razinu rađanja djece.
Bračni odnosi predstavljaju odnos predanja dviju osoba jedne drugoj uz otvorenost životu pri čemu se, inače nepriopćive osobe, nastoje priopćiti jedna drugoj.
Kako se ne može koristiti kontracepcija jer se tako bračni odnos svodi na seks, ugrubo rečeno trošenje, umjesto darivanje, tako se ni bračni odnos ne može koristiti samo za trudnoću. I tada se krši zakonitost i svjesnost da se radi o osobi, podređujući uzajamni dar dviju osoba iskorištavanju za cilj dobivanja djeteta. Oko toga treba biti posebno oprezan par koji se bori s nemogućnošću začeća. Nitko nema pravo na dijete, s jedne strane, a s druge strane nitko nema pravo zatvoriti spolni čin mogućnosti nastanka djeteta.
Savjeti za (buduće) kavalire:
Božji način na prvo mjesto.
Odgoj samog sebe – što će privući tvoju pozornost? Kakav je tvoj karakter? Imaš li uopće karakter? Imaš li izgrađen karakter i integritet ili imaš samo neodgojenu narav (temperament)? Jesu li žene objekti ili subjekti vrijedni kao i ti? Zašto želiš da netko tvoju (buduću) kćer tretira kao princezu kad se ti ponašaš kao svinja prema kćeri nekog drugog oca? Zašto bi “polomio noge” dečku koji je povrijedio tvoju kćer ako misliš da ti ne zavrjeđuješ “slomljene noge” kad povrijediš kćer drugog oca? Sve su žene iste? Stvarno? Možda se radi samo o tome da ti završiš s istim tipom žene jer takve i tražiš.
Izbjegavanjenapasti i krivih putova – nemoj zahtijevati od žene da po odijevanju bude muslimanka, a ti na Instagramu tražiti Marije Magdalene prije obraćenja (i sv. M. Magdalena se sigurno slaže s ovom mojom opaskom).
Savjeti za (buduće) dame:
Božji način na prvo mjesto.
Citats početka teksta – takva žena potiče muškarca da bude kavalir s obzirom da svojom ženstvenošću (svojom ženskom biti) potiče muževnost kod muškarca (njegovu mušku bit) bez želje za iskorištavanjem, a sa željom za priopćavanjem osobe.
Tvoje dopuštenje da te se voli i da te se tretira kao ženu (koja vrijedi) – ako ne želiš da te se tretira kao ženu, dolazi do klasičnog sukoba između muškaraca i žena temeljenih na lažima pokrenutih 60.-ih godina seksualnom revolucijom i rodnom ideologijom. To su stavovi poput “ona nije neka slaba žena kojoj treba muškarac, nego je ona jednako jaka kao i on te može živjeti po muškim principima, sama kositi travu i kopati kanale”. Žena ne može živjeti po muškim principima, a da se emocionalno i duhovno ne uništi, čak i kad to ne želi priznati. Žena može kositi travu i kopati kanale ako želi.
Krivi pogled na muško-ženske odnose mogao bi ostati grijeh i slobodna odluka samo jedne osobe jedino u situaciji da ona ne utječe na cijelo društvo.
A utječe jer pomiče cjelokupnu civilizaciju u krivom smjeru nekako po principu ‘ako može on ili ona, mogu i ja’.
Kakvom vam se čini današnja razina civilizacije?
Zakon ponude i potražnje?
Nešto ne štima, a reći zašto ne štima može biti nezgodno.
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
Uz današnji dan, 4.09.2016., kad je blažena Majka Tereza postala svetom, prenosim nekoliko njezinih citata koji su meni poticaj.
Oni me podsjete da nisam toliko šašava.
Ili da je u redu što sam šašava jer nisam sama.
Ili me podsjete da postanem šašava kad posustanem.
Prave stvari ne možemo raditi polovično, a ako ih radimo ispravno, onda to boli. Umiranje svome egu boli do same srži. Postajanje svoje najbolje verzije boli, kojigod naš posao, poziv ili misija bili. Odgoj, pravila i disciplina pomažu nam u tome, a posljedično, postajete osoba s integritetom.
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da budeš vjeran.” –> to je uspjeh
“Ako majka može ubiti svoje nerođeno dijete u utrobi, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo? Pobačaj je najveći uništavač mira.”
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti su najveće siromaštvo.”
“Više je gladnih za ljubavlju i osjećajem željenosti, nego za kruhom.”
“Mi moramo pronaći Boga, a On se ne može pronaći u buci i žurbi. Bog je prijatelj tišine. Pogledaj kako priroda – stabla, cvijeće, trava – rastu u tišini. Pogledaj kako se zvijezde, mjesec i sunce kreću u tišini. Mi trebamo tišinu kako bismo mogli dotaći duše.” –>
definitivno moj pogled unatrag tri godine 😍🎆🌲🌳🌹Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine gdje shvatiš kako je velika većina stvari za kojima čovjek danas trči besmislena. Te stvari lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i u toj jednostavnosti primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Prelijepa je spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti. Ovo sad govori dio moje ličnosti koji je mali romantik u boho suknji, a koji pozdravlja svoju elegantnu, 100% odgovornu sestru, tj. moj drugi dio, u košulji i olovka suknji. Još više, to govori moj osjećaj povezanosti s Bogom i osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Zapravo, molitva u prirodi podsjeti da je ono bitno nepromjenjivo. Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka. Svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i puno toga čovjeku bude dano kroz molitvu u prirodi. Neprocjenjiv je osjećaj sjesti na vrh brda, osjetiti vihor na obrazima i kosi, pogledati prema nebu i zemlji, u svemu tome prepoznati Boga pa kontemplirati. Netko se odmara uz ljude i čavrljanje, netko uz knjigu i konstruktivnu samoću i tišinu. Ja sam ova druga skupina i pobornica sam užeg kruga ljudi s ispravnim međuljudskim odnosima.
“Budi vjeran u malim stvarima jer u njima leži tvoja snaga.”
“I bogati su gladni ljubavi, gladni su brige, gladni su osjećaja željenosti, žele nekoga tko će ih zvati po imenu.”
“Neki ljudi dolaze u naš život kao blagoslov, a neki kao lekcija.”
“Ako ne možeš nahraniti sto ljudi, nahrani samo jednog.”
“Što možeš napraviti za mir u svijetu? Idi kući i voli svoju obitelj.”
“Svaki osmijeh upućen nekome predstavlja djelo ljubavi, dar toj osobi, prelijepu stvar.”
“Tzv. pravo na pobačaj je okarakteriziralo najveći dar – dijete, kao protivnika, uljeza i neugodnost.”
“Svaka država koja dopušta pobačaj ne uči svoj narod ljubavi, nego ga uči da nasiljem dobije što želi.”
“Znamo kako je sve što mi radimo samo kap u oceanu, ali da nema te kapi, oceanu bi nešto falilo.”
“Raditi sve na slavu Božju!”
Odgovarajući na izjavu novinara da on ne bi njegovao oboljele od gube ni za milijune, rekla je: “Ne bih ni ja za milijune, ali radim to za Isusovu ljubav.”
“Neka nitko od tebe ne ode tužniji nego što je bio.”
“Ljubav je prije svega u volji, a ne u emocijama ili žlijezdama.
Volja je poput glasa.
Emocije su poput odjeka.
Zadovoljstvo povezano s ljubavlju, iliti ono što danas nazivamo seksom, je ocaklina na torti. Njegova svrha je naučiti nas voljeti tortu, a ne ignorirati je.
Najveća zabluda parova je vjerovati da je intenzitet njihove seksualne privlačnosti jamstvo duljine njihove ljubavi. Zbog ovog nerazlikovanja između onog žlijezdanog i duhovnog, između seksa koji je i dio životinja i ljubavi koja nam je zajednička s Bogom, brakovi su puni prijevara.
nadbiskup Fulton j. Sheen
Ono što neki ljudi vole nije osoba, nego iskustvo zaljubljenosti.
Prvo je nezamijenjivo, dok drugo nije. Čim žlijezde prestanu reagirati svojom iskonskom snagom, parovi koji su pomiješali emocionalizam i ljubav tvrde kako više ne vole jedno drugo.
Ako je tomu tako, oni nikada nisu ni voljeli drugu osobu. Oni su samo voljeli biti voljeni, a to je najviši stupanj egoizma. Brak zasnovan samo na seksualnoj strasti traje onoliko dugo koliko traje životinjska strast. Za dvije godine životinjska strast prema drugome može umrijeti, a kad se to dogodi, zakon dolazi u pomoć opravdati razvod beznačajnim riječima poput “nekompatibilnost” ili “mentalno mučenje”.
Životinje se nikad ne obraćaju sudovima jer nemaju volju za ljubav, ali čovjek, budući da ima razum, osjeća potrebu opravdati svoje iracionalno ponašanje kad učini nešto krivo.”
Nadbiskup Fulton J. Sheen
Ljubav je slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj usmjereno voljom i odlukom.
Ljubav je dgovornost prema drugoj osobi.
Osobe su nepriopćive. Nikada se u potpunosti neće moći priopćiti obznaniti jedna drugoj, a ipak je ljubav u braku najveći stupanj do kojeg se osobe mogu približiti priopćavanju jedno drugome.
Ljubav cilja na vječnost, kako to ističe papa Benedikt XVI.
Dar slobodne volje kojeg je Bog dao čovjeku je dar velike ljubavi i dar velike odgovornosti.
Zašto?
Zato što će Bog poštovati našu slobodnu volju (naše slobodne odluke) jer nas toliko voli i cijeni te zato što ne može zanijekati sebe. Njegovoj je providnosti, kojom nas vodi jer nam želi najbolje, sve poznato.
Čovjek svoje odluke donosi slobodnom voljom. Odgovoran je za svoj život kako bi ga živio kao slika Božja. Djela usmjeruju naš život i ona imaju posljedice.
“Zašto im je onda Bog dao slobodnu volju? Zato što je slobodna volja, iako ostavlja mogućnost zlu, ujedno jedina stvar koja omogućava ljubav, dobro ili radost koje vrijedi imati.” – C.S.Lewis
“Ljudi mogu osjećati mnoštvo dobrih stvari, imati dobre ideje, ali ako me to ne vodi utjelovljenom Bogu, ako me ne vodi bližnjemu, onda to nije od Boga. Zbog toga sv. Ivan započinje današnji odlomak riječima: ‘Ovo je zapovijed Božja: da vjerujemo u ime Sina Njegova, Isusa Krista, i da ljubimo jedni druge’.”
Ako je sustav truo, truli su ljudi. Tako će biti sve dok svaka osoba ne preuzme odgovornost za svoje postupke jer je lopov lopov bez obzira na iznos. Sve dok ljudi ne prigrle moral i Božji način gledanja na svijet u svom životu i radnom mjestu, neće biti bolje.
Sve dok Bog, Isus Krist, ne postane centar našeg života, mjerilo našeg života, neće biti bolje. Samo ako je On mjerilo po kojem živimo život, na ispravna način voljet ćemo i druge, domovinu, vrijednosti, navike…
Nijedna osoba, ideal ili krijepost, koliko god bila dobra, ne smije biti na prvom mjestu umjesto Boga.
Možda se pitate što s pojedinim citatima navedenim gore.
Meditirajte nad njima. Molite Lectio Divina. Odvojite 30 minuta što bi bilo idealno ili 15 minuta za početak pa povećavajte.
Umirite se. Odvojite dovoljno vremena za to. Tjerajte sve druge misli i predajte ih Bogu da ih odnese.
Napravite znak križa i zazovite Božju pomoć.
To možete učiniti Zazivom Duha Svetoga, svojim riječima ili izmoliti Očenaš, Slava Ocu i drugo.
Otvorite Sveto pismo. Dnevna čitanja možete pronaći ovdje pa ih otvorite u Svetom pismu. Polako pročitajte čitanja nekoliko puta ako vas ne dotakne nijedna rečenica, citat ili riječ nakon prvog čitanja.
Kad primijetite da u vama odzvanja neka rečenica ili riječ, usredotočite se na nju. Ponavljate je puno puta, osluškujući u sebi što vam Bog želi reći. To zahtijeva napor, vježbanje, odvraćanje misli od svega drugoga. Nemojte odustajati i nemojte brzo proći ovaj dio. On treba najduže trajati.
Na kraju čovjeku može biti darovan osjećaj Božje prisutnosti i blizine. Ako ne osjetimo Božju blizinu, to ne mijenja činjenicu da je Bog tu, s nama. Podsjetite se na to. Recite mu voljom: znam da si ovdje. Hvala Ti!
Na kraju zahvalite Bogu na susretu s Njim i na svemu što vam je dao.
Ne zaboravite zadobiveno primijeniti u životu, suobličiti se Riječi Božjoj.
Dodatni savjet: ako vam pdne na pamet i dođe u srce poticaj koji je suprotan naukuKatoličke Crkve, ne govori vam Duh Sveti. Ako vas netko potiče na napade na nauk KC ili borbu protiv KC, to nije Duh Sveti.
”Svijet može optuživati Crkvu da je netolerantna i svijet je u pravu.
Crkva je netolerantna; netolerantna o Istini, netolerantna o načelima, netolerantna o Božanstvu, jednako kako je Naš Gospodin bio netolerantan o Svojem Božanstvu.
Druge vjere mogu mijenjati svoja načela, i mijenjaju ih, jer su njihova načela stvorena od ljudi. Crkva to ne može jer su njena načela od Boga.
Vjera nije skup vjerovanja koja bismo mi htjeli, nego skup vjerovanja koja nam je Bog dao.
Svijet se može ne slagati s Crkvom, ali svijet vrlo dobro zna tko je taj s kim se ne slaže.
Naš stav prema neizbježnom križu čini da vječnost dobijemo ili izgubimo. Iako se put čini teškim, nije slijep jer nam Gospodin nije rekao samo da Ga slijedimo – pokazao nam je put. Možemo ići njegovim stopama iz tamne šume trpljenja, ali nikad ne možemo reći: ‘On ne zna što znači patiti’. On je prvi trpio da nas nauči kako trpjeti. Nije rekao: ‘Dođi na križ’, nego: ‘Dođi, slijedi me’ jer je Bog znao da ljudi neće učiniti to samo zato što im je rečeno, nego im je potreban primjer.”
“Sve je u drvo tvojega križa urezano. Život, i tvoj i moj.
Prvi plač i koraci. Prve riječi i radosti. Zanosi, samoće, ljubav. Patnja i umor. Trud svakidašnji. Zahvalnost i nada. Posrtanje i padanje. Hod zauvijek.
Svjetlost. Svjetlost u nebrojenim oblicima i izričajima.
Blizina.
“Bez istine, ljubav se srozava na sentimentalizam. Ljubav postaje prazna ljuska koju proizvoljno treba napuniti. U tome je kobna opasnost ljubavi u kulturi bez istine. Ona je plijen slučajnih emocija i mišljenja subjekata, zlorabljena i iskrivljena riječ do te mjere da znači suprotno.”
Rodna diskriminacija, relativizam, kulturna raznolikost, relativistička etika… To su sve
pojmovi koji su se polako počeli pojavljivati u proteklih 10 -20-30 godina i koji su sada našli svoje mjesto u društvu. Bitno je znati koje originalne, izvorne pojmove oni mijenjaju i što zapravo znače.
Neki dan sam rješavala neki test iz poslovnog engleskog, tj. ponavljala neke pojmove i
igre123.net
u spajanju pojmova nedostaje prvi pojam koji tvori neku sintaksu. Pojmu discrimination (diskriminacija) treba dodati izraz kako bi se dobio izraz spolna diskriminacija. Pogledam rješenje, a ono je bilo gender discrimination (rodna diskriminacija).
To je jedan primjer kako se rade jezične promjene kako bi se ljudi što prije aklimatizirali, stopili, podržali i aktivno sudjelovali u moralno nakaznoj promjeni. Jezične promjene su alat (kao i rodna ideologija, abortusi, eutanazija, zdravstveni odgoj) za provođenja političke strategije depopulacije i promjene paradigme.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 