Svake godine, a ima tome sad već lijepi broj godina, sudjelujem u božićnom projektu samostana njemačkih benediktinaca Dormitio Abtei u Svetoj Zemlji pod nazivom “Ich trage Deinen Namen in der Heiligen Nacht nach Bethlehem” – “Nosim tvoje ime u svetoj noći u Betlehem”.
Prije nekoliko tjedana, u jedan petak kad je bilo na redu sljedeće čitanje, moj župnik imao je jako dobru propovijed.
Započeo ju je primjerom onoga što nikada nije čuo da mu je bilo koji čovjek koji je pristupio sakramentu ispovijedi kod njega ispovijedio.
Ulomak iz evanđelja bio je sljedeći:
“I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. 2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.
Subscribe to continue reading
Subscribe to get access to the rest of this post and other subscriber-only content.
49 1 PSALAM 49 (48)Prividna sreća bezbožnikaZborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. 2 Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje, 3 vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!
4 Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. 5 K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit’ svoju zagonetku.
Subscribe to continue reading
Subscribe to get access to the rest of this post and other subscriber-only content.
Posveta Hrvatske Presvetom Srcu Isusovu bit će na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u petak, 27. 6. 2025., u 19 h u svakoj župi. Možete sudjelovati na misi u svojoj župi jer će se u svakoj od njih čitati posveta i zvona će zazvoniti.
Obrazac posvete
Sam čin posvete slijedit će nakon popričesne molitve prema obrascu koji je objavila HBK:
U kršćanstvu, odnosno Katoličkoj Crkvi i katoličkoj crkvi, muškarci i žene mole se zajedno.
U Katoličkoj Crkvi nedopustivo je razdvajanje žena i muškaraca prilikom molitve, a pogotovo najuzvišenijeg vjerskog čina – liturgije (svete mise).
U KC muškarci i žene imaju jednaku vrijednost, a različite uloge. Žene se ne stavlja sa strane jer one, zajedno s muškarcima, prinose svoj život kao dar Bogu te iskazuju želju i volju živjeti po Božjem smislu.
1Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2 pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3 »Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« 4 Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5 »Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7 Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’8 Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ 9 A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ 10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«
Evo malog doprinosa na veću slavu Božju, a u cilju upoznavanja hrvatskih blaženika koji su umrli mladi.
💡 Ukratko
Miroslav Bulešić bio je hrvatski svećenik koji je djelovao na području Istre u kompliciranom vremenu u kojem su Hrvatsku okupirali komunisti, Talijani i Nijemci. Mučenik je komunizma. Ubijen je nakon podjele sakramenta svete potvrde u župnom dvoru.
Evo malog doprinosa na veću slavu Božju, a u cilju upoznavanja hrvatskih blaženika koji su umrli mladi.
💡 Ukratko
Ivan Merz je Hrvat podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Bio je istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja i radu s mladima te veliki promicatelj Euharistije. Zaštitnik je mladeži.
🎊 Spomendan
10. svibnja
👶 Rođenje
Rođen je 16. 12. 1896. u Banja Luci. Otac, po zanimanju oficir Austrougarske monarhije, vršio je ondje službu šefa željezničke stanice.
Naša Crkva i hrvatski narod – slobodno to možemo reći – nerazdvojivo su obilježeni životom i smrću blaženoga Alojzija Stepinca. Crkva čuva memoriju svetosti, a nimalo ne iznenađuje što se u mnoštvu svjedoka, u memoriji hrvatskog vjerničkog narodnog bića, duboko utisnuo i ostao živjeti spomen na blaženoga Alojzija. Bog ga je pozvao, a on se odazvao i posato simbolom hrvatskog katoličkog identiteta.
Ako u štiklama ne možete i ne znate kleknuti kad je to potrebno pod svetom misom, štikle (u crkvi) nisu za vas.
One ne mogu biti izgovor.
Niste bitni vi, pozeru, nego Bog.
Primjećujem povećan broj ljudi koji su se počeli svečanije odijevati za svetu misu i to je u redu. Istovremeno, primjećujem i porast montiranosti i taštine pa treba biti oprezan.
Periferijom smatram i tzv. visoke krugove društva, a ne samo siromašne. Gdje ćeš većeg siromaštva nego kad je čovjek pun sebe. On je zapravo prazan od svega ostalog. Smatram periferijom i sebe, normalnog građanina niže srednje klase. Smatram periferijom svakog tko je potreban Boga. A to je svaka osoba.
Ponekad će prije do Boga doći ili čuti za Boga siromah nego bogataš. E, to je razlog nade!
Tijekom godine molimo Angelus – molitvu “Anđeo Gospodnji” ujutro, u podne i navečer.
U vazmenom vremenu – vremenu od Uskrsa do Duhova (Pedesetnice), umjesto Angelusa možemo moliti Regina Caeli – molitvu “Kraljice neba, raduj se”, što je jedna od antifona Blažene Djevice Marije poput “Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice” ili “Zdravo kraljice, majko milosrđa”.
“Kraljice neba” je molitva koja se počinje pjevati ili moliti na kraju vazmenog bdijenja Velike subote.
Sisački biskup Vlado Košić predslavio je svetu misu u kapeli bl. Alojzija Stepinca u kaznionici Lipovica, Popovača.
To je zatvor na području njegove biskupije.
Nakon tumačenja Uskrsa i uskrsnih zbivanja, s posebnim osvrtom na apostola Tomu, biskup je govorio o Jubileju nade 2025. koji je papa Franjo proglasio. Istaknuo je da je to vrijeme kada svi, bez obzira na okolnosti, mogu ponovno otkriti smisao i novu snagu za život.
“Nemojte se prepustiti očaju. Mi smo uskrsni ljudi i naša je pjesma ‘Aleluja’!” (papa Ivan Pavao II./sv. Augustin)
“Kao što pod sunčevim zrakama u proljeće na granama stabala niču i rastvaraju se pupovi, tako svjetlo koje se širi iz Kristova uskrsnuća daje snagu i smisao svakoj ljudskoj nadi, svakom očekivanju, želji i planu. Zbog toga se čitav svemir danas iznova raduje jer je u njemu zavladalo proljeće čovječanstva koje u ime svega stvorenja uzdiže himan hvale.” (papa Benedikt XVI.)
“Bog je oružjima ljubavi pobijedio sebičnost i smrt. Njegov sin, Isus, je milosrdna vrata koja su širom otvorena za sve! … Danas je blistavi dan ove pobjede jer je Krist zgazio smrt i svojim je uskrsnućem učinio da zablista život i besmrtnost.” (papa Franjo)
Ne znam kakav će biti projekt niti sudjelujem u njegovoj realizaciji, ali čini mi se zanimljivim i dobrim jer jača povezanost. Samo se nadam da neće biti uštogljen.
Poanta je da se vjernik, u kojoj god se crkvi zatekao, osjeća kao doma. Jer katolik je katolik. I da može bez problema pristupiti drugom vjerniku u crkvi u Rimu, Tajlandu, Sisku, Hvaru ili Beču. Jer imamo Nekog tko nas povezuje, po kome se pronađemo, po kome se prepoznajemo, po kome je nebitno tko je otkud i koliko ima ili zna. Ja doista tako pristupam tome. Zato ne mogu razumjeti katolike koji bi otimali tuđu zemlju. I zato, nemojte podcjenjivati Krista, ali niti više od milijardu nas koji se možemo prepoznati po Njemu. Koji je to potencijal! Zamisli Whatsapp grupu s više od milijardu ljudi i netko želi prodavati majice. Bilo bi kupaca! 😄💜
Sveti Josipe, zaštitniče cijele Crkve: udostoj se pomoći i uzdržati našeg Svetog Oca, Papu, u njegovoj službi vrhovnog pastira svih vjernika, da dobije milost i svjetlo Duha Svetoga, te za sve nas bude uzor kreposti i svetosti. Daj da pomognut odozgor može upravljati Crkvom, pun dobrote i ljubavi, mudro, hrabro i odlučno. Izmoli mu dobro zdravlje i da živi jedino za slavu Božju i za spas duša, po primjeru samoga Isusa Krista, koji nas je volio i za naš spas dao svoj život. Amen.
Stoga, u zabludi su oni koji tvrde da su neke strasti ljudskoj duši urođene. Takvi ne znaju da smo mi naravna svojstva duše pretvorili u strast.
Na primjer: po prirodi imamo sjeme za rađanje djece, ali smo ga iskoristili za blud. Po prirodi je u nama i srdžba, ali protiv Zmije, a mi je okrećemo protiv bližnjega.
Ne obraćaj pažnju na zloduha kad u tebi izaziva želju da postaneš biskup, opat ili učitelj. Teško je otjerati psa od tezge na kojoj se prodaje meso. Kad vidi neke ljude da su došli do nekog malog spokoja, on ih smjesta nagovara da izađu iz pustinje i pođu među ljude: “Idi! Spasi ljude jer propadaju.”
sv. Ivan Klimak
Ovo nikako ne znači da se ne trebamo truditi za Dobro. To nam je obveza. Pozvani smo biti sol zemlje, pozvani smo biti Božji suradnici. To znači da je Bog odgovoran za Svijet, a kako smo mi Njegovi suradnici, moramo i mi biti odgovorni.
Ne volim profaniranje ili davanje svetim stvarima karakteristike magičnih i magijskih svojstava, stoga treba paziti i s kojom svrhom, za što i kako upotrebljavamo i temu ovog članka: blagoslovljenu vodu.
Zato nisam napadala odluku kad se blagoslovljena voda morala, na ograničeni rok, maknuti iz crkava. Ne volim kad nešto postane toliko svakodnevno da je u potpunosti sekularizirano, ogoljeno bez smisla, automatizirano.
Ona nije magijsko sredstvo ni hamajlija niti dokaz nečije svetosti, pobožnosti ili vjere. Često puta neke prakse koje izvana izgledaju kao zdrava pobožnost zapravo bivaju nezdrave pobožnosti ili nešto što čovjeka pretvara ne u vjernika, nego u karikaturu. Tako, umjesto da nekoga privučemo vjeri, postignemo suprotno jer čovjek pomisli da, ako je to ono tko je katolik, hvala, ali ne želim to biti.
U zadnje vrijeme čula sam za pojavu da se ljudi, sami od sebe, probude oko ili u 3 h ujutro.
To mi se dogodilo samo nekoliko puta u životu jer nemam problema s usnućem ili spavanjem.
Neki to pripisuju Sotoninom djelu jer je Isus umro u 15 h i to je razdoblje svete ure, a onda Sotona to izokrene pa bude 3 h ujutro kako bi se izrugao Božjem planu i maltretirao ljude.
Jeste li znali da je tijelo svetog Šimuna, starca kojem je bilo dano biti u hramu kad su Josip i Marija donijeli Isusa na prikazanje (Svijećnica/Prikazanje Gospodinovo u hramu), pokopano u Zadru? To je onaj Šimun iz Lk 2,21-40 čiju molitvu
“Sad otpuštaš Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,po riječi svojoj, u miru!30 Ta vidješe oči mojespasenje tvoje,31 koje si pripraviopred licem svih naroda:32 svjetlost na prosvjetljenje naroda,slavu puka svoga izraelskoga.”
cijela Crkva na svim kontinentima moli svaki dan u Časoslovu.
S ciljem smanjenja broja ubojstava nerođene djece, kao i čedomorstva (ubojstva djeteta neposredno nakon rođenja), otvara se prvi prozor života u Hrvatskoj u koji majka može ostaviti rođeno dijete ako se ne može brinuti za njega. Prozor počinje s radom 1.2.2025.
Molim Vas, zapamtite informaciju pa možete priskočiti u pomoć kome će biti potrebno. Uvijek ponudite život kao alternativu, a ovo je sada još jedno konkretno rješenje koje daje udruga Betlehem. Možete se obratiti njima za sva pitanja i pomoć jer pružaju i dom za trudnice.
Hrvatski narod obilježava puno važnih obljetnica 2025. godine: jubilejska godina koja se obilježava u cijeloj KC, 1100 godina od Splitskih crkvenih sabora, 1100 godina od početka Hrvatskog kraljevstva koje je stvorio kralj Tomislav.
Stavljam pdf Hrvatske biskupske konferencije u kojem je sve to prikazano na sažet način. Bitno je to znati, pogotovo danas kada se povijest pokušava iznova pisati.
On daje da nastane svaki čovjek zato što Bog iz ljubavi stvara novo ljudsko biće. Bog je jednostavno takav. On je Ljubav.
To je stvoriteljsko očinstvo.
Ipak, dar života, koji je svakome od nas darovan, darovan nam je mimo naše volje, odnosno utjecaja.
Nitko od nas nije mogao utjecati na to hoće li se roditi. Nije mogao nešto napraviti ili ne napraviti kako bi dobio, stekao, sudjelovao u stvoriteljskom očinstvu.
Bračni parovi, želim vas ohrabiti i potaknuti: bacite se na posao!
Uživajte u čarima bračnog života čiji je sastavni dio i spolnost. Nemojte sudjelovati u krivotvorini – razdvajati ljubav od otvorenosti životu. Uživajte u bračnim odnosima kao iskazu ljubavi i načinu sudjelovanja u sukreiranju novog ljudskog bića. Brak, osim onima koji po prirodnim značajkama ne mogu imati djecu, ali i dalje suotvoreni životu i rado bi ga prihvatili, nije brak bez djece. U Crkvi ne možete ni sklopiti brak ako ne želite djecu.
Bez obzira koliko godina imate, nemojte zanemarivati bračne odnose.
Ja nisam tip osobe koja govori ili zagovara post većinu tjedna ili da si treba natovariti na leđa nešto prekomjerno što čovjek ne može nositi.
Ono što čovjek može nositi je nejedenje mesa petkom i post u zapovjedane dane, što i jesu katolikove obveze, te post po svojoj mjeri u ostale dane.
Čovjek, koji svaki dan radi posla odlazi u 5 sati ujutro iz kuće i vraća se navečer, ima samim time veliku pokoru. Tovariti si još neki prekomjerni teret na leđa… Hm. To vam je kao kad onaj tko ima apsolutnu komociju u životu otiđe na robinzonski odmor i hvali se odmorom u divljini, dok će gore spomenutom ranoraniocu koji mora promijeniti nekoliko prijevoznih sredstava biti puna kapa robinzonskog načina bar na odmoru.
Jeste li znali da je izumitelj umjetne oplodnje, Patrick Christopher Steptoe, razvoj umjetne oplodnje financirao novcem kojeg je zaradio izvodeći ubijanje nerođenih beba popularno zvano pobačaj (abortus)?
Steptoe, britanski ginekolog, izumio je umjetnu oplodnju s biologom i psihologom Robertom Edwardsom i embriologinjom Jean Purdy. Zbog toga je 2010. posthumno dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
Pokušala sam pronaći izvor i vjerodostojnost jednog citata Steptoea koji mi je negdje zapeo za oko, ali ne mogu ga pronaći niti citirati u potpunosti. Parafrazirano govoreći, rekao je nešto poput toga da su htjeli vidjeti tko će pobijediti i čija će biti zadnja – njihova ili Božja (jer su smatrali kako imaju pravo da njihova bude zadnja, da imaju pravo odlučivati o nastanku života).
Ne, Katolička Crkva ne može propasti jer je sam Isus obećao da je ni vrata paklena neće nadvladati.
Koliko god imala članova i koliko god izazovna vremena bila, ona nikad neće propasti jer je Krist (Zaručnik) glava Crkve (Zaručnice). On je kamen zaglavni, a kamen zaglavni je postojan.
Međutim, ono što može propasti je Katolička Crkva u Hrvatskoj, Katolička Crkva u Italiji, Katolička Crkva u Njemačkoj itd. Dakle, mogu propasti pojedine cjeline neke geografske lokacije ako vjernici i kler te geografske cjeline ne ostanu vjerni Kristu i Njegovom nauku. Krist je rekao da neće propasti Crkva, a ne da neće propasti npr. Crkva u Hrvatskoj.
U Katoličkoj Crkvi i katoličkoj crkvi ne možete sklopiti brak s osobom koja ne želi djecu.
Svećenik pita tri pitanja prilikom davanja privole za vrijeme sklapanja sakramenta ženidbe.
Ta tri pitanja su uvjet za sklapanje valjane ženidbe. Na sva tri pitanja odgovor obje strane mora biti ‘da’. To znači da, ako osoba prilikom davanja privole, na jedno od pitanja odgovori s ‘ne’, ženidba ne može biti sklopljena.
Uz današnji blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, ostavljam najavu hrvatskog romana o čudotvornoj slici Gospe Olovske.
Kažu da je za “katoličke šarmere romantičnog duha”. Katoličanstvo uz ljubav, intelekt, prodor Osmanlija, čast, viteštvo, misterij, blago, Habsburge i Kotromaniće? Bring it on!🫡
Ženidba je sakrament koji ima trajnost od samog sklapanja. Brak se ne može sklopiti na neko vrijeme ili do neke situacije ili samo na ono vrijeme u kojem vrijede neke okolnosti.
Jednom izgovoreno “Uzimam!” pred oltarom ne može biti povučeno.
Ljudi se vjenčaju jer osjećaju poziv na obiteljski život koji je Bog upisao u čovjeka.
Osim bračnog životnog poziva, čovjek može imati svećenički ili redovnički poziv, a osoba može biti i posvećeni laik ili samac.
Temeljna karakteristika životnih poziva je da je to način posvećenja osobe. Svaki od ovih poziva treba čovjeka posvetiti i pomoći mu da lakše dođe u nebo. Stoga se, kao ni inače u životu, čovjek ne može uspoređivati s drugim – netko će preko redovničkog poziva doći u raj, a netko u pakao. Nekome će brak osigurati vječno blaženstvo, a netko bi radije cijeli život postio o kruhu i vodi nego bio u (savršenom) braku kojeg je sklopio ili obitelji koju je osnovao.
Juda Iškariotski bio je jedan od Isusovih najbližih suradnika. Bio je jedan od dvanaestorice koje je Isus uvijek imao uza se, kojima je otkrio tko je i što je, koje je pripremao za službu Puta kad On uziđe na nebo.
Nakon što je Isus bio predan, Juda je otišao potražiti pomoć kod svećeničkih glavara koji su mu platili kako bi ih odveo do Isusa i kako bi im pokazao tko je Isus.
Kad je shvatio što je učinio, ponio je dobivenih trideset srebrnika i rekao im da je pogriješio što je predao krv nedužnu.
Drugim riječima, sav uznemiren, izvan sebe, Juda je otišao k njima po savjet. Htio je da mu pomognu vratiti se na pravi put, htio je da mu pomognu maknuti grizodušje i jezu spoznaje koja mu je sjela na srce, pamet, dušu.
U tom trenutku između osobe i svećenika nastaje sveta veza.
Svećenici su dužni čuvati ispovjednu tajnu doživotno – u svim okolnostima, pod svim pritiscima i zahtjevima. Ne smiju niti sugerirati ili na bilo koji drugi način otkriti što je netko ispovijedio. Drugim riječima, svećenici su vezani tajnom koja se naziva sakramentalni pečat. Sakramentalni pečat neraskidiv je u bilo kojim okolnostima, pa i zakonskim rješenjima države. Nitko ikada ne može urediti i narediti da svećenik mora odati ispovjednu tajnu.
Danas se sve mora objašnjavati jer ljudima nije jasno ono što je samo po sebi jasno.
Konkretno na ovoj temi – temi mogu li žene i muškarci s istospolnim sklonostima biti svećenik, uvijek je bilo jasno kako muškarac ne može biti žena niti žena muškarac pa su pojave bile samoobjašnjavajuće. Vjerojatno ima još detaljnijih i obuhvatnijih objašnjenja, ali objasnit ću čisto laički i logički zašto žena ne može biti niti će ikada moći biti svećenik te zašto muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik.
Sve drvene lutke načinio je rezbar Eli. Njegova radionica bijaše na brijegu ponad gradića. Svaki je drvenak bio drukčiji. Neki su imali krupne oči. Neki su bili visoki, a neki opet niski. Jedni su nosili šešire, drugi ogrtače.
Ali sve njih bijaše načinio isti rezbar i svi življahu u istom gradiću…
Isusova muka je drama u koju je upleten nevidljivi svijet: iza ljudi krije se đavolska sila.
Današnje evanđelje usmjerilo je moje razmišljanje na jedan raniji postupak velikih svećenika i glavara svećeničkih.
Koliko su pogriješili!
Ne samo to, nego nastavljaju ustrajati u pogrešci nakon što su pogriješili prvi put. Nije im bilo dovoljno što su ubili Isusa, nisu pomogli ni Judi kad im je došao vratiti srebrnike, nisu stali ni nakon uskrsnuća kad su potplatili stražare da lažu da su učenici ukrali tijelo pa sve do Stjepana, kojeg su ubili istim montiranim procesom kao i Isusa.
U nastavku donosim križni put fra Josipa Mrnjavca.
Pisan je iz perspektive Nikodema koji je potajno dolazio Isusu.
Prema predaji, on je pismoznanac iz Mk 12,28b-34.
1. postaja: Isus osuđen na smrt
Bio sam mladi farizej iz Jeruzalema i nekoliko sam puta slušao Isusa iz Nazareta i postavljao mu pitanja. Privlačio me njegov stil i način govora, ali sam ipak radije ustrajao uz svoje učitelje koji su govorili da je Isus veoma opasan po narod jer iskrivljuje našu očinsku vjeru.
Bilo je pitanje vremena kad će ga naši poglavari uhvatiti i osuditi. Nakon što su nagovorili Judu da ga izda, to se i dogodilo, neposredno pred blagdan Pashe. U montiranom procesu, gdje smo morali govoriti i laži protiv njega, naši su ga vjerski poglavari osudili, a zatim ga uputili rimskom upravitelju Pilatu.
Da bi ga Rimljani mogli osuditi, naši su ga poglavari optužili da buni narod protiv vlasti. Nahuškali su i narod da se okrene protiv Isusa, jer „bolje je da jedan čovjek umre za narod, nego da cijeli narod propadne“ (Iv 11, 51; 18,14), kako su govorili Veliki svećenici Kajfa i Ana. Znali smo da je Pilat kukavica i da će brzo popustiti. Na Isusu osobno nisam vidio krivnju, jer je činio dobro. No, naši poglavari kažu da se pravio Sinom Božjim i ja sam ih morao podržati. Nisam ja tu imao puno što misliti, ako oni kažu da je kriv, onda je kriv.
Ali gdje su mu učenici? Gdje je njegova vojska? Isus je bio miran. Njegova me reakcija prenerazila. Nije uopće reagirao kad smo zahtijevali njegovu smrt, mi, narod, i mlad i stari, mi koji smo ga nedavno dočekali s palminim grančicama, a sada ga osuđujemo.
Gospodine Isuse, ti si okusio kako je lakše nekoga osuditi nego mu pomoći. Uvijek je lakše prikloniti se masi i ne razmišljati svojom glavom jer se time puno riskira. Daj nam razborito i pronicljivo srce da uvidimo što je pravo i istinito i da se za to borimo bez obzira na cijenu vlastitog ugleda, časti i mišljenja drugih, molimo te.
U nastavku je križni put Tomislava Ivančića “Pođi za mnom” u tekstualnom obliku, a na kraju je i audio kojeg predvodi T. Ivančić.
Uvod
Moli ga da te uvede u tajnu odricanja.
Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao ti «Neka mi bude» i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me. Želim ući u otajstvo tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraća. Amen.
I. postaja: Isusa osuđuju na smrt
Prvi križ: Prihvatiti osudu
Poslušaj Isusa kako ti govori: “Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene i od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi, no moji ga sugrađani prisiliše da me osudi.
Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati. To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu. Jer i mene su sudili i osudili.
Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda – to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te nitko više neće moći osuditi.”
II. postaja: Isus prima na se križ
Drugi križ: Prihvatiti svagdašnjicu
“Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane.
Mogao sam reći: ‘nevin sam, zašto bih trpio?’, no prihvatio sam križ bez mrmljanja.
Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio. Sad znaš gdje ćeš me naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš. Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom. To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju. Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje – u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.”
III. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Treći križ: Imati hrabrosti pasti
“Teško je padati.
Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan. Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se, a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.
Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Na zemlji ne možeš biti drukčiji! Tu si zato da umreš. Jer «tko izgubi svoj život, naći će ga«. Zašto se plašiš svojih padova? Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kad si poražen, kad su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu? Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj – kad padaš, dolaziš k meni. Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove? Čemu sram? Pad je zato da mi postaneš bliži; da te podignem. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.”
IV. postaja: Isus susreće svoju svetu majku
Četvrti križ: Ražalostiti one koje ljubiš
“Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš.
Mogao sam izbjeći taj susret s majkom. Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao? Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik. Moja je majka sve to znala. Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči. To je križ pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.
Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ. Naći ćeš me kad vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole. Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire. Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam. Kad je u njoj umrla i posljednja želja da uspijem, tad je zasjala njezina vjera u punom sjaju. Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre. Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku.”
V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Peti križ: Dopustiti da ti se pomogne
“Svi su me prezreli.
Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krvav i izranjen, potreseni od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne. Očekivao sam pomoć iz samilosti i ljubavi, a Šimuna su prisilili da mi ponese križ.
To je križ – kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam. I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu. I ja sam to dopustio iako sam svemoguć. Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć. To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni. I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu. ‘Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.’ Ne zaboravi! Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se.”
VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Šesti križ: Znati primati bez uzvrata
“Sve su mi oduzeli. I svi me napustili.
Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt. Tada prilazi Veronika i pruža mi rubac. Znaš li kako je to? Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti. Imao sam samo svoju patnju i muku. I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu. Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti. Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio. Dopusti da ti ljudi čine i dobro iako ih nemaš čime nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauči primati darove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti. Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću. On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete mog Oca. Evo ti tvoga šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav, nego da budeš kao dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.”
VII. postaja: Isus pada drugi put pod križem
Sedmi križ: Ponovno pasti
“Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak. A onda sam pao iznova.
Znao sam da će to užasnuti majku, izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, zaprepastiti i razočarati prijatelje. Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su se: Je li to zaista Bog? Prihvatio sam taj križ. Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni. Kad prvi put padneš, još imaš izgovor. Ali kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš. Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdati i sve ispraviti. Ali to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati. Tada će reći: Gle, netko ga je podigao. Tvoj je sedmi križ u tome da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha.”
VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Osmi križ: Tješiti one koji tebe tješe
“Žene su me slušale, zavoljele i povjerovale mi.
Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem. I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga. Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio. To je križ – pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje, to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu. Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga. Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu. To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život. Ne dopusti pad u samosažaljenje. Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći. Otvori i ta vrata! Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.”
IX. postaja: Isus pada treći put pod križem
Deveti križ: Potpuno izgubiti
“I treći put sam pao!
Mislili su da je to moj potpuni poraz. I kad su svi pomislili da dalje neću moći, ustao sam, uzeo križ i iznio ga na Golgotu. Može se i onda kad svi misle da je nemoguće: Doći će trenutak kad će ti reći: »Ništa više od tebe, gotovo je.« I ti ćeš pomisliti: »Ne mogu više.« Doći će čas tvoje potpune nemoći. To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš. Hoćeš li tada očajavati? Ne boj se! To su samo vrata da me ponovno nađeš. Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći. Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti, više nitko na tebe ne računa, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti: Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš li prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet.”
X. postaja: Isusa svlače
Deseti križ: Dopustiti da te razgolite
“Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije.
Pustio sam da se zloća pakla na meni dokraja iskali. Dopustio sam da mi obeščaste stidljivost i intimu moga tijela. Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta, gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto samo tvoje, čega se čak i ti stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. čuvat ćeš i skrivati to. Mislit ćeš da imaš pravo na to. Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu. Borit ćeš se za to. No dođe trenutak kad to više ne možeš sačuvati. I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati, da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve. Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja. Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu. Grijesi su te već davno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više neće moći razgolititi. Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Daj da je obuče u savršenu nevinost. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab: To je deseti križ – križ stidljivosti, srama, čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam. Tad se nećeš bojati. Prihvati samo to da si slab, da nisi drukčiji nego što jesi: čovjek s obeščašćenom intimom. Tu ćemo se susresti. I nitko te više neće moći obeščastiti.”
XI. postaja: Isusa pribijaju na križ
Jedanaesti križ: Biti pribijen na svoj križ
“Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga. Ali kad te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa. Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto to je teško. Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih. To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati. Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene? Ima križeva koji se nose do kraja. Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš. Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i dođeš k meni. Tad ćeš umrijeti i početi živjeti. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga: Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti. Što se prije prestaneš opirati, to ćeš me prije susresti. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem.”
XII. postaja: Isus umire na križu
Dvanaesti križ: Umrijeti na križu
“Smrt.
Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem: moja je smrt ispunjenje Očeve volje. I zato sam rekao: ‘Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.’ Dovršio sam Očev plan. Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš. Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka. Kad smrt prihvatiš, tad ćeš je pobijediti. Tad ćeš me naći. Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim. Shvati, u smrti ćeš me naći. Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. A ja razaram smrt. Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči. Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. To je ono što daje Otac. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je početak Života.”
XIII. postaja: Isusa skidaju s križa
Trinaesti križ: Ne uživati plodove svoga rada
“Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji.
Ti si sjeme za neka buduća vremena, a želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti, a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. Tek tada će te skinuti s križa. Vječnost ćeš živjeti bez križa jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku, to je trinaesti križ. Hrabrost je to – sijati da bi drugi želi. Ali to sam ja koji ti idem ususret. To je Uskrs.”
XIV. postaja: Isusa polažu u grob
Četrnaesti križ: Ostati bez ljudske nade
“Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast stavivši moje tijelo u grob.
Brinuli su se za tijelo. To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao: To je samo za tri dana. Smrt ne vlada nada mnom. Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema. Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti? Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan, kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti! To je križ – izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti, ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo. Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan? Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći? A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život. To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće. Kako se radujem grobu tvoje oholosti! Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav. Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi, tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti. Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor! Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe. Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe. Najveličanstvenija eksplozija ljubavi. Ja sam prošao taj put i čekam te. Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje? Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje. I ti ćeš biti takav. Predaj smrti ono što joj i tako pripada. Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.”
Završetak
Oče, hvala ti za ovaj križni put.
Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti i poći za tvojim Sinom. Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu. Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo. Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju. Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost. Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.
Vijeće HBK-a za život i obitelj ovogodišnju poruku za Dan života, koji se obilježava u nedjelju 4. veljače, posvećuje promišljanju o ocu kao Božjem suradniku u stvaranju života te njegovoj ulozi u podupiranju i zaštiti života.
Želimo odati dužno priznanje očevima za sve ono što već čine svjedočeći ljepotu očinstva te ih ohrabriti da još cjelovitije i požrtvovnije žive povjereno im poslanje.
Jednako tako, htjeli bismo potaknuti očeve, ali i one koji će to postati, da posvijeste svoj očinski poziv u današnjem svijetu.
Eduardo Verastegui, meksički producent trenutno aktualnog filma “Sound of freedom” te ranijih “Bella” i “Little Boy”, ulazi u politiku.
Ovaj katolik poznat po angažmanu oko vjerskih tema, kao i po zagovaranju zaštite života, u četvrtak se registrirao kao nezavisni predsjednički kandidat na predstojećim izborima u Meksiku. Izbori će se održati u lipnju 2024. godine, a odluku o ulasku u politiku donio je nakon pomnih promišljanja i molitve.
Meksiko ima puno svojih specifičnih problema i vjerujem da dobri ljudi imaju puno posla.
Pogledajte “The Confession” (“Ispovijed”), kratkometražni korejski film iz 2015. godine, dobitnika nagrade za najbolji kratkometražni katolički film.
Film je javno objavljen od strane njegovog redatelja, korejskog svećenika Johna La Rowa, i može se pogledati ovdje (stisnite CC i odaberite engleski prijevod) ili na redateljevom youtubeu kanalu dolje, ali samo uz francuski prijevod (stisnite CC i odaberite francuski prijevod):
Pravim katolicima i dobrim ljudima ne treba promocija, ali odlučih posvetiti malo prostora na blogu blaženom Alojziju. Ili možda upravo takvima treba promocija?
Ujedno, to je prilika da ga i ja bolje upoznam. Ako meni i vama ostane bar jedan citat ili neka informacija o njegovom životu, bit će dobro.
Odgovor na pitanje: “Kakav je ili tko je, odnosno kakav bi trebao biti idealan političar?” možemo izvući iz jednog odlaska na svetu misu.
Crkva cijelo vrijeme govori o tome čemu treba stremiti i kako treba živjeti svaki čovjek da bi se približio, postao sličniji jedinom idealu – Kristu. Političar je isto čovjek, a kao i druge osobe, zalutat će jedino ako ne posluša moralna načela vjere.
Sveti Ivan Pavao II. govorio je o karakteristikama idealnog političara na općoj audijenciji u srijedu, 30. travnja 2003. godine, referirajući se na psalam 101.
Predragocjena Krv Kristova u Ludbregu posebno se slavi prvi vikend u rujnu.
Svetište ima dugu povijest koja kreće 1411. godine kada je svećenik posumnjao da se u kaležu nalazi Krv Kristova prilikom pretvorbe na misi.
Zahvaljujući tome, Isus nam se odlučio pokazati pa se to vino i na vidljiv način pretvorilo u krv (inače se mijenja supstancija – vino postaje prava krv, ali vidljivim i dalje ostaje vino). Svećenik se prestrašio kad je vidio pretvorbu u punom značenju. Zamolio je za pomoć nekog čovjeka koji se morao obvezati na šutnju pa su zazidali kalež s Predragocjenom Krvlju. Prije smrti, svećenik otkriva tajnu. Od tada se časti Predragocjena Krv Kristova u Ludbregu, čime je i Hrvatska došla na kartu Euharistijskih čuda koja su se dogodila diljem svijeta.
Kardinal, blaženi Alojzije Viktor Stepinac, uz neodustajnje od nauka Katoličke crkve koji je suprotan komunističkom režimu, nije pristao ni odcijepiti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Vatikana, a što je bio jedan od zahtjeva režima.
Osuđen je i zatvoren u zatvor u Lepoglavi, a nakon toga preseljen u kućni zatvor. Trovan je, a u zatočeništvu je i umro 1960. Spomendan mu se slavi 10. veljače.
Htjela sam podijeliti s vama današnje čitanje i evanđelje.
Prvo čitanje govori o Izraelu koji je pogazio savez s Bogom, dok mu je Bog ostao vjeran jer ne može pogaziti svoju riječ. Taj odnos opisan je slikom braka i preljubništva – Izrael je kao preljubnica pogazila savez s Bogom, iako joj je On jedini pružio priliku i darovao joj sve. Evenđelje nadopunja slikom braka između muškarca i žene – savezom dvoje ljudi pred Bogom koji se ne može razvrgnuti. Brak je preslika Presvetog Trojstva koje se ne može rastaviti, podijeliti, razriješiti.
Ne na neki čudan, uvrnut ili mračan način, nego volim mir i sigurnost koju daju.
I dok nekome groblja predstavljaju sve samo to ne, meni predstavljaju upravo to: mir i sigurnost, potvrdu vjere, nadu, proljeće, život, konačnu pravdu. I nije to samo nešto što sam naučila, nego je to nešto što mi je doista blisko.
Vjerojatno bi mi bilo teško odlaziti na groblje da mi je umro neki bliski član obitelji poput roditelja, tako da ovaj članak nikako nije kritika onome kome je teško odlaziti na groblje.
Danas, na Blagovijest = Navještenje Gospodinovo, 25.3. 2022., papa Franjo posvetit će svijet, a posebno Ukrajinu i Rusiju, Bezgrješnom Srcu Marijinu.
Pođite na križni put, sv. misu i pridružite se u molitvi.
Marijo, Majko Božja i Majko naša, u ovome se času nevolje utječemo tebi. Ti si Majka, voliš nas i poznaješ: ništa ti nije skriveno što nosimo u srcu. Majko milosrđa, toliko smo puta iskusili tvoju brižljivu nježnost, tvoju prisutnost koja donosi nanovo mir, jer nas uvijek vodiš k Isusu, Knezu mira.
Tijekom opće audijencije srijedom, papa Franjo govorio je o roditeljstvu.
Između ostalog, rekao je i ovih nekoliko citata:
Kućni ljubimci ponekad zauzimaju djece u društvu. … Danas vidimo oblik sebičnosti. Vidimo da neki ljudi ne žele imati dijete. Ponekad imaju jedno i to je to, ali imaju pse i mačke koji zamjenjuju djecu. Ovo može nasmijati ljude, ali to je stvarnost. … Nijekanje očinstva i majčinstva umanjuje nas, oduzima nam ljudskost. … Civilizacija stari bez čovječanstva jer gubimo bogatstvo očinstva i majčinstva, a zemlja je ta koja pati.
Jutarnja šetnja do crkve dok još nije svanulo posebna je – svjež zrak, hodanje, topla kapa i rukavice, osvijetljena crkva u mraku ili polumraku noćnih ulica.
Disciplina i življenje vjere svakodnevno tijekom cijele godine – manje priče, više djela i vjerodostojnosti u (vjerničkom) životu pretpostavka je i conditio sine qua non, ali hajdemo još bolje pripremiti štalicu našeg srca za dolazak Božića jer je došašće tu s razlogom. Ako ne možete na zornice, pojačajte molitvu, stavite si neku pokoru, ubacite neku pobožnost, pročitajte nešto od vjerske literature.
Dok gori prva adventska svijeća, propitajte savjest, podsjetite se na nauk Crkve i procijenite koliko je vaša zornica u (ras)koraku s vašim djelima, odlukama i principima kojima gazite (kroz) život.
Baš sam se osjećala jadno i neshvaćeno, kao da sam najveća propalica na svijetu i kao da sve radim pogrešno (jer, uvjetno rečeno, sve radim ispravno, a to je odjednom postalo pogrešno ili nedovoljno).
Vraćala sam se pješke i to rutom koju obično koristim za pješačenje.
Na toj ruti, u jednom ograđenom dvorištu s prednje strane kuće, nalaze se dva grma s prelijepim hortenzijama koje obožavam. Više od imanja rascvjetanog grma, volim ih imati u vazi u kućnim prostorijama. Ne mislim se ispričavati zbog toga. 😎
Blagdan Presvetog Srca Isusova jedan je od mojih najdražih blagdana.
Nije potrebno spominjati kako su Božić, Uskrs i Duhovi svima najdraži i najvažniji, ali ako bih, bez straha od osude ili komentara, mogla reći koji su blagdani meni najdraži, morala bih priznati kako imam neku posebnu ljubav prema Tijelovu, Presvetom Trojstvu i Presvetom Srcu Isusovu.
Razdoblje od svibnja do lipnja moj je najdraži dio u godini. Ako se doda i sv. Antun ili A. Gonzaga, dobijemo obilje duhovnosti. Dodajmo tome i 6. 8. , tj. blagdan Preobraženja Gospodinova i to je to. Ne znam, jednostavno obožavam npr. Tijelovo, procesiju, blagoslov grada, polja, grobova, ljudi i sve ono što mi znači tijelo Kristovo. Mogućnost da nam se za hranu daruje sam Bog veličanstvena je i nepojmljiva! Tijelovo me podsjeća na pitomost, blagost, mir i da će sve biti u redu po Bogu dok prolazimo našim malim gradom okruženi zelenilom.
Ako ste obavljali pobožnost Presvetom Srcu Isusovu poznatu kao velika devetnica spasa ili devet prvih petaka, danas pođite na misu i zahvalite se Bogu na protekloj godini te svima i svemu što Vam je darovao. Zahvalite se što je umro i uskrsnuo za nas te Ga zamolite neka u Vašem srcu, mislima, volji, duši, intelektu, razumu, emocijama, mislima, riječima, djelima nađe svoje prijestolje s kojeg će vladati. Molimo se da Srce Isusovo, koje je u potpunosti bilo usklađeno s Očevom voljom, preobrazi i naša srca kako bi bila usklađena s Očevom voljom, a toga nema bez poniznosti, blagosti i želje za življenjem po Božjem smislu. Bitno je i reći kako srce nije (samo) mjesto emocija (ono je najmanje mjesto emocija). Srce je mjesto duhovne dimenzije, a duhovna dimenzija je temeljena na mudrosti, znanju i volji življenja prema Božjemu pa je zato ta dimenzija ona po kojoj čovjek donosi odluke i ponašanje.
Molitva Presvetom Srcu Isusovu
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te. Ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o, dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome! ❤️
U svibnju se, na poseban način, molimo za progonjene kršćane, kako za one koji najviše stradavaju u muslimanskim državama, tako i za one koji na kršćanskom Zapadu bivaju ismijavani, pogrđivani i otkazivani u društvu.
Pozivam Vas da se odazovete molitvi, stavite sve progonjene kršćane u svoje krunice i da u dogovoru sa svojim župnicima izmolite ovu molitvu u svojim župama.
“Krv mučenika, sjeme novih kršćana!”
Tertulijan
Molitva za progonjene kršćane
sastavio vlč. Ivan Petrović, prenosim s dopuštenjem
Devetnica sv. Josipu moli se devet srijeda do proslave sv. Josipa koji se slavi 19.3., što znači da kreće u siječnju.
Vjerujem da je možete moliti i kroz devet dana. Ovaj raspored od devet tjedana vjerojatno je stavljen zbog vježbanja u posvećenosti nekom cilju, ali mene takve stvari nikad ne sprječavaju da ne bih molila i kad mi se ukaže prilika.
Nemam običaj moliti devetnicu nekom svecu, ali nekad znam izmoliti krunicu sv. Josipa preko tjedna. Sv. Josip uvijek je u sjeni ili negdje sa strane, mirno i tiho radeći, ne brinući se za slavu. Svijet bi bio bolji kad bismo bili više poput njega.
Sve ispod preneseno je sa stranica Svetišta sv. Josipa u Karlovcu.
Možete moliti ili devetnicu prenesenu u drugom dijelu teksta ili devetnicu kroz krunicu sv. Josipa, a ona se moli na Gospinu krunicu ovako:
+ Vjerovanje
Očenaš i Slava Ocu – na svim mjestima između desetica i na početku, tj. standardno kao u Gospinoj krunici
Umjesto Zdravo Marijo moli se: Zdravo Josipe pravedni, zaručniče svete Bogorodice, djevičanski Oče Isusa Krista, (otajstvo…). Sveti Josipe, moli za nas da po tvome primjeru sveto živimo i u nebu vječno blaženstvo zadobijemo. Amen.
Na prva tri zrnca dodaje se:
koji neka nam umnoži vjeru
koji neka nam učvrsti ufanje
koji neka nam usavrši ljubav
Otajstva po deseticama:
Kojeg si žarko volio.
Koji je tebe slušao i ljubio.
Za koga si marljivo radio.
Koji je tebi u poslu pomagao.
Koji je uza te bio kad si umirao.
Umjesto o moj Isuse moli se:
O mili, blagi, strpljivi i ponizni sveti Josipe uzmi nas sve za svoju djecu i budi nam uvijek dobar i vjeran otac. Amen.
Na kraju krunice Bože Oče, nestvorena tvoja Riječ udostojala se u tišini zaodjenuti slabom ljudskom naravi u skrovitosti nazaretskog doma u kojem je sveti Josip bio glavar; po njegovu zagovoru stišaj u nama buku strasti, neurednih nagnuća, da svojim govorom častimo samo Tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Pozdravljamo te, čuvaru Otkupitelja i zaručniče Djevice Marije. Tebi je Bog povjerio svoga Sina, u tebe je Marija položila svoje povjerenje, uz tebe je Krist postao čovjekom. O, blaženi Josipe, i nama se očituj u svome očinstvu i vodi nas putem života. Izmoli nam milost, milosrđe i hrabrost te nas brani od svakoga zla. Amen.
Struktura molitava devetnice svake srijede:
pripravna molitva
molitva pojedinog dana
Oče naš + Zdravo Marijo + Slava Ocu
litanije sv. Josipu
završna molitva
Pripravna molitva
Sveti Josipe, poočime našeg Gospodina Isusa Krista! Ja, siromašni grešnik, položio sam veliko povjerenje u tvoj moćni zagovor i znam da ti neće biti uskraćena od Isusa nijedna molba. Budući da sad imam posebnu potrebu, odlučio sam se da te kroz devet dana ustrajno zazivam da po tvom zagovoru nađem uslišanje kod Boga. Na Njegovu veću slavu i za spas svoje duše započinjem sad devetodnevnu molitvu.
Prvi dan
Sa skrušenim srcem dolazim ti, sveti Josipe, dobrostivi poočime Isusa Krista. Pouzdano ti se obraćam za tvoj zagovor kod Boga da se ispune moje zamolbe ukoliko se ne protive Božjoj volji. Sveti Josipe, moje je povjerenje tako veliko da smatram kako Bog ne može odbiti moje želje kad mu ih ti preneseš. Budući da ti je Vječni Otac iskazao takvu čast da je tebi ispred svih drugih pravednika povjerio svog jedinorođenog Sina i Negovu prečistu Majku, ti si visoko umilostivljen. Sin te Božji časti dok te je izabrao za svog hranitelja i bio ti je na zemlji poslušan. Zato ti sad na nebu neće uskratiti nijednu molbu. Duh Sveti te je odredio za zaštitnika svoje Neoskvrnjene Zaručnice. Tako ti ni On neće nijednu milost uskratiti, stoga mogu naći povjerenje, uslišanje na prijestolju trojstvenoga Boga kad te zazovem. Sveti Josipe, moli za me i ne dopusti da odem od tebe bez utjehe. Amen.
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Amen.
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu
Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Oče nebeski, Bože. Smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože. Smiluj nam se! Duše Sveti, Bože. Smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože. Smiluj nam se!
Sveta Marijo. Moli za nas! Sveti Josipe. Moli za nas! Slavni porode Davidov. Moli za nas! Svjetlosti patrijarha. Moli za nas! Zaručniče Bogorodice. Moli za nas! Stidljivi čuvaru Djevice. Moli za nas! Hranitelju Sina Božjega. Moli za nas! Brižni branitelju Kristov. Moli za nas! Glavaru slavne obitelji. Moli za nas! Josipe pravedni. Moli za nas! Josipe prečisti. Moli za nas! Josipe premudri. Moli za nas! Josipe jaki. Moli za nas! Josipe poslušni. Moli za nas! Josipe vjerni. Moli za nas! Ogledalo strpljivosti. Moli za nas! Ljubitelju siromaštva. Moli za nas! Uzore radnika. Moli za nas! Uresu domaćega života. Moli za nas! Čuvaru djevica. Moli za nas! Potporo obitelji. Moli za nas! Utjeho bijednih. Moli za nas! Ufanje bolesnih. Moli za nas! Zaštitniče umirućih. Moli za nas! Strahu zlih duhova. Moli za nas! Pokrovitelju svete Crkve. Moli za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Postavio ga je gospodarom doma svojega. I poglavarom imanja svojega.
Pomolimo se Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj, molimo, da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.
Molimo Te Gospodine, neka nam budu na pomoć zasluge zaručnika presvete Majke Tvoje, da zadobijemo njegovim zagovorom što svojom slaboćom ne možemo postići. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Završna molitva
Gospodine Isuse Kriste, ti si naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće! Zato te molim, ne prepusti me strahu i zdvajanju, nego, zbog boli i bezbrojnih zasluga svoje Majke Marije i svog vjernog poočima Josipa, pomozi svom sluzi kojega si otkupio svojom dragocjenom krvlju. Amen.
DRUGI DAN
Dragi sveti Josipe! Tebe častim pun djetinjeg povjerenja, tebe koji se sve svoje misli i brige upravio da prehraniš i zaštitiš Isusa i Mariju te na najbolji način upravljaš kućom. Nisi se plašio nikakva posla ni truda i svoju si snagu zalagao dan i noć za Isusa i Mariju. Zato te molim, sveti Josipe, prikloni mi svoje očinsko srce i pomozi mi u mojim željama. Usliši moj vapaj i daj da postanem dionikom tvoga zagovora ukoliko se u tom ispunja Božja volja kojoj se ja bezuvjetno podlažem. Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Treći dan
Pozdravljam te sveti Josipe! Štujem te iz svega srca. Tebe je Marija, Majka Božja, nazvala poočimom svoga božanskog Sina i ljubila kao svog djevičanskog supruga. Spomeni se velike milosti što si tako povjerljivo mogao živjeti zajedno s Isusom i Marijom; kako si rado ispunjavao svoje dužnosti; kakvom li je nebeskom utjehom bilo preplavljeno tvoje srce! Sigurno ti je bila draža skromna kuća s njezinom radionicom u blizini Isusa i Marije, nego veličanstvena palača na zemlji. Kako si brižno pohitao u nepoznato i pobjegao u Egipat da svoju obitelj zaštitiš pred Herodom! Kako je bila velika tvoja strpljivost u žalosti, strahu i nevolji! Sveti Josipe, zbog svih boli i radosti, molim te da mi ishodiš od svog božanskog Posinka da ispuni moje srce radošću i usliša moje molbe, ali posebno te molim: dođi mi u pomoć s Isusom i Marijom, u posljednjoj nevolji, u smrtni čas, i daj da moje posljednje riječi budu: Isus, Marija, Josip! Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Četvrti dan
Sveti Josipe, Zaručniče preblažene Djevice Marije, podsjećam te na sedam radosti kojima je bilo ispunjeno tvoje srce: kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i navijestio ti da je tvoja Zaručnica začela po Duhu Svetom i da će roditi Spasitelja svijeta; kad si ti u Svetoj noći po prvi put zagrlio dijete Isusa; kad si vidio kako su se tri mudraca tom djetetu poklonila i prinijela mu za žrtvu zlato, tamjan i smirnu; kad ti se u Egiptu ukazao anđeo Gospodnji i zapovijedio ti da se sa svojom obitelji vratiš natrag u svoju domovinu; kad si u Jeruzalemu pronašao u hramu izgubljeno dijete puno milosti i mudrosti; konačno, kad ti je u Nazaretu dječak Isus bio poslušan i u razgovoru ti razveseljavao srce. Zbog tih sedam velikih radosti, molim te, ishodi i meni radost da jednom zauvijek i vječno gledam Boga. Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Peti dan
Sveti Josipe, časni hranitelju našega Gospodina Isusa Krista, spomeni se sedam velikih žalosti koje je osjetilo tvoje srce: kad si pomislio da moraš otpustiti Mariju, svoju ljubljenu zaručnicu; kad si u Betlehemu s Marijom pronašao prenoćište u bijednoj staji; kad si ugledao kako božansko Dijete trpi najveće siromaštvo, a ti mu nisi mogao poslužiti prema njegovu dostojanstvu; kad je starac Šimun prorekao da će to Dijete i njegova Majka mnogo pretrpjeti; kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i zapovijedio ti da s Djetetom i njegovom Majkom bježiš u stranu zemlju; kad si u Egiptu morao godinama u oskudici živjeti sa svojom obitelji; kad si izgubljenog Dječaka, pun straha, tri dana tražio, dok ga nisi konačno našao. Zbog tih svojih gorkih žalosti, molim te da budeš moj zaštitnik kod Boga i da mi u mojim patnjama ishodiš u svako vrijeme predanje u svetu Božju volju. Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Šesti dan
Svesrdno te pozdravljam, sveti Josipe i zahvaljujem Bogu što te je izabrao za poočima svoga Sina i za zaručnika preblažene Djevice. Sveti Josipe, u pomisli na naizrecivu ljubav i radost koje si osjetio u krugu Isusa i Marije te na sve žalosti koje si nosio u zajedništvu sa svojom svetom obitelji, molim milost da se ni u žalostima ni u radostima ne odijelim od Božje ljubavi koja je prisutna u Kristu, našem Gospodinu. Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Sedmi dan
Pozdravljam te, hvalevrijedni sveti Josipe, čuvaru najvećeg blaga na nebu i na zemlji, hranitelju onoga koji hrani sva stvorenja, koga su mnogi praoci i kraljevi željeli vidjeti i čuti, a ipak nisu ni vidjeli ni čuli, koga si ti na svojim rukama nosio, njegovao i štitio. Zbog te jedinstvene časti za koju te je Bog odvijeka izabrao, ishodi mi kod Božanskog Posinka, našega Gospodina i Suca Isusa Krista, oproštenje mojih grijeha, milost i smilovanje. Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Osmi dan
Sveti Josipe, ponosu patrijarha, blistavi potomče doma Davidova! Pozdravljam te sa svima svetima na nebu. Svojim zagovorom uspijevao si mnogo kod utjelovljenog Božjeg Sina već na zemlji. Na nebu možeš još više jer onaj koji ti je na ovom svijetu bio poslušan, ništa ti ne odbija u svom kraljevstvu, nego ti ispunjava sve tvoje molbe i pruža svoju milost onima za koje ju ti izmoliš. Prikloni mi zato svoje dobrostive oči, ljubazni oče, kad se u svojim željama pouzdano obratim tebi i opskrbi me pobožnim životom i blaženom smrću. Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Litanije svetom Josipu …
Završna molitva …
Deveti dan
Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao! Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju. Po tvojoj ljubavi koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O, dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom! Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju; smjeran, ponizan kao vjerni sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.
Oče naš … Zdravo Marijo … Slava Ocu …
Moli za nas, sveti Josipe. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Argentina je postala poligon za testiranje i vježbu.
U srijedu, 30. 12. 2020., legalizirala je pobačaj s 38 glasova “za”, 29 “protiv” i jednim sudržanim. Pobačaj je podržao i argentinski predsjednik, deklarirani katolik, Alberto Fernandez.
Ovim novim zakonom, pobačaj je legaliziran do 14. tjedna na zahtjev majke, a svih devet mjeseci u slučaju silovanja ili rizika za život majke.
Zakon koji je dozvoljavao pobačaj samo u slučaju silovanja i rizika za majčino zdravlje (što je vjerojatno bilo široko tumačeno) bio je na snazi od 1921. do sada.
Zagovaratelji ubojstva novih ljudskih bića, uz pomoć Georga Sorosa, odabrali su zelenu boju kao svoj zaštitni znak. Time žele istaknuti poruke zelenog vala (tehnokracija, transhumanizam, komunizam, globalizam i zagovaratelji neimanja djece radi zaštite okoliša). Možda i boju dolara koje su dobili od Sorosa?
Ovim izglasavanjem, Argentina je postala poligon za testiranje. Očekuje se val mržnje prema djeci i u drugim državama Latinske Amerike u kojima pobačaj uglavnom ima status koji zaslužuje: zabranu.
Argentina je država u kojoj je lagaliziran i kao brak okarakteriziran odnos osoba s istospolnim sklonostima. Dopušteno je i posvajanje i udomljavanje djece od strane osoba s istospolnim sklonostima, a i surogatstvo.
Znakovito je kako je ovaj zakon izglasan u vrijeme Božića – rođenja Boga djeteta.
Znakovito je i što je izglasan nakon blagdana Nevine dječice kad se sjećamo nevine djece do dvije godine starosti koje je Herod pobio u Betlehemu. Njegov duh i dah zagađuju i današnji svijet.
Treće, zakon je izglasan u vrijeme kad se svi drugi ljudi moraju pridržavati mjera zatvaranja i distance, a pristaše pobačaja slave po ulicama bez ikakvih pravila i mjera. U 2020. godini puno toga je stalo zbog zaštite života, a evo ovdje se slavi mogućnost ubijanja života.
Otužne su snimke tih izgubljenih, prodanih, pijano-drogiranih ljudi.
Izgledaju tako jadno. Kao izgladnjeli psi. Baš jadno i tužno. Odražavaju sav očaj izgubljene duše.
Za njih se treba moliti kako bi ih Bog preobrazio u ljude iz koje zrači ljepota duše. Kako je Gospa u Fatimi rekla: “Molite se, mnogo se molite i žrtvujte se za grješnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.”
Molimo se za djecu, za njihovo rođenje i sigurno odrastanje.
Molimo se za iskorijenje zločina nad djecom: pobačaja, pedofilije, seksualnog iskorištavanja, pornografije, otmica, trgovine djecom, radnog iskorištavanja, istraživanja na pobačenoj djeci i rodne ideologije… Neka nas u toj molitvi prati i arkanđeo Mihael te sveti Franjo iz Fatime.
Umjesto da se bore i stvaraju radna mjesta, zagovaratelji pobačaja ubijaju djecu pod izlikom “kako ne bi patila” ili “ionako će postati delikventi” ili “teško je” ili “to je moje tijelo”. To su sve laži. Dijete se odgaja. Ne postaje delikventom po rođenju, nego po neodgoju. O gluposti i lažnosti izjave kako je novo ljudsko biće majčino tijelo već je sve rečeno npr. ovdje.
Moji planovi za došašće 2020. su standardni, tj. isti su kao i do sada*:
1. mise zornice 2. večernjica – umjesto mise zornice, u mojoj se župi subotom moli molitva večernje iz časoslova kao bdijenje za nedjelju
3. adventski vijenac 4. priprema za Isusovo rođenje na svim frontovima
5. šetnja i boravak u prirodi 6. puno odmora uz peć i lagani tempo bez puno filozofiranja 7. darovati nešto (riječ, osmijeh, potrebno, dobro djelo, kolač, vrijeme…) nekome nepoznatom
Jedino od čega odustajem je ideja za posjet nekog božićnog u inozemstvu. Zbog toga mi je žao.
Moj svećenik je lijepo organizirao i uložio dodatne napore za zornice i nedjeljne mise u ovim okolnostima. Od početka se pridržavamo mjera pa se župa novim samo prilagođavala. Potrebno je malo žrtve, ali na nju smo uvijek pozvani, a čini mi se da se baš i ne odazivamo. Svi viču o svojim pravima, a nitko ne zna i ne grli svoje obveze i odgovornosti.
Zašto ne bismo pripravili put Gospodinu? Povratak na normalno? Stvarno Vam se čini kako je život i Svijet prije korone bio normalan? Neće biti normalan ni nakon korone, ali nije bio normalan ni prije nje.
Ovo je vrijeme u kojem vjernik mora biti dodatno odgovoran za svoj vjernički život – on mora uložiti više truda (pratiti info, paziti kako je što organizirano, tražiti informacije o misama i pobožnostima, dolaziti/odlaziti na vrijeme, malo se smrznuti, voditi računa da se na vrijeme ispovijedi …) i onda ni vrata paklena ne mogu nadvladati.
Ova godina je test za sve nas. Jesmo li ono što govorimo i kako se predstavljamo ili smo samo puni velikih riječi?
Uglavnom, nedjeljom imamo šest misa (umjesto dosadašnje tri), a za misu smo uzeli propusnicu koja vrijedi cijeli prosinac (time svatko ima stalni termin mise na koju će ići). Ostali vjernici ostanu ispred crkve.
Imamo dvije zornice – zornicu i zornicu službe riječi za koje smo također uzeli propusnicu (time će svatko biti jedan tjedan na misi zornici pa jedan tjedan na zornici službe riječi…).
Nakon zornica je pojedinačno klanjanje do 7h nakon kojeg se crkva zatvara, a ostaje otvoren atrij crkve.
Ispovijed je prije/nakon/između misa ili aktivnosti.
Na nedjeljnoj misi, prije “Gospodine, smiluj se”, svećenik blagoslovi vodu i vjernike.
Imperij uzvraća udarac! 😎 Aktivirali smo sve iz crkvene tradicije.
Nemojte se ljutiti na svoje svećenike. Pomozite im ako možete, ako postoji mogućnost za to i ako dopuste pa zajedno napravite neki plan. Ako za to ne postoji mogućnost iz bilo kojeg razloga, nemojte se ljutiti i biti razočarani. Nedjeljna misa i ispovijed su najvažniji, a njih će biti. Ponekad ćemo se malo smrznuti vani, ali ćemo to prinijeti kao pokoru Bogu. Misu ne može ništa zamijeniti i nemojte nasjedati na laži da je bitnija hrpa drugih aktivnost vezanih uz crkvu (pa ste ljuti što ih nema i optužujete Crkvu da se prilagodila svijetu) nego misa. Pronašla sam ovu molitvu jedne župe. Možda vam može pomoći.
Btw., svake nedjelje možete pročitati biblijsku poruku koju piše vlč. Ivan Petrović za Glas koncila. Evo poveznice.
Imam knjigu nedjeljnih propovijedi za 2018./2019. god. koju je izdao vlč. Ivan. Nakon kratkog dijela nedjeljnog čitanja, psalma ili Evanđelja, slijedi kratko objašnjenje koje je pisano na svima razumljiv način i radi toga jako pogodno za kontemplaciju. Preporučujem 💪!
Ukoliko imate emocionalnih poteškoća koje traju duže vrijeme, možete se javiti psihološkom savjetovalištu Hrvatskog katoličkog sveučilišta na: psih.savjetovaliste@unicath.hr; psiholoskapodrska@unicath.hr, javiti se svojem župniku ili se obratite svojem liječniku za uputu. Ne znate imate li emocionalne ili duhovne poteškoće? Možda Vam može pomoći ovaj članak.
Digresija:
1. Otkad je opasnije biti na misi, nego u šoping centru, kinu ili tramvaju?
2. Jednoznačno određivanje dopuštenog broja osoba u crkvama je pomalo apsurdno jer velike bazilike objektivno mogu imati veći broj ljudi po svim eipidemiološkim mjerama.
3. Nemojte se bojati. Sve se otkrije pa kome na sramotu i vječnu propast, a kome na ponos i vječnu nagradu. Boga nitko ne može pobijediti, zlo nikada neće pobijediti, a svatko će završiti tamo gdje zaslužuje. Gledajte prema vječnosti i to je recept – kako za nadu, tako i za poniznost i da ne griješimo. Virus je stvaran i trebamo biti odgovorni. Od mene imaju jedan veliki 👎 sve dvolične osobe koje se nazivaju pro life osobama, a koje u ljudima koji umiru od COVID-a 19 ne prepoznaju činjenicu da se život brani ne samo od začeća, nego i do prirodne smrti. (Pasivna) eutanazija je nedopustiva jednako kao i pobačaj.
*uzmite u obzir da sam preboljela COVID 19 i da se pridržavam epidemioloških mjera
Naletjela sam na članak koji baš dobro prikazuje ono što tvrdimo cijelo vrijeme: joga nije samo tjelovježba.
Zbog toga nije za katolike.
U članku, od kojeg sam pročitala nekoliko rečenica i komentare ispod njega, učiteljica joge govori kako je joga psihoterapija, odnosno “kako liječi ono što se ne može tolerirati i kako tolerira ono što se ne može liječiti” te kako se njome počela baviti rekreativno, a onda je odlučila i upisati školu za jogu. Joga uvlači čovjeka sve više i više.
Svi nas uvjeravaju kako je joga samo tjelovježba. Napadaju katolike zato što se opet bune i nazaduju.
Ono što mene zanima je kako nešto što je “samo istezanje” i “samo tjelovježba”, kako zagovaratelji joge govore, odjednom ima utjecaja i na duševnu razinu, tj. odjednom uključuje i duhovnu dimenziju jer se gore spomenuto odnosi na to?
Možda neki više ne žele lagati sad kad se puno ljudi bavi jogom i kad se proširila kršćanskim Zapadnim svijetom?
Inače, joga je nedopustiva katolicima jer predstavlja ideju samospašavanja (želi predstavljati ono što je Isus Krist), a zašto je to tako možete pročitati ovdje.
Moji savjeti za borbu protiv depresije, tjeskobe i stresa nalaze se ovdje.
Ovaj članak vjerojatno ću nadopunjavati i mijenjati kako ću prikupljati nove informacije jer je Karl I. Austrijski stvarno duhovna riznica, a obitelj Habsburg jako značajna, kako za cijelu Europu, tako i za Hrvatsku.
Fascinantno je kako neka obitelj nije samo, u ovome slučaju, austrijska, nego se utkala u povijest, a time i sadašnjost, mnogih drugih država. Naravno, to je fascinantno i s pozicije identiteta članova te obitelji. Za razliku od svih podataka koje sam znala o obitelji Habsburg, nisam znala puno toga o blaženom Karlu I. Austrijskom dok nedavno nisam istraživala. Znala sam ga po imenu, malo iz školske povijesti (koja je u hrvatskim školama doista opsežna o cijelom svijetu) i to je to.
Istražujući o njegovom životu, puno toga bilo mi je poznato. Shvatila sam da dijelimo mnoge istosti i puno zajedničkih detalja koji potječu od katoličkog načina odgoja. To su sve one lijepe vrijednosti i istina o našem identitetu koju baštinimo kao djeca Božja. Zanimljivo je kako nas katolička vjera, tj. Krist povezuje pa različite osobe imaju iste detalje, zajedničke crtice, postupke, odluke ili uspomene, a da se nikada nisu ili neće upoznati na ovome svijetu.
Prenosim dokument Vijeća za nauk vjere HBK o karizmatskim pokretima od 24. 6. 2021.
Zašto ga objavljujem?
Zato što podržavam stav Katoličke Crkve. Smatram da ga je potrebno isticati s obzirom da su se karizmatski pokreti počeli širiti Hrvatskom pa je potrebno rastumačiti neke stvari.
Pri tome, moj članak usmjeren je prema svim molitvenim zajednicama, a ne samo karizmatskim. Nažalost, neki su duboko zabrazdili i grade od sebe mesije preko društvenih mreža i medija. Koriste Katoličku crkvu za osobni interes i promociju, dok je vjerodostojnost u drugom planu.
Ujedno, protivim se protestantizaciji naše katoličke vjere i zamjeni katoličke teologije protestantskom. Podržavam ekumenizam, ali ne nauštrb Katoličke Crkve i nauka.
Nadalje, mnogi tumače Sveto pismo i vjeru, a ne znaju je ispravno tumačiti niti cjelovito gledati. Izvlače rečenice iz konteksta jer ih znaju napamet, jer su ih najviše dirnule i smatraju da je to dovoljno. Smisao katoličke vjere uopće nije znanje Biblije napamet ili to što je nas dirnuo baš neki dio Svetog pisma ili kako smo mi nešto doživjeli, nego življenje što Biblija govori.
Takve prakse dovele su do nastanka tolikih protestantskih sekti jer one, za razliku od nas, nemaju otajstvo misne žrtve (Euharistiju), tj. liturgiju iz koje proizlazi jaka sakramentalna važnost pa to “moraju” nadoknaditi molitvenim slavljima, citatima iz Svetog pisma, zazivanjem Duha Svetoga (često zanemarujući Presveto Trojstvo upravo zbog neimanja sakramenata). Njihova sakramentalna zamjena je Sveto pismo = Riječ Božja; paralela s našim blagovanjem Riječi Božje = Isusa.
Meni često neke pojave i djelovanje više izgledaju kao psihološke manipulacije, a ako čovjek ne padne na njih, onda ga optuže da nije dovoljno u vjeri, što je često argument protestantskih sekti prema katolicima. Isto, što je nažalost i New Age stav, primjenjuju i kad se radi o problemima pa uče krivo kako je to znak da čovjek ne vjeruje Bogu. Vidim tu sličnost s New Age-om u tome što njegov sektaški pristup bježi od patnje jer smatra kako čovjek ne smije patiti.
Duh Sveti je stvaran. Treća je Božanska osoba i Životvorac. Bez Njega nema života. Bez Njega ne bi bilo ni ovog mog bloga. Bez Njega ne bih napravila sve dobro u životu koje sam napravila. On puše i može sve što hoće. Nije problem u Njemu i Presvetom Trojstvu. Problem je, kao i uvijek, u ljudima i našem krivom tumačenju jer svega gore nabrojanog ne bi bilo ni bez sakramentalnog života jer Duh Sveti prvenstveno djeluje kroz sakramente. O Duhu Svetom govori Crkva i nitko ne može reći da je morao postati dio neke podzajednice da bi čuo o Duhu Svetom. Nisu podzajednice otkrile Duha Svetoga pa se on “dijeli” kod njih, nego je dan zajednici koja se zove Crkva. Crkva je ta koja govori o Njemu i živi od Njega. Želim reći sljedeće: onaj tko je ijednom bio na svetoj misi ili poslušao propovijed bilo kojeg svećenika, Pape ili kardinala, ne može reći da mu je neka podzajednica prvi put govorila o Duhu Svetom jer o Duhu Svetom govori apsolutno svaka sveta misa i svaki svećenik, samo što njih, koji su ovlašteni, osoba možda nije htjela slušati. Onda dođe do zaključka po kojem stavlja podzajednicu na prvo mjesto.
Ne želim da netko, po uzoru na protestantske sekte, radi cjepkanje Katoličke Crkve uzrokujući raskol, neslogu, neposlušnost, labavost morala, zbunjenost kod vjernika i svađe, hiperosjećajnost, vjeru kao tehniku smirenja, New Age crkvu ispranosti mozga (sektaški princip) gdje je naglasak na nečijem doživljaju, a sve to pozivajući se da djeluje po nahođenju Duha Svetoga.
Odjednom nijedan svećenik nije dobar, ne valjaju ni biskupi pa ni Papa, Crkva ne djeluje u korist vjernika, potrebna je revolucija u Crkvi ili konstantno vraćanje na nešto kako je bilo (koja je opstala 2000 godina i bez te osobe), ubacuju se dijelovi u misu koji nisu potrebni, izbacuju se liturgijske pjesme i sl. Ispravan je jedino on koji, “po nahođenju Duha Svetoga”, zna Sveto pismo napamet te stvara svađu i neslogu po svojim pravilima, tj. po tome što on smatra da treba dodati ili oduzeti. To isto mislio je i svaki od osnivača mnogobrojnih protestantskih sekti.
Potreban je angažman vjernika laika u crkvi (ja sudjelujem u životu svoje župne zajednice na mnogo načina), ali zna se tko tumači Evanđelje, pravila i nauk Crkve i čija je zadnja te se u tom kontekstu protivim većoj ulozi laika jer smo skloni stavljati naglasak na sebe i svoj doživljaj vjere, što uopće nije smisao katoličke vjere.
Ne volim stvaranje crkve unutar Crkve sa svojim pravilima, što imaju takve molitvene zajednice. Ja sam krštenjem 40-ak dana nakon rođenja postala članica Katoličke Crkve i ne mislim se inicirati ni u kakvu drugu zajednicu ili crkvu. Podržavam krštenje rano nakon rođenja i nisam za opciju krštenja kao odraslih ljudi jer se čovjek odgaja od rođenja. To je toliko bitno da su prve godine najvažnije za usvajanje navika (karizmatske zajednice često zastupaju ideju krštenja kao odraslih osoba).
Isus se krstio kao odrastao jer je bio Židov i donio je novinu, ali imao je židovski obred odmah po rođenju i od malih nogu bio je poučavan + Isus je Bog. Čudno mi je ako netko misli da bi svoje godine života do kad ne bi bio kršten proveo jednako moralno kako je proveo Isus jer bi to značilo da sakramentalni život nije bitan (mi bismo bili bez sakramenata u tom slučaju sve do krštenja), a sakramentalni život temelj je katoličke vjere; protestantima je to u redu jer nemaju liturgiju i sakramente poput nas (njima je Sveto pismo = liturgija), ne priznaju njihov značaj za moralnost života pa imaju naglašenu dimenziju odraslih obraćenika. To možda ima veze i s odbacivanjem odgovornosti za svoja djela (pogotovo prije obraćenja), što je za katolika = vjera&djela nedopustivo, a za protestanta = samo Pismo = samo vjera može proći; apostoli su se krstili kao odrasle osobe jer Isus dolazi u poganski i židovski svijet (nije postojala baza kršćana koji imaju djecu koja bi se mogla krstiti po rođenju, nego je Isus temelj kršćanstva) i nije mogao imati bebe za prve apostole, ali su isto imali židovske obrede po rođenju.
Nisam za javno ispovijedanje (pa da sam i najveći svetac na svijetu) i to je izričito zabranjeno u KC, a i to je nešto što karizmatske zajednice često zastupaju (prema mojim saznanjima; možda se nešto promijenilo u međuvremenu). Neki ljudi do kraja života ne bi mogli oprati trun u oku od tolike “ljubavi” braće i sestara (=naoštrenih sudačkih čekića). Dodatni razlog je to što država ni pod kojim uvjetima ne može imati pravo znanja grijeha, misli i djela stanovnika/vjernika.
Zapravo, ne volim teatralnost i “hare krišna” pristup (ako to mogu tako nazvati; nije mi namjera nikoga uvrijediti niti umanjiti doprinos karizmatskih pokreta u širenju upoznavanja Duha Svetoga). Uz Crkvu, obitelj smatram najvažnijom zajednicom i ona je zajednica u kojoj se treba moliti. Ono što podzajednice imaju je karakter socijalizacije. To je dobro i korisno.
Ne volim brisanje osobne odgovornosti niti stvaranje idola od neke osobe koju se lako zakuje u zvijezde (a još gore, kasnije možda i iscipelari na podu kad netko shvati da nešto nije tako kako bi trebalo biti). Jednako tako, i jedna osoba može napraviti puno zla te putem zanesenosti zavesti ljude na krivi put ➡️ “hare krišna pristup ispiranja mozga” kad neka osoba (mislim na laike) misli da ima pravo na dušu drugog čovjeka i upravljati njegovim životom jer misli da ga je za to ovlastio Bog. Ako mu osoba to ne omogući, onda će je smatrati crnom ovcom, govoriti da nije još dovoljno u vjeri, nije otvorena Duhu Svetome i sl., iako osoba cijeli život može živjeti kako treba. To je ta ekskluzivnost kao očitovanje ega. Primijetila sam da su neki i od katolika pomalo zauzeli takav stav pa više nije pitanje “kamo ideš na misu?”, nego “kojoj molitvenoj zajednici pripadaš?”. Razlika između katolika i protestanata po ovom pitanju mora biti vidljiva: protestanti će vam reći da niste dovoljan vjernik jer niste u molitvenoj zajednici s obzirom da ne priznaju istinsko značenje sakramenata pa imaju zajednice, dok nama, katolicima, za sakramente nema nikakve zamjene i nije pitanje “u kojoj si molitvenoj zajednici?”, nego “kamo ideš na misu?” i pri tome ne moraš biti ni u kakvoj molitvenoj zajednici. Želim to vrlo, vrlo, vrlo jasno naglasiti! Dakle, pitanje je kojoj župi pripadaš i u koju se ugrađuješ, a ne kojoj molitvenoj zajednici. Ok?
Postoje još neki kritični trenutci poput prevelikog naglaska i traženja čuda (neprihvaćanje patnje) ➡️ smisao vjere nije doživljavanje čuda i testiranje Boga voli li nas, iako Bog čini čuda i treba ga moliti za naše potrebe); prevelika egocentričnost; psihološki momenti (puno “povisilica” i “snizilica”, ono što je psihološko tumačiti duhovnim, ono što je duhovno tumačiti psihološkim); Bog Otac i Bog Sin “zapostavljeni” su, ali svi ti trenutci su ionako dotaknuti u dokumentu.
Je li poziv Crkve naviještati Evanđelje i spašavati duše? Naravno, zato to i radi.
Je li bitno svaki dan živjeti vjeru? Naravno, zato to Crkva i navješta.
Je li rast u vjeri potreban? Naravno, zato se dijete od rođenja uči vjeri, sakramentalnom životu i življenju po vjeri. Obraćenje u odrasloj dobi dobro je i Bogu hvala na svakoj obraćenoj osobi koja je spoznala dostojanstvo djeteta Božjeg. Molim se za svaku takvu osobu🙏✝️, ali obraćenje u odrasloj dobi trebalo bi biti više izuzetak nego pravilo. Razumijem i shvaćam kako mnogi ljudi nisu bili blagoslovljeni obitelji kakvu sam imala ja koja sam odgajana u vjeri od rođenja, stoga moraju nadoknaditi puno toga, a ovakve zajednice im se nude, ali treba stvarno biti oprezan.
Ako vam odgovaraju karizmatske zajednice i želite se priključiti, obratite pozornost jesu li voditelji u dogovoru sa župnikom, rade li prema katoličkoj teologiji i pročitajte dokument HBK. To isto vrijedi i za voditelje drugih župnih zajednica, udruga i sl.
Znam da je članak zahtjevan, ali sam nastojala objasniti neke pojave i s dobrom, iskrenom, katoličkom namjerom upozoriti na oprez.
Zaključno, treba raditi na vjeri i s vjerom te se angažirati, ali i pripaziti. Crkva je živa jer u njoj djeluje Duh Sveti. Čovjek je živ samo kad u njemu djeluje Duh Sveti, a Duh Sveti djeluje (i) kroz sakramente. Potrebna je konstantna promjena srca i postajanje boljom osobom uz precizne orijentire Katoličke Crkve, ali meni to ne treba reći neka podzajednica unutar crkve, nego mi je to rekla sama zajednica = Crkva. Zamjene za svetu misu i sakramentalni život NEMA i to je temelj katoličke vjere. Dakle, ja nisam katolik tradicionalist, ali nisam ni protestant.
U prvim poglavljima dokumenta riječ je o nastanku karizmatskih pokreta, u 5. poglavlju objašnjeni su neki najvažniji pojmovi, u 6. istaknuti problemi (pogreške) u pokretu, a na kraju je potvrda kako Crkvu uistinu vodi Duh Sveti koji nam daje različite talente te ohrabrenje za daljni rad i životnost Crkve.
Karizmatski pokret i obnova u Duhu u Katoličkoj Crkvi
Fenomenološka analiza i pastoralne smjernice Crkve
Uvod
„Crkvi je potrebna trajna Pedesetnica.“ (Papa Pavao VI., 29. studenoga 1972.)
1. Karizmatski pokret u Katoličkoj Crkvi u svijetu, kao i kod nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su realnost. On postoji i djeluje donoseći puno duhovnih plodova u promicanju nove evangelizacije. Budući da je to u Katoličkoj Crkvi svojevrsna novost, nije čudno da su se pojavila i kontroverzna pitanja na koja treba odgovoriti iz perspektive dogmatske i pastoralne teologije kao i zdrave psihologije. Jedni u ovom pokretu vide znak nade za novo nadahnuće i polet Crkve, a drugi smatraju da se u njemu kriju i neke opasnosti koje bi trebalo na vrijeme prepoznati i tako zaštiti one vjernike koji se olako i nekritički oduševljavaju ovom pojavom.
Karizmatski pokret je veoma aktualna tema u Crkvi. Ima najbrži rast u cijeloj povijesti Crkve. Uz karizmatski pokret, obrađujemo i temu karizmatske obnove u Duhu Svetome koja u ovo naše vrijeme ima sve više pristaša.
2. Drugi Vatikanski sabor u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Lumen gentium, naziva karizme konstitutivnim elementom Crkve. U broju 4 čitamo: „Crkvu, koju [Duh Sveti] uvodi u svu istinu (usp. Iv 16,13) i ujedinjuje u zajedništvu i služenju, različitim je hijerarhijskim i karizmatskim darovima oprema i vodi te je resi svojim plodovima (usp. Ef 4,11–12; i Kor 12,4; Gal 5,22).“
3. Karizmatski pokret nastao je u ambijentu protestantskih vjernika koji su veliku važnost davali krštenju u Duhu i pojavi glosolalije, odnosno govora u jezicima. Pentekostalno iskustvo ponovno je oživljeno u nekim protestantskim crkvama (Luteranskoj, Episkopalnoj, Prezbiterijanskoj) kao i u Katoličkoj Crkvi (1967.). Korijeni karizmatskom pokretu u Katoličkoj Crkvi sežu puno prije 1967. godine. Papa Lav XIII. uveo je trajnu devetnicu Duhu Svetom i napisao encikliku o Duhu Svetom – Divinum illud munus (9. svibnja 1897.). Kada je papa Lav XIII. uveo trajnu devetnicu dao je i posebnu nakanu: ohrabriti katolike da se posebno mole na svetkovinu Duhova za ujedinjenje kršćana. Moli se više od 100 godina. 1901. godine ušao je papa Lav XIII. u Baziliku sv. Petra i posvetio XX. stoljeće da bude stoljeće Duha Svetoga. Karizmatski pokret u Katoličkoj Crkvi naišao je na dobar prijem, jer su njezini članovi ostali duboko privrženi svojoj Crkvi, tako da je Biskupska konferencija Latinske Amerike već 1973. godine „preporučila svojim svećenicima da aktivno sudjeluju u karizmatskim zajedničkim molitvama“. U pravoslavnim crkvama pentekostalni pokret nije zaživio, osim donekle u Grčkoj pravoslavnoj crkvi.
Donosimo najprije fenomenološku analizu karizmatskog pokreta i karizmatske obnove u Duhu, a zatim predlažemo kriterije za objektivno prosuđivanje ovog fenomena prema smjernicama Katoličke Crkve koja se u više navrata i u više svojih dokumenata kritički i poticajno izražavala na ovu temu.
I. Katolički karizmatski pokret
„Obnovi i u našem vremenu nove Duhove u Crkvi!“ (Papa Ivan XXIII.)
4. Crkva je uvjerena da nju Duh Sveti neprestano obnavlja, izgrađuje i vodi „različitim hijerarhijskim i karizmatskim darovima“. Duh Sveti neprestano pomlađuje i izgrađuje Crkvu, te je obogaćuje posebnim milostima na razne načine i u svako vrijeme njezine povijesti. To Duh Sveti čini na svoj način, kako on hoće i kad hoće. Duh Sveti uvijek obnavlja evangelizacijsko i misionarsko poslanje Crkve. U taj kontekst treba staviti i karizmatski pokret u kojem prevladavaju laici, odnosno „Crkva koja izlazi“, koja je bliska svakom vjerniku na periferiji Crkve. Papa Franjo naglašava da Crkva treba biti uz ljude koji su u nevolji, prepoznati njihove konkretne poteškoće i njima, tamo gdje jesu, posvjedočiti Božju milosrdnu ljubav. U tom smislu treba promatrati i nove karizmatske pokrete kao izvor za obnovu Crkve i njezina misijskoga i evangelizacijskoga poslanja.
5. Karizmatski pokret u Katoličkoj Crkvi, poznat i pod imenom Katolička udruga Obnova u Duhu Svetom, nastao je neposredno nakon Drugoga vatikanskog sabora. Sa sveučilišta Duquesne u SAD-u karizmatski pokret se proširio kasnije po cijelom svijetu. Na Drugom međunarodnom kongresu katoličkog karizmatskog pokreta koji je održan u Rimu 1975. godine sudjelovalo je 10.000 sudionika iz 60 država svijeta. Na tom kongresu papa Pavao VI. je ustvrdio da je pokret Obnove u Duhu Svetom „prilika za Crkvu i za svijet“. Smatra se da danas u svijetu katolički karizmatski pokret Obnove u Duhu Svetom obuhvaća oko 200 milijuna članova u većini zemalja svijeta. Središnji ured spomenutog katoličkog karizmatskog pokreta je u Vatikanu. Pokret se na početku zvao Međunarodna služba Katoličke karizmatske obnove (International Catholic Charismatic Renewal Service – ICCRS). Ova je služba utemeljena 1978. godine i njezin Statut je odobrilo Papinsko vijeće za laike.
6. Nova Međunarodna služba Katoličke karizmatske obnove Catholic Charismatic Renewal International Service (CHARIS) osnovana je 8. lipnja 2019. godine na poticaj pape Franje spajanjem Međunarodne službe Katoličke karizmatske obnoveInternational Catholic Charismatic Renewal Services (ICCRS) i Katoličkog bratstva (Catholic Fraternity). CHARIS je danas međunarodna služba zajedništva s vatikanskim pontifikalnim pravom koja je službeno počela djelovati na Duhove 2019. godine. CHARIS okuplja i služi karizmatskim zajednicama svijeta i potiče sve nacionalne službe zajedništva karizmatskih duhovnih stvarnosti koje imaju svoga predstavnika u skupštini CHARIS-a u Vatikanu.
7. CHARIS ima udjela i u ekumenskoj dimenziji. Papa Franjo je uvjeren da je katolička karizmatska obnova rođena kao ekumenska. Ona je rođena u Katoličkoj Crkvi, ali je dio velike obitelji koja dotiče sve kršćanske crkve. Papa želi da se u cijelom kršćanstvu dogodi jedinstvo, a njega želi najprije vidjeti unutar Katoličke Crkve, prije svega unutar katoličke karizmatske obnove. Ako karizmatici nisu ujedinjeni unutar sebe, kako onda mogu raditi na jedinstvu s ljudima koji su izvan Katoličke Crkve. Stoga CHARIS, prema Papinoj želji, nastoji od svih zemalja gdje djeluje karizmatska obnova, da se u svakoj zemlji formira Nacionalna služba zajedništva, da okuplja sve različite karizmatske stvarnosti. CHARIS neće imati puno autoriteta nad tim zajednicama i grupama, ali će biti jako važan za to zajedništvo u različitosti.
II. Karizmatski pokret u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj
„Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!“ (Gal, 5,25)
8. Iako nema svog službenog utemeljitelja, ipak se može reći da su najzaslužniji za širenje karizmatskog pokreta u Hrvatskoj svećenici profesor Tomislav Ivančić i fra Zvjezdan Linić. Katolička Karizmatska Obnova u Duhu Svetomu započela je sa svojim organiziranim radom 2002. godine kad je formirana Koordinacija u koju su ušli duhovnici i voditelji raznih molitvenih zajednica u Hrvatskoj. Godine 2004. Obnova u DuhuSvetomu registrirana je u Ured za pokrete i udruge Zagrebačke Nadbiskupije, te je aktivno sudjelovala u Predsinodskim raspravama. Koordinacija karizmatskih zajednica nastala je i u Splitsko makarskoj nadbiskupiji (2010./2011.). Postoji još Koordinacija karizmatskih zajednica u Gospićko-senjskoj biskupiji, a ostale nastaju po metropolijama. Godine 2005. sastavljene su Teološko pastoralne smjernice za karizmatske molitvene zajednice. Godine 2016. u Mariji Bistrici održan je prvi nacionalni susret voditelja karizmatskih zajednica, kada je osnovana Nacionalna koordinacija koja je dobila potvrdu prepoznavanja od strane Međunarodne katoličke karizmatske službe u Vatikanu (ICCRS-a).
9. Katolička karizmatska obnova Hrvatske okuplja oko 3.500 ljudi u 80 karizmatskih zajednica u Hrvatskoj, u četiri podružnice Hrvata u Njemačkoj i Austriji te dvadesetak karizmatskih zajednica u BiH. Dosadašnji naziv Koordinacija katoličkih karizmatskih molitvenih zajednica, grupa, udruga, ustanova (Koordinacija KKODS) promijenjen je u Nacionalna služba zajedništva KKODS (NSZ KKODS). Razvijeni su razni apostolati, ali i vrlo važna formacija ljudi koja uključuje općeljudsku, teološku i karizmatsku dimenziju kao i dimenziju služenja-poslanja kroz više različitih programa za različite stadije formacije: obraćenik, učenik, radnik, voditelj. Imenovani su konkretni ljudi za koordinatore i moderatore.
Nacionalna služba zajedništva ravna se po ovim načelima: – Poslušnost Crkvi: njeguju jasan i redoviti kontakt sa župnicima i prema potrebi biskupima u svojem djelovanju; – Otvorenost za suradnju: svoj plan formacije članova, organizacije i pastoralnog djelovanja kao i druge projekte prije konačnog osmišljavanja, a svakako prije početka realizacije, predstave i daju na zajedničko promišljanje sa nacionalnim predstavničkim tijelima NSZ; – Sudjelovanje u radu tijela NSZ: kroz određeno vrijeme svojim redovitim sudjelovanjem u molitvenim inicijativama i radu tijela NSZ pokazuju da razumiju i prihvaćaju glavne smjernice djelovanja, a posebno one teološko pastoralne smjernice i druge akte donesene od strane NSZ.
III. Treba li Katolička Crkva karizmatsku obnovu?
„Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je“. (Iv 14,16–17)
10. Crkva kroz sve vrijeme svoje povijesti ima potrebu obnove i usavršavanja. Ona je Ecclesia semper reformanda! Duh Sveti je obogaćuje svojim darovima (karizmama). One se, prema Pavlu (1 Kor 12) daju na korist i dobrobit sviju, dok neke mogu biti korisne samo za pojedince (glosolalija). Karizme Duha Svetoga napose su vidljive u karizmatskoj obnovi koja se događa preko novih karizmatskih i crkvenih pokreta u Crkvi. Papa Franjo o karizmatskoj obnovi u Duhu izjasnio se vrlo pozitivno: „Vi, karizmatska obnovo, dobili ste veliki dar od Gospodina: rođeni ste iz želje Duha Svetoga kao struja milosti u Crkvi i za Crkvu. Pozvani ste pomagati Božjem narodu u njihovom osobnom susretu s Isusom Kristom, koji nas mijenja u nove muškarce i žene, u malim skupinama, ponizne, ali djelotvorne, jer to je Duh na djelu.“ Izjava pape Franje nedvosmisleno potvrđuje da je karizmatska obnova u Duhu itekako potrebna Crkvi, ona je „struja milosti u Crkvi i za Crkvu“ i ta struja dolazi od Duha Svetoga.
11. Pet ciljeva Obnove u Duhu 1) Postići zrelo i trajno osobno obraćenje Isusu Kristu. 2) Jačati odlučnu osobnu otvorenost prema osobi, prisutnosti i sili Duha Svetoga. 3) Poticati prihvaćanje i korištenje duhovnih darova – karizmi – ne samo u Karizmatskom pokretu, već i u široj Crkvi. 4) Jačati trajan rast u svetosti kroz ispravno uključenje navedenih karizmatskih naglasaka u puninu života Crkve. 5) Jačati djelo evangelizacije osluškujući poticaje Duha Svetoga (Statuti ICCRS-a). Svih pet spomenutih ciljeva Obnove u Duhu, ne samo da su prihvatljivi za katolički stav i nauk, nego su i nužno potrebni kao ciljevi i metode uspješne nove evangelizacije. Od pape Pavla VI. sve do pape Franje, vidimo kako su svi vrhovni poglavari Katoličke Crkve aktivno, deklarativno i stvarno, podržavali i promicali katoličku obnovu u Duhu.
12. Što ljudi doživljavaju na karizmatskim susretima i kako se tamo osjećaju? Većina onih koji su uključeni u karizmatski pokret, doživljavaju na uvjerljiv i osoban način ljubav Božju i u isto vrijeme osjećaju se odgovornim da tu ljubav svjedoče drugima i oduševljavaju ih za Boga. Njihove doživljaje i osjećaje na karizmatskim druženjima (seminari, duhovne obnove…) mogu se obuhvatiti u sljedećem sadržaju: – da ih Bog osobno pozna i ljubi, – novi, življi odnos prema Bogu, – radost susreta s Isusom u molitvi, u Bibliji i u euharistiji, – djelotvornu snagu Duha Svetoga u osobnom životu, – da ih Duh Božji osposobljava da mogu drugima govoriti o živom Bogu i posredovati im nadu da upoznaju Isusa, – da ih Bog obdaruje sposobnostima (darovima/karizmama) kako bi u Crkvi i u svijetu živjeli i djelovali iz kršćanske vjere.
IV. Karizme u nauku sv. Pavla
„Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.“ (1 Kor 13,1)
13. Da bismo bolje razumjeli i objektivno vrednovali karizmatske pokrete, važno je ukratko podsjetiti na nauk sv. Pavla o karizmama koje on spominje u svojim poslanicama. Pojam „karizma“ dolazi od grčke riječi charis (milost), a charisma znači djelo milosti ili dar milosti. U Svetome pismu se spominje 17 puta (16 puta kod sv. Pavla i jednom kod sv. Petra – 11 Pt 4,10). Karizme su posebni i različiti Božji darovi koji su usmjereni na dobrobit drugih osoba, a podređeni su primatu ljubavi.
Pavao izraz charisma koristi na sljedeće načine: 1) Charisma – bitna milost otkupljenja i vječnog života (usp. Rim 5,15 i 6,23) 2) Charisma – pojam za pojedinačne darove Božje blagonaklonosti darovane pojedincima (2 Kor 1,10) ili čitavom narodu (Rim 11,29) 3) Charisma – darovi koji su podijeljeni članovima zajednice s obzirom na ulogu ili službu koju svatko od njih ima.
14. Prema Pavlu, karizme su bitne za pravu strukturu kršćanske zajednice. Za Pavla je nezamisliva kršćanska zajednica bez raznolikosti karizama koje djeluju u njezinim članovima. Bez njih Crkva ne bi više bila kao živo tijelo, odnosno ne bi se mogla više zvati „Tijelo Kristovo“. U Prvoj poslanici Korinćanima Pavao naglašava da ima puno milosnih darova (charismata), mnogo službi (diakoniai) i mnogo Božjih djela (energemata) koji su prava očitovanja Duha koji vodi Crkvu i dijeli svoje darove na opću korist. U spomenutoj poslanici Pavao upozorava Korinćane da osim darova nadahnuća kao što su govor u jezicima i proroštva što su oni napose cijenili, postoje i drugi darovi, službe i djela koja nadahnjuje Duh Sveti. U tom kontekstu Pavao donosi veličanstveni himan ljubavi (1 Kor 13) u kojem naglašava kako je djelotvorna i čista ljubav najveći dar Duha Svetoga i da bez nje nijedan drugi dar ne vrijedi. Upravo takva ljubav je najpouzdaniji znak da je neka osoba duhovna, odnosno da ima u sebi Duha Kristova, da živi po Duhu. Ovo je jako važno naglasiti, jer je već u Pavlovo vrijeme vladalo mišljenje da su, oni koji govore stranim jezicima ili imaju dar proroštva, duhovnije osobe od drugih, i prema tome, vjerojatno svetije i Bogu draže. Da ispravi to krivo uvjerenje, Pavao donosi svoj nauk o ljubavi koja daje smisao svim drugim darovima. Pavlu je bilo jasno da je moguće da neka osoba ima dar jezika, proroštva, znanja i ostalih darova, a da joj ipak nedostaje ljubav kao temeljna krepost. Mogli bismo tako reći da jedna osoba može biti visoko „karizmatska“, a da ne bude pravo duhovna. Ljubav je temeljni dar i bez te milosti nijedna karizma nema vrijednosti. Pavao izdiže dar ljubavi iznad svih drugih darova, zato što će svi drugi darovi iščeznuti, a ljubav nikad neće prestati. Proroštva i znanje će iščeznuti, a jezici će umuknuti, jer je nesavršeno znaše znanje i nesavršeno naše proricanje. „Kada dođe što je savršeno, iščeznut će što je nesavršeno“ (1 Kor 13,19).
15. Važnost i odnos „hijerarhijskih i karizmatskih darova“ najbolje su obrađeni u dokumentu Kongregacije za nauk vjere Iuvenescit ecclesia – Pismo biskupima Katoličke Crkve o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova za život i poslanje Crkve. U ovom dokumentu naglašeno je da „hijerarhijski i karizmatski darovi“ imaju isti izvor (Presveto Trojstvo) i istu svrhu, te su dani da na različite načine doprinose izgrađivanju Crkve (br. 8). Dokument daje do znanja da „onaj tko je primio dar vođenja Crkve ima također zadaću bdjeti nad dobrim korištenjem drugih karizmi“. Ovaj dokument naglašava činjenicu da „isti Duh daje hijerarhiji Crkve sposobnost razlučivanja autentičnih karizmi, prihvaćati ih s radošću i zahvalnošću, promicati ih velikodušno i pratiti ih budnim očinstvom“ (br. 8).
V. Važniji pojmovi u karizmatskoj obnovi
„A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.“ (1 Kor 13,13)
16. „Izljev Duha Svetoga“ Karizmatici se najviše pozivaju na djelovanje Duha Svetoga u životu kršćanina. Tu stvarnost izražavaju razni termini kao što su: „krštenje u Duhu“, „izljev Duha Svetoga“ i sl. Duh Sveti daje novo poslanje i snagu za karizmatsko djelovanje. Oni koji su iskusili „izljev Duha Svetoga“ uspoređuju ga s iskustvom apostola na Duhove. Nakon izljeva Duha Svetoga na prve učenike na dan Duhova, nastala je očigledna promjena na njima. Od plašljivaca i skeptika postali su hrabri svjedoci Krista raspetoga i uskrsloga. Tako i oni koji u naše vrijeme tvrde da su primili „krštenje u Duhu“, doživljavaju veliku promjenu na sebi: osjećaju da se puno toga promijenilo u njihovu životu, osjećaju spremnost i želju da naviještaju živoga Isusa Krista i spremni su za to trpjeti.
Kršćani su po sakramentima kršćanske inicijacije već primili darove Duha Svetoga: teologalne kreposti (vjeru, nadu i ljubav) te sedam darova Duha Svetoga. Krštenjem u Duhu, kršćani ulaze u „novo stanje milosti“, u tzv. „karizmatsku milost“ koju Bog daje kršćanima na opću korist kako bi bili osposobljeni za bolje služenje Bogu i ljudima. Najsigurniji znak da je osoba uistinu primila „izljev Duha Svetoga“ jest vidljiva promjena na bolje u životu te osobe, tj. autentično obraćenje.
17. Proroštvo Proroštvo je karizma o kojoj govori sv. Pavao, a kasnije i Crkva u svojim dokumentima. Prema nauku Drugoga Vatikanskog sabora (Lumen gentium), „sudjelovanje u Kristovoj proročkoj službi“ obilježava čitav Narod Božji. Osim toga, postoji i proročko zvanje kad je netko pozvan da bude prorokom. „I jedne je Bog postavio u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje“ (1 Kor 12,28). Pavao potiče Korinćane da „vruće čeznu za duhovnim darovima, posebno za darom prorokovanja“ (1 Kor 14,1). Prema Djelima apostolskim Bog će u posljednje vrijeme „izliti od svoga Duha na svoje sluge i sluškinje, te će proricati“ (Dj 2,18). Uloga proroka je da tješi i potiče braću u vjeri. „Onaj koji prorokuje govori ljudima: izgrađuje ih, opominje i tješi“ (1 Kor 14,3). Prema sv. Pavlu, karizma proroštva je dar koji svi kršćani mogu željeti (usp. 1 Kor 14,1), ali taj dar nije nešto što bi svi imali samo zato što su kršćani. Neki vjernici mogu dobiti dar proroštva samo prigodice, kao što čitamo u Starome zavjetu: „počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše“ (Br 11, 16–30).
Budući da karizma proroštva izgrađuje zajednicu vjernika, za očekivati je da Duh Sveti i u naše vrijeme daje taj dar običnim vjernicima koji čeznu za njim i mole za njega. Sam Pavao nas na to potiče. Dar proroštva ne odnosi se na proricanje budućnosti, nego na uzdizanje, opominjanje i utjehu Crkve. U karizmatskom pokretu postoje osobe koje su uvjerene da im Bog govori i da one moraju tu poruku navijestiti svijetu. Kako se pravo postaviti prema takvim karizmaticima? Trebamo biti oprezni. Sv. Pavao poručuje da ne smijemo sve naivno prihvaćati kao poruku Božju, nego da duhove treba provjeravati. Preko proroka Jeremije, sam Bog poručuje kako ima lažnih proroka koji prorokuju laž u Božje ime. „Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga“ (Jr 14,14). Pavao daje pravi savjet kako postupati s onima koji tvrde da imaju dar proroštva: „Duha ne gasite! Proročanske govore ne prezirite, nego sve provjeravajte: Što je dobro, zadržavajte!“ (1 Sol 5,12). Novozavjetni pisci daju dva kriterija za razlikovanje istinitih od lažnih proroka: moralna ispravnost proroka i pravovjernost (ortodoksija) njegovih proroštava.
18. Govor u jezicima Na Duhove apostoli su dobili dar jezika kojim su naviještali Evanđelje i hvalili Boga. Svi koji su ih slušali mogli su ih dobro razumjeti. Sv. Pavao je također imao dar jezika (glosolalija) i o tom je daru pisao u poslanici Korinćanima: „Ja, hvala Bogu, govorim tuđim jezicima više od vas sviju. Ali u Crkvi više volim reći pet riječi svojim naravnim umom, da i druge poučim, nego bezbroj riječi u tuđem jeziku“ (1 Kor 14,18–20). Prema Pavlovu gledanju, glosolalija je prvotno bila korisna u privatnoj molitvi. Pavao je uvjeren da onaj koji „govori Bogu“ u jezicima, „izgrađuje sebe“. Ako nema nikoga tko bi razumio taj govor, onda je bolje ne govoriti na glas, jer onaj koji to sluša, a ne razumije, ne može na tu molitvu reći: „Amen“. Prema mišljenju nekih suvremenih egzegeta, korintska glosolalija bila bi „ekstatično govorenje“, odnosno govorenje u ekstazi. Međutim, budući da se u stanju ekstaze gubi kontrola vlastitog uma, teško je prihvatiti tvrdnju da je glosolalija plod ekstaze, jer se u njoj ne gubi kontrola svijesti. Sam Pavao kaže za se da može kontrolirati taj svoj dar.
Glosolalija nije govorenje tuđih jezika koje netko nije nikada učio i nije plod religiozne ekstaze, nego je ona koristan način moljenja koji dopušta izražavanje dubokih osjećaja ljubavi prema Bogu. Govor u jezicima omogućuje „izljev srca Bogu“ i kao takav doprinosi doživljaju snažnog iskustva nazočnog Boga. Prema nekim biblijskim stručnjacima dar jezika je neracionalna molitva, priprosta molitva koja ne troši puno energije na formulaciju, a može izraziti duboke osjećaje duše. Glosolalija je neverbalna molitva hvale. Takva molitva oslobađa i umiruje, jer širi horizonte duha. Ona znači mucati pred Bogom kao malo dijete. To ne mora biti čudesan dar s Neba, nego može biti naravni izražaj jednog duhovnog iskustva koje se može opisati kao: „stojim pred Bogom kao razdragano dijete“. Gdje postoji naravno tumačenje, ne treba posezati za nadnaravnim.
Vrijednost dara govorenja u jezicima, leži u tome što oslobađa dubine ljudskog duha da izrazi naglas i kroz riječi ono za što osoba ne može naći riječi da izrazi pojmovno. Većina ljudi koji na ovaj način mole nalaze u svojem „novom jeziku“ jezik hvale ili veličanja Boga, preko kojeg uspijevaju izraziti što inače ne bi uspjeli reći Bogu.
Ukoliko je neki govor u jezicima upućen čitavoj zajednici, onaj koji ima taj dar, trebao bi biti uvjeren da Bog želi da se njegova poruka prenese zajednici. U tom slučaju našao bi se netko koji ima dar razumijevanja govora u jezicima da poruku Božju prenese zajednici. U protivnom, onaj koji ima dar govorenja u jezicima, trebao bi to koristiti potiho, odnosno samo za sebe. Pojedini vođe karizmatskih zajednica sugeriraju svojim članovima da namjernim brzim izgovaranjem riječi „aleluja“ ili nekih drugih slogova (la-la-la; ta-ta-ta…) aktiviraju u sebi dar jezika. Nameće se pitanje opravdanosti ove metode, jer dar jezika je dar koji Duh Sveti daje slobodno kome hoće i kada hoće i on se – čini se – ne bi mogao zadobiti takvim nekim prisilnim oponašanjem.
19. Karizme ozdravljenja U Prvoj poslanici Korinćanima Pavao tri puta govori o charismata iamaton, što znači „karizme ozdravljanja“. Tko ima taj dar, on je na neki način uključen u ozdravljanje drugih. To ne bi bilo neko habitualno stanje, odnosno neki trajni dar liječenja, nego dar koji se dobiva prigodice za svaki slučaj. Ipak, iskustvo je pokazalo da neke osobe posjeduju određenu učestalost raspolaganja tim darom. Evanđelist Matej za Isusa kaže da je on „obilazio po svoj Galileji (…) ozdravljajući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu“ (Mt 4,23–24). Marko također opisuje ozdravljenja koja je Isus činio: „I svi koji bi ga se doticali ozdravljali su“ (Mk 6,56). Luka kaže da je sve mnoštvo tražilo da dotakne Isusa, „jer je iz njega izlazila sila koja je liječila sve“ (Lk 6,19). Liječiti bolesnike spada u poslanje koje je Isus dao svojim učenicima. „Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte“ (Mt 10,7–8).
S pojavom karizmatskih pokreta, oživljuje vjera mnogih katolika i u izvan-sakramentalnu molitvu za ozdravljenje. Postoji mnogo izvještaja o čudesnim ozdravljenjima u krugu karizmatske obnove. Neki članovi, koji su uključeni u karizmatsku obnovu – nakon opetovanog iskustva prisustvovanja izvanrednim ozdravljenima koja su se zbila dok su se i oni moliti nad bolesnicima – došli su do zaključka kako ih Bog na poseban način zove u službu ozdravljenja. To su oni vjernici koji, po Pavlovim riječima, „imaju karizmu ozdravljenja“ (1 Kor 12,30).
Čudesna ozdravljenja koja je činio Isus, integralni su dio same njegove poruke te imaju duboko kristološko značenje. Ona su Radosna vijest na djelu. Prema Lukinu evanđelju može se zaključiti kako postoji velika povezanost između ozdravljenja i spasenja. Isusova rečenica: „Tvoja te je vjera ozdravila“, trebala bi se prevesti kao: „Tvoja te je vjera spasila“. Također i Matejevo evanđelje promatra čudesna ozdravljenja kao ispunjenje starozavjetnih obećanja spasenja. Iz toga su neki pentekostalci zaključili da nas je Isus oslobodio od naših bolesti jednako kao što nas je oslobodio od grijeha. I kao što dobivamo oproštenje svojih grijeha svojom vjerom, jednako tako bismo dobili i ozdravljenje činom vjere, jer nam je to ozdravljenje Krist već postigao svojim otkupiteljskim djelom smrti i uskrsnuća. Ovakav stav je neprihvatljiv za teologiju. Kad bi se to odvijalo na taj način, onda bi svi oni koji ne ozdrave bili dodatno opterećeni krivnjom da je to zbog njihove vlastite nevjere. U povijesti Crkve nalazimo puno velikih svetaca koji su bolovali od teških i kroničnih bolesti od čega ih nije oslobodila njihova snažna molitva, pa ni sama svetost života. Isusova ozdravljenja teško bolesnih osoba ukazuju na njegovu buduću pobjedu nad moći koju smrt ima nad čovječanstvom. Promatrana kao posljedica grijeha, smrt je neprijateljica Božja i ona će biti posljednja uništena. Treba imati na umu da Isusovo gospodstvo nije još apsolutno i nije bez protivnika, jer su njegovi neprijatelji još aktivni i moćni. Oni će biti posve uništeni kad Krist konačno dođe, kada „smrti više neće biti“ (Otk 21,4).
Činjenica je da neki bolesnici bivaju izliječeni po molitvi, a drugi ne. Treba reći kako je svako karizmatsko ozdravljenje posve nezaslužena anticipacija „otkupljenja tijela“ koje će se dogoditi u budućnosti. Budući da smo podložni smrti, nemamo pravo pred Bogom zahtijevati da budemo oslobođeni od nekih uzroka smrti kao što su nemoć i bolest. Ozdraviti po molitvi jest vrsta pobjede nad smrću, ali također i strpljivo prihvaćanje bolesti je pobjeda milosti Božje i ljudskog duha nad smrću. Prema tome, jasno je da Bog želi da potražimo medicinsku pomoć kad smo bolesni. Bilo bi preuzetno odbiti liječničku pomoć pod izlikom da bi to pokazivalo manjak vjere u Božju moć da nas izliječi, kao što se može ponekad čuti na nekim karizmatskim seminarima. Odbijanje medicinske pomoći značilo bi pokušati prisiliti Boga da nam pomogne nekim čudom, a to nije stav prave vjere, nego više pokušaj manipuliranja Boga.
20. „Počivanje u Duhu“ Radi se o fenomenu u kojem osoba pada natraške nakon što vođa ili karizmatik položi ruke na tu osobu. Radi se o snažnom duhovnom iskustvu koje bi se moglo ovako izreći: „imam toliko povjerenje u Boga da padam u njegove ruke“. U tom smislu može se reći da se radi o naravnoj psihofizičkoj reakciji. Neki to tumače kao plod autosugestije ili autohipnoze. Često padaju oni koji žele pasti ili očekuju da padnu. „U ovom je području potrebno odgovorno teološko-pastoralno istraživanje zbog čega pozivamo voditelje karizmatske obnove da postupaju oprezno i svojim načinom molitve ne potiču ove pojave“, upozorio je kardinal L. J. Suenens (Malinski dokumenti).
VI. Nejasnoće i poteškoće vezane uz karizmatsku obnovu i pokrete
„Sud o njihovoj [karizme] ispravnosti i urednoj uporabi pripada onima koji predsjedaju Crkvi i kojima posebno pripada to da Duha ne trnu, nego da sve provjere te zadrže ono što je dobro.“ (Lumen gentium, br. 12)
21. Treba reći da karizmatska obnova nije primljena jednodušno u krilu Crkve. S jedne strane, službena je teologija više naglašavala racionalni element vjere, dok je karizmatski pokret naglasak stavljao na emocionalni doživljaj vjere. Također i nerazboritost nekih karizmatika u promidžbi karizmatske obnove utjecala je na slabiji prijem u mjesnim crkvama. Teolog Yves Congar upozorio je na činjenicu da su biskupi i teolozi upozoravali na opasnost teških devijacija u Katoličkom karizmatskom pokretu. Naš teolog Celestin Tomić upozoravao je na opasnost zastranjenja u nekim potezima karizmatika, kao što su: kolektivna histerija u vanjskim manifestacijama, traženje karizmi pod svaku cijenu, često magičnim pokretima i pod svaku cijenu, zaboravivši da su karizme darovi Duha koje on daje kome hoće, kako hoće i kada hoće.
22. Potrebno je spomenuti još neke opasnosti koje se mogu pojaviti u krugu crkvenih pokreta, koje valja na vrijeme prepoznati, a to su: 1) Stvaranje geto-mentaliteta: Bijeg od svijeta u vlastitu zajednicu koji se događa zbog nesposobnosti pojedinaca da se suočavaju s poteškoćama u svijetu. 2) Elitizam: kad pokret sebe smatra Crkvom u malom, a ne u Crkvi. Radi se o opasnosti da neki karizmatici sebe smatraju nad-kršćanima i da su u neposrednoj vezi s Duhom Svetim. Zbog toga mnogi biskupi i župnici dovode u pitanje djelovanje crkvenih pokreta ili ih ne dopuštaju na svome području. 3) Zanemarivanje redovničke karizme: Neki redovnici koji su uključeni u karizmatski pokret, previše se zanesu duhovnošću nekog pokreta koju onda stave iznad vrijednosti svoga redovničkog poziva, svojih zavjeta i svoje redovničke karizme. 4) Redukcionizam: opasnost da se kršćanska vjera svede na jedan aspekt, npr. na Sveto pismo, molitvu, glosolaliju… Ovdje treba spomenuti i selektivno čitanje Svetoga pisma. Neki zagovornici liječenja obiteljskog stabla pozivaju se na starozavjetni citat da Bog kažnjava grijeh od sedme generacije, a ne citiraju dalje da svaki snosi odgovornost za vlastiti grijeh. Također ignoriraju Isusove riječi da sljepoća od rođenja nije bila posljedica niti njegova grijeha, niti grijeha njegovih roditelja. 5) Liječenje obiteljskog stabla: Prema nekim autorima (M. Szenmártoni), riječ je o jednom obliku alternativne terapije, koja polazi od pretpostavke da preci mogu imati izravan utjecaj na stanje i ponašanje svojih potomaka, u smislu da potomci trpe zbog toga što njihovi preci nisu umrli pomireni s Bogom, pa je potrebno da ih njihovi potomci predaju Bogu. Teološka poteškoća je u tome što je ovakvo shvaćanje nespojivo s učenjem Crkve o osobnoj odgovornosti. Pravi stav prema našim pokojnicima imamo u Katekizmu Katoličke Crkve, koji govori o molitvama za pokojne. Liječenje obiteljskog stabla nema nikakvih biblijskih temelja, smatra i Raniero Cantalamessa. Generacijsko liječenje je nespojivo je s naučavanjem Crkve o sakramentu krštenja, gdje se već moli molitva otklinjanja. Može se zaključiti da generacijsko liječenje niječe slobodu volje, jer se smatra da su preci krivi za sadašnje stanje svojih potomaka, a iz toga bi slijedilo da nema mjesta ni za osobnu ispovijed. Službeni stav Nacionalne službe zajedništva u Hrvatskoj je da se ova metoda pomaganja pokojnima ne prakticira, nego da se za pokojne upućuju Bogu molitve i služe svete mise, prema savjetu Katekizma Katoličke Crkve. 6) Psihologizam: Opasnost da prevladaju psihološki mehanizmi u stvaranju nutarnjih struktura međuljudskih odnosa u obitelji. 7) Navezanosti na jakog vođu: U nekim karizmatskim pokretima stvara se velika navezanost na vođu (sindrom gurua) i skoro apsolutno pokoravanje svemu što on zahtijeva. 8) Opasnost od lažnih očekivanja čudesnih ozdravljenja: Pojedini karizmatici u svojim molitvama grčevito traže čudesna uslišanja smatrajući da, ako nisu uslišani da je to samo zbog slabe vjere i nedovoljno snažne molitve. Mišljenje da će božansko ozdravljenje stići onima koji dovoljno mole ide tako daleko da su neki govorili kako oni koji idu liječniku, pokazuju da nemaju dovoljno vjere. U grčevitom traženju ozdravljenja može se skrivati nespremnost da se prihvati križ. Kongregacija za nauk vjere izdala je 2000. godine dokument Instrukcija s obzirom na molitvu da se zadobije zdravlje od Boga. Dokument upozorava kako treba dobro paziti na to da se kod molitve za zdravlje izbjegne svaki oblik histerije, teatralnosti i senzacionalizma (usp. br. 3). Na nekim karizmatskim seminarima često se mogu vidjeti upravo takve scene. 9) Odabiranje lakšeg puta: U nekim pokretima je često prisutno utilitarno mišljenje: „Ako imate bilo koju poteškoću – u braku, na poslu, u financijama – kod nas ćete naći brzo rješenje.“ Međutim, Isus nije obećavao laka rješenja životnih poteškoća: „Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!“ (Mk 8,34). 10) Pogrešne procjene egzorcizma: U nekim krugovima karizmatske obnove ima pojedinaca koji su skloni svuda i u svemu vidjeti đavla. Karizmatici bi trebali biti jako razboriti kad govore o egzorcizmu jer se u suprotnom može dogoditi da patološka očitovanja ljudske psihe poistovjete s demonskim opsjednućem. Osobe koje ne poznaju elementarne pojmove iz psihologije i psihijatrije mogu pogrešno procijeniti osobu koja ima neke psihološke ili psihijatrijske probleme, i proglasiti je opsjednutom, a da to u stvarnosti nije. 11) Dvostruka pripadnost: Redovnici koji se uključuju u nove karizmatske pokrete mogu doživjeti krizu identiteta do te mjere da napuštaju redovništvo i prilaze pokretu. 12) Nekatolici unutar pokreta: Neki crkveni pokreti prihvaćaju u svoje redove nekatolike. Ako njihov broj prevagne, mogli bi odvesti čitav pokret u drugom smjeru. 13) Svećenici otuđeni svojim dijecezama: Neki pokreti formiraju svoje svećenike na svojim seminarima po svojim karizmama i za svoje potrebe. Tako Neokatekumenski pokret ima svoja sjemeništa i bogoslovije. 14) Apsolutiziranje vlastitog kršćanskog iskustva kao jedino valjanog. 15) Zatvaranje zajednice u sebe: opasnost da zajednice slijede samo vlastite pastoralne programe. 16) Nepridržavanje liturgijskih propisa Crkve.
VII. Kriteriji za razlučivanje karizmatskih pokreta
„Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!“ (Rim 12, 2)
23. Glavni kriterij razlučivanja duhova nalazimo u Evanđelju u kojem sam Isus Krist kaže da se stablo prepoznaje po svojim plodovima. Loše stablo ne može donijeti dobre plodove. Samo dobro stablo donosi dobre plodove. Dobri i trajni plodovi autentične karizmatske obnove su sljedeći: u osobi raste stvarna želja za potpunim nasljedovanjem Isusa Krista, napose u njegovoj patnji i ljubavi prema potrebitima; želja da se služi drugima u velikodušnosti, strpljenju i razboritosti.
Budući da postoji određena napetost između službene hijerarhijske Crkve i nekih karizmatskih pokreta, potreban je oprez i dobro poznavanje razlikovanja duhova da se na vrijeme prepoznaju autentične od umjetnih karizmi. U tu svrhu donosimo važnije smjernice Crkve, izražene u raznim crkvenim dokumentima.
Važno je na početku ovog poglavlja donijeti načelni stav Crkve koji je formuliran već na Drugom Vatikanskom saboru. Tamo je prevagnuo stav kardinala Suenensa prema karizmama u Crkvi. Sabor je usvojio i uvrstio u dogmatsku konstituciju o Crkvi Lumen gentium (br. 12), činjenicu da Duh Sveti posvećuje narod Božji ne samo po svetim sakramentima, nego ga također vodi i krepostima uresuje svojim posebnim darovima „dijeleći ih kako hoće“ (1 Kor 12,11). Ove posebne milosti Duh Sveti daruje svim staležima Crkve kako bi ih učinio sposobnim i spremnim da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: „Svakomu se daje očitovanje Duha na korist“ (1 Kor 12,7). Te darove treba primiti sa zahvalom i utjehom. Sabor također naglašava kako te izvanredne darove ne treba lakoumno tražiti niti se preuzetno smiju od njih očekivati plodovi apostolskih djela. Konačno, sud o ispravnosti i urednoj uporabi spada na one koji upravljaju Crkvom, a pastiri Crvke trebaju paziti da ne gase Duha, nego da sve ispituju i zadrže ono što je dobro, kao što savjetuje sv. Pavao u Poslanici Solunjanima (1 Sol 5,1–2 i 19–21).
24. Zakonik kanonskog prava, govoreći o vjerničkim društvima, posebno se osvrće na nadzor koji nad njima treba imati crkvena vlast: „Sva su vjernička društva podložna nadzoru mjerodavne crkvene vlasti, koja se ima brinuti da se u njima čuva cjelovitost vjere i ćudoređa i bdjeti da se u crkvenu stegu ne bi uvukle zloupotrebe; njoj stoga pripada dužnost i pravo da ih nadgleda prema odredbi prava i statuta; podložna su također upravljanju iste vlasti prema propisima kanona koji slijede“ (Kanon 305).
VIII. Načela Crkve za ispravno djelovanje karizmatskih pokreta
25. Od karizmatskih pokreta i molitvenih udruga i zajednica Crkva očekuje da se drže ovih načela: 1) Da se hrane Božjom Riječju i da ne dopuste da ih zahvati politička polarizacija snaga (EN, br. 58). 2) Da odole napasti sustavnog osporavanja i kritiziranja (EN, br. 58). 3) Da budu povezani s mjesnom i sveopćom Crkvom te da ne padnu u napast da povjeruju kako su samo oni jedina prava Kristova Crkva (EN, br. 58, RM). „Nijedna karizma ne oslobađa od navezanosti i podložnosti crkvenim pastirima“ (KKC, br. 801). 4) Da sačuvaju iskreno zajedništvo s pastirima i da ostanu poslušni učiteljstvu Crkve, u odanosti papi kao trajnom jedinstvu Crkve i biskupu kao temelju jedinstva partikularne Crkve (EN, br. 58; IE, br. 18; CL, br. 30; LG, br. 23); da to zajedništvo ostvaruju u prihvaćanju nauka Crkve i njezinih pastoralnih smjernica (CL, br. 30). 5) Da sebe ne drže jedinim subjektom kojemu je upućeno Evanđelje (EN, br. 58), nego da budu spremni na poštivanje uzajamne komplementarnosti ostalih karizmatskih stvarnosti u Crkvi i otvoreni za uzajamnu suradnju (IE, br. 18). 6) Da rastu u spoznaji, revnosti, zalaganju i misionarskom radu (EN, br. 58; IE, br. 18); da prihvate odgovornost u ispovijedanju katoličke vjere, u prihvaćanju i razglašavanju istine o Kristu i Crkvi (CL, br. 30); da budu sposobni u različite zajednice i u različite sredine unijeti duh evanđelja (AA, br. 23; CL, br. 30), da budu izrazito misionarski orijentirani (RM). 7) Da uvijek zadrže univerzalnu životu perspektivu i da ne poprime obilježje sektaštva (EN, br. 58). 8) Da budu u službi svetosti u Crkvi i rasta ljubavi (IE, br. 18); da budu u službi rasta prema punini kršćanskog života i savršenoj ljubavi (LG, br. 40; CL, br. 30; 1 Kor 13; KKC, br. 801). 9) Da budu spremni prihvatiti i podnositi trenutke kušnje, sumnje i ispitivanja, a ne samo tražiti čudesna izbavljenja (IE, br. 18). 10) Da se trude vidljivo pokazivati prisutnost duhovnih plodova, kao što su ljubav radost, mir, humanost, molitva, kontemplacija, briga za zvanja za posvećeni život, za ministerijalno svećeništvo i za kršćanski brak (IE, br. 18; LG, br. 39). 11) Da budu spremni solidarno se zalagati u društvenim nevoljama, zauzimati se posebno za siromašne, zanemarene i isključene iz društva (IE, br. 18); da omoguće Crkvi da preko njihova djelovanja mogne ući u sve tokove sudjelovanja i solidarnosti na putu stvaranja pravednijeg društva (CL, br. 30; Mt 25). 12) Hijerarhijski autoritet Crkve, sa svoje strane, promicati će legitimno priznavanje mnogostrukosti različitih oblika udruživanja laika u Crkvi. Svi kojima je dan autoritet trebaju se držati savjeta sv. Pavla apostola: „Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte!“ (1 Sol 5,19–21). Katolička Crkva treba donositi dokumente koji su prvenstveno usmjereni na uređivanje i osnaživanje karizmi. Ukoliko to ne čini, tada Crkva gubi svoj identitet (Papa Franjo).
Zaključak
„Duha ne trnite! Proročanske govore ne prezirite, nego sve provjeravajte: što je dobro, zadržavajte!“ (1 Sol 5,19)
26. Temeljni stav Crkve prema karizmama i karizmatskim pokretima izražen je u Katekizmu Katoličke Crkve: „Karizme mora sa zahvalnošću prihvatiti onaj tko ih prima, ali i svi članovi Crkve. One su, doista, divno bogatstvo milosti za apostolsku životnost i svetost cijeloga Kristova Tijela, uz uvjet, dakako, da se radi o darovima koji zaista dolaze od Duha Svetoga i da se upotrebljavaju u skladu s istinskim poticajima toga istoga Duha, tj. u skladu s ljubavlju koja je pravo mjerilo karizmama“ (KKC, br. 800). U svim crkvenim dokumentima o novim karizmatskim pokretima naglašavaju se dva temeljna stava: Od crkvenog autoriteta traži se da srdačno prihvati nove poticaje Duha i uključi nove crkvene pokrete u pastoralno djelovanje Crkve te da cijeni i promiče njihov doprinos cjelokupnom apostolatu Crkve. Od novih crkvenih pokreta, udruga i karizmatskih zajednica zahtijeva se poštovanje i priznavanje autoriteta pastira u mjesnoj crkvi te prihvaćanje stvarnosti kršćanskoga života kao takvoga.
Ovakav stav je na tragu Zakonika kanonskog prava Crkve koji se ne bavi izričito crkvenim pokretima, ali načelno preporučuje da se ti pokreti i slična laička udruženja priznaju kao privatno vjerničko društvo (usp. Kan. 321 sl.) i da se uvažava dvostruko načelo: a) da se poštuju karizmatske pojedinosti karizmatskih skupina; b) da se poštuje temeljni ustroj Crkve u koju se trebaju uključiti karizmatski darovi kao važan dio crkvenog života.
Karizmatska obnova, ili Obnova u Duhu, novi karizmatski pokreti kao i druga duhovna gibanja, napose među laicima, jesu stvarnost koja je dobro došla u Katoličkoj Crkvi, na univerzalnoj i mjesnoj razini. Od novog angažmana laika u Crkvi traži se sljedeće: razboritost, poniznost i ljubav prema Bogu, Crkvi i svim ljudima. Uz to, potrebna je i nužna dobra teološka i psihološka formacija katoličkih karizmatika.
Korišteni i preporučeni crkveni dokumenti 1. Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija o Crkvi, „Lumen gentium“ (LG), 1965. 2. Katekizam Katoličke crkve (KKC), Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994. 3. Papa Pavao VI., Evangelii nuntiandi (EN). Apostolski nagovor o evangelizaciji u suvremenom svijetu, Zagreb, 1975. 4. Ivan Pavao II., Christifideles laici (CL) – Vjernici laici. Apostolska pobudnica o pozivu i poslanju laika u Crkvi i u svijetu, Zagreb, 1990. 5. Ivan Pavao II., Redemptoris missio(RM). Enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, Zagreb, 1991. 6. Ivan Pavao II, Fides et ratio (FR) – Vjera i razum. Enciklika svim biskupima Katoličke Crkve o odnosu vjere i razuma, Zagreb, 1999. 7. Kongregacija za nauk vjere, Naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje, Zagreb, 2001. 8. Papa Franjo, Evangelii gaudium (EG) – Radost evanđelja. Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu, Zagreb, 2015. 9. Kongregacija za nauk vjere, Iuvenescit ecclesia (IE). Pismo biskupima Katoličke Crkve o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova za život i poslanje Crkve, Zagreb, 2017.
U Sisku, 24. lipnja 2020.
+ Vlado Košić sisački biskup predsjednik Vijeća HBK za nauk vjere
(Suscipe Domine) – moćna i kratka molitva predanja sv. Ignacija Loyole koja je dobra za svaki dan, a može i neka njezina varijanta Vašim riječima; nevezano za devetnicu
zupavodnjan.com
Uvod – Himan Duhu Svetomu
O, dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam, i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, Ti prste desne Očeve,od Vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo i Krista, Sina Njegova, i u Te, Duha Njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu Vječnomu i uskrslomu Sinu Mu sa Tješiteljem Presvetim nek’ bude sad i uvijeke! Amen
Molitva – Dahni u mene, Duše Sveti
Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete. Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen. Privuci moje srce da zavoli samo ono što je sveto. Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet. Amen
dan
Duše Sveti, daru Božji mojoj duši! Ne znam kako izraziti sreću koja me ispunja znajući da si moj najdraži gost i da je božanski život u meni. Kao nabujalom vodom, moja je duša preplavljena mirom, ljubavlju i dubokim razmatranjem o Tebi, razmišljanjem o Tvom neiscrpnom obilju ljubavi, darova, vrlina, plodova i blaženstava. Mislim o Tvojoj dobroti koja Te navodi da se nastaniš u meni. Ti sve imaš, Ti sve možeš, Ti mi sve daješ usprkos mojoj bijedi. Blagoslivljam Te, slavim Te, zahvaljujem Ti i sve od Tebe očekujem. Sve mi podari, o, Duše Sveti.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vadza i u vijeke vjekova. Amen
dan
Duše Sveti, Ti božanski darovatelju! U najdubljoj poniznosti, ali svom snagom svojih najdubljih želja, molim te: podari mi svojih sedam darova, naročito mudrost i milosrđe. Umnoži u meni ove darove da se razviju u svoj punini, da moja duša u svemu bude poslušna Tebi, učitelju duha, i da stalno živim od Tvojih darova u razmatranju Tebe i Presvetog Trojstva.
Slava Ocu …
dan
Duše Sveti, učitelju i posvetitelju moje duše, molim Te s neumornom upornošću: uči me istini, govori mom srcu, posveti me, njegujući moju dušu kao što si njegovao dušu Bezgrešne svoje zaručnice i duše mučenika i svetaca. Ja beskrajno žudim za svetošću, ne zbog sebe, već da mogu slaviti Tebe, učitelju nad učiteljima, sveto Trojstvo, sjaju Crkve, uzore duša. Ne postoji bolji način da se postane pravi apostol doli postizanjem svetosti jer se bez svetosti ne postiže ništa. Duše Sveti, čuj moju molitvu i usliši moju želju.
Slava Ocu …
dan
Duše Sveti, istino i preblažena svjetlosti! Skoro si potpuno nepoznat većini ljudi. Nikada o Tebi ne mislimo, rastrgani mnogim brigama, opijeni duhom svijeta, nepažljivi na Tvoju brigu i nježnost. Kakve li nezahvalnosti! Saberi, Božanski Duše, ove moje skromne osjećaje kao zadovoljštinu za žalosno zapostavljanje i kao molbu da mi podariš svjetlo, kao i svom svećenstvu i vjernicima.
Slava Ocu …
dan
Duše Sveti, ljubavi i milino Oca i Sina, mirisni cvijete Božje svetosti, božanska vatro zapaljena u meni, daruj mi novo srce, odstrani svaku mrlju i sjenu, spali svaku nečistoću i učini me sličnim slici Sina Božjeg. Duše Plameni, koji si se udostojao osobno prebivati u meni da bi me posvetio, zapali u meni vatru ljubavi. Svojim plamenom prožmi i obuhvati čitavu moju dušu, slomi svaku sklonost grijehu, usmjeri me apostolskim stazama, podari mi milost da budem plamen i da izgaram čistom i vječnom ljubavlju.
Slava Ocu …
dan
Duše krjeposti, koji si mučenicima udijelio snagu da mogu umirati radosni radi Gospodina Isusa, usadi mi božansku snagu u svoj punini. Sažeži moju obamrlost i nebrigu, učini me jakim da mogu prihvatiti sve što Gospodin od mene traži, neobazirući se pritom na žrtve i teškoće, za slavu Tvoju i za duhovnu i materijalnu blagodat sve braće. Daj mi snagu nastaviti sa žarom i neodustajanjem od započetog. Daruj mi hrabrost i snagu postojano braniti Crkvu da se pred svima učvrsti jedinstvo vjere i poslušnost Papi i biskupima. Daruj mi polet u apostolatu da ga sačuvam do kraja pod cijenu bilo kojeg mučeništva duše ili tijela. Božanski duše, zaštiti me svojom svemoći, podrži me svojom krepošću i obuhvati me svojom nesavladivom snagom.
Slava Ocu …
dan
Duše istine i svjetla, vatro i žare svjetlosti, svjetlosti najblaženija, rasprši i ukloni iz mene sjene grijeha i sumnji. Obasjaj i rasvijetli savršenom bistrinom dubinu moje duše kako bih uvijek otklanjao svaki grijeh, kako bih snažno prionuo uz učenje Crkve, kako bih hodio u Tvom svjetlu. Obavijen Tvojom svetom svjetlošću, da uvijek ostanem u Tvojoj istini i jasnoj svjetlosti.
Slava Ocu …
dan
O Duše čistitelju, očisti me od svake mrlje. Posveti me i podari mi Isusuove vrline, ista Njegova nagnuća i raspoloženja kako bi u meni prebivao isti Duh Isusov. U dušu moju udahni istu ljubav prema Isusu koju je Otac udahnuo svom božanskom Sinu i daj mi istu privrženost koju Otac osjeća prema svom ljubljenom Sinu Isusu.
Slava Ocu …
dan
Duše Sveti, zaklinjem te, obasjaj moj razum jasnom svjetlošću koja će služiti meni i svima koji se meni budu obraćali i koja će utvrditi moj slabi duh darom ljubavi i snage. Božanski posvetitelju, vodi me prema planini svetosti, stalnim vježbanjem u strpljivosti i poslušnosti Tvojim nakanama. Ti si svetost i ja Ti trebam omogućiti da živiš u meni udovoljavajući Tvom nastojanju prema savršenstvu. Božanski obnovitelju, obnovi sve, odagnaj zlo, svaku opasnost, svaku zloću. Obnovi u meni sve, sve čisto, sve sveto. Božanski životvorče, Duše duše moje, daj mi snage za svjedočenje i uvijek zajedno s Tobom slaviti božanskog Sina, da živim za Njegovu slavu i umrem u Njegovoj ljubavi. Božanski darovaoče, daj mi svoje darove kako bih razmatrao Boga u svjetlu Njegova otajstva, kako bih shvatio pravu vrijednost života i stvari, kako bih sve ljubio čistom ljubavlju kao u Nebu.
Slava Ocu …
Krunica Duhu Svetom
Dođi Duše Sveti, Duše mudrosti, i vladaj u mom srcu! Slava Ocu…
Dođi Duše Sveti, Duše savjeta, i vodi me putem istine! Slava Ocu…
Dođi Duše Sveti, Duše jakosti, i utvrdi me u krepostima! Slava Ocu…
Dođi Duše Sveti, Duše znanja, i uči me znanju ljubavi! Slava Ocu…
Dođi Duše Sveti, Duše pobožnosti, i učini me pobožnim! Slava Ocu…
Dođi Duše Sveti, Duše straha Božjega, i čuvaj me od grijeha! Slava Ocu…
Litanije Duhu Svetomu
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče, nebeski Bože, / smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Duše Sveti, koji izlaziš od Oca i Sina,
Duše Sveti, po čijem su nadahnuću govorili proroci,
Duše Sveti, koji svjedočiš za Isusa Krista,
Duše Sveti, naš božanski Učitelju,
Duše Sveti, po kojemu je Djevica Marija začela Sina Božjega,
Duše Sveti, koji stanuješ u nama,
Duše mudrosti i razuma,
Duše savjeta i jakosti,
Duše znanja i pobožnosti,
Duše straha Božjega,
Duše milosti i milosrđa,
Duše jakosti, ustrajnosti i umjerenosti,
Duše vjere, ufanja, ljubavi i mira,
Duše poniznosti i čistoće,
Duše dobrote i duhovne miline,
Duše svih milosti,
Duše Sveti, koji proničeš Božje tajne,
Duše Sveti, koji nas pomažeš u molitvi,
Duše Sveti, koji si u slici goluba sišao nad Isusa,
Duše Sveti, po kome smo se duhovno preporodili,
Duše Sveti, koji nam srca napunjaš božanskom ljubavlju,
Duše Sveti, čijom milošću postajemo Božja djeca,
Duše Sveti, koji si poput gorućih jezika sišao nad apostole,
Od svakog zla, / oslobodi nas, Gospodine!
Od svakog grijeha,
Od napasti i đavolskih zasjeda,
Od preuzetnosti i zdvojnosti,
Od poricanja objavljenih istina,
Od grješne okorjelosti i bezbožnosti,
Od svake ljage duše i tijela,
Od duha bludnosti,
Po Tvojem izlaženju od Oca i Sina,
Po divnom djelovanju Tvoje milosti,
Po bezgrešnom Začeću Djevice Marije,
Po otajstvenom Začeću Isusa Krista,
Po Tvom silasku nad Isusa u Jordanu,
Po Tvom silasku nad apostole,
Na veliki dan suda Božjega,
Mi grešnici, / Tebe molimo, usliši nas!
Da po Tebi sveto živimo,
Da vazda budemo Tvoj sveti hram,
Da po Tebi ne popuštamo grešnim željama,
Da po Tebi Bogu živimo,
Da vazda čuvamo i širimo Kristov mir i ljubav,
Da bježimo od zabluda i grijeha,
Da se uvijek podlažemo Božjoj istini,
Da obnoviš u nama pravednost i poštenje,
Da nas obogatiš božanskom istinom i milošću,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Pomolimo se:
Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se utjesi vazda radujemo! Molimo te, Gospodine, da Tvoj božanski Duh po svom beskrajnom milosrđu očisti naša srca i od svih nas zala oslobodi! Po Kristu Gospodinu našemu! Amen
(Suscipe Domine) – molitva sv. Ignacija Loyolskog
Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje. Raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost i to mi je dosta. Amen.
Cjelivat ću, Gospodine, svete rane Tvoje da izliječiš, o, premnoge rane duše moje! Cjelivat ću, Gospodine, rane ruku Tvojih u naknadu za nedjela grešnih ruku mojih! Cjelivat ću, Gospodine, rane nogu Tvojih da oprostiš sva bespuća grešnih nogu mojih! Cjelivat ću, Gospodine, rane glave Tvoje da očistiš sve opake misli glave moje! Cjelivat ću, Gospodine, ranu boka Tvoga i predat’ se za sve vijeke srcu Boga moga!
Evo kratkog filmskog primjera koji nije radostan, ali na kojem je vidljiva razlika između muškaraca i žena, kao i što se dogodi kad se ta razlika ne poštuje i pokuša izjednačiti, a neizjednačiva je.
Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom koje se bavi e-trgovinom, a na čijem je čelu mlada udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).
Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine o sinu i kućanstvu. Meni koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, i koja ne zna bih li bila sretna da sam “samo” supruga i mama, ovo je naopako i neprirodno. I vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu.
Ono što moram reći je kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao, ali poznavajući urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom neprirodnom situacijom.
To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to ništa ne znači, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo.
Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja i psihičko-duhovne posljedice, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije. Žene će uvijek ostati povrijeđene kad muškarac s kojim je imala spolni odnos ode od nje, pa bilo to i njezinom odlukom.
Vrativši se na film, nije problem što žena ima uspješno društvo, nego jer je iz svog života isključila svog muža i prestala ga poštovati.
Svela ga je na dadilju, prividnu “ženu”, psića, “mamicu i domaćicu” koja se brine o njihovom djetetu i kućanstvu Da, to je nenormalno jer nije prirodni raspored uloga, iako će neki reći kako je to pitanje dogovora unutar braka.
Žena u filmu je u potpunosti isključila muža iz svog života i posla te, kad bi je pitao za posao, kad joj je davao do znanja da je uključi u poslovne probleme i situacije samo kako bi joj bio potpora te je praktički molio za jednu rečenicu između dvije odrasle osobe ujutro, ona ga je isključivala i svodila na dijete. Samo je nedostajalo tapšanje po glavi kao psa prilikom odlaska na posao, dok on ostaje brišući kuhinjski šank. Da se on tako ponašao prema njoj, već bi bio optužen za nasilje nad njom. Minimum zahtjeva je da ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi nama čine, a puno bolja varijanta je zahtjev ljubavi.
Kad je žena zaposlila tog umirovljenika-pripravnika, isprva je nevoljko razgovarala s njim jer ju je umirovljenik mogao dobro čitati, ali onda se nešto promijenilo pa je s njim, umjesto mužem, dijelila poslovne i privatne situacije.
Kao posljedica takvog odnosa u braku, muž ju je prevario s drugom (nije spavao s tom drugom).
Što se dogodilo?
Žena je u tom pogledu prevarila muža s poslom i pripravnikom kojima je iskazivala poštovanje, dok je nju muž prevario s drugom ženom. On je napravio fizički preljub, a ona je napravila emocionalni preljub.
U okolnostima u kojima on svojoj ženi nije bio bitan ni po jednom kriteriju i koja je zanijekala ono što njega čini muškarcem, to se moglo naslutiti i bilo je znakova kako će se to i dogoditi.
Gledajući film, nekako sam to iščekivala jer je bilo bolno gledati taj odnos. Bilo je to kao gledati usporeni film o automobilu za kojeg znate kako će se zabiti u zid iza zavoja, a da vozač koji misli da ima kontrolu nema pojma o tome.
Njegov postupak je neispravan, nemoralan i ne treba ga opravdavati, ali nije neprirodan. S druge strane, iako nije neprirodan, mi se razlikujemo od životinja pa se ne možemo ponašati poput njih, nego duhovnom nadgradnjom moramo korigirati svoje ponašanje. Vjernost je potrebna, moguća i jedini je put ljubavi i slobode, ali čin ovog muškarca nije neprirodan.
Zašto?
Zato što muškarci vole i trebaju poštovanje od svoje zaručnice/supruge.
To poštovanje u njima potiče služenje. Zato je muškarcima urođeno (tako su stvoreni) težiti ispravnom autoritetu, vodstvu kroz služenje i inicijativnosti. Imaju veću osjetilnost i potrebu za konkretizacijom ideje na području spolnosti. Zato žene i muškarci moraju biti obazrivi jedno prema drugom jer, na primjer, ženama poljubac znači romantični trenutak, a muškarci su djelomično već na par koraka dalje i moraju uložiti više samokontrole kako situacija ne bi izmaknula kontroli. Zato muškarac mora naučiti izražavati ljubav prema ženi na svoj način, a žena ne smije mamiti i voditi na tanak led.
Naravno, muškarac je i dalje muškarac, iako možda nema toliko izraženu mušku stranu te je žena i dalje žena, iako je zanima baviti se različitim stvarima. Bez brige, niste zapeli u krivom spolu. Sve je u redu dok preuzimamo uloge koje su u skladu s našim egzistencijalnim identitetom kao muškarca ili žene.
Žene imaju veću potrebu za ljubavlju i, zato što su osjećajnije, mnogima nije osviještena važnost poštovanja koju su trebale steći odgojem te to trebaju naučiti. To je danas pogotovo izazov jer se žene hrani glupošću da su jednake muškarcima, da se trebaju boriti, da trebaju biti “frajerice”. Trebaju se boriti, ali je pitanje oko čega/koga i za što/koga.
Takva žena ne može znati poštovati muškarca jer nije naučena poštovati ni sebe kao ženu ni neku višu vrijednost, a muškarac joj je sveden na konkurenta protiv kojeg se bori, kojeg mora omalovažavati i koristiti samo kao upotrebni predmet odbačen po upotrebi. Možda vam zvuči predrastično, ali to samo znači kako u zadnjih pet – deset godina niste promatrali ponašanje ljudi. Žene su u tome postale gore od muškaraca i to pod parolom kako su jednake muškarcima.
Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Oboje se moraju potruditi oko svog dijela posla!
Da, opet ponavljam famoznu rečenicu: muškarci i žene su različiti i to je odlično!
Muškarci i žene nisu jednaki niti mogu biti jednaki, ali imaju jednaku vrijednost utkanu i darovanu od Boga!
Muškarci i žene se ne mogu zamijeniti, isključiti ili eliminirati. Moraju se nadopunjavati!
Feministice, rodni ideolozi i ostali ljudi koji mrze brak bi raskomadali muža iz ove priče, a da pri tome uopće ne bi spomenuli ženin propust, emocionalnu prijevaru i pogrešku. Za odnos je potrebno dvoje. Brane ženu samo zato što je žena bez obzira na okolnosti i moral, a to je nedopustivo.
Šovinisti bi iz istih razloga pogazili ženu iz filma jer kako se usudila koristiti svoje talente.
To je zato što ti ljudi ne ljube istinu i ne žele ispravno rješavanje problema. U ovom slučaju, to je priznanje pogrešaka s obje strane, shvaćanja tko je muškarac, a tko žena te zajednički razgovor i rad na braku. Oni žele pogaziti drugu stranu jer je mrze, a mrze je jer ne mogu podnijeti kako čovjek nije samodostatan te kako muškarac i žena moraju cijeniti činjenicu da su sutvorci novog života, a kako bi to funkcioniralo, i jedna i druga strana moraju preuzeti SVOJE dobivene uloge i odgovornosti.
Žena ne može emocionalno i osjetilno manipulirati pa prebaciti krivnju na muškarca. Muškarac ne može koristiti svoju fizičku snagu pa prebacivati krivnju na ženu.
Zabrinuta sam količinom mržnje prema muškarcima u zadnje vrijeme.
Ona je ogromna – od medija do društva. Dovoljno je pogledati nekoliko nedavnih hrvatskih slučajeva u medijima gdje su se pojedine žene pretvorile u suca, izvršitelja i presuditelja muškarcima samo zato što se radi o muškarcima. To je odlika ljudi bez zdravog razuma kojeg daje Bog, a takvih je danas sve više. To ne bi bio toliki problem da takvi imaju utjecaj samo na svoj život.
Ako ne znamo što se dogodilo, nedopustivo je uništiti osobu s jedne strane priče radi ideologije.
Bračni par iz filma ostaje zajedno i odluči poraditi na braku, što je u redu poruka, ali se ne mogu složiti kako je za sve kriv muž, dok je žena patnica koja se puno trudila.
Kako me se ne bi krivo razumjelo, kad spominjem ženu u kontekstu majke, supruge i kućanice, onda mislim na sposobnu ženu koja se brine o djeci i suprugu, a za to je potrebno puno vještina. Ne mislim na ženu koja djecu strpa u vrtić ili dadilji ili ih ostavi da cijeli dan rade što žele pred TV-om ili mobitelom, dok ona ostatak dana lakira nokte, trača ili visi na društvenim mrežama čekajući supruga za novu rundu svađe oko torbice za fotografiju na društvenim mrežama ili tko će oprati suđe, neulažući ni u svoj moralno-intelektualni razvoj, a onda još manje pomažući djeci i suprugu u tome. Nažalost, ova pošast je zahvatila i žene koje se nazivaju katoličkim, a od kojih mnoge smatraju kako djecu trebaju odgajati vrtići i škole. To nije točno. Djecu odgajaju roditelji i ja smatram kako je vrtića previše.
Pinterest.com
Gospa je najveća žena, a valjda ni najokorjeliji ateist za nju ne bi rekao da je bila glupa ili neuspješna.
To bi za nju rekle feministice jer je Gospa bila “samo” kućanica s drugačijim, ali skladnim brakom, dijeleći sve karakteristike ondašnjeg života, a usprkos tome, velik dio svijeta je voli. Obožavaju je i žene, ali bitnije i muškarci. Ono što ih boli je činjenica kako je jedna “obična” kućanica postala najvećom ženom za vijeke vjekova, a bila je poslušna Bogu, skladno se nadopunjavala sa svojim zemaljskim mužem, odgajala svog sina, poštovala sve zakone i običaje, a ipak nije mrzila muškarce.
Nekome malo, a nekome sasvim dovoljno jer je danas jako malo odnosa kako Bog zapovijeda. Svakome njegovo ili, jednostavno rečeno, svatko dobije što zaslužuje (pa i narod koji ima političare kakve zaslužuje)!
“14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.”
(Dj 3, 14-15)
Kako je velika moć male, bijele hostije koja je sam naš živi Bog koji nam se iz ljubavi daruje kako bismo imali vječni život ☺️😍. Zove nas po imenu jer nas ljubi!
Meni je lijepa i spoznaja kako nas sam Bog, kroz našu vjeru, sakramente i misnu žrtvu, ujedinjuje bez obzira tko smo i gdje živimo. Postajemo povezani s ljudima koje ne poznajemo, koje možda nikada nećemo upoznati niti im imati priliku napraviti dobro “u četiri oka”, “na licu mjesta”. Ono što možemo je moliti se za njih. Nekada je tužno što ih nemamo priliku upoznati ako to jako želimo, ali kroz molitvu i misu povezani smo s njima možda i više nego netko drugi iz njihove blizine.
Zato, Bogu hvala što postojite gdje god bili! 💜🙏 Molite se za mene, a ja ću se za vas!
O anksioznosti, napadajima panike, depresiji i sličnim stanjima pisala sam u ovom podužem članku jer mi se ne sviđa tretman tih tema u javnosti.
Ovi savjeti su moji savjeti. To je ono što ja smatram ispravnim načinom života. Iz ispravnog načina života rjeđe nastaju problemi, a kad i nastanu, uglavnom su lakše rješivi. Zato su ovi savjeti primjenjivi i ako se ne borite s depresijom, anksioznošću i sl.
Moj recept za borbu
1.Misa
2.Sakramenti
3. Molitva, kontemplacija i podsjećanje na smisao
Možete zatražiti pomoć od svećenika jer, ako čovjek ne zna tko je on egzistencijalno i kamo ide, kako može živjeti smisleni život? Nemojte dopustiti da Vam molitva i vjera (p)ostanu posljednje utočište nakon što ste sve drugo, i dobro i zlo, isprobali pa Vam preostane jedino molitva za čudo. Smisao života nije doživljavanje čuda, iako ih Bog obilno daje i dobra su. Oštro, ali tako je. Preživljavaju oni koji su ispravno duhovno jaki, a tu jakost daje Bog.
4.Življenje po vjeri i nauku
Manje priče, više djela. Svako pravilo našeg crkvenog nauka je potpuno smisleno. Čista savjest daje mirno tijelo, psihu i dušu, a to stvara ispunjen život koji je uvjet za ostvarivanje smisla života. Potrebna je odluka vjerovanja Isusu da je Njegov način najbolji te disciplina. Takvo življenje ne utječe samo na to kako se osjećamo jer čovjek ne može živjeti po svojim osjećajima, nego je to prvenstveno jedini način života (objektivna istina) koji donosi vječno dobro.
Ovisno o stanju i problemu, ali nikako (samo) farmakologija, nego kombinacija sa psihoterapijom (verbalizacija, razrada stanja) na kojoj ćete se morati potruditi, oznojiti i proanalizirati situaciju jer ona razotkriva puno toga o osobi.
Farmakologija, ako je potrebna, stabilizira čovjeka kako bi se održao na životu, ali ona ne daje smisao života. Njega čovjek mora pronaći, tj. podsjetiti se.
Moj općeniti stav o farmakologiji?
Dobra je ako je koristimo kako treba. U mnogim situacijam aje neophodna i nije dobro zavaravanje da je osobe ne trebaju piti, pogotovo kod teških psihičkih oboljenja.
Nije dobra ako si je prepisuje sam čovjek bez konzultiranja s liječnikom i za sitnice. Ona je moja zadnja opcija jer sam tip osobe koja bi prvo promijenila sve drugo i tako pokušala riješiti zdravstveni problem, a u zdravstvenim slučajevima o tome razgovaram sa svojim liječnikom. Popijem terapiju ako je on smatra potrebnom. Moram istaknuti i kako se do sada nisam našla u stanjima koja bi zahtijevala odluke o prednostima/nedostacima upotrebe tableta.
Mislim kako se u Hrvatskoj pije previše tableta – i antidepresiva i tableta za spavanje i tableta protiv bolova, ali to ne znači kako baš u Vašem slučaju nisu potrebne. Antidepresivi nisu isto što i tablete za spavanje i protiv bolova koje su puno gore po pitanju izazivanja ovisnosti. U kojim se slučajevima koristi farmakologija? To zna Vaš liječnik i obratite mu se s povjerenjem. Ako nemate povjerenja u njega, pronađite novog u kojeg ćete imati. Ja nisam ovlaštena za savjetovanje drugih ljudi o tome.
7. Aktivnosti na otvorenome
Boravak u prirodi, šetnja (šetnja +krunica 👍), planinarenje, treking, obrada vrta/polja, briga o domaćim životinjama, cvjetnjak, obrada drveta, izrada predmeta, briga oko održavanja dvorišta, berbe voća… One aktivnosti koje su prije bile sastavni dio života, danas su izuzetak pa čovjek navečer mora prošetati ili ispucati snagu u teretani, inače bi psihički pukao. Btw, ja nisam sportski tip. Volim biti tip-top, ali svejedno odrađujem sportske aktivnosti zbog kontrole tjeskobe, tako da… Možete vi to!
8.Glazba
Beethoven protiv anksioznosti, a Vivaldi i Handel protiv bijesa i ljutnje, ali i druga klasična glazba uz ono što inače slušate (bez tzv. dark i New Age glazbe).
9. Tinktura Gospine trave
Ona je prirodni i djelotvorni anksiolitik koji se koristi prema potrebi ili 3 x dnevno po 20 kapi/2-3 tjedna (nakon toga jednako dugačka pauza). Upravo zato što sam provjerila s dvojicom psihijatara koji su potvrdili Gospinu travu kao visoko učinkoviti prirodni anksiolitik, a i poznati su redovnički recepti za nju i kliničke studije te je i sama koristim u različitim oblicima i za različite svrhe cijeli život, prije konzumacije, a pogotovo ako uzimate BILO KAKVU terapiju za BILO KOJE zdravstveno stanje, savjetujte se s liječnikom kako ne bi došlo do poništavanja djelovanja, prejakog djelovanja ili drugih neželjenih posljedica. Trudnice i dojilje je NE SMIJU koristiti!
Inače, Gospina trava je jako dobra i u maceratu kao kantarion za njegu kože i noktiju, kao i za tretman promjena na njima. Ima puno farmakoloških svojstava.
Zanimljivost: znate li da Gospina trava poništava djelovanje oralne kontracepcije? Dobar pokazatelj odnosa snaga, zar ne? 😎 Ona i poništava ili pojačava djelovanje nekih onkoloških i epileptičkih lijekova (npr. Everolimus, Depakine), stoga se obavezno konzultirajte s liječnikom.
Čaj od matičnjaka (melise) i čaj od majčine dušice – po potrebi navečer za opuštanje i prirodno poticanje spavanja. Trudnice i dojilje ih ne smiju piti!
Smanjenje stresa
Ako se borite sa stresom prouzročenim izgaranjem, smanjite obveze, usporite tempo i malo promislite o smislu života. Smisao života je sasvim jasan kad po cijele dane obrađujete vrt, ali se izgubi kad ste po cijele dane u uredu ili na sastancima ili na/u odjelu/ambulanti i onda kad ne trebate biti. Smanjite trčanje po rasporedu. Dopustite i spontanosti ostavljanje traga u Vašem životu. Duh Sveti djeluje (i) u kreativnosti.
10.Smanjenje o(u)samljenosti
Ako se borite s anksioznošću i tjeskobom, vrlo vjerojatno ste anksiozni zbog usamljenosti.
Zvuči paradoksalno jer neki ljudi imaju nešto što nazivaju socijalnom fobijom, ali da, zapravo se radi o usamljenosti koja se na kraju očitovala krajnje suprotnom socijalnom fobijom. Moj stav je da se ljudi koji se s time bore ne boje ljudi ili interakcije zbog nekog drugog razloga, nego zbog povlačenja u sebe i svoj svijet. Ta usamljenost dovela je do “zaboravljanja komuniciranja” s drugim ljudima i, posljedično, tjeskobe.
Vratite se među ljude i koristite svaku priliku za bivanje u njihovom krugu. Za početak ne morate ni razvijati neke posebne odnose i nemojte grozničavo razmišljati “što i kako”, nego se samo uključite u životnu dinamiku pa ćete vidjeti što napraviti sljedeće. Uključite se u župne aktivnosti, otiđite na koncert u mjesni dom kulture, posjetite izložbu u susjednom selu, prošećite ujutro do placa, sjednite na klupu u parku, promatrajte ljude u šoping centru, napravite piknik iznenađenja za obitelj/susjede/prijatelje… Nakon što ste to napravili, možete primijetiti da ste i dalje usamljeni jer ni sa kim niste bliski, iako ste okruženi ljudima. Tada možete prijeći na sljedeći korak. Pronađite blisku osobu s kojom nećete biti usamljeni, ali dobro procijenite koja će to osoba biti. Povjerenje se ne stječe i ne daje lako. Ne iznenađujte se kad u najtežim životnim situacijama ostanete samo Vi i Bog. Ne iznenađujte se kad ponekad i uz blisku osobu budete usamljeni.
11.Osjećaj smisla/besmisla
Tumblr/Matthew Wilkinson
Bog nas je stvorio ciljano – zato što nas je htio, iz ljubavi, i s namjenom. Iz ljubavi nam pruža smisleni život. Ne znam kakav je Vaš život, a i ne moram znati. Ako ne živite praktičnim vjerskim životom ili nemate sakramente ili ste skrenuli na krivi put, onda osjećaj besmisla itekako proizlazi i iz toga. Obratite se svećeniku kako bi vas uputio za dalje.
Zapamtite da katolička vjera ne zacementira čovjeka u jednom trenutku npr. u trenutku njegova grijeha. Ne možemo se stalno vraćati na taj grijeh. On je, nažalost, počinjen, ali moramo krenuti dalje. Zato pristupite ispovijedi, odlučite da ne želite više tako i krenite u novi život.
Ako živite vjerničkim životom, teži dani i periodi jednako su normalna pojava. Tada je osjećaj besmisla jedna kušnja kojoj možete pobjeći angažmanom ili molitvom jer se čovjek ima potrebu dati nekome ili nečemu. Pomoći će svaki ispravni angažman, ali ono što će biti najjače je angažman povezan s vjerom. Čovjek taj smisao može tražiti u drugim stvarima, ali neće ga pronaći. Dosadit će i putovati svijetom i nositi lijepu odjeću i učiti strane jezike i biti vegan (ludog li trenda!) i obilaziti festivale i mijenjati cure/dečke (bezveze i potencijalno grješno!) i skupljati gramofonske ploče i voziti e-romobil i e-auto i fotošopirati fotografije i sve drugo što današnjem čovjeku padne na pamet… Sve je to besmisleno – kratkoročno usreći, ali dugoročno je čovjek opet prazan i mora ići po novu dozu.
12.Rješavanje problema
Problemi su, uglavnom, rješivi. Nemojte zabijati glavu u pijesak. Rješavajte problem po problem. Problemi se mogu riješiti na ispravan i pogrešan način. Postupajte i živite ispravno pa će se problemi bolje i lakše riješiti jer će samim takvim životom biti manji. Nešto ne možemo riješiti. To je posebno potrebno predati Bogu uz molbu za snagu i prihvaćanje Njegove volje. Njegova volja nam i inače treba biti nit vodilja života.
13. Vjera i nada
One su posljedice ranije navedenih točaka. Nemojte ih miješati s New Age prisilnim i besmislenim pozitivizmom jer nisu isto. Katolička nada je temeljena na istinitom Božjem obećanju i Objavi čije ispunjenje vidimo svaki dan i u sitnicama. New age duhovnost je temeljena na lažima i oslanjanju na sebe, a otac laži je Sotona. Nemojte plaćati pogrešne i lažne tečajeve kad imate na raspolaganju Dobro i Istinu besplatno.
13.Vjera nije emocija niti emotivna tehnika smirivanja
Mi smo katolici, a ne protestanti ili New Ageri. Imamo našu Katoličku Crkvu i nauk kojeg je utemeljio Isus Krist. Lijepa je spoznaja da nas Isus voli, ali ne može ostati na tome. Jesus loves you, ali On nije budala. Nije bez razloga pričao to što je pričao i ne zahtijeva bez razloga to što zahtijeva, a što je lijepo strukturirano u KC. Ne postoji alternativa. Svaki zarezić je bitan. Možemo pjevati nove pjesmice, ali to nije to. Vjera nije ni to kako se osjećamo jer osjećaji nisu objektivna istina/kategorija. To što ti osjećaš ili ne osjećaš Božju prisutnost, nema apsolutno nikakve veze s činjenicom da je Bog tu niti te ekskulpira od suludih odluka. To što se nekad osjećamo glupo kao stup, ne mijenja činjenicu da smo čovjek i da se moramo ponašati po određenim moralnim kriterijima. Čovjek koji se ponaša (samo) po tome kako se osjeća ima veliki problem.
14.Držati se podalje od joge, TM i sličnog (uvijek)
Ako ste hinduist i slučajno ste se našli na mom blogu, nastavite s jogom, iako bih radije da se, za svoje dobro i spasenje, okrenete katoličanstvu. Ako ste kršćanin (katolik) pa makar samo nominalno, zaobiđite je u širokom luku. Joga nije za nas i neće nam donijeti ništa dobro jer uključuje duhovne stvarnosti i dimenzije koje nisu dobre. Ona je ono što je nama Isus – mi se spašavamo po Kristu, a oni vjeruju da se mogu, uvjetno rečeno, spasiti (kod njih je to samoostvarenje) jogom.
15.Maknite se/ograničite korištenje i pristup društvenim mrežama
Nema potrebe za živciranjem i tjeskobom zbog društvenih mreža jer ste, zapravo, tužni zbog laži, lažnih života, plastičnih lica i marketinških priča. Sve ima svoju cijenu. Ako ne možete s njima, maknite se. Ako možete, ali ste zabrinuti zbog privatnosti, maknite se. Ako Vam ne stvaraju probleme, koristite ih odgovorno te poštujte svoju i tuđu privatnost. Stvarno nema potrebe da to bude izvor vaših jada.
16.NIKAD ne vjerujte da vam ono što nije dobro može donijeti dobro
Nastavno na društvene mreže i “stručnjake” koji nastaju preko noći, nemojte nasjedati na priče o marihuani kao lijeku, a puno je “briljantnih” stručnjaka koji je smatraju lijekom (ostalu drogu neću ni spominjati). Ona FIZIČKI mijenja mozak jer sprječava razvoj frontalnog korteksa zaduženog za razumno, odraslo odlučivanje. Uz to, stvara PSIHIČKE predispozicije upravo za razvoj depresije i drugih psihičkih poremećaja. Nova istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju da bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom. Uopće nije faca onaj tko je zapalio joint i ne možete reći kako ne primijetite razliku u svemu između normalne i napušene osobe. Vrijedi i za ostale savjete u kojima primijetite dah New Age-a.
17. Zdrava prehrana
Pod tim pojmom podrazumijevam piramidu prehrane postavljenu davnih dana BEZ IZBACIVANJA ijedne skupine namirnica s bazom na povrću, voću, kuhanom mesu, zdravim proteinima, žitaricama, grahoricama, domaćim kolačima, džemovima. Drugim riječima, potrebno je jesti sve. Ono što je bitno je znati podrijetlo namirnica i jesti kuhano. Rješenje za to? Vlastiti vrt i domaće životinje. Uz zdravo, imate i velike financijske uštede tijekom cijele godine. Ako nemate vrt, i to je u redu. Neki će reći da je sve zatrovano, ali, hej, život je prekratak da bih slijedila religiju zdravizma. Ja sam katolkinja.
Kava i slatko mogu biti okidači za anksioznost ili napadaj panike. Ako Vam ne stvaraju paniku, uživajte u njima u normalnim količinama bez grižnje savjesti. Lijepo je popiti kavu! Nemojte slijediti kult zdravizma koji je zamjena za religiju. Oni se o prehrani brinu toliko brižno koliko se ja brižno brinem o vršenju Božjih zapovijedi jer nemaju religiju ni Boga pa moraju naći zamjenu. Naravno, ako vaše zdravstveno stanje zahtijeva izbacivanje nekih namirnica, pridržavajte se savjeta liječnika.
Dodatak: katolik može ne jesti meso jer mu se sustav poremetio i narušio zdravlje, ali ne može biti vegan ili vegetarijanac iz uvjerenja. Katolik ne smije jesti meso petkom tijekom cijele godine, a može povremeno i postiti. Čovjek i životinja nisu jedno te isto. #kadsuveganipostalimjerilomoralnosti?
18. Preuzeti kontrolu u akutnoj situaciji
Duboko udahnuti, izaći na zrak, rashladiti ruke vodom, umiti se, sjesti na nisko mjesto – na pod ili što bliže podu te se nasloniti na zid, podsjetiti se da nećete umrijeti i da se radi samo o osjećaju, izmoliti molitvu, predati Bogu to stanje i reći samima sebi da ste, uz Božju pomoć, jači od tog osjećaja, zaokupiti se nečim drugim. Preuzeti kontrolu i doslovno reći: “ti si samo osjećaj, a ne objektivna istina o meni. Ja te ne želim. Ja nisam glup/nevoljen/neželjen/promašaj/sam/ružan… Ja ima kontrolu. Bože, predajem ti ovaj osjećaj. Neka on bude moja mala pokora dok me ne oslobodiš od nje.”
Pet koraka za stabilizaciju i restrukturiranje u akutnoj krizi koje je potrebno izreći i vjerovati u njih:
a) Bog sada sigurno zna kako mi je. Zna d sam u nevolji i tjeskobi. On je sveznajuć.
b) Bog mi sigurno može pomoći. On je svemoguć.
c) Bog mi sigurno želi pomoći. On je za me dao svoga Sina da bude razapet na križu i da ja budem spašen. On me neizmjerno voli.
d) Ja Ga sad molim za pomoć i vjerujem da mi samo On može pomoći. Zašto šuti?
e) Ako Bog zna kako mi je i može mi pomoći, a trenutno šuti, onda je ovo vrijeme kušnje koju moram izdržati. Bog mi je sada najbliži. Ovo je vrijeme čišćenja i jačanja moje vjere. Bog me drži u svome naručju. Ne bojim se ničega – ni patnje ni smrti*.
19.Sitnice
Volite plesati? Pojačajte glazbu i plešite.
Volite pjevati? Osramotite se ne karaokama, pjevajte iz prostorije u prostoriju kroz stan, pjevajte u zboru.
Jedu vam se palačinke u ponoć? Napravite palačinke.
Volite čitati? Raširite deku ispod stabla i čitajte.
U braku ste i baš volite muža/ženu? Posvetite se spolnim bračnim odnosima.
Volite pripremati iznenađenja? Nekoga iznenadite.
Želite biti plavuša? Ne preporučujem tamnim brinetama i crnkama. Držite se raspona promjene od 2-3 nijanse boje jer je i to velika promjena koja još omogućava pristojan izgled i ne predrastična odstupanja.
Želite još jedno dijete? Bacite se na posao i imajte ga dok nije kasno👶Meni javite kad se rodi i poslat ću poklon – za djevojčicu medaljicu Bezgrešne, a za dječaka medaljicu sv. Benedikta.
20. Zahvalnost i poniznost
Sve gore navedeno ima zajedničku poveznicu u zahvalnosti. Budite zahvalni Bogu na svemu i molite se za Njegovu volju. Tada zahvalnost još više raste jer zapravo ispadne kako Vam Bog ispunjava svaku želju (Vaša želja je samo Njegova volja) 😉. Nemojte osuđivati ljude zbog nekog grijeha, nego budite zahvalni što Vi niste pali u taj grijeh. Radite na rješavanju svojih grijeha.
Uvijek tražite, propovijedajte, savjetujte i znajte što je ispravno. Bratske opomene, danas tako popularne, daju se jedino u četiri oka s osobom jer joj iskreno želite dobro, a ne zasto što se naslađujete. Dužni smo upozoriti osobu ako nešto radi grješno, ali to se nikad ne radi javno (osim ako se radi o sablazni i ako je privatni savjet bio neuspješan). Razmislite jeste li u takvim situacijama samo oholi pa se naslađujete (nažalost, puno je i takvih) ili uistinu želite dobro osobi.
Svako dobro!
“Sve mogu u Onome koji me jača.” (Fil 4, 13)
“Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” (Ps 50, 15)
Tijelovo i tijelovska procesija upotpunjujući je blagdan za vjernika jer on nekako upotpunjuje sve druge blagdane i istine naše vjere.
Tijelovom sve biva zaokruženo.
Blagoslov gradova, polja i stanovnika kod pripremljenih četiriju sjenica baš je poseban.
Molitva je neoborivo važna i odlika je praktičnog katolika. Ne možemo ne razgovarati s Onim koji nas voli, za kojeg govorimo kako ga volimo, Onim koji nas je otkupio i koji nam je obećao život vječni.
Dođi, Gospodine Isuse, i prosvijetli nam pamet. Prosvijetli pamet i našem Papi, našim biskupima, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama kako bi ostali vjerni tebi i tvojem nauku. Neka ne razvodnjavamo Tvoju riječ i ne budemo u napasti pomiriti svjetovna kretanja s istinama o Tebi, o nama i o životu. Pomozi nam da odgovorno vršimo svoje zadatke, poslanje, obveze i odnose. Prosvijetli nam pamet kako ne bismo nasjedali na vuka u janjećoj koži te naivno mislili kako zabludjeli vuk i ovce na ovome svijetu mogu živjeti u miru. Mi smo Tvoji i Tvoji želimo biti. Zato opraštamo nepravde i povrede, ali ne želimo surađivati sa Zlim, stoga nas sve obdari iskrenom odanošću Tebi bez kompromisa i sačuvaj nas od podmetanja Zla. Pomozi našim političkim predstavnicima i svim ljudima na poziciji moći da budu u službi Tebe, zagovarajući dobro koje dolazi samo od Tebe. Blagoslovi naše pastire, pomozi im u njihovim borbama i daj im puno odvažnosti u navještanju. Amen.
Šibenski biskup u miru, mons. Ante Ivas, blagoslov je lijepo sročio u jednoj propovijedi koja je kasnije postala pjesmom.
Onda čovjek gubi mogućnost reći ‘ne’ jer ne može zbog ovog ugovora, zbog onog ugovora. Zbog ugleda, zbog buduće suradnje, zbog gubitka palače. Zbog podsmijeha ljudi, zbog gubitka svjetala pozornice, zbog gubitka gaže, zbog gubitka ugovora za izdavanje ploče ili knjige, zbog gubitka posla, zbog kredita…
Zato se i zaposleniku teško otrgnuti od uzda zla i povlastica ako napreduje preko veze i korupcije.
Zato nijedan političar nije slobodan ako je odan ovosvjetskim interesnim skupinama. Tu odanost naplatit će nekom pozicijom, ali platit će svojom dušom.
Nemojte biti lutke na koncima (zlih) ljudi!
Otkidanje s tih konaca teško je jer, čim se osoba malo udalji, držač konaca ih samo jače zategne.
Otkidanje zahtijeva povratak Bogu koji jedini može raskinuti konce i saveze koje je čovjek sklopio s nekim drugim.
Zato se glumcima i pjevačima problem istrgnuti iz ralja koje su ih ščepale i koje im ne daju upravljati vlastitim životom. Zato se i DJ-ima i producentima teško otrgnuti, čak i onima koji pišu i produciraju dobru glazbu jer svejedno, tu i tamo, moraju napraviti nešto mračno, moraju platiti reket, cijenu ulaska na tržište milijuna jer nisu slobodni.
To možete primijetiti u razlici njihovih djela na početku i kasnije u karijeri. Ta se razlika može primijetiti i u njihovim intervjuima. Mislite li da su npr. poznati glumac ili pjevačica vlasnici svog života? Nisu. Drugi upravljaju njime, a oni su pristali na tu kontrolu. Ako se malo otrgnu tom utjecaju, uspiju svoje osjećaje opisati u pjesmama.
“Oh, I remember when this road was my own I pray to God, I just don’t know anymore …”
Adam Wiles/Calvin Harris
Nemojte se nikada zadovoljiti puzanjem, kad smo stvoreni za slobodu.
“Postoje lukavi zavodnici koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh; ne plijene naša dobra darujući nam tako život, nego nas obasipaju ispraznim obećanjima i tako nas guraju u smrt; ne zatvaraju nas, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u ropstvo; ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce; ne sijeku nam glave mačem, ali nam ubijaju dušu lažima koje bezobrazno proglašavaju istinama, a za istinu kažu da je laž.”
sv. Hilarije iz Poitiersa
Kako to uspijeva lukavima?
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. 15Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
16Ne varajte se, braćo moja ljubljena! 17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Sveti Benedikt iz Nursije u Italiji (480. – 543. g.) bio je brat blizanac svete Skolastike.
Smatra se ocem zapadnog monaštva kojeg je utemeljio u Cassinu nedaleko od Rima. Benedikt je izabrao povišeno mjesto iznad grada Cassina 529. godine za izgradnju samostana Montecassino koji bi njemu i subraći bio utočište. Uspio je, trudom i molitvom, preobratiti izrazito pogansko mjesto, kakvo je tada bio Cassino, u kršćansko. Na njegovu ‘Pravilu svetog Benedikta’ (lat. ora et labora et lege; moli i radi i Pismo) temelji se organizacija brojnih vjerskih redova.
Samostan je bio na udaru razarača i vandala nekoliko puta. Uništili su ga Langobardi, a potom i Saraceni. U 14. stoljeću razrušio ga je potres, a 1944. bombardiran je od strane sila saveznika. Tom prilikom ubijeno je mnoštvo civila koje se u njega sklonilo. Samostan je obnovljen uz pomoć talijanske vlade, a papa Pavao VI. ponovno ga jeposvetio 1964. godine.
Montecassino je jedan od najpoznatijih samostana na svijetu, a njegov muzej naziva se i ‘svjetionikom zapadne civilizacije’ zbog brojnih sačuvanih djela. U crkvi se nalaze i grobovi sv. Benedikta i sv. Skolastike.
Crtica iz života sv. Benedikta
Jedna crtica iz Benediktova života važna je za simboliku medaljice. Živio je tri godine kao pustinjak u špilji. Bio je na glasu svetosti pa ga je jedna vjerska zajednica molila za preuzimanje mjesta njezina poglavara. Neki kojima se ideja nije svidjela pokušali su ga ubiti otrovanim kruhom i vinom. Benedikt je spašen od trovanja Božjom intervencijom – nakon što je učinio znak križa nad otrovanim jelom i pićem, shvatio je kako ga pokušavaju ubiti pa je prevrnuo čašu i zapovijedio gavranu neka odnese kruh.
benediktinke-zadar.com
Prednja stranamedaljice
Nalazi se slika sv. Benedikta koji drži križ u desnoj ruci i ‘Sveto pravilo’ u lijevoj ruci. Uz njega se nalazi razbijena čaša iz koje izlazi zmija otrovnica na jednoj strani, a na drugoj strani gavran. Iznad čaše i gavrana utisnute su riječi: “Crux Sancti Patris Benedicti” (“Križ svetog oca Benedikta”), dok je na rubu medaljice napisano: “Eius in obitu nostro praesentia muniamus” (“Neka nas u času smrti naše zaštiti njegova prisutnost”).
Stražnja strana medaljice
benediktinke-zadar.com
Nalazi se križ na kojem su utisnuta početna slova riječi: “Crux Sacra Sit Mihi Lux” (“Neka mi križ bude svjetlo”) i početna slova riječi: “Non Draco Sit Mihi Dux” (“Neka mi zmaj ne bude vođa”). Oko samog križa se nalaze početna slova riječi “Crux Sancti Patris Benedicti” (“Križ svetog oca Benedikta”). Na obod su upisana početna slova molitve: “Vade Retro Satana, Nunquam Suade Mihi Vana — Sunt Mala Quae Libas, Ipse Venena Bibas” (“Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov”). Na vrhu križa su napisane riječi Pax (Mir) ili monogram I H S (Isus).
Medaljicu možete nositi na lančiću oko vrata ili na krunici, u džepu ili torbi, u automobilu ili iznad vrata i prozora u stanu/kući. Može se staviti u temelje kuće ili pričvrstiti na sredinu križa.
Značenje medaljice i križa sv. Benedikta
Medaljica sv. Benedikta, kao ni svaka druga medaljica, nema nikakvu “čarobnu moć” niti joj se pripisuju ikakve egzorcističke moći. Korištenje bilo kojeg vjerskog predmeta služi kao podsjetnik na Boga i usmjeruje nas prema služenju Bogu i našim bližnjima. Medaljica se ne smije poistovjećivati s amajlijom ili nekakvim čarobnim predmetom. Naše oruđe protiv Sotone je jaka vjera, čista savjest, molitva, sakramenti, poniznost i pouzdanje u Boga.*
S time na pameti, možemo govoriti o milostima utjecanja u zagovor svetom Benediktu i medaljici:
1. Brani nas od vradžbina i drugih đavolskih utjecaja 2. Štiti nas od tlačenja i zavođenja zloduha 3. Pomaže pri obraćenju grešnika, posebno kada se oni sami nalaze u smrtnoj opasnosti. 4. Pomaže kao zaštita od kušnji 5. Djeluje protiv zaraznih bolesti i otrova 6. Majke pred porodom dobivaju posebnu pomoć za siguran porod. 7. Pruža zaštitu u vrijeme bura, oluja i drugih nevolja na zemlji 8. Pomaže u liječenju tjelesnih tegoba
Molitva sv. Benediktu, zaštitniku Europe
Sveti Benedikte, koji si životnom riječju svoga Pravila i neumornom revnošću svojih učenika preobrazio Europu u blagoslovljenu zemlju kršćanske vjere i jedinstva; koji si odgojio ljude i narode za djela ljubavi i blagodat mira; koji si otkrio ljepotu i dostojanstvo ljudskog napretka nadahnutog evanđeljem, vrati se Europi i svijetu svjetlom svojih ideala. Vrati današnjim pokoljenjima smisao za Krista i poslušnost njegovim riječima. Budi nam i danas blizu svojim nebeskim zagovorom da europski narodi nađu i sačuvaju putove reda, pravednosti i bratskog zajedništva. Amen.*
Papa emeritus, Benedikt XVI., napisao je esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja” koji je objavljen 11.4.2019. u bavarskom “Klerusblattu”.
U eseju, Benedikt XVI. progovara o rani zlostavljanja u Crkvi kroz tri dijela:
društveni kontekst
problem formacije i kanonskog zakona
potrebni koraci.
Esej, kao i svaka knjiga i promišljanje Benedikta XVI., vrijedni su čitanja. On je svojim radom u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije i papinstvom, toliko zadužio Crkvu da će njegove zasluge biti vidljive tek kad će društvo biti uništenije, erodiranije (proces koji je već započeo). Benedikt donosi istinu, a oporavka nema bez istine u svoj svojoj punini i težini. Milosrđe temeljeno na lažima je nakaradnost. Milosrđe bez istine je najveći zločin.
Volim njegovu jasnoću i odanost nauku naše vjere. Kod njega nema ‘može ovako ili onako’ jer je vrlo jasno ako je ‘ovako’ dobro, onda je ‘onako’ zlo. Koliko god si današnji svijet volio tepati, radi smirivanja savjesti, kako su život i životne situacije u nijansama sive, to je netočno. Puno toga je crno ili bijelo. Ako ne odaberemo jednu, odaberemo drugu neboju.
Ono što Benedikt XVI. još jednom ističe nije novost. Seksualna revolucija 60.-ih uništila je međuljudske odnose svake vrste jer je uništila čovjekov identitet.
Papa emeritus u njezin kontekst stavlja i zlostavljanje u Crkvi. Tako, kao uzrok zlostavljanja, ističe seksualnu revoluciju (društveni kontekst) i kolaps katoličke moralne teologije nakon II. vatikanskog koncila. To je rezultiralo katastrofom u svećeničkoj formaciji i manjkavostima kanonskog zakona protiv zlostavljanja (problem formacije i kanonskog zakona). (usp. Meni se taj kolaps čini logičnom posljedicom zanemarivanja moralne teologije).
Kao glavni korak za sprječavanje zlostavljanja i cijeljenje postojećih rana, Benedikt XVI. ističe nužnost vraćanja Boga u centar naših života. Boga kojeg su svi prestali imenovati, izolirajući Ga micanjem u osobnu sferu.
Papa emeritus na kraju ističe istinu kako, iako u Crkvi nalazimo grijeh i zlo, i danas postoji Sveta Crkva koja je neuništiva.
Ako povučemo paralelu s ideološkim seksualnim odgojem kojeg neprofitne udruge, političari i nazadne, socio-zeleno-liberalne obitelji, žele uvesti i u hrvatske škole, dobronamjernim osobama trebalo bi biti jasno što im je činiti. Situacija je kristalno jasna.
Namamiti djecu i mlade, zagolicati im maštu i okupirati ih seksualnim kontekstom, sasvim logično i jasno dovodi do konzumacije predočenog sadržaja, a to se ispoljava sve devijantnijim ponašanjem. Ako je osoba opsjednuta mišlju o novcu i moći, napravit će sve kako bi zadovoljila tu glad. Je li tako? Isto vrijedi i za seksualnost.
Odgoj bez morala i vrijednosti je put u propast.
O kome ovisi odgoj?
O roditeljima. Ako roditelji imaju Boga i Njegov smisao (nauk Crkve) kao centar života i referentnu točku, bez obzira na svoj stupanj obrazovanja, ispravno će prenijeti vrijednosti i djeci. Ako roditelji misle da to nije važno i slažu se s tim da im djecu odgajaju vrtići i predstavnici udruga po školama, i rezultati će biti istovjetni tome.
Kao odgovor na seksualnu revoluciju i pritiske za popuštanje u moralnom nauku Crkve 60.-ih godina, papa Pavao VI. izdaje encikliku “Humane Vitae” 1968.-u kojoj potvrđuje crkveni nauk protiv upotrebe kontracepcije i važnosti spolnog morala.
Mudrost i razum su darovi Duha Svetoga.
Oni nemaju veze sa stupnjem obrazovanja. Biti mudrim čovjekom znači staviti Boga u centar svog života jer nam On daje identitet. Iz tog identiteta proizlazi i znanje. Jednostavno, sve postane smisleno i povezano.
“Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega.
Njegova su vremena i vjekovi.
Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen”
“… Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili otkupljenja …
O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja …”
Hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exsultet
Nek’ usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek’ uskliknu službenici Božji i s pobjede tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja.
Nek’ se raduje i zemlja, tolikim obasjana bljeskom i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.
Nek’ se veseli i Majka Crkva sjajna s tolikoga svjetla i od gromkog klicanja naroda nek’ ova odjekne dvorana.
I vas molim zato, braćo i sestre, okupljene oko divnoga ovog svjetla sa mnom zajedno zazovite milosrđe Svemogućega Boga. On me bez mojih zasluga ubrojio među svoje levite, nek’ mi da svoga svjetla da otpjevam hvalospjev ovoj svijeći.
R. Gospodin s vama. O. I s duhom tvojim. R. Gore srca. O. Imamo kod Gospodina. R. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. O. Dostojno je i pravedno.
Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivoga Boga, Oca Svemogućeg i Sina Njegovog Jedinorođenoga, Gospodina našega Isusa Krista, svim zanosom srca i duše iz svega glasa veličati. On je za nas vječnome Ocu Adamov dug platio i zadužnicu naših grijeha dokinuo svojom krvlju. Ovo su, naime, vazmeni blagdani kada se onaj pravi Jaganjac kolje čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove, izveo iz Egipta i kroz more Crveno po suhu proveo. Ovo je dakle noć kad je svjetlo ognjenoga stupa raspršilo tamu grijeha. Ova noć i danas Kristove vjerne po svem’ svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima. Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili otkupljenja. O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja. O, zaista blažene noći koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas kad je Krist od mrtvih ustao. Ovo je noć o kojoj je pisano: I noć će sjati kao dan, i noć mi je svjetlo u radosti mojoj. Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.
I zato, u milosnoj ovoj noći primi, sveti Oče, našu večernju žrtvu hvale: od pčelinjeg rada noćas ti Crkva po rukama službenika kao blagdanski poklon prinosi ovu svijeću. Mi znamo što ona govori dok Bogu na čast gori i svijetli. Njezin je plamen podijeljen drugima, ali ga ustupljeno svjetlo nije umanjilo jer hrani ga mirisni vosak što ga skupljaju marljive pčelice.
O, zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskom, božansko s ljudskim povezuje.
Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena, neoslabljena ostane da razgoni tamu ove noći. I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži. Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Dijelim s vama tekst koji vam može poslužiti kao baza za promišljanje i kontemplaciju za vrijeme Getsemanske ure na Veliki četvrtak ili za neke druge trenutke kroz godinu. Ja sam tip koji voli promišljati samostalno, ali ponekad je lijepo i pročitati neki usmjeravajući tekst.
Između evanđelja, litanija, krunice Milosrdnom Isusu i pjesama/psalama, ovi se tekstovi koriste i u mojoj župi za vrijeme bdijenja od 23-24h. Nažalost, ne znam tko je njihov autor. Ako vi znate ili se, ti, autore prepoznaš, slobodno napišite/i u komentarima kako bih ga/te imenovala.
“Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”, o. Rajmund Kupareo
“Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)
„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)
U francuskoj crkvi Notre Dame (Naša Gospa) izbio je požar. Notre Dame čuva Isusovu trnovu krunu te dio Njegova križa i čavao s raspeća.
Tijekom prošle, 2018. godine, u Francuskoj su vandalizirane ili oskvrnute prosječno dvije crkve dnevno. Samo unazad dva mjeseca, podmetnuti su požari u crkvama Saint Sulpice i Saint Nicholas te katedrali Saint Alain uz razbijanje kipova, bacanje posvećenih hostija i križeva. U nekim hrvatskim krajevima, poput Istre i Slavonije, u zadnje vrijeme je učestalo provaljivanje, vandaliziranje i pljačkanje crkava te oskvrnuće hostija i svetih predmeta.
Fb
Francuska je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje diktature relativizma i sekularizma po masonskim postulatima. Okrenuli su se od Onog koji im je dao sve.
Hrvatska država je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje lustracije morala, vrijednosti i identiteta po globalističko-masonskim postulatima.
U takvim uvjetima, narod gubi blagoslov i divljaju sotonske, sekularističke i feminističke sekte koje su jedno te isto – duhovna stvarnost koja se očituje na licima feministica dok oskvrnjuju crkve prisutna je i na licima totalitarnih sekularista te sotonista. Isti izvor daje i iste rezultate. Žalosno je gledati na što je danas spala ta, nekada, katolička država.
Ipak, nije kasno za Francusku i Hrvatsku, a niti za svakog od nas. Nije kasno sve dok jednom ne postane prekasno. Zašto? Zato što će preživjeti jedino onaj koji će se osloniti na Boga. Zato nam On pruža toliko puno prilika sve dok jednog dana više neće biti mjesta za novu priliku, nego će se primijeniti konačna odluka prema zatečenom. Zato, iako nikada nije kasno, ipak može biti prekasno.
Možda je vrijeme za konačno priznanje istine i isprike drugih vjerskih poglavara kršćanima: kršćanstvo, a pogotovo katoličanstvo, najprogonjenija je religija na svijetu. Kršćani su najprogonjenija vjerska skupina. Na udaru je muslimanskih pripadnika s jedne strane te s feminističkih, sekularističkih i sotonskih sekti s druge. One su financirane od strane interesnih skupina.
Nije. Bog želi tvoju ljubav ne zato što je potrebno da je On dobije, nego zato što je potrebno da Mu je ti daš.
8. Treba li Bogu išta od mene?
Ne treba. Bog je savršen i ne treba mu ništa. Razlog Njegove ljubavi je velikodušnost, a ne potreba. Premda Njemu ništa nije potrebno od tebe, On želi sve jer je Beskrajna Ljubav.
9. Što mi je najpotrebnije?
Spoznati Boga. (Lk 10, 38-42)
10. Nije li ova filozofija namijenjena redovnicima i misticima prije nego običnim kršćanima?
Nije zato što kršćanin vjeruje da nam je Krist dao najbolji odgovor na najvažnije životno pitanje: Što je smisao života? Isusov odgovor: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17,3).
11. Što mi je još potrebno osim spoznati Boga?
Uz spoznavanje Boga, potrebno ti je još samo jedno: znati da ti više ništa nije potrebno.
12. Zašto mi više ništa nije potrebno?
Zato što Bog nije samo jedna od dobrih stvari, nego izvor svakoga dobra, davatelj svakog dobrog i savršenog dara (Jak 1, 17).
“Tko ima Boga, ima sve, a tko ima sve osim Boga, nema ništa. A tko ima Boga i sve ostalo, nema ništa više od onoga tko ima samo Boga.” (sv. Augustin)
13. Zašto bilo što drugo, osim Boga, moj život ne čini ispunjenijim?
Zato što je ovo “život vječni (život u svojoj punini): da upoznaju tebe, jedinog istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Iv 17, 3)
14. Ako je “poznavanje Boga” smisao mojeg života, kakvo je to poznavanje?
To je osobno poznavanje – poznavanje osobe, a ne samo poznavanje o osobi.
15. Kako mogu spoznati Boga?
Preko Isusa Krista.
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14, 9).
16. Kako mogu spoznati Isusa Krista?
Preko Crkve koju je On utemeljio da poučava u Njegovo ime. “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10, 16). Na ovaj smo način, zapravo, i čuli za Njega: o Njemu su nam kroz stoljeća govorili Njegovi učenici, Njegova Crkva i knjiga koju su napisali i koju su posvjedočili – Novi zavjet.
17. Što mi Crkva pruža kao način na koji mogu spoznati Boga?
Vjeru, ufanje i ljubav.
18. Što je vjera?
Vjera je osobno prianjanje Bogu i slobodan pristanak uz istinu koju je objavio, tj. vjerovanje u Boga, stoga i vjerovanje u ono što nam je Bog rekao. Vjera je naše “da” Bogu i njegovoj objavi.
19. Na koji nam se način Bog objavio?
Na najmanje sedam načina:
U prirodi, u svojemu stvorenju, kao što se umjetnik otkriva u svojoj umjetnosti
U ljudskoj naravi, posebno u savjesti, Njegovu nutarnjem proroku u našoj duši
U svakoj istini koju otkrijemo, u svakom dobru koje učinimo i u svemu lijepom što stvorimo
Uz ovu Njegovu naravnu objavu, Bog nam se očitovao i nadnaravno:
U povijesti, odabravši jedan narod (Židove) da bude Njegov skupni prorok svijetu, sklopivši s njima Savez, davši im svoj Zakon i svoje proroke, čineći za njih čuda (poput oslobođenja od egipatskog ropstva) i nadahnuvši njihovo Sveto pismo koje kršćani nazivaju Starim zavjetom
Na najpotpuniji način, u slanju svojeg božanskog Sina, Isusa Krista
Preko Crkve koju je Krist sazidao “na temelju apostola” (Ef 2, 20)
U knjizi koju su napisali apostoli, a opunomoćila Crkva – Novome zavjetu
20. Možemo li vjerovati svim Božjim objavama?
Da zato što Bog ne može varati niti biti prevaren. Bog je Istina.
21. Što je ufanje (nada)?
Ufanje je vjerovanje Božjim obećanjima, vjera usmjerena prema budućnosti. Poput vjere, i ufanje je odgovor na Božju objavu, a ne samo osjećaj koji možemo razviti u sebi. Ono je poput ulaganja u Boga. Njegova suprotnost je očaj, što je odustajanje od Boga.
22. Kako mogu najbolje spoznati Boga?
Ljubavlju. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. ” (Mt 22, 37-38)
23. Zašto je ljubav prema Bogu najbolji način na koji mogu spoznati Boga?
Iz istog razloga zbog kojeg je ljubav najbolji način na koji možemo upoznati ljudsku osobu. Ljubav (milosrdna ljubav) sama po sebi jest vrsta spoznaje, najdublje poznavanje neke osobe.
24. Kako ljubav može biti spoznaja. Nije li ljubav slijepa?
Ljubav nije slijepa jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8), a Bog nije slijep. Osjećaji mogu biti slijepi, ali bit ljubavi nije osjećaj.
25. Što je bit ljubavi?
Ljubav je slobodno darivanje sebe drugome. Ljubav je izbor, a ne osjećaj. Ona dolazi od tebe, a ne k tebi. Činiš to svojim srcem, svojim središtem, a ne samo svojim osjećajima. Zbog toga ćemo “u predvečerje života biti suđeni po ljubavi” (sv. Ivan od Križa). Naime, Bog sudi pravedno, a nepravedno je suditi ljude po njihovim osjećajima koji nisu u njihovoj moći, nego po njihovim slobodnim izborima koji jesu.
26. Na koji način mogu ljubiti Boga?
Ne postoji tehnika ljubavi. To jednostavno radiš. Jednostavno kažeš da.
27. Što mi je činiti ako ljubim Boga?
Božji odgovor na ovo pitanje jest: ako ljubiš Boga, onda ćeš ljubiti i svojega bližnjega. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40 i Mt 25, 31-46)
28. Tko je moj bližnji?
Tko god te treba, tvoj je bližnji. Kad su Isusu postavili ovo pitanje, iznio im je prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37).
29. Trebam li ljubiti sve ljude?
“Svi ljudi” su apstrakcija, a tvoj je bližnji stvaran. Krist nam nije zapovjedio da ljubimo “sve ljude”, nego da ljubimo naše bližnje, sve naše bližnje, jednog po jednog.
30. Mogu li ljubiti svojega bližnjega, čak i onda kad prema njemu ne osjećam nikakvu ljubav?
Možeš, kao što i sebe voliš čak i onda kad ne osjećaš samoljublje ili samopoštovanje: ti nikad ne prestaješ tragati za vlastitom srećem. Krist nam zapovijeda da jednako tako postupamo i prema našim bližnjima. “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 39).
31. Na koji način trebam ljubiti svog bližnjeg?
Jednako kao što ljubiš i Boga – to jednostavno radiš. Odabireš slobodno. Za to ne postoji nikakva tehnika. Međutim, iako ljubav nema uzrok, ona ima posljedice. Ljubav (milosrdna ljubav) služi. Ljubav djeluje.
32. Je li važno što vjerujem, u što se ufam i što ljubim?
Itekako je važno. Vjerovati nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će ti naškoditi, kao i svima onima s kojima si u dodiru, svima onima koje voliš, i u ovom životu i u sljedećem.
33. Kojim riječima Crkva sažima ono što katolici vjeruju?
Riječima Apostolskog vjerovanja: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega koji je začet po Duhu Svetom. Rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan. Sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi s desna Boga Oca svemogućega odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.
34. Kojim riječima Crkva sažima ono u što se katolici ufaju?
Riječima Očenaša (molitve Gospodnje): Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.Amen.
35. Kojim riječima Crkva sažima način na koji katolici ljube?
Riječima Deset Božjih zapovijedi: 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene. 2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud. 3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. 4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. 5. Ne ubij. 6. Ne sagriješi bludno. 7. Ne ukradi. 8. Ne reci lažna svjedočanstva. 9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga. 10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.
36. Odakle je poteklo Apostolsko vjerovanje?
Ono je sažetak nauka koji je Krist predao svojim apostolima, a sastavili su ga njihovi nasljednici koje su oni polaganjem ruku uveli u službu. Njihovi nasljednici postoje i danas, a to su biskupi Katoličke Crkve.
37. Odakle je potekla molitva Gospodnja (Očenaš)?
Od samog Gospodina kad je odgovorio na molitvu svojih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti.” (Lk 11, 1).
38. Odakle je poteklo Deset zapovijedi?
Od Boga, preko njegova proroka Mojsija. Njih je potvrdio Krist rekavši: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nissam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5, 17). Krist ih je sažeo dvjema velikim zapovjedima ljubavi po kojima trebamo ljubiti Boga i bližnjega (Mt 22, 35-40).
39. Na čemu, dakle, počiva cijela katolička vjera?
Na Kristu. Sve proizlazi iz Krista i sve na Njemu počiva.
40. Što je obliče, narav, osobitost cijele katoličke vjere?
Krist. Sve to sačinjava osobu Krista u kršćaninu.
41. Koji je konačan cilj i svrha cijele katoličke vjere?
Krist. Sjedinjenje s Kristom jedini je konačni cilj i svrha.
42. Hoće li mi ova vjera pružiti mir?
Hoće zato što “vjera” znači odnos s Bogom u Kristu. Nijedna ti stvar ne može pružiti mir jer poljedica ne može biti veća od uzroka. Osobi samo osoba može pružiti mir.
43. Zašto ta osoba mora biti Bog?
Zato što je tvoje srce stvorio sam Bog i jedino ga on može u potpunosti ispuniti. U svakom srcu postoji praznina veličine Boga koju ni čitav svemir nije u stanju ispuniti. “Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!” (sv. Augustin)
44. Kako mogu pronaći Boga koji može ispuniti tu prazninu u mojem srcu?
Ne možeš ga pronaći. To je loša vijest, ali dobra vijest je evanđelje kojim je Bog pronašao tebe. “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, On Ga obznani.” (Iv 1, 18)
45. Što moram raditi kako bih pronašao mir koji tražim?
Evo Isusova ogovora: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11, 28)
46. Kako mogu doći k Njemu kad je On živio prije dvije tisuće godina?
Zato što On i danas živi. “Nije ovdje! Uskrsnu kako reče” (Mt 28, 6). Za razliku od svakog drugog čovjeka, Njegov je grob prazan. On je obećao svojim učenicima: “I, evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.
47. Je li On danas s nama samo duhovno?
Ne. On nas dodiruje svojim tijelom. Njegova Crkva je Njegovo tijelo, a i euharistija je Njegovo tijelo.
48. Ako vjerujem u Njega i ako sam kršten u Njegovo tijelo, što će se dogoditi sa mnom?
Primit ćeš sam život Kristov: “Ja sam trs, vi loze.” (Iv 15, 5)
Ispunit će te Duh Sveti (Lk 3, 16)
Ništa te neće moći razdvojiti od Boga, ni na ovom, ni na sljedećem svijetu (Rim 8, 31-39)
49. Kako se naziva taj novi život?
Sveto pismo ga naziva brojnim imenima: spasenje, posvećenje, opravdanje, milost, preporod, nadnaravni život, božanski život, vječni život, dioništvo u božanskoj naravi, kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Božje i roditi se nanovo.
50. Što moram učiniti kako bih zadobio taj novi život?
Krist odgovara da moraš učiniti tri stvari:
Obratiti se i pokajati za svoje grijehe (Mt 4, 17)
Povjerovati u Isusa Krista i krstiti se “u ime Oca i Sina i Duh Svetoga” (Mt 28, 19)
Živjeti u milosrdnoj ljubavi i praštanju sa svojim bližnjima (Mt 6, 14)
51. Što je grijeh?
Grijeh je hotimična misao, riječ, djelo ili propust koji je suprotan Božjoj volji.
52. Što je obraćenje?
Obraćenje je okretanje od grijeha. Ono uključuje žaljenje zbog grijeha, ali nije nužno osjećaj, nego čin volje. Obraćenje je odabiranje Boga i odricanje od grijeha.
53. Zašto se moramo obratiti?
Zato što, želimo li reći “da” Bogu, moramo reći “ne” grijehu koji je protivan Bogu.
54. Ne čini li nužnost obraćenja kršćanstvo tužnom religijom?
Nikako. Kršćanstvo je poput besplatne operacije kojom spašavate život svojoj duši. Tužno je živjeti u poricanju bolesti. Obraćenje nas čini sretnima, a ne nesretnima. Naime, Bog, koji je sama ljubav, stvorio nas je da dijelimo s Njim njegovu sreću i dao nam je svoj zakon kao pravi put do sreće. Moramo se dakle, odvratiti od grijeha kako bismo uživali u sreći.
55. Moramo li biti savršeni?
Ne, ali moramo to željeti i moramo se iskreno truditi pokoravati se Božjoj volji te izbjegavati grijeh. Bog nam je pružio sakrament pomirenja zato što zna da nismo savršeni.
56. Zašto je vjera u Krista nužna?
Zato što nas samo Krist može spasiti od grijeha i iznova nas sjediniti s Bogom.
57. Zašto je krštenje nužno?
Zato što je Krist zapovjedio da ono bude način kojim se pristupa Crkvi.
58. Zašto je Crkva nužna?
Zato što je Njegovo tijelo naše spasenje, a Crkva je Njegovo tijelo.
59. O kojoj je Crkvi riječ?
Samo je jedna Crkva. Krist nema dva tijela.
60. Po čemu možemo prepoznati Crkvu?
Četiri su oznake Crkve: jedna, sveta, katolička (sveopća) i apostolska.
61. Znači li to da nema spasenja izvan Crkve?
Krist je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Krist je jedini Spasitelj, a Crkva je Njegovo jedino tijelo.
62. Kako se nekatolici mogu spasiti?
Kristova se Crkva proteže nadaleko i naširoko. Ona postoji na brojnim mjestima izvan vidljive Katoličke Crkve. Međutim, njezina punina na vidljiv način postoji samo u Crkvi koju je Gospodin osobno utemeljio i opunomoćio da naučava u Njegovo ime. Bog je veoma milostiv “jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3, 9). Budući da je Bog tako milostiv, pokazao nam je put kojim se možemo spasiti i jasno ga je označio. Bog je obećao da će svi koji traže i pronaći (Mt 7, 8). Crkva naučava ovo: “Vječno spasenje mogu , naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti. (II. vatikanski sabor, Lumen Gentium, br. 16)
63. Zašto je Crkva bolja od drugih vjerskih ustanova?
Zato što ona nije vjerska ustanova. Ona je produžetak Utjelovljenja, tijelo jedinoga Krista.
64. Je li Crkva ljudska ili božanska?
Poput Krista, Crkva ima i božansku i ljudsku narav. Za razliku od Krista, njezina ljudska narav je daleko od savršene. Unatoč tome, ona je naša stvarna veza sa samim Kristom, posebno u sakramentu euharistije.
65. Ne drži li nas Crkva podalje od Boga time što umnožava posrednike između nas i Boga?
Upravo suprotno. Prava svrha posrednika jest povezivati, a ne odjeljivati. Krist je most između Boga i čovjeka, a Njegova je Crkva most između pojedinca i Krista. Kao što nam se Bog učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u Kristu, tako nam se i Krist učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u svojoj Crkvi.
66. Djeluje li Bog svugdje, čak i izvan svoje Crkve?
S dopuštenjem Citizengo-a, prenosim ovaj video svjedočanstva g. Walta Heyera o njegovom životnom putu u kojem, između ostalog, govori i o tome kako su pedofilski aktivisti povezani s rodnom ideologijom.
Ovo je srž samog liberalnog programa – uvjeriti ljude u laž i gurnuti ih u smjeru autodestrukcije, a onda i destrukcije cijelog društva.
Liberalni zdravstveni odgoj diljem svijeta želi uništiti antropološke i egzistencijalne istine o čovjeku te, stvaranjem zbunjenosti na duhovnoj i psihološkoj razini ljudi, uništiti prvo te osobe kao pojedince, a onda i brak te obitelj.
Bogu hvala za g. Heyera i što je našao put povratka. Svaki čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju te, kao takvo biće, ima pravo na dostojanstveni život u skladu s istinom o njemu samome. Bog nas nije stvorio kako bismo puzali po podu, nego kako bismo punim plućima živjeli smisleni život kako ga je On zamislio za nas.
Ja definitivno ne spadam u skupinu ljudi koji se oslanjaju (samo) na istraživanja, tj. kojima je potrebno istraživanje na temelju kojeg bih formirala mišljenje jer ono što je zdravorazumski i moralno neispravno, takvim i smatram bez obzira na rezultate istraživanja.
S dopuštenjem the New Atlantis-a, prenosim i uvod u “Izvještaj Atlantis” koji se bavi rodnom disforijom kojeg potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh. Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins (američko top sveučilište) te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona. McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u bolnici Johns Hopkins.
Ovdje možete ukratko pročitati prelijepu egzistencijalnu istinu o tome tko je čovjek, a u nastavku prenosim nekoliko psalama koji govore o ljepoti Božjeg stvaranja čovjeka na svoju sliku. Oni govore i o Njegovoj stalnoj prisutnosti u našem životu kao ohrabrenje za sve one kojima to trenutno treba.
Čovjekov identitet nije povezan s količinom uspjeha, naslovnica ili novca kojeg privrjeđuje za život. Puno je osoba koje su se u to uvjerile i koje su progovorile o tome, a sigurno ih imate i u svojoj blizini ili ste osjetili na svojoj koži.
Meni pada na pamet Mel Gibson jer sam nedavno istraživala njegove filmova zbog članka. On se, prema svojim riječima, utapao u tjeskobi svog života razmišljajući o samoubojstvu. Istovremeno se smiješio s naslovnica kao najzgodniji i najuspješniji glumac. To se promijenilo tek kad se vratio Bogu (rekla bih: kad se podsjetio tko mu je identitet). “Pasija” je rezultat tog povratka.
Psalam 27
Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? 2Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. 3Nek’ se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek’ i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
4Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i dom njegov gledam. 5U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. 6I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat’ i klicati. 7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! 8Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!« Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. 9Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj! 10Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. 11Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. 12Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. 13Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. 14U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!
Psalam 91
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, 2reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!« 3Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. 4Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! 5Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, 6ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. 7Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći! 8Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika. 9Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. 10Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. 11Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. 12Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. 13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. 14»Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit’ ga jer poznaje ime moje. 15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. 16Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat’ mu spasenje svoje.«
Psalam 139
Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ. 3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. 4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. 5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. 6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. 7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? 8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si. 9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, 10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. 11Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« – 12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. 13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. 14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, 15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. 16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. 17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. 18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! 19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek’ odstupe od mene! 20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. 21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? 22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. 23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: 24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
Prvi izvještaj o stvaranju
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi. 6I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi. 9I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude večer, pa jutro – dan treći. 14I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako. 16I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,18da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti. 20I reče Bog: »Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« 23Tako bude večer, pa jutro – dan peti. 24I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« 27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti. (Post 1)
1Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. 4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Drugi izvještaj o stvaranju
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. 8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. 11Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. 14Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat. 15Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. 16Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!« 18I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« 19Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« 24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. 25A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida. (Post 2)
Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve.
Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.
Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao.
Ja idem svaka četiri tjedna i svaki put s ispovijedi odlazim sretna i mirna, bez tereta na leđima i oko srca, pa da sam ispovijedila i samo jedan grijeh i nemam veliki teret na leđima, razveseli me snaga poniznosti koju dobijem. Srce mi, doslovno, pjeva, radosna sam, volim cijeli svijet jer se podsjetim koliko me Bog ljubi baš takvu kakva jesam.
Ako se nekad osjećate očajno jer ponavljate isti grijeh ili ste na početku svog duhovnog rasta ili u posebno teškim životnim trenutcima i iskušenjima, ispovijedajte se stvarno redovito, tj. nemojte izbjegavati ispovijed ako znate i osjetite da ste sagriješili. Nemojte pasti u tu zamku, krenite bez straha i svaki put bit ćete jači.
Ispovijed ne smije postati izlika za činjenje grijeha jer, kako bi ispovijed bila valjana, preduvjet je kajanje za grijehe i obećanje da ćemo se truditi biti bolji. Ako činimo što želimo u lažnoj slobodi i onda primjenom automatizma odlazimo na ispovijed, a jedva čekamo ponoviti grijeh jer razmišljamo “postoji ispovijed koja će to riješiti”, ona ne ostvaruje svoje učinke.
Ono što se dosta zloupotrebljava je i sam pojam “milosrđe”. Milosrđe nije davanje blagoslova na naše krive postupke i kršenje crkvenog nauka pod niti vodiljom da Bog sve oprašta niti milosrđe i neosuđivanje znače diktaturu političke korektnosti.
Nedavno sam razgovarala s jednim svećenikom o toj temi te tome kako me ona malo “žulja” i on je rekao nešto što mi je pomoglo. Rekao je da oni (svećenici) možda krivo započnu temu izgubljenog sina jer bi, na početku teme i prije nego počnu o milosrđu, prvo trebali reći da je najbolja varijanta nikada ne otići iz Očeva doma pa tek onda nastaviti dalje – ako se to dogodi, moramo čvrsto odlučiti da ćemo se popraviti, tražiti oprost i pouzdati se u Božje milosrđe jer nam je ono svima potrebno.
otpuštanje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha
povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu
Potrebno je isticati važnost i potrebu ispovijedi jer sve manje ljudi pristupa tom sakramentu i, nažalost, sve više svećenika niječe neophodnost ispovijedi pa pričesti pristupaju ljudi koji to ne smiju.
Ovaj trend posebno je porastao u Njemačkoj (čak i među hrvatskom dijasporom). Iskreno ću reći kako mi se plače kad pogledam Katoličku Crkvu u Njemačkoj i što biskupska konferencija propagira.
Ispovijed je ogromni Božji poklon za nas kojim nas On uvijek iznova podsjeća da smo Njegova ljubljena djeca koju dočeka raširenih ruku, ali ne bez pokajanja. Mogućnost ispovijedi treba što obilatije koristiti jer se sklonost nekom grijehu može riješiti samo povratkom u Božje krilo kroz stalno ispovijedanje tog grijeha.
Isus je jedini koji nas nikada neće ostaviti kako god se osjećali, osjećali ili ne osjećali Njegovu prisutnost. On je savršen i zato nas može savršeno voljeti. On je iznad emotivnosti i podložnosti osjećajima jer bi osjećaji nekada jedno, a razum ono drugo (što je ispravno). Jedino On sluša sve naše sreće, tuge, tjeskobe i probleme jer jedino On zna sve i zato mu ništa što nas tišti nije trivijalno i beznačajno.
Koliko god imali sreće pa smo u životu imali osobe koje su nam dale obilje ljubavi, potpore i bliskosti, nijedan čovjek nikada neće moći u nama utažiti želju za potpunošću – potpunim pripadanjem i savršenom ljubavlju. To daje jedino Bog jer jedino On savršeno ljubi. Stoga, nemojte na ovome svijetu od ljudi tražiti takvu ljubav jer je to traženje na krivom mjestu.
Zato muž i žena jedno drugome pomažu u rastu, razvoju i putu prema Nebu. To je smisao brak – pomoći suprugu/supruzi da dođe u Nebo, da joj/mu sv. Petar otključa vrata raja nakon što dođe do svog ovozemaljskog kraja.
(Suscipe Domine) – moćna i kratka molitva predanja sv. Ignacija Loyole koja je dobra za svaki dan ili neka njezina varijanta vašim riječima, nevezano za devetnicu
Uvod – Himan Duhu Svetomu
O, dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam, i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, Ti prste desne Očeve od Vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo i Krista, Sina Njegova, i u Te, Duha Njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu Vječnomu i uskrslomu Sinu Mu sa Tješiteljem Presvetim nek’ bude sad i uvijeke! Amen
Gledajući zbivanja oko sebe, čovjeku može svašta prolaziti mislima.
Svašta se zbiva oko nas. Sablazan i nepravda su na sve strane i na svim razinama. Ne treba zaboraviti da sve kreće od osobe kao pojedinca. Bog je dao milost i sve alate čovjeku kako bi bio odgovorno i moralno biće. Uz slobodnu volju, čovjek odlučuje želi li slijediti Božji način koji daje život ili đavolji način koji vodi u smrt. Zato čovjek mora suzbiti u sebi sve ono što nije od Boga.
Sve nakon toga – sve rasulo, upravo je ono što je društvo zaslužilo jer je to rasulo odraz društva, a društvo čine pojedinci sa svojim odlukama. Ipak, Bog kao Gospodar neba i zemlje ima zadnju riječ.
Bolje je otplatiti dug na zemlji, nego ga otplaćivati u vječnosti jer Bog sve zna i doista je stvaran, živ, svevremen i svemoguć.
Nedavno sam se podsjetila na knjigu i film “Grof Monte Cristo” što me je dovelo do jednog citata iz Novog zavjeta. Radi se o zadnjem savjetu kojeg je otac Faria dao duhovno i psihički izmučenom Edmondu Dantesu, a tiče se osvete.
“Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: ‘ Moja je odmazda i ja ću je vratiti’ veli Gospodin.”
“Ne dopustite svijetu da u vama učini da možete koračati sami. Sam nigdje ne dolaziš. Ne možemo hodati sami.”… “Ne bojte se staviti svoje povjerenje u Isusa! Ne bojte se prigrliti Njega i Radosnu vijest.”
Nigdje ne vodi ni interesno sklapanje “prijateljstava” i poznanstava. Dobro, možda vodi napretku karijere, ali karijera je sama po sebi jadna, a takva poznanstva još i više, ako osoba nema nekoga s kime će moći vježbati i živjeti ono što nas uči Radosna vijest, odnosno ako se osoba ne osjeća pozvanom živjeti onako kako nas uči Radosna vijest.
Ljudski rečeno, takav interesni poznanik nije osoba koja će biti uz vas niti kada vam je dobro, a pogotovo ne kada vam je loše niti ćete vi biti uz nju jer vas spaja samo interes.
Pad anđela dogodio se zbog njihove oholosti, a oholost je povezana sa samodostatnosti. Lucifer nije pao jer je sagriješio bludno, ukrao, psovao ili lagao. Pao je jer je bio ohol, a da nije sagriješio nijednim drugim grijehom kojim griješe ljudi.
Papa ne poziva na sklapanje interesnih prijateljstava i networking, nego na otvaranje srca drugom ljudskom biću, našem bližnjem bez interesa, onako kako je radio Isus.
Razlika između
1.networkinga,
2. brige za svakog čovjeka (Radosne vijesti) i 3. dubinskog odnosa s drugim ljudima
je u motivaciji.
Dok networking smatram interesnim poznanstvom pa samim time besmislenim trošenjem vremena, dotle brigu o svakom čovjeku smatram jedinim ispravnim putom, a dubinskiodnos smatram dobitkom.
Briga za svakog čovjeka uključuje svakog čovjeka oko nas, a dubinski odnos uključuje nas i nekolicinu osoba oko nas s kojima gradimo život. Networking nije ni jedno ni drugo, a duboko sam skeptična i da on može dovesti do jednog od toga dva.
Dok networking ne zahtijeva prigrliti Krista i njegov način, briga o svakom čovjeku i dubinski odnos to zahtijevaju. Zašto? Zato što će se, ako ne ispunimo taj preduvjet, sve raspasti s obzirom da je bit čovjeka izgrađena na tom preduvjetu, odnosno čovjek je jednostavno stvoren na takav način.
Zajedno sa svime ostalim, raspast ćemo se i mi jer Bog ne treba našu ljubav, ali je nama neophodno da Mu je damo.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac=> zrelost;
Ostaviti => tranzicija, prijelaz;
Oca i majku => model potpune obitelji;
Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;
Ženu => muškarčev komplement;
Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;
Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.” Fulton J. Sheen
“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima.
Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega.” (sv. Franjo Saleški)
Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drukčije.
(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)
Kad se to dogodi?
To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi; kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu, zli bez obzira što je ona dobra ili upravo zbog toga što je ona dobra.
Što se dogodi?
Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom i nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive.
Za razliku od njih, karakter je stabilan jer je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije.
S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi.
Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.
S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra.
Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”.
S obzirom da se konačni račun polaže tek na onome svijetu Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima. Zbog toga se javljaju npr. gore napisani emocionalni simptomi.
Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro).
Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti.
Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.
Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se više udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.
Realnost ovog svijeta je sljedeće:
savršeni Bog čuva i dobre i loše
loše stvari događaju se i dobrim ljudima jer svaka osoba ima slobodu. Mi možemo odlučiti biti dobri, ali netko drugi može zloupotrijebiti svoju slobodu pa nam nanijeti zlo jer je odlučio ne biti dobra osoba
dobre stvari događaju se i lošim ljudima jer Bog daje i dobrima i lošima
teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nije bdio nad nama u tom trenutku i da će to biti konačno loša stvar (možda zvuči čudno, ali Bog je čuvao i onoga koji je poginuo u prometnoj nesreći, a ne samo onoga koji je preživio. Ne mislim da je čuvao ili volio manje onoga koji je poginuo) i zato
teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nema dobar plan s nama ili da nas ne voli. On zna sve pa tako i donese najbolju odluku kad će nešto spriječiti, a kada dopustiti jer je Svemogući, Savršeni i Sveznajući
tuga, tjeskoba i plač su sastavne reakcije čovjeka na neke šokove ili akumulirane okolnosti u životu. Ako osoba treba isprocesuirati šok ili tugu, pustite je da se oporavi. Ona nije ništa manji vjernik, ne sumnja u postojanje Boga i ne ide protiv Božje volje ako plače i ima napadaj panike zbog nečega ili joj se plače jer je iscrpljena od svega i sl. Ako stisnete krive gumbe, u krivo vrijeme i na krivi način, samo ćete pogoršati situaciju. Ono čega se treba paziti je kronična tuga, tuga bez Boga, tuga bez smisla s početka članka jer čovjek, kakva god situacija bila, nije sam. Bog je s nama u svakoj našoj situaciji i na našoj je strani. Ugrubo i pojednostavljeno rečeno, emocionalna tuga je nekada neizbježna, normalna reakcija na situaciju i u redu je, dok je duhovna tuga opasna
ovaj svijet je nesavršen
ovaj svijet nije raj
ovaj svijet ne može postati raj jer ne može zamijeniti Nebo, ali
osoba svejedno mora težiti idealima i živjeti ih, pogotovo praktični katolik jer
naša vjera nije emotivna tehnika smirivanja kako bismo se osjećali dobro, nego odnos s Bogom sa skupom vjerovanja da bismo činili dobro jer se broje djela bez obzira kako se osjećali; naš cilj nikada i nije bio ovaj svijet, nego vječni život u kojem vrijede druga pravila pa se
konačni račun polaže u vječnosti zauvijek, a da bi se položio mora se vježbati
katolik nema pravo na umornost od činjenja dobra ili od voljenja drugih. Činjenje dobra i ljubav, u suštini, nemaju veze s time kako se mi osjećamo, nego što činimo
Zato, ne dajte se!
Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.
Ovu nedjelju provela sam na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu!
Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.
Čekamo srijedu i nedjelju! ⚽⚽
Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.
Pepeljanje ili stavljanje znaka križa od pepela na čelo je podsjetnik na pokoru i pokajanje. Pepeo je i znak plodnosti pa bi razdoblje korizme trebalo biti plodonosno za našu dušu.
Napravite plan koji ćete moći ispuniti. Uvažite svoje mogućnosti, okolnosti, zdravstveno stanje i sl. vodeći računa da korizma nije dijeta, nego skrb za dušu s ciljem micanja onoga što nas veže, čini lošijim i slabijim ljudima ili smanjuje našu slobodu i naše “ja”. Korizma je vrijeme za ćišćenje nas, slike Božje, od svega što nagrđuje tu sliku.
Zlatno pravilo: MOLI & RADI. Čamac možemo pokrenuti samo s oba vesla i nijedno ne smije biti izlika za manjak onog drugog. Oaze nema bez pustinje.
Prijedlozi i recept:
ISPOVIJED (ako niste, još stignete) ❤ – hajde, napravi taj korak! Pomiri se s Bogom i samim sobom
PRIČEST ❤ – besplatni, neprocjenjivi dar koji znači život
KRIŽNI PUT + MISA (barem utorkom i petkom) ❤ – pokajanje i žrtva
Nadam se kako Božić provodite u krugu svojih najmilijih uz lijepo i radosno druženje grijano našom kršćanskom nadom i rođenjem Boga.
Nadam se kako ste imali vremena i uključili se u neki humanitarni projekt namijenjen potrebnima. Ako niste, još stignete. Svaki dan je pred nama jer su “humanitarni projekti” u vlastitim obiteljima i u vlastitom životu itekako potcijenjeni i nepopularni. Lakše se uključiti u neki humanitarni projekt nekoliko puta godišnje, nego katolički živjeti svaki dan.
Nekoliko dana prije Božića, povela se rasprava oko načina Njegovog čestitanja.
Povod za raspravu bio je natpis “Merry Xmas” u sklopu adventskog programa u Zagrebu. Organizator je u svojem priopćenju naveo: “misao vodilja pri planiranju i realizaciji projekta bila je ponuditi jedinstveno, multikulturalno događanje koje nikoga ne vrijeđa, već dapače, aktivno sudjeluje u multikulturalnom i liberalnom dijalogu s ciljem promocije hrvatske i europske kulture.” (???)
Kao prvo, hrvatska i europska kultura izgrađena je na Božiću. Nitko ne može bolje promovirati ili nitko nije pozvaniji promovirati ono što Božić jest od nas. Nažalost, stvari pođu po zlu jer mi, pozvani, ne promoviramo istinu o Božiću, nego laž. Ta ista Europa sada je izbacila Božić, a okrenula se prema ‘Sve rastočeno Xmas-u’ i promoviranju drugih religija.
Kao drugo, Božić je odraz kršćanske kulture. Možemo ga spominjati pripadnicima islamske, židovske, hinduističke, budističke, taoističke i neke druge kulture, ali oni ga nikada neće razumjeti u cijelosti, osim ako se ne obrate pa ne postanu dio te kršćanske kulture. Kao takvo, multikulturalno slavljenje Božića nemoguća je glupost, odnosno oksimoron – spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz. Ili slaviš Božić ili slaviš izmišljeni blagdan ‘Sve rastočeno Xmas’ koji kršćanina vrijeđa i koji ne može imati nikakve veze s Božićem.
Prema tome, znači li to kako su organizatori htjeli iskoristiti vremensku podudarnost s Božićem pa su napravili neki blagdan rastočene i sive radosti pod nazivom Xmas čije su karakteristike druženje, kupovanje, opijanje i prejedanje ($$$) kako bi, u tom rastočenom obliku, bio prihvatljiv svima jer je, u pravom, istinskom obliku za neke ljude prejak, odnosno u pravom ga obliku neki ljudi ne slave?
Meni se čini da se i u ovom slučaju i u slučaju Europe računa da se kršćane može obezvrjeđivati i prisiliti ih da slave “krivotvoreni” Božić, odnosno nešto što nije Božić.
Ne vidim drugo objašnjenje.
To je ista situacija kao i s nasilnom i pogrešnom ravnopravnošću i feminizmom – da bi žene bile lažno jednake muškarcima, brišu se granice između muškog i ženskog spola pa se dobije neko sivo i rastočeno biće u kojem nema što biti ravnopravno s nečim jer ne postoje ni što ni nešto (ni muški ni ženski spol), nego umjetna, bezlična masa. Apsolutno je jasno kako muškarci i žene imaju jednaku vrijednost i dostojanstvo, a razlikuju se po svojim ulogama kako bi se nadopunjavali. Očito je nekima to problem pa je potrebno uništiti i jednu i drugu stranu.
U sveopćoj komercijalizaciji blagdana, sekularizaciji društva diktaturom relativizma te izbacivanjem vjerskih simbola iz javnog prostora, “merry xmas” i “sretni blagdani” počeli su se obilato koristiti. Ako znamo koliki utjecaj imaju marketing i promidžba na ljudsku percepciju zbivanja, a crveni, bradati djedica stvara sliku blagdana vozeći crvene kamione pune bezalkoholnog napitka, onda ovo i nije tako bezazleno.
Zapravo, već je počelo biti pomalo stresno jer te stavlja u situaciju odupiranja “sretnim blagdanima” kad ti netko čestita i moraš se potruditi reći “sretan Božić” dajući do znanja kako si svjestan da je danas rođendan malog Boga (umanjenica: Božić), Isusa koji se rodio u štalici kao beba prije 2000 godina. On je, sa svojim darovima mira, radosti i blagoslova, u centru pozornosti, a ne šoping izlog ili neki općeniti osjećaj druženja i radosti. Proslava Božića bez Božića nije Božić, nego proslava blagdana ‘Sve rastočeno Xmas’ da se pripadnici drugih religija ili ateisti ne bi uvrijedili. Sasvim sigurno nije katolikov problem što se itko uvrijedio na blagdan. Ja kao katolkinja, a sigurna sam i vi, nikoga ne želim vrijeđati, ali ne dopuštam ni da mene netko vrijeđa niti prihvaćam mogućnost da nekoga vrijeđa kršćanski blagdan.
Kako je Europa, ali i veliki dio svijeta izgrađen na kršćanskim temeljima, slavljenje Božića ukorijenjeno je u društvo. Točno je kako i ljudi koji se deklariraju kao ateisti/agnostici ili su možda pripadnici nekih drugih religija, na neki način, slave ovo razdoblje u godini te žele mir i radost. To je lijepo i pozitivno, međutim to ne mijenja činjenicu što je Božić.
Ovo razdoblje nije neka umjetna, neopipljiva radost, nego je to Božji rođendan. To je ono što mora biti prezentirano ateistima, agnosticima; pripadnicima kršćanstva umornima od vjere i njezina neprakticiranja; pripadnicima drugih religija i svima ostalima koji dolaze na advent. Zašto? Jer se Božić rodio i zbog njih, a kako će oni to spoznati i dobiti informaciju o tome ako im mi ne kažemo istinu?
Božić je tek drugotno obiteljski blagdan i nije mu značaj u tome. On je u prvom redu blagdan utjelovljene Božje riječi s izravnom usmjerenošću na Veliki petak i Uskrs (Isus je patnik već u jaslicama), odnosno oltar. Zato je jednako vrijedan i za one koji imaju obitelj i za one koji nemaju obitelj i za samce i za osobe u braku i za usamljene i za neusamljene i za više grešne i za manje grešne…
Pozitivna diskriminacija nije nikakvo rješenje – ni u broju zastupnica u saboru ni u zapošljavanju nacionalnih manjina ni u broju predsjednica uprava i nadzornih odbora ni u pravima manjina, pa tako nije rješenje ni u načinu čestitanja Božića. Jedino istina oslobađa. Stvari mogu funkcionirati ispravno jedino ako se ona kaže. Opasno je i smiješno stvarati nepotrebnu toleranciju oko čestitanja Božića kako se neka osoba ne bi uvrijedila.
Mene uopće ne zanima približavanje Božića muslimanu, Židovu, hinduistu ili budistu ako ću mu taj Božić približavati snižavanjem onoga što Božić jest, odnosno prezentirajući mu ono što Božić nije. Zašto? Jer se Božić rodio i zbog njih, a kako će oni to spoznati i dobiti informaciju o tome ako im mi ne kažemo istinu?
Načelno, uopće me ne zanima je li Božić nekome prihvatljiv ili nije.
Zašto?
Zato što se Božić može ispravno slaviti samo ako ga čovjek prihvati kao svog Boga čije se utjelovljenje slavi 25.12.
Zašto mi odustajemo od proslave onoga što Božić jest? Zašto bismo morali skrivati što je Božić kako se budist ne bi uvrijedio? Ja ne želim slaviti kupovinu samo kako bi Židovu i ateistu Božić bio prihvatljiv pa ostavio koju kunu.
Ako osoba ne slavi Božić, ne slavi ga i sasvim sigurno nema pravo mijenjati njegov pravi značaj, niti bi toj osobi trebalo smetati što i kako drugi slave. Poštujem druge religije. Mislim da njih boli briga što ja kao katolkinja mislim o njihovim blagdanima (tako i treba biti) pa bi i mene trebalo biti briga što oni misle o mojim blagdanima.
Zašto muslimani, Židovi i pripadnici ostalih religija ne daju na svoje, nego mi, kršćani koji smo Božjim principima ostavljenim na svijetu pomogli u izgradnji tog svijeta, stalno uvažavamo sveprisutne ljude koji tupe i tupe o diskriminaciji, mržnji i netoleanciji? (Znamo zašto – jer je napadana Istina, a ona je jedna). Neću ni spominjati militantne, aktivističke skupine kojima je jedini cilj destrukcija svih temelja društva.
Kako mi, kao katolici koji slave nešto, tim istim slavljem pokazujemo mržnju prema ljudima koji to isto ne slave pa, kako ne bismo pokazivali tu mržnju, njih trebamo uključiti NA NJIMA PRIHVATLJIV način slavljenja onoga što mi slavimo, a oni ne slave i tako zapravo obezvrijediti ono i Onog što slavimo. Tko je tu lud (jer netko jest)?
Nisam čula da se Hanuka zove H-uka ili Panuka, kao ni za to da se Bajram zove B-man ili B-am ili nešto slično. Znate li što bi vam pripadnici tih religija napravili kad biste njihove blagdane tako preimenovali? Za početak, prekinuli bi s vama svaki kontakt, prijateljstvo i odnos (što je u redu). Dalje, neki bi vam postavili bombu ili metu na vašu glavu ili biste postali neprijatelj države (što nije u redu).
Zato smo mi, kršćani, pozvani biti uvijek primjer drugima, a to se može jedino istinom.
Ako se mogu ispravno, a i trebaju ispravno, čestitati svi ovi blagdani, onda se itekako mora ispravno čestitati Božić jer se Božić rodio i za muslimane i Židove i ateiste i agnostike i bolesne i zdrave i osobe sa ovim i osobe s onim sklonostima… jer bez Božića, bez obzira na sustav vjerovanja kojem čovjek pripada, nema spasenja – odlazimo u vječnu tamu i pakao.
To je činjenica, ali mi se onda moramo držati činjenica i Istine, a ne lažirati blagdan pokušavajući nekoga pridobiti.
Ja prva ne bih vjerovala osobi/narodu koji je tako jeftino spreman prodati svoj identitet kako bi mene uvjerio u taj identitet. Što onda ostane od tog identiteta kad je lažiran?
Možda je u tome trik: ljudi su danas ionako dosta lažni pa je logično kako slave i blagdan na lažan način samo radi prodaje. Sve je na prodaju, zar ne? Možda zato prolazi i taj rastočeni ‘Sve rastočeno Xmas’.
Rezultati nacionalnog istraživanja koje je provela agencija Hendal 22.12.2014. na uzorku od 1000 ljudi, pokazuje kako 91% ispitanika smatra da čestitka “Sretan Božić” ne može nikoga uvrijediti pri čemu značajno veći broj ispitanika iz Zagreba, u odnosu na ispitanike iz Dalmacije, misli da ta čestitka ne može nikoga uvrijediti.
Najveći dio ispitanika želi čestitku “Sretan Božić” (57%), 27% ispitanika je odgovorilo da su im podjednako dragi i “Sretan Božić” i “Sretni blagdani”, dok bi 15% ispitanika htjelo čuti čestitku “Sretni blagdani”. “Sretni blagdani” bi dominantno htjeli čuti ispitanici iz Dalmacije, Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Da ima razlike između ova dva načina čestitanja, dominantno misle mlađi ispitanici (15-34 godine) u odnosu na najstarije (65+).
I za kraj, ne, lampice nisu same po sebi zle, nego je bitno ne dati se zavesti blještavilom i euforijom jer nas oni ostavljaju praznima. Lažni su. Prvo nas kratkotrajno podignu, a kad dopamin i ostali hormoni prestanu djelovati, spuste nas tako da smo sniženi dulje vrijeme. Zašto? Zato što blještavilo nema nikakvu smislenu vrijednost koja će čovjeku dati smisao i biti ono za što će se uhvatiti. Lampice će biti samo jedan kratkotrajni bljesak koji će čovjek pohraniti u mozak, a za kojeg se poslije neće moći uhvatiti.
Ako vas uhvati napast, morate sami sebi reći da slavite Isusov rođendan u skromnoj štalici, a On donosi mir, blagoslov i nadu. Ne donosi nikakvu euforiju i radost istovjetnu radosti proizvedenoj opijatima jer je to lažna radost. Nada nije bučna i lažna jer je temeljena na Božjem obećanju pa nema nikakve veze s lažnim pozitivnim mislima i praznim osmijehom na sve strane.
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
bug.hrFlickr.com
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.
Flickr.combug.hr
Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.
Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.
Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.
Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.
Ovo je bio jedan od mojih prvih članaka objavljen još 2014. godine.
Malo sam ga nadopunila i prenosim ga ponovno.
Često imam osjećaj kako nekada koristimo neke citate, fraze i izreke, a uopće ne razmišljamo što one znače, odnosno sve ostane na onom prvom dojmu: “Kako je to lijepo!” i nastavimo po starom. Nekad nam treba više vremena i tek nakon proteka određenog vremenskog razdoblja počnemo shvaćati citat koji nam se svidio na prvu, ali tada nas nije potaknuo ni na kakvu promjenu.
Ili se nađete u situaciji kad se svi bune: “Opet dosadna kiša!” pa se i vi, nerazmišljajući i nekim automatizmom, pridružite, iako volite kišu i uopće vam ne smeta.
To se može često dogoditi i u molitvi. Tako, na primjer, u Očenašu molimo: “… budi volja Tvoja…”.
Jeste li kada razmišljali što to znači?
Nadam se da jeste i da ste, kao i ja, shvatili poruku i smisao. To znači, iako imamo planove, želje, ciljeve, nismo sami, ne možemo sve kontrolirati. Ne mora i ne može sve biti onako kako smo zamislili.
To znači imati hrabrosti i povjerenja u Boga, priznati Njegovu ulogu i vjerovati mu da On ipak zna bolje od tebe, da zna sve posljedice naših odluka. To znači dozvoliti Mu da ne bude po našem.
To ne znači odustati od svojih snova.
To samo znači da se ti snovi ne moraju ostvariti na način na koji mi želimo. Gledajući smisleno, cilj kojem katolik treba težiti je raj pa zanimanje u tome nije presudno, tj. osoba tome može težiti i kroz isti posao cijeli život ili kroz promjenu. Bitno je kroz bilo koji posao biti svjestan onog vječnog “kamo idem?”.
Današnji ljudi boje se tišine.
Zašto?
Zato što jedino u tišini dobivamo odgovore ima li način života koji vodimo smisla ili smo na krivom putu. U tišini se susreće Boga i sebe. Bez te tišine i samoće čovjek je osiromašen i ne može ispravno kroz život.
Lijepo je htjeti biti “faca” u doktorskom, ekonomskom, poduzetničkom, znanstvenom, obrtničkom, glumačkom krugu.
Dobro je uložiti puno truda i rada kako bi čovjek postigao što želi, ali možda ta “faca” neće postati na način na koji je zamislio.
Možda postane faca u misijama u Africi gdje će liječiti ljude, iako i upravo zato što ti ljudi nemaju čime platiti liječenje; možda se baci u projekte socijalne odgovornosti, iako se vidio u investicijskom bankarstvu; možda će umjesto hollywoodskih blockbustera snimati filmove s puno važnijom i ozbiljnijom tematikom, tematikom koja veže čovjeka za film i kad napusti kinodvoranu.
Možda će graditi crkve u misijama u Africi. Možda će graditi i poslovne zgrade i crkve u Hrvatskoj pa onda i crkve u misijama. Možda će biti arhitektonska faca i jednog dana prihvatiti projekt svrhom potpuno različit dosadašnjim te, iako će pobrati nagrade i tim projektom, shvatiti da je važnost tog projekta nemjerljiva za njega, ne u poslovnom, nego osobnom smislu jer ga je taj projekt izgradio kao čovjeka. Možda će biti kuhar u pučkoj kuhinji. Možda neće pisati chick lit bestselere, nego knjige koje neće biti toliko poznate, ali će promijeniti život svakom čitatelju. Možda će biti mama i supruga 24 h dnevno potpuno nesvjesna svoje nemjerljive važnosti za društvo.
Nijedna od ovih opcija nije pogrešna, ali svatko mora pronaći svoju i pronaći put kojim će je ostvariti.
U svemu tome treba paziti i ne uzimati sebe previše ozbiljno jer čovjek nikada ne može kontrolirati sve parametre, a to je dobro jer i inače radimo puno pogrešaka. Mislim da bismo u tom slučaju radili još veće jer čovjek ne zna raspolagati ispravno s velikom moći jer ima različite slabosti.
Čovjek nije Bog jer Bog oduvijek jest i Stvoritelj je svega vidljivog i nevidljivog. Čovjek koji pokušava zauzeti Njegovo mjesto napravi toliko grijeha i zla da na kraju prokocka svoju dušu i uništi društvo. Vinograd pripada Bogu, a mi samo možemo biti Njegovi radnici uz obilje blagoslova.
Često se govori da novac nije važan, da je zdravlje najvažnije. Što to znači za vas?
U kojem vam opsegu novac nije važan i mislite li to stvarno ili je to način spašavanja savjesti i obraza pred ljudima, a zapravo ste zaluđeni mišlju o bogatstvu i zavidni svakome tko ima više materijalnog?
Što vas motivira na daljnje korake?
Čovjek mora naći druge motive osim novca, inače će ostvariti svoj cilj, imat će novca, ali putem će pogubiti sebe, svoju dušu i sve što nije znao cijeniti, a zapravo je najvažnije.
Jedan je svećenik kroz priču sažeo istinu o razlici između Mihaela Arkanđela i Lucifera, a koja se jako dobro može prenijeti na čovjeka, njegovu oholost i taštinu i način na koji se bori protiv istih.
Priča kaže kako su razgovarala dvojica muškaraca o tome što je razlika između Mihaela i Lucifera, tj. kako je moguće da su dva anđela koja je Bog stvorio pošla tako različitim putovima.
Na kraju jedan od njih dvojice zaključi: Lucifer je sebe smatrao svjetlonošom, rješenjem, a ne onim koji svijetli u ime Božje, dok je Mihael bio svjestan kako on samo svijetli svjetlo koje daje Bog i da bez Njega ne bi ni postojao.
Ova priča sažima ono što je istina: Lucifer je pao zbog svoje oholosti i narcisoidnosti.
Tako je i s ljudima.
Oholost i taština ljudi koji je ne drže pod kontrolom, dovest će do mnogih zala jer iz oholosti, samodostatnosti, narcisoidnosti, “ja sam bog” stava proizlaze sva zla i svi drugi grijesi.
S druge strane, ako je čovjek svjestan svojih prednosti i snaga kao dara od Boga, onda će ga to uvijek jačati u poniznosti. To ne znači da nekada neće pasti u oholosti ili se boriti s taštinom, nego će u toj borbi uspijevati uz Božju pomoć.
Narcisoidne osobe pretvaraju međuljudske odnose i brakove u pakao na zemlji. Pokušajte zamisliti kakve odnose gradi narcisoidna majka koja uništava dijete svojom patologijom ili kako je teško u braku s takvom osobom. To je patologija koju je potrebno liječiti na puno frontova.
Nemojte se zavaravati. Čovjek nije savršen. Čini puno grijeha i pogrešaka, a svi koji nam tako tepaju rade jako veliku pogrešku i krivovjerje jer, iako se danas puno toga ne smatra grijehom pa mnogi “nemaju” što ispovijediti Bogu, to ne mijenja istinu, a ona je kako je to nešto grijeh. Iz te samodostatnosti proizlazi i pad sakramentalnog života.
S druge strane, nije sve ni tako zlo. Čovjek je Božje stvorenje, naginje i dobru i zlu, ali je otkupljen po Isusu Kristu. Treba znati svoja ograničenja kako bismo ih oslabili uz Božju pomoć i maksimalno aktivirati Božji duh u nama.
Nažalost, Njemačka, Belgija, Austrija, Nizozemska… pogođene su nepristupanjem sakramentu ispovijedi pa vjernici idu na pričest bez ispovijedi jer, eto, ništa nije grijeh i nije im jasno zašto je KC tako “rigidna” svojim naukom. Crkve su pretvorene u kafiće, crkveni prostori se koriste za New Age aktivnosti, a i generacije Hrvata rođene i odrasle tamo poprimaju takva shvaćanja pa je zajednički život prije braka i kontracepcija normalna stvar. Vjera postane tradicionalna bez sakramentalnog života ili s prividnim, ovako obeščašćenim sakramentalnim životom.
To je sve posljedica oholosti i potrebe svakog čovjeka za vjerovanjem u nešto, a ako ne vjeruje u pravog, živog Boga, onda vjeruje u krivo.
Kako bi se čovjek što uspješnije borio sa svojim slabostima, treba biti emocionalno zreo i karakterno jak (ispravno razvijene psihološka i duhovna dimenzija), tj. mora od rođenja, odgojem, biti usmjeravan u pravom smjeru kako bi izgradio karakter i emocionalno sazrio te radio na svim svojim dimenzijama cijeli život. Nekad nam ide lakše, nekad teže. Nekad malo padnemo, nekada idemo pravocrtno, ali ne dajte se i nemojte očajavati! Pojačajte sakramentalni život, dobru literaturu, molitvu i kontemplaciju. U teškim i tjeskobnim vremenima, možda vam pomogne ovaj članak.
Jedna od zamaka u koju čovjek može upasti je da bude toliko uvjeren u svoje intelektualne sposobnosti, stručnost, znanje, sposobnosti, razum, pamet, talent te se počne oslanjati samo na to i samo na sebe, a zaboravi kako sve te darove nije dobio po svojoj zasluzi, nego kao poklon da ih koristi za dobro i razvija kroz svoj rad.
Stručnost, načitanost, intelekt tada postaju uteg koji čovjeka uljuljkaju u njegovu samodostatnost pa se tako ponaša i prema drugima – zaboravlja savjest i kroji svoje istine. Svi se trude biti uspješni, ali se malo ljudi trudi biti uspješan u dobroti. Tako imamo puno uspješnih ljuštura, materijalista koji za one koji ne žele živjeti suprotno svojim idealima misle da su glupi i neuspješni.
Kao što je Majka Terezija rekla:
Ako si obeshrabren, to je znak ponosa jer se oslanjaš samo na svoje snage.
Tvoja samodostatnost, sebičnost i intelektualni ponos će onemogućiti življenje Boga u tebi jer On ne može ispuniti ono što je već puno.
O, Isuse, sjaju i snago Boga Oca; o, Isuse živote naših srdaca, častimo Te u zajedništvu s anđelima koji spremno čekaju na zapovijedi Tvojih usana prekrivajući se svojim krilima.
Tisuće i tisuće nebeskih knezova okružuju Tvoje prijestolje, bore se za Tebe, ali sv. Mihael, uzdižući stijeg spasenja, razjašnjava da je pobijedio barjak Križa.
On je strmoglavio u dno pakla oholu glavu zmaja te poput groma ošinuo i izbacio s neba pobunjenike i njihovog vođu. Slijedimo ovog nepobjedivog Kneza protiv vođe oholosti, tako da Jaganjac nagradi pobjedu vjernog puka krunom vječnog života.
Slava Ocu i Sinu koji nas otkupiše i Tebi, Duše Sveti, kako na početku tako i sada neka bude ista slava i čast u vijeke vjekova. Amen.
PRVA MILOST (PRVI DAN)
Ištemo od tebe, sv. Mihaele Arkanđele u zajedništvu s knezom prvog kora Serafina, da raspališ naša srca plamenom svete ljubavi te da tvojom pomoći možemo udaljiti od nas zavodljive laži užitaka svijeta. Amen.
1 0če naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista, našega Gospodina, da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
DRUGA MILOST
Ponizno te molimo, kneže nebeskog Jeruzalema zajedno s vođom Kerubina, da nas se sjetiš osobito kada budemo zaskočeni od nagovaranja paklenog neprijatelja. S Tvojom pomoći, doista, kad postanemo pobjednici nad Sotonom, moći ćemo ponuditi sebe same Bogu, našem Gospodinu, kao žrtvu. Amen.
1 0če naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista, našega Gospodina, da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
TREĆA MILOST
Odano te molimo, nepobjedivi branitelju Raja, da u zajedništvu s vođom trećeg kora, tj. Prijestolja ne dopustiš da nas ikada muče pakleni duhovi te nemoć i nesreća. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
ČETVRTA MILOST
Ponizno prostrti pred tobom, molimo te, o naš prvi zastupniče pred najvišim nebeskim dvorom zajedno s vođom četvrtog kora Gospodstava, da braniš kršćanstvo u svakoj njegovoj potrebi, a naročito Vrhovnog Svećenika, umnožavajući radost i milost u ovom životu i slavu u drugom. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
PETA MILOST
Molimo te, sv. Arkanđele zajedno s vođom petog kora Vlasti, oslobodi nas, svoje sluge, iz ruku naših neprijatelja, kako potajnih tako i očitih; zaštiti nas od lažnih svjedoka; očuvaj od nesloge ovaj narod, a posebno čuvaj ovaj grad od gladi, mržnje i rata; zaštiti nas od gromova i munja, oluja i potresa što ih pakleni zmaj običava izazvati na našu štetu. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
ŠESTA MILOST
Molimo te, vođo nebeske vojske zajedno s vođom koji ima prvo mjesto u koru Moći, da svojim slugama – nama i ovom narodu budeš u pomoći u svakoj potrebi, a posebno ovom gradu, da se zemlji udijeli potrebna plodnost i mir te sloga među ljudima. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
SEDMA MILOST
Ištemo od tebe, sv. Mihaele, koji si prvak anđela zajedno s vođom sedmog kora Poglavarstava da oslobodiš nas, svoje sluge, cijeli ovaj narod i posebno ovaj grad od tjelesnih i mnogo više od duhovnih bolesti. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
OSMA MILOST
Ponizno te molimo, o, sv. Arkanđele skupa s vođom osmog kora Arkanđela i sa svih devet korova, da nas čuvaš u ovome životu i u času naše smrti. Budi uz nas u smrtnom času tako da, kad naša duša bude odlazila ostajući pod tvojom zaštitom, pobjedniče Sotone, mogne uživati božansku Dobrotu s tobom u svetom Raju. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
DEVETA MILOST
Molimo te na koncu, slavni kneže i branitelju vojujuće i slavne Crkve u zajedništvu s vođom devetog kora Anđela, da bi čuvao i podržavao nas, svoje štovatelje. Pomozi nama, našim obiteljima i svima onima koje volimo te koji su se preporučili u naše molitve, da pod tvojom zaštitom živimo svetim životom i da kasnije možemo gledati lice Božje zajedno s tobom u vijeke vjekova. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela 1 Oče naš na čast sv. Gabrijela 1 Oče naš na čast sv. Rafaela 1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Bože Oče, stvoritelju anđela, smiluj se nama! Bože Sine, gospodaru anđela, smiluj se nama! Bože Duše Sveti, živote anđela, smiluj se nama! Sveto Trojstvo, radosti anđela, smiluj se nama!
Sveta Marijo, moli za nas! Kraljice anđela, moli za nas! Svi zborovi blaženih duhova, molite za nas! Sveti serafi, anđeli Ljubavi, molite za nas! Sveti kerubini, anđeli Riječi, molite za nas! Sveta prijestolja, anđeli življenja, molite za nas! Sveta gospodstva, molite za nas! Svete moći, molite za nas! Svete sile, molite za nas! Sveti nebeski knezovi, molite za nas! Sveti anđeli Božjega čašćenja, molite za nas!
SVETI MIHAELE, ARKANĐELE, moli za nas! Pobjedniče Lucifera, moli za nas! Anđele vjere i poniznosti, moli za nas! Čuvaru svetoga pomazanja, moli za nas! Zaštitniče umirućih, moli za nas! Kneže nebeske vojske, moli za nas! Voditelju duša do sudnjega stola, moli za nas!
SVETI ARKANĐELE GABRIJELE, moli za nas! Anđele Utjelovljenja, moli za nas! Vjerni poslaniče Božji, moli za nas! Anđele ufanja i mira, moli za nas! Zaštitniče svih službenika i službenica Božjih, moli za nas! Čuvaru svetoga krštenja, moli za nas! Zaštitniče svećenika, moli za nas!
SVETI ARKANĐELE RAFAELE, moli za nas! Anđele Božje ljubavi, moli za nas! Krotitelju paklenog duha, moli za nas! Pomoćniče u velikim tjeskobama, moli za nas! Anđele bolesti i ozdravljenja, moli za nas! Zaštitniče liječnika i putnika, moli za nas!
VELIKI SVETI ARKANĐELI, molite za nas! Anđeli u službi pred prijestoljem Božjim, molite za nas! Anđeli, naši pomoćnici, molite za nas! Pomoćnici u našim stiskama, molite za nas! Svjetlo u našoj tami, molite za nas! Obrana u svakoj opasnosti, molite za nas! Opominjatelji naših savjesti, molite za nas! Zagovornici pred Božjim prijestoljem, molite za nas! Štitovi u obrani pred paklenim duhom, molite za nas! Naši stalni pratioci, molite za nas! Naši uzori u brzoj pokornosti, molite za nas! Naši najbolji vodiči, molite za nas! Naši najvjerniji prijatelji, molite za nas! Naši mudri savjetnici, molite za nas! Tješitelji u zapuštenosti, molite za nas! Ogledalo poniznosti i iskrenosti, molite za nas! Anđeli naših obitelji, molite za nas! Anđeli naših svećenika i duhovnih pastira, molite za nas! Anđeli naše djece, molite za nas! Anđeli naše domovine, molite za nas! Anđeli Svete Crkve, molite za nas! Svi sveti anđeli, molite za nas! Ostanite uz nas u životu, molite za nas! Ostanite uz nas na smrtnom času, molite za nas! Zahvalit ćemo vam u Nebu, molite za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!
Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Gospodine, smiluj se
Svojim je anđelima zapovjedio – Da te čuvaju na svim putovima tvojim.
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, dodijeli nam pomoć Svoje nebeske vojske da budemo njihovom pomoći očuvani zlobnih napadaja paklenog duha te da Ti opet u miru služimo, izbavljeni od svakoga zla, po dragocjenoj Krvi Isusa Krista i po zagovoru preblažene Djevice Marije! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Tvome Sinu, koji s Tobom živi i kraljuje u sve vijeke vjekova! Amen!
Kao i svaka devetnica, moli se za istu nakanu svaki dan devetnice.
Preporučujem i ispovijed, tj. treba biti u stanju milosti i što češću misu kroz dane devetnice, a to podrazumijeva i poticaj na promjenu života ako se radi o nekim većim zastranjenima.
“Jer novi ateizam nije poput starog, teorijskog ateizma koji se ponosio što je intelektualno sastavljen od malo znanosti, antropologije i komparativne religije. Novi ateizam nije ateizam intelekta, nego ateizam volje; to je čin slobodnog i željnog odbacivanja moralnosti i njezinih zahtjeva. On započinje samoostvarenjem (afirmacijom samog sebe – moja napomena) i nijekanjem moralnog zakona.”
“Barbarizam novog doba neće biti poput onog starih Huna; on će biti tehnološki, znanstveni, sekularistički i propagandni. Neće doći izvana, nego iznutra jer barbarizam nije izvannas; on je unutarnas. Stare civilizacije su bile uništene uvezenim barbarizmom; moderne civilizacije odgajaju svoj.”
Sluga Božji Fulton J. Sheen
“Karakteristika svake propadajuće civilizacije je kako velike skupine ljudi nisu svjesne tragedije. Čovječanstvo u krizi je općenito neosjetljivo na težinu vremena u kojima živi. Ljudi ne žele vjerovati da su njihova vremena zla, dijelom i zato što nemaju standarda izvan sebe po kojem bi procijenili svoje vrijeme. Ako ne postoji fiksni koncept pravde, kako će čovjek znati da je ona prekršena? Samo oni koji žive u vjeri stvarno znaju što se događa u svijetu; velike mase bez vjere su nesvjesne destruktivnih tijekova koji nastaju zato što su izgubili viziju visine s koje su pali.”
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti je potrebno razlikovati od puritanizma (protestantske teologije)i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da Mu budeš vjeran.”
sv. Majka Terezija
To je uspjeh. Ako uz to što si vjeran Bogu ostvariš i uspjeh u vidu bogatstva, uspješne karijere i društvenog položaja, možeš biti miran jer znaš da je to od Boga. Ako okreneš leđa Bogu i svom dostojanstvu djeteta Božjeg pa postigneš ovozemaljski uspjeh, nećeš imati mira niti se to može smatrati uspjehom. Tada smo podbacili u svojem temeljnom zadatku koji istinski definira što je uspjeh: vjernost Bogu.
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti najveće su siromaštvo.”
Sv. Majka terezija
“Nađi vremena za molitvu. To je najveća snaga na zemlji.”
Ovu molitvu upijala sam kroz obiteljsku molitvu jer je njezin sastavni dio, a ja je molim i nevezano za nju.
Molitva posvete Presvetom Srcu Isusovu
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te. Ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o, dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome! ❤️
Krunica Presvetom Srcu Isusovu (tzv. zlatna krunica)
Moli se na Gospinu krunicu.
ZNAK KRIŽA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
UMJESTO VJEROVANJA: Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.
UMJESTO OČENAŠA: Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve.
UMJESTO ZDRAVOMARIJE: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
UMJESTO SLAVA OCU: Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!
Na kraju krunice molimo: Očenaš, ZdravoMarijo i Slava Ocu
Devetnica Srcu Isusovu – devet prvih petaka
Sastoji se u ispovijedi, odlasku na misu i pričesti tijekom devet prvih petaka u mjesecu.
Naravno, smisao je postajanje boljim čovjekom i odnos s Bogom pa se nikako ne može reći da je devetnica samo obavljanje “nečega”. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Molimo se da Srce Isusovo, koje je u potpunosti bilo usklađeno s Očevom voljom, preobrazi i naša srca kako bi bila usklađena s Očevom voljom, a tog nema bez poniznosti, blagosti i želje za življenjem po Božjem smislu.
Kako je blagdan Presvetog Srca Isusova u lipnju (petak nakon Tijelova, tj. Tijelovske osmine), devetnica se započne prvim petkom u listopadu. Može se obavljati i trajno (svaki prvi petak kroz godinu). Dan nakon Presvetog Srca Isusova slavimo Prečisto Srce Marijino.
Dodatak
Mali komadić blagoslovljene maslinove grančice ili tise (blagoslovljen npr. na Cvjetnicu) stavite iza kućnog križa na zidu.
Za stišavanje oluje i nevremena, izmolite Vjerovanje i zapalite malo blagoslovljenje tise ili maslinove grančice uz zaziv “Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine!” koji se izgovori četiri puta za četiri strane svijeta. Ja osobno volim dodati još i: “Bože, Tebi pripada sva čast i slava.”
Taj zaziv zaziva se i za vrijeme Tijelovske procesije, tj. na Tijelovo, a u nekim krajevima se nalazi i kao dio blagoslova polja koji se odvija na groblju te se tada zaziva četiri puta (na četiri različita mjesta na groblju) za četiri strane svijeta:
“Po znamenju sv. Križa od neprijatelja naših, oslobodi nas Gospodine.
Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine.
Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas Gospodine.
Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati, Tebe molimo usliši nas.”
Ususret Duhovima, kada slavimo rođendan Crkve i silazak Duha Svetoga – Tješitelja na apostole kojeg je Isus obećao poslati kad je uzlazio na nebo, prenosim molitvu za darove Duha Svetoga koju je sastavio blaženi Alojzije Stepinac. Možete se moliti i svojim riječima. Zamolite Ga da vam prosvijetli pamet te ražari plam i darove Duha Svetoga u vama.
Molitva
Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine te da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.
Daj nam dar razuma kako bismo što dublje zaronili svojim duhom u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće.
Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje.
Daj nam dar jakosti kako bismo osobitom odlučnošću svladavali sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.
Daj nam dar znanja kako bismo ispravno spoznali što i kako trebamo vjerovati te da ne odemo stranputicom u duhovnom životu.
Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve iskazujemo dužno štovanje i čast, a nevoljnima, za ljubav Božju, u pomoć pritječemo.
Daj nam dar straha Božjega kako bismo se čuvali grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.
Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.
Mt 5,6
Postavi granice svojoj ljubavi
Kada kod drugih ljudi udariš u granice (nap. ono što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim.
Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.
Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.
Pored ljudi koje voliš, tvoje potrebe rastu i rastu dok ih s njima ne zasnuješ u tolikoj mjeri da su se praktički prisiljeni udaljiti ako hoće preživjeti.
Tvoj je veliki zadatak u tome da prihvatiš odgovornost za sebe, da znaš zadržati svojepotrebe unutar vlastitih granica te njima ovladati i u odnosu prema onima koje voliš. Istinska obostrana ljubav zahtijeva čovjeka koji je sam svoj i sposoban je davati drugome, a da se ne odrekne vlastitog identiteta. Ako, dakle, po jednoj strani želiš biti učinkovit u davanju, moraš po drugoj strani biti sposoban pobrinuti se za svoje vlastite potrebe. Moraš naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.
Henri Nouwen, katolički svećenik
Svaki čovjek ima ograničenja i svoje limite, tj. zatamnjenja naravi jer je “zbog istočnog grijeha naša sloboda oslabljena.” … “Svojom milošću Duh Sveti nas vodi duhovnoj slobodi da nas učini svojim slobodnim suradnicima u Crkvi i svijetu.” (KKC 1739-1742, 1748)
Nažalost, neki ljudi su jednostavno zli u dominantnom dijelu svoje ličnosti, a negirati to bi bilo kao negirati gore navedeno te pad anđela te Adama i Eve.
Čovjek nije anđeo i nije Bog, to je sasvim jasno iz nauka KC.
Čovjek je Božje ljubljeno biće koje ima više dimenzija – dušu, duh i tijelo koje je otkupljeno po Isusu Kristu, a o njegovim djelima i životu (zato postoje Božje zapovijedi i nauk KC) te Božjoj milosti ovisi hoće li se spasiti. Bog je bio vrlo jasan kad je dao zapovijedi i kad je tražio, kao preduvjet novog života, ostavljanje prijašnjeg (grešnog) života. Čovjek je dobio dar slobodne volje koji ga čini odgovornim za vlastita djela u mjeri u kojoj su počinjena vlastitom voljom. Milost i življenje po Božjim pravilima idu zajedno. Ignorirati duhovnu dimenziju u procjeni i životu te sve svoditi na psihičku dimenziju je jako pogrešno, a za krsćanina i nedopustivo.
Premda ‘hoće da svi prispiju k obraćenju’ (2 Pt 3,9), Bog, budući da je čovjeka stvorio slobodna i odgovorna, poštuje njegove odluke. Stoga je sam čovjek taj koji se u potpunoj samostalnosti dragovoljno isključuje iz zajedništva s Bogom ako do trenutka vlastite smrti ustraje u smrtnom grijehu odbacujući milosrdnu Božju ljubav.
KKC, 1036-1037
Je li teško odustati od nekoga i prihvatiti činjenicu da se neće promijeniti?
Meni jest, iako osoba prihvati činjenicu i poštuje slobodnu odluku druge osobe koliko god se brinula za tu osobu. Odgajana sam po idealima vjere te karakterno imam oblikovanu važnost samodiscipline i postupanja onako kako je ispravno (isusovački odgoj), a to zna biti ponekad na štetu osjećaja u korist ispravnog rezultata, ali kao što postoji dobro (Bog), postoji i zlo (Sotona).
Kao što sam gore napisala, nijekati postojanje zla i napasti je ne samo nerazumno, nego grijeh i opasno. To je činjenica koju je i katolicima teško prihvatiti jer je mala granica između nepraštanja, osvete i nedavanja da vas se gazi. Jednako tako, može biti teško pojmiti da postoje zli ljudi ako dolazite iz stabilnog i mirnog obiteljskog okruženja. Svijet je drugačiji izvan stabilnog braka roditelja i stabilne obitelji.
Pri tome ne mislim na svjetske moćnike, političare, osuđivanje i lijepljenje etiketa. Jedno je osuđivanje, drugo je konstatiranje, tj. prihvaćanje da osoba ne čini dobro, čak i ako ste vi prema njoj najbolji na svijetu. U ovom članku mislim prvenstveno na ljude koji su svakodnevni ili povremeni dio vašeg života jer je lakše reći za političara da je zao s obzirom da je on “tamo negdje”, nego prihvatiti činjenicu da je netko koga srećete svaki dan zao i da uništava druge ljude ili vas – bilo na poslu, hobi aktivnostima, među prijateljima, poznanicima, obitelji, poslovnim partnerima i dr.
Može biti problem prihvatiti stvarnost u kojoj čovjek može biti prema nama zao, iako smo mi prema njemu dobri te da zloća te osobe nije naša krivnja. Što će netko napraviti s našom dobrotom prema njoj/njemu nije naš problem. To je problem (odluka) te osobe. U nekim situacijama, štogod dobro čovjek napravi (napravili sve dobro i ispravno, tj. ispuca sve mogućnosti po nauku KC), neće imati nikakvog utjecaja na zla djela druge osobe jer je i druga osoba osoba sa slobodnom voljom koja može odbiti milost Duha Svetoga u ispravnom življenju. Za teže prihvaćanje takve situacije, sigurno je odgovoran dobar katolički nauk o neosuđivanju drugog, poniznosti, praštanju drugima, negajenju gnjeva i potrebi evangelizacije, ali jednim dijelom i nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema. Prvi dio je odličan (nauk Crkve) jer tako i treba biti, dok drugi dio (nezreli obrambeni mehanizmi) nije dobar te bi na tome čovjek morao poraditi.
Ono što se mora priznati je sljedeće: na udaru su prvo uvijek praktični katolici.
Zašto?
Zato što mi moramo biti dobri.
Sto puta važemo kad nekome trebamo dati ono što zaslužuje pa mu ne vratimo, nego okrenemo drugi obraz nauštrb emocija te smo mi ti koji nastradamo.
Kao da smo na stalnom testu i vježbanju – strpljenja, dobra, emocija, naših principa, karaktera i integriteta (zapravo i jesmo).
Zato vjera nisu emocije i ne rade dobro oni koji je svode na emocije. Vjera i emocije su različite, ali sastavne dimenzije (slojevi, razine) čovjeka. Vjera je odluka, život po nauku i moralnim principima bez obzira na okolnosti, “umijeće držanja za ono što smo jednom prihvatili usprkos promjenama naših raspoloženja” (C.S.Lewis), ali istovremeno neniječući te okolnosti i situacije. Emocije su sastavni dio čovjeka, a jedino su zrele emocije konstruktivne za čovjeka.
Jedno je iskreno prihvatiti situaciju odmah ( što bi bilo idealno) ili nakon početne ljutnje i razočaranosti (što je prihvatljivo) te postupiti ispravno, a drugo je negirati, potisnuti i praviti se da ta situacija (nepravda) ne postoji jer znamo/želimo/moramo postupiti ispravno, a zapravo duboko gajimo ljutnju ili tugu jer je odreagirao nezreli obrambeni mehanizam nijekanja.
Mislim da vježbanje poniznosti neće poremetiti priznanje da nam je netko nanio nepravdu i da je postupio zlo, sebično i slično. Pitanje je kako ćemo se mi ponijeti prema tome i što ćemo napraviti s time. Ljutnja se javlja na emocionalnoj razini i morate je pustiti, tj. registrirati i priznati, da bi duhovna dimenzija mogla sanirati štetu i pomogla čovjeku ispravno postupiti.
Prema iskustvu koja imaju psihijatri, ta će potisnuta ljutnja eskalirati na nekom drugom području vašeg života i stvoriti kaos/nemir. Na primjer, neriješeni (negirani, potisnuti) obiteljski ili bračni problemi, mogu dovesti do toga da osoba ima problema u odnosu s npr. poslovnim partnerima ili kolegama jer se nemir prelije na tu stranu. Može biti i obratno – neriješena nepravda koju ste doživjeli na poslu jer ste timski zadatak po stoti put odradili sami ili vam je kolegica ukrala ideju, preseli se u vaš brak pa vam povratak doma posluži kao vreća za ispucavanje. Sve se krivo krene slagati na to nešto što nije istinski prerađeno/oprošteno/riješeno.
Ako ste pretrpjeli nepravdu, naravno da vas boli i da ste ljuti jer je to sastavni dio čovjeka s obzirom da je nepravda suprotno od pravde, ali treba biti oprezan s obzirom da nitko ne zna svog dana ni časa pa da vam život ne prođe u gnjevu i mržnji, tj. grijehu i pridavanju prevelike pažnje samom sebi po kojem se vama ne bi smjela dogoditi nikakva nepravda. Tako postajete taoci svojih raspolozenja i (ne)zrelih emocija. Sjetite se da je Bog Onaj koji kontrolira situaciju svojom Providnošću i pristankom naše slobodne volje te da je čak i Njegov Sin raspet na križu.
Ispravno (katolički) “odbolujte”, vodeći pažnju o pravim uzrocima što prije (odluka za oprost! – pogledajte Poslanicu Kološanima te Prvu i Drugu Korinćanima). Oboružajte se snagom sakramenata i samodisciplinom kako biste što prije mogli prijeći na sljedeću fazu – istinski oprost i konstruktivno rješavanje situacije. Riješite što se može riješiti. Ono što se ne može riješiti predajte Bogu, pronadite snagu u vjeri i molite Ga da vam da mir kako biste izdržali.
Tu je opet i odgoj jedan od bitnih faktora jer različiti ljudi različito odgajaju svoju djecu. Koliko je odgoj bitan pokazuje masa članaka koji govore o banalnostima poput toga što se smije obući na vjenčanje, a što ne te da uskom, kratkom i traperu nije mjesto na vjenčanju. To je nešto što se također prenosi odgojem i što postane sastavni dio čovjeka, a koliko je on zakazao govori i taj banalni primjer u kojem je uopće potrebno istaknuti što je nepristojno.
I za kraj: jedna je konačna nagrada. Jedna je i konačna kazna, a ono konačno uvijek dolazi na kraju i to s kamatama zauvijek.
Cilj i smisao kršćanskog života nije provesti život bez patnje i s lažnom mišlju da smo u raju.
Možda se ponekad teško uhvatiti za to jer ovaj život može biti težak, ali to je bit naše vjere – vječna nagrada ili kazna s time da treba preuzeti odgovornost za vlastiti život. Čovjek nije lutka na koncu ili životinja, nego Božje ljubljeno biće kojem je On dao slobodnu volju da se odluči za dobro. Ujedno, upisao je u čovjeka čežnju za Njim.
Samo hrabro!
#NEtiranijipozitivnihmisli
#DAkatoličkojnadi
#lošestvarisedogađajuidobrimljudima pa #BožjijeSinraspetnakrižu
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
Na tržištu se, uz državne vrtiće, pojavljuju i privatni vrtići koji nude odgoj po različitim pedagoškim načelima.
Uz pitanje želite li uopće upisati djecu u vrtić ili ih želite odgajati kod kuće, nekome se javlja i dvojba u koji vrtić upisati djecu.
Postoje državni vrtići, državni vrtići s vjerskim elementom, privatni katolički vrtići, vrtići drugih vjerskih zajednica, vrtići koji provode neku specifičnu pedagogiju, tj. odgojnu školu. Od zadnje nabrojanih, najviše se spominju vrtići s Montessori pedagogijom i vrtići s Waldorfskom pedagogijom.
Za Montessori vrtiće, prema literaturi koju sam preletjela i prema mišljenju katoličkih krugova, nema značajnijih zamjerki jer Montessori pedagogija nije suprotna nauku i odgoju prema katoličkim vrijednostima, iako su spominjali neke filozofske segmente koji nisu ispravni. Utemeljiteljica je katolkinja Maria Montessori.
Vjerojatno ste i vi bili odgajani prema nekim njezinim načelima, čak i ako niste išli u Montessori vrtić ili vaši roditelji nisu znali kako primjenjuju neka načela koja koristi i Montessori. Ta načela su zdravorazumska: osposobiti dijete kako bi postalo odgovorna i samostalna osoba sposobna donositi odluke. Rekla bih da se ovdje radi o odgoju i usmjeravanju djeteta poštujući autentičnost osobe od malih nogu i od malih odluka. Kao što sam rekla, načela koja svaki razumni i dobri roditelji provode i bez Montessori vrtića. Ta načela mogu se čuti u crkvi, gdje su i moji roditelji puno naučili od isusovaca.
Waldorfska pedagogija druga je priča.
Vrtići koji primjenjuju načela Waldorfske pedagogije temeljene na teozofskim filozofskim načelima nisu u skladu s katoličkom vjerom i nisu za katolike. Ako nešto nije za katolike, ja bih to slobodno proširila i na kršćane općenito.
Iako je osnivač te pedagogije, dr. Rudolf Steiner, rođen u katoličkoj obitelji (čak u Hrvatskoj) svoj razvoj usmjerio je prema teozofiji i antropozofiji, tj. ezoterijsko-okultnom poimanju čovjeka koje se može vidjeti i u njegovoj pedagogiji te knjigama.
Nisam detaljnije proučavala ovu temu, ali na prvi pogled, pojednostavljeno i laički, mogu reći kako mi ova pedagogija ostavlja dojam spoja New Age-a, okultnog, poganskog, istočnjačkih shvaćanja i duhovnih koncepata koji je suprotan katoličanstvu. Ovo, laički rečeno, ima svoj stručan naziv, a radi se o antropozofiji, “znanosti o nadčulima” koja je zapravo i pseudoznanost i pseudokršćanstvo.
Flickr.com
Vjerojatno u reklamnim materijalima neće biti istaknut filozofsko-dogmatsko-duhovni koncept pa mnogi roditelji neće ni znati o čemu se točno radi, nego će im se vrtići s tom pedagogijom i jakim marketingom činiti kao bolja odskočna daska za djecu. Postojanje Waldorfskih vrtića je legitimno, ali, ukoliko ste katolik te želite odgojiti katolike, onda je ovo opasan izbor, tj. ne može biti opcija za vas. Duhovna stvarnost prisutna u toj pedagogiji suprotna je od Božje stvarnosti.
Možete pronaći dosta članaka koji se detaljno bave i jednom i drugom pedagogijom pa dobro proučiti gdje upisati svoju djecu i što bi bilo najbolje.
Možda zaključite kako su najbolje opcije odgoj kod kuće ili da je državni vrtić (bez rodne ideologije) još uvijek dobar izbor, iako bi državni sustav mogao prijeći granice koje ne bi smio kad se govori o (pre)odgojnoj komponenti.
Na kraju se opet potvrđuje kako su roditelji ključni u odgoju djeteta. Sve polazi i dolazi iz kuće, a danas je odgojna komponenta jako ugrožena u smislu zatvaranja očiju roditelja, njihovom razmišljanju kako to nije njihova, nego zadaća institucija i njihovom nesvjesnošću koliko djeca uče iz njihovog ponašanja.
Kad čujem roditelje koji govore kako je odgoj njihovog djeteta zadaća vrtića i škole, pomislim kako je smak svijeta blizu. Ozbiljno. Na toliku glupost i OPASNOST, izaktivira mi se svaka stanica.
Pravo roditelja na odgoj djeteta s vrijednostima ne smije biti dovedeno u pitanje. Za desetak godina, kad će škole nuditi uglavnom New Age-ovski pristup, dok će katolički odgoj biti dodatno napadan i sprječavan, želim pravo roditeljima na odgoj vlastitog djeteta onako kako misle da je ispravno, a to sasvim sigurno nije New Age.
Kad računala i tehnologija zatupe čovjeka, New Age će biti tu za dodatno zatupljivanje i nirvanu. Čovjek mora ostati skoncentriran, fokusiran, smiren, usredotočen na prizemne stvari za sebe, zar ne? To je ono što nudi New Age. Bila bi šteta razmišljati o svom identitetu, onome što je ispravno ili kako možeš pomoći nekom drugom.
Na ispravan način treba pomoći onim roditeljima koji ne znaju, ne mogu ili im treba ohrabrenje i podrška na putu odgoja, ali nedopustivo je zbog takvih roditelja oduzimati drugima pravo na odgoj te nametati nove “vrijednosti” 21. stoljeća koje naša ministrica, gđa Divjak, toliko voli i slavi.
Problem je što ona i svi poput nje slave 21. stoljeće ne razmišljajući o posljedicama s kojima su se suočili svi oni koji su odbacili ispravne vrijednosti i Boga. Svatko snosi posljedice svojih postupaka, ali problem je kad takvi uvale u probleme i sve ostale, odnosno cijelo društvo.
Utorak nije bolji od ponedjeljka samo zato što dolazi nakon njega.
Krive interpretacije, tj. interpretacije koje su nastale na temelju vlastitog gledanja na situaciju posebno su štetne kad se radi o tumačenju Biblije (vjerskim pitanjima) i pitanjima koja se tiču čovjeka.
Kako pokojni katolički svećenik i psiholog, otac Benedict J. Groeschel ističe, tada se pojavljuju dvije osnovne pogreške: fundamentalizam i racionalizam.
Fundamentalist želi sve uklopiti u “formulu” pomoću koje bi objasnio i otajstveno. Želi pojednostaviti otajstveno, a ono se ne može iskazati formulom. On ima problem sa shvaćanjem otajstvenog pa stalno ponavlja formule kojima, zapravo, ograničava shvaćanje onoga što želi sačuvati i što smatra bitnim, nesagledavajući kontekst uz pomoć mudrosti i razuma.
Racionalist kreće od svog shvaćanja, a ne od Objave te prihvaća ono što može uklopiti u svoje shvaćanje. Ono što ne može uklopiti u svoje shvaćanje neće ni prihvatiti.
Ako imate neku nedoumicu ili vam nešto nije jasno vezano za vjeru, uvijek se obratite ili svećeniku ili Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) kako biste dobili ispravan odgovor i tumačenje prije nego krenete istraživati mišljenja i tumačenja drugih ljudi po tom pitanju. To vrijedi za blogove, forume, emisije, članke i mišljenje ljudi. Ispravan odgovor je onaj koji dobijete od KKC, tj. KC.
Treba biti oprezan jer relativiziranje objektivne istine u kombinaciji s, danas dominantnim, naglaskom na vlastitom iskustvu i gledanju iz vlastitog doživljaja, ostavljaju jako velike posljedice poput krivovjerja i širenja tumačenja koja ne odgovarajuni istinama katoličke vjere ni istini o čovjeku. S druge strane, svaki čovjek je na drugačijoj duhovno-emocionalno-intelektualnoj razini i treba pripaziti od koga uzimamo savjete koji se odnose na čovjekovu duhovnu i duševnu razinu. Svaki čovjek ima svoje iskustvo i doživljaj, ali vjera nije doživljaj i nije emocija.
Ako to isto spustimo na razinu čovjeka, to može biti i situacija u kojoj čovjek počne živjeti prema očekivanjima i tumačenju drugih koji možda ne znaju kako povezati sve razine čovjeka onako kako treba niti poznaju čovjekovu situaciju. To uvijek loše završi po čovjeka. Nema ništa gore od nerazumnog čovjeka (bezumnika) koji sve radi po svom nagonu=instinktu=nezrelim emocijama ili prezentira nešto što nema veze ni s razumom ni s Evanđeljem. S druge strane, samo intelekt bez zrelih emocija jednako tako uništava čovjeka (pad anđela). Samo zrele emocije čovjeka mogu poštovati razum, prihvatiti i živjeti prema moralnim načelima i pravilima te se nadopunjavati s razumom u izgradnji najbolje verzije čovjeka i očitovanju volje, a onda i izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima.
Nezrele emocije, bilo izravnih aktera ili drugih iz njihove okoline, uz nedostatak duhovnog rasta i brige za dušu koja usmjerava prema Bogu, velik su uzrok problema u brakovima te užoj i široj obitelji koje uništavaju odnose, ne dopuštaju drugima da razvijaju svoje odnose, sprječavaju razvoj i osamostaljenje drugih ljudi, a osobe koje ih imaju su uništavalački uljezi u odnosu. Možda se premalo govori o tome pa se sve svede na tumačenje sistema “šutnje i patnje” koji u sebi može biti nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema.
Jednako tako, fundementalističko izvlačenje rečenica iz Biblije i konteksta predstavljaju istovjetan problem. Kao što B. J. Groeschel ističe, mnogi znaju rascjepkati Bibliju na dijelove (staviti naglasak na neke dijelove), ali je malo tko zna vratiti u cjelinu (razumjeti u cjelini i prenijeti onako kako jest). Nažalost, dokaz za to su i shizme u kršćanstvu i osnivanje različitih kršćanskih sekti i zajednica (koje je osnovao čovjek!), a i nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život pod izgovorom sudbine ili tko zna čega.
Vlč. Petar Nodilo te dvije krajnosti naziva ovako:
samoživost -> racionalist koji nema ništa s duhovnom dimenzijom i tradicijom te ne traži Boga, ne živi po Božjim pravilima i nauku, ne vidi ga u svakodnevnom životu i nema ništa s Njim. On se pojačano oslanja samo na sebe
nijekanje dara slobode -> fundamentalist koji ne prepoznaje dar slobode pa stalno razmišlja jesu li njegovi postupci u skladu s Božjom voljom, iako svaka od više mogućnosti može biti u skladu s Božjom voljom. On ne želi preuzeti odgovornost za vlastita djela i život u okviru Božje Providnosti te postupa dosta nerazumno
U principu, kad bih malo slikovitije objašnjavala, rekla bih ovako: s fundamentalistom ne možete normalno razgovarati jer vam samo citira rečenice iz Biblije iz straha da ne dođe nešto što ne razumije pa mora imati spremnu rečenicu (vi o nečemu što nije duhovna ili vjerska tema npr. nogometu, on citira Bibliju), dok s racionalistom ne možete normalno razgovarati jer je on bog i ne postoji ništa osim njega, a svi mi ostali smo ludi i nerazumni jer vjerujemo u Boga većeg od nas samih (vi o tome zašto nešto nije moralno, on o petljanju Crkve ili vjere u njegov krevet).
To su dva temeljna oblika vjerske (možda i osobne) nezrelosti. Kako kaže B. J. Groeschel: hvala Bogu što nas tako dobro poznaje pa su i fundamentalist i racionalist dovoljno nedosljedni, tako da ipak uspijevaju vjerovati.
Opet mislim da bi se moglo sažeti na sljedeći način: religioznost&duhovnost, moli&radi, vjera&djela, disciplina i življenje prema nauku+milosrđe i milost, vjera&razum. To je ono po čemu se Katolička Crkva i mi, njezini vjernici, razlikujemo od svijeta. To je ono po čemu se i razlikujemo od protestanata ili drugih kršćanskih sekti.
Katolik mora slušati katolička tumačenja, a ne protestanstska, kao što mora prisustvovati katoličkoj liturgiji, pobožnostima i kontemplaciji, a ne protestantskim i s time treba biti jako oprezan. Primijetila sam trend protestantizacije među katolicima i ne smatram to dobrim. Jedna je sveta i sveopća Katolička Crkva, a više od 3.500 je protestantskih sekti i sljedbi. Treba biti oprezan.
konzervativnost ≠ fundamentalizam
Uzdignuti se iznad sebe u pobožnim raspoloženjima, a u životu i radu ne podvrgnuti sebi svoj duh, bio bi znak da ta raspoloženja ne potječu od Boga niti su u Bogu.
Ovo čudo posebno je zanimljivo zato što je drugačije od drugih.
Ne radi se o uslišanoj molitvi za zdravlje, posao, brak, djecu…, nego se radi o čudu u kojem je ukomponiran talent sveca zagovornika, tj. rad, djelo, umjetnost te koje, kao i sva čuda, potvrđuju da je Bogu sve moguće. Ovo čudo namijenjeno je na korist sviju, a ne samo osobe koja se moli za čudo ili neke osobe za koju se moli.
U životu su potrebna vjera&djela, molitva&rad. Drugim riječima, potrebni su rad, trud i djela koja odražavaju vjeru kojom se deklariramo i ispovjedamo, a Bog onda riješi situaciju kako je najbolje. Dobili smo različite talente i sposobnosti upravo kako bismo mogli raditi dobro i surađivati s Bogom.
Ako pogledate oko sebe, pronaći ćete jako puno čuda, a da ih niste ni primijetili niti ste bili svjesni da jesu čudo koje je Bog stvorio.
Mislim da se čovjek treba diviti tim “malim”, svakodnevnim, prisutnim čudima jednako kao i izmoljenim.
Ovo čudo posebno je i zato što je povezano s umjetnošću. Ono povezuje Boga (kršćanstvo) i ljepotu umjetnosti, tj. čini činjenicu prisutnosti mnogih umjetničkih djela u Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli sasvim logičnom.
Naime, kršćanstvo je oduvijek bilo povezano s umjetnošću. Zašto? Zato što umjetnost i kreativnost otvaraju prostor Kristu i Bogu Stvoritelju, tj. usmjereni su transcendentalnom.
Papa Ivan Pavao II. ističe umjetnost kao estetsku humanističku disciplinu i podsjeća na povezanost kršćanstva i umjetnosti. U pismu upućenom umjetnicima, poziva ih da osluškuju “tajnovite zakone svemira gdje se božanski Duh susreće s ljudskim genijem i u njemu potiče kreativne sposobnosti”. Nadalje, kaže kako “nema, doista, sumnje da umjetnik uspostavlja s ljepotom osobito živ odnos i može se reći da je umjetnost poziv koji mu upućuje Stvoritelj… Baveći se Kristom, umjetnik se na određeni način bavi sam sobom i u Kristovu putu nalazi smisao vlastitog puta”.
Činjenice o čudu iz priloženog videa:
1. Čudo se dogodilo u Loretskoj kapeli “Gospe od Svjetlosti” u Santa Fe-u, Novom Meksiku, u SAD-u krajem 19. stoljeća
2. Predmet čuda je zagonetno stubište koje privlači preko 250 tisuća posjetitelja godišnje više od 130 godina
3. Kad je kapela u gotičkom stilu bila dovršena, časne sestre primijetile su da nedostaje stubište za galeriju (kor). Graditelji su rekli da se stubište ne može nadograditi jer bi zauzelo previše mjesta i ne bi se moglo ukomponirati s ostatkom kapele
4. Molile su devetnicu sv. Josipu da ih zagovara kako bi se pronašlo rješenje jer je on bio stolar po zanimanju
5. Na zadnji dan molitve, jedan stranac pokucao je na njihova vrata, predstavio se rekavši samo da je stolar i da bi im mogao napraviti stubište
6. On je sam konstruirao stubište koje bi se moglo nazvati vrhuncem stolarije jer se radi o spiralnom stubištu bez središnjeg potpornog stupa sa stubama pod 360 stupnjeva. Konstruirano je s tri jednostavna alata, bez čavala, ljepila i drugih pomoćnih sredstava
7. Nitko nije mogao shvatiti kako stubište može samo sebe držati, prkoseći zakonima fizike, niti kako je jedna osoba mogla sve sama napraviti
8. Stolar je nestao nakon završenog posla netražeći plaću, a ni dan danas ne zna se tko je on bio niti otkud se pojavio, dok se zna tko je konstruirao i izgradio kapelu
9. Tada se pojavila priča u gradu da je stolar bio osobno sv. Josip poslan od Isusa da riješi problem časnih sestara
10. Od tada su stube poznate kao čudotvorne i pretvorile su se u mjesto hodočašća
11. Tri su misterija u ovom slučaju koje napominju u kapeli Loretto:
do danas se ne zna identitet čovjeka koji je izradio stubište
arhitekti, inženjeri i znanstvenici kažu da ne mogu shvatiti kako stubište može stajati samo za sebe bez središnjeg potpornog stupa
odakle potječe drvo? Nakon provedenih ispitivanja, otkrili su da drvo od kojeg je napravljeno stubište ne postoji na cijelom njihovom području, a tesar je donio sa sobom samo malu kutiju za alat bez ikakvog materijala
12. Možda i ključni detalj koji povećava vjerovanje u čudo je činjenica da stubište ima 33 stube. To su Isusove godine starosti kad je raspet na križu.
Do prije četiri godine, priroda mi nije predstavljala isto što i danas.
Onda se puno toga promijenilo.
Shvaćala sam njezinu važnost i ljepotu. Nedvojbeno je koliko je bitna njezina čistoća te zdravlje flore i faune za zdrav čovjekov život, ali do tada me nije nadahnjivala niti bih provodila vrijeme u njoj za molitvu, kontemplaciju, razmišljanje, skupljanje snage, traženje ideja i sebe.
Usprkos tome, uvijek je bila u mojoj blizini, makar kroz domaće životinje, veliko dvorište, prepuni vrt, skakanje s drveta u lišće ili igranje na nogostupu tijekom odrastanja. Nebo mi je uvijek bilo pojam Božje svemoći, neograničenosti i misterija ljepote i nekako je produhovljavalo moj romantični i sanjarski dio zaljubljen u ideale, knjige i pisanje, a kojeg odlično balansira moja odgovornost, odgoj i karakter u elegantnoj suknji i štiklama.
Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine usmjeravaju čovjeka prema shvaćanju kako je velika većina stvari za kojima danas trči besmislena, a da one lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Možda sve ljude ne skrene s puta u smislu da će početi radi loše stvari, ali ih skrenu s puta jer zaborave što je najvažnije npr. da je obitelj blago i da članovi obitelji cijene vrijeme koje provedemo s njima, a ne samo materijalne stvari koje im omogućimo poštenim radom. Drugi, pak, olabave u sakramentalnom životu i moralnim principima.
Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i, u toj jednostavnosti, primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Kako je prelijepa spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti.
Zapravo, molitva u prirodi, pa i samo boravak u prirodi, podsjeti da je bitno ono nepromjenjivo, tj. podsjeti na ono bitno. Otvori čovjeka kako bi on primijetio sva čuda oko sebe, a kroz ta čuda Božju prisutnost – kroz lahor, cvrkut ptica, miris pokošene trave, sjaj sunca na obzoru, oblake nad gorama, otvoreno nebo nad vrhovima gora koje se pruža u beskonačnost. Sve to čovjeka potiče na kontemplaciju, skrušenost, promišljanje.
Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka – svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i tome se čovjek može samo diviti te primijeniti u svom životu.
Upravo ta nepromijenjivost i jednostavna neopterećenost biljnog i životinjskog svijeta daju sigurnost i oslonac jer u toj jednostavnosti sve funkcionira. Primijeti se Božji sklad i red kako čovjek nikada ne bi mogao urediti. To je ono što nas usmjerava prema Bogu, što nam pokazuje da je Bog u svemu.
Čovjek se ne može moliti samo kad pobjegne u prirodu. Molitva treba biti dio svakodnevice i trebala bi pronaći mjesto u čovjekovom životu. Pronađite vrijeme/molitvu/pobožnost/katoličku kontemplaciju.
Emotivna i duhovna zrelost također utječu na to kakva je naša molitva i za što molimo. Drugim riječima, boravak u prirodi može se iskoristiti za osobni razvoj, kako psihološke, tako i duhovne dimenzije, a onda i tjelesne.
Priroda, molitva u prirodi, duhovne obnove, susreti na koje idu pripadnici molitvenih zajednica, slavljenja i sl., NIKAKO ne mogu biti zamjena za misu, sakramentalni život i nepretakanje vjere i nauka u djela bez obzira koliko redovno i marljivo odlazili na te aktivnosti.
Liturgija je iznad svega i nema zamjene za misu i sakramentalni život jer se misa događa po Kristu i s Kristom i u Kristu u ime cjelokupne zajednice vjernika. Ona je najveličanstvenije čašćenje i slavljenje Presvetog Trojstva gdje svaki znak, ponašanje i stav ima svoje značenje. Zato je bitno da vjernici na ispravan način i ispravnim izražavanjem stava sudjeluju na misi. Ova razlika je vidljiva i u tome što svećenik nosi svečano (misno) ruho za vrijeme mise, dok npr. pri moljenju pobožnosti ne nosi misno ruho. Drugim riječima, i misa i pobožnost imaju svoje uloge, ali jedno ne može zamijeniti drugo.
Vjera nisu emocije pa treba biti oprezan jer sam primijetila tendenciju ljudi da je tako doživljavaju i u tom smjeru razvijaju.
Emocije su sastavni dio čovjeka i on mora težiti da one budu zrele, a upravo zbog toga što ljudi ostanu na razini nezrelih emocija, znaju stvoriti zbrku i svakakve probleme u odnosima ljudi. Bile one zrele ili nezrele, emocije nisu vjera. Vjera je nešto drugo.
‘Vjera je umjetnost držanja za nešto što je tvoj razum jednom prihvatio unatoč tvojim promjenama raspoloženja.’/Fb C.S.Lewis quotes
Čovjeku bude dano puno toga kroz molitvu, ali ne u smislu da pobijedi njegova nogometna momčad ili da dobije posao preko veze ili da prođe ispit kojeg nije pripremio ili da mu štima analiza nečega u koju nije uložio truda koliko je trebalo.
Zašto?
Zato što to nisu ispravne molitve – daj sve od sebe i moli se da i Bog blagoslovi, ali ni cilj molitve i svih vjerničkih postupaka nije “ti meni, ja tebi pristup” kako ne bismo imali nikakvih problema, nego strpljivost i pošteni život kako bismo stigli u nebo i vjerovali u vječnu nagradu i kaznu.
Bude mu dano da shvati kako može pronaći način svoga djelovanja, bude mu dan mir, pouzdanje, novi žar jer kroz molitvu razgovara s Bogom. Kad osoba osjeti Božju prisutnost, kada Boga prepozna u i oko sebe, kada razgovara sa živom osobom, onda ne može ostati nepromijenjena.
Bog iscjeljuje slomljena srca, odmara umorne, liječi depresivne, daje snagu tjeskobnima, zabrinutima, prosvjetljuje pamet, pomaže neodlučnima… (pa i) kroz molitvu u prirodu. Smisao i cilj molitve nije doživljavanje čuda, nego ostanak vjernosti Bogu.
Molitva krunice i promišljanje o otajstvima u prirodi je pravo oružje.
Netko drugome može više pomoći tjelesnim, a netko duhovnim djelima milosrđa.
Kako bilo, njih se ne treba sjetiti samo u posebnim prilikama poput ove godine milosrđa, nego djecu treba odgajati da to postane njihov sastavni dio.
Ono s čime smo saživljeni, postaje naš sastavni dio, postaje dio načina našeg života i tome ne pridajemo toliku pažnju. Postane nam prirodno nešto činiti bez napora ili razmišljanja – kako dobro, tako i loše.
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
1.Gladna nahraniti
2.Žedna napojiti
3.Siromaha odjenuti
4.Putnika primiti
5.Bolesnika i utamničenika pohoditi
6.Zarobljenike i prognanike pomagati
7.Mrtve pokopati
Sedam duhovnih djela milosrđa:
1.Dvoumna savjetovati
2.Neuka poučiti
3.Grješnika pokarati
4.Žalosna i nevoljna utješiti
5.Uvrjedu oprostiti
6.Nepravdu strpljivo podnositi
7.Za žive i mrtve Boga moliti
Uz današnji dan, 4.09.2016., kad je blažena Majka Tereza postala svetom, prenosim nekoliko njezinih citata koji su meni poticaj.
Oni me podsjete da nisam toliko šašava.
Ili da je u redu što sam šašava jer nisam sama.
Ili me podsjete da postanem šašava kad posustanem.
Prave stvari ne možemo raditi polovično, a ako ih radimo ispravno, onda to boli. Umiranje svome egu boli do same srži. Postajanje svoje najbolje verzije boli, kojigod naš posao, poziv ili misija bili. Odgoj, pravila i disciplina pomažu nam u tome, a posljedično, postajete osoba s integritetom.
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da budeš vjeran.” –> to je uspjeh
“Ako majka može ubiti svoje nerođeno dijete u utrobi, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo? Pobačaj je najveći uništavač mira.”
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti su najveće siromaštvo.”
“Više je gladnih za ljubavlju i osjećajem željenosti, nego za kruhom.”
“Mi moramo pronaći Boga, a On se ne može pronaći u buci i žurbi. Bog je prijatelj tišine. Pogledaj kako priroda – stabla, cvijeće, trava – rastu u tišini. Pogledaj kako se zvijezde, mjesec i sunce kreću u tišini. Mi trebamo tišinu kako bismo mogli dotaći duše.” –>
definitivno moj pogled unatrag tri godine 😍🎆🌲🌳🌹Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine gdje shvatiš kako je velika većina stvari za kojima čovjek danas trči besmislena. Te stvari lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i u toj jednostavnosti primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Prelijepa je spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti. Ovo sad govori dio moje ličnosti koji je mali romantik u boho suknji, a koji pozdravlja svoju elegantnu, 100% odgovornu sestru, tj. moj drugi dio, u košulji i olovka suknji. Još više, to govori moj osjećaj povezanosti s Bogom i osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Zapravo, molitva u prirodi podsjeti da je ono bitno nepromjenjivo. Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka. Svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i puno toga čovjeku bude dano kroz molitvu u prirodi. Neprocjenjiv je osjećaj sjesti na vrh brda, osjetiti vihor na obrazima i kosi, pogledati prema nebu i zemlji, u svemu tome prepoznati Boga pa kontemplirati. Netko se odmara uz ljude i čavrljanje, netko uz knjigu i konstruktivnu samoću i tišinu. Ja sam ova druga skupina i pobornica sam užeg kruga ljudi s ispravnim međuljudskim odnosima.
“Budi vjeran u malim stvarima jer u njima leži tvoja snaga.”
“I bogati su gladni ljubavi, gladni su brige, gladni su osjećaja željenosti, žele nekoga tko će ih zvati po imenu.”
“Neki ljudi dolaze u naš život kao blagoslov, a neki kao lekcija.”
“Ako ne možeš nahraniti sto ljudi, nahrani samo jednog.”
“Što možeš napraviti za mir u svijetu? Idi kući i voli svoju obitelj.”
“Svaki osmijeh upućen nekome predstavlja djelo ljubavi, dar toj osobi, prelijepu stvar.”
“Tzv. pravo na pobačaj je okarakteriziralo najveći dar – dijete, kao protivnika, uljeza i neugodnost.”
“Svaka država koja dopušta pobačaj ne uči svoj narod ljubavi, nego ga uči da nasiljem dobije što želi.”
“Znamo kako je sve što mi radimo samo kap u oceanu, ali da nema te kapi, oceanu bi nešto falilo.”
“Raditi sve na slavu Božju!”
Odgovarajući na izjavu novinara da on ne bi njegovao oboljele od gube ni za milijune, rekla je: “Ne bih ni ja za milijune, ali radim to za Isusovu ljubav.”
“Neka nitko od tebe ne ode tužniji nego što je bio.”
Kao Portugalac koji nije učio francuski i talijanski, po dolasku u Italiju i Francusku pričao je ta dva jezika kao najučeniji čovjek.
U talijanskom gradu na obali, Riminiju, mnogi ga nisu htjeli slušati jer je grad osobito bio zaražen manihejskim krivovjerjem pa je pozvao ribe i rekao im neka slušaju Božju Riječ na sramotu ljudi. Počeo je propovijedati ribama u moru. One su podigle glave iz mora i slušale ga te mu se zahvalile naklonom. Razišle su se tek kad im je on zapovijedio da se raziđu. Neki su se nakon toga preobratili.
Drugo čudo obraćenja govori o preobraćenju krivovjernika Bononila koji se obratio kad je njegova mazga kleknula pred Presvetim Sakramentom.
Jedna je gospođa htjela slušati njegovu propovijed i ostavila je malo dijete samo kod kuće. Dijete je upalo u kotao pun vruće vode. Kad se vratila, našla je dijete kako se igra u kotlu bez ikakvih posljedica.
Jedan grješnik pokajao se nakon jedne Antunove propovijedi i počeo je glasno plakati. Htio se ispovijediti kod Antuna, ali od plača nije mogao govoriti. Vidjevši to, Antun mu je rekao neka ode, napiše grijehe na papir i neka se vrati. Kad je Antun pročitao grijehe, oni su nestali s papira. Tako su i Antun i čovjek dobili dokaz da su grijesi oprošteni.
Sv. Antun putovao je čudnovatim putovima i načinima :). Dok je bio u Padovi, okrivili su njegova oca za ubojstvo čovjeka jer su u obiteljskom vrtu našli mrtvo tijelo koje su ostavili razbojnici. Antun je po Božjem nadahnuću saznao za opasnost u kojoj mu se našao otac. Zamolio je svoje glavare za puštanje iz samostana pa ga je anđeo odnio u Lisabon. Sutradan je otišao pred suca i zamolio ga za oslobađanje oca jer on nije kriv za ubojstvo. Sudac ga nije htio poslušati pa je sv. Antun zamolio da mu donesu tijelo. Antun je zapovijedio mrtvacu neka, u ime Isusa, ustane i pred svima kaže kako njegov otac niti itko iz njihove obitelji nije kriv. Mrtvac je ustao i izjavio što mu je Antun rekao. Nakon toga je opet usnuo. Antun je ostao jedan dan u Lisabonu, a u noći ga je anđeo opet vratio u Padovu. Bilo je još ovakvih njegovih putovanja.
S obzirom kako je sv. Antun jedan od najpoznatijih svetaca po čijem je zagovoru izmoljeno nebrojeno čuda, ovo su samo neka. Uz to što je imao dar propovijedanja i mudrost, imao je i dar prorokovanja, a nečisti duhovi bojali su ga se. Puno puta htjeli su ga zastrašiti i zadaviti, ali on ih je, Božjom pomoći i zagovorom Gospi, uspio otjerati.
Ovo su riječi s pomoću kojih je sv. Antun s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha: “Evo križa Gospodnjeg! Bježite stranke protivnikove! Pobijedi lav od plemena Judina, korijen Davidov. Aleluja, Aleluja.” Tu je molitvu svakodnevno molio i blaženi Alojzije Stepinac.
Običaj nošenja i moljenja ovog zagovora potječe iz Portugala od kad se jedna žena borila s mišlju o samoubojstvu. Htjela se baciti u rijeku i utopiti se. Idući prema rijeci, zastala se pomoliti pred kipom sv. Antuna u franjevačkoj kapeli. Tijekom molitve zaspala je i vidjela sv. Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Kad se probudila, pored sebe je pronašla pismo koje joj je dao sv. Antun s ovim riječima zaziva. Original tog pisma se čuva s kraljevskim blagom Portugala.
Privatno vlasništvo
Papa Siksto V. te je riječi zaziva uklesao u križ koji se nalazi na obelisku kojeg je postavio na sredinu trga sv. Petra u Vatikanu. Cijeli tekst glasi:
“Ecce crvx Domine. Fvgite Partres adversae. Vicit leo Detribv Ivda.
Evo križa Gospodnjeg. Bježite neprijateljske sile. Pobijedio je križ plemena Judina.
Christvs Vincit. Christvs Regnat. Christvs Imperat. Christvs ab omni malo Plebem svam Defendat.
Krist pobjeđuje. Krist kraljuje. Krist vlada. Krist štiti svoj narod od svakog zla.”
SV. ANTUN I DIJETE ISUS
Sljedeće svjedočanstvo objašnjava zašto se sv. Antun prikazuje s Djetetom Isusom.
Prilikom boravka u Camposampieru, jedan mještanin dao mu je sobu kako bi tamo mogao u miru meditirati -> kontemplirati. Jednoga dana mještanin je provjeravao po kući je li sve u redu i, iz radoznalosti, pogledao kroz prozor u Antunovu sobu. Vidio je Antuna kako grli malo dijete. Nije znao otkud se dijete pojavilo niti čije je. Dijete se javilo Antunu i reklo mu da je Isus. Antun je primijetio mještanina i zabranio mu da ikome kaže što je vidio sve dok je on živ. Mještanin je poslušao te tek nakon njegove smrti razglasio svima što je vidio.
SMRT I ZAGOVOR
Umoran od svog propovijedničkog djelovanja, odlučio se malo osamiti i pronaći neko osamljeničko boravište. Odlučio se za Camposampiero gdje je napravio ćeliju na velikom orahu sa šest ogranaka koji su se protezali prema nebu i stvarali krunu od granja. To je bilo njegovo posljednje boravište. Ubrzo nakon toga, tijekom ručka s braćom, srušio se na ležaj.
Znajući da se približava njegov kraj, zamolio je braću da ga odvedu u Padovu kako im ne bi bio na teret. Nisu stigli do Padove, nego su se radi zdravstvenog stanja zadržali u Arcelli. Tamo se ispovijedio, pričestio i primio bolesničko pomazanje. Nakon što je otpjevao himan na čast Presvete Djevice, zagledao se u nebo te je, kad ga je brat koji ga je pridržavao pitao što vidi, rekao da vidi svog Gospodina. Nakon što su otpjevali pokorničke psalme, bio je živ još oko pola sata, a onda je mirno umro s 36 godina. Bilo je to 13.06.1231. Proglašen je svetim 30.05.1232.
Iako mu se nije ostvarila želja za mučeničkom smrću jer je Bog za njega imao drugi plan, čim je umro svi su klicali da je umro svetac. Po njegovoj želji, njegovo tijelo je sahranjeno u crkvi Svete Bogorodice Marije u Padovi.
Franjevci su sagradili crkvu posvećenu sv. Antunu 1263. godine u Padovi te je tijelo preneseno tamo. Prilikom prijenosa, otvoren je lijes te je ustanovljeno da je tijelo prirodno propalo, ali je jezik sačuvan zdrav i neistrunuo te se i dalje nalazi u Padovi (veliki propovjednik -> očuvan jezik. Bog ima smisao za humor, zar ne?).
Mnoštvo vjernika obilazi relikvije i moli njegov zagovor.
S obzirom na njegovu jako dobru poznatost, možda ovaj članak nema prvotnu ulogu upoznati vas s njim, ali sv. Antun zaslužuje članak na mojem blogu.
Već sam pisala kako volim molitve i meditacije usmjerene baš prema Bogu, tj. Presvetom trojstvu (različita otajstva), krunicu i molitve Mariji ili jednostavno razgovor s Bogom, kad se i razum i srce spoje u jedno te usmjere prema Bogu i Njegovoj prisutnosti.
Kako sam nedavno rekla nećaku: Bog sve zna i svemoguć je. Drugim riječima, isusovački odgoj, Presveto Trojstvo, pouzdanje u Boga i stavljanje u Gospin zagovor, dok nemam običaj pojedinačnog stavljanja u zagovor svetaca mimo litanija ili sl.
Prije svega, kada molimo zagovor nekog sveca, to znači upravo to – molimo njega/nju da oni traže od Boga ono što ih molimo. Svetac ne radi čudo, nego će to napraviti Bog jer ga je neki svetac to molio. To je bitno razlikovati kako ne bismo upali u zamku koju nam pripremaju različite sekte koje krivo govore da se klanjamo kipovima. Bog čuje našu molitvu i bez da se utječemo svecima, ali nekad zagovor svetaca može ubrzati stvari jer su u Božjoj blizini. Uglavnom, ne bih ulazila duboko u tu temu, nego bih rekla da su sveci primjer koji možemo slijediti (ali živeći život koji je Bog namijenio nama), a njihov zagovor dokaz raja.
Bila sam u Padovi nekoliko puta. Neslužbeno: obožavam Italiju – i sjever i Rim i Vatikan i Veneto!
Molila sam se pred relikvijama sv. Antuna, ali moram priznati kako mi je to bila uobičajena molitva Bogu. Zamolila sam ga da nas zagovara, ali nisam ‘imala neku poveznicu ili nešto preposebno sa sv. Antunom’. To je bila crkva, ja sam se skrušila i molila u miru. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila u Padovi, ali bilo je davno (prije 10 god.?).
Očito su se sv. Antunu svidjele moje molitve jer je sada sastavni dio mog dana, iako je od tada prošlo puno vremena.
Po njegovom zagovoru dobila sam posao i to prije završetka pobožnosti, a pobožnost sam krenula moliti kao ‘idem, svi nešto spominju neke zagovore’. On to brzo riješi, a Bog zna što radi i daje sve u svoje vrijeme. Bog nekada i ne daje, a to je zato što je za nas bolje ne dati nam što tražimo. Vjerujte da je tako jer to uistinu jest tako. Nekad je teško, ali čovjek s vremenom dobije odgovor i uvidi zašto je za njega bilo dobro ne dobiti ono traženo. Bog nam nekad da više mogućnosti pa moramo izabrati. Možda su sve jednako dobre, ali moramo izabrati onu za kojom čeznu naše najdublje dubine.
Jednako tako, na blogu sam već objavila molitvu za njegov zagovor u borbi protiv tjeskobe, a i pomaže mi u pronalasku stvari i oko svega drugoga što zamolim. Stvarno!
Ne radi se o tome da se ponašamo kao bezglavi ili nerazumni ljudi koji samo mrmljaju i zazivaju Boga i svece, a prepuste se svojoj lijenosti i neodgovornosti. Radi se o postajanju sigurnim kako je Bog tu, da nas sveci zagovaraju i da je duhovni svijet itekako stvaran. Kad se obratite Bogu i reknete mu “Pomozi mi!”, On to stvarno čuje jer je živ. Isto vrijedi i za svece. Smisao katoličke meditacije je osjetiti Božju prisutnost, a molitve hvaliti Boga kako bi nas “opremio” djelatnošću za put svetosti na koji smo svi pozvani. Na stranu sva čuda, ono što sveci prvenstveno poručuju je kako smo svi pozvani na svetost. U principu, ne bismo smjeli imati drugi izbor.
Cilj katoličke molitve i meditacije nije sedativnost – umrtviti i smiriti sebe bez ikakvog djelatnog žara. Kroz molitvu nam se daruje mir i on nam je potreban, ali u nama bi se trebao zapaliti i žar za djela. Katoličanstvo je, za razliku od protestantizma, temeljeno i na vjeri i na djelima (milost+djela). Ne možemo sebe smatrati (praktičnim) katolicima ako mislimo kako nam je dovoljna samo vjera ili milost, a u svakodnevnom životu ponašati se ili kao da nikada nismo čuli za Isusa ili tako da odstupamo od nauka (kafeterija vjernici). Isus nas je otkupio, ali hoćemo li se spasiti ovisi i o našim djelima i vjeri.
ŽIVOTNA PRIČA SV. ANTUNA
Sv. Antun Padovanski je najbrže kanonizirani svetac.
Od njegove smrti do proglašenja svetim prošlo je samo jedanaest mjeseci. Očito je papa Grgur IX. znao što radi kad ga je tako brzo kanonizirao jer je, radi mnogih čuda koje je Bog učinio po njegovom zagovoru, sv. Antun poznat kao svetac cijelog svijeta. Papa Grgur IX. ga je, radi dara propovijedanja i poznavanja Sv. pisma, prozvao Škrinjom zavjetnom. Njegovo djelovanje je usko povezano s Italijom i Francuskom.
Časti se kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakrament, a i kao ugovarač braka, tj. onih koji traže muža/ženu. U Španjolskoj je zato posebno poznat pod nazivom Santo Casamentero. Ja bih rekla da mu se možete obratiti za bilo koji zagovor, kao i svakom drugom svecu, tj. ne mora biti samo iz ovih najpoznatijih razloga.
Najstariji životopis sv. Antuna je spis pod nazivom Legenda Assidua koji je nastao za potrebe njegove kanonizacije. Ne zna se autor životopisa, ali se proučavanjem dijelova može zaključiti kako ga je napisao jedan od subraće sv. Antuna, a one događaje kojima nije svjedočio, napisao je na temelju razgovora sa svjedocima. S obzirom kako je kanonizacija započela manje od godinu dana nakon njegove smrti, svjedočanstva su vjerodostojna. Poznate informacije o njegovom životu i čudima po njegovom zagovoru u nastavku su iz tog zapisa.
ROĐENJE I RANI ŽIVOT
Pretpostavlja se da se sv. Antun rodio 1195. godine u glavnom portugalskom gradu, Lisabonu, koji je tada bio Kraljevina. Kršten je pod imenom Fernando Martins de Bulhões ili Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo (ovisno o izvorima), a rođen je u pobožnoj plemićkoj obitelji.
Svoj put započinje kao augustinac sa šesnaest godina u samostanu u Lisabonu. S obzirom na miješanje njegovih roditelja u poziv i imanje svojih zamisli za svoga sina, nakon dvije godine prelazi u drugi augustinski samostan u portugalski grad Coimbru gdje je revno služio i pamtio Sveto pismo. Zaređen je za svećenika s 25 godina, ali je, nakon događaja koji je jako utjecao na njega, odlučio kako ne želi služiti u redu augustinaca, nego želi pripadati Manjoj braći- franjevcima. Povod za tu promjenu bio je susret s relikvijama petorice franjevačke braće koja su umrla mučeničkom smrću u Maroku. Od tada je sv. Antun htio umrijeti mučeničkom smrću za Isusa i taj ga je žar obuzimao svakim danom sve više, iako je morao odustati od toga jer je Bog njegovo djelovanje usmjerio drugačije. Napušta red augustinaca i prelazi u franjevce te postaje fra Antun uzevši ime u čast sv. Antuna Pustinjaka kome je bila posvećena kapelica u samostanu.
S obzirom da je imao evangelizacijski duh, ujesen odlazi u Maroko, ali se radi bolesti iste zime morao vratiti u domovinu. Vraćao se brodom 1221. godine kad je nastala oluja koja je usmjerila brod prema Siciliji. Tamo su ga prihvatili franjevci iz Messine te je započeo svoj apostolat, prikrivajući duboko poznavanje Svetog pisma i nadahnutost za propovijedanje. Nakon razgovora sa sv. Franjom, odluči se ne vraćati u Španjolsku, nego ostati u Italiji. Živio je skromno i samotno u jednoj spilji u koju se povukao, postio te puno molio.
ZRELO DJELOVANJE
Jednom prilikom 1223. godine, na skupu franjevaca i dominikanaca, kada na zamolbu poglavara nitko nije htio održati propovijed, tj. govor bez pripreme, poglavar je zamolio sv. Antuna da on govori. On se nećkao, ali kad je vidio da se ne može izvući, počeo je govoriti. Tu je došla do izražaja njegova učenost, ali i sposobnost da na jednostavan način prenese Božju Riječ. I to je bio događaj koji ga je usmjerio u njegovoj službi – propovijedanju.
Propovijedanjem je obraćao mnoge ljude, iako su mnogi i dalje sumnjali. Nakon djelovanja u Italiji, odlazi u Francusku pa se opet vraća u Italiju – Asiz, Rim, Padova. U korizmi 1231. odlučio je propovijedati tijekom svakog od 40 dana korizme (do tada je imao „Nedjeljne govore“ i „Blagdanske govore“) i to svaki dan u jednoj od 55 crkava u Padovi i okolici. To je bilo prvi put u povijesti Crkve i imalo je veliki značaj. Ljudi su ga dolazili slušati u velikom broju.
S obzirom kako se u tom razdoblju povijesti širilo manihejsko krivovjerje, Antunova evangelizacija i navještanje Božje Riječi bili su jako nužni. Vjerojatno ga je Bog zato i usmjerio u to djelovanje. je Preobratio je mnoge krivovjerce propovijedanjem i ispovijedi.
Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.
Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.
Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.
Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.
Volim takav namještaj.
Volim obitelj i obitelji.
Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.
Ovako se moli obiteljska molitva u mojoj obitelji:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Anđeo Gospodnji
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. I ona je začela po Duhu Svetomu. Zdravo Marijo …
Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi Tvojoj. Zdravo Marijo …
I Riječ je tijelom postala. I prebivala među nama. Zdravo Marijo …
Moli za nas, sveta Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci Njegovoj i križu, k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Slava Ocu … 3x
Pomolimo se anđelima čuvarima koji su nas čuvali ovaj dan neka nas čuvaju i ovu noć, osobito od grijeha smrtnog što može nauditi duši i tijelu našem.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se Bogu dragom i Gospi Blaženoj. Kako dijelite dan i noć, podijelite Vi nama zdravlje, veselje i pamet prosvijetljenu.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se za svećenička zvanja.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se svim svetim i sveticama Božjim da bi nam se i oni smilovali pa nam okrenuli svako zlo na dobro, nemoći na pomoći ako je sveta volja Tvoja.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se za duše u čistilištu.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se sv. Nikoli za vojnike, bolesnike i putnike. Bože, podaj putnicima sretno putovanje, bolesnicima olakšanje, a vojnike zakloni od svakoga zla.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se sv. Obitelji za našu dragu obitelj. Sveta obitelji, čuvaj nam, brani i blagoslovi našu (e) obitelj (i).
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Zdravo Kraljice
Zdravo Kraljice, majko milosrđa, Živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pod obranu se tvoju utječemo
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojem nas Sinu preporuči, svojem nas Sinu izruči.
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Presveto Srce Isusovo
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Presveto i slavno Srce Isusovo. Smiluj nam se 3x
Smiluj nam se Isuse da te sve više i više ljubimo i da živimo u Tvojoj svetoj ljubavi do smrti.
Prečisto Srce Marijino. Budi naše spasenje.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Američka istraživanja pokazuju da djeca provedu samo 11 minuta dnevno u razgovoru s roditeljima. Ostalo je odgoj medija i društvenih mreža. To je još jedan razlog zašto je molitva bitna. Naravno, najvažniji razlog je što je molitva snaga, razgovor s Bogom i davanje časti Bogu. Zato su misa i posebni obredi strukturirani kako bi na najbolji mogući način dali čast Bogu i ne radi dobro onaj tko bi to razvodnio.
Djecu treba učiti obiteljskom zajedništvu i okupljanju, a to se lijepo prenese kroz molitvu. Isus je rekao da je on prisutan tamo gdje su dvoje ili troje skupljeni u Njegovo ime. Jednako tako, kroz molitvu se djeci pruža utočište u koje se mogu skloniti tijekom cijelog života. Roditelji trebaju otvoriti ta vrata djeci. Ako ih se odmalena ne uči provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi, kako će u formativnim godinama provoditi vise od 11 minuta u razgovoru s vama? Morate odmalena zauzeti taj dio kolača jer kasnije nećete imati priliku ili će to biti otežano. Ako to stavimo sa strane, na kraju krajeva, se ne radi tu toliko o vama, koliko se radi o Bogu. Obećali ste Mu da ćete povjerenu djecu odgajati u vjeri prema tome … Ne možete se igrati s obećanjima, a pogotovo jer se ne radi o vašem vlasništvu.
Ako govorimo općenito o komunikaciji s djecom, ona je jako važna. Iako djeca najviše uče primjerom, važno je ne prestati razgovarati s njima. U jednom intervjuu, glumac i redatelj Mel Gibson koji ima osmero djece, je rekao kako smatra važnim razgovarati i govoriti djeci, pogotovo za vrijeme adolescencije jer, iako se čini da tada ništa ne čuju i ne slušaju, kasnije se pokaže da su sve čuli i slušali.
Vaša obiteljska molitva ne mora biti poput mog naslijeđa. Složite svoje vlastito. Možete moliti krunicu (kao što je i mi nekada zajedno molimo ili svatko od nas za sebe), čitati Bibliju, moliti litanije, moliti neku drugu molitvu, napraviti neku drugu kombinaciju.
Bitno je da njeguje bogatstvo Crkve te je uvesti u život.
psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
socijalna dimenzija – društveni život
duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko
Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.
Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).
Neki negiraju psihološku dimenziju.
Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.
”Svijet može optuživati Crkvu da je netolerantna i svijet je u pravu.
Crkva je netolerantna; netolerantna o Istini, netolerantna o načelima, netolerantna o Božanstvu, jednako kako je Naš Gospodin bio netolerantan o Svojem Božanstvu.
Druge vjere mogu mijenjati svoja načela, i mijenjaju ih, jer su njihova načela stvorena od ljudi. Crkva to ne može jer su njena načela od Boga.
Vjera nije skup vjerovanja koja bismo mi htjeli, nego skup vjerovanja koja nam je Bog dao.
Svijet se može ne slagati s Crkvom, ali svijet vrlo dobro zna tko je taj s kim se ne slaže.
Molitva Arkanđelu Mihaelu je, kolokvijalno zvano, “mini egzorcizam” za svaki dan. Egzorcizam je pod navodnicima jer molitva nije egzorcistička. Ona ne sadrži formulaciju naređivanja koju mogu moliti samo svećenici jer imaju snagu dobivenu svećeničkim redom. Da je ova molitva egzorcistička, vjernici laici je ne bi smjeli moliti niti bi bila na mojem blogu jer dobro poznajem što laik smije, a što ne i ne pada mi na pamet gurati nos gdje mu nije mjesto, nego poštujem crkvenu hijerarhiju i nauk.
Anđeli (grč. angelos = glasnik) su osobna, od Boga stvorena, duhovna bića koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10). Oni su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i glasnici su njegove slave.
S obzirom da su čisti dusi, nisu vezani za tijelo, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i dana im je veća sposobnost spoznaje. Oni nemaju slobodnu volju poput čovjeka, što znači da u potpunosti vrše Božju volju i naviještaju Njegovu slavu.
Postoji devet korova anđela (kerubini, serafini, arkanđeli…), a osmom koru pripadaju arkanđeli (Mihael = tko je kao Bog?, Gabrijel = Bog je jak i Rafael = Bog iscjeljuje).
Katolički anđeli različiti su od New age anđela i kultova prema anđelima.
Lucifer = Svjetlonoša (Sotona) također je bio anđeo, a i dan danas je duhovno biće. Kad mu je Bog objavio plan za čovjeka u kojem bi anđeli pomagali ljudima i bili njihovi zaštitnici, Lucifer nije htio služiti biću koje ima tijelo (čovjeku), gadio mu se Božji plan i Bogu je rekao: “Non serviam!” = “Neću služiti!” ( teologija tijela i ovdje). Tako je Lucifer postao pali anđeo koji je okupio grupu pobunjenih anđela koje je predvodio u borbi protiv Boga (na početku stvaranja) i čovjeka (sada).
Na početku stvaranja, kad se odvila ta borba, Mihael je bio vojskovođa anđela odanih Bogu i pobjednik u borbi protiv Lucifera i njegove vojske. Zato je ova molitva važna i snažna, a Mihaela se prikazuje kao ratnika u oklopu s mačem u ruci.
Možda je najvažniji dio u kojem se spominje sv. Mihael i borba Otkrivenje 12, 7-9:
“I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.”
Molitvu Mihaelu Arkanđelu napisao je papa Leon XIII. nakon vizije u Rimu u kojoj je vidio mnoštvo razdraženih demona kako se naslanjaju na crkvu i “sveti grad”. To se dogodilo u prosincu 1884. ili siječnju 1885. godine u privatnoj kapelici Pape u Vatikanu. Vizija se pojavila nakon što je Papa odslužio svoju misu i ostao je prisutan na još jednoj misi. Nakon druge mise, ostao je nepomično gledajući prema oltaru, iznad svetohraništa. Nakon nekoliko trenutaka, uznemiren i u strahu, požurio je prema radnoj sobi, napisao molitvu i nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za obrede, dao mu molitvu i rekao da se molitva odmah pošalje svim biskupima širom svijeta. Papa je naložio da svi svećenici mole molitvu sa svojim vjernicima nakon svake mise.
Papa je povjerio kasnije jednom od svojih tajnika, mons. Rinaldu Angeliju, kako je za vrijeme mise vidio oblak – mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad “svetim gradom” (Vatikanom).
Papa Franjo poručuje da se utječemo sv. Mihaelu u borbi protiv zla.
Baš smo se dobro iskoordinirali – ja ovim člankom 28.10. pa Papa 29.10. u objavi na Twitteru 😉
Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.
Protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen
U Italiji je jako raširen sotonizam.
On je posebno prisutan u Rimu. Mislite li da je to slučajnost?
UPDATE 7. 5. 2017.
Župnik moje župe danas je dobro povezao prispodobu o Dobrom Pastiru (Iv 10) i prevarantima koji vrebaju s duhovnom stvarnošću i krštenjem, a što me je podsjetilo na nešto.
Osoba koja je krštena kao beba i koja je od malih nogu odgajana u vjeri ne može osjetiti, primijetiti ni znati kako je i kakva je duhovna stvarnost bez te zaštite.
Doista, mi ne možemo znati kakvi su to vrtlozi te duhovne i psihičke turbulencije bez zaštite krštenja i o kakvom se mračnom bezdanu radi.
Osobe koje su se krstile kao odrasle, jer su bile odvojene od vjere pa su se preobratile, primijete tu razliku.
Čovjek ima problema bio on kršten ili ne, može bolovati od psihičkih poteškoća bio on kršten (vjernik) ili ne, ali duhovna stvarnost i duhovni vrtlog različit je kod osobe koja je krštena i one koja nema tu zaštitu. Mi ne možemo primijetiti tu razliku jer smo navikli na nju, ona je naše prirodno okruženje, naša stvarnost, ne doživljavamo je novom jer je ona oduvijek tu i nismo ni svjesni njezine snage sve dok se čovjek ne udalji od sakramenata, ali vjerujemo u nju jer imamo Isusove riječi i nauk.
Ako je išta potrebno upamtiti, to je da je duhovni svijet stvarnost. Stvaran je i dobri, ali i zli duhovni svijet. Sotona je stvarna osoba, stvarno biće koje želi uništiti Božje stvorenje (čovjeka) te čini sve kako bi ljudi povjerovali da nije stvaran.
“Đavao je inteligentniji od običnih smrtnika i ne bismo smjeli tvrditi suprotno.
Sotona nije metafora ili neki magloviti pojam, nego pravo stvorenje naoružano tamnim silama. On je zao. On nije poput magle koja se rasprušuje, nije difuzan. On je stvarna osoba.
Uvjeren sam da nikada ne smijemo razgovarati sa Sotonom jer ako to učinimo, bit ćemo izgubljeni. On je inteligentniji. Sve će okrenuti naopako i zavrtjeti vas u glavi. Pretvarat će se da je pristojan – to radi i svećenicima i biskupima – i tako ulazi u vaš um. To može jako loše završiti ako ne shvatimo odmah što se događa i ne kažemo mu: ‘Odlazi!’ Oboružajmo se našom svetom vjerom, svime što nam daje i spavajmo mirno jer je Bog gospodar i stvoritelj svega.” – ne sjećam se čiji je ovo citat bio. Ako netko zna, neka mi javi.
Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima i molitvama, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima pa su i nas odgajali prema njihovim načelima i ponašanju, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.
“Postoji nevjerojatna neistina kojoj se u ovom našem, tehnološki razvijenom svijetu, podučava djecu, a to je kako većina ljudi ima veliku mogućnost proživjeti život bez razdoblja patnji ili boli, bez vremena tame. Ovu iluziju stvaraju mediji, osobito reklame (svijet sretnih svršetaka), obrazovanje, društveni običaji ljudi, ali i vjersko razmišljanje. …
Ova neistina nije namjerna laž – zapravo je to sveopće negiranje stvarnosti. To nije prijevara koju treba osuditi, nego iluzija koju treba raspršiti.
Benedict J. Groeschel, katolički svećenik i psihoterapeut
A prayer of the Servant of God, Fr. Dolindo Ruotolo
“Why are you upset and agitated? Leave your cares to Me and all will be fine. I tell you honestly, every act of true and blind reliance on Me, results in what you desire and will resolve all your difficulties.
Abandonment in Me does not mean being frustrated, becoming anxious and desperate, offering Me your anxious prayer, that I may follow you and have your anxiety be a prayer.
Svatko od nas ima neki problem, napast, kamenčić koji ga žulja, tugu, opterećenost, umornost, strah i sl. Drugim riječima, svatko od nas ima svoj križ kojeg nosi kroz život, ali pitanje koje se postavlja je: “Kako nosimo taj križ?”
Da bismo mogli nositi križ kroz život, odnosno vući ga za sobom po podu, potrebna nam je snaga. To ne možemo sami jer ako pokušavamo pobijediti svijet ili pobijediti sami sebe, ne možemo sami jer ćemo svijet, a i same sebe, htjeti pobijediti njegovim/našim metodama. I, što će se dogoditi? Postat ćemo oni protiv kojih se borimo.
Prije samog početka, joga&New Age&većinski self help&masonstvo nisu za katolika jer su suprotne nauku naše vjere.
Sad kad smo to riješili, mogu krenuti sa člankom.
Na početku fakulteta, imala sam priliku slušati predavanje fra Josipa Blaževića, redovnika koji je u Crkvi najbolje upoznat s temama New Age-a, joge, spiritualizma, reikija i ostalih stvari izvučenih iz lonca duhovnosti, a koje, nažalost, i mnogi kršćani, nesvjesni opasnosti, koriste i prakticiraju.
Moram biti iskrena i reći kako me te stvari nikada nisu zanimale jer mi je, zahvaljujući Bogu i KC, uvijek bilo jasno da ne pripadaju mojoj vjeri. To mi je bilo jasno ne zato što znam puno toga o tim pojavama ili zato što sam tako pametna sama po sebi, nego zato što mi je Bog dao puno milosti, sačuvao me od puno toga i zati znam puno o svojoj vjeri. Zato sam se, s tim općim pregledom, držala dalje od toga. Nikada me nije zanimalo ni otkud što potječe niti što pretjerano znači ako ne ide uz katoličanstvo.
Upravo zbog toga, sve dominantnije prisutnosti “duhovnosti” i tiranije pozitivnih misli u koju se uključila i “Jana – voda s porukom” promovirajući sinkretističku i antikršćansku duhovnost Paola Coelha i Louise L. Hay, odlučila sam se za ovu temu jer je od izuzetne važnosti, ali i kako bih vas potaknula da mir i čežnju za transcedentalnim potražite u katoličkim pobožnostima i meditaciji.
Nalazimo se u svibnju pa je idealan početak za molitvu krunice. Nakon kršćanske molitve i meditacije (koja, daj Bože, rezultira kontemplacijom – napisat ću jednom članak o Lectio Divina i razlici meditacije i kontemplacije), nećete ostati jednaki jer ne postoji veća moć od molitve.
Na samom početku, idemo razjasniti jednom zauvijek:
joga
bioenergija
New Age,
spiritualizam
reiki
tai chi
transcedentalna meditacija
različito “(samo)iscjeljivanje”
čakre
karma
sudbina
čitanje horoskopa
safari duha
vorteks
svemir
energija
Ana Bučević, Ingrid Divković, Tatjana Cameron Tajči, Ivana Plechinger, Danijela Martinović, Nina Slišković, Lorna Byrne, Louise L. Hay, Paolo Coehlo
astrologija
reinkarnacija
hamajlije
narukvice ove ili one boje
jantar
life coaching
homeopatija
različite borilačke vještine
kristali
pozitivne misli
otvoreni um (open mind)
različite meditacije
božanstva
spajanje sa silama i božanstvima
povlačenje u sebe i tamo (samo)traženje
holističke radionice
holistički spa
iscjeljivanje emocija
snaga žene/snaga muškarca
aikido
prirodno roditeljstvo
svjesno roditeljstvo
roditeljstvo u kojem roditelji ne odgajaju, ne viču, ne usmjeravaju, nego djeca rade što žele
feng shui
theta
anđeologija – New Age “anđeli” nisu katolički anđeli (ako knjigu o anđelima nije izdala neka od izdavačkih kuća koje uglavnom pokrivaju katolička izdanja, najvjerojatnije se radi o New Age “anđelima”)
poruke anđela
safari duha
“Koliba”
iscjeljivanje svojih misli
slanje poruka u svemir
vraćanje pozitivnih stvari iz svemira i sl.
natalne projekcije
predviđanje života u budućnosti i na temelju toga izbor načina života ili supruga/supruge
različito praznovjerje
lančane poruke u stilu: napravite ovo ili ono ili širite dalje poruku jer će vas inače zadesiti nesreća ili će vas kazniti Bog – neće vam se dogoditi ništa loše i nemojte ih širiti dalje, čak ni kad se spominju katolički sveci jer to nema nikakve veze s vjerom
…
predstavljaju veliku opasnost i nisu za katolike!
Nemojte dozvoliti da vas netko uvjeri kako je to spojivo s kršćanstvom. Neki od tih govornika pozivaju se na kršćanstvo ili čak katoličanstvo, ali radi se o New Age-u. Nude različite radionice i putovanja u kojima jedan dan idu u svetište, a drugi dan poučavaju New Age. To je poganstvo i ne može biti prihvatljivo!
NEW AGE
Ljudi koji prodaju takve savjete o životu (tzv. life coaching) mogu biti jako uvjerljivi jer imaju sektaške karakteristike. Postupite kao i u slučaju sekti – samo se maknite. Nema smisla upuštati se u raspravu jer su takvi, nažalost, potpuno u svom zaluđenom filmu i potrebni su Božje milosti. Pomolite se za njih, ali nemojte dopustiti razvijanje priče jer su manipulativnog karaktera.
Nespojivo je otići u crkvu pa na life coach seminar temeljen na New Age-u, a to je nešto što sam primijetila u radnjama ljudi. Jednako tako, ne može ista osoba nuditi neki program koji se sastoji od posjeta crkvi ili svetištu u pauzi između New Age radionica. Zašto? Zato što od jednog dobivate dobro (crkva+kršćanstvo) od drugog zlo (New Age).
Savjetnici za život (tzv. life coachs) zarađuju na ljudima, a ne donose dobro jer ono što govore nije istina, nego laž i obmana. Što nam donosi oslanjanje na laž? To znači da svoju nadu temeljimo na laži.
Ako trebate liječnika, idite liječniku. Ako trebate svećenika, idite svećeniku. Mentalnim i duhovnim zdravljem bave se svećenici, psihijatri i hagioterapisti koji su prošli višegodišnju obuku (nadam se), a ne šamani.
Ono što me zanima je snose li New Age savjetnici odgovornost za postupke osobe koja dođe k njima, a treba psihijatrijsko liječenje jer ima poremećaj ličnosti ili tendencije samoubojstvu? Nadalje, zanima me što rade (zdravstvene) inspekcije? Kako je moguće da država daje poticaje za samozapošljavanje za širenje New Age sektaštva? Možete uzeti poticaj za samozapošljavanje i otvoriti društvo za savjetovanje o životu.
Nadalje, dovoljan argument zašto sve gore navedeno, a i puno drugih sličnih opsjena nisu za katolike je činjenica da joga pripada drugoj religiji, a katolik ne može uzimati iz drugih religija ono što mu se sviđa pa to miješati s katoličkom praksom. Tako nastaje kafeterija vjernik kako se nazvala Maria Owings Shriver, bivša supruga Arnolda Schwarzeneggera koja je odgojem i odlaskom na misu katolkinja te se takvom i predstavlja (a s obzirom kako je podrijetlom Kennedy, svi je smatraju katolkinjom), ali voli i Budu, istočnjačke hamajlije i prakse, a ima i liberalne stavove, tj. stavove suprotne katoličkom nauku pa ide i na sklapanje istospolnih zajednica.
Ne volim spominjati imena, pogotovo ako ne poznajem osobu niti situaciju i ne presuđujem ljudima jer to nije moje pravo, ali dobar slučaj za analizu bio bi i npr. tenisač Novak Đoković koji je zapao u istočnjačku duhovnost i prehranu. Čini mi se da je to glavni uzrok problema s kojima se sada bori jer bih rekla da je njegov fizički pad samo posljedica duhovne opasnosti u kojoj se našao.
Jednako kao što se ne može istodobno biti katolik i mason jer je katolik koji postane mason samim činom automatski ekskomuniciran (izopćen, odcijepljen) iz Crkve, ista je situacija i s npr. reikijem i kršćanstvom. Ne može se biti istodobno iniciran u kršćanstvo i u reiki jer je osoba ekskomunicirana s obzirom kako on uvlači čovjeka u druge dimenzije duhovnosti. Potrebno se prvo obratiti svećeniku koji će procijeniti ima li potrebe za egzorcizmom (u težem slučaju) i molitvom otklinjanja (u blažem slučaju) te osobu uputiti u daljni proces ponovnog vraćanja u okrilje KC i sakramentalni život KC. Znači, joga nije automatska ekskomnikacija, ali je protivna vjeri, a reiki je automatska ekskomunikacija.
Što se tiče masonstva, katolik ne može biti snob željan upravljanjem svijetom u tajnosti, iz mračnog, skrivenog podruma uz potporu malog kruga ljudi poput njega koji vjeruju da imaju tajne spoznaje i znanje. Vjerojatno imaju, ali je ograničeno i nevaljalo s obzirom da je masonstvo povezano sa sotonizmom. Za razliku od masona, Bog svakom čovjeku daje mogućnost pristupa samom Njemu i svi su dobrodošli.
Nažalost, opasnost leži i u činjenici kako dosta katolika to ne zna pa, umjesto da se okrenu upoznavanju svoje vjere (religije) i tamo potraže oslonac, nasjednu na trik zamagljene, anemične, bezlične, sentimentalne duhovnosti (New Age) koja je lišena religije. Često se, radi nepoznavanja vlastite vjere, ne uočavaju elementi New Age-a u svakodnevnom okruženju pa nedjeljom navečer, nakon sv. mise, eto kršćanina na jogi, a njegovo dijete utorkom ima dodatni sat u vrtiću posvećen “zdravoj prehrani” koji bi, s otvorenim umom, prirodnim odgojem i vježbom meditacije, trebao poslužiti tome da se dijete smiri, bolje osjeća i da mu osigurate “konkurentsku prednost” pred ostalom djecom. To što to nije u skladu s katoličkim pogledima i vjerovanjima te vam je dijete fokusiranije samo zato jer je otupljeno, pa sad… Ne može se voditi računa o svemu.
Svijet (zapadna hemisfera) nalazi se u stanju duhovnog nomadizma – živi nesvjestan kršćanskog identiteta, ne zna koji je smisao života, srami se svojih kršćanskih korijena, briše “memoriju”, traži nešto, ali to više ne traži u svojim korijenima (kršćanstvu), nego izvan kršćanstva.
Nova duhovnost (New Age) se, kako ja to volim dočarati ljudima, nalazi u oblaku magle, bez ikakvih jasnih kontura, pravila, moralnih normi i naziva zato što se temelji na sentimentalizmu – ako se osjećam kao konj, onda sam konj i želim pravo kako bih se mogao ponašati kao konj, iako sam zapravo čovjek ili kobila.
Iz te magle, čovjek uzima ono što misli da mu je potrebno, a to na kraju postane jako veliki problem jer je sve što se nalazi u toj magli pogrešno. Ta nova duhovnost naziva se novo doba (eng. New Age) jer su ljudi koji žele uništiti kršćanstvo, a među kojima su i masoni, 2000. godinu koja je početak novog tisućljeća, označili godinom kada završava razdoblje kršćanstva (riba) i kreće novo razdoblje vodozemaca koje karakterizira nova duhovnost, zatiranje i uništavanje kršćanstva. Radi toga moraju smisliti vlastite okvire svoje duhovnosti pa se neki brinu o tome što hoće li neće jesti onoliko koliko se ja brinem o vršenju Božjih zapovijedi.
Stvaraju glad koju kratkoročno utažuju lažima i zlom, dok dugoročno osoba i dalje ostaje gladna. Osoba će ostati gladna sve dok se ne vrati Bogu. To nije nešto što sam smislila ja ili netko u Crkvi, nego je to jednostavno tako zato što nas je Bog tako stvorio – upisao nam je čežnju za Njim i dok se ta čežnja ne namiri Njime, osoba će tražiti krive supstitute. Ako smo žedni, neće nam pomoći gumeni bomboni.
Sastavnice te nove paradigme su:
židovsko-kršćanska religija (uzimanje pojmova i davanje novih, lažnih značenja)
sekularizirana znanost
gnoze
krivovjerja
ezoterije
istočnjačke religije te
međugeneracijski konflikt (Kinseyev institut, seksualna revolucija, ZO).
New Age predstavlja se kao alternativa kršćanstvu i svim drugim institucionalnim (organiziranim) religijama. On promiče “duhovnost u službi zadovoljenja ljudskih potreba, egolatrije, duhovnost po mjeri kulture zdravizma (kult zdravlja), sedativnu i antistresnu duhovnost.*” Ta duhovnost nema veze s pojmom istine, moralnim normama i kršćanskom objavom.
On “uklanja granice između stvorenja i Stvoritelja, čovjeka i Boga. On promiče biocentričku paradigmu prema kojoj kruna stvaranja više ne bi bio čovjekstvoren na sliku Božju (što je okosnica judeokršćanskog nauka i zapadne civilizacije), nego život kao takav. Tu je ključno razmimoilaženje između kršćanstva i new age-a. Prema biocentričkoj paradigmi, životi ljudi, životinja i bogova imaju jednaku vrijednost. New age smatra životinje našom braćom i sestrama koje imaju besmrtnu dušu (reinkarnacija). Problem reinkarnacije je što izjednačava čovjeka i životinje. New age je mentalitet koji prožima svijest masa i prodire u svakodnevni govor, medije, kulturu – npr. rašireno govorenje da je životinja umrla. Životinja može uginuti, ne može umrijeti.*”
MASONI
New Age je upravo jedini oblik vjerovanja kojeg masoni žele za “ujedinjeno čovječanstvo” te su oni i doveli New Age u kršćansku, zapadnu hemisferu. Cijeli projekt objavljivan je u njihovom glasilu “New Age” u SAD-u. Masoni mrze Krista i kršćanstvo, a na višim stupnjevima inicijacije izriču odanost Luciferu, gaze i lome križ te sliku Mihaela Arkanđela (19. i 30. krug od 33). Pape redovno upozoravaju na opasnosti masonstva. Mnoge enciklike objavljene su u kojima se osuđuje masonstvo, a možda se najviše angažirao papa Leon XIII. koji je sastavio molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu nakon jedne strašne vizije. Sv. Maksimilijan Kolbe pokrenuo je Vojsku Bezgrešne kad je primijetio njihove (masonske) slobodne manifestacije i pred Vatikanom.
Čovjek je slobodno biće čiji život ovisi o njegovim odlukama te Božjoj providnosti i milosti.
Od izuzetne je važnosti što vjerujemo, u što se ufamo i što ljubimo. Vjerovati u nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će naškoditi čovjeku, svima onima s kojima je u dodiru te svima onima koje voli i u ovom životu i u sljedećem (prema P. Kreeftu).
JOGA
Iako se joga na Zapadu predstavlja kao znanstveno potvrđena metoda postizanja zdravlja i duhovne ravnoteže, joga je “asketska tehnika samospasenja, tj. u istočnjačkim religijama predstavlja ono što Isus Krist predstavlja u kršćanstvu. Jogi imamo zahvaliti što je među kršćanima porastao broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju. Joga za postizanje zdravlja postoji jedino na Zapadu kojim je ovladala kultura zdravizma. Joga nije prikladna za postizanje zdravlja jer se u hinduističkim svetim spisima zdravlju ne pridaje ama baš nikakva osobita važnost. Hinduisti promatraju bolest kao posljedicu karme (loših djela). U tom smislu, u Indiji ne postoji zdravstvena ili medicinska joga. Joga služi samospoznaji i samospasenju, a ne za postizanje zdravlja. Crkva dobro poznaje soteriološku ((samo)spasenjsku) narav joge te se bori protiv njezine profanizacije i komercijalizacije na Zapadu. Kao tehnika samospasenja, joga je sredstvo za postizanje besmrtnosti u hinduizmu i budizmu čiji je cilj “sabranost u sebi”, usredotočenost na samoga sebe, nemar za ovozemaljsku stvarnost koja je ionako samo kozmička obmana, iluzija. To je suprotno kršćanstvu koje vodi “ekstazi”, “izlasku iz sebe”, služenju drugome, ljubavi.*”
Nadalje, joga traži usmjeravanje čovjeka sama na sebe kako bi u sebi našao spoznaju, dok mi, katolici, vjerujemo kako čovjek mora svoj pogled usmjeriti prema Bogu, u Njemu naći svoj smisao, izaći iz sebe i u djelatnosti pronaći mir. Ako pogledate kip Bude, vidite da je on usmjeren na sebe, na svoju unutrašnjost i da se fokusira na to. Mi, katolici, pozvani smo na apsolutno suprotno – moramo izći iz sebe.
MOJ ZAKLJUČAK
Joga nije tjelovježba, zdravstvena tehnika, istezanje, vježbanje, nego tehnika postizanja samospasenja vezana uz hinduističko vjerovanje i tehniku. Ako vjerujemo da je Isus otkupitelj svijeta, Mesija, da je Bog Stvoritelj i ako smo kršteni u Isusovo ime, onda je, u najmanju ruku, kontradiktorno prakticiranje joge koja kaže kako se možemo spasiti sami zahvaljujući njoj.
Trčite, šetajte, idite na pilates, aerobik, ples, balet u svrhu rekreacije, okopavajte vrt, sadite cvijeće, pograbite lišće, a kršćanskom molitvom tražite duhovnost.
PAOLO COELHO, LOUISE L- HAY i SELF HELP LITERATURA
Što se tiče pozitivnih misli, Paola Coelha, Louise L. Hay, “vode s porukom” i sl., problem je u tome što se čovjeka postavlja na mjesto stvoritelja svijeta u kojem živi jer sljedbenici tog kulta smatraju da čovjek može pozitivnim mislima stvoriti blagostanje i raj na zemlji.
Kome šalješ pozitivne misli? Samom sebi? Što to onda znači? Da si ti stvoritelj, svemoguć ili? Stvoritelj svijeta je Bog, a i potpuno je pogrešno za svrhu života postaviti ostvarivanje zemaljskog blagostanja. Naravno da čovjek kroz život treba ići s nadom i optimizmom, ali ovdje se ne radi o tome.
Paolo Coelho je pravi predstavnik New Age-a. Zato je i omiljen u medijima, iako se predstavlja kao katolik. U njegovim djelima zamjetna je velika količina New Age-a, krivog tumačenja kršćanstva i nauke te hereza. I u hrvatskim medijima zastupljeni su New Ageri.
Jednako tako, potrebno je istaknuti kako je većina tzv. self help literature (psihologija za širu publiku) i savjetnika za život New Age karaktera i nikako ne odgovara katoličkom poimanju čovjeka i svijeta. Ukoliko čitate takvu literaturu, obratite pozornost da izdavači budu katoličke knjižare pa i onda ili pogotovo onda kad naslov knjige govori o Isusu, prorocima, vječnom zivotu, duši, snazi žene, snazi muškarca, čovjeku i sl.
Sve gore navedeno predstavlja izvor duhovne opasnosti jer čovjek ostavlja širom otvorena vrata različitim silama koje ne donose dobro, dok ga istovremeno emotivno i duhovno odvodi u stanje nirvanskog ništavila i “ubijenosti”. To ništavilo, ubijenost i otupljenost može se vidjeti već u očima osobe.
Smisao našeg života NIJE nirvana.
Nadam se da je ovaj članak bio od pomoći, da sam vam pomogla razjasniti neke stvari i da su vam dani dobri argumenti za svaki put kad vas netko pozove na jogu ili motivacijsko savjetovanje.
Na početku teksta upotrijebila sam dosta primjera i naziva jer primjećujem kako ljudi ne znaju prepoznati što sve pripada New Age-u pa to primjenjuju i u svom životu. Apsolutno je nemoguće pobrojati sve i možda zvuči grozno, ali većina onoga što danas preporučuje bilo koji voditelj ili poznata osoba je New Age.
Sve što vam je nekako moralno neopipljivo, ne prati kršćanski pogled na svijet, katolički nauk, nekako je u magli, povezuje emocije, otupljenost i bijeg te se tiče kao duhovnosti nije kršćansko, iako vam obećava mir. Ako Bog i anđeli čuvari čuvaju dijete, onda ga ne može čuvati crvena hamajlija oko ruke. Ako postoji Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti, onda ne možete dolaziti u doticaj sa svojom nutarnjom božicom ili bogom Ra, Šivom, vorteksom ili kako god.
Život je težak. To slobodno priznajte. Tiranija pozitivnih misli je apsurdna, opasna i neistinita jer nema smisla i nema uporište u Dobru. Za razliku od toga, katolička nada ima smisao i uporište u samom Bogu i sasvim sigurno nam ne ispire mozak s pozitivnošću i mantrama. Možda vam se pozitivne misli i katolička nada čine jednakima, ali razmislite malo bolje i vidjet ćete kako nije tako.
Katolička nada ne negira činjenicu teškog života niti misli da tu činjenicu treba negirati i pretvarati život u nešto što on nije. Ona priznaje teškoću, suze i tugu, ali je to usmjerena tuga s pogledom prema nebu i dubljim smislom jer je Dobro (Bog) zauvijek pobijedilo Zlo (Sotonu), a mi imamo upravo tu nadu za život vječni.
Ako vam je potrebna pomoć povezana s emocionalnim i psihološkim poteškoćama, možda će vam pomoći ovaj članak . Potražite stručnu i provjerenu pomoć pa razgovarajte s liječnikom ili/i svećenikom. Kršćanstvo je neiscrpni izvor radosti i mira te nudi sve moguće i potrebne alate da bi čovjek mogao biti radostan i u miru.
Zahvatite iz tog izvora.
Ako ste se umorili i čini vam se kako vam ne pomaže ništa iz tog izvora, trebate potražiti svećenika (duhovnika) koji će vas podsjetiti na smisao i koji će aktivirati, staviti u funkciju sve ono što znate i što ste naučili o vjeri te liječnika psihijatra ako se radi o problemu za njega. Nikako New Age, tj. životnog savjetnika.
Ljudima s ljubavlju ukažite na pogrešan smjer ako vam to dozvole.
I za kraj, pravi mir i dobro daje jedino Bog i njegov smisao. Onaj tko ne poštuje i ne radi po Božjem smislu može vam donijeti samo zlo. To isto zlo takva osoba donosi i samoj sebi jer je osobe kojima treba pomoć iskoristila za vlastito bogaćenje i guranje u zlo, besmisao života.
Svako dobro,
🙂 *fra Josip Blažević, intervju za novine i predavanje
Krunica Božjeg milosrđa moli se na običnoj krunici.
Na prva tri zrnca:
1. Očenaš
2. Zdravo Marijo
3. Vjerovanje
(Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.)
Na velika zrnca (zrnca koja razdvajaju nizove od deset zrnaca):
Vječni Oče, prikazujem ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta.
Na mala zrnca (10x):
Po njegovoj pregorkoj muci, * budi milosrdan nama i cijelome svijetu.
Nakon pet desetica, završetak:
Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu. (3x)
Može se dodati i ova molitva, ali ona nije sastavni dio krunice kako ju je Isus izdiktirao:
O, krvi i vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u tebe!
Oče nebeski, Bože, * smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, * smiluj nam se! Duše Sveti, Bože, * smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože, * smiluj nam se!
Milosrđe Božje, ti neshvatljiva tajno Presvetoga Trojstva, * uzdam se u Tebe! Milosrđe Božje, ti izrazu Njegove najveće moći, * -//- Milosrđe Božje, koje si se objavilo u stvaranju nebeskih duhova, * -//- Milosrđe Božje, koje si nas iz ništavila pozvalo u život, * -//- Milosrđe Božje, koje obuhvaćaš čitav svijet, * -//- Milosrđe Božje, koje nam daruješ besmrtan život, * -//- Milosrđe Božje, koje nas zaštićuješ od zasluženih kazna, * -//- Milosrđe Božje, koje nas oslobađaš od bijede grijeha, * -//- Milosrđe Božje, koje nam u Riječi što je Tijelo postala daruješ opravdanje, * -//- Milosrđe Božje, koje se na nas izlijevaš iz rana Kristovih, * -//- Milosrđe Božje, koje nam izvireš iz Presvetoga Srca, * -//- Milosrđe Božje, koje si nam dalo Presvetu Djevicu za Majku milosrđa, * -//- Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju Crkve koja obuhvaća cijeli svijet, * -//- Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju i dijeljenju svetih sakramenata, * -//- Milosrđe Božje, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore, * -//- Milosrđe Božje, neizmjerno u sakramentu oltara i svećeništva, * -//- Milosrđe Božje, koje si nas pozvalo k svetoj vjeri, * -//- Milosrđe Božje, u obraćenju grješnika, * -//- Milosrđe Božje, koje posvećuješ pravednike, * -//- Milosrđe Božje, koje usavršuješ svete, * -//- Milosrđe Božje, vrelo bolesnicima i patnicima, * -//- Milosrđe Božje, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca, * -//- Milosrđe Božje, ufanje onih koji očajavaju, * -//- Milosrđe Božje, koje uvijek i svugdje pratiš sve ljude, * -//- Milosrđe Božje, koje nas ispunjaš milostima, * -//- Milosrđe Božje, mire umirućih, * -//- Milosrđe Božje, koje nas čuvaš od paklenoga ognja, * -//- Milosrđe Božje, koje olakšavaš patnje dušama u čistilištu, * -//- Milosrđe Božje, ti slasti i neizmjerna radosti sviju svetih, * -//- Milosrđe Božje, beskrajno u svim tajnama vjere, * -//- Milosrđe Božje, neiscrpivi izvore čudesa, * -//-
Bog je milosrdan i pun smilovanja, spor na srdžbu i pun dobrote. * Zato ću dovijeka klicati milosrđu Božjemu.
Pomolimo se! O, vječni Bože, čije je milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas i umnoži u nama svoje milosrđe da u teškim trenucima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego da se predamo s velikim povjerenjem u tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Kralju milosrđa, koji nam s tobom i Duhom Svetim iskazuje milosrđe u sve vijeke vjekova. Amen.
ČIN POSVETE SVIJETA BOŽJEMU MILOSRĐU
Prema riječima posvete koju je učinio papa Ivan Pavao II. u najvećem svetištu Božjega milosrđa u svijetu, u Krakovu u Łagiewnikima, 17. kolovoza 2002.:
Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas Ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje milosrđe da bi u Tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen.
+ Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni. Amen.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
“U ovom dijelu govorimo o Sari i Tobiji i o “Pjesmi nad pjesmama” jer su to knjige koje izričito govore o braku.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Gdje je granica? ili o predbračnoj čistoći
“Često me pitaju: ‘Velečasni, dokle mogu ići sa svojom djevojkom/mladićem? Mi hodamo, nećemo spavati zajedno, ali koja je crta preko koje ne prelazimo?’
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
“Teologija tijela Ivana Pavla II. je integralni pristup spolnosti/tjelesnosti ili još dublje – egzistenciji, dakle svemu što činimo tijelom.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Pojmovi „muško i žensko”
“Pojam muškarac i ženasedanas jako miješaju. Otkud to proizlazi?
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Treći najveći iskorak u povijesti Crkve
“Neki teolozi smatraju da je papa Ivan Pavao II., obznanjivanjem teologije tijela, dao treći najveći doprinos teologiji u povijesti Katoličke crkve.
Prvi je bio sveti Augustin koji je spojio kršćanstvo s Platonom, a drugi je bio sveti Toma Akvinski iz 13. stoljeća koji je kršćanske istine spojio s Aristotelovim učenjem.
Zanimljivo je da se od 13. stoljeća pa do Ivana Pavla II. nije puno toga promijenilo.
Ivan Pavao II. je napravio treći najveći iskorak u povijesti kršćanstva spojivši objavu kršćanske istine s ljudskim iskustvom – to je fenomenološki pristup koji polazi od iskustva k njegovu tumačenju.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Onome tko se prvi put susreće s ovako cjelovitim naukom Crkve o spolnosti, možda će biti neobično ili će mu usporedbe biti predrastične ili smiješne, ali se nadam da nećete odustati od čitanja jer ćete na kraju shvatiti da je sve povezano i smisleno.
Ako vam je potrebno, pročitajte nekoliko puta, pokušajte razumjeti te čitajte bez straha, očajavanja ili tjeskobe.
Ako trenutno niste na tragu teologije tijela ili ste se u svom životu udaljili od onoga što ona govori, krenite iz početka i malo po malo, zakonom postupnosti, gradite novi pogled i novo ponašanje.
Za početak nošenja Čudotvorne medaljice Bezgrešne, veže me posebna anegdota.
Obiteljski hodočastimo u Ludbreg u svetište Predragocjene Krvi Kristove. Jedne godine, mama i ja stale smo u isti red za ispovijed. Držim se pravila da, u koji red za ispovijed stanem, tu i idem na ispovijed bez obzira koliko se sporo pomicao taj red i koliko se ljudi dugo zadržavali.
Svaki put kada odem s ispovijedi, odem s osmijehom jer se pokaže kako mi je baš “takav tip” svećenika (ispovjednika) trebao, odnosno da sam baš trebala čuti to što sam čula.
Red u kojem smo stajale te godine napredovao je sporo. Došle su dvije časne sestre koje su se htjele ispovijediti, ali htjele su se ubaciti preko reda. Neki ljudi iz reda počeli su gunđati, ali meni je bilo svejedno s obzirom da sam na hodočašću, čekam ispovijed, ne mislim se svađati u redu za ispovijed (u svetištu) plus radi se o časnim sestrama. Ionako nisam tip osobe od kokošarenja pa ni svađanje u redu za ispovijed nije dolazilo u obzir. Uglavnom, pustila sam časne sestre prije sebe.
Kad su se ispovijedile, mlađa časna vratila se do mene i stavila mi nešto u ruku. Pogledala sam o čemu se radi i našla malu, plavu, ovalnu medaljicu Bezgrešne.
Tako sam počela nositi čudotvornu medaljicu. Nakon nekog vremena, izgubila sam je jer se alka medaljice slomila, a medaljica pala. Kupila sam i odnijela na blagoslov drugu i sada je nosim oko vrata. (Usputno rečeno, blagoslovljene privjeske, lančiće, medalje i ostalo možete zakopati negdje gdje ne gaze ljudi kad se ti predmeti više ne mogu nositi jer se ne smiju bacati. Ono što se može spaliti, može se spaliti moleći Vjerovanje.)
Čudotvorna Medaljica Bezgrešne napravljena je prema svjedočanstvu s. Katarine Laboure od 27.11.1830.
Bila je subota uoči prve nedjelje Došašća.
“.. U pola šest popodne, dok sam u dubokoj tišini meditirala, učinilo mi se da s desne strane kapelice čujem šum, kao šuštanje svilene haljine. Digavši pogled na tu stranu, ugledah presvetu Djevicu u visini slike sv. Josipa. Bila je srednjeg rasta, a toliko lijepa da mi je nemoguće opisati. Stajala je obučena u svilenu haljinu boje bijele zore, bez ovratnika i glatkih rukava. S glave joj se spuštala bijela koprena sve do nogu. Lice joj je bilo prilično otkriveno, a noge su joj oslonjene na zemaljskoj kugli, ili bolje, na polovici kugle jer od nje vidjeh samo toliko. U rukama, uzdignutim u visini pojasa, na prirodan je način držala drugu, manju kuglu koja je predstavljala svemir. Oči su joj bile uprte u nebo, a lice joj je bilo izvanredno lijepo, ne bih ga mogla opisati. Odjednom, na njenim sam prstima primijetila prstenje ukrašeno dragim kamenjem, jedan prsten ljepši od drugoga; jedno prstenje je bilo veće, drugo manje, isijavajući pritom zrake koje bijahu jedne ljepše od drugih. Zrake su izlazile iz dragog kamenja. Veće je isijavalo dulje zrake koje su se neprestano povećavale tako da je čitava unutrašnjost bila toliko ispunjena da joj više nisam mogla vidjeti noge. Nemoguće je izreći što sam sve osjetila i što sam naučila u trenutku kada je Sveta Djevica zemljinu kuglu uručila našemu Gospodinu … U tom trenutku, bila sam i nisam bila. Osjećala sam da se stvorio okvir oko Presvete Djevice, pomalo ovalan, u kojem su se u obliku polukruga, mogle pročitati ove riječi: ‘O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’.
Potom začuh glas koji mi reče: “Daj izraditi medaljicu po ovome uzoru. Svi oni koji će je nositi oko vrata dobit će velike milosti. Milosti će biti mnoge za one koji će je nositi s vjerom”.
Istog trenutka učini mi se da se okvir okrenuo. Ugledah naličje medaljice. Zabrinuta da saznam što se nalazi na naličju medaljice, jednog dana nakon duge molitve začujem glas koji mi govori:
‘Nalazi se slovo M, Marijin monogram, a iznad njega nalazi sekriž. Temelj križa bijaše crta ili I, Isusov monogram. Ispod tih dvaju monograma bijahu Presveta Srca Isusa i Marije; prvo bijaše okruženo trnovom krunom, a drugo probodeno mačem’.
Pod Djevičinim nogama vidjela sam još zelenkastu zmiju sa žutim točkama…”
Dakle, na prednjoj strani medaljice, nalazi se lik Gospe. Oko nje su ispisana riječi: “O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Na naličju su upisana slova M i križ te Isusovo srce probodeno trnovom krunom i Marijino srce probodeno mačem (radi boli). Oko monograma se nalazi 12 zvijezda koje su, upravo iz kršćanske kulture i Otkrivenja, poslužile kao simboli na zastavi EU. Toliko o tome kako Europa nema kršćanske temelje. Europa je prožeta kršćanskom. Mnogi su je oteli kršćanstvu i stvaraju nakaradu. Moramo je opet vratiti kršćanstvu jer je ona naša i mi smo njezini.
Medaljica je čudotvorna, a njezinu širenju pridonio je sv. Maksimilijan Kolbe koji je pokrenuo Vojsku Bezgrešne 16.10.1917. U tom razdoblju, osim krvavog rata, događalo se razaranja čovjeka jačanjem liberalnih struja koje su htjele rušiti istine Objave – temelje kršćanstva. Masoni su izraženo djelovali te se Crkva vrijeđala i javno izrugivala.
Sv. Maksimilijan ubijen je 1941. godine u koncentracijskom logoru kad je položio svoj život umjesto drugog čovjeka kojeg su odabrali za smaknuće.
Po zagovoru Bezgrešne dogodila su se velika čuda (dane velike milosti). Možda najpoznatije čudo je preobraćenje Židova Alfonsa Ratisbonnea koji je bio žestoki protivnik Katoličke crkve i katolika.
Medaljicu nosim kao podsjetnik; za zaštitu i snagu u borbi s mojim napastima; pomoć u življenju čistoće te kao podsjetnik na uzor prave žene i majke, Bezgrešne, naše Gospe, kojoj se uvijek možemo preporučiti u zaštitu.
Iako je Marija žena, ona je istinski zaštitnik te saveznik i žena i muškaraca jer je naša nebeska majka pa nam pomaže u svim teškoćama i napastima protiv samopouzdanja (o kojima sam pisala u prethodnom članku), a mladi je najčešće nose radi podsjećanja u očuvanja čistoće i borbe protiv napasti. Gospa nije božica, nego najizvrsniji primjer čovjeka. Njoj se ne klanjamo, nego utječemo u zagovor jer je Isusova i naša majka.
Medaljicu možete kupiti u marijanskim svetištima ili u knjižarama i suvenirnicama s kršćanskom literaturom. Ako ste u Zagrebu, medaljicu možete kupiti u knjižarama oko katedrale.
Molitva Bezgrešnoj: “O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje Svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni.”
o vući ga za sobom po podu, potrebna nam je snaga. To ne možemo sami jer ako pokušavamo pobijediti svijet ili pobijediti sami sebe, ne možemo sami jer ćemo svijet, a i same sebe, htjeti pobijediti njegovim/našim metodama. I, što će se dogoditi? Postat ćemo oni protiv kojih se borimo.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 