Nerođeno dijete osjeća bol prilikom svojeg ubojstva.
Ovaj kratkometražni dokumentarac prikazuje proces prekida života koristeći uzv dijagnostiku. Nisam odgledala film jer je uznemirujući.
Dr. Bernard Nathanson bio je na čelu najveće abortivne klinike i sam je izvodio prekide života – sve do jednog trenutka. Od tada je počeo iznositi istinu – da život započinje začećem i više nije radio prekide života.
Objavljeno: 16. svibnja 2022.
(Nazovimo) konzervativci koji posežu za teritorijem drugih država nedopustivi su.
Kratko, ali jasno!
Mogli ste primijetiti kako se ja na svojem blogu bavim vrijednostima koje proizlaze iz naše kršćanske vjere i naše svete Katoličke Crkve.
Mogli ste primijetiti i kako sam oprezna s vodećim (nazovimo) konzervativnim političarima, komentatorima, javnim osobama i pokretima u Europi te ni u jednom ne tražim idole, a među njih i ne ubrajam Putina.
Nastavi čitati “(Nazovimo) konzervativci i tuđi teritorij🤔”Danas se nameću dva tipa žene:
Možda im se može pridodati i treći koji je primjetan u nekim katoličkim krugovima, ali neću se baviti istim.
Nastavi čitati “Dva nametnuta tipa žene”Nitko nema pravo na dijete – ni parovi različitog spola, ali još manje parovi istog spola.
Parovi različitog spola po naravi svojeg odnosa mogu imati djecu.
Parovi istog spola ni po naravi svojeg odnosa ne mogu imati djecu.
Stvari su vrlo jednostavne onome kojem je cilj Istina (Bog).
Nastavi čitati “Posvajanje djece od strane istospolnih parova?”Htjela sam podijeliti s vama današnje čitanje i evanđelje.
Prvo čitanje govori o Izraelu koji je pogazio savez s Bogom, dok mu je Bog ostao vjeran jer ne može pogaziti svoju riječ. Taj odnos opisan je slikom braka i preljubništva – Izrael je kao preljubnica pogazila savez s Bogom, iako joj je On jedini pružio priliku i darovao joj sve. Evenđelje nadopunja slikom braka između muškarca i žene – savezom dvoje ljudi pred Bogom koji se ne može razvrgnuti. Brak je preslika Presvetog Trojstva koje se ne može rastaviti, podijeliti, razriješiti.
Nastavi čitati “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja”Žena je ljudsko biće ženskog spola, stvoreno na sliku Božju, koje nastaje prilikom začeća.*
To ljudsko biće od tada, u svakoj stanici svoga tijela, ima 23 para (ukupno 46) XX kromosoma koji je čine ženom jer ta genetska određenost oblikuje sve procese, mišljenje, razmišljanje, društvene i emocionalne postavke žene.
Žena je osoba koja ima menstruaciju (mjesečno krvarenje) koje prethodi ovulaciji (oslobađanju) jajne stanice spremne za oplodnju i nastanak novog ljudskog života. Time je žena nositeljica novog života, nove osobe, koja se razvija prvih devet mjeseci u njezinom tijelu.
Nastavi čitati “Tko je žena?”Hrvatska se nalazi u demografskom slomu.
U nekom ranijem članku spomenula sam postotak koliko parova ima jedno, dvoje, troje i više od troje djece. Ne mogu pronaći te podatke, ali sjećam se da je već tada više od 50 posto parova imalo samo jedno dijete.
Pripadam onoj strani koja smatra kako smo sebični i kako smo duhovno polumrtvi, a onda to rezultira i neimanjem djece. Nisam ni za izgladnjivanje djece ukoliko obitelj ne može objektivno hraniti velik broj djece, ali ne može me nitko uvjeriti da u obiteljima s dvije plaće, makar one bile i manje, nema mjesta za bar dvoje ili troje djece.
Nastavi čitati “Umjetna oplodnja kao dio demografske strategije? Ne”Već sam u nekoliko navrata u člancima otprije tri – četiri godine, a i ranije, spominjala slučaj Kenije i cjepiva protiv tetanusa.
Kampanja cijepljenja i samo cjepivo osigurali su WHO i UNICEF, a cijepljenje se provodilo od 2013. – 2015. godine.
Katolička Crkva u Keniji glavni je pružatelj zdravstvenih usluga, uključivo i cijepljenja. Kenijska biskupska konferencija naložila je testiranje bočica cjepiva iz kampanje cijepljenja koja se provodila u ožujku i listopadu 2014. godine, a laboratoriji su utvrdili da je cjepivo kontaminirano β HCG-om.
Nastavi čitati “Cjepivo protiv tetanusa i neplodnost: slučaj Kenija”Spol je datost određena od trenutka začeća i nepromjenjiva je cijeli čovjekov život.
Drugim riječima, čovjek ne može promijeniti spol.
Spol je odrednica koja čini osobu muškom ili ženskom, a spolnost je zbir svih karakteristika koje čine muški ili ženski spol.
U trenutku začeća, spajanjem jajne stanice žene i spermija muškarca, nastaje novi ljudski život, novi čovjek, u potpunosti različit od oca i majke. Taj novi čovjek dobiva 23 kromosoma od majke i 23 kromosoma od oca pa tako ima svoja vlastita 23 para kromosoma koja određuju sve njegove nasljedne karakteristike. Jedan par tih kromosoma je i spolni par koji određuje spol i spolnost.
Nastavi čitati “Može li se promijeniti spol?”O rodnoj ideologiji, pedofiliji i interesnim skupinama pišem od početka bloga (unazad sedam godina), a tim se temama bavim još i duže, tako da je citat na kraju samo mali podsjetnik zašto je bitno zaštititi djecu od seksualizacije, izlaganja seksualnom sadržaju, izlaganju rodnoj ideologiji, pedofiliji i pornografiji.
Rodna ideologija, seksualizacija djece i pedofilija nisu poželjni sami po sebi, a ne zato što je netko nešto rekao, ali dobro se podsjetiti stavova nekih osoba.
Jednako tako, bitno je podsjetiti se kako je sadašnji predsjednik RH, g. Milanović, s tadašnjim ministrom obrazovanja, g. Jovanovićem, htio uvesti Zdravstveni (pre)odgoj/Sex (re)education koji je temeljen na pedofilskom sadržaju i doživljajima Kinseyevog instituta na kojem se obrazovao i tvorac tog programa spolnog odgoja u Hrvatskoj, g. Aleksandar Štulhofer. O tome sam pisala u više navrata. Tadašnja pravobraniteljica za djecu, gđa. Mila Jelavić, a sadašnja pročelnica ureda za demografiju grada Zagreba, bila je “za uvođenje ponuđenog zdravstvenog odgoja neovisno o suglasnosti roditelja” (večernji.hr). Za uvođenje je bio i g. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje u to vrijeme, a sadašnji v.d. ravnatelj NCVVO-a.
Ključ za izbjegavanje sekualizacije djece je odgoj od strane roditelja s ispravnim vrijednostima (takvog odgoja nema bez Boga i Crkve, takav odgoj ne postoji bez sakramentalnog života) i zakonska regulativa koja zabranjuje propagandu rodne ideologije, pedofilije, pornografije i seksualnih sadržaja.
Da, rodna ideologija i romantične priče o promjeni spola također spadaju u sadržaj koji nikako ne može biti dostupan niti se takav način života može propagirati djeci jer ima ogroman marketinški utjecaj na njih. On se ne može smatrati niti ravnopravnim načinu života muškarca i žene jer muško-ženski odnos (bračni odnos) nadilazi spolnu razinu te ima sakramentalnu (duhovnu) dimenziju koju karakteriziraju otvorenost životu i ljubav.
Istospolni odnos nije spolni odnos, nema ni bračnost ni sakramentalnu dimenziju niti je naravan. Jednostavnije rečeno, muško-ženski odnos je naravan = prirodan (iako nije samo naravan, nego i sakramentalan jer duhovna dimenzija nadvisuje emocionalni dio čovjeka), a istospolni je nenaravan.
Ako se muško-ženski odnos prakticira izvan braka i uz kontracepciju, i on predstavlja veliki blud, kao i istospolni odnos, ali istospolni odnos uvijek je blud jer je nenaravan pa samim time predstavlja i jaču bludnost jer nikada ne može biti niti će ikada moći postati sakramentalan (nije po Božjem planu i milosti).
Kako bismo se razumjeli, niti pornografski sadržaj koji uključuje muškarca i ženu ne može biti dostupan djeci (ne bi trebao biti dostupan ni odraslima), tako da se dijete ne može odgajati da je u redu promijeniti na desetke partnera prije braka, ali ga se nikako ne može niti odgajati da je rodna ideologija u redu ili da je istospolni odnos jednako vrijedan bračnom odnosu ili da znače isto. Onaj tko to radi čini zločin protiv čovječnosti.
Ako vam netko kaže kako rodna ideologija i pedofilija nisu povezane, možete mu reći da to nije istina. Perverzija se nadovezuje na perveziju, a i jedno i drugo dolaze s istog mjesta. Drugim riječima, perverzija ne želi uzeti mali prst, nego cijelu ruku.
Dok svaka osoba s istospolnom sklonosti ili rodnom disforijom nije pedofil, većina pedofila (u nedavnim skandalima) imala je istospolnu privlačnost. Zato se ne smiju primati osobe s istospolnom privlačnošću u sjemenište, a kasnije na Bogosloviju! Crkva mora ostati jaka i odlučna po tom pitanju te dodatno ojačati stav. Drugim riječima, Crkva mora naučavati ono što naučava cijelo vrijeme (a tako i radi). U Crkvi isto biva! Što je Bog sagradio i utemeljio, nikada neće propasti.
Rodna ideologija i pedofilija oduvijek idu zajedno i zato što zahtijevaju lažnu slobodu kojom se želi proglasiti dopustivim štogod čovjeku padne na pamet. Oduvijek predstavljaju “ekstravagantni” način života, način života osoba zasićenih normalnim načinom života, pomicanje od normi (što je izlika ili krilatica nekih umjetničkih krugova), potreba bivanja posebnim, činjenja onoga što drugima nije dozvoljeno.
Radi toga velik broj ljudi koji su zaglavili u krugu pakla istospolnih odnosa na ovoj zemlji, zapravo imaju sklonost prema suprotnom spolu i bili su sasvim normalnog ponašanja, ali im je to dosadilo, htjeli su “ekstravaganciju”, nešto novo, propaganda je učinila svoje, teži period u životu tražio je izlaz i to je to. Dva poznatija primjera su pokojni David Bowie i Freddie Mercury (Freddie, odlična glazba!).
Kinsey, koji je postavio temelje seksualne revolucije i pedofilskog spolnog odgoja, dokaz je povezanosti rodne ideologije i pedofilije jer je svoje temelje seksualnog nauka postavio zahvaljujući pedofilskim zločinima. Ne postoji nerazrješivija veza od toga!
Tema je od krucijalne važnosti za vječni život – hoće li osoba u raj ili pakao pa se nadam kako neće biti korištena samo radi promocije i boljeg pozicioniranja političara među biračima.
Što se tiče učenja o spolnosti, djeca trebaju učiti od roditelja, Crkve i onih koji će im spolnost predstavljati kao ono što ona i jest: dar, ljepota, vrijednost, život, dragocjenost.
Što se tiče osoba s istospolnom privlačnošću i rodnom disforijom, oni su vrijedni i zaslužuju život dostojan čovjeka. Da bi taj život ostvarili, trebaju raditi na svom ponašanju i identitetu kako bi se maknuli upravo od toga što im uskraćuje život dostojan čovjeka. Društvo im u tome treba pomoći, a ne ih uvlačiti u veće zlo propagandom, pa ih na kraju, kad ih zalude, šutnuti poput menadžera koji odbaci svog klijenta pjevača kad ovaj pukne i nadrogiran napravi javni skandal, a upravo mu je taj menadžer nabavljao drogu.
Citat kojeg sam najavila na početku članka:
“Moje je mišljenje da su mladi seksualna bića te da sve ranije postaju svjesni seksa zbog sveopće seksualizacije Zapada. Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa imati seks s nekim svojih godina ili starijim, a mislim da mnogi preferiraju starije partnere, to im treba biti dozvoljeno.
Uvjet je da znaju što čine i dobrovoljno pristaju na to. Zato trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život“, ističe Hekma te nastavlja: „ Moj stav prema seksualnom zakonodavstvu je takav da treba progoniti ljude koji zlostavljaju druge – kada se nanesu povrede ili se seks dogodi bez pristanka druge osobe. To možda nije jednostavno definirati ili dokazati na sudu, ali ako ljudi znaju što čine u seksualnom kontekstu, samima će im biti jasnije što znači pristanak, a što odbijanje.
Seks je većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način, umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju. Posebno sam zabrinut za queer klince koji iskorače iz ormara s deset godina, a onda moraju čekati još šest godina da bi im po zakonu bilo dozvoljeno ići vlastitim putem. U međuvremenu su isporučeni heteroseksualnim obiteljima, školama i drugim institucijama. Dobna granica za seks velika je prepreka LGBT emancipaciji.”
Argentina je postala poligon za testiranje i vježbu.
U srijedu, 30. 12. 2020., legalizirala je pobačaj s 38 glasova “za”, 29 “protiv” i jednim sudržanim. Pobačaj je podržao i argentinski predsjednik, deklarirani katolik, Alberto Fernandez.
Ovim novim zakonom, pobačaj je legaliziran do 14. tjedna na zahtjev majke, a svih devet mjeseci u slučaju silovanja ili rizika za život majke.
Zakon koji je dozvoljavao pobačaj samo u slučaju silovanja i rizika za majčino zdravlje (što je vjerojatno bilo široko tumačeno) bio je na snazi od 1921. do sada.
Zagovaratelji ubojstva novih ljudskih bića, uz pomoć Georga Sorosa, odabrali su zelenu boju kao svoj zaštitni znak. Time žele istaknuti poruke zelenog vala (tehnokracija, transhumanizam, komunizam, globalizam i zagovaratelji neimanja djece radi zaštite okoliša). Možda i boju dolara koje su dobili od Sorosa?
Ovim izglasavanjem, Argentina je postala poligon za testiranje. Očekuje se val mržnje prema djeci i u drugim državama Latinske Amerike u kojima pobačaj uglavnom ima status koji zaslužuje: zabranu.
Argentina je država u kojoj je lagaliziran i kao brak okarakteriziran odnos osoba s istospolnim sklonostima. Dopušteno je i posvajanje i udomljavanje djece od strane osoba s istospolnim sklonostima, a i surogatstvo.
Znakovito je kako je ovaj zakon izglasan u vrijeme Božića – rođenja Boga djeteta.
Znakovito je i što je izglasan nakon blagdana Nevine dječice kad se sjećamo nevine djece do dvije godine starosti koje je Herod pobio u Betlehemu. Njegov duh i dah zagađuju i današnji svijet.
Treće, zakon je izglasan u vrijeme kad se svi drugi ljudi moraju pridržavati mjera zatvaranja i distance, a pristaše pobačaja slave po ulicama bez ikakvih pravila i mjera. U 2020. godini puno toga je stalo zbog zaštite života, a evo ovdje se slavi mogućnost ubijanja života.
Otužne su snimke tih izgubljenih, prodanih, pijano-drogiranih ljudi.
Izgledaju tako jadno. Kao izgladnjeli psi. Baš jadno i tužno. Odražavaju sav očaj izgubljene duše.
Za njih se treba moliti kako bi ih Bog preobrazio u ljude iz koje zrači ljepota duše. Kako je Gospa u Fatimi rekla: “Molite se, mnogo se molite i žrtvujte se za grješnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.”
Molimo se za djecu, za njihovo rođenje i sigurno odrastanje.
Molimo se za iskorijenje zločina nad djecom: pobačaja, pedofilije, seksualnog iskorištavanja, pornografije, otmica, trgovine djecom, radnog iskorištavanja, istraživanja na pobačenoj djeci i rodne ideologije… Neka nas u toj molitvi prati i arkanđeo Mihael te sveti Franjo iz Fatime.
Umjesto da se bore i stvaraju radna mjesta, zagovaratelji pobačaja ubijaju djecu pod izlikom “kako ne bi patila” ili “ionako će postati delikventi” ili “teško je” ili “to je moje tijelo”. To su sve laži. Dijete se odgaja. Ne postaje delikventom po rođenju, nego po neodgoju. O gluposti i lažnosti izjave kako je novo ljudsko biće majčino tijelo već je sve rečeno npr. ovdje.
Evo kako izgleda proslava dopuštanja ubojstva 🥺
Pobačaj ubija!
Čovjek je stvoren na sliku Božju.
To znači da ima darovanu vrijednost i dostojanstvo djeteta Božjeg – svet je, jedinstven i ima smisao. Bog ga toliko voli da je dao svoga Sina Jedinorođenca za otkupljenje i spas čovjeka.
Čovjek može umanjiti ili uprljati svoje dostojanstvo. Dobra je vijest da je dostojanstvo povratno. Čovjek ponovno može postati svjestan svoje vrijednosti. Može je obnoviti. Može postati svjestan onoga što radi, a što je ispod njegove časti. Može se podsjetiti što je njegov identitet, odnosno Tko je njegov identitet i što ta istina podrazumijeva.
Ako nešto nije svojstveno Bogu – Stvoritelju čovjeka, kako može biti svojstveno čovjeku – stvorenom biću? Čovjeka ne obilježava njegov grijeh. Moguće je krenuti ispočetka. Bog liječi srca slomljena.
Zdravorazumski, logični, duhovni i znanstveni argumenti govore da istospolni čin nije spolni čin:
Vidjeti definciju spolnog (bračnog) odnosa ovdje.
Moj stav o osobama s istospolnim sklonostim?
Jednak je onom kako Crkva naučava: osoba može imati sklonost istom spolu nastalu zbog nekog loma ili rane, ali to mora prikazati kao svoju žrtvu i mora živjeti čistoću.
Jedno je čovjek, a drugo njegov grijeh.
Spolni nagon je nagon, a ne potreba o kojoj ovisi život. Sklonost istom spolu je samo sklonost, a sklonost je promjenjiva i ne mora se konzumirati.
Taj period kušnje može biti dugotrajan u slučaju istospolne privlačnosti, ali čovjek se može boriti sa svime uz Božju pomoć. To je dobra vijest – uvijek ima mogućnosti povratka, zacijeljenja, pokajanja, odluke. Potrebna je volja i čvrsta odluka. Tada može djelovati Božja milost koja nam je darovana od začeća, a osposobljena sakramentima i sakramentalnim životom.
Sakramentalnim životom – redovitom ispovijedi i svetom pričesti, čovjek dobiva snagu za borbu sa svojim kušnjama, ali da bi milost bila djelotvorna, čovjek mora nešto identificirati kao kušnju, a ne kao opciju koja je prihvatljiva.
S druge strane, homoseksualna i rodna propaganda apsolutno su neprihvatljive jer, koje li ironije, ne promiču dostojanstvo osobe s istospolnim sklonostima, nego protunaravno ponašanje, ponašanje suprotno od onoga kako je Bog zamislio, ponašanje koje nije dostojno čovjeka, ponašanje iznad kojeg se čovjek treba izdići.
Takva propaganda čini zlo upravo osobama s istospolnim sklonostima jer im ne prikazuje vrijednost, ljepotu i dostojanstvo koje imaju kao djeca Božja, nego ih guraju preko ruba, u propast, poput duhovnog ili stvarnog samoubojstva. Ako nekoga voliš, želiš mu (vječni) život, a ne smrt. Ja mislim da osobe s istospolnim sklonostima vrijede i zaslužuju smislen život, kao i osobe sa sklonosti prema suprotnom spolu.
*pod spolnim činom podrazumijevam bračni čin
Iz Katekizma Katoličke Crkve (KKC, 2357-2359)
ČISTOĆA I HOMOSEKSUALNOST
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje (103). Predaja je uvijek tvrdila da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«(104). Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.
103 Usp. Post 19, 1-29; Rim 1, 24-27; 1 Kor 6, 9-10; 1 Tim 1, 10.
104 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dekl. Persona humana, 8: AAS 68 (1976) 85.
Spolni odnos u duhovnom smislu je otajstvo, sakrament – vidljivi znak nevidljive Božje milosti.
Spolni odnos je kreativna snaga dana muškarcu i ženi od Boga kako bi u bračnom činu mogli biti su-tvorci novog čovjeka. Umjesto da Bog sam stvori svakog od nas, dio svoje snage darovao je mužu i ženi.
Nadalje, u duhovnom smislu, svaki muž predstavlja Krista, a svaka žena crkvu. Krist je glava crkve pa je tako muž glava žene. Ne u pogledu i smislu dominacije, nego u pogledu žrtve! Krist je dao sebe za svoju crkvu. Tako treba i muškarac.
Spolni odnos u tjelesnom smislu je spolni čin u kojem, uslijed spolnog uzbuđenja, u ljubavnom zagrljaju žene i muškarca, dolazi do ulaska penisa (muškog spolnog organa), u rodnicu (ženski spolni organ), uz izbacivanje (ejakulaciju) sjemenske tekućine (sperme) iz penisa u rodnicu.
Kako bi spolni (bračni) odnos bio u potpunosti definiran, on je slobodno predanje (sebedarje) muškarca ženi i žene muškarcu u/iz ljubavi s otvorenošću prema životu koji izravno obuhvaća spolne organe muškarca i žene.
Glavne komponente spolnog odnosa:
2. duhovno-psihička
Zaključno, zdravorazumski i logično rečeno, spolni (bračni) odnos mora uključivati:
Bračna postelja je oltar. Kako se na žrtveniku (oltaru) u crkvi vrši spomen čin na Isusovo darovanje svim ljudima, tako se na bračnoj postelji muž i žena daruju jedno drugome u slobodi i ljubavi. Primijetite kako oba čina imaju komponente trajnosti, slobodne odluke i ljubavi.
*pod spolnim odnosom podrazumijevam bračni odnos. Izrazi koji se još koriste, ali su nekako krnji su: seks, vođenje ljubavi
Ovo je kratki članak o umjetnoj oplodnji, a informacije navedene ovdje, objavljivala sam u drugim člancima ili dijelovima unazad nekoliko godina.
Istine radi, umjetna (potpomognuta) oplodnja ne bi trebala biti dostupna ikome. Nijedan čovjek nema pravo “proizvesti” ljudsko biće i pogaziti Božju volju, ali kako mi, katolici, imamo najveći moralni autoritet za slijeđenje – samog Božjeg sina, obraćam se katolicima.
Kronološki postavljeno, umjetna (potpomognuta) oplodnja je moralno nedopustiva za katolika (kršćana):
Ovo su moralni (duhovni) i psihički razlozi.
Vjerojatno postoje i zdravstveni (fizički) jer toliko invazivni napad na prirodno stanje ne može biti bez posljedica. Jedna tableta paracetamola ili ibuprofena ima posljedice pa je logično da ih ima i ovaj postupak (npr. prekomjerna stimulacija jajnika za stvaranje više jajnih stanica jer se u jednom prirodnom menstruacijskom ciklusu oslobađa samo jedna jajna stanica).
*Da, djeca začeta umjetnom oplodnjom imaju jednako dostojanstvo i vrijednost jer su ljudska bića. Nemoralan je način njihobog dolaska na svijet, a ne oni.
**Ne, djeca začeta izvan braka nisu manje vrijedna od onih začetih u braku, ali ste im oduzeli duhovnu stvarnost Božje volje i ljepote (što brak i bračni čin jesu) koja je namijenila čovjeku dostojanstven dolazak na svijet. Drugim riječima, odabrali ste opciju koja nije dostojna nastanka novog ljudskog bića jer je Bog nije zamislio takvu. Zato to i jest grijeh – protivljenje ili odabiranje suprotnog od Boga (Božjeg načina). S druge strane, ako dođe do trudnoće izvan braka, ono na što nikako ne smijete pomišljati je pobačaj. Novi ljudski život je Božji dar i moramo ga prihvatiti s ljubavlju jer on nije kriv za našu pogrešnu prosudbu niti smije platiti svojim životom. Zagrlite život, pokajte se, promijenite ponašanje i način života, živite moralno i bit će sve dobro. ☺️💪✝️
Razliku između spolova obrađivala sam u puno tema na blogu, a usputno ih spomenem i u drugim člancima.
Iskreno govoreći, nekad se osjećam glupo što pišem o razlikama jer su logične, a logično je samo po sebi kako mora biti razlike jer bismo inače bili stvoreni u jednom spolu. Onda me neki ljudi podsjete kako je to logično meni te da se to danas ne podrazumijeva pa onda moram napisati još neki članak.
Muškarci i žene različiti su po svim dimenzijama koje čine čovjeka.
To je najvidljivije po fizičkoj dimenziji u čiju je svaku stanicu upisan gen za spol, ali se nikako ne smiju zaboraviti psihička i duhovna dimenzija, kao ni njihovi poddijelovi socijalna i intelektualna razina. Po svim ovim dimenzijama, muškarci i žene različito reagiraju i djeluju. Pod utjecajem spolnih hormona, koji su različiti kod m i ž, i mozak djeluje različito jer se različito i razvio (oblikovao).
Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika, kao i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.
Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom. Društvo se bavi e-trgovinom, a na njegovom čelu je mlada, udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).
Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine se o sinu i kućanstvu. Meni, koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, ovo je naopako i neprirodno, a i vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu, tj. ne bih pristala biti u takvom odnosu. Moram priznati kako ne znam bih li mogla biti samo žena i mama, ali ovakav scenarij mi je neprihvatljiv.
Ono što moram reći je i kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao. Možda je on htio ostati doma.
Uzevši u obzir urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom situacijom.
To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to, taj spolni odnos i taj muškarac, ništa ne znače, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo i kojeg ne bi zamrzila da se nije upustila u jednonoćnu avanturu.
Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja psihičko-duhovne posljedice – i kod muškaraca i kod žena, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije.
Kao i u fizičkom dijelu, tako i u emocionalnom, žena ne može izbjeći urezivanje muškarca zauvijek. U slučaju bračnog odnosa, to biva plodonosno. U slučaju izvanbračnog odnosa, to postaje ženin uzrok mržnje prema muškarcima jer osoba, koja je ostavila takav trag na njoj, odlazi od nje – bilo njezinom ili njegovom voljom.
Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je preuzela mušku ulogu, a uz to je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati. Muža je svela na dadilju, psića, “mamicu i domaćicu”.
Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.
Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko, jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda s olakšanjem, razgovarala te dijelila poslovne i privatne situacije s njim pa su postali prijatelji.
Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).
Što se dogodilo?
Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom. Njima je iskazivala poštovanje, a njezin muž prevario je nju s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub. Jasno je kako su oboje i duhovno pogriješili.
U okolnostima u kojima muž nije bio bitan ni po jednom kriteriju svojoj ženi i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti. Bilo je znakova kako će se to i dogoditi.
Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da vozač, koji misli da kontrolira situaciju, nema pojma o tome.
Muškarčev postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.
Zašto?
Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.
To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti.
Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi.
U isto vrijeme, žena mora naučiti izražavati poštovanje prema muškarcu i ne mamiti ga na tanak led.
(Dodatak: muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu i želi se, npr., baviti nekim zanimanjem gdje je više žena. Žena je i dalje žena, iako je zanima i profesionalno ostvarenje ili je sportski tip. Bez brige! Niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.)
Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem pa to trebaju naučiti.
To je danas ogroman izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice” ili da njeguju frajerski stil odijevanja (katastrofa od neukusa, sterilnosti i ružnoće. O tome više ovdje i ovdje). Žene se trebaju boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga.
Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao uporabni predmet odbačen po upotrebi – nakon seksa za jednu noć, abortivne tablete za hitnu kontracepciju ili nakon noći provedene našmrkana na koki.
Isto vrijedi i za muškarca.
Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.
Muškarci i žene nikada neće biti jednaki jer su različiti. Stoga se ne mogu ni ponašati na isti način. Oni imaju jednaku vrijednost i dostojanstvo. Zato mogu prepoznati tu vrijednost i stvorenost na sliku Božju jedno u drugome. Različiti su kako bi se nadopunili.
Životinje nemaju duhovnu dimenziju pa i ne prepoznaju vrijednosti jedni u drugima. One imaju samo nagon za preživljavanjem pa i djeluju po tom nagonu.
E, sad. Grozan je muškarac ženskaroš, ali je još gora žena koja se tako ponaša. Zašto? Jer su žene tako pogazile ne samo moral, nego i svoju prirodu.
Svatko poput gđe Veljače, gđe Sarnavke, dr. Lepušića, gđe Gemov, gđe Benčić, gđe Clinton, para Obama, g. Sorosa, gđe Markle de Sussex, gđice Thunberg, g. Štulhofera … tko vas uvjerava kako možete sve bez posljedica ili kako vi kao žena nećete biti krivi za posljedice jer ih ne morate snositi i jer će se uvijek naći neki “glupi” muškarac na kojeg je potrebno svaliti krivnju, jako, jako, jako vam laže.
Nitko ne može raditi što želi bez posljedica.
Ljubav je briga i odgovornost za drugu osobu, a sloboda nije činiti što želimo, nego što je ispravno prema moralnim zakonima. Svatko odgovara za svoja djela i propuste te čovjek ne može živjeti tako da svoju odgovornost prebacuje na druge i da je uvijek kriv netko drugi (od banke, bogataša, siromaha, politike, doktora, susjeda, dečka, supruge …). Imamo dušu i moramo biti itekako odgovorni, ali postoji i odgovornost u odnosu na poruku koju šaljemo i utjecaj koji imamo.
Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla! Apsolutno odbacujem opasne teze kako su muškarci krivi za sve i da trebaju snositi posljedice i za ono za što nisu krivi.
Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično.
Muškarci i žene ne mogu se zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!
Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak, raskomadali bi muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust – emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Branili bi ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.
Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma jer kako se usuđuje koristiti dobivene talente za posao, ali čini mi se kako su danas glavne struje mržnje i uništenja braka i obitelji feminizam, rodna ideologija i permisivni odgoj u kojem je dijete car kojem se mama i tata klanjaju. Feminizam i šovinizam su zle i otovne stranputice u propast.
To je zato što takvi ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema. Rješenje je priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku okrećući se onome što brak jest: otajstvo.
Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života. Kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.
Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.
Ne znam zašto bi emocionalno nasilje koje neke žene rade nad muškarcima bilo manje ozbiljno od fizičkog nasilja kojem su skloniji muškarci. Muškarci nisu krivi za sva zla svijeta i ostavite ih na miru.
Zato se razlike među spolovima moraju cijeniti, poštovati, čuvati i njegovati s ljubavlju. Udvaranje kao oblik iskazivanja simpatija prema drugoj osobi je u redu, nezaobilazno i ima pozitivni predznak, dok zavođenje ima negativni predznak jer ima za cilj laž (pokušava nešto prodati), navlači osobu (mami, osjetilno izaziva iz tko zna kojeg razloga) i koristi seksualnost za ostvarivanje različitih ciljeva.
To nije svrha spolnosti/seksualnosti.
Spolnost je dar za iskazivanje ljubavi i stvaranje novog života (NEODVOJIVOST tih dviju svrha), a ne potrošna roba ili potrošni instrument. Ako vam to nije cilj i ne radi se o tim okolnostima, onda uništavate svoj život, tuđi život i cjelokupno društvo, bili vi muškarac ili žena, jer zlorabite spolnost.
Naš identitet je toliko upisan u našu spolnost da se raspadaju osobe, brakovi i obitelji kad se ona zloupotrebljuje (kontracepcijom, zavođenjem, pobačajima, vanbračnim odnosima, seksom za jednu noć, isprobavanjem različitih spolnih nastranosti, rodnom ideologijom, nevjerom, pornografijom, uzastopnim monogamijama …).
Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku.
To je poruka koja je uistinu u redu i koju današnji filmovi ne žele (oni bi odmah podebljali rastavu), ali ne mogu se složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila. Ta poruka ne prolazi (bar meni).
Završno rečeno, muškarac i žena moraju raditi na svom braku i odgajati djecu sa svojih prirodnih pozicija. Vrtića je previše.
Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drukčijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli.
Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.
U onoj mjeri u kojoj žene nisu krive za sva zla svijeta, u jednakoj mjeri nisu ni muškarci. Apsolutno je nedopustiva praksa feminizma te švedskih i hollywoodskih m-ž odnosa.
Objavljeno: 12. prosinca 2017.
Ovaj članak govori o transhumanizmu, odnosno progresivizmu ili o stvaranju svijeta u kojem je čovjek suvišan.
Čovjek je dostigao razinu razvoja nakon koje može samo strmoglavo pasti. Dokaz za to sve su veće gluposti i zla koja čovjek, i pod okriljem znanosti, tehnologije i napretka, radi. Odmah na početku potrebno je reći i kako će Božja biti zadnja jer je On zauvijek pobijedio, ali problem sa zlom je u tome što, iako uvijek gubitnik, povuče sa sobom puno ljudi.
Razum i mudrost darovi su Duha Svetoga kako bi čovjek, bar djelomično, mogao shvatiti Božji smisao i naum.
Zbog toga se i praktični katolik u svome životu oslanja na te darove. Ima ljudi koji nisu vjernici, ali poštuju narativni zakon i načela razuma pa se u nekim djelima poklapaju s praktičnim vjernicima. Ipak, vjernik, u suradnji s Duhom Svetim i živeći ono što naučava Katolička Crkva, ima veći pristup Istini, mudrosti, razumu i, posljedično, smisleniji život. Zašto? Zato što je Bog za njega i otkupiteljski otac, a ne samo otac koji ga je stvorio.
S obzirom da su razum i mudrost dar Duha Svetoga, oni su neovisni o titulama, razini obrazovanja i društvenom statusu. Zbog toga postoje i primjeri ljudi s titulama, a bez zdravog razuma, kao i onih bez titula, a koji savršeno razumiju kako bi sve trebalo funkcionirati. Nažalost, radi fiks ideja ovih prvih koji dobiju sve društvene impulse i promociju, nastradaju i ovi drugi.
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
papa emeritus Benedikt XVI.
Bezuman ili nerazuman čovjek odbacuje nešto što dobro funkcionira samo kako bi sebe proglasio novim uzorom i iskočio iz skupine. To može činiti i svojom glupošću koja želi pomaknuti i logiku i zdravi razum i istinu po kojoj sve dobro funkcionira.
Je li smisao života imati pametni, sterilni životni prostor (tehnologija+skandinavski dizajn = ja ga stvarno ne volim), posao sa stručnim usavršavanjem do kraja života, transhumanog robota kao partnera i odanost poslu, umjesto Bogu, bračnom sudrugu i obitelji?
Probajte pa ćete vidjeti kako nije.
Najjadnije od svega je što kreatori novog digitalnog doba svojoj djeci uopće ne daju pristup proizvodima i uslugama koje su proizveli. To vam je činjenica, kao što je i ona kako kreatori rodne ideologije i kulture smrti svoju djecu spreme na sigurno u privatne škole (često puta privatne katoličke škole!) ili da vlasnici poljoprivrednih konglomerata i proizvođači GMO hrane jedu organsku hranu s lokalnih tržnica/lokalnih proizvođača.
Ništa što gazi Božji smisao ne može donijeti dobro. Ako vjerujete Bogu i živite po Njegovom smislu, to vam ne treba tumačiti nikakav bioetičar, filozof, psiholog, dr. sc., komunikolog, ekonomist ili… jer vam je sasvim jasno.
Nitko me ne može uvjeriti da je transhumanizam i digitalna transformacija u opsegu koji se danas gura dobra. Ne postoji ni teoretske šanse kako je to dobro, a kako ne bi sve ostalo na teoriji, to potvrđuje i praksa.
To vam je kao kad se najsretnijim nacijama proglašavaju stanovnici država s najvećim stopama samoubojstava (Danska, Island, Skandinavske države); one koje imaju plan istrjebljenja ljudi s Downovim sindromom od začeća (Island, Danska) ili one koje imaju poremećene muško-ženske odnose pa je poželjnija postala svaka devijacija, nego brak (Skandinavske države, Island, Danska, SAD, Velika Britanija, Nizozemska).
Za početak, želim se pozabaviti pojmovima progresivnost i nazadnost.
Ako bismo napustili uobičajeno tumačenje progresivnosti i nazadnosti, onda bih rekla kako je, zapravo, nazadno ne vjerovati u Boga jer, uz svo znanje o kretanju čestica, funkcioniranju svijeta, potpunoj usklađenosti rada ljudskog organizma i sl., smatram nazadnim smatranje da se sve to odvija slučajno, samo po sebi i da iza toga ne stoji Bog. Drugim riječima, tko je stvorio i napravio tako da vrijede npr. zakoni fizike? Netko mora stajati iza onoga što se naziva gravitacija. Vjerovati da je Zemlja sasvim slučajno pozicionirana tu gdje je pozicionirana, da je ono što zovemo gravitacijom tako postavilo samo sebe ili da su se stanice u čovjeku posložile sasvim slučajno tako da sve funkcionira savršeno nazadno je. Ja uvažavam svaki zakon gravitacije, geografska i dr. saznanja, ali iza svega toga što smo mi definirali pojmovima stoji Bog.
Nastavno na to, neuvažavanje ljudskog dostojanstva od prirodnog začeća do prirodne smrti i neživljenje prema istinama o čovjeku čini mi se nazadnim jer je život po nagonima nazadan s obzirom da vraća čovjeka na primitivnu razinu.
Čisto da možete malo razmisliti o čemu se radi: progresist u suštini unazaduje čovjeka jer ga baca na primitivnu, nagonsku razinu s obzirom da mu oduzima istinu o njemu samome kao o biću kojeg je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. To je nazadno, iako to progresist oblači u novo ruho, u novi model sukoba. Zar ne? Ako vas netko uvjerava da se trebate ponašati nagonski poput majmuna jer možete što želite, a vi znate da ste čovjek, onda to nikako ne može biti napredno, nego nazadno.
Kako bismo izbjegli zabune, vraćam se na uobičajenu podjelu. Meni je svejedno hoće li me ubaciti u kategoriju nazadnih ili progresivnih. Sva apsurdnost progresivizma kao diktature bez pokrića, progresivizma samo radi progresivnosti, dobro je sadržana u citatu ispod koji je primjenjiv na sva društvena kretanja.
“Progresist je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”
G. K. Chesterton
Drugim riječima, progresivizam u velikom broju slučajeva vrijeđa zdrav razum i logiku (zadržavam se samo na njemu kako bi članak bio bliži svima). Poslušajte i promotrite neke progresivne ideje koje su se realizirale ili koje se žele realizirati i pogledajte rezultate koje ostavljaju. To nema veze ni sa zdravim razumom, a pogotovo s moralom ili Bogom.
Ipak, prije svega, potrebno je istaknuti istinu: Bog je Gospodar svijeta i vremena, života i smrti. Čovjeka je stvorio na svoju sliku i priliku i on predstavlja Njegovo najsavršenije djelo. Nikakav stroj ne može zamijeniti čovjeka jer, ono što ima čovjek, stroj nikada neće moći imati. To je duša, a nju daje jedino Bog. Čovjek ne može izmisliti ni čačkalicu koja se ne slomi pa nikada neće biti gospodar svijeta niti imati kontrolu.
Ono što će za nekoliko godina predstavljati čovjekom (robot s usavršenom umjetnom inteligencijom) nikada neće biti čovjek. Zašto? Zato što je čovjek biće koje nastaje začećem tijekom izraza ljubavi (bračnog odnosa) između muža i žene u kojem Bog, u trenutku začeća, udahnjuje dušu tom novom ljudskom biću. Samo čovjek ima dušu, a samo Bog može pozvati čovjeka u život. Stoga, slobodno isključite napon struje robotima s koliko god savršenom inteligencijom bili i ištekajte ih. Nemamo moralnu obvezu prema njima, iako će glavne struje uskoro početi govoriti drukčije kako bi stvorile privid zamjenjivosti čovjeka – potrebu sklapanja robota, a ne potrebu rađanja djece.
Potrebno je problematizirati i neka znanstveno-medicinska dostignuća koja zahtijevaju kršenje morala: kloniranje, lijekove dobivene od dijelova pobačene djece ili drugim nemoralnim postupcima, molekularne postupke koji utječu na DNK, pobačaje, umjetnu oplodnju, prenatalna testiranja, intervencije na genima prilikom umjetne oplodnje (“savršene bebe”, “bebe po narudžbi”), vazektomiju, podvezivanje jajovoda, kontracepciju… Mislim da svim tim postupcima čovjek pomalo postaje transhuman.
Je li zdravorazumski oblikovati svijet tako da će u njemu upravo čovjek postati višak?
Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica kad se osobi otme privatnost i njezina intima? Pogledajte primjere oko sebe.
Je li zdravorazumski očekivati kako se neće povećati stope depresije i samoubojstava ako čovjeku oduzmete posao (rad/obveze) koje su mu potrebne da bi se osjećao korisno i vrijedno te koristio Bogom dobivene talente ili ako preoptereti svoje umne sposobnosti na tisuću i prvom stručnom usavršavanju kako ne bi izgubio posao od robota? Čovjek nije stvoren samo za posao. On ima puno dublju i ljepšu svrhu i smisao.
Je li zdravorazumski ograničavanje broja ljudi na svijetu jer smo kao tako veliki zagađivači, dok se povećava i potiče veći broj pasa i smeća od tolikog broja tehnoloških uređaja, baterija ili vatrometa?
Je li zdravorazumski ograničavati broj ljudi na svijetu, dok se razvijaju transhumani roboti?
Je li zdravorazumski očekivati od transhumanog robota da bude novi čovjek?
Je li zdravorazumski poticati i pomicati svijet u smjeru sterilnosti, egzaktnog sterilnog plana pri čemu će duša i emocije biti nepoželjni (visoka intelektualna inteligencija, nikakva socijalna inteligencija) pa ćemo morati “tražiti dopuštenje i društveni konsenzus” ako želimo imati djecu, ako želimo voditi ljubav sa svojim mužem ili ženom jer će nam umjetna inteligencija reći da to nije dopustivo s obzirom da je kvota djece za taj kvartal ispunjena, da nam dodatno znojenje nije potrebno jer smo se iznojili trčeći kroz hologram šumu, razina dopamina je zadovoljavajuća te nije preporučljivo vođenje ljubavi jer nam ne treba dodatna doza?
Čini vam se smiješno? Pogledajte koje aplikacije već sada koriste ljudi oko vas.
Ako se želite škakljati s djecom na livadi ili se želite najesti trešanja koje vam neće dostaviti robot u obliku tablete, nego ćete ih vi nabrati sa svojom djecom s drveta, umjetna inteligencija bi vam mogla reći da je to gubljenje vremena jer je efikasnije i efektivnije popiti tabletu, djecu eutanazirati (zašto biste mjerili vrijednost dušom i vrijednošću novog ljudskog bića? Trebate biti efektivni, efikasni i sterilni) i vratiti se razvoju nove komponente za tog robota koji vam je to rekao.
Je li zdravorazumski razvijati dobivanje biogoriva od uljane repice ili neke namirnice koja bi trebala služiti kao hrana za ljude uz ovoliki broj gladnih?
Je li zdravorazumski očekivati neimanje posljedica upotrebe kontracepcije?
Je li zdravorazumski očekivati kako način života roditelja neće utjecati na dijete od začeća pa nadalje?
Je li zdravorazumski očekivati kako pobačaj neće ostaviti fizičke, psihičke i duhovne posljedice na majku, oca djeteta, njihovu interakciju i odgoj druge djece?
Je li zdravorazumski očekivati kako će čovjek ostati isti ako stvarni kontakt s ljudima zamijeni društvenim mrežama i strojem? Zašto je onda povećan broj psihičkih oboljenja u situacijama socijalne izolacije?
Je li zdravorazumski očekivati kako će osoba moći biti zdrava, zrela i odgovorna ako nema nikakve granice?
Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica zbog organizirane seobe naroda prema Europi?
Je li zdravorazumski očekivati konačni napredak Hrvatske ako mediji zastupaju mišljenja drugih država jer, za svaki događaj u Hrvatskoj, za mišljenje pitaju stanovnike drugih država? Koga briga što KK iz BB-a misli o događaju u RH?
Je li zdravorazumski očekivati napredak RH ako “neprofitne” udruge djeluju kao agenti stranih tijela na području RH?
Je li zdravorazumski očekivati blagoslov i blagostanje u RH ako su mito i korupcija normalni oblici postupanja građana?
Je li zdravorazumski očekivati blagoslov bez Boga i siguran život bez suvereniteta? Čudim se ljudima koji uzimaju Singapur za primjer globalnog sela, a istovremeno ne shvaćaju kako Singapur vodi suverenističku politiku te neće prihvatiti ništa, vanjskopolitički i ekonomski, što nije dobro za njegove stanovnike. Singapur je to što jest jer vodi suverenističku, a ne globalističku politiku.
Je li zdravorazumski smatrati i poticati bitcoin kao super otkriće nove valute? Radi se o čistoj Ponzi shemi. Ako nemate nikakvo znanje o ekonomiji, zdrav razum bi vam trebao reći kako bitcoin nije normalna i zdrava pojava, a samim time ne bi trebao imati niti mjesto u društvu.
Je li zdravorazumski očekivati odrastanje u zdrave odrasle ljude onih beba i djece čiji roditelji narcisi lijepe njihove fotografije po društvenim mrežama uz puno ### kako bi dobili besplatnu hranilicu, odjeću za dijete ili usisivač i epilator za dugotrajno uklanjanje dlačica, uopće ne razmišljajući o tome što zapravo rade? Zato je ispravan odgoj jako bitan. Na kraju će to dijete biti krivo kad ono njih proda kad ostare i objavi sliku na društvenim mrežama s #dajmoroditeljeudom s obzirom da je imalo takav uzor. Brrrr!
Je li vama prihvatljivo nadziranje svakog vašeg koraka? Mislite li da je normalno to što mala grupa ljudi ima pravo vašeg nadziranja? To vam nije kršenje slobode? Meni jest i to smatram nedopustivim. (Naravno da koristim internet, pametni mobitel i laptop – ali nemam društvene mreže. Neću npr. kupiti pametni sat i objaviti rutu vježbanja na internetu niti će mi aplikacija mjeriti kilometražu. U principu, na mobitelu su mi dovoljne mogućnosti zvanja + jedna aplikacija za dopisivanje i SMS + blog).
Ništa od navedenog nije zdravorazumski. Ništa od navedenog nije ni moralno ili po Božjem planu. Ti koji potiču svijet bez Boga, na način suprotan onome kako ga je Bog zamislio te suprotno zdravom razumu i na štetu čovjeka, poslužit će kao korisne, krpene lutke većim interesima zla. To je slično kao što podupiratelji g. Sorosa služe kao krpene lutke njemu i njegovom vlasniku.
Svi argumenti zdravog razuma na strani su praktičnog katolika bez obzira kojim se područjem bavio. Promicati nešto novo samo zato što je novo bez zdravog razuma, morala, argumenata, posljedica te neuvažavajući antropološke istine i uništavajući identitet, rezanje je grane na kojoj sjedite. Prije ili kasnije postat ćete preteški i grana će se odcijepiti. Pri tome se javlja veliki problem – nećete pasti samo vi, nego ćete povući sa sobom i druge, a to ostavlja vaše ruke krvavima od uništenih života koji vape u nebo. Posljedice djela ostaju i nakon pokajanja. Ne znam što bi vas moglo obeshrabriti ako vas to ne plaši, ali možda vam se dijagnoza narcisoidnog psihopata čini ipak koliko-toliko strašnom?
Kako KC uvijek ispadne u pravu i kako se sve ono što KC naučava na kraju pokaže jedino ispravno i točno?
Zato što slijedi Božji nauk, a svijet i čovjeka ipak poznaje jedino Bog Stvoritelj te, ako čovjek ne radi po Božjem, sve ode krivo. Tko petlja s Božjim postavkama na moralnom području i istini, ne može proizvesti ništa točno ili dobro.
Na primjer, Crkva oduvijek uči kako je kontracepcija i umjetna oplodnja moralno neprihvatljiva, kako je bludnost (u koju spada i pornografija) uništavalačka i moralno neprihvatljiva jer vode u duhovnu smrt.
Znanost je tek sada pronašla način i potvrdila kako je to točno i za fizičku i psihičku dimenziju – kontracepcija smanjuje plodnost, drastično povećava rizik od raka i psihičkih oboljenja; pornografija mijenja fizički izgled mozga; MPO ostavlja djecu nastalu tim postupkom s velikom vjerojatnošću psihičkih oboljenja zbog boravka na -192 C u dušiku u mračnoj komori, umjesto u majčinoj utrobi (prenatalna psihologija).
Potvrđeno je sve ono što Crkva, s moralne strane, naučava da nije dobro, a to je logično jer je čovjek osoba (duša, duh i tijelo) i ako se nešto događa na jednoj dimenziji, pogađa cijelog čovjeka, nerazdvojivo je od cijelog čovjeka. Ako se prejedete slatkog, suludo je očekivati, a nadam se i da ne očekujete, kako nećete povraćati. Ako bacite atomsku bombu, dobro znate da ćete pobiti stotine tisuća ljudi, genetski uništiti nekoliko pokoljenja te zagaditi prostor.
Vjernik to zna i vjeruje, a poštenog nevjernika u to uvjere rezultati objektivnih znanstvenih istraživanja, a objektivna znanstvena istraživanja su ona u kojima znanstvenik financiran od strane GMO proizvođača ne donosi zaključke kako je GMO zdrava i dobra alternativa hrani. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane Billa Gatesa ne tvrdi kako su kotracepcija i prisilna sterilizacija ispravna i moralna metoda. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane skandinavskih država ne tvrdi da su rodna ideologija, seksualne “slobode” i liberalni odgoj ispravan i moralan put (jer ih demantira njihovo devijantno društvo i najveće stope silovanja) itd.
Kakvu god čovjek imao ideju, ona će se, prije ili kasnije, pokazati pogrešnom ako ta ideja ne slijedi Božji nauk, Božji moral i smisao. Samo je pitanje cijene 😓.
Bog je Gospodar svijeta i Gospodar života i smrti. Na kraju je uvijek po Njegovom.
Što se tiče transhumanizma, mislim kako će neke sklopke pregorjeti i to sasvim opravdano. Granica je odavno prijeđena, a prva pojava koja je trebala biti zaustavljena su kontracepcija, pobačaji i umjetna oplodnja. Onaj tko ne razumije zašto kontracepcija ili umjetna oplodnja nisu u redu, neće razumjeti ni zašto je nedopustivo stvaranje beba po narudžbi. Mnogi se ne bi složili s time pa će reći da je kontracepcija jedno (dopušteno), a bebe po narudžbi drugo (nedopušteno), ali smatram kako su u krivu. Počelo i jednog i drugog je jednako.
* nije potrebno napominjati kako se razumna količina uređaja i tehnologije koji nemaju moralni prijestup preporučuje, korisna je i predstavlja razvoj u svom izvornom, ispravnom obliku.
+ jednako tako, nije potrebno napominjati kako se izum parnog stroja, pomične vrpce, zavarivača ili motora s unutarnjim sagorijevanjem i sl. izumi ne mogu usporediti s onim što tehnologija radi danas. Ti izumi nisu bili transhumani i nisu napadali čovjekovu dušu i istinu o njegovu identitetu
+ istina je kako je Katolička Crkva jedina uvijek bila za ispravni razvoj. Uvijek je bila predvodnica, kako u moralnom učenju, tako i u znanosti: nova otkrića, postignuća i napredak, ali poštujući moralna načela. Svećenici i znanstvenici katoličkih institucija stoje iza najvećih znanstvenih otkrića
Ovaj dokumentarni film toliko je depresivan da ga nisam ni pogledala cijelog, ali prikazuje kako izgleda život bez Boga, odnosno kad čovjek sebe proglasi bogom. To je to bez uljepšavanja. Bljak!
Film možete pronaći s prijevodom na hrvatski pod nazivom “Švedska teorija ljubavi”, a prikazan je i na ZagrebDox-u 2015.
Netko je film jako dobro sažeo kao “‘Švedska teorija ljubavi’ – kako biti napredan i umrijeti sam”. Sva prava sažetka idu autoru.
Članak 14. Istanbulske konvencije
Objavljeno: 7. pro 2014.
Primjena kontracepcije svodi čin žene i muškarca na odnos kakvog imaju dva muškarca ili dvije žene, a u odnosu na ljubav, taj čin koji bi trebao biti odraz ljubavi, svodi se na sebičnost jer se osoba okreće sama sebi i ne daje se u potpunosti drugoj osobi.
Kontracepcija je bila jedan od argumenata za legalizaciju istospolnih “brakova”. Protuprirodno je i moralno neuredno koristiti kontracepciju kako bi se prevario dar plodnosti. Tada govorimo o oholosti i sebičnosti, a to je Luciferov pad.
Ljubav je slobodna, voljna odluka i slobodno sebedarje jedne osobe drugoj. Te slobode nema prilikom upotrebe kontracepcije jer se njome osoba brani od druge osobe, brani se od drugog dijela osobe, ne želi jedan dio te osobe. Kontracepcija poručuje kako osoba ne želi drugu osobu u potpunosti, da joj ne vjeruje u potpunosti, da je ne ljubi pravom ljubavlju jer, da je ljubi pravom ljubavlju, ne bi postavljala uvjete i prepreke toj ljubavi. Kontracepcija jako dobro i vizualno naglašava te uvjete i prepreke.
To bi trebala biti ljubav?
S obzirom da to nije ljubav, radi se o čistoj sebičnosti (egoizmu) te osjetilnom i osjećajnom subjektivizmu.
Radi se o sebičnosti jer osobe jedna u drugoj vide samo spolnu vrijednost koja treba poslužiti za zadovoljenje vlastite ugode. Tako se osobe doslovno pretvore u objekt koji ima samo tu karakteristiku koja je prepoznata jer treba poslužiti za zadovoljenje osjetilne ugode. Zato je kontracepcija moralno neprihvatljiva. Ona stvara krivotvorinu ljubavi. Ona stvara laž, komociju i neodgovornost.
Ljubav je i odgovornost za drugu osobu. Voli li vas netko ako narušava vaše zdravstveno stanje (fizičko, psihičko i duhovno)?
Bog je ljubav, a ljubav stvara. Bog je tvorac života, gospodar života i smrti. On želi čovjeka kao su-tvorca novog života te mu je zato i rekao da se plodi i množi, ali odluku o životu i smrti nema pravo donijeti čovjek. Bog je stvoritelj svega pa i novog života, a čovjek može samo sa zahvalnošću prigrliti mogućnost sudjelovanja u tome. Tijelo je hram Duha Svetoga, a Duh Sveti je ljubav, stvaralačka snaga i krecija, a ne destrukcija.
Evo stava KC na samom početku teksta: kontracepcija u bilo kojem obliku i načinu je moralno neprihvatljiva za katolike, a njezina upotreba je teški grijeh i zabrana sakramentalnom životu jer je ljubav kreacija, a ne destrukcija.
Ako baš želite: kontracepcija je moralno neprihvatljiva jer je Bog tako rekao, a to je rekao načinom na koji je stvorio svijet, time kako ga je zamislio, a to govori i antropološkim istinama o tome tko je čovjek i koji je njegov smisao života.
Gotovo redovita reakcija velikog broja ljudi kada Crkva podsjeća i ističe ispravni stav o bioetičkim pitanjima je: “Otkud Crkvi pravo da se petlja u ta pitanja? Otkud Crkvi pravo da se petlja u moj krevet, moje pravo na izbor i moje odluke? Neka se drži oltara i bavi se svojom zadaćom!”
Ono što ti ljudi ne razumiju je da se u svim tim slučajevima Crkva i bavi svojom zadaćom, radi točno ono za što je nadležna i na što je pozvana. Crkva se ne petlja u vaš krevet i vaša prava, nego naučava istinski nauk za dobrobit čovjeka, a koji je u službi Istine. To što su ljudi skloni Istinu prilagoditi samima sebi iz razno raznih razloga i dobiti “istinu” te se obmanuti lažima, to je druga stvar. Naravno da u tom slučaju čovjeku smeta Istina i onaj tko je govori.
Papa Pavao VI. objavio je encikliku “Humanae Vitae”1968.
U godinama prije objave enciklike, na Papu je vršen pritisak od strane interesne skupine koja je obilato financirala programe kontrole rasta stanovnika. Neslužbeni predstavnik te interesne skupine, a koja je danas više nego ikad aktivna po pitanju kontrole rasta populacije, pripadnik američke naftaške poduzetničke obitelji, došao je u posjet Papi s nadom da će Papa promijeniti temeljni nauk Katoličke crkve, odustati od naučavanja da je brak neraskidiva veza dvojakog značenja: otvorenosti prema životu i izraza ljubavi te da će u encikliku ubaciti dopuštenje o upotrebi kontracepcije bar kao izuzetak u nekim slučajevima. Predstavnik se malo zeznuo jer čak ni Papa nema ovlasti promijeniti temeljni nauk Crkve jer ga je postavio sam Isus, jer je on apsolutna istina i usklađen je s pravom biti čovjeka. To su svi temelji vjere i uglavnom sva ona pitanja koja mediji vole spominjati – narav i nerazrješivost ženidbe, žene svećenice, istospolni brakovi, rodna ideologija, početak ljudskog života, umjetna oplodnja …
Papino tumačenje u enciklici uključuje pojam ‘odgovorno roditeljstvo’.
‘Odgovorno roditeljstvo’ je pojam kojeg je izvorno prvo počela koristiti Crkva i podrazumijeva da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete”, mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da “privremeno ili trajno ne rode dijete”. Bitno je istaknuti da ‘odgovorno roditeljstvo’ ne narušava narav braka jer poštuje prirodni zakon (promjenu plodnih razdoblja u ženinom ciklusu), tj. muž i žena poštuju prirodni zakon te se prema njemu i (ne)ponašaju.
Za razliku od toga, kontracepcija, tj. parovi koji koriste konracepciju, ne poštuju prirodne zakonitosti te ne ‘odgajaju’ svoj nagon, nego dopuštaju da nagon gospodari njima uvjeravajući ih da se i tada radi o ljubavi.
Kontracepcija je prepreka koja onemogućava ispravno življenje braka, tj. prakticiranje spolnih odnosa, dok je prirodno planiranje obitelji poštovanje ženine prirode koje ne stvara zapreku ispravnom življenju braka. Kasnije su pojam “odgovorno roditeljstvo” počele koristiti abortivne klinike i dale su mu potpuno drugo značenje.
Predstavnik, a ako me sjećanje ne vara, radilo se o članu obitelji Rockefeller, i ta interesna skupina jako dobro znaju da zlo nema šanse pred Dobrom pa pokušavaju zemaljskog nasljednika Isusa (to je Papa) i poglavara Katoličke crkve odvratiti od Istine. Znaju da bi im u tom slučaju put bio otvoren prema potpunom uništenju ljudskog dostojanstva koje je ionako na niskim granama.
Predstavnik nije postigao ono po što je došao u Rim. Papa se u obraćanju vjernicima, ali i institucijama, držao nauka Crkve te je isticao da umjetna kontrola rađanja narušava ljudsko dostojanstvo. U govoru u Skupštini UN-a kojeg je održao ubrzo nakon posjeta predstavnika spomenute interesne skupine, Papa ističe da se mora poštivati život, da se životu mora odati najveće priznanje i mora mu se naći razumna obrana. Papa članovima Skupštine govori:
“…Vaša je zadaća brinuti se da na stolovima čovječanstva bude dovoljno kruha, umjesto da, suprotno svakom razumu, unaprjeđujete umjetnu kontrolu rađanja kako biste smanjili broj uzvanika na životnoj gozbi…”.
Doista, hajdemo razmisliti.
Treba li se jedan poduzetnik ili političar baviti širenjem i razvojem poslovanja te olakšanjem uvjeta za poslovanje ili kontrolom broja stanovnika?
Je li problem gladnih obitelji to što nemaju posao ili to što imaju djecu?
Jesu li ljudi u Africi gladni zato što ih je previše i još im se povećava broj ili zato što su opljačkana, osiromašena, kolonizirana, nemaju posao i obrazovanje?
Stvarno mislite da bi ljudi u Africi bili siti i imali što jesti da obitelj čini samo bračni par bez djece ili da imaju samo jedno dijete? Ja nisam sigurna u to jer, kao što sam već pisala, nije problem u tome da nema/neće biti hrane, nego u tome kako je hrana/bogatstvo raspoređeno, a raspoređeno je krivo zbog ljudske pohlepe, ali i različitih radnih navika.
Nećemo valjda problem ljudske pohlepe i zloće rješavati na način da ćemo tu pohlepu i zloću “hraniti”, a ubijati i poništavati stvarnu narav i svrhu braka? To je kao da liječnik rak liječi gipsom ili virusnu prehladu antibioticima (usporedba nikako u potpunosti ne odgovara pitanju kontracepcije jer je to pitanje neusporedivo važnije). Zašto liječnik, u ovom slučaju spomenuta interesna skupina, želi “virusnu prehladu liječiti antibioticima”?
Zašto posljedicama pripisuju pogrešne uzroke i samim time krive terapije?
Neosporno je pravo da svatko svoj novac troši kako želi, ali kad se taj novac koristi tako da se onemogućava pravo na život drugim ljudima, onda je to nedopustivo zadiranje u tuđi život te se radi o geopolitici koja je osmišljena protiv čovjeka samo zato što se netko klanja bogu novca. Zbog toga, marketinški odjel geopolitike mora promijeniti shvaćanje i razmišljanje ljudi tako da oni misle da su djeca problem, smetnja, da čovjek i u seksu mora štiti svoje interese od “nametnika” i “neželjenog ploda ljubavi”.
O kakvoj se ljubavi radi ako postoji neželjeni plod te ljubavi? Može li postojati neželjeni plod ljubavi ako se radi o ljubavi? To bi značilo da naša ljubav nije onakva kakvom je predstavljamo drugima i da se radi o laži.
Bog odlučuje kad će nastati novi život, a mi moramo biti odgovorni – otvoreni za život, ali, uzimajući u obzir gore spomenute zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete pojedinca, odnosno obitelji, surađivati s Bogom.
Jeste li znali da je kontracepcijsku pilulu, koja je i abortivno, a ne samo kontracepcijsko sredstvo, izumio muškarac Carl Djerassi 60.-ih godina 20.st. gotovo u isto vrijeme kada je Papa objavio encikliku i isticao nauk Crkve o kontracepciji, ali i u vrijeme kada je predstavnik došao u posjet Papi? Papa je isticao i predvidio ozbiljne posljedice u slučaju da bračnom činu bude oduzeta uloga rađanja, a danas svjedočimo svemu što je Papa istaknuo 60.-ih godina jer se prirodni (naravni, upisani, urođeni) moralni zakon miče iz ljudske svijesti. Uz moralno pitanje, pitanje kontracepcije je i zdravstveno pitanje jer su mnogobrojna istraživanja potvrdila da je jako štetna za zdravlje, što je i logično. Netko zarađuje na vašem uništavanju spolnosti i zdravlja uz vaš pristanak.
Papa je isticao sljedeće:
Nažalost, u prenošenju tih poruka i tog dijela nauka, biskupi nekih država/biskupija nisu ispravno prenosili Papine riječi te su pitanje kontracepcije držali moralno neutralnim, izbor prepuštali bračnim parovima te tako otkazali poslušnost Papi i nauku. Posljedice odluke tih biskupa su jako velike jer i danas jako velik broj katolika ne zna da je upotreba kontracepcije protivna nauku Crkve kojoj pripadaju te da ona nagrđuje i izruguje narav braka.
2008. godine, kardinal Christoph Schonborn je rekao:
“Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina, Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti. 1968. je rekla NE enciklici Pavla VI., nekoliko godina kasnije je prihvatila Pravila o rokovima pobačaja (moja nap.: Koji apsurd! Po kojoj je logici određivana granica za “dozvoljeni” i “nedozvoljeni” pobačaj? Nešto što se razvije u potpuno ljudsko biće je živo u svim fazama jednostavno zato što se drugačije ne bi moglo roditi ljudsko biće. Može li od nečega mrtvog nastati nešto živo?), a na kraju je prihvatila i “istospolni brak”.
Nažalost, sva Papina predviđanja ostvarena su.
Brakovi i veze raspadaju se, a samo se rijetki pitaju ima li to veze s time da, zapravo, i nisu živjeli u pravom braku jer su uništili pravu narav braka. Upotreba kontracepcije bila je i objašnjenje zašto se “mogu” legalizirati istospolni “brakovi”. Ako muž i žena namjerno čine svoj spolni bračni čin neplodnim, koja je razlika između takvog čina i istospolnog čina? Oba su protuprirodna (protunaravna) i neplodna, iako su istospolna trajno neplodna, a tako će i ostati zauvijek.
Prije dva- tri tjedna ponovno se otkrila prijevara s cjepivima kada je u cjepivima protiv tetanusa, a koja su korištena na dva milijuna djevojčica i žena u Keniji, otkriveno da se radi o cjepivima za prisilnu i tajnu sterilizaciju (napomena: ovo nikako ne izražava moj stav o općenitom cijepljenju djece. To nije tema, a ja nisam protiv cijepljenja. Protivim se cijepljenju protiv bilo koje bolesti koja se prenosi spolnim putem i protivim se cjepivima testiranim/dobivenim od ubijene nerođene djece. Ovim putem apeliram na znanstvenike i zdravstvene djelatnike: budite oprezni jer ima puno zamki i u medicini i istraživanjima). Da se radi o pravom skandalu, zaslužni su UN i Svjetska zdravstvena organizacija koji su sudjelovali u cijelom slučaju. Da nešto nije u redu, upozorili su liječnici iz Kenijskog društva katoličkih liječnika te se uključila i Kenijska biskupska konferencija. Korumpirana kenijska vlada je dopustila cjepivo jer ih tako razvijene države ucjenjuju za financijsku pomoć. Vidjet ćemo kako će istraga završiti. Ono što je nedopustivo i suludo je ideja po kojoj bi neka vlada ili interesna skupina smjela odlučivati hoćete li vi imati djece te, ako odluče da vi nemate pravo na to, sterilizirati vas. Otkud nekome uopće pomisao da je njegova moć odlučivanja o nastanku novog života i otkud nekome pomisao da ima pravo određivati koliko ćemo imati djece?
Koje je rješenje? Jedno i jedino: smisleni odgoj s ispravnim vrijednostima. Nažalost, velik broj roditelja ne odgaja svoju djecu, već to prepušta institucijama, dadiljama i drugim akterima. To znači da principe života toj djeci ne prenose roditelji, nego netko iz institucija ili treće osobe.
U članku sam se referirala i na interesne skupine i njihovo zalaganje za pogubne ideje. One su prisutne i rade mnoga zla po svijetu, ali o nama ovisi hoćemo li prihvatiti njihovo viđenje stvari ili ćemo ostati vjerni Božjem nauku i smislu o kojoj god se temi radilo.
Ako vam nije dovoljan duhovno-moralno-psihički razlog, onda vas možda uvjeri financijski.
Trošite novac i financirate mnogobrojne članove obitelji koje stoje iza agende kontrole populacije (oni svi imaju puno djece), plaćate nekome da vam uništava duhovno, tjelesno i psihičko zdravlje te plaćate nekome da vam smanji kvalitetu seksualnog života. Na kraju opet dođe vama na naplatu neplodnost i druge životne komplikacije jer je, kao i kod svake druge naše odluke, loptica odgovornosti na nama.
Vrijedi i za Istanbulsku, ali i za svaku i najmanju nepravdu, nakaradnu situaciju u kojoj se može naći osoba, narod ili zajednica:
“Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” (Mt 18, 6)
Nadam se da potpisujete peticije pokrenute ovih dana, iako peticije nisu dovoljne.
Ljudi čine sustav i društvo. Što o ljudima govori pokvareni sustav ili Ako su ljudi pokvareni, kakav jedino onda može biti sustav? Daj doprinos Dobru i Istini na ovom svijetu. Pomozite onima kojima možete, budite im potpora u njihovim dvojbama i borbama, nosite im smisao.
Ne znam tko će odrediti tko ili što je žena. Zapravo znam. To će odrediti Grevio u skladu s tim kakvom se osobom osoba osjeća. To je to što je problem.
Grevio (naddržavno tijelo koje je sastavljeno od plaćenika koji nisu predstavnici država, nego isključivo politika koje ih plaćaju s obzirom da u tom tijelu ne sjede predstavnici država) briše razliku između muškog i ženskog spola, odnosno negira biološku determinaciju i smatra da možete biti što želite.
S obzirom na fluidnost rodova, na kraju će žena biti ona/onaj tko se tako deklarira. Strategiju Grevia operativno će provoditi udruge koje dobivaju ultimativno pravo dobivanja novca od država.
Ukoliko ne dobiju novac od države ili im država smanji priljev, tuže državu Greviu koji onda ucjenjuje državu jer Istanbulska konvencija poništava Ustav i sve zakone države, pa tako i vrijednosti koje su implementirane u sustave. Čistom logikom dođe se do zaključka da će udruga morati dobivati više novca ako prijavljuje više slučajeva – opravdanih ili neopravdanih, njima je sasvim svejedno. 🤷
U kakvoj su situaciji muškarci?
Njima je Konvencijom oduzeta mogućnost da oni, kao muškarci, budu žrtve te im je dodijeljena uvijek i jedino uloga zlostavljača. Ja to smatram iznimno diskriminirajućim, neprihvatljivim i lažnim. Što ćemo sa žrtvama muškarcima? Kako se čini, njima će biti priznato trpljenje zlostavljanja jedino ako se deklariraju “ženama” ili nekim od 70 i nešto rodova, ali bi to onda bilo nasilje među “ženama”. Ili?
Meni je svako nasilje neprihvatljivo, a samo nasilje mogu provoditi i muškarci i žene. Nasilje nije samo fizičko, nego i psihičko koje ostavlja i puno teže posljedice. U njemu su žene puno gore i dominantnije od muškaraca.
Za razliku od stava Istanbulske, moj stav je da za loše ili zlo djelo mora odgovarati onaj tko ga je počinio, bio on muškarac ili bila ona žena.
Šovinizam i feminizam su dvije strane iste medalje, iz oboje se lako razvije nasilje i oboje bi trebalo biti neprihvatljivo.
Kako se naziva djelo feministica u kojem prekidaju novi život ili kada oskvrnjuju crkve? Zabludjelih ovaca ima i na jednoj i na drugoj strani. Žena koja mrzi muškarce je jednaka muškarcu koji mrzi žene.
Jesu li smanjene stope nasilja u državama koje su ratificirale Konvenciju? Nisu, a nikada i neće moći biti smanjene. One su povećane.
Potražite pokazatelje (neću ih ovdje prilagati). Najsvježiji pokazatelji su iz Slovenije.
Zašto nisu?
Zato što to nije cilj Konvencije. Nije donesena zbog nasilja.
Zašto joj to nije cilj?
Zato što:
Normalnoj osobi ne treba konvencija niti zakon da ne maltretira i ne zlostavlja bilo kojeg čovjeka, a pogotovo članove obitelji. One kojima to nije jasno treba dobro naučiti primjenom zakona države.
Što se tiče osoba koje osjećaju istospolnu privlačnost i osoba koje se bore s rodnom disforijom:
To su psihološko-duhovni poremećaji vezani uz napad na identitet čovjeka protiv kojih se bori psihoterapijom te vjerskim smislom koji oblikuje identitet (egzistencijalno: tko je čovjek? Bog daje identitet čovjeku jer nas je On i stvorio).
Djecu treba pustiti da odrastaju normalno, bez nasilnih intervencija na njihov biološki identitet, jer se znaci rodne disforije povuku sami od sebe u velikoj većini slučajeva (“Izvještaj Atlantis”, Lawrence Mayer, Odsjek za psihijatriju Sveučilišta Johns Hopkins; dr. Paul McHugh, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti, Medicinska škola Sveučilišta Johns Hopkins te glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins).
Ne može se nijekati da postoje osobe koje se bore s tim, ali to se mora smatrati poremećajem do kojeg je došlo tijekom života zbog određenih životnih uzroka i marketinške promocije. Njihovo rješenje nije u poticanju i hranjenju rodne disforije, nego u pomaganju kako bi te osobe, koje od samog začeća imaju ljudsko dostojanstvo kao i drugi ljudi dano samim time što nas je Bog stvorio, osvijestile svoj istinski identitet, vrijednost i dostojanstvo.
Osobe koje imaju istospolne sklonosti mogu živjeti u spolnoj čistoći, svoj križ i napasti prikazivati kao pokoru Bogu te živjeti u punom sakramentalnom zajedništvu Crkve.
S obzirom da se radi o poremećajima, anomalijama koji nisu prirodna karakteristika čovjeka, društveni sustavi se ne mogu bazirati ili orijentirati prema njima, nego prema činjenicama što čovjek jest.
Potrebno je spriječiti promicanje laži o takvom načinu života kao normalnom, prirodnom, poželjnom i oslobađajućem. To su laži jer takav način života, s obzirom da nije svojstven čovjekovoj naravi i onome kako ga je Bog zamislio, donosi mnogobrojne psihičke, duhovne i fizičke bolesti. Drugim riječima čovjek, bio on vjernik ili nevjernik, takvim načinom života ide protiv svoje naravi, provodi nasilje nad svojom naravi, “siluje” svoju narav te se zbog toga javljaju psihičke, duhovne i fizičke bolesti jer narav ne može izdržati takav pritisak.
Mnoge osobe koje se bore s tim bile bi brže u napretku i podsjećanju na dostojanstvo da se u sve nisu upetljale agresivne udruge koje lažima obmanjuju i društvo, ali zapravo i te osobe kojima treba pomoć.
Tako cijelo društvo, a i osobe koje se bore s tim poremećajima postaju taoci tih plaćenih udruga koje im ne žele dobro.
Dobro nam želi osoba koja nam pokušava pomoći da se prestanemo ranjavati, a ne ona koja nam daje oruđe za jače ranjavanje. I javno je poznato koliko osobe s istospolnim sklonostima imaju problema s LGBT+ udrugama ako ih kritiziraju te koliko im je teško napustiti taj krug jer im ne daju.
Za kraj, navela bih primjer Švedske koja je pravi primjer što se dogodi kad se na nepravedan način krenu rješavati problemi.
Uz stigmu da su uvijek krivi i zlikovci, muškarci se ne usude prići ženama jer one uvijek nose titulu žrtava i mogu aktivirati instrumente za bilo što. Naravno da će zbog toga, smanjenja odgovornosti kod muškaraca jer ih odgajaju rodno neutralno, a ne da budu muškarci koji brane svoju obitelj i smanjenja odgovornosti žena jer je zakon na njihovoj strani bez obzira na situaciju s druge strane, kao i radi infekcije društva rodnom ideologijom od rođenja, rasti broj seksualnih poremećaja, devijantnog ponašanja i silovanja jer je narušena prirodna interakcija između muškarca i žene. Skandinavske države pripadaju i krugu binge drinking država u kojoj se stanovnici, “ispunjeni smislom života”, epizodično opijaju od petka poslije podne do nedjelje navečer i tako svaki tjedan.
Što se tiče konkretnog primjera na što će ratifikacija utjecati, iako “pametni” uvjeravaju kako neće, je obrazovni sustav i konkretno zdravstveni odgoj.
Ratifikacijom Konvencije, u školama će se morati provoditi i moći će se provoditi jedino liberalni ZO koji daje katastrofalne rezultate svugdje u svijetu (Skandinavske države – porast seksualnih devijacija, Velika Britanija – najveće stope maloljetničkih trudnoća uz obilato financiran ZO i kontracepciju, SAD – ista situacija, osim u državama koje najmanje izdvajaju za ZO i kontracepciju)…
Zašto neće moći biti proveden drugi program ZO-a?
Zato što je Konvencija iznad Ustava i zakona države. Ukoliko država ne ubaci rodnu ideologiju, GREVIO će to zahtijevati.
Nemojmo se praviti blesavima i govoriti kako to ne znaju vrhuške koje donose odluku. Znaju jer to i žele. Njima ne trebaju kontraargumenti jer svoje odluke i ne donose u dobroj vjeri i namjeri pa da bi ih kontraargumenti uvjerili.
Na kraju, nešto se može dogoditi iznenada, ali se jako velik broj problema, bilo na osobnom ili društvenom planu, ne dogodi iznenada.
Znakovi su tu, samo ih treba ispravno pročitati, ispravno interpretirati i primijeniti ispravnu “terapiju”.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti je potrebno razlikovati od puritanizma (protestantske teologije)i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil kojem se može pridodati još nekoliko psihijatrijskih dijagnoza i na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
On i njegovi suradnici zlostavljali su djecu – od beba do starije djece, a i sam je sebe zlostavljao različitim oblicima seksualnih perverzija, tj. seksualnom destruktivnošću od koje je i umro.
Kinsey je kretao od teze da je čovjek životinja. Njihova je teza da su i bebe seksualna bića koja treba seksualno stimulirati (zato su ih on i njegovi suradnici zlostavljali), a to onda vrijedi i za djecu vrtićke dobi i osnovnoškolce.
Seksualna perverzija je temelj zdravstvenog odgoja kojeg država i interesne skupine žele nametnuti i u Hrvatskoj, a u tome će i uspjeti ako se drugi ne pobune.
Kinseyjevi rezultati su temeljeni na zlostavljanju, a ne na znanosti. Na njegovom se institutu u SAD-u školovao se i Aleksandar Štulhofer, jedan od pisaca hrvatskog programa ZO-a.
S obzirom na nova kretanja u politici koja, naravno, imaju utjecaj na nas, ostavljam linkove na članke o zdravstvenom odgoju koje sam ranije pisala i koje možete naći u arhivu.
Ponovno se akzualiziralo prisilno uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja od strane države u škole. Taj odgoj nije temeljen na znanosti, nego na pedofiliji.
Iako je više od 80 posto roditelja poduprlo zdravstveni odgoj TEEN STAR programa, državu to nije omelo u naumu nametanja suprotnog programa.
Roditelji imaju pravo na odgoj svog djeteta! Škola (sustav) nije prva odgojna institucija niti to smije postati.
Demokršćanska vlada u Hrvatskoj pokrenula je postupak usvajanja, tj. postupak pripremanja terena za usvajanje Istanbulske konvencije. Usvajanje Konvencije znači upravo ovo gore navedeno: sustav će vama/nama onemogućiti donošenje vlastitih odluka jer njezino usvajanje znači da država ne priznaje spol, nego rod te se takav način gledanja mora ubaciti u sve segmente. O tome sam pisala u članku Panama Papers u Hrvatskoj jer ono što se ubaci u sustav, što se opere u sustavu, ne možete više zaustaviti. Primjena Konvencije podrazumijeva sljedeće:
Sažeto rečeno, ako se ona ratificira neće moći biti moguć nikakav drugi ZO u školama, osim liberalnog, a on je najliberalniji u Europi.
Članci:
Posljedice liberalnog ZO-a – istrazivanje SAD
Izjava o zdravstvenom odgoju -znanstvenici 2007.
Želim istaknuti kako se “riječi vezu mačku za rep”, kao i izraz #vjerodostojno jer su djela ono što se računa. Dobro je znati ispravno odgovoriti na novinarska predizborna pitanja npr. o tome kad započinje život i treba li procesuirati korupciju, ali tim istim ljudima valjda nitko nije rekao i poučio ih da se ideje i stavovi ostvaruju djelima ovako:
MISIJA ->VIZIJA-> STRATEŠKI CILJEVI-> TAKTIKA-> OPERATIVNI CILJEVI-> ZADACI
Riječi se ne broje kao djela.
Šala mala.
Naravno da oni to znaju i provode u djelo. Nemojte biti sitničavi – djela se ne moraju slagati s onim što pričaju.
Apeliram na sve koji su na pozicijama moći: spriječite nametanje ideološkog, neznanstvenog i na pedofiliji utemeljenog zdravstvenog odgoja, ratifikaciju IK te svake slične postupke povezane s LGBT lobijima kojima se krši nekoliko konvencija i zakona vezanih za pravo roditelja na odlučivanje o odgoju te načelo supsidijarnosti EU.
Dragi svi, a pogotovo roditelji, širite među roditeljima opravdane argumente protiv ovakvog programa ZO-a i radite pritisak jer je ovaj ZO Panama Papers kojim će se oprati i ubaciti puno toga kroz obrazovni sustav, a što će dovesti do domino efekta.
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil uz još nekoliko psihičkih dijagnoza, na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
U ovom članku pisala sam o enciklici “Humanae vitae” koja, između ostalog, govori i zašto upotreba kontracepcije nije u skladu s naukom KC (zašto je grijeh) te zašto je to uništavanje samog sebe, a onda i muško-ženskih odnosa, pa tako i braka.
Evo još jednog malog, ali kvalitetnog doprinosa zdravstvenom odgoju temeljenom na istini i vrijednostima kao što su ljubav, uzdržljivost, poštovanje, razumijevanje i dogovor. Upravo je te karakteristike navelo 255 akademika, doktora znanosti, profesora i kulturnih djelatnika u “Izjavi o zdravstvenom odgoju” od 26. ožujka 2007. kojom su, u žiži rasprave o uvođenju zdravstvenog odgoja, htjeli istaknuti da su vrijednosti itekako bitne za odgoj.
Za razliku od kontracepcije, prirodno planiranje obitelji nije kontracepcija, poštuje ženinu i muškarčevu prirodu te Božji plan stvaranja, stoga je ono katolički odgovor na kvalitetan način življenja braka i spolnosti te probleme s neplodnošću. S obzirom da je muška plodnost konstantna, metoda je usmjerena na ženino tijelo.
Pojam odgovorno roditeljstvo uvela je Crkva i nema nikakve veze s pobačajem i kontracepcijom.
Abortivne klinike i podupiratelji takve ideologije uzeli su taj pojam i dali mu svoje (opako) značenje. Papa Pavao VI. u “Humanae Vitae” navodi da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da privremeno ili trajno ne rode dijete.” Ono što je potrebno istaknuti je da se ovaj način življenja ne smije iskorištavati i zloupotrebljavati zbog sebičnih interesa. Sama metoda osigurava otvorenost životu jer se oslanja na prirodne promjene žene.
Izvukla sam osnovne stvari sa stranica savjetovališta i prilagodila ih. Za ostale informacije, preporučujem posjet stranici savjetovališta.
Prije početka, htjela bih napomenuti jednu stvar.
Kad se molite, uvijek se molite za Božju volju, pa i po ovom pitanju. Ja nisam tip osobe koja želi mijenjati Božju volju – ako se molite, živite sakramentalnim životom, dobra ste osoba i nemate ozbiljnijih zdravstvenih problema, fokusirajte se na nešto drugo u životu, a Bogu pustite da bude Njegova volja jer ima razlog koji god odgovor na vaše molitve bio. Ako niste živjeli sakramentalnim životom i živjeli ste neurednim spolnim životom, vjerojatno ćete morati poduzeti još neke korake s obzirom da kontracepcija ostavlja posljedice, a i prisutne su različite spolne bolesti. Kako god bilo, vratite se na pravi put i krenite ispočetka, ali morate biti svjesni da tog novog početka nema bez Boga.
Za prirodno planiranje obitelji koristi se Billingsova ovulacijska metoda.
Billingsova ovulacijska metoda:
Ona:
|
Kao što joj i samo ime kaže, ova metoda nije metoda brojanja dana pa “kako bude, bit će”, nego se temelji na praćenju znakova povezanih s ovulacijom, tj. uočavanju promjena tijekom menstruacijskog ciklusa žene koje se odvijaju zahvaljujući hormonima estrogen i progesteron – estrogen stvara sluz, progesteron ga isušuje. Drugim riječima, oni reguliraju ženin ciklus i trenutak ovulacije (plodno i neplodno razdoblje), osiguravajući znakove po kojima žena može znati o kojem se razdoblju radi. Kao i sve funkcije, i spolno ponašanje te rad spolnih žlijezda počinje u mozgu.
Praznu tablicu za praćenje vašeg ciklusa koja izgleda ovako, možete preuzeti s http://www.ppo.hr, a nju vam preporučujem i za opširnije materijale te daljnje informacije o metodi i savjetovalištu.
Dostupna je i aplikacija Evelyn App koju možete besplatno preuzeti na mobitel i kroz koju možete pratiti svoj ciklus.
“U kontekstu rasprave koja se u hrvatskoj javnosti vodi oko Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za hrvatske škole mi, dolje potpisani akademici, znanstvenici, sveučilišni profesori i kulturni djelatnici, bez namjere da ulazimo u ocjenu predloženih programa, a sve s ciljem dobrobiti djece i cjelokupnog hrvatskog društva, izjavljujemo sljedeće:
1. Zdravstveni odgoj i obrazovanje koji će se, prema najavama, uvesti u osnovne i srednje škole u Hrvatskoj trebao bi, suprotno nekim mišljenjima, biti vrijednosno orijentiran. Znanost o odgoju (pedagogija) odavno je spoznala da informacije same po sebi ne odgajaju. Odgoj je, u biti, vrijednosna kategorija koja uključuje, osim stjecanja znanja, i intenciju, stremljenje prema usvajanju pozitivnih kulturnih, duhovnih i etičkih vrijednosti koje omogućavaju izgradnju osobnih stavova i cjeloviti razvoj osobnosti. Ovako shvaćen odgoj je ujedno jedan od temelja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda i Zakona o školstvu. Kada se radi o školi kao odgojno-obrazovnoj instituciji, pitanje je samo koje će vrijednosti ona posredovati: vrijednosti koje su na dobrobit djeteta i u skladu s vrijednostima roditelja ili vrijednosti koje će se nametati djeci i roditeljima. Također je pitanje hoće li škola poštivati postojeći sustav vrijednosti u Hrvatskoj poznat upravo iz mnogih znanstvenih istraživanja ili će nametati određeni sustav vrijednosti iz drugih zemalja.
2. Suvremena znanost došla je do spoznaje da znanost nije vrijednosno neutralna odnosno da pojmovi “znanstveno” i “vrijednosno” po sebi nisu suprotstavljeni. Primjerice, vrijednosti kao što su ljubav, uzdržljivost ili vjernost nemaju svoje znanstveno utemeljenje samo u brojnim velikanima filozofije od antike do danas, već i u predstavnicima drugih znanosti, etike, pedagogije, sociologije ili psihologije. Poistovjećivanje znanstvenosti samo s tvrdnjama i stavovima one grupe autora koja relativizira odnosno negira sve (ili neke) etičke vrijednosti i civilizacijske norme, predstavlja “privatizaciju” znanosti i nametanje tog jednog, navodno i jedinog, znanstveno utemeljenog svjetonazora kao apsolutno obvezujućeg za sve. Paušalno nazivanje znanstvenim isključivo takvog pristupa, a neznanstvenim svih drugačijih pristupa ne samo da je u potpunosti znanstveno neutemeljeno, već u slučaju zdravstvenog odgoja predstavlja ugrožavanje same mogućnosti odgoja i prava djece na taj odgoj. Jedna od najpoznatijih zloupotreba znanosti u tom smislu bila je neupitna upotreba „znanstvenog marksizma“ kao jedine znanstveno validne, vrijednosno neutralne i objektivne znanstvene paradigme. Pokazalo se da tome nije tako, no mentalitet koji je nastao u periodu u kojemu je ta paradigma bila jedino službeno važeća još uvijek nepotrebno opterećuje našu sadašnjost. Tog se mentaliteta trebamo osloboditi kako bi se naše društvo moglo slobodno razvijati.
3. U raspravi o zdravstvenom odgoju treba na prvom mjestu biti dobrobit djece. Suprotno mišljenju nekih subjekata u toj raspravi, smatramo da djeca i roditelji nisu suprotstavljene strane. Roditelji žele dobro svojoj djeci i zato imaju pravo i odgovornost sudjelovati u kreiranju njihova razvoja, rasta i odgoja. To im pravo i tu odgovornost daju mnogi domaći i međunarodni pravni akti, počevši od Ustava Republike Hrvatske. Roditelji “…imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.” (čl. 63. Ustava RH). Prema Konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice su dužne roditeljima pružiti odgovarajuću pomoć u odgoju njihove djece. Škola, dakle, treba pomagati roditeljima, a nikako im ne smije nametati nešto što je suprotno njihovom vrijednosnom sustavu, pogotovo kad se radi o spolnom odgoju, kod kojeg su vrijednosni sustavi roditelja vrlo različiti. Konvencija o pravima djeteta (čl. 18.) ističe pravo roditelja da odgajaju djecu u skladu sa svojim vjerskim, moralnim ili filozofskim uvjerenjima. Pravo roditeljima da biraju obrazovanje za svoju djecu daje i Opća deklaracija o pravima čovjeka (čl. 26.). Svi ovi, a i mnogi drugi, dokumenti jasno pokazuju da roditeljska prava nisu u suprotnosti s pravima i dobrobiti djece te da bi roditelji i u hrvatskim školama trebali imati mogućnost odlučivanja o programu zdravstvenog odnosno spolnog odgoja koje će pohađati njihovo dijete.
Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da u procesu usvajanja Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja poštuje postojeći sustav vrijednosti, ustavno načelo zaštite djeteta i prava i odgovornosti roditelja u odgoju djece te omogući otvorenu znanstvenu raspravu u koju će biti uključeni rezultati različitih znanstvenih istraživanja. Pozivamo i našu medijsku javnost da na primjeren i objektivan način izvještava o ovome uistinu važnom pitanju za budućnost naše djece i cijeloga društva.”
U Zagrebu, 26. ožujka 2007.
| 1. Akademik Smiljko Ašperger 2. Akademik Jerko Bezić 3. Akademik Leo Budin 4. Akademik Zvonimir Devidé 5. Akademik Vladimir Devidé 6. Akademik Stjepan Gamulin 7. Akademik Radovan Ivančić (†) 8. Akademik Andrija Kaštelan 9. Akademik Leo Klasinc 10. Akademik Stjepan Krasić 11. Akademik Milan Meštrov 12. Akademikinja Anica Nazor 13. Akademik Vladimir Paar 14. Akademik Josip Pečarić 15. Akademik Stanko Popović 16. Akademik Vlatko Silobrčić 17. Akademik Stjepan Šćavničar 18. Akademik Nenad Trinajstić 19. Prof.dr.sc. Anđelko Akrap 20. Prof.dr.sc. Pero Aračić 21. Prof.dr.sc. Boško Barac 22. Prof.dr.sc. Ingeborg Barišić 23. Prof.dr.sc. Borna Bebek 24. Prof.dr.sc. Ružica Beljo Lučić 25. Prof.dr.sc. Mijo Bergovec 26. Prof.dr.sc. Ivan Beus 27. Prof.dr.sc. Ante Bežen 28. Prof.dr.sc. Mladen Boban 29. Prof.dr.sc. Davor Bonefačić 30. Prof.dr.sc. Josip Butorac 31. Prof.dr.sc. Franjo Cajner 32. Prof.dr.sc. Mario Cifrek 33. Prof.dr.sc. Vladimir Ćepulić 34. Prof.dr.sc. Vera Čuljak 35. Prof.dr.sc. Ružica Čunko 36. Prof.dr.sc. Vlado Dadić 37. Prof.dr.sc. Vida Demarin 38. Prof.dr.sc. Matija Domaćinović 39. Prof.dr.sc. Ivan Dugandžić 40. Prof.dr.sc. Andrej Dujella 41. Prof.dr.sc. Mario Essert 42. Prof.dr.sc. Pavo Filaković 43. Prof.dr.sc. Vjekoslav Filipović 44. Prof.dr.sc. Vera Folnegović-Šmalc 45. Prof.dr.sc. Ivan Fuček 46. Prof.dr.sc. Ivan Gašparac 47. Prof.dr.sc. Vesna Gjurčević Kantura 48. Prof.dr.sc. Rajko Glibo 49. Prof.dr.sc. Hrvoje Gomerčić 50. Prof.dr.sc. Sven Gotovac 51. Prof.dr.sc. Ana Marija Grancarić 52. Prof.dr.sc. Ivica Grković 53. Prof.dr.sc. Marija Heffer-Lauc 54. Prof.dr.sc. Janko Herak 55. Prof.dr.sc. Carol Mirna Herak-Kramberger 56. Prof.dr.sc. Vladimir Horvat 57. Prof.dr.sc. Franjo Emanuel Hoško 58. Prof.dr.sc. Ivan Ilić 59. Prof.dr.sc. Zlata Ivanovi Herceg 60. Prof.dr.sc. Dijana Jakovac-Lozić 61. Prof.dr.sc. Stipan Janković 62. Prof.dr.sc. Krešimir Jelić 63. Prof.dr.sc. Tatjana Jeren 64. Prof.dr.sc. Franjo Jović 65. Prof.dr.sc. Vlado Jukić 66. Prof.dr.sc. Elza Jurun 67. Prof.dr.sc. Dragutin Kadojić 68. Prof.dr.sc. Marija Kaštelan-Macan 69. Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja 70. Prof.dr.sc. Šimun Križanac 71. Prof.dr.sc. Branimir Lukšić 72. Prof.dr.sc. Marta Ljubešić 73. Prof.dr.sc. Nikola Ljubešić 74. Prof.dr.sc. Ivan Malčić 75. Prof.dr.sc. Ivona Marasović 76. Prof.dr.sc. Špiro Marasović 77. Prof.dr.sc. Ante Markotić 78. Prof.dr.sc. Pavao Marović 79. Prof.dr.sc. Matko Marušić 80. Prof.dr.sc. Mira Marušić 81. Prof.dr.sc. Sveto Marušić 82. Prof.dr.sc. Anka Mašek 83. Prof.dr.sc. Ante Mateljan 84. Prof.dr.sc. Stanko Milun 85. Prof.dr.sc. Božidar Nagy 86. Prof.dr.sc. Marija Nikšić Ivančić 87. Prof.dr.sc. Milan Nosić 88. Prof.dr.sc. Mladen Parlov 89. Prof.dr.sc. Davor Pavelić 90. Prof.dr.sc. Dubravko Pavlin 91. Prof.dr.sc. Marijana Peruzović 92. Prof.dr.sc. Nadan M. Petri 93. Prof.dr.sc. Ante Petričević 94. Prof.dr.sc. Franjo Plavšić 95. Prof.dr.sc. Valentin Pozaić 96. Prof.dr.sc. Tanja Pušić 97. Prof.dr.sc. Marija Riman 98. Prof.dr.sc. Marija Rosandić Pilaš 99. Prof.dr.sc. Josip Roša 100. Prof.dr.sc. Jagoda Roša 101. Prof.dr.sc. Ante Rozga 102. Prof.dr.sc. Bruno Saftić 103. Prof.dr.sc. Milan Sikirica 104. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 105. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 106. Prof.dr.sc. Vlado Šakić 107. Prof.dr.sc. Želimir Šimunić 108. Prof.dr.sc. Juraj Šimunić 109. Prof.dr.sc. Anton Šmalcelj 110. Prof.dr.sc. Sanja Špoljar-Vržina 111. Prof.dr.sc. Marijan Šunjić 112. Prof.dr.sc. Ivan Tadić 113. Prof.dr.sc. Jadranka Tocilj 114. Prof.dr.sc. Zdravko Tomac 115. Prof.dr.sc. Srećko Valić 116. Prof.dr.sc. Ivica Veža 117. Prof.dr.sc. Valerije Vrček 118. Prof.dr.sc. Maja Vrkljan 119. Prof.dr.sc. Šime Vučkov 120. Prof.dr.sc. Ante Vukasović 121. Prof.dr.sc. Tatijana Zemunik 122. Prof.dr.sc. Ivan Zulim 123. Prof.dr.sc. Niko Zurak 124. Doc.dr.sc. Ana Planinc-Peraica 125. Dr.sc. Josip Balabanić 126. Dr.sc. Domagoj Jamičić 127. Dr.sc. Ivan Kordić 128. Dr.sc. Zlata Živaković-Kerže | 129. Prim.dr.sc. Josip Balić 130. Prim.dr.sc. Ana Krvavica 131. Prim.dr.sc. Dubravko Marković 132. Prim.dr.sc. Marica Miletić-Medved 133. Prim.dr.sc. Ninoslav Mimica 134. Prim.dr.sc. Marko Mustać 135. Prim.dr.sc. Mladen Pavlović 136. Prim.dr.sc. Zrinka Smetiško 137. Prim.dr.sc. Ružica Šmalcelj 138. Doc.dr.sc. Stjepan Aračić 139. Doc.dr.sc. Josip Babin 140. Doc.dr.sc. Zlatko Balog 141. Doc.dr.sc. Dolores Biočina Lukenda 142. Doc.dr.sc. Ivan Bodrožić 143. Doc.dr.sc. Mile Bogović 144. Doc.dr.sc. Srećko Botrić 145. Doc.dr.sc. Željko Bušić 146. Doc.dr.sc. Antun Čečatka 147. Doc.dr.sc. Robert Ćelić 148. Doc.dr.sc. Lepomir Čoga 149. Doc.dr.sc. Borislav Dadić 150. Doc.dr.sc. Vladimir Dananić 151. Doc.dr.sc. Ana Thea Filipović 152. Doc.dr.sc. Astrid Gojmerac Ivšić 153. Doc.dr.sc. Neven Henigsberg 154. Doc.dr.sc. Damir Ilić 155. Doc.dr.sc. Borka Jadrijević 156. Doc.dr.sc. Natalia Kučić 157. Doc.dr.sc. Trpimir Kujundžić 158. Doc.dr.sc. Zdravka Leutar 159. Doc.dr.sc. Branka Lozo 160. Doc.dr.sc. Danica Ljubanović 161. Doc.dr.sc. Sanda Majurec Zanata 162. Doc.dr.sc. Roman Malarić 163. Doc.dr.sc. Jasenka Markeljević 164. Doc.dr.sc. Božidar Matijević 165. Doc.dr.sc. Enrih Merdić 166. Doc.dr.sc. Ivan Mihaljević 167. Doc.dr.sc. Mate Mihanović 168. Doc.dr.sc. Dubravka Pavišić-Strache 169. Doc.dr.sc. Eduard Pavlović 170. Doc.dr.sc. Mirko Planinić 171. Doc.dr.sc. Ivan Prskalo 172. Doc.dr.sc. Ružica Pšihistal 173. Doc.dr.sc. Mladen Rakić 174. Doc.dr.sc. Vedran Slapničar 175. Doc.dr.sc. Vladimir Soldo 176. Doc.dr.sc. Antonio Šarolić 177. Doc.dr.sc. Marcela Šperanda 178. Doc.dr.sc. Stipe Tadić 179. Doc.dr.sc. Željko Tanjić 180. Doc.dr.sc. Vjekoslav Ticina 181. Doc.dr.sc. Iris Tićac 182. Doc.dr.sc. Karlo Višaticki 183. Doc.dr.sc. Milan Vrkljan 184. Doc.dr.sc. Željka Znidarčić 185. Doc.dr.sc. Marija Žagar 186. Doc.dr.sc. Anita Markotić 187. Dr.sc. Mato Artuković 188. Dr.sc. Mirko Belak 189. Dr.sc. Jure Beljo 190. Dr.sc. Albert Bing 191. Dr.sc. Ante Biško 192. Dr.sc. Mladen Brnčić 193. Dr.sc. Marija Buzov 194. Dr.sc. Marin Čikeš 195. Dr.sc. Alojzije Čondić 196. Dr.sc. Marica Čunčić 197. Dr.sc. Marija Ćurlin 198. Dr.sc. Željko Demo 199. Dr.sc. Tomislav Domazet-Lošo 200. Dr.sc. Alka Domić Kunić 201. Dr.sc. Ivo Džinić 202. Dr.sc. Jadranka Garmaz 203. Dr.sc. Vera Gomerčić 204. Dr.sc. Višnja Henc-Bartolić 205. Dr.sc. Maja Herak Bosnar 206. Dr.sc. Josip Jurčević 207. Dr.sc. Juraj Keglević 208. Dr.sc. Tomislav Keglević 209. Dr.sc. Jure Krišto 210. Dr.sc. Stipe Kutleša 211. Dr.sc. Danijel Labaš 212. Dr.sc. Grgo Luburić 213. Dr.sc. Bono Lučić 214. Dr.sc. Ivan Krešimir Lukić 215. Dr.sc. Marko Lukić 216. Dr.sc. Vinicije B. Lupis 217. Dr.sc. Drago Maguš 218. Dr.sc. Vine Mihaljević 219. Dr.sc. Maja Miškulin 220. Dr.sc. fra Dušan Moro 221. Dr.sc. Igor Nikolić 222. Dr.sc. Đuro Njavro 223. Dr.sc. Stipan Penavin 224. Dr.sc. Maja Peraica 225. Dr.sc. Maja Planinić 226. Dr.sc. Adolf Polegubić 227. Dr.sc. Stjepan Razum 228. Dr.sc. Irena Rapčan 229. Dr.sc. Suzana Rimac Brnčić 230. Dr.sc. Agneza Szabo 231. Dr.sc. Anto Šarić 232. Dr.sc. Ljiljana Šerman 233. Dr.sc. Zoran Šimunić 234. Dr.sc. Ana Štambuk 235. Dr.sc. Hrvoje Štefančić 236. Dr.sc. Dario Tokić 237. Dr.sc. Darko Tomašević 238. Dr.sc. Anton Vladić 239. Dr.sc. Vlado Vladić 240. Dr.sc. Anto Vrdoljak 241. Dr.sc. Ilija Vuletić 242. Dr.sc. Zora Zakanj 243. Dr.sc. Marie-Élise Zovko 244. Dr.sc. Mislav-Stjepan Žebec 245. Dr.sc. Dražen Živić 246. Glumac Rene Medvešek 247. Glumac Ivica Šimić 248. Glumica Vitomira Lončar 249. Akademska kiparica Dijana Iva Sesartić 250. Akademska slikarica Dafne Perković 251. Akademski glazbenik Pero Gotovac 252. Akademski glazbenik Ivan Korunić 253. Akademski slikar Srećko Planinić 254. Skladatelj Ivan Stamać 255. Književnik Miro Gavran |
* hr.wikisource.org
Diglo se puno buke oko udžbenika iz glazbene umjetnosti za prvi razred osnovne škole.
To je u redu jer su roditelji očito shvatili kako moraju koristiti svoju poziciju roditelja za pritisak s obzirom da pojedine interesne skupine žele u obrazovni sustav ubaciti indoktrinaciju djece rodnom ideologijom i provesti hiperseksualizaciju koja nije temeljena niti na istini, niti na znanosti niti na ispravnom vrijednosnom sustavu.
Treba reći kako slike nisu prikazane jedna uz drugu, nego u drugim dijelovima knjige i u drugom kontekstu, ali se mogu postaviti neka pitanja koja nužno ne okrivljuju izdavača.
Ono što je meni problematično na ovim slikama nije nikakva neravnopravnost žena ili sekszisam niti su mi opravdani feministički pogledi na tematiku, nego sljedeće:
Postoji razlika između uloge majke i uloge supruge koju žene imaju i preuzimaju. Da je autorica htjela istaknuti tu razliku, ona se na slikama mogla prikazati drugačije jer ovako ispada da je poželjnija žena od mamice (iako se radi samo o dvjema ulogama jedne te iste osobe) uz to što žena uopće ne treba izgledati kao na slici.
Nadam se da su mame i svi drugi koji su digli buku oko ovog slučaja istovremeno i protiv liberalnog zdravstvenog odgoja jer, ako se on uvede, ovo će biti ništa s obzirom na sadržaj koji će se tamo prikazivati i zbog kojeg će biti opravdano podizati buku.
Jednako tako, nadam se da su ti isti roditelji jednako reagirali kad su vidjeli odlomke iz lektira za osnovnu i srednju školu jer, kao i u slučaju zdravstvenog odgoja, ova situacija je ništa nasuprot sadržaja u tim lektirama.
Ako mame nisu reagirale ovako na zdravstveni odgoj i lektire, onda mi se čini da se prije radi o njihovoj povrijeđenoj taštini, nego o brizi da se djetetu usade prave vrijednosti i pogledi na život.
Da u ovom članku nisam mogla povezati ZO i ispravan odgoj, ne bih ga ni napisala jer svoju taštinu i nerazumijevanje muško-ženskih odnosa svatko mora riješiti sa sobom, pa tako i mamice same sa sobom.
O štetnim i opasnim posljedicama zdravstvenog odgoja, pisala sam ovdje, ovdje i ovdje.
Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.
Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.
McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).
Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.
S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.
(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )
“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.
Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.
Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’
Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:
Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.
Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:
Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.
Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.
Što objašnjava ove tragične ishode?
Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’
Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.
Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.
Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.
Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’
Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.
Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’
Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.
Piše: Ryan T. Anderson
Izvor: narod.hr/dailysignal.com
Na ovu temu potaknula me je jedna situacija od nedavno, ali i neka zabrinjavajuća otkrića do kojih sam došla kad sam se time malo pozabavila.
Prije nekog vremena putovala sam vlakom.
Preko puta mene sjedila je cura od 16-17-18 godina i čitala knjigu ne-sjećam-se-kojeg-naslova, ali nešto u stilu “osvoji me, zaveži me i iskoristi me”. To mi je bilo frustrirajuće jer sam bila bijesna zbog spoznaje iz kojih izvora djeca (mladi) danas traže informacije o međuljudskim odnosima.
Traženje informacija je u redu jer je spolnost sastavni dio čovjeka (za sve one koji misle drukčije: nije H. Hefner izmislio spolni odnos i otkrio spolnost kao dio čovjeka, nego Bog), ali izvori iz kojih se te informacije traže, laži koje ti izvori daju i godine s kojima se traže odgovori na neka pitanja su za vikanje, ne na njih, nego na društvo i cjelokupnu situaciju.
To je bila baš spoznaja koja me lupila u glavu i koja mi je govorila: “Evo me. Sjedim preko puta tebe i ovoj curi punim glavu pogrešnim i opasnim stvarima protiv kojih se boriš.”
Znate li taj osjećaj? Kad nešto znate i jasno vam je, ali tek kad vas spoznaja lupi ko’ bumerang, kad neki mali klik dođe na svoje mjesto, to bude to.
Ne znam zašto ikome treba odgovor na pitanje o tome kako postaviti muško-ženski odnos da bude psp (prijatelji s povlasticama; hvala google-u), a kamo li da to treba 13-godišnjakinji koja će taj odgovor potražiti u nekom časopisu ili portalu za koje je pisao tko zna tko! (stvarni primjer). AAAAAAAAAAAArrrggggggggg!!!! .
Kako je moguće da 13-godišnjem djetetu treba odgovor kako će reći dečku da ne želi vezu, nego samo psp odnos (samo spolni odnos) ili kako je moguće da 14-godišnjakinju zanima je li normalno što je boli grlo tri dana nakon oralnog seksa? (stvarni primjeri).
Što je društvo napravilo od djece i mladih koji će jednog dana, ne tako daleko u budućnosti, trebati postati zreli muškarci i žene? Kako će osoba koja je već od 13. godine opterećena spolnim odnosom moći biti zreo suprug ili supruga spreman/spremna na nesebično darivanje? Kako će osoba koja je navikla druge gledati kao stvar namijenjenu za užitak moći svoju suprugu/svog supruga gledati kao subjekt, kao osobu koja ima vrijednost? Kako će ta osoba izdržati test vjernosti na malo dugoročnijem poslovnom putu? Ili za vrijeme čuvanja trudnoće?
Oni koji koriste argument kako mladi nisu educirani iz područja spolnosti za uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja, reći će da je baš on potreban kako mladi ne bi imali nedoumica oko gore spomenutih stvarnih primjera te ih više ne bi morali tražiti po portalima, ali to nije bit zdravstvenog odgoja.
Mladima ne treba reći: “može sve, samo se zaštitite”, nego im treba osvijestiti svetost i važnost spolnosti, tj. treba ih upoznati s antropološkom istinom.
Treba im objasniti da postoje moralni i nemoralni postupci – prvi izgrađuju čovjeka, a drugi ga uništavaju.
Treba im objasniti da, ako smo nekoga navikli promatrati kao objekt kojeg koristimo po svojoj želji (objekt nema dostojanstvo, ne govori, nema pravo na prigovor, nije čovjek), kako ćemo to ljudsko biće moći gledati kao subjekt? Ako je sve podložno želji i htijenju jedne osobe, kako će ta osoba moći služiti svojoj ženi/mužu/djeci/zajednici pa ostati vjerna na poslovnom putu ili uredskoj božićnoj zabavi? Što će biti to nešto što će osobu spriječiti da pogazi drugu osobu ili da je npr. ubije ako joj je u glavi projekcija objekta, a ne subjekta?
S druge strane, mladi Hrvati su na dnu ljestvice po godinama starosti stupanja u spolne odnose, iako se taj prosjek pogoršava. Čini mi se da netko želi da se te godine pomaknu bliže 10, što će se bez ikakve sumnje dogoditi zbog izloženosti hiperseksualizaciji putem liberalnog odgoja. Istraživanja iz prakse ne lažu.
Reći ćete ili će vas neki uvjeravati kako curi iz vlaka neće biti ništa od jedne knjige.
To je vjerojatno točno. Vjerojatno neće fizički umrijeti od jedne knjige, tj. neće imati fizičke posljedice zbog jedne knjige (iako ni to ne mora biti točno jer može kopirati što pročita), ali itekako će imati duhovne posljedice čak i od jedne knjige jer je i jedna takva knjiga grijeh s obzirom da vrijeđa Boga i Njegov plan za čovjeka (narušava istinsku duhovnu narav koju je Bog dao čovjeku ruah-om (dušom) te uništava ljudsko dostojanstvo). Ujedno, takva knjiga potiče na čitanje drugih knjiga jer otvara spolni apetit i uvodi u napast.
Trik s pornografijom je u tome što se nikad ne radi o jednoj knjizi, nego o formiranju misaonih procesa koji postaju ponašanje (ono što misliš, pretvoriš u radnju) i moći navike, a kod pornografije i o sadržaju koji izaziva ovisnost jer traži još. Da se radi o jednoj knjizi, ovisnost o pornografiji ne bi postajala sve veći problem i razlog raspada brakova i veza. Spolnost je osjetljivi dio čovjeka, a samo je jedna knjiga dovoljna da u vama potakne taj dio i zaokupira vaše misli, vrijeme i radnje. Na kraju krajeva, postoji ovisnost navike (kockanje, hrana, pornografija, internet, društvene mreže, pametni telefoni i tableti, kupovina, klađenje, opterećenost “zdravim” načinom života) i ovisnost prouzročena nekim kemijskim tvarima (droga).
Pornografija je dominantno problem muškaraca, ali taj problem pomalo je zahvatio i žene.
Grozim se “naprednih” rezultata istraživanja o ponašanju žena koja s ponosom govore da su žene sve degutantnije jer su počele ići kontra svoje naravi u želji da budu osjetilne poput muškaraca.
Jednako tako, nemojte slušati gluposti poput: na pornografiju (drogu/alkohol/cigarete/kockanje/društvene mreže/povraćanje/izgladnjivanje…) navući će se samo onaj tko je labilan.
Napasti postoje i svaki je čovjek “labilan” na svoj način, a ne mislim da trebate testirati na kojem ste području labilni jer ćete pasti u krug iz kojeg se teško izvući, a kad/ako se izvučete, ostaju posljedice.
Ono što je bitno stalno isticati je i sljedeće: ovdje se ne radi (samo) o psihičkoj i emocionalnoj razini. Radi se o duhovnoj jer ono što je duhovno, tj. moralno loše je loše taman da ste na tom području psihički stabilni kao stijena pa ćete nešto napraviti samo jednom ili samo nekoliko puta, tj. nećete postati ovisni, iako se ni to baš ne može primijeniti kod ovakvih ovisnosti (droga izaziva ovisnost i od jednog puta, kockanje takoder, pornografija također…). Iznad ostalog, radi se o moralnom (duhovnom) integritetu koji ne postoji kad radite grijeh. To je jako bitno!
Drugim riječima, spasonosno uže ili opravdanje kako vam neće biti ništa od jednog puta baš i ne vrijedi jer u duhovnom smislu i taj jedan put predstavlja grijeh, a grijeh udaljava od Boga. Drugima možete lagati jer vas drugi ne poznaju toliko, ali nemojte lagati samima sebi – obratite pozornost koliko vremena tijekom dana provodite maštajući o nekom seksualnom kontekstu ili radnji, koliko vam je lako/teško odvratiti misli od toga, pronalazite li u svakom razgovoru ili riječi neku seksualnu konotaciju, što prvo pomislite kad vidite privlačnu osobu. Sve su to znaci koji pokazuju koliko vam je duša, psiha, pogled na muško-ženske odnose i pogled na život zatrovan pornografijom ili nekim drugim područjem ovisnosti (ovaj članak je fokusiran na pornografiju).
Hrabro krenite iz početka!
Pornografija pomiče granicu tako da čovjek treba sve agresivniji i bolesniji sadržaj kako bi postigao isti osjećaj, tj. kako bi se izlučila ista doza dopamina za povezanost i osjećaj sreće kao na samom početku gledanja pornografije kada je osoba reagirala na čisti poljubac. Da bi se postigao isti efekt, osobi više nije dovoljan poljubac, nego mora biti nešto nastrano i agresivno. Ljudska psiha i duhovna dimenzija su zeznute i nježne stvari koje treba paziti.
Kad se u takav nastrani sadržaj ubace dva standardna lika, cura dobrica i muškarac zavodnik s nekim dominantnim mračnim stranama osobnosti, onda će se cure itekako uloviti u mrežu s famoznom romantičnom “ja ću njega promijeniti” jer iza toga stoji želja za važnošću i posebnošću koju bi ona dobila jer se on promijenio radi nje (može biti povezana i duhovna potreba za evangelizacijom koja je sama po sebi dobra i potrebna, ali ovdje stavljam naglasak na emocionalni problem). To je malo nastrana igra, ali nekome može biti zanimljiva radi emocionalnog stanja. Ta emocionalna potreba je karakteristična za razdoblje adolescencije i ranog mladenaštva (zato je bitno da se mlade ne hiperseksualizira), iako se nekim ženama ta nezrela potreba zadrži i tijekom ostatka života jer je ona povezana s dječjom potrebom za važnošću, ljubavi, pažnjom, povezanošću, zauzimanjem posebnog mjesta kod roditelja iz djetinjstva.
Kao što sam već pisala, čovjek se može promijeniti (mora se odlučiti za to i/ili doživjeti Božju intervenciju). Svi možemo biti i pozvani smo nekome biti poticaj ili svjetlo (evangelizirati druge), a muž i žena trebaju cijeli život usmjeravati jedno drugo kako bi stigli u nebo. Činjenica je da se ljudi teško (rijetko) mijenjaju jer to moraju odlučiti svojom voljom. Ne možemo igrati ruski rulet s našim psihičkim i duhovnim zdravljem (dušom) te životom, a to najčešće završi tako. Netko će nekoga povući za sobom. Ako nešto zahtijeva riskiranje vlastite duše i psihičkog zdravlja, to je pouzdani znak da nije ispravno. Cilj ne opravdava sredstvo, iako nam može biti teško odustati od “popravaka” neke osobe, pogotovo melankoliku koji umire za svoje ideale, ali i druga osoba ima slobodnu volju i donosi svoje odluke.
Nemojte nasjedati na laži! Pornografija nije ok i nije banalna stvar. Čak su i neki časopisi koji imaju granični sadržaj, poput GQ-a, objavljivali zašto pornografija nije dobra. Ironično je to što i oni prikazuju polupornografiju koja se prodaje.
Istraživanja pokazuju da pornografija djeluje na muški mozak tako da ga pretvara u nezrelu osobu, tj. djetinji mozak koji nema zrele sustave kontrole i odgovornog ponašanja. Uz to ostavlja i fizičke promjene na mozgu.
Američki znanstvenik s područja psihologije i anatomije, Gary Wilson, u svojoj knjizi iz 2015. objašnjava saznanja neuroznanstvenika o utjecaju pornografije.
Za zrelost osobe odgovoran je dio mozga koji je smješten u čeonom dijelu, a zove se frontalni korteks. On je odgovoran za našu volju, upravljanje našim ponašanjem, filtriranje emocija i nagona te donošenje odgovornih odluka temeljenih na načelima. Taj dio mozga dostiže zrelost oko 25.-te godine. Frontalni korteks kontrolira naše emocije i nagone koji se javljaju u srednjem dijelu mozga. On ih filtrira, kontrolira i pomaže da donesemo razumnu odluku.
Kako bloger Matt Fradd na svom blogu ističe vezano za istraživanje, “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Znanstvenici su uočili da kontinuirano izlaganje pornografiji daje mozgu neprirodno visoki, high osjećaj, poput droge. S vremenom se mozak umori, prestane osjećati. Kako bi ovisnik ponovno postigao isti osjećaj zadovoljstva, mora uzeti više droge ili težu drogu. Isto je i s pornografijom. Gary Wilson, koji je uočio tu sličnost, ističe da to uzrokuje značajne promjene na mozgu, kako ovisnika o drogi, tako i ovisnika o pornografiji.
Kao što smo rekli, frontalni korteks je bitan za zrele, razumne odluke i upravljanje našom voljom. Jedna od promjena mozga ovisnika o pornografiji je slabljenje frontalnog korteksa. To znači da, kad ovisnik počne osjećati žudnju za pornografijom, njegov mozak ima slabu moć kontroliranja te želje jer je tu moć kontrole izgubio konzumiranjem pornografije. Neuroznanstvenici taj problem zovu hipofrontalnost pri čemu osoba pomalo gubi kontrolu nagona i strasti.
Kako bismo pojednostavili, sjetite se tko mora dobiti ono što želi baš sad i baš kad hoće i tko ne može kontrolirati svoje nagone? Dijete, je li tako? Dijete još nema razvijen frontalni korteks koji će kontrolirati te nagone. Dijete i nezrela odrasla osoba.
Tako pornografija muškarce, koji bi trebali biti odgovorni i zreli za preuzimanje zadataka očeva i supruga, a prije svega muškaraca, pretvara u nezrelu djecu. Tako pornografija pretvara žene u nezrelu djecu. Tako uništava žensku ženstvenost u korist osjetilnosti. Zato pucaju veze i brakovi.
Svima koji imaju problem s pornografijom ili nisu sigurni da imaju problem, a primjećuju da nešto nije u redu, savjetujem:
Čovjek je biće navika.
Sve bolesne i opasne navike treba zamijeniti novim, ispravnim. Na taj se način čovjek mijenja i napreduje. Zato stalno ističem da je odgoj ključ za sve.
Ovo su načelne upute, a svatko će dalje vidjeti što su njegovi okidači ili konkretne okolnosti koje ga potiču na to te koji je vid terapije potreban.
U svakom slučaju, recept za sve što se tiče seksualnog područja je izbjegavanje takvih prilika.
Spolnost je divna i ona je dar. Po njoj smo slični Bogu Stvoritelju. Ona se ne treba potiskivati, nego se ispravno osvijestiti i živjeti.
Hrabro naprijed!
U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda.
U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama.
Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku rekla mu je: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete je da pitamo koji ćemo kupaći kostim obući.“
Upravo se isti komentar može primijeniti na trenutne događaje u Hrvatskoj, ali i na događaje koji se protežu već određeno razdoblje. To su teme i događaji poput zdravstvenog odgoja, gospodarske depresije, diktature relativizma i stvaranja sukoba unutar društva koji se očituje kroz moćni instrument – medije. To je i dosadašnji pogrešni i opasni smjer vanjske politike koja je Hrvatsku udaljavala od kruga Srednje Europe kojoj pripada, što je uvijek pogrešno, a jako opasno u trenutnoj svjetskoj geopolitičkoj situaciji. Sve ove situacije imaju karakteristike tsunamija ili lavine koja, postajući većom i rušeći prepreke, na kraju udari u odredište.
Zdravstvenom odgoju su se, malo pomalo, micale prepreke i stvaralo ozračje u društvu kada će, ili postati prihvatljivo da udruge i suradnici na sastavljanju programa zdravstvenog odgoja budu udruge koje negiraju znanstvene istine o biološki uvjetovanom spolu i čije stavove dijeli mali broj ljudi ili će društvo biti zaokupljeno drugim problemima (npr. gospodarstvom) pa će opasni zdravstveni odgoj biti ljupko propušten u društvo. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se jedan od autora ZO-a školovao na institutu pedofila koji nije imao nikakvih problema što je pedofil. Dapače, njegova poremećena istražvanja i mučenja postaju uzor seksualnog ponašanja te se ono želi prezentirati valjanim kroz legalni školski predmet.
Drugim riječima, poremećene laži o ljudskoj seksualnosti žele se oprati kroz legalni sustav, a školstvo i znanost su jedni od najutjecajnijih legalnih sustava koji postoje. Na taj način javlja se offshore način poslovanja u školstvu.
Ovih dana buknula je afera „Panama papers“ u koju su upletene mnoge važne osobe.
Nisu sve osobe koje posluju preko offshore kompanija počinile zločin ili nešto nemoralno. Poslovanje preko offshore kompanija legalno je jer se menadžer/direktor društva mora truditi smanjiti troškove društva. To je moralno i legalno samo ako na taj način ne pere novac zarađen od droge, oružja, trgovine ljudima, organima, prostitucijom, političkim utjecajem, korupcijom, mitom, špekulativnim derivatima u kombinaciji s državnim udarima i sl. Takvi postupci su ono što je nedopustivo i što treba drastično kazniti.
Pokušaj uvođenja zdravstvenog odgoja s najliberalniji programom u Europi je upravo hrvatski „Panama papers“.
Ovakvim zdravstvenim odgojem legalizirat će (oprati) lažni i iskrivljeni pogled na ljudsku spolnost i seksualnost. Kako prljavi novac jednom ubačen u legalni sustav putem, npr., restorana ili (nažalost legalne) kladionice, postaje čist, opran, tako će biti oprane i ove laži o spolnosti i krive vrijednosti kad se počnu naučavati u legalnom sustavu (vrtićima i školama). S obzirom da je metoda poznata pod nazivom „sto puta ponovi laž i ona postaje istina“ vrlo primjenjivana i uspješna u diplomaciji i vanjskim poslovima, nema nikakve sumnje da će biti uspješna i u ovom slučaju.
Istina je nepromjenjiva.
Brak je zajednica muškarca i žene jer, za razliku od onoga što uspostavi čovjek, ono što uspostavi Bog po Svojem planu, nikada neće propasti pa čak i ako na svijetu ostane samo jedan bračni par.
Čovjek ne može biti istinski sretan ako ne živi pravu istinu, a to je ono nešto što ga uvijek kopka i što preraste u ovisnosti, autodestrukciju, depresiju, mržnju, tjelesne bolesti.
Neosporna je činjenica da se, nakon što se novac opere legalno kroz sustave koji su sastavni dio društva, gubi trag prljavštini. Ne možete više ništa jer ćete biti spriječeni ukazivati na prljavo podrijetlo novca s obzirom da on postaje čist, tj. legalan.
Ista je situacija i s lažima koje će se promicati ZO-om, a koje su već ugrađene i u zakone. Rezultati sličnih programa zdravstvenih odgoja u SAD-u i Skandinaviji samo potkrjepljuju tu činjenicu, a tužbe još i više.
Uz pornografski nastrojen zdravstveni odgoj, a koliko sam upoznata, sada i lektire, demografska i pronatalitetna politika još više padaju u vodu. Zbog toga su cijenjeni profesori i stručnjaci, Akrap i Šterc, s razlogom zabrinuti jer, bez zdravih pojedinaca koji druga ljudska bića gledaju kao subjekte, a ne kao objekte, nema ni zdravih obitelji i djece. Apsurdno je govoriti o potrebi pronatalitetne politike s jedne strane, a s druge strane odobriti ZO koji djecu odgaja upravo za suprotno. Čini mi se da odgovorne strukture toga nisu svjesne, a ako jesu, onda trebaju prestati lagati kako im je pronatalitetna politika bitna.
S obzirom da pornografija umrtvljuje frontalni korteks koji je najvažniji dio mozga odgovoran za razumno, zrelo ponašanje čovjeka, teško je očekivati da će djeca koja su od malih nogu opterećena pornografijom postati zrele osobe spremne za posao, a kamoli za djecu i brak.
Ovih dana u SAD-u je živo na bioetičkoj sceni.
Nakon objavljenih pet videa od kojih je svaki sljedeći više uznemirujući od prethodnog (ovdje), a u kojima visoko pozicionirani djelatnici lanca abortivnih klinika Planned Parenthood (PP) dogovaraju prodaju dijelova tijela abortiranih beba za upotrebu u farmaceutskoj, prehrambenoj i dr. industrijama (ovdje), američki pro life portali dodatno su se raspisali o Planned Parenthood-u.
S obzirom da se polako zahuktava i utrka za predsjedničke izbore, portali su se pozabavili i stavovima pojedinih predsjedničkih kandidata te njihovom povezanošću s “filantropskim” zakladama.
Otprije je poznato da Hillary Clinton ima obiteljsku zakladu The Clinton Foundation koja ima fokus na pet cjelina:
1. klimatske promjene
2. ekonomski razvoj
3. djevojke&žene
4. svjetsko zdravlje
5. zdravlje
Najveći broj inicijativa zaklade usmjeren je na prava žena i osnaživanje žena obrazovanjem i poduzetništvom, ali i promocijom abortusa (ubijanja nerođenog djeteta) kao prava žena po cijelom svijetu, a pogotovo u nerazvijenim zemljama te promoviranje rodne ideologije. S obzirom da se radi o financijski jakim zakladama, nikada se ne radi samo o promoviranju nekih ideja, nego o lobiranju i ucjenjivanju država.
Clintoni su poznati po pro choice stavovima i svesrdnom promicanju abortusa i rodne ideologije, stoga je Hillary Clinton stala u obranu Planned Parenthood-a čiji rad jako cijeni te je stala uz bok američkom predsjedniku Baracku Obami čija vlada obilato financira Planned Parenthood s oko 600 milijuna $ poreznih obveznika godišnje. Njegov program zdravstvene zaštite obavezno uključuje i dostupnost pobačaja i kontracepcijskih sredstava, ne uvažavajući pravo na priziv savjesti i vjerske slobode poslodavaca. Obama koristi i svoje kćeri u promociji abortusa i “prava žena na izbor”.
Inače, jako velik broj poznatih osoba podržava Obamu i Planned Parenthood: Beyonce, George Clooney, Eva Longoria, Scarlett Johansson, Kim Kardashian…
U ovom članku pozabavit ću se poveznicom između Michaela Bloomberga (pro choice) i J. Busha (pro life). Zašto? Zato što je od izuzetne važnosti da financijski moćni pojedinci svoja sredstva koriste za dobro, a ne za zlo te na taj način, uz ekonomske uspjehe, doprinesu i razvoju moralnog i vrijednosnog društva.
Jeb Bush, brat bivšeg američkog predsjednika, bivši dvostruki guverner Floride te jedan od republikanskih kandidata za američkog predsjednika, 2010. godine bio je jedan od osnivačkih direktora Bloombergove zaklade Bloomberg Family Foundation. Michael Bloomberg bivši je gradonačelnik New York-a i vlasnik društva (medija, portala…) koji služe kao relevantni izvor ekonomskih vijesti, financijskih analiza i svih ostalih financijskih zbivanja. Bush je podnio ostavku u zakladi krajem 2014. kako bi se pripremio za predsjedničku kampanju.
U ožujku 2014. godine, zaklada Bloomberg donirala je 50 milijuna $ Planned Parenthood-u u svrhu širenja “reproduktivnog zdravlja” lobiranjem u stranim državama kako bi se smanjile restrikcije za abortus. Jedna od strategija je i obuka i ekipiranje aktivista za abortus i ubacivanje u države koje štite život od začeća. Organizacija pruža tehničku podršku lokalnim neprofitnim udrugama u Nikaragvi, Burkini Faso, Senegalu i Ugandi.
CEO PP-a, Cecile Richards, poručuje da “vlade moraju igrati jaču ulogu u osiguranju ‘zdravstvene zaštite’ za svaku ženu (moja napomena: abortus je zdravstvena zaštita?) koja joj je potrebna”. Mislim da svi jako dobro znamo što se dogodi kada vlada (država) ima pravo totalitarno donositi odluke i kada oduzima pravo odlučivanja osobi za sebe ili obitelj po svojoj savjesti (npr. sloboda vjeroispovijesti, pitanje zdravstvenog odgoja ili ekonomskih tema poput raznoraznih poreza kojima se kažnjavaju pošteni poduzetnici koji, zajedno sa svojim zaposlenicima, razvijaju društvo, samo što su bioetička pitanja još bitnija jer uništavaju duhovnu i moralnu dimenziju čovjeka).
Preuzimajući nagradu koju mu je 2014. dodijelio Planned Parenthood, Bloomberg je istaknuo da je sretan radi suradnje i rekao je da će se njihove aktivnosti u nekim državama više ticati politika seksualnog zdravlja među teen populacijom (zdravstveni odgoj i slobodan pristup abortivnim sredstvima), a negdje će se pritiskom vlada nastojati smanjiti restrikcije abortusa (moja napomena: tko lobira za liberalni zdravstveni odgoj u Hrvatskoj?). Obitelj Gates je surađivala s Bloombergom u izradi ciljeva populacijske i reproduktivne politike do 2020. godine (moja napomena: kontrola rasta svjetske populacije).
Kao guverner Floride, Bush je ostao upamćen kao pro life osoba i guverner koji je pomogao jačanju pro life pokreta i udruga na tom području, njihovom financiranju, kao i stvaranju platforme Choose life. Od aktivnosti Zaklade Bloomberg, Bush se ogradio tako što je istaknuo da je počašćen sudjelovanjem u radu Zaklade u koju je došao jer on i Bloomberg dijele stavove oko reforme obrazovanja, ali da, kao član uprave, nije glasao niti odobravao individualne projekte i programe, a da tako funkcionira praksa, potvrdili su i iz same zaklade. Bush nije imao operativnu ulogu, niti je odobravao projekt po projekt te ističe da nije znao koji su projekti financirani, a da je i znao, ne bi mu predstavljalo problem jer je u Zakladu došao radi reforme obrazovanja. Malo je teško povjerovati da nije znao na koje projekte odlaze sredstva i upitno je spajanje pro life i pro choice stavova, ali se dokazao kao pro life guverner pa ostaje vidjeti što će predlagati kroz predsjedničku kampanju.
Iako se ne slažu oko prava na abortus i rodne ideologije, Bloomberg je Bushu dao potporu u utrci za predsjednika.
U prvoj predsjedničkoj debati, svi kandidati Republikanaca izjavili su da ne podržavaju financiranje PP-a državnim novcem, što je potaknulo PP na marketinšku kampanju.
Apsolutno i bezrezervno podržavam pravo svakog pojedinca na slobodno odlučivanje na što će trošiti svoj novac, ali je jako opasno kada se financijski moćne osobe – osobe povezane s poduzetništvom i ekonomijom (Rotschild, Rockefeller, Gates, Buffet, Clinton, Soros, Jobs, Hewlett, Packard i dr.) odluče financirati kulturu smrti – abortuse, eutanaziju, rodnu ideologiju, liberalne programe zdravstvenog odgoja, GMO hranu, surogat majčinstvo, istraživanje kloniranja, prisilnu sterilizaciju u nerazvijenim i zemljama u razvoju i sl. te to zatim postane i državna vanjskopolitička strategija (SAD).
To financiranje dovodi do uništavanja obitelji, društava, vrijednosti, morala, vjere, kultura.
Drugim riječima, to dovodi do uništavanja temelja društva.
Društvo koje nema zdrave obitelji je mrtvo društvo.
Svako dobro,
🙂
Nakon nekoliko mjeseci, ozbiljnost i problematika zdravstvenog odgoja je ponovno došla u središte zbivanja – bar u medijima koji žele relevatno izvještavati o stvarnosti i zbivanjima oko nas.
Moram priznati da mi je drago što se tema ponovno aktualizirala jer je poprilično opasno, jednu tako ozbiljnu temu, zaboraviti s obzirom da je rezultirala prisilnim nametanjem zdravstvenog odgoja u škole, usprkos protivljenju 85% roditelja koji su se, 2009. godine, odlučili za zdravstveni odgoj temeljen na znanosti, stručnosti i istinskoj vrijednosti spolnosti.
Od prošlog tjedna pilula ellaOne prodaje se bez liječničkog recepta u ljekarnama diljem Hrvatske.
Radi se o „piluli za dan poslije“, odnosno o abortivnoj i kontracepcijskoj
piluli koja se zove i “pilula za pet dana poslije” jer se može uzeti do pet dana od nezaštićenog spolnog odnosa ili zatajenja kontracepcijske metode.
Pilula utječe na odgađanje ovulacije (kontracepcijski dio) te sprječavanje usađivanja embrija u stijenku maternice (abortivni dio).
Bioetička i moralna pitanja postoje oduvijek, kao i napadi na njih.
Jedino je različit intenzitet kojim se napadaju.
Ova pitanja nisu se pojavila nedavno ili tek sada kad se agresivno napadaju po medijima. Bila su prisutna i ranije, ali možda se nisu toliko javno napadala. Nije bilo prisutno ozračje u javnosti koje, osobu koja izjavi da je “za život” ili protiv ideologije feminizma ili rodne ideologije, toliko napada i stvara pritisak na nju. Taj pritisak i zlostavljanje mogu rezultirati otkazom, šikaniranjem i napastovanjem na poslu (zašto bi netko imao pravo reći na poslu da je “za život”, kad je to pravo rezervirano isključivo za onoga tko je “za izbor”?). U slučaju poznatih osoba, svrstavanje sebe na stranu “za život” može rezultirati otkazivanjem ugovora, uloga, sponzorskih ugovora, koncerata i sl.
Ova pitanja su jako važna.
Obrađujem ih na blogu jer želim potaknuti svakoga na angažman i sudjelovanje u zaštiti ljudskog dostojanstva. To se prvenstveno postiže ispravnim životom, a manje aktivizmom.
Pišem i o mnogim interesnim skupinama koje financiraju pokrete i postupke koji ubijaju ljudski život i ljudsko dostojanstvo. One žele napraviti promjenu kulturno-vrijednosne paradigme.
Moj cilj nije poticanje straha od interesnih skupina i stav kako ništa ne možemo promijeniti.
Možemo promijeniti puno toga.
Naravno, ne možemo izravno utjecati na nekog milijardera koji ima naopako postavljene temelje sklone sotonizmu (što ima svaka osoba koja podupire kulturu smrti). Jednako tako, on ima pravo odrediti način distribuiranja i trošenja vlastitih novčanih sredstva (ekonomska sloboda mora se poštovati).
Ono što možemo je živjeti ono što je ispravno i potaknuti i druge na takav život.
Samo istina oslobađa. Kad čovjek živi istinu, tada se događaju promjene.
Poštivanje morala u svim ovim pitanjima nije nešto što treba očekivati samo od ostalih ljudi. Ta problematika ne može se podizati isključivo na visoku razinu (politiku, milijardere “filantrope”, zakonodavstvo, interesne skupine), nego su to pitanja koja zahtijevaju poštivanje i od strane tebe i mene. Drugim riječima, prosječni građanin mora živjeti te istine, poštovati i štititi ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti, angažirati se u njihovoj zaštiti, stvarati obiteljsko ozračje otvoreno još jednoj bebi više u vlastitom domu, a onda će se stvari pokrenuti i na višim razinama.
Nažalost, onaj tko ima veću moć, financijsku snagu i utjecaj može napraviti i više zla, ali vjera, molitva i djela “običnih” stanovnika naše Zemlje kao zadovoljština za grijehe, sudjeluju u pobjedi dobra nad zlim. Ono što želim reći je i kako nisu sve bogate osobe zle. Ima i siromašnih koji su zli i koji pohlepom, zavišću i tračevima naprave toliko zla. UVIJEK treba krenuti od sebe.
U posljednje dvije-tri godine, zahuktale su se bioetičke rasprave u javnom prostoru u Hrvatskoj.
Također, pojavile su se i aktivirale udruge za zaštitu ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti.
Te konzervativne udruge boljim argumentima (imaju bolje argumente jer govore istinu, jer su u službi istine protiv koje laž nema šanse) pobijaju sve argumente udruga koje promoviraju kulturu smrti. One ne dobivaju ni približno toliko medijskog prostora koliko dobivaju druge udruge; ne financiraju se iz državnog proračuna; ne podupiru ih ministri; njihovim aktivnostima ne marširaju ministri, a mediji ih, kad ih i spomenu, nazivaju pogrdnim imenima, “kato-talibanima”, kao što bi i mene. Ne mogu reći da se slažem sa svim načinima djelovanja konzervativnih udruga, ali imamo iste vrijednosti.
Nedavno su se predstavnici nekih udruga za izbor pobunili i zabrinuli jer se u Hrvatskoj aktivirala javnost koja je za zaštitu ljudskog dostojanstva. Ne znam, možda ti predstavnici misle da oni imaju isključivo pravo djelovanja, da se smije čuti samo njihov glas (kojeg podupire tek mali dio stanovnika RH). Razumijem da te udruge moraju opravdati novac koji dobivaju od poreznih obveznika i stranih “dobrotvora” koji rovare po Hrvatskoj, ali uzimati “autorizacijsko” i isključivo pravo bavljenja određenim temama je malo previše, čak i od tih i takvih članova tih i takvih udruga.
Posljednja dva-tri mjeseca, povela se rasprava o prizivu savjesti liječnika.
U javnosti su se pojavili slučajevi medicinske sestre iz Knina koja nije htjela asistirati u izvršavanju pobačaja; liječnice iz Vukovara koja nije htjela raditi pobačaje; a liječnici iz bolnice Sveti Duh kolektivno su potpisali priziv savjesti i ne izvode pobačaje. Na moju žalost, i dalje izvode jednako neprihvatljiv postupak umjetne oplodnje. Sretna sam zbog nevršenja pobačaja i nadam se kako će priziv savjesti proširiti i na područje umjetne oplodnje i drugih medicinskih postupaka koji također krše pravo na život, ljudsko dostojanstvo i Božje pravo stvaranja.
Naravno, odmah su se javile feminističke i druge udruge za izbor koje su neugodno iznenađene odlukom liječnika te ih optužuju da ženama onemogućuju donošenje odluke o ubojstvu vlastitog djeteta (!!!), a koje je zapakirano u “pravo na izbor”.
Pravo na izbor čega?
Pravo na izbor duljine i boje kose – da.
Pravo na šminkanje – da.
Pravo na ispravno plaćen i cijenjen rad – da.
Pravo na izbor upuštanja u seksualne odnose (kada, gdje, s kim, koliko puta, da, ne) – da.
Pravo na prirodno planiranje obitelji – da.
Pravo na ubijanje drugog ljudskog života koji se prvih devet mjeseci svog života nalazi u tijelu drugog ljudskog bića, a u potpunosti je nova individua, – ne.
Pravo na izbor u kontekstu života ionako ne postoji, ali to pravo pod kojim se trpa svašta definitivno mora kapitulirati pred začećem novog života. Pravo na izbor postoji u svim koracima koji prethode mogućnosti i nastanku novog života. Nakon toga, pravo na život je jedino primjenjivo pravo.
Zašto bi netko morao držati ljestve osobi koja želi počiniti zločin?
Priziv savjesti u medicinskoj struci definiran je u Zakonu o liječništvu: “Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca” (Zakon o liječništvu, čl. 20).
Ne volim spektakle, ali razumijem da ljudi nisu upoznati s katoličkom vjerom. Nisu saživljeni s onim s čime sam ja pa se događaju situacije poput sljedeće.
Pravu je buru izazvala propovijed don Damira Stojića, studentskog kapelana iz Zagreba, koju je održao na Božićnoj misi.
U propovijedi je istaknuo da bi Herod bio presretan u današnjoj Europi. Uz tehnologiju kojom se danas rade pobačaji, mogao bi izvesti pokolj Nevine dječice puno čišće i sterilnije bez otpora javnosti. (usp. Herod je naredio ubojstvo sve muške novorođenčadi u Betlehemu i okolici do dvije godine starosti, što bi trebalo pokriti razdoblje u kojem je Isus rođen. Htio je biti siguran da je ubio novorođenog Kralja, Isusa, jer je mislio da je Isus zemaljski kralj. Bojao se za svoju vlast. Anđeo je javio Josipu u snu što se sprema pa su Josip i Marija uspjeli pobjeći s Isusom u Egipat. Crkva slavi blagdan Nevine dječice 28.12.).
Don Damir pitao je koja je razlika između onoga što je radio Herod i onoga što mi radimo po Zakonu o pobačaju.
Nadalje, istaknuo je da su u vinkovačkoj bolnici, u kojoj su svi liječnici potpisali priziv savjesti, spremni dovesti liječnuke iz susjednih država kako bi radili pobačaje(!!!).
Možete li zamisliti toliku opačinu u kojoj bi se dovodili liječnici koji će raditi ubojstva nerođene djece u ¸Hrvatskoj – državi koja ima ogroman minus u prirodnom priraštaju. U Hrvatskoj 50 posto obitelji ima samo jedno (1) dijete! Istovremeno, nitko ne razmišlja dovesti liječnike za bolesne ljude i djecu koji na pregled i snimanje čekaju mjesecima.
Možete li zamisliti koliko nešto naopako i zlo manipulira postupcima i mišljenjem tih ljudi?
Za sada još uvijek imaju uspjeha logični i razumni argumenti pa ljudi mogu shvatiti da je nešto pogrešno. Nažalost, briše se ta granica pa će se zlo sve teže detektirati. Ono se ne pojavljuju u ružnom, strašnom obliku s rogovima, nego dobro zapakirani u celofan.
Na kraju se ne bih iznenadila da se kao glavni krivac za uvoz liječnika i trošenje državnog novca proglase liječnici koji ne žele raditi pobačaje – ubojstvo nereođene osobe.
Na kraju, evo odgovora na pitanje don Damira.
Ne vidim razliku između onoga što je radio Herod zbog sebičnih interesa i onoga što mi danas dozvoljavamo Zakonima o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, kontracepciji.
Različita je jedino tehnologija i izvršitelj. Prije dvije tisuće godina, to je bio vojnik. Danas je to liječnik koji je položio Hipokratovu zakletvu koju pogazi svaki put kada izvede namjerni pobačaj, eutanazira nekoga, vrši umjetnu oplodnju ili neki drugi nemoralni postupak.
Već sam u “Pravu na 
život 2″” pisala o Malthusu (maltuzijanstvu) i njegovoj teoriji da količina hrane raste aritmetički, a broj stanovnika geometrijski (progresivno) te da radi toga na Zemlji neće biti dovoljno hrane za prehranjivanje svih stanovnika.
U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.
Nastavi čitati “Zdravstveni (pre)odgoj – rezultati iz SAD-a”
“Moć čovjeka da od sebe načini što mu je drago znači moć neke manjine da od svih drugih ljudi načini što je njoj drago.” — C. S. Lewis
Dobar dio 2012. i cijela 2013. godina su bile u znaku prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovanje. Kažem “u znaku prepucavanja” jer rasprava o zdravstvenom odgoju sa svim interesnim stranama nije nikada održana. Održani su sastanci resornog Ministarstva s nekim neprofitnim organizacijama koje su nositelji određenih ideoloških paradigmi, a koje su financirane od strane vanjskih izvora i koje su se osjećale pozvane sudjelovati u kreiranju programa ZO.
Na taj ili na neki drugi sastanak nikada nisu pozvani roditelji djece koja će taj program zdravstvenog odgoja slušati, udruge roditelja, udruge koje su osmislile drugačiji program zdravstvenog odgoja, doktori koji poštuju znanstvena i prirodna načela te Katolička Crkva koja prezentira više od 80% stanovnika Hrvatske i koja podsjeća čovjeka na dostojanstvo i važnost morala.
Činjenicu da na sastanak nikada nisu pozvane gore navedene interesne skupine niti je održana javna rasprava programa, ne mogu nazvati propustom ili pogreškom, nego izričito ciljnom namjerom nametanja ideološkog programa koji ne poštuje cjelovitost čovjeka i ljudsko dostojanstvo, a sve s ciljem opravdanja dobivenih financijskih sredstava za, kako to sociologinja Gabriele Kuby voli nazivati, uništenje slobode u ime slobode. Bilo je zanimljivo gledati novinarske ankete s potpuno (namjerno) promašenim pitanjem: “Jeste li za uvođenje zdravstvenog odgoja?” Naravno da su svi odgovarali: “Da!” . Pravo pitanje glasi: “Za koji ste model zdravstvenog odgoja?”. Tada bi se dobila prava slika hrvatske populacije, a to je zdravi, cjeloviti i vrjedonosni pogled na čovjeka i njegovu spolnost.
Jako zabrinjava činjenica (zapravo je zapanjujuće!) da se u demokratskoj državi:
Znanost, praksa i crkveni (općemoralni) nauk istovjetno potvrđuju da je program ZO temeljen na rodnoj ideologiji * i bezvrjednosnom sustavu P.R.O.P.A.S.T.
Zdravstveni (pre)odgoj u Hrvatskoj je najliberalniji ZO u Europi (liberalniji je i od švedskog i norveškog, a one su začetnice rodne ideologije i sada odustaju od toga). U SAD-u i Skandinavskim zemljama, nakon 40-ak godina od uvođenja, sve i jedan parametar koji se koristio kao argument za uvođenje liberalnog ZO je katastrofalno pogoršan nakon uvođenja liberalnog ZO = porast maloljetničkih trudnoća, porast abortusa, porast spolno prenosivih bolesti, porast promiskuitetnog ponašanja, snižavanje praga stupanja u spolne odnose (o američkim rezultatima ću pisati u sljedećim temama). Nažalost, ovakvi rezultati ne iznenađuju jer bez moralnosti i dostojanstva, odnosno kada čovjek izgubi sliku o sebi kao o Božjem stvorenju, sve pada u vodu.
Drugim riječima, ZO se prvo ubija moralnost i dostojanstvo, onda se potiče na “slobodno” ponašanje, a onda se “očekuje” da će se mladi ponašati razumno i ispravno. To je kao da vam netko stalno “ispire mozak” (“Brainwash”, odličan norveški dokumentarac koji raskrinkava Institut rodne ideologije) pričama o drogi, o super osjećajima koje pobuđuje, o snazi, slobodi, izloži vam na stol sve vrste, pokaže vam kako se koristi i onda očekuje od vas da se ne drogirate. Zapravo i iskreno, oni i ne očekuju da se ponašate razumno i moralno jer to i ne žele. Cilj je pobuditi niske strasti i nagone u djeci i mladima u kombinaciji sa uništavanjem slike o ljudskom dostojanstvu. Nakon toga, od osobe možete raditi što želite, možete je uvjeriti u sve, u “slobodu”, da je životinja, da naši postupci nemaju posljedica, da ne treba preuzimati obveze, da riječ ništa ne znači… Umjesto da se pogrešno i loše ponašanje preveniraju tako da se govori istina, potiču moralne vrijednosti, ZO-om se uništavaju te vrijednosti, potiču niske strasti i nagoni, a onda se, kada na scenu nastupaju različiti problemi, “požar” gasi opet pogrešnim mjerama koje opet ne rezultiraju pravim plodovma. Zašto onda Hrvatska uvodi liberalni ZO koji se pokazao katastrofom u drugim državam? Zar mi moramo prekopirati sve loše?
Meni kao vjerniku je potpuno jasno zašto je liberalni zdravstveni odgoj katastrofa i zašto se protiv njega mora boriti, međutim izuzetno mi je drago što su se negativno očitovali i ljudi koji nisu vjernici, a koji poštuju opća, moralna, naravna načela. To je i logično jer su ta načela upisana u svakog čovjeka. Na nama je hoćemo li ih slušati, poštovati, pokušati razumjeti, razvijati, upotpuniti vjerom i diviti se ljudskom dostojanstvu ili ih ignorirati te uništiti i sebe i društvo.
Priča sa ZO-om u Hrvatskoj nije gotova. Vidjet ćemo kako će reagirati novi ministar te je li i on spreman ignorirati volju većine. Krenulo je provođenje ZO u školama, a koliko čujem, rodno-ideološke skupine su se već jako aktivirale pa aktivno posjećuju škole i drže predavanja o rodnoj ideologiji. Ovo pitanje je jako bitno jer se na njemu formiraju zakoni (zakon o istospolnim “brakovima”, pravu na posvajanje djece, antidiskriminacijskim zakonima (koji diskriminiraju većinu), pitanje pedofilije, incesta ….).
Kao što C.S. Lewis kaže: “Čini se da obrazovanje bez vrijednosti, korisno kao što i je, čini od čovjeka samo pametnijeg vraga.”
* Rodna ideologija = ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država) i kulturološkim sredstvima, pri čemu se gubi iz vida da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi (1930. engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana, Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je, što je seksualno ograničenje veće, to je razina kulture viša.)
Logično pitanje koje se postavlja je: Kome odgovara moralno rasulo, tj. zašto netko potiče moralno rasulo? Kome je u interesu moralno i duhovno ubiti čovjeka? To je u interesu zla koje svoje suradnike nađe u ljudima koji, u današnjem vremenu relativizma, lako izgube pojam o dobru i zlu te žive u uvjerenju da zla nema jer ga ne znaju prepoznati oko sebe, koliko god ono bilo očiot i širilo svoje zle pipke. U ovoj borbi, koja je borba između Dobra i zla, istinski pomaže Katolička Crkva i vjera. Radi toga je kršćanska vjera najprogonjenija u svijetu, a najveći napadi su napadi na Katoličku Crkvu i naše dogme i doktrine jer katolička vjera nosi Radosnu vijest, ljubi čovjeka, brine se za njegovo dobro i stalno nas podsjeća da smo slika Božja, da imamo dostojanstvo. Jeste li to primijetili?
Da se vratim na G. Kuby, ova borba kršćaninu nije nepoznata, a i kršćanin zna kako će ta borba u konačnici završiti ❤
Do čitanja,
🙂
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 