Kategorija: Društvena kretanja

Podsjećanje na istinu o zdr. odgoju

Nakon nekoliko mjeseci, ozbiljnost i problematika zdravstvenog odgoja je ponovno došla u središte zbivanja – bar u medijima koji žele relevatno izvještavati o stvarnosti i zbivanjima oko nas.

Moram priznati da mi je drago što se tema ponovno aktualizirala jer je poprilično opasno, jednu tako ozbiljnu temu, zaboraviti s obzirom da je rezultirala prisilnim nametanjem zdravstvenog odgoja u škole, usprkos protivljenju 85% roditelja koji su se, 2009. godine, odlučili za zdravstveni odgoj temeljen na znanosti, stručnosti i istinskoj vrijednosti spolnosti.

Nastavi čitati “Podsjećanje na istinu o zdr. odgoju”

Stanice abortiranih beba u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji

U zadnje mi se vrijeme čini da bi neke državne institucije i agencije mogle promijeniti ime. Tako bi Agencija za odgoj i obrazovanje trebala promijeniti ime u Agencija za državnu seksualizaciju djece.

Nastavi čitati “Stanice abortiranih beba u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji”

Irska – model financiranja referenduma i LGBT lobija

Ovaj se tjedan Irska nalazi pred sličnom odlukom o kojoj je Hrvatska odlučivala 01.12.2013.

Dok su građani Hrvatske odlučivali o unošenju novog članka u Ustav kako bi se zaštitio brak kao zajednica muškarca i žene, građani Irske će u petak, 22.05., odlučivati hoće li u Ustav biti uvršten članak koji će jamčiti pravo na brak dvama osobama, tj. moći će odlučiti da ne žele zaštititi brak.

Nastavi čitati “Irska – model financiranja referenduma i LGBT lobija”

Joga, new age i masonstvo nije za katolike

Prije samog početka, joga&New Age&većinski self help&masonstvo nisu za katolika jer su suprotne nauku naše vjere.

Sad kad smo to riješili, mogu krenuti sa člankom.

Na početku fakulteta, imala sam priliku slušati predavanje fra Josipa Blaževića, redovnika koji je u Crkvi najbolje upoznat s temama New Age-a, joge, spiritualizma, reikija i ostalih stvari izvučenih iz lonca duhovnosti, a koje, nažalost, i mnogi kršćani, nesvjesni opasnosti, koriste i prakticiraju.

Moram biti iskrena i reći kako me te stvari nikada nisu zanimale jer mi je, zahvaljujući Bogu i KC, uvijek bilo jasno da ne pripadaju mojoj vjeri. To mi je bilo jasno ne zato što znam puno toga o tim pojavama ili zato što sam tako pametna sama po sebi, nego zato što mi je Bog dao puno milosti, sačuvao me od puno toga i zati znam puno o svojoj vjeri. Zato sam se, s tim općim pregledom, držala dalje od toga. Nikada me nije zanimalo ni otkud što potječe niti što pretjerano znači ako ne ide uz katoličanstvo.

Upravo zbog toga, sve dominantnije prisutnosti “duhovnosti” i tiranije pozitivnih misli u koju se uključila i “Jana – voda s porukom” promovirajući sinkretističku i antikršćansku duhovnost Paola Coelha i Louise L. Hay, odlučila sam se za ovu temu jer je od izuzetne važnosti, ali i kako bih vas potaknula da mir i čežnju za transcedentalnim potražite u katoličkim pobožnostima i meditaciji.

Nalazimo se u svibnju pa je idealan početak za molitvu krunice. Nakon kršćanske molitve i meditacije (koja, daj Bože, rezultira kontemplacijom – napisat ću jednom članak o Lectio Divina i razlici meditacije i kontemplacije), nećete ostati jednaki jer ne postoji veća moć od molitve.

Na samom početku, idemo razjasniti jednom zauvijek:

  • joga
  • bioenergija
  • New Age,
  • spiritualizam
  • reiki
  • tai chi
  • transcedentalna meditacija
  • različito “(samo)iscjeljivanje”
  • čakre
  • karma
  • sudbina
  • čitanje horoskopa
  • safari duha
  • vorteks
  • svemir
  • energija
  • Ana Bučević, Ingrid Divković, Tatjana Cameron Tajči, Ivana Plechinger, Danijela Martinović, Nina Slišković, Lorna Byrne, Louise L. Hay, Paolo Coehlo
  • astrologija
  • reinkarnacija
  • hamajlije
  • narukvice ove ili one boje
  • jantar
  • life coaching
  • homeopatija
  • različite borilačke vještine
  • kristali
  • pozitivne misli
  • otvoreni um (open mind)
  • različite meditacije
  • božanstva
  • spajanje sa silama i božanstvima
  • povlačenje u sebe i tamo (samo)traženje
  • holističke radionice
  • holistički spa
  • iscjeljivanje emocija
  • snaga žene/snaga muškarca
  • aikido
  • prirodno roditeljstvo
  • svjesno roditeljstvo
  • roditeljstvo u kojem roditelji ne odgajaju, ne viču, ne usmjeravaju, nego djeca rade što žele
  • feng shui
  • theta
  • anđeologija – New Age “anđeli” nisu katolički anđeli (ako knjigu o anđelima nije izdala neka od izdavačkih kuća koje uglavnom pokrivaju katolička izdanja, najvjerojatnije se radi o New Age “anđelima”)
  • poruke anđela
  • safari duha
  • “Koliba”
  • iscjeljivanje svojih misli
  • slanje poruka u svemir
  • vraćanje pozitivnih stvari iz svemira i sl.
  • natalne projekcije
  • predviđanje života u budućnosti i na temelju toga izbor načina života ili supruga/supruge
  • različito praznovjerje
  • lančane poruke u stilu: napravite ovo ili ono ili širite dalje poruku jer će vas inače zadesiti nesreća ili će vas kazniti Bog – neće vam se dogoditi ništa loše i nemojte ih širiti dalje, čak ni kad se spominju katolički sveci jer to nema nikakve veze s vjerom
  • …

predstavljaju veliku opasnost i nisu za katolike!

Nemojte dozvoliti da vas netko uvjeri kako je to spojivo s kršćanstvom. Neki od tih govornika pozivaju se na kršćanstvo ili čak katoličanstvo, ali radi se o New Age-u. Nude različite radionice i putovanja u kojima jedan dan idu u svetište, a drugi dan poučavaju New Age. To je poganstvo i ne može biti prihvatljivo!

NEW AGE

Ljudi koji prodaju takve savjete o životu (tzv. life coaching) mogu biti jako uvjerljivi jer imaju sektaške karakteristike. Postupite kao i u slučaju sekti – samo se maknite. Nema smisla upuštati se u raspravu jer su takvi, nažalost, potpuno u svom zaluđenom filmu i potrebni su Božje milosti. Pomolite se za njih, ali nemojte dopustiti razvijanje priče jer su manipulativnog karaktera.

Nespojivo je otići u crkvu pa na life coach seminar temeljen na New Age-u, a to je nešto što sam primijetila u radnjama ljudi. Jednako tako, ne može ista osoba nuditi neki program koji se sastoji od posjeta crkvi ili svetištu u pauzi između New Age radionica. Zašto? Zato što od jednog dobivate dobro (crkva+kršćanstvo) od drugog zlo (New Age).

Savjetnici za život (tzv. life coachs) zarađuju na ljudima, a ne donose dobro jer ono što govore nije istina, nego laž i obmana. Što nam donosi oslanjanje na laž? To znači da svoju nadu temeljimo na laži.

Ako trebate liječnika, idite liječniku. Ako trebate svećenika, idite svećeniku. Mentalnim i duhovnim zdravljem bave se svećenici, psihijatri i hagioterapisti koji su prošli višegodišnju obuku (nadam se), a ne šamani.

Ono što me zanima je snose li New Age savjetnici odgovornost za postupke osobe koja dođe k njima, a treba psihijatrijsko liječenje jer ima poremećaj ličnosti ili tendencije samoubojstvu? Nadalje, zanima me što rade (zdravstvene) inspekcije? Kako je moguće da država daje poticaje za samozapošljavanje za širenje New Age sektaštva? Možete uzeti poticaj za samozapošljavanje i otvoriti društvo za savjetovanje o životu.

Nadalje, dovoljan argument zašto sve gore navedeno, a i puno drugih sličnih opsjena nisu za katolike je činjenica da joga pripada drugoj religiji, a katolik ne može uzimati iz drugih religija ono što mu se sviđa pa to miješati s katoličkom praksom. Tako nastaje kafeterija vjernik kako se nazvala Maria Owings Shriver, bivša supruga Arnolda Schwarzeneggera koja je odgojem i odlaskom na misu katolkinja te se takvom i predstavlja (a s obzirom kako je podrijetlom Kennedy, svi je smatraju katolkinjom), ali voli i Budu, istočnjačke hamajlije i prakse, a ima i liberalne stavove, tj. stavove suprotne katoličkom nauku pa ide i na sklapanje istospolnih zajednica.

Ne volim spominjati imena, pogotovo ako ne poznajem osobu niti situaciju i ne presuđujem ljudima jer to nije moje pravo, ali dobar slučaj za analizu bio bi i npr. tenisač Novak Đoković koji je zapao u istočnjačku duhovnost i prehranu. Čini mi se da je to glavni uzrok problema s kojima se sada bori jer bih rekla da je njegov fizički pad samo posljedica duhovne opasnosti u kojoj se našao.

Jednako kao što se ne može istodobno biti katolik i mason jer je katolik koji postane mason samim činom automatski ekskomuniciran (izopćen, odcijepljen) iz Crkve, ista je situacija i s npr. reikijem i kršćanstvom. Ne može se biti istodobno iniciran u kršćanstvo i u reiki jer je osoba ekskomunicirana s obzirom kako on uvlači čovjeka u druge dimenzije duhovnosti. Potrebno se prvo obratiti svećeniku koji će procijeniti ima li potrebe za egzorcizmom (u težem slučaju) i molitvom otklinjanja (u blažem slučaju) te osobu uputiti u daljni proces ponovnog vraćanja u okrilje KC i sakramentalni život KC. Znači, joga nije automatska ekskomnikacija, ali je protivna vjeri, a reiki je automatska ekskomunikacija.

Što se tiče masonstva, katolik ne može biti snob željan upravljanjem svijetom u tajnosti, iz mračnog, skrivenog podruma uz potporu malog kruga ljudi poput njega koji vjeruju da imaju tajne spoznaje i znanje. Vjerojatno imaju, ali je ograničeno i nevaljalo s obzirom da je masonstvo povezano sa sotonizmom. Za razliku od masona, Bog svakom čovjeku daje mogućnost pristupa samom Njemu i svi su dobrodošli.

Nažalost, opasnost leži i u činjenici kako dosta katolika to ne zna pa, umjesto da se okrenu upoznavanju svoje vjere (religije) i tamo potraže oslonac, nasjednu na trik zamagljene, anemične, bezlične, sentimentalne duhovnosti (New Age) koja je lišena religije. Često se, radi nepoznavanja vlastite vjere, ne uočavaju elementi New Age-a u svakodnevnom okruženju pa nedjeljom navečer, nakon sv. mise, eto kršćanina na jogi, a njegovo dijete utorkom ima dodatni sat u vrtiću posvećen “zdravoj prehrani” koji bi, s otvorenim umom, prirodnim odgojem i vježbom meditacije, trebao poslužiti tome da se dijete smiri, bolje osjeća i da mu osigurate “konkurentsku prednost” pred ostalom djecom. To što to nije u skladu s katoličkim pogledima i vjerovanjima te vam je dijete fokusiranije samo zato jer je otupljeno, pa sad… Ne može se voditi računa o svemu.

Svijet (zapadna hemisfera) nalazi se u stanju duhovnog nomadizma – živi nesvjestan kršćanskog identiteta, ne zna koji je smisao života, srami se svojih kršćanskih korijena, briše “memoriju”, traži nešto, ali to više ne traži u svojim korijenima (kršćanstvu), nego izvan kršćanstva.

Nova duhovnost (New Age) se, kako ja to volim dočarati ljudima, nalazi u oblaku magle, bez ikakvih jasnih kontura, pravila, moralnih normi i naziva zato što se temelji na sentimentalizmu – ako se osjećam kao konj, onda sam konj i želim pravo kako bih se mogao ponašati kao konj, iako sam zapravo čovjek ili kobila.

Iz te magle, čovjek uzima ono što misli da mu je potrebno, a to na kraju postane jako veliki problem jer je sve što se nalazi u toj magli pogrešno. Ta nova duhovnost naziva se novo doba (eng. New Age) jer su ljudi koji žele uništiti kršćanstvo, a među kojima su i masoni, 2000. godinu koja je početak novog tisućljeća, označili godinom kada završava razdoblje kršćanstva (riba) i kreće novo razdoblje vodozemaca koje karakterizira nova duhovnost, zatiranje i uništavanje kršćanstva. Radi toga moraju smisliti vlastite okvire svoje duhovnosti pa se neki brinu o tome što hoće li neće jesti onoliko koliko se ja brinem o vršenju Božjih zapovijedi.

Stvaraju glad koju kratkoročno utažuju lažima i zlom, dok dugoročno osoba i dalje ostaje gladna. Osoba će ostati gladna sve dok se ne vrati Bogu. To nije nešto što sam smislila ja ili netko u Crkvi, nego je to jednostavno tako zato što nas je Bog tako stvorio – upisao nam je čežnju za Njim i dok se ta čežnja ne namiri Njime, osoba će tražiti krive supstitute. Ako smo žedni, neće nam pomoći gumeni bomboni.

Sastavnice te nove paradigme su:

  • židovsko-kršćanska religija (uzimanje pojmova i davanje novih, lažnih značenja)
  • sekularizirana znanost
  • gnoze
  • krivovjerja
  • ezoterije
  • istočnjačke religije te
  • međugeneracijski konflikt (Kinseyev institut, seksualna revolucija, ZO).

New Age predstavlja se kao alternativa kršćanstvu i svim drugim institucionalnim (organiziranim) religijama. On promiče “duhovnost u službi zadovoljenja ljudskih potreba, egolatrije, duhovnost po mjeri kulture zdravizma (kult zdravlja), sedativnu i antistresnu duhovnost.*” Ta duhovnost nema veze s pojmom istine, moralnim normama i kršćanskom objavom.

On “uklanja granice između stvorenja i Stvoritelja, čovjeka i Boga. On promiče biocentričku paradigmu prema kojoj kruna stvaranja više ne bi bio čovjek stvoren na sliku Božju (što je okosnica judeokršćanskog nauka i zapadne civilizacije), nego život kao takav. Tu je ključno razmimoilaženje između kršćanstva i new age-a.
Prema biocentričkoj paradigmi, životi ljudi, životinja i bogova imaju jednaku vrijednost. New age smatra životinje našom braćom i sestrama koje imaju besmrtnu dušu (reinkarnacija). Problem reinkarnacije je što izjednačava čovjeka i životinje. New age je mentalitet koji prožima svijest masa i prodire u svakodnevni govor, medije, kulturu – npr. rašireno govorenje da je životinja umrla. Životinja može uginuti, ne može umrijeti.*”

MASONI

New Age je upravo jedini oblik vjerovanja kojeg masoni žele za “ujedinjeno čovječanstvo” te su oni i doveli New Age u kršćansku, zapadnu hemisferu. Cijeli projekt objavljivan je u njihovom glasilu “New Age” u SAD-u. Masoni mrze Krista i kršćanstvo, a na višim stupnjevima inicijacije izriču odanost Luciferu, gaze i lome križ te sliku Mihaela Arkanđela (19. i 30. krug od 33). Pape redovno upozoravaju na opasnosti masonstva. Mnoge enciklike objavljene su u kojima se osuđuje masonstvo, a možda se najviše angažirao papa Leon XIII. koji je sastavio molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu nakon jedne strašne vizije. Sv. Maksimilijan Kolbe pokrenuo je Vojsku Bezgrešne kad je primijetio njihove (masonske) slobodne manifestacije i pred Vatikanom.

Čovjek je slobodno biće čiji život ovisi o njegovim odlukama te Božjoj providnosti i milosti.

Od izuzetne je važnosti što vjerujemo, u što se ufamo i što ljubimo. Vjerovati u nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će naškoditi čovjeku, svima onima s kojima je u dodiru te svima onima koje voli i u ovom životu i u sljedećem (prema P. Kreeftu).

JOGA

Iako se joga na Zapadu predstavlja kao znanstveno potvrđena metoda postizanja zdravlja i duhovne ravnoteže, joga je “asketska tehnika samospasenja, tj. u istočnjačkim religijama predstavlja ono što Isus Krist predstavlja u kršćanstvu. Jogi imamo zahvaliti što je među kršćanima porastao broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju.
Joga za postizanje zdravlja postoji jedino na Zapadu kojim je ovladala kultura zdravizma. Joga nije prikladna za postizanje zdravlja jer se u hinduističkim svetim spisima zdravlju ne pridaje ama baš nikakva osobita važnost. Hinduisti promatraju bolest kao posljedicu karme (loših djela). U tom smislu, u Indiji ne postoji zdravstvena ili medicinska joga. Joga služi samospoznaji i samospasenju, a ne za postizanje zdravlja.
Crkva dobro poznaje soteriološku ((samo)spasenjsku) narav joge te se bori protiv njezine profanizacije i komercijalizacije na Zapadu. Kao tehnika samospasenja, joga je sredstvo za postizanje besmrtnosti u hinduizmu i budizmu čiji je cilj “sabranost u sebi”, usredotočenost na samoga sebe, nemar za ovozemaljsku stvarnost koja je ionako samo kozmička obmana, iluzija. To je suprotno kršćanstvu koje vodi “ekstazi”, “izlasku iz sebe”, služenju drugome, ljubavi.*”

Nadalje, joga traži usmjeravanje čovjeka sama na sebe kako bi u sebi našao spoznaju, dok mi, katolici, vjerujemo kako čovjek mora svoj pogled usmjeriti prema Bogu, u Njemu naći svoj smisao, izaći iz sebe i u djelatnosti pronaći mir. Ako pogledate kip Bude, vidite da je on usmjeren na sebe, na svoju unutrašnjost i da se fokusira na to. Mi, katolici, pozvani smo na apsolutno suprotno – moramo izći iz sebe.


MOJ ZAKLJUČAK

Joga nije tjelovježba, zdravstvena tehnika, istezanje, vježbanje, nego tehnika postizanja samospasenja vezana uz hinduističko vjerovanje i tehniku. Ako vjerujemo da je Isus otkupitelj svijeta, Mesija, da je Bog Stvoritelj i ako smo kršteni u Isusovo ime, onda je, u najmanju ruku, kontradiktorno prakticiranje joge koja kaže kako se možemo spasiti sami zahvaljujući njoj.

Trčite, šetajte, idite na pilates, aerobik, ples, balet u svrhu rekreacije, okopavajte vrt, sadite cvijeće, pograbite lišće, a kršćanskom molitvom tražite duhovnost.

PAOLO COELHO, LOUISE L- HAY i SELF HELP LITERATURA

Što se tiče pozitivnih misli, Paola Coelha, Louise L. Hay, “vode s porukom” i sl., problem je u tome što se čovjeka postavlja na mjesto stvoritelja svijeta u kojem živi jer sljedbenici tog kulta smatraju da čovjek može pozitivnim mislima stvoriti blagostanje i raj na zemlji.

Kome šalješ pozitivne misli? Samom sebi? Što to onda znači? Da si ti stvoritelj, svemoguć ili? Stvoritelj svijeta je Bog, a i potpuno je pogrešno za svrhu života postaviti ostvarivanje zemaljskog blagostanja. Naravno da čovjek kroz život treba ići s nadom i optimizmom, ali ovdje se ne radi o tome.

Paolo Coelho je pravi predstavnik New Age-a. Zato je i omiljen u medijima, iako se predstavlja kao katolik. U njegovim djelima zamjetna je velika količina New Age-a, krivog tumačenja kršćanstva i nauke te hereza. I u hrvatskim medijima zastupljeni su New Ageri.

Jednako tako, potrebno je istaknuti kako je većina tzv. self help literature (psihologija za širu publiku) i savjetnika za život New Age karaktera i nikako ne odgovara katoličkom poimanju čovjeka i svijeta. Ukoliko čitate takvu literaturu, obratite pozornost da izdavači budu katoličke knjižare pa i onda ili pogotovo onda kad naslov knjige govori o Isusu, prorocima, vječnom zivotu, duši, snazi žene, snazi muškarca, čovjeku i sl.

Sve gore navedeno predstavlja izvor duhovne opasnosti jer čovjek ostavlja širom otvorena vrata različitim silama koje ne donose dobro, dok ga istovremeno emotivno i duhovno odvodi u stanje nirvanskog ništavila i “ubijenosti”. To ništavilo, ubijenost i otupljenost može se vidjeti već u očima osobe.


Smisao našeg života NIJE nirvana.

Nadam se da je ovaj članak bio od pomoći, da sam vam pomogla razjasniti neke stvari i da su vam dani dobri argumenti za svaki put kad vas netko pozove na jogu ili motivacijsko savjetovanje.

Na početku teksta upotrijebila sam dosta primjera i naziva jer primjećujem kako ljudi ne znaju prepoznati što sve pripada New Age-u pa to primjenjuju i u svom životu. Apsolutno je nemoguće pobrojati sve i možda zvuči grozno, ali većina onoga što danas preporučuje bilo koji voditelj ili poznata osoba je New Age.

Sve što vam je nekako moralno neopipljivo, ne prati kršćanski pogled na svijet, katolički nauk, nekako je u magli, povezuje emocije, otupljenost i bijeg te se tiče kao duhovnosti nije kršćansko, iako vam obećava mir. Ako Bog i anđeli čuvari čuvaju dijete, onda ga ne može čuvati crvena hamajlija oko ruke. Ako postoji Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti, onda ne možete dolaziti u doticaj sa svojom nutarnjom božicom ili bogom Ra, Šivom, vorteksom ili kako god.

Život je težak. To slobodno priznajte. Tiranija pozitivnih misli je apsurdna, opasna i neistinita jer nema smisla i nema uporište u Dobru. Za razliku od toga, katolička nada ima smisao i uporište u samom Bogu i sasvim sigurno nam ne ispire mozak s pozitivnošću i mantrama. Možda vam se pozitivne misli i katolička nada čine jednakima, ali razmislite malo bolje i vidjet ćete kako nije tako.

Katolička nada ne negira činjenicu teškog života niti misli da tu činjenicu treba negirati i pretvarati život u nešto što on nije. Ona priznaje teškoću, suze i tugu, ali je to usmjerena tuga s pogledom prema nebu i dubljim smislom jer je Dobro (Bog) zauvijek pobijedilo Zlo (Sotonu), a mi imamo upravo tu nadu za život vječni.

Ako vam je potrebna pomoć povezana s emocionalnim i psihološkim poteškoćama, možda će vam pomoći ovaj članak . Potražite stručnu i provjerenu pomoć pa razgovarajte s liječnikom ili/i svećenikom. Kršćanstvo je neiscrpni izvor radosti i mira te nudi sve moguće i potrebne alate da bi čovjek mogao biti radostan i u miru.

Zahvatite iz tog izvora.

Ako ste se umorili i čini vam se kako vam ne pomaže ništa iz tog izvora, trebate potražiti svećenika (duhovnika) koji će vas podsjetiti na smisao i koji će aktivirati, staviti u funkciju sve ono što znate i što ste naučili o vjeri te liječnika psihijatra ako se radi o problemu za njega. Nikako New Age, tj. životnog savjetnika.

Ljudima s ljubavlju ukažite na pogrešan smjer ako vam to dozvole.

I za kraj, pravi mir i dobro daje jedino Bog i njegov smisao. Onaj tko ne poštuje i ne radi po Božjem smislu može vam donijeti samo zlo. To isto zlo takva osoba donosi i samoj sebi jer je osobe kojima treba pomoć iskoristila za vlastito bogaćenje i guranje u zlo, besmisao života.

Svako dobro,

🙂
*fra Josip Blažević, intervju za novine i predavanje

Opasnosti elleOne i OHK

Od prošlog tjedna pilula ellaOne prodaje se bez liječničkog recepta u ljekarnama diljem Hrvatske.

Radi se o „piluli za dan poslije“, odnosno o abortivnoj i kontracepcijskoj

EllaOne
doctorfox.co.uk

piluli koja se zove i “pilula za pet dana poslije” jer se može uzeti do pet dana od nezaštićenog spolnog odnosa ili zatajenja kontracepcijske metode.

Pilula utječe na odgađanje ovulacije (kontracepcijski dio) te sprječavanje usađivanja embrija u stijenku maternice (abortivni dio).

Nastavi čitati “Opasnosti elleOne i OHK”

“Bella”🎬

Bella_cover

“Bella” (2006.) je indie obiteljski film o iskupljenju s prolife porukom inspiriranom stvarnim dogđajima.

“Bella” je osvojila mnogobrojne nagrade, a najvažnija je pobjeda na filmskom festivalu u Torontu.

Film je režirao Alejandro Gomez Monteverde koji je, uz Patricka Miliona i Lea Severina, i jedan od scenarista. Producenti filma su Eduardo Verastegui i Sean Wolfington. Među izvršnim producentima je i poznati producent Stephen McEveety („Braveheart“, „The Passion of the Christ“) koji je ekipi pomogao savjetima nakon snimanja.

Jose (Eduardo Verastegui) i Nina (Tammy Blanchard) su kolege u restoranu na Manhattanu čiji je vlasnik Joseov posvojeni brat, Manny. Radnja filma se odvija u jednom danu u kojem se isprepliću događaji koji zauvijek povezuju glavne likove – kuhara Josea koji ima nepoznatu prošlost i konobarice Nine koja ima neizvjesnu budućnost. U radnji se isprepliću Joseova priča iz prošlosti koja ga još uvijek proganja, njihova sadašnjost i neizvjesna budućnost.

⌊SPOILER⌋
Nina kasni na posao drugi dan za redom i dobiva otkaz. Jose je želi utješiti i razgovarati s njom te mu ona priznaje da je trudna s muškarcem s kojim više nije u kontaktu, da ozbiljno razmišlja o pobačaju jer joj je život nesređen te da ne želi da njezino dijete pati s njom u takvom životu. Jose je pita želi li provesti s njim taj dan te je vodi svojoj obitelji. Tamo provode vrijeme otkrivajući puno toga jedno o drugome.
Nina konačno saznaje istinu o Joseovom životu koja ga još uvijek progoni, djevojčici koja je lovila leptire, starom automobilu u garaži te nogometnoj karijeri. Jose saznaje da je Nina provela mladenačke godine brinući se o majci koja je pala u depresiju nakon suprugove smrti te da ju je Nina, nakon što više nije mogla trpjeti odbačenost, ostavila i preselila se u New York. Najvažnija činjenica koju Nina saznaje je da je Manny posvojen, ali da to nikada nije radilo razliku u njihovoj obitelji.
S obzirom da je Nina čvrsto odlučila pobaciti, Jose donosi odluku koja će promijeniti njihove živote.

Film ima snažnu poruku za život, lijepu ljubavnu i ohrabrujuću obiteljsku poruku, iako su one prezentirane na nenametljiv način, upravo onako kako trebaju biti: istinito i snažno, ali osjećajno i mudro.
„Bella“ daje prednost životu i slavi ga bez obzira na sve probleme i okolnosti.
„Bella“ prezentira ljubav u pravom obliku, obliku koji zahtjeva žrtvu kako bi osoba postupila ispravno.
„Bella“ donosi istinu o obitelji kao glavnoj nositeljici društva koja ima i treba imati veliki utjecaj na pravilnu izgradnju pojedinca, ali i koja pruža sigurnost, zabavu i potporu svakom svom članu.
„Bella“ promiče vrijednost i doprinos Latino zajednice u SAD-u koja je, od 40.-ih godina 20. st., u filmovima uvijek negativno prikazivana.
„Bella“ podsjeća da pobačaj nije rješenje, da postoje prava, ispravnija rješenja poput posvajanja.
Film je nagrađen i ocijenjen visokim ocjenama od strane udruga koje se bore za pravo na život te udruga koje promoviraju posvajanje kao alternative pobačaju. Udruge za posvajanje su sudjelovale i u distribuciji filma.

Kako glavni glumac i producent Eduardo Verastegui ističe, filmom je spašeno više stotina beba jer ih kontaktiraju žene i obitelji koje su se radi filma odlučile za život. Lik Josea je nadahnuo i samog glumca koji se na isti način postavio u stvarnoj životnoj situaciji, iako je ta priča imala drugačiji završetak (roditelji su odlučili zadržati bebu).

Metode seksualne diktature

Egzistencijalna istina svakog čovjeka je da je on slika Božja.

To znači da svaki čovjek, u svojoj biti, nešto govori o Bogu jer je u njega upisan Božji zakon, duša i sloboda volje.

Čovjek se može roditi u jednom od dva spola: muškom ili ženskom. Svaka osoba muškog ili ženskog spola predstavlja Božju sliku, ali spoj muške i ženske osobe predstavlja još vjerodostojniju Božju sliku, predstavlja Presveto Trojstvo.

Nastavi čitati “Metode seksualne diktature”

Koju poruku šaljemo, a koju trebamo poslati?

Pitate li se ikada što se događa kada naši postupci ne potvrđuju ono za što se deklarativno izjašnjavamo (izdajemo) te tko snosi posljedice tog nesrazmjera? Razmišljate li ikada da moje i vaše ponašanje baca svjetlo na nas same, ali i na našu katoličku vjeru i Crkvu koju je utemeljio Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek? Teorija nije sama sebi svrha, nego se treba primijeniti u praksi.

Nastavi čitati “Koju poruku šaljemo, a koju trebamo poslati?”

“Little Boy” 🎬

Little-Boy-New-Poster

Još jedan odličan filmski projekt ekipe o kojoj sam već pisala.

Ovaj se put radi o indie filmu “Little Boy”.

Premijera filma je 24.4. u SAD-u. Nisam sigurna kada stiže u Europu, ali sam sigurna da će biti dostupan na internetu.

Film je ispričan prema sjećanju malog dječaka iz naslova filma koji je sada starac. Radnja filma je smještena u malo mjesto uz plažu u Kaliforniji 40.ih godina, za vrijeme II. svjetskog rata. U središtu radnje je dječak (Jacob Salvati) koji ima sedam godina i koji je radi  niskog rasta meta nasilnika iz škole. Dječakov jedini i najbolji prijatelj je njegov tata koji je i njegov suradnik i pratitelj u pustolovinama.

Dječakova obitelj ima tradiciju – u ratnim vremenima, jedan muški član obitelji mora ići u rat. S obzirom da njegov stariji brat (David Henrie) radi ozljede ne može ići u rat, to mora napraviti njegov tata. Najgori dan u životu Malog dječaka je kada stiže kamion koji kupi vojnike i koji odvozi njegovog tatu na ratište. Njegovo srce je slomljeno i tako film započinje. Dječak će napraviti sve kako bi vratio tatu. Pitanje koje se javlja je: Može li sedmogodišnji dječak okončati rat i pomaknuti planinu?

Poruka filma je da se uz vjeru, nadu i ljubav mogu činiti i dogoditi i nezamislive stvari, iako to ne znači da je bit filma očev povratak iz rata ili da će se to dogoditi. Neki vojnici se vrate, drugi polože svoje živote. Bit filma je da postoji veća svrha, veći smisao radi kojeg se događaju i loše stvari, događaji koji donose patnju.

Promovirajući film, jedan od redatelja, Eduardo Verastegui, je rekao sljedeće:

“Moja želja je da, odgledavši film, ljudi ne odu iz kina samo sretni, nego da budu puni vjere, ljubavi i nade. Vjerujem da ovaj film ima potencijal ujediniti ljude, zacijeliti rane koje smo ponekad skupljali godinama, rane koje nekada mijenjaju naše živote.

Svatko od nas ima drukčiju priču, svatko je iskusio bol na drukčiji način. Film je napravljen i kako bi probudio dijete i nevinost koje se nalaze u svima nama, a koje smo odrastajući izgubili. Izgubili smo sposobnost cjelovito voljeti, sanjati, služiti, oprostiti te voditi smisleni život. To smo izgubili radi mnogih razloga – radi gubitka voljene osobe, ponekih loših iskustava, ali i radi prevelikog vezivanja za naše snove. Puno sam puta shvatio da naši snovi mogu postati naši najgori neprijatelji kada ti snovi nisu sinkronizirani s Božjim željama.”

Mislim da bolja najava ne postoji.

Radujem se filmu.

Eugenika i industrija abortusa

Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad „Esej o načelima populacije”.

Napomena prije daljnjeg teksta: ne smatram da samo bogataši mogu biti zli, a da su siromašni dobri, tj. ne smatram da su jedino bogataši zli, a svi siromašni dobri. Ne smatram da je grijeh postati bogat svojim radom i poštujući Božje zakonitosti. Ne smatram da su bijelci zli (što nam se stalno imputira, a u zadnje vrijeme feministice nastoje uništiti muškarca bijelca), a crnci dobri. Ima i jednih i drugih. Smatram da sve žene nisu dobro i smatram da svi muškarci nisu zli (kako diktatura feminizma nastoji prikazati). Ima i jednih i drugih. Smatram kako svaka osoba, a time i svaki poduzetnik, ima pravo odlučiti što će raditi sa svojim novcem. Ne podržavam ilegalne migracije. Ne podržavam izmiještanje sve proizvodnje u azijske države. Podržavam osobnu odgovornost jer ne može biti kriv uvijek netko drugi.

U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih epidemija gladi te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva.

Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da su maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz kako oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi.

Iz tih razloga, 1920. godine, jedna financijski jaka zaklada, odlučuje financirati udruženje „Planned Parenthood” („Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije, a svoje ideje je učvrstila ili izgradila komunikacijom i druženjem s doktorima  koji su provodili genocid u koncentracijskim logorima. Jedan od njih je i najzloglasniji doktor u ljudskoj povijesti, dr. Mengele.

Eugenika i eugeničari nastoje „poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih ljudi – ljudi s oštećenjima, siromašnih ili onih za koje oni procijene da ne odgovaraju. Tih su godina posebno bili usmjereni na pripadnike Latino zajednice, Židove, crnce, Azijate. Strašno. Na prvi se pogled čovjek može zabuniti pa pomisliti da su to plemenite ideje jer  se koristi sintagma poboljšanje kvalitete. U svojoj knjizi „The Pivot Civilization” iz 1922., Margaret Sanger piše: „Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.“

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie gradi laboratorij na Long Islandu (SAD) u kojem su se sakupljala obiteljska stabla milijuna običnih Amerikanaca kako bi znanstvenici utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Utvrđivanje inferiornih loza je bilo potrebno  kako bi se one doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale s ciljem njihova uništenja. S obzirom da su Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bili u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase. Nažalost, i danas je na dijelu slična (ista) praksa koja se provodi u tzv. institutima diljem svijeta ( Institut Carnegie, Institut Tavistock, fondacije drugih bogataša …)

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima, negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao slučajnost. Upravo radi takvih pritisaka, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideje nadrase, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD). S druge strane, da glumci postupaju ispravno i odbacuju takve uloge radi shvaćanja šireg konteksta, i lobiji bi se morali bar malo korigirati. Dakle, potrebna je i naša odgovornost i savjest.

Kako poznati meksički glumac/redatelj/aktivist Eduardo Verastegui ističe, u radijusu od 1 milje (oko 11 km) u pretežito latinskom dijelu LA, izbrojao je osam abortivnih klinika (u SAD-u se pobačaji izvršavaju u abortivnim klinikama koje nisu u sastavu bolnica, a u Kaliforniji maloljetnice mogu napraviti abortus bez roditeljskog pristanka). Verastegui se ozbiljnije pozabavio temom kada je obećao sam sebi i Bogu da neće raditi projekte koji vrijeđaju njegovu vjeru, vrijednosti i Latino zajednicu. Ostao je bez posla četiri godine, a to bi trajalo i duže da nije odlučio postati redatelj kako bi mogao kontrolirati poruku koju šalje.

Koja je veza SAD-a s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Međunarodne institucije formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Kada tim donese odluku, odluka se nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. I tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Jako je dobro vidljivo kako se od abortusa u kontekstu prava žena stiglo do abortusa u kontekstu kontrole rasta stanovništva. Bilo je potrebno usaditi u svijest ljudi da se radi o pravima žena i cijeli se projekt mogao pokrenuti.

Osobito su zanimljive rasprave i argumenti odvjetnika koji govore o abortusu isključivo kroz kontekst prava žena, izostavljajući činjenicu da se radi o ubojstvu nerođenog djeteta. Možemo shvatiti koliki je to apsurd ako povučemo paralelu s ekonomistima. Isti apsurd bi bio kao da ekonomska zajednica tvrdi da je abortus dopušten jer abortivne klinike sudjeluju u kreiranju BDP-a i zapošljavaju ljude. Moglo bi se reći da bi u tom slučaju nit vodilja bila: „Cilj opravdava sredstvo“, a to nikako nije točno. To je vidljivo i na strogo ekonomskim temama. Dovoljno je imenovati jedan uzročno-posljedični proces poput poticanja osnivanja uvozno-trgovačkih poduzeća čija aktivnost vodi pogoršanju makroekonomskih pokazatelja zemlje, iako ta poduzeća zapošljavaju ljude.

Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

a) ekonomski koncept: radi zarade, strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

b) radi ideologije:  ideološko-geopolitički razlozi (vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen i mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajnost, kontrola rasta stanovništva putem abortusa i rodne ideologije, kompleks boga, bogovi novca) promicanja abortusa su pogubniji jer nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest.

Svaki pojedinac ima pravo slobodno odlučivati na što će trošiti svoj novac i nedopustivo je otuđivati to pravo, međutim, kako bi se zauzeo ispravni stav, potrebno je ostaviti sa strane ekonomsko-pravne koncepte i samo se podsjetiti da abortusom jedno srce prestaje kucati jer je nositelj tog srca ubijen.

Lažni humanizam i njegovo djelovanje

Proteklih se tjedana otvorilo puno tema vezanih za bioetiku, odnosno za slobodu i moral u svijetu i Hrvatskoj.

U SAD-u je 400 multinacionalnih kompanija potpisalo dopis kojim vrše pritisak na Vrhovni sud koji će u lipnju donijeti odluku o (ne)priznavanju istospolnih brakova u svim saveznim državama. Tih 400 multinacionalnih kompanija lobira za hitno proglašenje istospolnih brakova valjanim u svim saveznim državama.

Nastavi čitati “Lažni humanizam i njegovo djelovanje”

Maloljetničke trudnoće i svetost života

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj godišnje rodi 1.200 do 1.500 maloljetnica. S obzirom na maloljetničke godine i životno razdoblje u kojem se nalaze novopostale majke, a koje je dominantno usmjereno na školu i ovisnost o roditeljskoj pomoći, ova se tematika može promatrati s nekoliko različitih polazišta.

Nastavi čitati “Maloljetničke trudnoće i svetost života”

Povezanost prava na izbor i rodne ideologije

Prošle godine, u medijima se pojavio članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti.

Nastavi čitati “Povezanost prava na izbor i rodne ideologije”

Teologija tijela I/Theology of Body I

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Onome tko se prvi put susreće s ovako cjelovitim naukom Crkve o spolnosti, možda će biti neobično ili će mu usporedbe biti predrastične ili smiješne, ali se nadam da nećete odustati od čitanja jer ćete na kraju shvatiti da je sve povezano i smisleno.

Ako vam je potrebno, pročitajte nekoliko puta, pokušajte razumjeti te čitajte bez straha, očajavanja ili tjeskobe.

Ako trenutno niste na tragu teologije tijela ili ste se u svom životu udaljili od onoga što ona govori, krenite iz početka i malo po malo, zakonom postupnosti, gradite novi pogled i novo ponašanje.

Ljubav
Flickr.com

Nastavi čitati “Teologija tijela I/Theology of Body I”

Na Božjem mjestu

“Stari pustinjak Sebastijan je najčešće molio u malom, osamljenom svetištu na brežuljku. U svetištu se častilo čudotvorno raspelo koje su ljudi prozvali „Milosni Krist“. Hodočasnici su dolazili sa svih strana kako bi pronašli milost i izmolili pomoć.

Jednoga je dana stari pustinjak odlučio izmoliti milost i za sebe. Klečeći pred raspelom, molio je: ‘Gospodine, želio bih trpjeti s Tobom. Prepusti mi svoje mjesto. Želim biti na križu umjesto Tebe.’

Fb/C.S.Lewis

Očiju uprtih u Raspetoga, šutke je čekao odgovor. Nakon nekog vremena, Raspeti počne micati usnama i reče mu: ‘Prijatelju, prihvaćam tvoju želju, ali pod jednim uvjetom: štogod da se dogodi, što god da vidiš, ne smiješ progovoriti ni riječi.’

Nastavi čitati “Na Božjem mjestu”

Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?

U Quo vadis-u sam pisala da su dva temeljna pitanja koja si čovjek mora postaviti i na

Education
Fb/C.S.Lewis

koja mora odgovoriti: Tko sam? i Kamo idem? To su pitanja čiji odgovori, ukoliko su ispravno postavljeni, trebaju u potpunosti usmjeriti naš život. Zašto?

Ivan Pavao II. je lijepo podsjetio što znači Bog Stvoritelj i što podrazumijeva nastanak čovjeka: “Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba …

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”

Nastavi čitati “Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?”

Državna seksualizacija djece

“Bez razvijenog osjećaja srama, djetinjstva ne može biti.”

Neil Postman*

Rasprava o zdravstvenom odgoju malo se stišala u vodećim hrvatskim medijima, ali problem pogubnog, amoralnog i protuprirodnog programa zdravstvenog odgoja (ZO) ostao je.

Dapače, vjerski portali i portali roditeljskih udruga koji se protive trenutnom programu ZO-a svaki dan donose priče iz prakse koje u potpunosti razotkrivaju njegove opasnosti.

S obzirom da je i na svjetskoj sceni teško pridobiti medije da pišu o pravim vrijednostima i da ne propagiraju moralno rasulo, i u Hrvatskoj je teško objaviti članak koji je afirmativan prema vjeri, Crkvi i pravim vrijednostima koje bi trebale biti pokretač svakog čovjeka.

To bi značilo da ili u Hrvatskoj i svijetu nema moralnih novinara koji znaju prepoznati što je dobro, a što zlo ili postoje moralni novinari, ali ne smiju objavljivati egzistencijalnu istinu. Mislim da je točna ova druga vjerojatnost, ali to nimalo ne umanjuje obvezu i odgovornost novinara da objavljuju istinu – pod bilo koju cijenu. Ako je sustav truo, onda ti koji nisi takav moraš pokušavati, boriti se te donositi svjetlo. Po čemu se inače razlikuješ od sustava kada daješ iste plodove?

Htio to netko priznati ili ne, mogao to netko priznati ili ne, smio to netko priznati ili ne, znao to netko prepoznati ili ne, svijet se nalazi u kulturno-vrijednosnom ratu.

To je nepobitna i neoboriva istina.

Od prosječnog, tzv. “običnog” čovjeka, to prepoznaje praktična (vjerska) manjina uz poneke izuzetke od strane znanstvenika, dok drugi ljudi to ne prepoznaju – bilo da se radi o tome da ne prepoznaju važnost tog područja, bilo da se radi o tome da se ne žele baviti time, bilo da se radi o tome da u liberalno-moralnim strujanjima ne vide ništa loše, nego “šire ljubav i mir”.

Kada se radi o (većini) ljudi koji imaju utjecaj, oni jako dobro znaju o čemu se radi jer su to i kreirali s tim ciljem i to provode.

Programima zdravstvenog odgoja (o kojima sam pisala ovdje i ovdje) država provodi seksualizaciju djece od najranijeg djetinjstva.

Zašto?

Zato što je onaj tko posjeduje mlade vladar budućnosti.

Tradicija (lat. tradere=predavati, prenositi) jako je bitna upravo radi svog značenja prenošenja morala i normi ponašanja. Tradicija se počinje urušavati i približavati svojem kraju kada pripadnici te tradicije, a čija je odgovornost prenošenje normi i morala, prestanu na sljedeću generaciju prenositi nauk koji kaže da se čovjek u svom djelovanju treba ravnati prema kršćanskim načelima.

Ako se sljedećem naraštaju ne prenese ono što je ispravno, moralno, pošteno, ono što je njegova egzistencijalna istina, onda, uz to što će i taj naraštaj biti oštećen za istinu, ni taj naraštaj neće prenijeti nauk i istinu na sljedeći naraštaj. I tako se taj slom, tj. moralno ništavilo, nastavlja dalje.

Zašto je bitan kršćanski identitet, kršćanski nauk o čovjeku, svemu stvorenom, moralu i normama? Europa je izgrađena na kršćanskim temeljima – od uspostave fakulteta, obrazovnih institucija, znanstvenih otkrića, kulture, sakralne i profane arhitekture i umjetnosti do identiteta čovjeka i normi ponašanja. Kršćanski nauk o čovjeku počiva na temeljima obitelji i spolnim normama koje omogućuju obitelj. Skup tih spolnih normi je monogamija. U proteklim desetljećima, zakoni, nauk, pravila i običaji bili su usklađeni  te su pomagali čovjeku s jednim bitnim ciljem: kako bi čovjek naučio ovladati svojim spolnim nagonom kako bi bio sposoban za vjernost i odgovornost u braku i obitelji*. Danas toga nema i osobe se ne osjećaju spremnima za brak ni u svojim kasnim dvadesetima/ranim tridesetima, a sve je više onih, i žena i muškaraca, koji odbacuju brak i mogućnost imanja vlastite obitelji.

Ono što je opet bitno istaknuti kod prenošenja normi i morala i ono što stalno ističem je sljedeće: ne možemo probleme i zlo samo podizati na razine osoba koje imaju moć.

Da, one imaju razrađene strategije kulturno-vrijednosnog sloma i sve će napraviti da to ostvare, ali za moralni slom je kriv svaki pojedinac – svaki roditelj koji svojim primjerom ne svjedoči i ne pokazuje svojoj djeci i prijateljima ispravne vrijednosti i ispravni pogled na život.

Ako vi i ja kao pojedinci ne poštujemo život od začeća do prirodne smrti, ne planiramo prirodno obitelj, ne pripremamo se za brak na ispravni način, ne govorimo drugima o pravom smislu i ljepoti spolnosti i seksa, važnosti da se spolnosti i seksu, upravo radi te ljepote i smisla, mora dati sigurno okruženje braka, onda nisu samo krivi oni moćni na visokim pozicijama sa svojim lošim i pogubnim strategijama. Je li tako? (Usputno, i među ljudima na visokim položajima i bogatima ima moralnih ljudi koji se bore za ispravne stvari. Oni možda neće biti u medijima jer se ne mogu eksponirati, ali će pomagati na druge načine, drugim kanalima).

Obrazovanje ima karakter obrazovno-odgojnog sustava.

To je dobro sve dok odgojni dio počiva na ispravnim temeljima, a problem današnjice je upravo to što odgojni dio više ne počiva na ispravnim temeljima. To je omogućila tzv. emancipacijska pedagogija koja se trudi svoju teoriju ubaciti u praksu*. Ta teorija govori da su ljudi od rođenja spolna bića (usp. pedofil Kinsey je to također smatrao, a njegov Institut je nedavno postao savjetodavno tijelo pri UN-u. Potpisivala se i peticija protiv toga. Nadam se da ste je potpisali). Nažalost, to im uspijeva i na tome se temelji liberalni ZO. Drugim riječima, emancipacijska pedagogija želi ukinuti sve norme spolnog ponašanja jer dijete od vrtićke dobi treba eksperimentirati i uživati u svojoj spolnosti. Ne, ne radi se o mojoj pogrešno utvrđenoj činjenici, nego o pravoj istini o ZO-u.

Mnogi ljudi misle da se liberalni i cjeloviti program ZO-a kojeg promiču udruge roditelja  razlikuju samo po pitanju toga je li seks prije braka “dopušten” ili nije (bar stječem takav dojam), odnosno da će liberalni ZO govoriti da je seks prije braka ok, dok će cjeloviti ZO govoriti o važnosti spolnosti i da seks puni smisao dobije tek u braku.

To nije samo to i radi toga ljudi padnu u zabludu.

Liberalni ZO u potpunosti vrši nasilje nad ljudskom naravi i hiperseksualizira već samo dijete kako ono ne bi moglo razmišljati ni o čemu drugome nego samo o tome; kako bi od najranije dobi postao rob svoje seksualnosti; kako nikada ne bi mogao biti spreman za brak, vjernost i roditeljsku odgovornost te kako bi se stvarno spustio na razinu nagonske životinje. Čovjek nije životinja i ne bi ga se trebalo pretvarati u životinju. Zato je pornografija toliko veliki problem jer ona gospodari osobom i ona nije slobodna. Ako tvoji nagoni u ime slobode gospodare tobom, ti nisi slobodan koliko god te društvo uvjeravalo da si car, da si slobodan.

Nametanjem liberalnog ZO-a, krši se puno zakona i konvencija. Krši se i načelo supsidijarnosti koje znači da država ili npr. zajedničke institucije EU smiju preuzimati samo one zadaće i ovlasti koje podređene institucije ne mogu izvršiti. To načelo je temelj EU.

Drugim riječima, ako RH ili neka druga čl. EU ne može riješiti pitanje ZO-a, onda zajedničke institucije EU donose zajedničku, obvezujuću odluku. Nadalje, to isto znači da ako, roditelji ili Crkva, ne mogu vršiti zadaću odgoja djeteta, da to preuzima država.

U slučaju ZO-a vidimo da se nasilno krši uloga roditelja u odgoju djece jer te programe nameće država, a paralelno se javnost u Hrvatskoj zavarava da je liberalni ZO obvezujući za sve članice EU. To nije istina jer o tome odlučuje svaka članica posebno. Zato je jako bitno koga birate na izborima, a dobar izbor se ne radi izbjegavanjem odgovornosti. Naravno, to ne znači da  “napredne” države ili neke udruge možda neće misliti da ste “nazadni”ili “zatucani”.

Psihijatrijske, psihološke, pedagoške i edukacijske  udruge i institucije u provedbi promjene kulturne paradigme, pa i u kreiranju liberalnog ZO-a, imaju ključnu ulogu. Mnoge rade moralno i kvalitetno, ali ima i onih koji su jako podložni utjecaju interesnih skupina, a sve na štetu čovjeka. Tako je 1973. pod pritiskom, Američka psihijatrijska udruga iz šifranta dijagnoza i poremećaja izbacila istospolne i sl. poremećaje.

I opet završavam ohrabrujućom istinom G. Kuby: ovo je pravi boj, ali kršćanin zna kako će taj boj završiti.

U sljedećim temama pisat ću o razlozima zbog kojih treba ukinuti državno seksualiziranje djece.

Do čitanja,

🙂

*prema Kuby, G., “Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode”

Prevencija samoubojstva: “Pet minuta” 🎬

Ukoliko se borite s pomišlju na samoubojstvo, obratite se svećeniku i liječniku odmah nakon što zazovete svojeg anđela čuvara i Isusa u pomoć.

Trka s vremenom – trka protiv vremena

“Uskrsnućem Isusa Krista, pali anđeo Sotona je zbačen u podzemlje i on je postao poraženi vječni gubitnik.

Iako poražen, ne spava. On i dalje ubire nove žrtve koje uspije obmanuti svojim lažima. On bijaše čovjekoubojica, lažac od početka, kako nam piše sv. Ivan Evanđelist. Zato, braćo katolici, ne spavajmo nego se podložimo Bogu i oduprimo đavlu i on će pobjeći od nas.

Sotona je u podzemlju ustrojio svoju vojsku-demone. Prozbori im: ‘Neprijatelju našemu, Bogu, ne možemo ništa, ali one koji vrše njegove zapovijedi možemo zavarati i pridobiti za nas. Katolicima ne možemo zabraniti odlazak u svoje crkve niti čitanje Svetog pisma, ali ih možemo zavarati kako im više ne bi rasla ljubav za Isusom Kristom, kako ne bi imali kontakt s njim, odnosno razgovor, molitvu. Ako ih u ovome uspijemo zavarati i zavesti, pridobit ćemo ih za sebe. Ako ih pridobijemo, imat ćemo i vlast nad njima jer, dok se oni mole, mi smo u opasnosti. Dakle, pustite ih ići u crkvu, pustite ih činiti sve po svojim običajima, ali ukradite im vrijeme, vrijeme za razgovor s Bogom, odnosno molitvu. Tako glasi naredba moja vama, vojnici podzemlja. Dakle, krenite i zavarajte ih.’

‘Kako to učiniti?’– pitaju demoni.

images
http://www.bug.hr

Nastavi čitati “Trka s vremenom – trka protiv vremena”

Duhovna i moralna kriza društva #integritet

Dragi čitatelji,

jeste li zadovoljni stanjem u društvu?

Potiču li vas lica iz okoline da budete bolje osobe, ohrabre li vas, donesu li vam nadu? Kako vam se čini stanje u cijelom svijetu? Divite li se ljepotama napretka ljudske civilizacije?

prosinacki-mjesec
Prosinački mjesec, privatno vlasništvo, all rights reserved

Nastavi čitati “Duhovna i moralna kriza društva #integritet”

Priziv savjesti

Bioetička i moralna pitanja postoje oduvijek, kao i napadi na njih.

Jedino je različit intenzitet kojim se napadaju.

Ova pitanja nisu se pojavila nedavno ili tek sada kad se agresivno napadaju po medijima. Bila su prisutna i ranije, ali možda se nisu toliko javno napadala. Nije bilo prisutno ozračje u javnosti koje, osobu koja izjavi da je “za život” ili protiv ideologije feminizma ili rodne ideologije, toliko napada i stvara pritisak na nju. Taj pritisak i zlostavljanje mogu rezultirati otkazom, šikaniranjem i napastovanjem na poslu (zašto bi netko imao pravo reći na poslu da je “za život”, kad je to pravo rezervirano isključivo za onoga tko je “za izbor”?). U slučaju poznatih osoba, svrstavanje sebe na stranu “za život” može rezultirati otkazivanjem ugovora, uloga, sponzorskih ugovora, koncerata i sl.

Doritos commercial

Ova pitanja su jako važna.

Obrađujem ih na blogu jer želim potaknuti svakoga na angažman i sudjelovanje u zaštiti ljudskog dostojanstva. To se prvenstveno postiže ispravnim životom, a manje aktivizmom.

Pišem i o mnogim interesnim skupinama koje financiraju pokrete i postupke koji ubijaju ljudski život i ljudsko dostojanstvo. One žele napraviti promjenu kulturno-vrijednosne paradigme.

Moj cilj nije poticanje straha od interesnih skupina i stav kako ništa ne možemo promijeniti. 

Možemo promijeniti puno toga. 

Naravno, ne možemo izravno utjecati na nekog milijardera koji ima naopako postavljene temelje sklone sotonizmu (što ima svaka osoba koja podupire kulturu smrti). Jednako tako, on ima pravo odrediti način distribuiranja i trošenja vlastitih novčanih sredstva (ekonomska sloboda mora se poštovati).

Ono što možemo je živjeti ono što je ispravno i potaknuti i druge na takav život.

Samo istina oslobađa. Kad čovjek živi istinu, tada se događaju promjene.

Poštivanje morala u svim ovim pitanjima nije nešto što treba očekivati samo od ostalih ljudi. Ta problematika ne može se podizati isključivo na visoku razinu (politiku, milijardere “filantrope”, zakonodavstvo, interesne skupine), nego su to pitanja koja zahtijevaju poštivanje i od strane tebe i mene. Drugim riječima, prosječni građanin mora živjeti te istine, poštovati i štititi ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti, angažirati se u njihovoj zaštiti, stvarati obiteljsko ozračje otvoreno još jednoj bebi više u vlastitom domu, a onda će se stvari pokrenuti i na višim razinama.

Nažalost, onaj tko ima veću moć, financijsku snagu i utjecaj može napraviti i više zla, ali vjera, molitva i djela “običnih” stanovnika naše Zemlje kao zadovoljština za grijehe, sudjeluju u pobjedi dobra nad zlim. Ono što želim reći je i kako nisu sve bogate osobe zle. Ima i siromašnih koji su zli i koji pohlepom, zavišću i tračevima naprave toliko zla. UVIJEK treba krenuti od sebe.

U posljednje dvije-tri godine, zahuktale su se bioetičke rasprave u javnom prostoru u Hrvatskoj.

Također, pojavile su se i aktivirale udruge za zaštitu ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti.

Te konzervativne udruge boljim argumentima (imaju bolje argumente jer govore istinu, jer su u službi istine protiv koje laž nema šanse) pobijaju sve argumente udruga koje promoviraju kulturu smrti. One ne dobivaju ni približno toliko medijskog prostora koliko dobivaju druge udruge; ne financiraju se iz državnog proračuna; ne podupiru ih ministri; njihovim aktivnostima ne marširaju ministri, a mediji ih, kad ih i spomenu, nazivaju pogrdnim imenima, “kato-talibanima”, kao što bi i mene. Ne mogu reći da se slažem sa svim načinima djelovanja konzervativnih udruga, ali imamo iste vrijednosti.

Nedavno su se predstavnici nekih udruga za izbor pobunili i zabrinuli jer se u Hrvatskoj aktivirala javnost koja je za zaštitu ljudskog dostojanstva. Ne znam, možda ti predstavnici misle da oni imaju isključivo pravo djelovanja, da se smije čuti samo njihov glas (kojeg podupire tek mali dio stanovnika RH). Razumijem da te udruge moraju opravdati novac koji dobivaju od poreznih obveznika i stranih “dobrotvora” koji rovare po Hrvatskoj, ali uzimati “autorizacijsko” i isključivo pravo bavljenja određenim temama je malo previše, čak i od tih i takvih članova tih i takvih udruga. 

Posljednja dva-tri mjeseca, povela se rasprava o prizivu savjesti liječnika.

U javnosti su se pojavili slučajevi medicinske sestre iz Knina koja nije htjela asistirati u izvršavanju pobačaja; liječnice iz Vukovara koja nije htjela raditi pobačaje; a liječnici iz bolnice Sveti Duh kolektivno su potpisali priziv savjesti i ne izvode pobačaje. Na moju žalost, i dalje izvode jednako neprihvatljiv postupak umjetne oplodnje. Sretna sam zbog nevršenja pobačaja i nadam se kako će priziv savjesti proširiti i na područje umjetne oplodnje i drugih medicinskih postupaka koji također krše pravo na život, ljudsko dostojanstvo i Božje pravo stvaranja. 

Naravno, odmah su se javile feminističke i druge udruge za izbor koje su neugodno iznenađene odlukom liječnika te ih optužuju da ženama onemogućuju donošenje odluke o ubojstvu vlastitog djeteta (!!!), a koje je zapakirano u “pravo na izbor”. 

Pravo na izbor čega?

Pravo na izbor duljine i boje kose – da.

Pravo na šminkanje – da.

Pravo na ispravno plaćen i cijenjen rad – da.

Pravo na izbor upuštanja u seksualne odnose (kada, gdje, s kim, koliko puta, da, ne) – da.

Pravo na prirodno planiranje obitelji – da.

Pravo na ubijanje drugog ljudskog života koji se prvih devet mjeseci svog života nalazi u tijelu drugog ljudskog bića, a u potpunosti je nova individua, – ne.

Pravo na izbor u kontekstu života ionako ne postoji, ali to pravo pod kojim se trpa svašta definitivno mora kapitulirati pred začećem novog života. Pravo na izbor postoji u svim koracima koji prethode mogućnosti i nastanku novog života. Nakon toga, pravo na život je jedino primjenjivo pravo.

Zašto bi netko morao držati ljestve osobi koja želi počiniti zločin?

Priziv savjesti u medicinskoj struci definiran je u Zakonu o liječništvu: “Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca” (Zakon o liječništvu, čl. 20).

Izvor: nepoznat

Ne volim spektakle, ali razumijem da ljudi nisu upoznati s katoličkom vjerom. Nisu saživljeni s onim s čime sam ja pa se događaju situacije poput sljedeće.

Pravu je buru izazvala propovijed don Damira Stojića, studentskog kapelana iz Zagreba, koju je održao na Božićnoj misi.

U propovijedi je istaknuo da bi Herod bio presretan u današnjoj Europi. Uz tehnologiju kojom se danas rade pobačaji, mogao bi izvesti pokolj Nevine dječice puno čišće i sterilnije bez otpora javnosti. (usp. Herod je naredio ubojstvo sve muške novorođenčadi u Betlehemu i okolici do dvije godine starosti, što bi trebalo pokriti razdoblje u kojem je Isus rođen. Htio je biti siguran da je ubio novorođenog Kralja, Isusa, jer je mislio da je Isus zemaljski kralj. Bojao se za svoju vlast. Anđeo je javio Josipu u snu što se sprema pa su Josip i Marija uspjeli pobjeći s Isusom u Egipat. Crkva slavi blagdan Nevine dječice 28.12.). 

Don Damir pitao je koja je razlika između onoga što je radio Herod i onoga što mi radimo po Zakonu o pobačaju.

Nadalje, istaknuo je da su u vinkovačkoj bolnici, u kojoj su svi liječnici potpisali priziv savjesti, spremni dovesti liječnuke iz susjednih država kako bi radili pobačaje(!!!).

Možete li zamisliti toliku opačinu u kojoj bi se dovodili liječnici koji će raditi ubojstva nerođene djece u ¸Hrvatskoj – državi koja ima ogroman minus u prirodnom priraštaju. U Hrvatskoj 50 posto obitelji ima samo jedno (1) dijete! Istovremeno, nitko ne razmišlja dovesti liječnike za bolesne ljude i djecu koji na pregled i snimanje čekaju mjesecima.

Možete li zamisliti koliko nešto naopako i zlo manipulira postupcima i mišljenjem tih ljudi?

Za sada još uvijek imaju uspjeha logični i razumni argumenti pa ljudi mogu shvatiti da je nešto pogrešno. Nažalost, briše se ta granica pa će se zlo sve teže detektirati. Ono se ne pojavljuju u ružnom, strašnom obliku s rogovima, nego dobro zapakirani u celofan.

Na kraju se ne bih iznenadila da se kao glavni krivac za uvoz liječnika i trošenje državnog novca proglase liječnici koji ne žele raditi pobačaje – ubojstvo nereođene osobe.

Na kraju, evo odgovora na pitanje don Damira.

Ne vidim razliku između onoga što je radio Herod zbog sebičnih interesa i onoga što mi danas dozvoljavamo Zakonima o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, kontracepciji.

Različita je jedino tehnologija i izvršitelj. Prije dvije tisuće godina, to je bio vojnik. Danas je to liječnik koji je položio Hipokratovu zakletvu koju pogazi svaki put kada izvede namjerni pobačaj, eutanazira nekoga, vrši umjetnu oplodnju ili neki drugi nemoralni postupak.

Sretan Božić – Merry Christmas

Sretan i blagoslovljen Božić – Isusovo rođenje!

Neka vam naš mali Bog, naš Kralj rođen na oštroj slamici u štalici i grijan dahom životinja ugrije srca, podari smisao života i pomogne vam da svaki dan provedete s nadom i radošću.

 

U miru i tišini vedre noći, dogodio se najveći događaj ljudske povijesti – događaj tako značajan da ga ništa drugo ne može zasjeniti, iako sve lažno blještavilo i blagostanje to pokušavaju i nameću se kao centar slavljenja. Nemojte dopustiti tako ispraznim stvarima da vam postanu smisao života ili smisao Božića (i drugih blagdana). Blještavilo, ukrasi, lampice, pokloni, hrana – sve su to lijepe stvari, ali postaju isprazne i besmislene ako se zaboravi da je Božić Isusov rođendan i da on želi samo nas i mjesto u našim srcima.

Isusovo rođenjeBožić je blagdan mira, radosti i nade. Smisao i događaj Božića je nepromijenjen 2014 godina i ostat će nepromijenjen do kraja vjekova, ali čovjek može zaboraviti pravi smisao Božića.

Tu je noć i u Betlehemu bilo živo. Ulice, kuće, apartmani, hoteli su bili puni, a Josip i Marija su se smjestili u štalici, među životinjama. Kako je to lijepo i ohrabrujuće! Moj i tvoj Kralj nije stvoren, nego je rođen kao beba u štalici okružen životinjama koje su svjedočile najvažnijem događaju u povijesti, koje su bile svjesne važnosti tog trenutka i pomogle su koliko su mogle – grijale su malog Kralja, nisu bile uznemirene, nisu napadale tri ljudska člana, a od njihove je hrane napravljen prvi krevetić za Kralja. U usporedbi s uvjetima u kojima se rodio Isus, sva ostala mjesta su palače. Mir u štalici je u suprotnosti s bukom iz okruženja koje nije ni bilo svjesno da se nešto toliko bitno događa nedaleko od njih. Na prvi pogled, ništa se nije promijenilo. Ta noć je nastavila teći kao da se ništa nije dogodilo, a zapravo se sve promijenilo.

Često ni mi nismo svjesni gdje se nalazi ono najbitnije i idemo kroz buku koja nas uvjerava da ćemo biti sretni ako napravimo i ostvarimo ovo ili ono, a zaboravljamo i ne stignemo gledati u skrovitu štalicu našeg srca u kojoj je upisan naš smisao. Kada čovjek krene ostvarivati i živjeti smisao svog života, tada će zapaliti cijeli svijet i sve će mu se nadodati. Ako čovjek radi boli, tuge i rana, zatvori svoje srce i osjećaje (jer bi tako možda bilo lakše ići kroz život), onda ne živi svoj smisao, nego želi ostvariti neke želje za koje misli da će mu izbrisati rane, tugu i bol te da će tako nadmašiti i dobiti bitku protiv svojih ranitelja. Naravno, to ne može postići tako jer na taj način samo postaje kao osoba protiv koje se bori, a njegove se rane produbljuju. Ako čovjek želi biti moćan i utjecajan te mu to postane smisao, onda će vrlo vjerojatno to i ostvariti, samo će cijena koju će platiti biti ogromna – izgubit će dio sebe, dušu, dio duše, moral. Ako čovjek istinski želi doprinijeti boljitku i živi svoj smisao, tada se može dogoditi da mu se nadoda i materijalno bogatstvo i istaknuti položaj u društvu. Razlika je u tome što će mu, u ovom slučaju, istaknuti položaj u društvu biti nagrada i blagoslov, a u prvom slučaju prokletstvo.

Neka nam i ove godine mali Kralj probudi nadu i mir u srcima da živimo u miru sa sobom, bližnjima, ali i svima onima koji su nas povrijedili. Neka nas malo dijete Isus podsjeti da je i on bio nemoćno dijete, da branimo svaki začeti život i da mu omogućimo da dođe na svijet.

               “Kad čovjek otkrije smisao života, kada otkrije oslobođenje od mržnje, gramzivosti i oholosti, to je svjetlo. Mir dolazi tamo gdje je ljubav i zato je Božić blagdan mira.” — kardinal Vinko Puljić

Svako dobro,

🙂

 

 

Politika – odgovornost

U prijašnjem tekstu, pisala sam o općenitom (izostanku) povezanosti politike i morala.

S obzirom da je od ponoći i službeno započela predsjednička kampanja (ona neslužbena već traje odavno), odlučila sam se za još jednu političku temu. Iako su poznata četiri kandidata (sadašnji predsjednik Ivo Josipović, Kolinda Grabar-Kitarović, Milan Kujundžić te Ivan Vilibor Sinčić), neću se baviti pojedinačno kandidatima i njihovim programima, nego donosim jedno općenito  razmišljanje o politici i pokušat ću razjasniti neke zablude.

Nastavi čitati “Politika – odgovornost”

O muško-ženskim odnosima… #integritet

Dragi moji čitatelji,

ovim postom nas sve želim podsjetiti na našu vrijednost, važnost, bitnost u Božjim očima. Želim nas podsjetiti da svatko od nas ima neprocjenjivu vrijednost, svatko od nas ima svoje mjesto u Božjim planovima i pozvani smo na ovaj svijet kako bismo dali doprinos upravo onime što jesmo.

Nastavi čitati “O muško-ženskim odnosima… #integritet”

Jezične i pojmovne promjene kao dio promjene kulturne paradigme

Rodna diskriminacija, relativizam, kulturna raznolikost, relativistička etika… To su sve

pojmovi koji su se polako počeli pojavljivati u proteklih 10 -20-30 godina i koji su sada našli svoje mjesto u društvu. Bitno je znati koje originalne, izvorne pojmove oni mijenjaju i što zapravo znače.

Neki dan sam rješavala neki test iz poslovnog engleskog, tj. ponavljala neke pojmove i

Duga
igre123.net

u spajanju pojmova nedostaje prvi pojam koji tvori neku sintaksu. Pojmu discrimination (diskriminacija) treba dodati izraz kako bi se dobio izraz spolna diskriminacija. Pogledam rješenje, a ono je bilo  gender discrimination (rodna diskriminacija).

To je jedan primjer kako se rade jezične promjene kako bi se ljudi što prije aklimatizirali, stopili, podržali i aktivno sudjelovali u moralno nakaznoj promjeni. Jezične promjene su alat (kao i rodna ideologija, abortusi, eutanazija, zdravstveni odgoj) za provođenja političke strategije depopulacije i promjene paradigme.

Nastavi čitati “Jezične i pojmovne promjene kao dio promjene kulturne paradigme”

Zdravstveni (pre)odgoj – rezultati iz SAD-a

Već sam u “Pravu na 165251_257275777751663_65825621_nživot 2″” pisala o Malthusu (maltuzijanstvu) i njegovoj teoriji da količina hrane raste aritmetički, a broj stanovnika geometrijski (progresivno) te da radi toga na Zemlji neće biti dovoljno hrane za prehranjivanje svih stanovnika.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.

Nastavi čitati “Zdravstveni (pre)odgoj – rezultati iz SAD-a”

Zdravstveni (pre)odgoj

“Moć čovjeka da od sebe načini što mu je drago znači moć neke manjine da od svih drugih ljudi načini što je njoj drago.” — C. S. Lewis

Dobar dio 2012. i cijela 2013. godina su bile u znaku prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovanje. Kažem “u znaku prepucavanja” jer rasprava o zdravstvenom odgoju sa svim interesnim stranama nije nikada održana. Održani su sastanci resornog Ministarstva s nekim neprofitnim organizacijama koje su nositelji određenih ideoloških paradigmi, a koje su financirane od strane vanjskih izvora i koje su se osjećale pozvane sudjelovati u kreiranju programa ZO.

Na taj ili na neki drugi sastanak nikada nisu pozvani roditelji djece koja će taj program zdravstvenog odgoja slušati, udruge roditelja, udruge koje su osmislile drugačiji program zdravstvenog odgoja, doktori koji poštuju znanstvena i prirodna načela te Katolička Crkva koja prezentira više od 80% stanovnika Hrvatske i koja podsjeća čovjeka na dostojanstvo i važnost morala.

Činjenicu da na sastanak nikada nisu pozvane gore navedene interesne skupine niti je održana javna rasprava programa, ne mogu nazvati propustom ili pogreškom, nego izričito ciljnom namjerom nametanja ideološkog programa koji ne poštuje cjelovitost čovjeka i ljudsko dostojanstvo, a sve s ciljem opravdanja dobivenih financijskih sredstava za, kako to sociologinja Gabriele Kuby voli nazivati, uništenje slobode u ime slobode. Bilo je zanimljivo gledati novinarske ankete s potpuno (namjerno) promašenim pitanjem: “Jeste li za uvođenje zdravstvenog odgoja?” Naravno da su svi odgovarali: “Da!” . Pravo pitanje glasi: “Za koji ste model zdravstvenog odgoja?”. Tada bi se dobila prava slika hrvatske populacije, a to je zdravi, cjeloviti i vrjedonosni pogled na čovjeka i njegovu spolnost.

Jako zabrinjava činjenica (zapravo je zapanjujuće!) da se u demokratskoj državi:

  • tako jednostavno krši sedam međunarodnih i domaćih zakona i konvencija (čl. 63 Ustava RH = “Roditelji imaju pravo samostalno odlučivati o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti…” ; čl. 93 Obiteljskog zakona = “Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu… osobu… Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.” ; čl. 26 Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a = “Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu” ; čl. 2 Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda = “U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem, država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.” ; Rezolucija 2012. Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi ; Konvencija o pravima djeteta (čl.29 =  “Države ugovornice, suglasne su da će djetetovo obrazovanje biti usmjereno k potpunom i cjelovitom razvoju djetetove osobnosti.”, čl.14 = “Pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere.”, čl.18) ; Ugovor između Vatikana i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture
  • konspirativno uvede jedan predmet, tj. program ZO koji je bez znanstvenih temelja (!!), nameće stavove manjine većini, uskraćuje činjenice, zabranjuje preispitivanje, monopolizira svjetonazor (!!)
  • u potpunosti ignorira volja roditelja koji su se u anketi provedenoj 2009. godine, a koja je bila vezana za pripremu uvođenja ZO, s visokih 85% izjasnili za program zdravstvenog odgoja udruge GROZD koji poštuje cjelovitost i dostojanstvo čovjeka te spolnost obrađuje u kontekstu istinske slobode, morala i znanstvenih činjenica
  • u potpunosti ignorira peticija koju je potpisalo 2700 visokoobrazovanih medicinskih djelatnika i javni istup dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a kojom izražavaju svoje neslaganje s programom ZO radi medicinske i znanstvene neutemeljenosti te manipulacija u kurikulumu ZO
  • kurikulum i sadržaj jednog odgojnog predmeta temelji na manipulacijama, lažima i političkom pojmu rodne ideologije koja ne predstavlja znanost. Naime, Hrvatska ima jednu od najnižih stopa maloljetničkih trudnoća u Europi, dob stupanja u spolne odnose je jedna od najviših u Europi, vrlo je niska učestalost i mogućnost zaraze HIV-om, niska je učestalost spolno prenosivih bolesti  te je tek 12% djece rođeno izvan braka
  • u timu koji je sastavljao program ZO nalazi osoba (gosp. Aleksandar Štulhofer) koja se obrazovala na Kinseyjevom institutu (Kinsey je pedofil koji je na temelju svojih opažanja za vrijeme maltretiranja i napastovanja beba i djece te na primjerima svojih suradnika, napisao studiju sa zaključkom da su ljudi seksualna bića od rođenja te da se s time treba krenuti od najranije dobi), koja je bila jedna od organizatora dolaska nizozemskih pedofila (koji sami za sebe priznaju da su pedofili i tako se proglašavaju u svojim časopisima) na skup u Dubrovniku (mislim) 2006. godine, a gdje su i lupili temelje ZO-a. Ne govorim da je ta osoba pedofil, ali je “čudno” društvo u kojem se kreće, odnosno postavlja se pitanje što je za tu osobu pedofilija – nešto dobro ili loše, dozvoljeno ili nedozvoljeno? Podržava li pedofiliju i “prava” pedofila s obzirom da s njima tako rado surađuje? Ako ne podržava, koji ga drugi interesi vežu s tom skupinom?
  • ne postoji mogućnost izbora između dvaju ili više programa. Ako liberalni ZO nije nikakva očita namjera ili zacrtana strategija, zašto ne postoji mogućnost izbora?

Znanost, praksa i crkveni (općemoralni) nauk istovjetno potvrđuju da je program ZO temeljen na rodnoj ideologiji * i bezvrjednosnom sustavu P.R.O.P.A.S.T.

Zdravstveni (pre)odgoj u Hrvatskoj je najliberalniji ZO u Europi (liberalniji je i od švedskog i norveškog, a one su začetnice rodne ideologije i sada odustaju od toga). U SAD-u i Skandinavskim zemljama, nakon 40-ak godina od uvođenja, sve i jedan parametar koji se koristio kao argument za uvođenje liberalnog ZO je katastrofalno pogoršan nakon uvođenja liberalnog ZO = porast maloljetničkih trudnoća, porast abortusa, porast spolno prenosivih bolesti, porast promiskuitetnog ponašanja, snižavanje praga stupanja u spolne odnose (o američkim rezultatima ću pisati u sljedećim temama). Nažalost, ovakvi rezultati ne iznenađuju jer bez moralnosti i dostojanstva, odnosno kada čovjek izgubi sliku o sebi kao o Božjem stvorenju, sve pada u vodu.

Drugim riječima, ZO se prvo ubija moralnost i dostojanstvo, onda se potiče na “slobodno” ponašanje, a onda se “očekuje” da će se mladi ponašati razumno i ispravno. To je kao da vam netko stalno “ispire mozak” (“Brainwash”, odličan norveški  dokumentarac koji raskrinkava Institut rodne ideologije) pričama o drogi, o super osjećajima koje pobuđuje, o snazi, slobodi, izloži vam na stol sve vrste, pokaže vam kako se koristi i onda očekuje od vas da se ne drogirate. Zapravo i iskreno, oni i ne očekuju da se ponašate razumno i moralno jer to i ne žele. Cilj je pobuditi niske strasti i nagone u djeci i mladima u kombinaciji sa uništavanjem slike o ljudskom dostojanstvu. Nakon toga, od osobe možete raditi što želite, možete je uvjeriti u sve, u “slobodu”, da je životinja, da naši postupci nemaju posljedica, da ne treba preuzimati obveze, da riječ ništa ne znači… Umjesto da se pogrešno i loše ponašanje preveniraju tako da se govori istina, potiču moralne vrijednosti, ZO-om se uništavaju te vrijednosti, potiču niske strasti i nagoni, a onda se, kada na scenu nastupaju različiti problemi, “požar” gasi opet pogrešnim mjerama koje opet ne rezultiraju pravim plodovma.  Zašto onda Hrvatska uvodi liberalni ZO koji se pokazao katastrofom u drugim državam? Zar mi moramo prekopirati sve loše?

Meni kao vjerniku je potpuno jasno zašto je liberalni zdravstveni odgoj katastrofa i zašto se protiv njega mora boriti, međutim izuzetno mi je drago što su se negativno očitovali i ljudi koji nisu vjernici, a koji poštuju opća, moralna, naravna načela. To je i logično jer su ta načela upisana u svakog čovjeka. Na nama je hoćemo li ih slušati, poštovati, pokušati razumjeti, razvijati, upotpuniti vjerom i diviti se ljudskom dostojanstvu ili ih ignorirati te uništiti i sebe i društvo.

Priča sa ZO-om u Hrvatskoj nije gotova. Vidjet ćemo kako će reagirati novi ministar te je li i on spreman ignorirati volju većine. Krenulo je provođenje ZO u školama, a koliko čujem, rodno-ideološke skupine su se već jako aktivirale pa aktivno posjećuju škole i drže predavanja o rodnoj ideologiji. Ovo pitanje je jako bitno jer se na njemu formiraju zakoni (zakon o istospolnim “brakovima”, pravu na posvajanje djece, antidiskriminacijskim zakonima (koji diskriminiraju većinu), pitanje pedofilije, incesta ….).

Kao što C.S. Lewis kaže: “Čini se da obrazovanje bez vrijednosti, korisno kao što i je, čini od čovjeka samo pametnijeg vraga.”

* Rodna ideologija = ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država) i kulturološkim sredstvima, pri čemu se gubi iz vida da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi (1930. engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana,  Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je, što je seksualno ograničenje veće, to je razina kulture viša.)

Logično pitanje koje se postavlja je: Kome odgovara moralno rasulo, tj. zašto netko potiče moralno rasulo? Kome je u interesu moralno i duhovno ubiti čovjeka? To je u interesu zla koje svoje suradnike nađe u ljudima koji, u današnjem vremenu relativizma, lako izgube pojam o dobru i zlu te žive u uvjerenju da zla nema jer ga ne znaju prepoznati oko sebe, koliko god ono bilo očiot i širilo svoje zle pipke. U ovoj borbi, koja je borba između Dobra i zla, istinski pomaže Katolička Crkva i vjera. Radi toga je kršćanska vjera najprogonjenija u svijetu, a najveći napadi su napadi na Katoličku Crkvu i naše dogme i doktrine jer katolička vjera nosi Radosnu vijest, ljubi čovjeka, brine se za njegovo dobro i stalno nas podsjeća da smo slika Božja, da imamo dostojanstvo. Jeste li to primijetili?

Da se vratim na G. Kuby, ova borba kršćaninu nije nepoznata, a i kršćanin zna kako će ta borba u konačnici završiti ❤

Do čitanja,

🙂

Quo vadis?

Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu – Vii Appii, cesti koja vodi iz Rima.

Legenda kaže da je Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana. Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i naviještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: “Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?” Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.”

Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke na njegov zahtjev.

Ne znam kako vas i dotiče li vas uopće ova priča, ali mene je puno puta potaknula na razmišljanje i djelovanje.

Danas je jako teško prenijeti i iskomunicirati neku pozitivnu poruku koja je u skladu s Istinom ili koja promiče moralne vrijednosti.

Pritisak i blokada od strane medija, davanje pogrdnih epiteta, svrstavanje osobe u košaru pod nazivom “protiv napretka i razvoja”, nazivanjem nekoga mrziteljem, progon i sl. prepreke su na koje nailaze ljudi koji žele potaknuti druge i podsjetiti nas na dostojanstvo koje nam je dano našim rođenjem i time što smo stvoreni na Božju sliku.

Priča mi daje snagu jer me podsjeti da je jako važno znati kamo idemo, a s druge strane podsjeti me da, iako je često puta teško, ništa nije besmisleno jer ovozemaljska smrt nije kraj, nego tek početak vječnosti.

Podsjeti me da, mnogobrojne talente koje imamo, moramo koristiti za dobro i smisleno jer su nam dani s razlogom.

U konačnici, a to je i ono što je najvažnije, podsjeti me da je Isus dao svoj život za mene, da me je otkupio od zla i da se, štogod bih trebala napraviti, ne može usporediti sa žrtvom koju je On podnio.

Jeste li primijetili koliko je lakše napredovati i praviti planove kada imate cilj? Ako je cilj: Subota, 18h – gotova priprema za kolokvij/ispit i početak spremanja za izlazak, druženje s prijateljima, obitelji, odlazak na koncert, misu, humanitarnu akciju… , jeste li primijetili da ćete u tom slučaju stvarno i napraviti plan i raspored gradiva kroz tjedan kako biste tu subotu navečer mogli ostvariti svoj cilj? Ili, ako želite na neko putovanje, da ćete napraviti tjedni/mjesečni plan štednje? Ok, priznajem, nekada planovi kiksaju u provedbi, ali sve se može popraviti.

Ako pogledamo cjelokupni život, on je skup planova i miniciljeva koji bi nas trebali voditi prema krajnjem cilju – dolasku u raj.

Zato je u životu potrebno znati tko smo i kamo idemo.

Ako zaboravimo ili ne znamo tko smo, ne možemo definirati ni kamo idemo, a onda upadamo u zamku prividne slobode koja čovjeka veže okovima, umjesto da mu da istinsku slobodu. Isto tako, onda je i sve što danas radimo besmisleno jer je besciljno.

Tko smo? Tko je čovjek u svojoj biti, u egzistencijalnom smislu?

Čovjek je Božja slika i prilika, što znači da je čovjek:

  • jedinstven – ne postoji ista osoba poput nas, svatko je od nas jedinstven, ima jedinstvene talente, misiju, ljepotu, izgled, karakter pa stoga postoji i jako puno definicija i varijanti ljepote :))
  • svet jer je Božje stvorenje i
  • smislen (ima smisao) jer služi kao pomoć drugim ljudima u pronalasku svog smisla
Flickr.com
museivaticani.va
All rights reserved

Kad je Bog stvorio Adama i Evu, naglašeno je da je stvorio muško i žensko, znači naglašena je važnost spola.

Nije rečeno da je Bog stvorio crnce, bijelce ili pripadnike žute rase, visoke, niske, mršave, debele, crnokose, plavokose…, nego “muško i žensko stvori ih”.

Prva zapovijed koju im je dao je da se plode i množe te napune zemlju i sebi je podlože. Nije im prvo rekao da ne kradu, da ne lažu, da ne psuju. Iz toga proizlazi važnost spola u definiranju i formiranju osobe, a s obzirom da smo jedinstveni i imamo smisao, iz toga proizlazi da spol nije slučajnost, nego je dan kako bi pomogao u formiranju ličnosti osobe od trenutka začeća. S obzirom da imamo smisao, žena pomaže muškarcu da otkrije svoj smisao, a muškarac ženi da otkrije svoj smisao.

Upravo zato su spol i spolnost toliko napadani, a sve aktivnosti koje se provode s ciljem promjene društvene paradigme odvijaju se na području spola i spolnosti, odnosno nastanka života (rodna ideologija, abortus, eutanazija, umjetna oplodnja, zdravstveni odgoj…) Jeste li primijetili? Ako se čovjeku uništi slika o njemu kao Božjoj slici, onda je, pod krinkom slobode, sve dopušteno i normalno.

Kamo idemo (odlazimo)?

Putokaz

Dok smo živi, živimo ovozemaljski život. U trenutku smrti, prelazimo iz ovozemaljskog života u vječnost jer smrt nije kraj niti je ovozemaljski život sam sebi svrha.   

Živeći iz dana u dan, zaokupljeni smo s puno zadataka, obveza, problema, zahtjeva. Uvijek smo u vremenskom škripcu te je teško razmišljati o vječnosti, tj. razmišljati o nečemu što nam se čini tako dalekim. Možemo živjeti zdravim životom, brinuti se o zdravlju i produljivati život, ali ono što je neizbježno je ovozemaljska smrt.

Nakon smrti, postoje dvije mogućnosti: raj ili pakao. Ako znamo kamo idemo, odnosno kamo želimo ići, odnosno kamo stremimo, onda se već danas za to moramo pripremati i živjeti u skladu s tim.

Ako znamo kamo idemo, onda ćemo se koristiti svakim darovanim sredstvom (molitva, ispovijed, misa) koje će nam pomagati na našem putu.

Ako ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar jer će nas svaki put dovesti nekamo, dovesti do nečega, ali je kvaka u tome što to najčešće neće biti ono što će nam se svidjeti, ono što smo očekivali, ono za što smo stvoreni i ono čemu se nada naša duša.

Svako dobro,

🙂

“Crescendo”🎬

Hollywood je centar filmske industrije, a samim time i velika džungla.

Sama količina ljudi koji žele postati uspješni glumci ili redatelji zapanjujuća je. Napraviti kvalitetan projekt i dokazati se, postati prepoznatljiv po svom radu u toj masi, velik je poduhvat, pogotovo ako se vaši projekti bave vrjednosnim temama.

Zbog toga mi je jako drago što se jedna grupa ljudi (Kevin James, David Henrie, Eduardo Verastegui, Alejandro Monteverde, Emily Watson, Jason Jones, Alonso Alvarez Barreda…), okupljena oko filmova “Bella”, “Crescendo”, “Catch”, “Little boy”, “Butterfly” i dr., uspjela dokazati svojim projektima s kvalitetnim porukama. Kako i sami kažu, cilj im je ostaviti gledatelja s filmom, tj. filmom pozitivno utjecati na gledateljevu promjenu.

Kratkometražni povijesno-biografski film “Crescendo” je jedan od njihovih projekata. Ekipa je prikupila 6 mil. $ za klinike u kojima će trudnice moći dobiti pomoć, vitamine, savjete i potporu tijekom trudnoće, a sada je film dostupan na Internetu.

“Crescendo” se bavi prolife tematikom, odnosno pravom na život/pravom na izbor te činjenicom kako svaka odluka, a pogotovo odluka koja se tiče prava na život, prvenstveno drastično utječe na život nerođenog djeteta, ali i na živote drugih, bilo bliskih ljudi, a ponekad i na ljude diljem svijeta.

Film započinje rečenicom: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju.”

Film završava rečenicama: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju,… osim ako ne prihvatiš disonantni ton i iskoristiš ga za novu melodiju.”

U centru radnje je trudnica koja živi u problematičnom braku i jednoga dana donosi drastičnu odluku. Koju odluku, o kojoj se osobi radi te kako će se radnja dalje odvijati, pogledajte u filmu! Stvarno je odličan 🙂

Koliko bi svijet bio drukčije mjesto bez tebe ili mene ili osobe o čijem se životu radi u filmu! Nikada ne smijemo zaboraviti da novo ljudsko biće nije slučajni događaj bez smisla i dostojanstva jer svatko od nas daje svoj doprinos svijetu, a svako nerođeno dijete čeka svoj trenutak kada će to isto moći pokazati svojim životom. Koliko je liječnika i premijerki ubijeno! Koliko je izumitelja lijekova protiv najgorih bolesti ubijeno!

Svaki se raštimani ton može iskoristiti za novu melodiju. Svijet ne bi bio isti bez nas,  a ne bi bio isti ni sa svakim novim životom 🙂

Razotkrivanje rodne ideologije: “Sodoma”🎬

Prije par dana sam pronašla novi ruski dokumentarac “Sodoma” redatelja Arkadija Viktoroviča Marmontova.

Dokumentarac je zabranjen za prikazivanje (pretpostavljam u nekim naprednim, zapadnim demokracijama gdje se može završiti u zatvoru radi vlastitog mišljenja  na temelju Zakona o (ne)diskriminaciji te se ne poštuje pravo poduzetnika da sam odredi tko će mu biti klijenti, što mi je, kao ekonomistici, nedopustivo), ali je dostupan na youtube-u. Dokumentarac se poklopio s knjigom koju čitam, a zove se “Svjetska seksualna revolucija: Uništenje slobode u ime slobode”. Knjiga iznosi istraživačke i znanstvene činjenice, a one idu u korak s crkvenim naukom o moralnim i bioetičkim temama, koje sam otprije slagala u glavi, ali je izvrsna jer na jednom mjestu obuhvaća cijeli pregled procesa izmjene društvene paradigme.

Dokumentarac je sniman i u SAD-u i Europi te se bavi LGBT lobijima i promjenom društvene i moralne paradigme u procesu borbe za LGBT prava, a koji završava petim korakom koji uključuje kažnjavanje svih ljudi koji se ne slažu s novopostavljenom paradigmom. Promjena paradigme znači zamjenu tradicionalnih, prirodnih zakonitosti (prirodne obitelji, brak, međuljudski odnosi) s izokrenutim zakonitostima koje, kao svoje polazište, uključuju rodnu ideologiju.

Naravno, proces promjene paradigme nije kratkotrajan niti je pokrenut prije nekoliko godina. Pripreme i početak su odrađeni već nakon II. svjetskog rata, a ključnu su ulogu odigrali pojedini instituti (npr. Tavistock Institut, Velika Britanija i Kinsey Institut, SAD). Alat kojim se nastoji izokrenuti društvena paradigma je i liberalni zdravstveni odgoj kojim se djeci od najranije dobi nastoji usaditi navika da čovjek ide protiv svojih prirodnih nagona i obilježje. Zdravstveni odgoj treba zbuniti djecu, usaditi im razliku između spola i roda, uvjeriti ih da je njihov spol samo nesretna okolnost, nešto što zarobljava čovjeka te da radi toga mogu biti što žele. Upravo je radi toga nastala velika pobuna pri uvođenju ZO-a u Hrvatskoj. 2009. godine je provedena anketa u kojoj se 85% roditelja odlučilo za vrijednosni ZO koji uključuje sve dimenzije čovjeka. Ako cilj autora liberalnog ZO i njihovih prijatelja nije ideološki te ne žele uvesti novu društvenu paradigmu, zašto se ne poštuje volja roditelja? Zašto roditelji ne mogu odlučiti koji program žele za svoju djecu? Nadalje, bračni par nema pravo na djecu. Djeca su Božji dar, ali dijete ima pravo na majku i oca! Kako je dozvoljeno i kako je moguće da netko radi svoje sebičnosti oduzima pravo djetetu na oca ili majku? Kako je moguće da netko može npr. dignuti kredit i time financirati surogat majku koja će roditi dijete čija je biološka majka netko sasvim treći. Je li dijete stvar?

Proces uspostavljanja nove društvene paradigme se sastoji od pet koraka. Pojedini dijelovi svijeta se nalaze u različitim fazama. Te faze su:

1. Zahtjev za tolerantnost – da se pripadnike LGBT skupine pusti na miru

2. Zahtjev za prihvaćanjem – prihvaćanje = jednakost

3. Proslava – drugi ljudi moraju prihvatiti homoseksualnost te je promovirati kao vrijednu i dobru stvar

4. Nasilno sudjelovanje – svi će morati sudjelovati u gay kulturi

5. Kazna za sve koji se ne slažu

Rusija i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza se nalaze u prvoj fazi. SAD, a pomalo i Zapadna Europa se već nalaze oko treće faze (u nekim državama i dalje). LGBT lobiji su izdašno financirani od strane različitih “filantropa” (dobrotvora) koji na taj način ostvaruju ciljeve svojih kompanija ili pak strateške, dugoročne ciljeve pojedinih država. Ti ciljevi, kako u mnogim slučajevima prije, tako i u ovom, idu protiv istine, razuma, prirode, ljudskog dostojanstva, morala, vjerodostojnosti, zdravlja. Krši se pravo na život, pravo djeteta na oca i majku.

Kao što sam već govorila, vjera i nauk Katoličke Crkve su moj veliki oslonac u životu. To znači da jednako važnim smatram i vjeru, ali i religiju, tj. Crkvu kao instituciju. Čovjek se od ostalih stvorenih bića razlikuje po slobodnom izboru (razumu). To znači da čovjek uz pomoć svoje savjesti, razuma i moralnih usmjeravanja putem, u čovjeku upisanog (naravnog, prirodnog) zakona, a kojeg prati crkveni moralni, bioetički i antropološki nauk, slobodno donosi vlastite odluke. Kada pogledamo moralni nauk Crkve i prenesemo ga na današnja zbivanja i probleme, uvijek možemo zaključiti isto: čovjek je stvarno stvoren čudesno, čovjek ima dostojanstvo! Crkveni nauk je uvijek u službi istinskog čovjekoljublja jer čovjeka uvijek podsjeća na njegovo dostojanstvo, podsjeća nas da imamo smisao, da smo stvoreni na sliku Božju, da upravo zato što smo stvoreni kao muško ili žensko možemo sudjelovati u prekrasnom procesu stvaranja novog života, a taj čin je toliko poseban i prelijep da mu je potrebno dati sigurno i dostojanstveno okruženje – brak. U konačnici, podsjeća nas da čovjekom ne upravljaju instinkti, nagoni i sklonosti jer imamo “oružje” kojim se možemo boriti protiv toga.

Bog nas ni u stanju grijeha ne ostavlja jer smo Njegova djeca, nego nam nudi mogućnost da putem ispovijedi, molitve, poniznosti, čistoće opet postanemo Njegova slika. To je nekada teško (uskoro će postati i opasno), ali se moramo boriti. Isto tako, trebamo se potruditi da svi ljudi znaju istinu, s ljubavlju im objasniti  da postoji bolji, ispunjeniji, smisleniji, istinski drugi put, osim puta nagona i slabosti. Taj put će biti vidljiv samo ako se stalno ističe istina, vjerodostojni nauk i poštuje narativni (prirodni) zakon koji je jedini istinski u službi čovjeka.

Dokumentarac je dostupan na Internetu.

Do čitanja,

🙂

Krunica kao izvor snage 🎙️🎞️

Nalazimo se u mjesecu listopadu.

Lišće je počelo padati i svojim bojama simbolizira smirivanje, završavanje radova na poljima i vinogradima.

Listopad i svibanj posebno su posvećeni Mariji u obliku pobožnosti. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Listopadske i svibanjske pobožnosti obuhvaćaju zajedničko moljenje krunice vjernika u crkvi nakon koje slijedi sv. misa jer se na taj način potiče veće zajedništvo vjernika. Osim toga, krunicu možete moliti i sami te je odličan izvor osobne pobožnosti, a najbolje je kad župe mole krunicu prije svete mise cijelu godinu.

Nastavi čitati “Krunica kao izvor snage 🎙️🎞️”

Kritika reklame Iskon: “Baby boom” 🎬

Zanimljivo mi je kako se često puta marketinški stručnjaci iz raznih reklamnih agencija zaigraju pa na različitim “brainstorminzima”, pod navalom kreativnosti, odluče da bi sljedećom reklamnom kampanjom mogli sablazniti, šokirati javnost.

Ono što me u toj situaciji fascinira je nekoliko stvari:

1. Promašaj ciljne skupine – marketingaši su toliko usmjereni na šokiranje javnosti, da su zaboravili da su i njihove ciljne skupine dio te “šokirane” javnosti, odnosno zaborave tko je njihova ciljna skupina

2. Doza ukusa/neukusa – u osmišljavanju taktike i priče kojom će se šokirati javnost, stručnjaci zaboravljaju na granicu ukusa/neukusa

3. Kriva motivacija – često su reklamne kampanje potaknute krivom motivacijom pa tako neke reklame ismijavaju dominantne vrijednosti u društvu: vjeru, obitelj, brak, međuljudske odnose i dr., a koje se prikazuju kao puritanizam, zaostalost ili nazadnost. Zašto mislim da je to kriva motivacija? Zato što neki marketingaši polaze od pretpostavke da je društvo puritističko i nazadno pa ga oni svojim reklamnim kampanjama trebaju “prosvijetliti”, unaprijediti, a da bi to postigli, moraju šokirati. Upravo tu naprave glavnu pogrešku jer se ne radi o tome da je društvo puritističko, da ne zna za humor i zabavu. Radi se o ukusu i neukusu, poštovanju i poznavanju vlastite ciljne skupine. Budimo realni, javnost u današnje vrijeme ništa ne može šokirati samo radi šokiranja, odnosno javnost funkcionira po principu “očekuj neočekivano”, ali je itekako može odbiti neukus, nepoštovanje vjerskih, moralnih i društvenih osjećaja, nametanje novih, “naprednih” ideala i ponašanja, a to je kontra učinak.

Danas sam vidjela novu Iskonovu reklamu “Baby boom” koja je dio njihove jesenske kampanje. Na prvu, reklama ne izgleda strašno ni problematično, odnosno nema nikakvih eksplicitnih scena, ali kad se analizira sadržaj i poruka, dobiva se drugačiji odgovor.

Ukratko, reklama prikazuje ženu koja izlazi iz kupaonice s tri testa za trudnoću. Vani je čeka muškarac i sva tri testa pokazuju pozitivni rezultat na trudnoću. Tada se prikazuje soba puna djece i tekst :”Kada nema ništa na televiziji, svašta se može dogoditi.”  Naravno, i muškarac i žena imaju katastrofični izraz lica, kao da su primili najgoru moguću vijest.

Neću se praviti glupa niti naivna i reći da jedan od reklamnih ciljeva nije mijenjanje stavova i uobičajenih normi ponašanja te promoviranje “nečega”, neke ideje, oblika uređenja, ponašanja ili sl. koji bi, nakon nekog vremena, trebali postati normalni i prihvatljivi. Poznato je koliki utjecaj na ljudsku psihu ima “ispiranje mozga”  reklamama koje, uz proizvod, nameću i poglede na život. Možda su upravo zato u reklamnu kampanju trio paketa informacijske tehnologije ubačene i promovirane sljedeće poruke:

1. Ljudi će u slobodno vrijeme uvijek izabrati TV.

2. Nešto se može dogoditi samo kada nema ništa na televiziji.

3. Ljudi će i trebali bi između televizije i seksa, uvijek izabrati televiziju, a seks samo kada nema ništa na televiziji.

4. Djeca su nepoželjni nus proizvod braka/veze/odnosa. Oni su ono “svašta” što se može dogoditi kada nema ništa na TV-u, što znači da, dokle god na televiziji ima nešto zanimljivo, djeca nisu poželjna, a smetnja su i inače jer su najveća moguća tregedija, a ne smisao braka ili nekog odnosa.

5. Cilj svakog ljudskog odnosa je televizija jer televizija je Bog, dijete, prijatelj, smisao života, izlika za debljanje, vrhunska zabava, zamjena za sve.

6. Umjesto da s ponosom, srećom i ljubavlju stvarate nova ljudska bića, pretvorite svoj TV i televiziju u djecu pa se nećete morati zamarati kompliciranim međuljudskim odnosima. Sjednite ispred TV-a, budite sebični i pustite mašti na volju.

Reklama me ne šokira zato što netko promovira nešto što je u suprotnosti sa mojim uvjerenjima, pogledima, moralom i sl. jer se svatko ima pravo zalagati za neku svoju ideju, ali me šokira neukus i nepoznavanje vlastitih ciljnih skupina te općenito javnosti. Šokira me što, iako svatko ima pravo na svoj stav i razmišljanje, nameće vlastitu ideologiju kao nešto pozitivno i ispravno. To je pogreška koja uvijek rezultira štetnim rezultatima za onoga koji je naručio reklamu (primjer: TELE2 -Gregor, plakati Shoostera). Bar još uvijek i dok ima ljudi koji će reagirati u zaštiti pravih vrijednosti.

Do čitanja,

🙂

Velika Gospa uz društvena zbivanja

Na Veliku Gospu, odnosno na blagdan Marijinog Uznesenja na Nebo, bila sam u jednom od manjih marijanskih svetišta. Propovijed je bila dobra, nadahnjujuća i svećenik je radio poveznicu s čitanjem iz “Otkrivenja” i nekim kretanjima u društvu. Primijetila sam da svake godine na ovaj blagdan, s obzirom na čitanja, svećenici i biskupi dosta dobro i slično rade poveznicu s aktualnim društvenim kretanjima i temama.

Zanimale su me propovijedi biskupa održane u drugim svetištima i zanimalo me je, s obzirom na mnoge nemirne društvene događaje, što su biskupi naglašavali u propovijedima. Izmedu ostalih, zadržala sam se na propovijedi biskupa Puljića koji je “identificirao” način na koji zmaj danas napada ljudski rod, odnosno kako se u današnje doba relativizma odvija borba dobra i zla. Biskup Puljić je tu borbu, na neki način, povezao s teologijom tijela.

S obzirom da je zmaj nečisti duh i nema tijelo, njemu se gadi tijelo, gadi mu se rođenje svakog novog ljudskog bića i gadi mu se seks u braku jer to stvara novi život, još jednu sliku Božju. Upravo radi toga postavlja zamke čovjeku na području seksualnosti (gdje je čovjek posebno slab) poput abortusa, kontrole rasta stanovništva, kontracepcije, relativizacije važnosti seksa, odvajanja osjećaja i obveza od seksa, hiperseksualizacije djece koja dovodi do sve nižeg starosnog praga stupanja u spolne odnose i mnoge druge, a jedna od zamki je i rodna ideologija koja je ozakonjena u zdravstvenom odgoju i Zakonu o životnom partnerstvu.

Kada razmišljam o nečijem ponašanju, pokušavam uzeti u obzir životne okolnosti osobe i pokušavam to propitati kroz svoje stavove i moralne principe. Naravno da čovjeka oblikuju njegove životne okolnosti, događaji koje je proživio, odgoj, potpora, grupe u kojima se kreće i to je u potpunosti ispravno i normalno, ali ne možemo radi toga imati više istina. Istina je jedna, objektivna i ona se ne može, neće i ne treba promijeniti radi naših životnih okolnosti. Umjesto da čovjek mijenja Istinu i prilagođava je sebi, on se treba prilagođavati Istini, odnosno dopustiti da se Istina duboko upiše u njegovo srce, da načela, principi, odluke, zapovijedi Istine postanu naši.

U tom kontekstu gledam i zbivanja oko Zakona o životnom partnerstvu i uvođenju zdravstvenog odgoja. Žao mi je onih zastupnika koji su glasali za ovaj zakon te se nadam da će shvatiti zabludu, ali i ozbiljnost posljedica jer, iako posljedice neće biti odmah vidljive, one će biti pogubne i time gore. Mnogi će reći da nitko od tih zastupnika zapravo ne podržava istospolne osobe, nego im je to “profesionalni zadatak” i da ih boli briga za njihova prava. To je tek najgore jer ima ljudi kojima je istinski stalo do njih i koji neće zlo i pogrešno ponašanje nazivati dobrim samo zato što netko tako živi, nego će mu pomoći da pronađe i otkrije to dobro, da upozna svoje ljudsko dostojanstvo, da shvati da je jedinstven i vrijedan, ali da mora raditi na svojim obrascima ponašanja. Nažalost, ljudi, u ovom slučaju hrvatski zastupnici, nisu svjesni posljedica, odgovornosti i krivnje koju nose kada čovjek postupa protiv onoga što je upisano u njegovo srce, duh i razum, a to je jedna jednadžba:

Božji zakon=narativni zakon=prirodni zakon

Radi toga je potrebno moliti za političare, svjetske moćnike i gospodarstvenike da donose ispravne odluke te da uvijek služe Istini i naravnom zakonu koji jedini istinski služi čovjekovom dobru, napretku i razvoju.

Do čitanja 🙂 …

Pravo na život #2

Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad “Esej o načelima populacije”. U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih “epidemija gladi” te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva. Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da je maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz da oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi. Iz tih razloga, 1920. godine, Zaklada Rockefeller odlučuje financirati udruženje “Planned Parenthood” (“Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije. Eugenika nastoji “poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih bića (ljudi s oštećenjima ili siromašnih). U svojoj knjizi “The Pivot Civilization” iz 1922., piše: “Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.*

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie na Long Islandu gradi laboratorij u kojem su se skupljala obiteljska stabla milijuna “običnih” Amerikanaca kako bi utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Inferiorne loze bi se doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale kako bi se uništila njihova krvna loza. S obzirom da je Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bila u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase koja odobrava jedino visoke, plavokose i plavooke nordijske likove. Osobe drugačijih tjelesnih karakteristika su smatrane inferiornima. Nažalost, i danas je, u pojedinim krugovima i strategijama, na dijelu slična (ista) praksa.

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici Slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao smiješna “bezvezarija”. Upravo radi takvih pritisaka, stereotipa, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideja nadrasa i inferiornih rasa koje ne zaslužuju život, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno, u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD).

Kakve veze SAD ima s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Abortus, tj. ubojstvo nerođenog djeteta, zajedno s eutanazijom, umjetnom oplodnjom, doniranjem organa, genetskim inžinjeringom i sl., pripada području bioetike. To su pitanja od izuzetne važnosti za čovjekov zdravi pogled na život i vrijednosti. Različite međunarodne institucije poput UN-a formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Doktrina Katoličke Crkve je po svim ovim pitanjima vrlo jasna (sažeto u Katekizmu KC).

Kada tim UN-a donese odluku, ta se odluka nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Ako država legalizira abortus uz čovjekovo prešutno odobravanje, na djelu je kultura relativizma koja kaže da nema objektivne istine, meni je istina jedno, tebi drugo, ne postoji univerzalna istina koju bismo svi trebali poštovati i živjeti u skladu s njom. Naravno, to nije točno. Postoji univerzalna Istina, ono što je dobro je dobro, što je zlo je zlo. Ono što je zlo, ne smije se zvati dobrim pa da se koristi i bilo koji pseudonim (ubijanje nerođenog djeteta=abortus, ubijanje starijih i nemoćnih=eutanazija). Čovjek je slika Božja koja je stvorena s misijom, s ciljem.

Nadalje, na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. Tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Ista je stvar i sa zdravstvenim odgojem i rodnom ideologijom. Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

1. radi zarade – strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

2. radi ideologije – vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen, mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajna “nesreća”. Ideološki razlozi promicanja abortusa su pogubniji i nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest i trudeći se da čovjek zaboravi tko je i kamo može ići nakon smrt. Na američkom je primjeru uočen drastičan rast abortusa nakon što je legaliziran 70.-ih god. 20. st., nakon uvođenja zdravstvenog odgoja temeljenog na rodnoj ideologiji i hiperseksualizaciji djece od najranije dobi (vrtića). U SAD-u se godišnje izvrši više od 1 milijun pobačaja.

U Hrvatskoj je 2012. izvršeno 10 088 legalno izvršenih pobačaja (bez spontanih). Najveći postotak pobačaja odlazi na starosnu skupinu 30-39 godina (43,06%). Zagovornici liberalnog zdravstvenog odgoja, kao jedan od argumenata za uvođenje ZO, navode visoku stopu pobačaja u adolescentskoj populaciji. Jedan pobačaj je puno, ali ovaj je argument čista laž jer Hrvatska spada u države s najmanjom stopom pobačaja starosne skupine do 20 godina.**

Šokirala sam se kad sam u jednom ženskom mjesečnom časopisu slučajno naišla na mini intervju s ginekologinjom koja je izrekla upravo gore navedenu laž – da Hrvatska ima jako veliki problem s maloljetničkom trudnoćom i abortusima.

Postoji dobro i postoji zlo. Postoji raj i postoji pakao. Ako čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje, to ne znači da oni ne postoje. To samo znači da taj čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje. Moć razlikovanja dobra od zla je dar i milost. Često puta je zlo zapakirano u, na prvi pogled, dobro, a upravo to radi kultura relativizma.

images

Da na ovoj našoj lijepoj Zemlji živi i više od 10 mlrd. stanovnika, hrane bi bilo dovoljno. U čemu je onda problem?

Problem je u zlu koje napada čovjeka tamo gdje je najslabiji, a to su pohlepa, čast, moć, utjecaj, vlast, kontrola. Radi toga se čini ispravnim financirati abortus i zagovarati nadrasu i inferiornu rasu, nego ravnomjernije raspodijeliti bogatstvo iz država u kojima se dnevno bacaju tone i tone hrane prema državama u kojima ljudi umiru, ne od bolesti srca, prometnih nesreća i pretilosti, nego od gladi i žeđi.

Do čitanja,

* “Sjeme uništenja”, W.Engdahl, 2005.

** HZJZ, Izvješće za 2012./ “Zdravlje za sve”, SZO

Pravo na život #1

Prije nekoliko mjeseci sam pročitala članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti. Pitanje umjetne oplodnje je samo po sebi etički upitno. Kada se u taj postupak uključe i genetske modifikacije embrija, otvara se etička i moralna provalija.

4632215087_262788984_1051155936_1_xlarge

Kada govorimo o rigidnosti zakona, nije mi jasno kako netko zakon koji dopušta genetske pokuse na embriju može nazvati rigidnim? Kada taj zakon postaje rigidni, odnosno kako zakon koji štiti ljudsko dostojanstvo i pravo na život – i nerođenog i rođenog može biti rigidan? Ako osvijestimo da pričamo o ljudskom životu, slici Božjoj, živoj etapi u čovjekovom razvoju, tada se svaka intervencija čovjeka na nerođenom životu, bilo s ciljem genetske modifikacije, bilo s ciljem ubojstva tog života, mora smatrati teškom povredom čovječnosti i nedopuštenim, a ne rigidnim. Embrij ima vlastiti DNK koja ga čini različitim i od majke i od oca, stoga je to novo ljudsko biće, dar. Novi ljudski život se nalazi u majčinom tijelu, ali je ono novo biće koje će imati pravo donositi vlastite odluke u životu, sve dok ne ugrožava tuđi život. To novo ljudsko biće ima određene sve karakteristike (boju očiju, oblik nosa, lica…) od začeća pa tako i spol određen spolnim kromosomima. Pitanje koje se javlja je: Kako smijemo uzeti Božju odgovornost i moć te određivati tko će se roditi kao muško, a tko kao žensko, tko će se roditi, a tko ne? U krajnjem slučaju, tko smo mi da donosimo odluke u ime drugog bića, a tiču se prava na život tog drugog bića?

Kao i kod abortusa, propaganda nastala na temelju strateških planova pojedinih država koji su usmjereni protiv života, a radi interesa i ideologije pojedinaca, potiče nerazumnost i nečovječnost kod ljudi. Nemoguće je ne primijetiti kako se pomiču granice normalnog, moralnog i ljudskog. Uvijek sve krene s “malom” iznimkom (nijedna iznimka koja uništava ljudsko dostojanstvo nije mala) i ta “mala” iznimka kupi još iznimaka. To se zove spirala zla i smrti jer čovjek nema budućnost ako ubija vlastitu krv, pripadnike vlastite skupine, vlastitu čovječnost. Mnoge “pro choice” udruge (udruge koje se zalažu za pravo na izbor)  koje se, deklarativno, bave pravima žena, a istinski se bave jedino ubijanjem ljudske savjesti i širenjem ideologije eugenike i kontrole populacije, su izdale sve principe i nastojanja utemeljiteljica borbe za ženska prava. Iako pitanje abortusa nema veze sa ženskim pravima jer je, zapravo, riječ o pravu na život nerođenog djeteta, američka “pro life” aktivistica  Lila Rose je dobro istaknula i podsjetila da su prve feministkinje bile protiv abortusa jer on ugrožava dostojanstvo žene, njezina prava i ubija nerođeni život. To je doista tako:

1. Temeljno ljudsko pravo je pravo na život. Svaki novi začeti život se ima pravo roditi. Pravo na život pobija svako drugo pravo, tj. pravo na život je jače od svakog drugog prava. Pravo na izbor i odluku prestaje onda kada ugrožavaš tuđi život. U rimskom pravu je začeto dijete, tj. embrij imao pravo nasljeđivanja, a mi tako olako govorimo o njegovom pravu na život.

2. Kako žena ima veća prava, postaje dostojanstvenija, ravnopravnija, snažnija ako, da bi to postigla, mora ubiti vlastito dijete za koje je Bog u trenutku začeća rekao:”Neka bude”? Nijedna žena nije nakon abortusa postala jača, nijedna se ne osjeća ravnopravnijom, nijedna se ne osjeća kao da je imala pravo to napraviti. Abortus ne donosi ženi nikakve mogućnosti i nikakve” dobre vijesti”, nego, upravo suprotno, oduzima ženi njezinu ženstvenost, majčinstvo, njezinu bit. Abortusom i pravom na abortus žena ne dobiva ništa jer joj se na taj način poručuje da, ukoliko želi ostvariti karijeru, doprinijeti društvu, zauzeti poziciju i položaj koji zauzimaju muškarac, njezina ženstvenost i majčinstvo nisu dobrodošli. Meni se čini da na taj način žena gubi, a ne dobiva. U konačnici, nijedna žena ne želi napraviti abortus, ali je društvo i zlo to koje mijenja značenje simbola i intrepretira ih uvijek na štetu čovjeka, a u ovom slučaju i na štetu žena.

U krajnjem slučaju, kada govorimo o abortusu, ne radi se o pravima žena. Radi se o pravu nerođenog djeteta na život. To pravo pobija svako drugo pravo.

Majka Terezija je govorila da nas ne trebaju čuditi ratovi i ubojstva jer, ako majka može ubiti svoje dijete, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo?

Do čitanja,