40 days for life Croatia
40 dana za život
Kategorija: Uncategorized
Božja pravda vs. osveta
Gledajući zbivanja oko sebe, čovjeku može svašta prolaziti mislima.
Svašta se zbiva oko nas. Sablazan i nepravda su na sve strane i na svim razinama. Ne treba zaboraviti da sve kreće od osobe kao pojedinca. Bog je dao milost i sve alate čovjeku kako bi bio odgovorno i moralno biće. Uz slobodnu volju, čovjek odlučuje želi li slijediti Božji način koji daje život ili đavolji način koji vodi u smrt. Zato čovjek mora suzbiti u sebi sve ono što nije od Boga.
Sve nakon toga – sve rasulo, upravo je ono što je društvo zaslužilo jer je to rasulo odraz društva, a društvo čine pojedinci sa svojim odlukama. Ipak, Bog kao Gospodar neba i zemlje ima zadnju riječ.
Bolje je otplatiti dug na zemlji, nego ga otplaćivati u vječnosti jer Bog sve zna i doista je stvaran, živ, svevremen i svemoguć.
Nedavno sam se podsjetila na knjigu i film “Grof Monte Cristo” što me je dovelo do jednog citata iz Novog zavjeta. Radi se o zadnjem savjetu kojeg je otac Faria dao duhovno i psihički izmučenom Edmondu Dantesu, a tiče se osvete.
“Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: ‘ Moja je odmazda i ja ću je vratiti’ veli Gospodin.”
Rim 12, 19
Evanđelje vs. samodostatnost
“Ne dopustite svijetu da u vama učini da možete koračati sami. Sam nigdje ne dolaziš. Ne možemo hodati sami.”… “Ne bojte se staviti svoje povjerenje u Isusa! Ne bojte se prigrliti Njega i Radosnu vijest.”
papa Franjo, 22.09.2018.
Samodostatnost ne vodi dobrome.
Nigdje ne vodi ni interesno sklapanje “prijateljstava” i poznanstava. Dobro, možda vodi napretku karijere, ali karijera je sama po sebi jadna, a takva poznanstva još i više, ako osoba nema nekoga s kime će moći vježbati i živjeti ono što nas uči Radosna vijest, odnosno ako se osoba ne osjeća pozvanom živjeti onako kako nas uči Radosna vijest.
Ljudski rečeno, takav interesni poznanik nije osoba koja će biti uz vas niti kada vam je dobro, a pogotovo ne kada vam je loše niti ćete vi biti uz nju jer vas spaja samo interes.
Pad anđela dogodio se zbog njihove oholosti, a oholost je povezana sa samodostatnosti. Lucifer nije pao jer je sagriješio bludno, ukrao, psovao ili lagao. Pao je jer je bio ohol, a da nije sagriješio nijednim drugim grijehom kojim griješe ljudi.
Papa ne poziva na sklapanje interesnih prijateljstava i networking, nego na otvaranje srca drugom ljudskom biću, našem bližnjem bez interesa, onako kako je radio Isus.
Razlika između
1. networkinga,
2. brige za svakog čovjeka (Radosne vijesti) i 3. dubinskog odnosa s drugim ljudima
je u motivaciji.
Dok networking smatram interesnim poznanstvom pa samim time besmislenim trošenjem vremena, dotle brigu o svakom čovjeku smatram jedinim ispravnim putom, a dubinski odnos smatram dobitkom.
Briga za svakog čovjeka uključuje svakog čovjeka oko nas, a dubinski odnos uključuje nas i nekolicinu osoba oko nas s kojima gradimo život. Networking nije ni jedno ni drugo, a duboko sam skeptična i da on može dovesti do jednog od toga dva.
Dok networking ne zahtijeva prigrliti Krista i njegov način, briga o svakom čovjeku i dubinski odnos to zahtijevaju. Zašto? Zato što će se, ako ne ispunimo taj preduvjet, sve raspasti s obzirom da je bit čovjeka izgrađena na tom preduvjetu, odnosno čovjek je jednostavno stvoren na takav način.
Zajedno sa svime ostalim, raspast ćemo se i mi jer Bog ne treba našu ljubav, ali je nama neophodno da Mu je damo.
“Švedska teorija ljubavi”/”The Swedish Theory of Love” 💀🎬
Ovaj dokumentarni film toliko je depresivan da ga nisam ni pogledala cijelog, ali prikazuje kako izgleda život bez Boga, odnosno kad čovjek sebe proglasi bogom. To je to bez uljepšavanja. Bljak!
Film možete pronaći s prijevodom na hrvatski pod nazivom “Švedska teorija ljubavi”, a prikazan je i na ZagrebDox-u 2015.
Netko je film jako dobro sažeo kao “‘Švedska teorija ljubavi’ – kako biti napredan i umrijeti sam”. Sva prava sažetka idu autoru.
Citati o braku i bračnim odnosima
Objavljeno: 17. lip 2016.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac => zrelost;
Ostaviti => tranzicija, prijelaz;
Oca i majku => model potpune obitelji;
Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;
Ženu => muškarčev komplement;
Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;
Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.” Fulton J. Sheen
Citati o suvremenom čovjeku
“Suvremeni čovjek želi kontroverzu, a ne istinu od novinarstva.”/ “In journalism, the modern man wants controversy, not truth.”
“Suvremeni čovjek već ima ostvarenu jednu polovinu preduvjeta za spasenje – on je jadan.”/ “The modern man has already one-half the condition of salvation: he is miserable.”
“Naš intelekt ne stvara istinu – on je dostiže, on je otkriva.”/ ” Our intellects do not make the truth – they attain it, they discover it.”
“Pristojnost predstavlja vanjsko očitovanje unutarnjeg obzira kojeg imamo jedni za druge. Dobri maniri ponašanja su sjena koju projiciraju naše vrline.”/ “Politeness is a way of showing externally the internal regard we have for others. Good manners are the shadows cast by virtues.”
Fulton J. Sheen
Dosta ti je činjenja ispravnih stvari?
“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima.
Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega.” (sv. Franjo Saleški)
Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drukčije.
(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)
Kad se to dogodi?
To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi; kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu, zli bez obzira što je ona dobra ili upravo zbog toga što je ona dobra.
Što se dogodi?
Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom i nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive.
Za razliku od njih, karakter je stabilan jer je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije.
S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi.
Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.
S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra.
Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”.
S obzirom da se konačni račun polaže tek na onome svijetu Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima. Zbog toga se javljaju npr. gore napisani emocionalni simptomi.
Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro).
Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti.
Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.
Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se više udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.
Realnost ovog svijeta je sljedeće:
- savršeni Bog čuva i dobre i loše
- loše stvari događaju se i dobrim ljudima jer svaka osoba ima slobodu. Mi možemo odlučiti biti dobri, ali netko drugi može zloupotrijebiti svoju slobodu pa nam nanijeti zlo jer je odlučio ne biti dobra osoba
- dobre stvari događaju se i lošim ljudima jer Bog daje i dobrima i lošima
- teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nije bdio nad nama u tom trenutku i da će to biti konačno loša stvar (možda zvuči čudno, ali Bog je čuvao i onoga koji je poginuo u prometnoj nesreći, a ne samo onoga koji je preživio. Ne mislim da je čuvao ili volio manje onoga koji je poginuo) i zato
- teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nema dobar plan s nama ili da nas ne voli. On zna sve pa tako i donese najbolju odluku kad će nešto spriječiti, a kada dopustiti jer je Svemogući, Savršeni i Sveznajući
- tuga, tjeskoba i plač su sastavne reakcije čovjeka na neke šokove ili akumulirane okolnosti u životu. Ako osoba treba isprocesuirati šok ili tugu, pustite je da se oporavi. Ona nije ništa manji vjernik, ne sumnja u postojanje Boga i ne ide protiv Božje volje ako plače i ima napadaj panike zbog nečega ili joj se plače jer je iscrpljena od svega i sl. Ako stisnete krive gumbe, u krivo vrijeme i na krivi način, samo ćete pogoršati situaciju. Ono čega se treba paziti je kronična tuga, tuga bez Boga, tuga bez smisla s početka članka jer čovjek, kakva god situacija bila, nije sam. Bog je s nama u svakoj našoj situaciji i na našoj je strani. Ugrubo i pojednostavljeno rečeno, emocionalna tuga je nekada neizbježna, normalna reakcija na situaciju i u redu je, dok je duhovna tuga opasna
- ovaj svijet je nesavršen
- ovaj svijet nije raj
- ovaj svijet ne može postati raj jer ne može zamijeniti Nebo, ali
- osoba svejedno mora težiti idealima i živjeti ih, pogotovo praktični katolik jer
- naša vjera nije emotivna tehnika smirivanja kako bismo se osjećali dobro, nego odnos s Bogom sa skupom vjerovanja da bismo činili dobro jer se broje djela bez obzira kako se osjećali; naš cilj nikada i nije bio ovaj svijet, nego vječni život u kojem vrijede druga pravila pa se
- konačni račun polaže u vječnosti zauvijek, a da bi se položio mora se vježbati
- katolik nema pravo na umornost od činjenja dobra ili od voljenja drugih. Činjenje dobra i ljubav, u suštini, nemaju veze s time kako se mi osjećamo, nego što činimo
Zato, ne dajte se!
Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.
Ovu nedjelju provela sam na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu!
Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.
Čekamo srijedu i nedjelju! ⚽⚽
Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.
Stvaranje svijeta u kojem je čovjek nepoželjan #2
U članku “Zdravi razum i progresivizam ili o stvaranju svijeta u kojem je čovjek nepoželjan” između ostalog, pisala sam i o mogućnosti u kojoj će netko ili nešto uzeti sebi za pravo određivati ili sugerirati nam smijemo li, koliko i kad imati djecu.
To je bio jedan aspekt vrlog novog svijeta kojeg sam se dotaknula u članku referirajući se na društvo koje već sad više voli pse, nego djecu i u kojem je imanje djece neefikasno, neefektivno, neučinkovito i nesterilno pa bi ih trebalo zamijeniti i prestati rađati.
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
papa emeritus Benedikt XVI.
E, pa uzimanje prava davanja dopuštenja ljudima da imaju djecu već se događa.
Užasni su programi kojima se, putem cjepiva, prisilno steriliziraju djevojke i žene fertilne dobi. Dok se prislina, tajna sterilizacija, događa uglavnom u J. Americi i Africi, u razvijenim se državama provodi pritisak putem posla i novih društvenih, tj. “moralnih” vrijednosti.
Nezapošljavanje udanih žena, pitanja o braku i djeci, davanje otkaza zbog udaje, degradiranje na niže plaćene poslove nakon povratka s porodiljnog i ostalo uz laži feminizma, uobičajeni su obrasci pritiska na prestanak rađanja, tj. neostvarivanje žene kao majke,
ali to nije sve!
U Japanu, koji je na najnižim zabilježenim stopama fertiliteta u povijesti sa 1.41 djetetom po ženi, a stopa mora biti 1.81 jer će za sto godina populacija pasti sa 126.5 mil. na 51 mil., poslodavci si uzimaju za pravo napraviti raspored rađanja prema svojim instinktima i odlukama, a ne prema odluci muža i žene.
To u praksi izgleda ovako: svaka žene dobije raspored s popisom kad će ona, a kad njezine kolegice smjeti roditi bez obzira kad se udala. Možete, kao novoudana žena, čekati deset godina dok ne dođe vaše pravo na trudnoću, tj. čekat ćete deset godina na trenutak za koji je vaša nadređena moralna nakaza odlučila da je vrijeme za dijete.
Nakon što je u javnost dospio slučaj 26-ogodišnje udane žene koja radi u kozmetičkom društvu, a kojoj je nadređeni dao tablicu rasporeda za nju i njezinih 20 kolegica prema kojoj bi ona smjela roditi prvo dijete tek s 35 godina, grupe podrške nastoje napraviti pritisak kako bi reagirao premijer, g. Shinzo Abe. U prilog im ide činjenica da je premijer uzeo za cilj povećanje stope fertiliteta na 1.81 pa ćemo vidjeti kako je sve završilo.
Kako god priča završila, tj. upleo se u nju premijer ili ne, nadam se da su žene dale otkaz jer pumpati ego nakaradnoj moralnoj nakazi koja je umislila:
- da je Bog pa ima pravo odlučivati o nastanku života
- da ga se uopće pita koje je njegovo mišljenje o tome kad bi netko trebao roditi
- da ima pravo odlučivati kad će netko roditi
- da se ima pravo petljati u tuđi brak
- da je ikakav faktor u nečijem braku
- da smije odlučivati o osobnim stvarima druge osobe, osobe koja ima svoju savjest, identitet i dušu
nitko, nikada ne bi smio.
Niti bih to nekome dozvolila.
Razlika između nacizma i pobačaja
Današnjih se metoda ne bi posramio ni čudovišni dr. Mengele, glavni Hitlerov doktor i provoditelj eugenike.
On bi, vrlo jednostavno, prešao na “ti” s današnjim liječnicima koji izvode pobačaje pa odu na krstarenje Karibima plaćeno tim krvavim novcem.
Dobro bi se slagao i s liječnicima koji rade prenatalna testiranja (stvaraju namjerne okolnosti za potencijalni pobačaj), ali i s onim osobama i roditeljima kojima pobačaj nije nešto strašno i koji rade prenatalna testiranja (želite li biti u situaciji biranja želite li ubiti ili ostaviti na životu svoje dijete?).
“Htio sam reći da je postala moda, ili barem običaj, da se u prvim mjesecima trudnoće rade pretrage kako bi se vidjelo je li dijete možda bolesno ili hoće li se roditi s nekim nedostatkom, a prvi izbor je riješiti ga se.
U prošlom stoljeću su svi bili zgroženi onim što su radili nacisti pazeći na čistoću rase. Danas činimo istu stvar u bijelim rukavicama. Zašto više ne vidimo na ulici osobe patuljasta rasta? Zato što protokol mnogih liječnika kaže: ‘Rodit će se s anomalijom. Riješit ćemo ga se’.
Danas se govori o raznim vrstama obitelji. Da, istina je: postoji samo jedna riječ za obitelj – kažemo i obitelj zvijezda, životinjska obitelj, no obitelj na sliku Božju, muško i žensko, samo je jedna jedina. Obitelj je lijepa pustolovina i danas vidimo, kažem to teška srca, da se nerijetko o zasnivanju obitelji, o braku, razmišlja kao da je riječ o lutriji. Ako ide, ide, ako ne ide, brišemo sve i idemo ispočetka.”
papa Franjo, susret s predstavnicima obiteljskih udruga, Vatikan, 16.06.2018
Meni liječnici predstavljaju ljude koji, poput ostalih ljudi, koriste specifične talente dobivene od Boga za dobro – liječenje, operacije, transplantacije, prevenciju, potporu…
Samim time, podupirem sve one postupke koji ne idu protiv Boga Stvoritelja i Njegova moralnog zakona. Jedino tada taj postupak ne ide ni protiv čovjeka jer su ta dva odnosa u istosmjernoj korelaciji. Mnogi postupci poput pobačaja, eutanazije, umjetne (potpomognute) oplodnje, kloniranja, kontracepcije, genetskog inžinjeringa embrija… ne mogu se ubrojiti u skupinu moralnih.
Što se tiče zemalja koje prodaju maglu kao o najsretnijim nacijama na svijetu poput Danske i Islanda, a koje imaju državnu politiku istrjebljenja djece s nekim nedostacima (besplatno prenatalno testiranje nakon kojeg skoro 100 posto žena napravi pobačaj), ježim se te konstrukcije i smatram je oksimoronom.
Biti sretan uz politiku pobačaja i nakon pobačaja može biti samo onaj koji je duhovno i psihički bolestan. Pobačaj je nespojiv sa srećom jer taj čin, ako ga je napravila osoba koja je do tada koliko-toliko psihički i duhovno zdrava, napravi nasilje nad naravi. Stvarno je za brigu ako se takve nacije proglašavaju najsretnijima.
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljenim. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
papa emeritus Benedikt XVI.
Jeste li potpisali za referendume?
Ovih dana volontiram na prikupljanju potpisa za referendum promjene izbornog zakona jer smatram da je postojeći loš, a njegova izmjena temelj je od kojeg se može pokrenuti provođenje promjena, pa i promjena drugih zakona koji su loši.
Samo zato što netko drugi ne može shvatiti svrhu koja je dana vama kako biste je shvatili ili samo zato što netko pragmatično štiti svoju poziciju, ne znači da trebate odustati ako vas je Bog odredio za boj. Blaženi Alojzije Stepinac znao je reći da Bog mrzi mir onih kojima je odredio borbu.
Nastavi čitati “Jeste li potpisali za referendume?”HBK: Smjernice za ispit savjesti
Hod za život 2018.
Indie filmovi🎬🎦🍿
“Sound of Freedom”👫
“This beautiful fantastic” 👫/👪
“Beyond The Sun”👪
“Most” (The bridge”) 👫
“The confession” 👪
“Tengamos la fiesta en paz” (“Proslavimo blagdan u miru”) 👪
“Uskrsli” 👪
“The conversation” (“Razgovor”) 👫
👫 za odrasle (ozbiljnost teme)
👪 obiteljski
Istanbulska i obrazovni sustav
Članak 14. Istanbulske konvencije
Nove referendumske inicijative: svibanj,2018.🚩
Potpisujem još jedan citat Fultona Sheena koji odražava moj stav, moj odgoj i principe po kojima živim.
Čovjek prvo treba ispitati svoju odgovornost, izvršavanje svojih obveza i moralnu kvalitetu kojom živi, a tek se onda možda može zapitati je li netko drugi kriv za neku situaciju. I nemojmo se zavaravati velikim parolama kojima naš narod, budimo iskreni, obiluje.
Vjerujem ljudima koji i ne pričaju toliko o svom domoljublju, ne drže stalno ruku na srcu i žive samozatajno, a prave su osobe s integritetom – trude se živjeti moralom najvećih pravednika, ne odaju se korupciji i nepotizmu koje uništava i raseljava društvo, djecu odgajaju katolički s ljubavlju prema Bogu i bližnjima bez mržnje te reagiraju ispravno u različitim situacijama.
Gospodari svijeta mogu rovariti jer ovaj svijet nije raj i nikada neće moći biti bez problema, ali ne mogu napraviti veliku štetu ako ljudi vjeruju Bogu, žive po Njegovim zapovjedima i smislu.
Referendumska inicijativa “Narod odlučuje” koja, prema riječima inicijatora, okuplja brojne udruge, zajednice, pokrete i građane, pokreće prikupljanje potpisa za novi referendum o promjeni izbornog sustava. Time se rješava uzrok problema, a ne posljedice. Ukoliko se ne promijeni uzrok, stalno se pojavljuju novi problemi koji se rješavaju na štetu građana.
Referendumom se želi postići sljedeće:
- ulazak zastupnika u Hrvatski sabor na temelju broja preferencijskih glasova
- elektroničko i dopisno glasovanje
- smanjenje broja zastupnika i izbornih jedinica
- zastupnici manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.
Referendumska inicijativa “Istina o Istanbulskoj”, zajedno s drugim civilnim udrugama i građanima, organizira prikupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. S obzirom da je Ministarstvo obrazovanja u svojim formularima i obrascima već zamijenila polje spola poljem za rod te stavila i mogućnost neizjašnjavanja, potrebno ju je što prije otkazati. Pripremu su već odavno odradili, a sada će sve samo poubacivati u sustav.
Potpisi će se prikupljati u isto vrijeme za obje inicijative: od nedjelje 13.5. do nedjelje 27.5.2018.
Potrebno je prikupiti 400.000 potpisa.
Pozivam vas da se prijavite za volontiranje, a ponajprije da date svoj potpis te na referendumu glasate za izmjene izbornog zakona i za odbacivanje Istanbulske.
Ovi referendumi, a pogotovo referendum o izbornom zakonu, nemaju alternativu i zato moraju proći. Slušajući i promatrajući ljude, ne mogu se oteti dojmu mrtvila, ‘boli me briga stava’ i nerazumijevanja vitalnih uzročno-posljedičnih pojava za život ljudi. Često se ne reagira rješavajući uzrok, nego posljedično.
Jako malo pojava događa se iznenada. Za sve postoji naznaka koja se samo mora prepoznati. Ovim inicijativama rješavaju se situacije da za nekoliko godina ne pitate svoju djecu mnoga pitanja o njihovom pogrešnom i potraćenom životu, gubitku dostojanstva i smisla u životu. Krojenjem nove paradigme događa se puno užasnih stvari. Razrušene obitelji su dokaz toga, a ova kaljuža s demografskim slomom, korupcijom, nepotizmom, iseljavanjem i nedostatkom vjere da se radom i poštenjem može nešto postići je posljedica, između ostalih, i ovakvog izbornog sustava.
Znam da će sljedeće riječi biti oštre, ali vrijeme je za suočavanje.
Ukoliko ne prođe referendum o izbornom zakonu, ovaj narod, naš hrvatski narod, naša Hrvatska, ne zaslužuje ništa bolje od onoga kako nam trenutno jest, a niti išta bolje od onoga kako će nam tek biti, a bit će plač i Sjeverna Koreja.
Ako ne prođe referendum, to znači da hrvatski narod želi živjeti u Sjevernoj Koreji i da drugo nije ni zaslužio. Stiglo je vrijeme jasnog suočavanja – zlo može napakosti samo koliko mu dobri ljudi dozvole. Ako se ono razmaše, to samo znači da je broj dobrih daleko manji od očekivanog.
Odovornost je na nama.
Dajmo doprinos dobru na ovom svijetu.
Dokažimo svoj integritet!
U suprotnom, naš prigovor ništa ne znači.
Zagreb i eksperimentalni kurikul
Odabrane su osnovne i srednje škole u kojima će se od jeseni navrat-nanos provoditi eksperimentalna faza kurikulne reforme.
Neću trošiti riječi na reformu koja sasvim sigurno nije dobra u ovakvom obliku i sadržaju s obzirom da većina relevantnih znanstvenika, tj. relevantnih znanstvenika za pojedina područja ističu veliki broj zamjerki i na sadržaj i na način provođenja.
Ono što je meni upalo u oči je jako mali broj škola iz Zagreba i Zagrebačke županije. Dapače, s obzirom na udio (školskog) stanovništva koji živi u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, sarkastično bi se moglo reći da su nepravedno zapostavljeni.
Ako sarkazam stavimo na stranu, u ovom slučaju ne radi se o zapostavljenosti, nego o ciljanoj odluci.
- Logično pitanje koje se treba javiti svakome je sljedeće: s obzirom da se grad Zagreb po visini prosječne plaće, životnog standarda, besplatnim udžbenicima, davanjima za rođene i, općenito, po primanjima razlikuje od ostatka države, tj. stanovnici grada Zagreba su po mnogim pitanjima u boljim i privilegiranijim uvjetima od ostatka države, kako to da i u ovom slučaju grad Zagreb nije privilegiran ako je ova kurikulna reforma dobra?
Drugim riječima, da je ova kurikulna reforma dobra, netko bi se pobrinuo da se prvo masovno provede u zagrebačkim školama. S obzirom da to nije slučaj i da se netko očito pobrinuo upravo suprotno (da se eksperimentalna faza ne provodi masovno u Zagrebu, a neki su lobirali da se ne provodi u konkretnim školama), i to je pokazatelj o kakvoj se reformi radi.
- Nadalje, sljedeće logično pitanje koje se postavlja je: znači li to da je prihvatljivo uništiti generacije učenika samo zato što ne žive u glavnom gradu, odnosno znači li to da je odgovornima prihvatljivo vršiti eksperimente na djeci samo zato što ne žive u glavnom gradu, vodeći se time da se svejedno radi o ‘provinciji’, da njih ionako nitko ne štiti i da neće imati otpor?
Poznat mi je slučaj vrtića u kojem su jednu vrtićku skupinu pretvorili u eksperimentalnu. U toj skupini, tete odgajateljice nisu govorile djeci što trebaju raditi, nije postojao nikakav raspored. Djeca su radila što i kad su htjela. Nije ih se usmjeravalo. Ta skupina sada ide u školu. Oni su najgori i najproblematičniji razred u školi. Spomenula sam ovaj vrtić jer ni on nije bio iz Zagreba.
Ne znam što su radili roditelji kad su dozvolili sudjelovanje svojeg djeteta u tome, ali jako su pogriješili. Pogriješili su zato što nisu sigurni u svoje stavove, zato što nemaju stav ili zato što im netko nije prezentirao eksperiment u potpunosti.
Dragi roditelji, poanta je u tome da morate pratiti što se događa u školama i reagirati. I u Zagrebu ima svakakvih gluposti i opasnosti. One mogu biti uz punu potporu roditelja koji pate da ih drugi ljudi smatraju ‘modernima’ po kojoj god cijeni.
- I, treće logično pitanje je sljedeće: je li nesudjelovanje zagrebačkih škola u velikom broju u eksperimentalnoj fazi dokaz da je ova kurikulna reforma precrt modela školstva koji se provodi u Rijeci gdje udruge vrše ideološko nasilje nad djecom i mogu bez kontrole dolaziti u škole? Ako je to tako, onda je logično da u eksperimetalnoj fazi ne sudjeluje velik broj zagrebačkih škola jer je Ured za obrazovanje grada Zagreba odbio zaključak prijedloga za uvođenje građanskog odgoja i modela koji se primjenjuje u Rijeci
- Ako je treća točka točna, a jest, onda je točna i druga točka, a to je opasno
- I, za kraj, vrlo je jasna, primjetna, transparentna, vidljiva politička ideološka komponenta kojom se želi ispirati mozak djeci odmalena. U čemu je vidljiva ta politička ideološka komponenta? U tome što je stranka koja nema potporu birača ni od dva posto, HNS, dobila monopol na osmišljavanje i provođenje obrazovne reforme. To čak ne bi bilo ni problematično da se u svojem radu vode moralom, vrijednostima, znanstvenim istinama i vrijednostima duboko usađenim u narod. S obzirom da se vode pogubnom ideologijom, ne mogu biti vođe reforme. Da politička opcija ima potporu većine naroda, a da se u svom djelovanju također vodi ideologijom, i ta opcija bi bila nedopustiva kao vođa reforme. Pogrešno ne postaje ispravnim ako ga podržava veći broj ili svi ljudi. Ispravno je ispravno, makar ga podržavao jedan čovjek ili nitko.
Sretan Uskrs!
Izložba “Uskrsne meditacije”
Zbog nekih poveznica, dobila sam poziv na otvorenje izložbe “Uskrsne meditacije” slikara Vjekoslava Skrbina u Muzeju Ivanić-Grada 15.03.2018.
Izložba obuhvaća slikarova djela ulja na platnu, akvarela i pastela iz ciklusa ‘Križ’, ‘Gospina krunica (plava djela – radosna otajstva, ljubičasta – žalosna otajstva te roza – slavna otajstva)’, ‘Meditacija’, ‘Pasija i milosrđe’ te ‘Torinsko platno’.
Inače ne objavljujem ovakve pozive na blogu, ali ako ste u blizini, pogledajte izložbu. Prof. Skrbin prekrasno je oslikao otajstva vjere, a mene se jako dojmila blagost nijansi roze i ljubičaste korištene za otajstvenost.
Izložba je otvorena do 7. travnja.
Dubrovnik: oskvrnuće crkve
Želim istaknuti reakciju biskupa Mate Uzinića povodom pornografskog oskvrnuća koje se dogodilo u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku.
Vjerujem kako znate o čemu se radi. Fotograf erotskih, kako mu novinari tepaju, a ja bih rekla pornografskih fotografija, slikao je golu glumicu u dubrovačkoj crkvi sv. Ignacija, a sve ima veze s njemačkom filmskom akademijom.
Nije mi jasno zašto projekt nisu odlučili realizirati u nekom od kvartova u Njemačkoj u koji se ni policija ne usudi zaći. Tako bi se dokazali djelima i pokazali kao junaci na muci. Vjerojatno zato što su kukavice pa se boje da ljudi iz takvih kvartova ne bi razumjeli njihovu “umjetnost”, a sasvim sigurno jer su im crkve na piku s obzirom da su se hvalili po facebook grupama da će oskvrnuti što više crkava i “kako su ih baš dobro oskvrnuli”. (Je li Ministarstvo kulture upoznato s projektom koji se odvija na prostoru RH?)
Biskup Uzinić je odredio da, zbog oskvrnuća, u crkvi NE MOŽE biti bogoslužja shodno kan. 1211 Zakonika kanonskog prava, dok se ona ponovno ne blagoslovi i ne izvrši se pokornički čin, tj. pokornička naknada za oskvrnuće. Crkva će se blagosloviti u četvrtak, 8.3.2018. Od 17h bit će pokornički čin klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, a vjernike se poziva na nemrs i post kao naknadu.
Napisala sam ovu kratku crticu upravo zbog biskupove reakcije.
Biskupova reakcija, nažalost, pokazuje veličinu, tj. ozbiljnost događaja. Taj događaj je rezultat čovjekova djelovanja i odluke, a čovjek često ne razmišlja o posljedicama svojih djela, iako je to logična uzročno-posljedična veza.
Zato nam je potrebno pokazati da naša djela nose posljedice. Čovjeka je potrebno odgojiti. Duhovne i psihičke posljedice su one najgore, a o njima se uvijek radi u slučaju teških prijestupa protiv Boga i čovjeka. Biskupova reakcija pokazuje ozbiljnost ove rane, ovog grijeha. Padaju mi na pamet još dva primjera – ona je na razini oskvrnuća crkve terorističkim ubojstvima u Francuskoj ili oskvrnuća crkve u Gučoj Gori (Travnik) od strane mudžahedina za vrijeme rata u BiH gdje se također morala raditi ponovna posveta.
Čini mi se da se mnogi ponašaju kao u kafiću u (kršćanskim) sakralnim prostorima pa i polugoli katolici koji se ponašaju kao da nikada nisu ništa čuli o ljudskom dostojanstvu, vrijednosnom aspektu spolnosti i vrlinama koje su onda vidljive u ljudskom ponašanju i odijevanju. Istovremeno zaposlenici institucija RH (jer sustav čine ljudi) olako izdaju dozvole i toleriraju mnoge pojave za pet minuta slave. To sve proizlazi iz mnogo čega, ali psihološki gledano, iz kroničnog kompleksa manjka vrijednosti. Duhovno gledano, iz duhovne mlakosti i deklarativnosti.
Što se tiče liberala i slobode umjetnosti, u ovom se slučaju uopće ne bih spuštala na tako nisku razinu rasprave o slobodi umjetnosti i tko zapravo potiče umjetnost, a tko ne, nego bih situaciju riješila singapurski vrlo pragmatično (iako pragmatizam bez vrijednosti nije moj credo, ali ne volim ni filozofiranje): crkva je vlasništvo Katoličke Crkve i ona odlučuje što se može, a što ne može raditi u njezinom vlasništvu. Ostali mogu samo blebetati.
Čovjek je duša, duh i tijelo te, kao takav, neodvojiv od svojih djela. On je ono što čini. Djela nose posljedice – i u politici i u gospodarstvu i u svakodnevnom životu, a ta djela, ako su strašna, vape u nebo.
Možda bi neke skupine u društvu trebalo ozbiljnije podsjetiti koje crkvene kazne povlače njihove odluke?
Ono što vjernik može je moliti za političke i gospodarske elite kako bi bili na strani dobra te, naravno, biti na strani dobra ako smo dio takvih skupina. Svaki društveni položaj ima svoje obveze i odgovornosti, svoje teškoće i prednosti, svrhu i rezultat, misiju i ulogu, baš kao i svaki čovjek. Na čovjeku je da svoj položaj koristi za dobro jer su dobro i zlo univerzalni i za bogataša i za siromaha.
Dodatak nevezan za temu: Kako je moguće da u izradi novog Zakona o sukobu interesa sudjeluje osoba koja je optužena za sukob interesa? #vjerodostojno i s blagoslivljajućim pozdravom ‘Hvaljen Isus i Marija’
Pepelnica i korizma
Objavljeno: 10.02.2016.
Pepelnica ili čista srijeda prvi je dan korizme.
Pepeljanje ili stavljanje znaka križa od pepela na čelo je podsjetnik na pokoru i pokajanje. Pepeo je i znak plodnosti pa bi razdoblje korizme trebalo biti plodonosno za našu dušu.
Napravite plan koji ćete moći ispuniti. Uvažite svoje mogućnosti, okolnosti, zdravstveno stanje i sl. vodeći računa da korizma nije dijeta, nego skrb za dušu s ciljem micanja onoga što nas veže, čini lošijim i slabijim ljudima ili smanjuje našu slobodu i naše “ja”. Korizma je vrijeme za ćišćenje nas, slike Božje, od svega što nagrđuje tu sliku.
Zlatno pravilo: MOLI & RADI. Čamac možemo pokrenuti samo s oba vesla i nijedno ne smije biti izlika za manjak onog drugog. Oaze nema bez pustinje.
Prijedlozi i recept:
- ISPOVIJED (ako niste, još stignete) <3 – hajde, napravi taj korak! Pomiri se s Bogom i samim sobom
- PRIČEST <3 – besplatni, neprocjenjivi dar koji znači život
- KRIŽNI PUT + MISA (barem utorkom i petkom) <3 – pokajanje i žrtva
- POKORA – prema vašim mogućnostima, okolnostima, sklonostima, napastima, propustima, lancima, idolima
- MOLITVA, TIŠINA i MIR – zbližavanje s Bogom, samim sobom i bližnjim
Andrea Bocelli i njegova priča🎬
“Nisam samo protiv pobačaj a. Ja sam za život.” (A. Bocelli)
Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život.
Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti. Ima pravo na život samom tom činjenicom.
Život započinje začećem.
Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja. Zdravom logikom, to znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro.
Priziv savjesti je sasvim logično i apsolutno neotuđivo pravo u bilo kojem zanimanju i pitanju, pa tako i u slučaju abortusa i liječnika. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta. Točnije rečeno: neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno.
Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala tražiti dopuštenje za moralno življenje.
Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba liječnik koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva.
Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.
Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.
Što je Istanbulska konvencija?
Vrijedi i za Istanbulsku, ali i za svaku i najmanju nepravdu, nakaradnu situaciju u kojoj se može naći osoba, narod ili zajednica:
“Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” (Mt 18, 6)
Nadam se da potpisujete peticije pokrenute ovih dana, iako peticije nisu dovoljne.
Ljudi čine sustav i društvo. Što o ljudima govori pokvareni sustav ili Ako su ljudi pokvareni, kakav jedino onda može biti sustav? Daj doprinos Dobru i Istini na ovom svijetu. Pomozite onima kojima možete, budite im potpora u njihovim dvojbama i borbama, nosite im smisao.
Ne znam tko će odrediti tko ili što je žena. Zapravo znam. To će odrediti Grevio u skladu s tim kakvom se osobom osoba osjeća. To je to što je problem.
Grevio (naddržavno tijelo koje je sastavljeno od plaćenika koji nisu predstavnici država, nego isključivo politika koje ih plaćaju s obzirom da u tom tijelu ne sjede predstavnici država) briše razliku između muškog i ženskog spola, odnosno negira biološku determinaciju i smatra da možete biti što želite.
S obzirom na fluidnost rodova, na kraju će žena biti ona/onaj tko se tako deklarira. Strategiju Grevia operativno će provoditi udruge koje dobivaju ultimativno pravo dobivanja novca od država.
Ukoliko ne dobiju novac od države ili im država smanji priljev, tuže državu Greviu koji onda ucjenjuje državu jer Istanbulska konvencija poništava Ustav i sve zakone države, pa tako i vrijednosti koje su implementirane u sustave. Čistom logikom dođe se do zaključka da će udruga morati dobivati više novca ako prijavljuje više slučajeva – opravdanih ili neopravdanih, njima je sasvim svejedno. 🤷
U kakvoj su situaciji muškarci?
Njima je Konvencijom oduzeta mogućnost da oni, kao muškarci, budu žrtve te im je dodijeljena uvijek i jedino uloga zlostavljača. Ja to smatram iznimno diskriminirajućim, neprihvatljivim i lažnim. Što ćemo sa žrtvama muškarcima? Kako se čini, njima će biti priznato trpljenje zlostavljanja jedino ako se deklariraju “ženama” ili nekim od 70 i nešto rodova, ali bi to onda bilo nasilje među “ženama”. Ili?
Meni je svako nasilje neprihvatljivo, a samo nasilje mogu provoditi i muškarci i žene. Nasilje nije samo fizičko, nego i psihičko koje ostavlja i puno teže posljedice. U njemu su žene puno gore i dominantnije od muškaraca.
Za razliku od stava Istanbulske, moj stav je da za loše ili zlo djelo mora odgovarati onaj tko ga je počinio, bio on muškarac ili bila ona žena.
Šovinizam i feminizam su dvije strane iste medalje, iz oboje se lako razvije nasilje i oboje bi trebalo biti neprihvatljivo.
Kako se naziva djelo feministica u kojem prekidaju novi život ili kada oskvrnjuju crkve? Zabludjelih ovaca ima i na jednoj i na drugoj strani. Žena koja mrzi muškarce je jednaka muškarcu koji mrzi žene.
Jesu li smanjene stope nasilja u državama koje su ratificirale Konvenciju? Nisu, a nikada i neće moći biti smanjene. One su povećane.
Potražite pokazatelje (neću ih ovdje prilagati). Najsvježiji pokazatelji su iz Slovenije.
Zašto nisu?
Zato što to nije cilj Konvencije. Nije donesena zbog nasilja.
Zašto joj to nije cilj?
Zato što:
- je njezin cilj promicanje rodne ideologije koja, brišući biološke datosti razlika spolova koje oblikuju osobu cjelokupno, kontaminira sve segmente društva. Ako je društvo kontaminirano, uz sve ostale negativne pojave i duhovne katastrofe, porast će stope nasilja, a porast nasilja znači i veću količinu novca udrugama
- bi njezina operativa (udruge) prestala dobivati novac
- će država godišnje morati osigurati milijardu kuna civilnim udrugama kroz koje se pojavljuju stalno iste osobe koje se bave pobačajem i rodnom ideologijom, a ne zaštitom žena od nasilja. One tuđu nesreću koriste za svoj probitak
Normalnoj osobi ne treba konvencija niti zakon da ne maltretira i ne zlostavlja bilo kojeg čovjeka, a pogotovo članove obitelji. One kojima to nije jasno treba dobro naučiti primjenom zakona države.
Što se tiče osoba koje osjećaju istospolnu privlačnost i osoba koje se bore s rodnom disforijom:
- 1. to su poremećaji koji su se razvili tijekom života (osoba se ne rađa s njima) i koji zahtijevaju odgovarajuću terapiju
- 2. tim osobama treba pomoći s ljubavlju. Tko ne želi pomoć, ima pravo živjeti po svojoj odluci, ali nema pravo kontaminirati društvo protubiološkim i protuprirodnim načinima života te zahtijevati mijenjanje znanstvenih i bioloških činjenica
To su psihološko-duhovni poremećaji vezani uz napad na identitet čovjeka protiv kojih se bori psihoterapijom te vjerskim smislom koji oblikuje identitet (egzistencijalno: tko je čovjek? Bog daje identitet čovjeku jer nas je On i stvorio).
Djecu treba pustiti da odrastaju normalno, bez nasilnih intervencija na njihov biološki identitet, jer se znaci rodne disforije povuku sami od sebe u velikoj većini slučajeva (“Izvještaj Atlantis”, Lawrence Mayer, Odsjek za psihijatriju Sveučilišta Johns Hopkins; dr. Paul McHugh, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti, Medicinska škola Sveučilišta Johns Hopkins te glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins).
Ne može se nijekati da postoje osobe koje se bore s tim, ali to se mora smatrati poremećajem do kojeg je došlo tijekom života zbog određenih životnih uzroka i marketinške promocije. Njihovo rješenje nije u poticanju i hranjenju rodne disforije, nego u pomaganju kako bi te osobe, koje od samog začeća imaju ljudsko dostojanstvo kao i drugi ljudi dano samim time što nas je Bog stvorio, osvijestile svoj istinski identitet, vrijednost i dostojanstvo.
Osobe koje imaju istospolne sklonosti mogu živjeti u spolnoj čistoći, svoj križ i napasti prikazivati kao pokoru Bogu te živjeti u punom sakramentalnom zajedništvu Crkve.
S obzirom da se radi o poremećajima, anomalijama koji nisu prirodna karakteristika čovjeka, društveni sustavi se ne mogu bazirati ili orijentirati prema njima, nego prema činjenicama što čovjek jest.
Potrebno je spriječiti promicanje laži o takvom načinu života kao normalnom, prirodnom, poželjnom i oslobađajućem. To su laži jer takav način života, s obzirom da nije svojstven čovjekovoj naravi i onome kako ga je Bog zamislio, donosi mnogobrojne psihičke, duhovne i fizičke bolesti. Drugim riječima čovjek, bio on vjernik ili nevjernik, takvim načinom života ide protiv svoje naravi, provodi nasilje nad svojom naravi, “siluje” svoju narav te se zbog toga javljaju psihičke, duhovne i fizičke bolesti jer narav ne može izdržati takav pritisak.
Mnoge osobe koje se bore s tim bile bi brže u napretku i podsjećanju na dostojanstvo da se u sve nisu upetljale agresivne udruge koje lažima obmanjuju i društvo, ali zapravo i te osobe kojima treba pomoć.
Tako cijelo društvo, a i osobe koje se bore s tim poremećajima postaju taoci tih plaćenih udruga koje im ne žele dobro.
Dobro nam želi osoba koja nam pokušava pomoći da se prestanemo ranjavati, a ne ona koja nam daje oruđe za jače ranjavanje. I javno je poznato koliko osobe s istospolnim sklonostima imaju problema s LGBT+ udrugama ako ih kritiziraju te koliko im je teško napustiti taj krug jer im ne daju.
Za kraj, navela bih primjer Švedske koja je pravi primjer što se dogodi kad se na nepravedan način krenu rješavati problemi.
Uz stigmu da su uvijek krivi i zlikovci, muškarci se ne usude prići ženama jer one uvijek nose titulu žrtava i mogu aktivirati instrumente za bilo što. Naravno da će zbog toga, smanjenja odgovornosti kod muškaraca jer ih odgajaju rodno neutralno, a ne da budu muškarci koji brane svoju obitelj i smanjenja odgovornosti žena jer je zakon na njihovoj strani bez obzira na situaciju s druge strane, kao i radi infekcije društva rodnom ideologijom od rođenja, rasti broj seksualnih poremećaja, devijantnog ponašanja i silovanja jer je narušena prirodna interakcija između muškarca i žene. Skandinavske države pripadaju i krugu binge drinking država u kojoj se stanovnici, “ispunjeni smislom života”, epizodično opijaju od petka poslije podne do nedjelje navečer i tako svaki tjedan.
Što se tiče konkretnog primjera na što će ratifikacija utjecati, iako “pametni” uvjeravaju kako neće, je obrazovni sustav i konkretno zdravstveni odgoj.
Ratifikacijom Konvencije, u školama će se morati provoditi i moći će se provoditi jedino liberalni ZO koji daje katastrofalne rezultate svugdje u svijetu (Skandinavske države – porast seksualnih devijacija, Velika Britanija – najveće stope maloljetničkih trudnoća uz obilato financiran ZO i kontracepciju, SAD – ista situacija, osim u državama koje najmanje izdvajaju za ZO i kontracepciju)…
Zašto neće moći biti proveden drugi program ZO-a?
Zato što je Konvencija iznad Ustava i zakona države. Ukoliko država ne ubaci rodnu ideologiju, GREVIO će to zahtijevati.
Nemojmo se praviti blesavima i govoriti kako to ne znaju vrhuške koje donose odluku. Znaju jer to i žele. Njima ne trebaju kontraargumenti jer svoje odluke i ne donose u dobroj vjeri i namjeri pa da bi ih kontraargumenti uvjerili.
Na kraju, nešto se može dogoditi iznenada, ali se jako velik broj problema, bilo na osobnom ili društvenom planu, ne dogodi iznenada.
Znakovi su tu, samo ih treba ispravno pročitati, ispravno interpretirati i primijeniti ispravnu “terapiju”.
Sličnosti ostaju zajedno 👣👣
Suprotnosti se možda privlače, ali sličnosti ostaju zajedno.
Otkrit ću vam kako mene ta rečenica gore uvijek malo strese jer volim “nemoguće” ljubavne priče (zato sam jako striktna katolkinja kako bi sve ostalo u balansu ;), ali da, ona je točna.
Neki dan prijatelj me podsjetio na Seinfeld-a jer ga on voli gledati. Nešto smo raspravljali pa se sjetio ovog isječka.
Isječak super pokazuje što je u vezi/braku temelj – isti vrijednosni sustav.
Seinfeld je to pokazao na primjeru abortusa jer se po tom stavu, općenito, dobije dojam tko je kakvog vrijednosnog pogleda, tj. kako mu je oblikovan karakter, iako ni to nije dovoljan pokazatelj.
U vezi i braku bitno je puno toga poput odgovornosti za drugu osobu, razgovora, slušanja, povjerenja, poniznosti, želje da sebe dijelite s nekim (otvorite srce) i drugoga stavite uvijek na prvo mjesto, a najvažniji su ljubav (u pravom smislu – kao odgovornost za drugu osobu) i poštovanje = Bog. Sve to treba biti na ispravnim temeljima, a to je vrijednosni sustav kojeg dijelite.
Život se komplicira s godinama pa vam treba netko s kime ćete ići u istom smjeru, tko će vas poticati na moralni život, koga ćete vi poticati na moralni život, tko će vam pomoći živjeti s ciljem i nadom vječnog života. Kako je to lijepo rekao i blaženi Karlo Austrijski svojoj supruzi Ziti: “hajdemo sad jedno drugome pomoći doći u nebo”.
Kako moj prijatelj kaže, kompromis se radi oko mlijeka kojeg pijete, a ne oko vrijednosnog sustava.
To ne znači da trebate niti možete biti jednojajčani blizanci. To nije ni potrebno, a još manje zanimljivo. Ja ne volim dosadu. Različiti karakteri nadopunjuju jedno drugo, mogu pomoći jedno drugome u isticanju jačih strana, a popunjavanju i pomaganju oko slabijih strana, a ti karakteri trebaju ići u istom smjeru.
I, zato – što je abortus?
Svaki čovjek ima nešto lijepo čime vas može učiniti radosnim ili obogatiti ili učiniti da vam je lijepo s njim/njom. U nekom kratkom razdoblju može vam dati više potpore, pripadanja i ‘život je lijep’ osjećaja i bolje vas upoznati, nego ljudi koji su duži dio života s vama. Možete biti iskreniji i pravi vi s tom osobom. Može vidjeti strane vaše osobnosti koje nitko nikad nije vidio.
Ipak, samo to nije dovoljno jer se radi i o duhovnoj stvarnosti i konačnom cilju. Ljubav je odgovornost za drugu osobu, ali i prihvaćanje osobe takve kakva jest, bez želje da je promijenite; sposobnost da se ta osoba osjeti voljeno i prihvaćeno od vas, da se osjeti da je kao takva dovoljna, a to je lakše i prirodnije s osobama koje su nam bliske vrijednostima.
Osjećaji se istroše, dok je ljubav svjesna odluka za osobu iz dana u dan i nakon što se osjećaji istroše, promijene ili probude za nekog drugog. Osjećaji su subjektivna kategorija i nestalni su, dok je ljubav objektivna kategorija karakterizirana voljom i odlukom.
U konačnici, vi donosite odluku. Živjet ćete s tom osobom i tu odluku donijet ćete na koji način želite. Bog će vam dati odgovor, samo ga morate htjeti čuti. To onda rezultira potpunom sigurnošću i mirom da se radi o pravoj odluci u bilo kojem smjeru – prekid veze ili brak, a to je najvažnije. S druge strane, mi, ljudi, pozvani smo biti dar jedni drugima. Možda smo pozvani biti nekome razlog obraćenja. Dokle god Vas netko ne odvlači od Boga, to je odluka između vas i Boga.
Nemojte se zaboraviti moliti za tu osobu da je Bog čuva od zla, čak i ako krenete različitim putovima. Lijepo je i moćno biti u nečijoj molitvi.
Nek’ te zagrli netko sretniji
Čuvali te svi dobri anđeli.
Samo nekad me nađi da nam se
Zvijezde sve zapale.T. Cetinski
U isječku je zanimljivo i to što je Jerry pitao Elaine za dečkov stav o abortusu odmah nakon što je ona rekla da je dečko karakteran i ima integritet.
Je li Jerry htio reći da podupiratelji abortusa nemaju integritet? 😎🤫
Tko je čovjek #1?💒🤵👰
Objavljeno: 12. ožu 2017.
Majmuni iz ZOO-a nikada neće postati čovjek.
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.
Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.
Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.
Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.
Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.
Feminizam vs. sloboda
Pravi muškarac daje život za svoju ženu, a prava žena to mora dopustiti.
To je moguće jedino ako je muškarac glava, stup obitelji, a žena njezina duša. Muškarac mora ljubiti (voljeti) svoju ženu toliko da bi dao svoj život za nju, a ona mora dopustiti i prihvatiti da je se tako i toliko voli, a to znači priznati muškarčeva ulogu i preuzeti svoju. Nitko u odnosu dvaju osoba ne može biti lijen.
Ono što primjećujem je puno nesporazuma na ovim temeljima pa i jedna i druga strana podižu svoje obrambene mehanizme nastale kao posljedica prethodnih (ranjenih) iskustava kako se ona ubuduće ne bi ponovila.
Ona ne želi da je se voli, nego želi biti ta koja će preuzeti mušku ulogu jer je netko iskoristio njezinu ženstvenost, a on ne želi toliko voljeti jer mu je neka uništila muškost emocionalnim spletkama i dominacijom.
Kada to povežete sa slobodnom odlukom osobe o tome koje će vrijednosti ili načela slijediti te (ne)odgojem, neznanjem o čovjekovom smislu i biti te duhovnoj stvarnosti (dobroj i zloj), imamo ubojitu kombinaciju.
U svemu tome nastrada i povjerenje pa se teško odlučiti na ono što ljubav stvarno jest – slobodno sebedarje bez kalkulacija, ali ljubav je upravo to i ne smije biti nikako drukčije. Ona je odgovornost za drugu osobu. Što je više odgovornosti, to je ljubav veća. Istinska ljubav je žrtva. To je nekada neuzvraćeno, nekada bolno, nekada narušeno, a nekada i u potpunosti smisleno. Toliko smisleno da vam je jasno kako ne može biti nikako drukčije i po stoti put dobijete potvrdu kako Bog jedini zna najbolje te da ništa ne valja što odradite bez Njegova načina i zamisli funkcioniranja.
Zato – nismo sami, iako čovjek može biti frustriran zbog navedenog.
Je li jednostavno puno ulagati u odnos i ne dobivati jednako ili išta?
Nije, to je jako teško, a u vezi koja nije okrunjena brakom nije ni potrebno, ali čovjek treba donijeti odluku o tome kakva on osoba želi, koje ideale i vrijednosti slijedi pa se tako i ponašati.
Treba prepoznati osobu čije će mane i ograničenja moći podnijeti jer svaki čovjek ima svoja ograničenja, čak i ako odnos savršeno funkcionira. Nemojte od čovjeka tražiti ono što može dati samo Bog, ali nemojte se ni zeznuti i ne prepoznati temeljne vrijednosti.
Nadalje, ako je čovjeku smisleno ponašati se jedino onako kako treba, onda se i ne može drukčije ponašati jer nema mira s onime što mu je besmisleno. Osobe u vezi imaju izbor – ako nisu jedno za drugo ili je jedna strana nezadovoljna odnosom, odnos se razriješi vrlo jednostavno. Brak zahtijeva veću žrtvu – on je i u dobru i u zlu dok vas/nas smrt ne rastavi.
Ljubav je slobodno sebedarje osobi kojoj ste se brakom obvezali biti vjerni i u dobru i zlu. Ono što će druga strana napraviti s tim, ugrubo rečeno, nije vaš problem niti bit ljubavi, nego je problem te osobe. Na kraju krajeva, nagrada i kazna dolaze na drugom svijetu. To uvijek treba imati na umu kad govorimo o duhovnim pitanjima i pitanjima smisla čovjeka, a to su pitanja pred kojima se sva ostala mogu samo sakriti. Najvažnije je imati smisao jer ćete onda moći biti duhovno mirni i kad se sve ruši oko vas i kad ste emocionalno uznemireni. Jednako tako, i kad se trudite i kad griješite.
Obje strane moraju s ljubavlju izvršavati svoje odgovornosti i uloge koje su različite, inače dođu u situaciju u kojoj svatko koristi svoje oružje za uništenje – ona emocije (emocionalno nasilje), on snagu (fizičko nasilje) ili se zapletu u lažni odnos izokrenutih uloga koji, s obzirom da je temeljen na laži izokrenutih uloga, propadne s velikim ožiljcima. Tako se stvara začarani, otrovni krug muško-ženskih i bračnih odnosa koji prerasta u pakao na zemlji. Jako je bitno prihvatiti različitosti između spolova i antropološke istine te biti svjestan da je naravni zakon upisan u svakog čovjeka.
Sve navedeno, a pogotovo prvi odlomak ovog članka, svoj izvor, fundament imaju u sljedećem: da bi sve moglo ispravno funkcionirati, čovjek mora postaviti Boga u središte svog života. Ako čovjek tako napraviti, neće imati problem ni s “vlasničkim” pristupom ženi niti s emocionalnim spletkarenjem muškarcem.
Zašto?
Kao prvo, zato što je On u nas upisao čežnju za Njim davši nam dušu pa čovjek nema mira dok se tome ne odazove, a kao drugo zato što onda Bog postaje mjerilo naših postupaka, riječi i života.
Ako Bog i Njegov način postaje naše mjerilo, muškarcu neće pasti na pamet tući i omalovažavati ženu. Ženi neće pasti na pamet emocionalno maltretirati, ucjenjivati i krivo usmjeravati. Ako je vama mjerilo stvari ono kako je Bog zamislio odnose, onda će se dvije strane natjecati u tome tko će biti nesebičniji, stavljat će drugu stranu na prvo mjesto, imati više razumijevanja, biti veća potpora, bit ćete svjesni odgovornosti za drugu osobu. Radije ćete vi patiti, nego da pati druga strana. Svi se odnosi naruše kad se zaboravi na to.
Sloboda i feminizam?
Sloboda je činiti ispravna, moralna djela jer si slobodan od zakona ili zato što poštuješ zakon i jedino ti je tako smisleno.
Feminizam nema veze s tim. Mrziti nekoga nije sloboda. To može biti vaša slobodna odluka i izbor, ali on ne donosi slobodu jer je mržnja nikada ne donosi.
Za razliku od mržnje, ljubav je sloboda i kod nje nema posjedovanja, nego poštovanja i odgovornosti.
U članku se nisam dotakla feminizma kao mašinerije financirane ogromnim iznosima moćnika koja za cilj ima uništavanje braka, obitelji i zdravih temelja društva, tj. feminizma kao instrumenta kulture smrti. On se obilato koristi za te svrhe.
Feminizam, rodna ideologija, pobačaji i sve slične ideologije hrane se tuđom boli, nesrećom i napasti.
Žrtve tih ideologija, tog zla, je cijelo društvo, ali i pojedinci koji se npr. bore s istospolnom privlačnošću.
Htjela sam spustiti ovaj članak na osobnu razinu jer, u konačnici, svatko od nas ima izbor. Ima odgovornost. Može odlučiti.
Sustav čine ljudi.
Ako je sustav pokvaren, nije se pokvario sam po sebi, nego se pokvario pokvarenošću ljudi koji ga čine. To nam puno govori, ne samo u slučaju feminizma, nego u slučaju svakog područja koje vam može pasti na pamet. Uljez napada i ulazi tamo gdje osjeti slabost, a puno priče ne mijenja nedostatak djela.
Budite nekome komadić neba na ovoj zemlji na koji god način možete, znate i na koji god ste način pozvani biti jer je to naša svrha.
Zato mi se drž’te, oboružajte se misom, skaramentima, krunicom, kontemplacijom, dobrim knjigama, obitelji.
Sve mogu u Onome koji me jača!
“Mary, did you know?”🎶
Božićna, ali meni jako draga pjesma.
… “When you kiss your little baby, you kiss the face of God.” …
Koja divna spoznaja! Gospa je grlila, tješila i uspavljivala Božić, Boga 😍💜
Nešto što znamo, ali ova pjesma baš lijepo podsjeti na to. A-ha efekt!
Mi možemo blagovati tog Boga svaki dan ili nedeljom na sv. euharistiji. To je još veće!
Devetnica sv. Mihaelu Akanđelu
Sv. arkanđeli Mihael, Gabrijel i Rafael slave se 29.9., a devetnica se započinje devet dana uoči blagdana.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Bože, u pomoć mi priteci! Gospodine, pohiti da mi pomogneš!
Slava Ocu …
Vjerovanje …
Himan sv. Mihaelu Arkanđelu
O, Isuse, sjaju i snago Boga Oca; o, Isuse živote naših srdaca, častimo Te u zajedništvu s anđelima koji spremno čekaju na zapovijedi Tvojih usana prekrivajući se svojim krilima.
Tisuće i tisuće nebeskih knezova okružuju Tvoje prijestolje, bore se za Tebe, ali sv. Mihael, uzdižući stijeg spasenja, razjašnjava da je pobijedio barjak Križa.
On je strmoglavio u dno pakla oholu glavu zmaja te poput groma ošinuo i izbacio s neba pobunjenike i njihovog vođu. Slijedimo ovog nepobjedivog Kneza protiv vođe oholosti, tako da Jaganjac nagradi pobjedu vjernog puka krunom vječnog života.
Slava Ocu i Sinu koji nas otkupiše i Tebi, Duše Sveti, kako na početku tako i sada neka bude ista slava i čast u vijeke vjekova. Amen.
PRVA MILOST (PRVI DAN)
Ištemo od tebe, sv. Mihaele Arkanđele u zajedništvu s knezom prvog kora Serafina, da raspališ naša srca plamenom svete ljubavi te da tvojom pomoći možemo udaljiti od nas zavodljive laži užitaka svijeta. Amen.
1 0če naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista, našega Gospodina, da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
DRUGA MILOST
Ponizno te molimo, kneže nebeskog Jeruzalema zajedno s vođom Kerubina, da nas se sjetiš osobito kada budemo zaskočeni od nagovaranja paklenog neprijatelja. S Tvojom pomoći, doista, kad postanemo pobjednici nad Sotonom, moći ćemo ponuditi sebe same Bogu, našem Gospodinu, kao žrtvu. Amen.
1 0če naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista, našega Gospodina, da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
TREĆA MILOST
Odano te molimo, nepobjedivi branitelju Raja, da u zajedništvu s vođom trećeg kora, tj. Prijestolja ne dopustiš da nas ikada muče pakleni duhovi te nemoć i nesreća. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
ČETVRTA MILOST
Ponizno prostrti pred tobom, molimo te, o naš prvi zastupniče pred najvišim nebeskim dvorom zajedno s vođom četvrtog kora Gospodstava, da braniš kršćanstvo u svakoj njegovoj potrebi, a naročito Vrhovnog Svećenika, umnožavajući radost i milost u ovom životu i slavu u drugom. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
PETA MILOST
Molimo te, sv. Arkanđele zajedno s vođom petog kora Vlasti, oslobodi nas, svoje sluge, iz ruku naših neprijatelja, kako potajnih tako i očitih; zaštiti nas od lažnih svjedoka; očuvaj od nesloge ovaj narod, a posebno čuvaj ovaj grad od gladi, mržnje i rata; zaštiti nas od gromova i munja, oluja i potresa što ih pakleni zmaj običava izazvati na našu štetu. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
ŠESTA MILOST
Molimo te, vođo nebeske vojske zajedno s vođom koji ima prvo mjesto u koru Moći, da svojim slugama – nama i ovom narodu budeš u pomoći u svakoj potrebi, a posebno ovom gradu, da se zemlji udijeli potrebna plodnost i mir te sloga među ljudima. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
SEDMA MILOST
Ištemo od tebe, sv. Mihaele, koji si prvak anđela zajedno s vođom sedmog kora Poglavarstava da oslobodiš nas, svoje sluge, cijeli ovaj narod i posebno ovaj grad od tjelesnih i mnogo više od duhovnih bolesti. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
OSMA MILOST
Ponizno te molimo, o, sv. Arkanđele skupa s vođom osmog kora Arkanđela i sa svih devet korova, da nas čuvaš u ovome životu i u času naše smrti. Budi uz nas u smrtnom času tako da, kad naša duša bude odlazila ostajući pod tvojom zaštitom, pobjedniče Sotone, mogne uživati božansku Dobrotu s tobom u svetom Raju. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
DEVETA MILOST
Molimo te na koncu, slavni kneže i branitelju vojujuće i slavne Crkve u zajedništvu s vođom devetog kora Anđela, da bi čuvao i podržavao nas, svoje štovatelje. Pomozi nama, našim obiteljima i svima onima koje volimo te koji su se preporučili u naše molitve, da pod tvojom zaštitom živimo svetim životom i da kasnije možemo gledati lice Božje zajedno s tobom u vijeke vjekova. Amen.
1 Oče naš
3 ZdravoMarije
Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.
1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.
Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)
Litanije svetim anđelima
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Bože Oče, stvoritelju anđela, smiluj se nama!
Bože Sine, gospodaru anđela, smiluj se nama!
Bože Duše Sveti, živote anđela, smiluj se nama!
Sveto Trojstvo, radosti anđela, smiluj se nama!
Sveta Marijo, moli za nas!
Kraljice anđela, moli za nas!
Svi zborovi blaženih duhova, molite za nas!
Sveti serafi, anđeli Ljubavi, molite za nas!
Sveti kerubini, anđeli Riječi, molite za nas!
Sveta prijestolja, anđeli življenja, molite za nas!
Sveta gospodstva, molite za nas!
Svete moći, molite za nas!
Svete sile, molite za nas!
Sveti nebeski knezovi, molite za nas!
Sveti anđeli Božjega čašćenja, molite za nas!
SVETI MIHAELE, ARKANĐELE, moli za nas!
Pobjedniče Lucifera, moli za nas!
Anđele vjere i poniznosti, moli za nas!
Čuvaru svetoga pomazanja, moli za nas!
Zaštitniče umirućih, moli za nas!
Kneže nebeske vojske, moli za nas!
Voditelju duša do sudnjega stola, moli za nas!
SVETI ARKANĐELE GABRIJELE, moli za nas!
Anđele Utjelovljenja, moli za nas!
Vjerni poslaniče Božji, moli za nas!
Anđele ufanja i mira, moli za nas!
Zaštitniče svih službenika i službenica Božjih, moli za nas!
Čuvaru svetoga krštenja, moli za nas!
Zaštitniče svećenika, moli za nas!
SVETI ARKANĐELE RAFAELE, moli za nas!
Anđele Božje ljubavi, moli za nas!
Krotitelju paklenog duha, moli za nas!
Pomoćniče u velikim tjeskobama, moli za nas!
Anđele bolesti i ozdravljenja, moli za nas!
Zaštitniče liječnika i putnika, moli za nas!
VELIKI SVETI ARKANĐELI, molite za nas!
Anđeli u službi pred prijestoljem Božjim, molite za nas!
Anđeli, naši pomoćnici, molite za nas!
Pomoćnici u našim stiskama, molite za nas!
Svjetlo u našoj tami, molite za nas!
Obrana u svakoj opasnosti, molite za nas!
Opominjatelji naših savjesti, molite za nas!
Zagovornici pred Božjim prijestoljem, molite za nas!
Štitovi u obrani pred paklenim duhom, molite za nas!
Naši stalni pratioci, molite za nas!
Naši uzori u brzoj pokornosti, molite za nas!
Naši najbolji vodiči, molite za nas!
Naši najvjerniji prijatelji, molite za nas!
Naši mudri savjetnici, molite za nas!
Tješitelji u zapuštenosti, molite za nas!
Ogledalo poniznosti i iskrenosti, molite za nas!
Anđeli naših obitelji, molite za nas!
Anđeli naših svećenika i duhovnih pastira, molite za nas!
Anđeli naše djece, molite za nas!
Anđeli naše domovine, molite za nas!
Anđeli Svete Crkve, molite za nas!
Svi sveti anđeli, molite za nas!
Ostanite uz nas u životu, molite za nas!
Ostanite uz nas na smrtnom času, molite za nas!
Zahvalit ćemo vam u Nebu, molite za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se
Svojim je anđelima zapovjedio – Da te čuvaju na svim putovima tvojim.
Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože, dodijeli nam pomoć Svoje nebeske vojske da budemo njihovom pomoći očuvani zlobnih napadaja paklenog duha te da Ti opet u miru služimo, izbavljeni od svakoga zla, po dragocjenoj Krvi Isusa Krista i po zagovoru preblažene Djevice Marije! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Tvome Sinu, koji s Tobom živi i kraljuje u sve vijeke vjekova! Amen!
Prodaja spolnosti na društvenim mrežama
U zadnje je vrijeme postala pomodna riječ “karakter”, “osoba s karakterom”, “karakterna osoba” ili “žena/muškarac s karakterom” pa ljudi imaju krive verzije onoga što je karakter i nabacuju se tim izrazima.
Tako će neki reći da je osoba karakterna ako se nezrelo posvađa zbog nečega jer, eto, ima svoj karakter i stav, ne da svoje pa makar pričala (pogrešne) gluposti i bila u krivu. Tu se ne radi o karakteru nego o (neodgojenom) temperamentu.
U Bibliji ne postoje semafori, automobili i instagram, ali postoji slobodna volja, snaga volje, odgovornost, zlatno pravilo, moral, umjerenost, deset zapovijedi, posljedice Istočnog grijeha, velika doza zdravog razuma, ali i puno više onoga što nadilazi razum i što čovjek ne može spoznati razumom; istina o čovjeku koja se onda primjenjuje i u slučaju crvenog na semaforu i objavama na dr. mrežama.
Upravo je takvo zaključivanje smisao odgoja, rasta u vjeri i, općenito, izgradnje karaktera. Nije smisao izvlačiti rečenice iz konteksta s obzirom da na taj način nikada nećete moći uklopiti auto i semafor jer ih nema.
“Čovjek ne želi priznati golemu vrijednost koju za ljudsku ljubav posjeduje čistoća onda kada ne želi priznati potpunu i objektivnu istinu o ljubavi žene i muškarca, postavljajući na njezino mjesto subjektivističku fikciju. … Ne može se shvatiti puni smisao krjeposti čistoće ako se ne razumije ljubav kao funkcija odnošenja osobe prema osobi, funkcija usmjerena u načelu prema sjedinjenju osoba.”
sv. Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”
Temperament i karakter
Temperament (narav) je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao za rad na sebi, prirodno gorivo koje nas pokreće. Netko je zapaljive, a netko mirnije naravi. U različitim situacijama do izražaja dolaze različite vrste čovjekovog temperamenta jer smo miks svega pomalo.
Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, odgojem, vjerom, izgradnjom sebe i željom da se postane najbolja verzija sebe. Karakter je nadgradnja temperamenta jer čovjek ne može živjeti (samo) po temperamentu.
Sve ljudske razine trebale bi biti integrirane, međutim, ako ima nekih odstupanja, onda je karakter kontrolni i korektivni mehanizam. Kako je karakter povezan s duhovnom dimenzijom, evo nas opet na potvrdi važnosti duhovne dimenzije u ponašanju čovjeka.
Karakterna osoba ili osoba s karakterom postupa moralno ispravno, ima ispravne stavove i drži ispravne principe. To radi zato što je tako oblikovao/la svoju dušu i srce. Zato što shvaća važnost toga, ima smisao. Zato što se dopušta napuniti Božjom mudrošću i smislom. Zato što je prionula na Božji (crkveni) nauk i način gledanja na stvari i pojave. Zato što zna kako to ne može biti i postati sam.
Društvene mreže imaju i svojih prednosti, ali i više nedostataka.
One olakšavaju komunikaciju s ljudima koji žive dalje od nas, olakšavaju grupne dogovore i pregovore, ali i kreiraju lažne odnose. Potiču površinske odnose, izazivaju ovisnost. Miješaju stvarnost i umjetni, nestvarni svijet. Šire mainstream ideje i lažne vijesti uz kontrolu. Prikazuju jedan lažni svijet radi prodaje bar malog dijela sebe ili pobuđivanja osjećaja divljenja prema sebi od strane drugih. Čovjek se želi osjećati bar malo vrijedno i važno jer možda nema odnos ljubavi s bliskim osobama ili taj odnos nije istinska ljubav i bliskost koja napuni čovjeka. To su činjenice.
Pokazalo se i da su korisnici Instagrama najveći narcisi te da, općenito, društvene mreže povećavaju tjeskobu, dekoncentraciju, rastresenost i disperziju pozornosti. Uništavaju stvarne odnose koji se mijenjaju šutom dopamina nakon lajka, sviđanja i uspješne prezentacije. Tako dođe do hipofrontalnost, tj. slabljenja frontalnog korteksa mozga zaslužnog za razumno odlučivanje i odgovorno ponašanje jer ste se navezali na šut poput ovisnika.
Bitan je klik, a ne kvaliteta
Ukratko, tim se riječima može objasniti funkcioniranje društvenih mreža (u prvi tren).
Nije bitno što prikazujete. Ako ste udarili na ljudski dojam, tj. emocije, u prednosti ste jer sve izaziva neki dojam, sve budi neku emociju. Zato su društvene mreže pune osoba koje se prodaju kao komad mesa, čak i ako nisu javne osobe, jer je najlakše pobuditi najniže emocije s obzirom da su one primitivne i neuređene.
Po tom spuštanju i umanjivanju čovjeka samo na nagone, sistem ‘provokacija-nagon-emocija’ je logičan jer, ako netko misli da je životinja, neće imati problem izazivati takve emocije niti će imati problem odgovarati na njih (“životinja” je našla “životinju”).
Problem je što čovjek nisu samo emocije. Čovjek nije samo nagon, samo temperament.
Čovjek nije životinja, nego je on Božje stvorenje u čijem su tjelesnom dijelu stvaranja sudionici roditelji, dok Bog daje dušu u trenutku “Neka bude!”, a taj trenutak ne ovisi o ljudskoj volji ni pokušaju. Drugim riječima, čovjek sa svim svojim biološkim, emocionalnim/psihološkim nagnućima ima i duhovnu razinu. Ona svemu tome daje smisao kako se sve ostale dimenzije ne bi pogrešno razvijale, integrirale i zloupotrebljavale.
Osobe koje izazivaju najnižu razinu nagona kod ljudi i same su vođene najnižim razinama svih svojih dimenzija. Na njima su ostale jako nisko u ravoju.
Ovo su teške riječi pa ćemo ih pokušati rastaviti i objasniti.
Neki će reći da to nije tako jer su te osobe zapravo pametne pa znaju iskoristiti ono što danas prolazi. U principu, ne radi se o tome. Točno je kako to rade radi novca, ali se sasvim sigurno ne radi o pametnoj ideji.
Zdravoj, zreloj osobi nešto takvo nikako ne može biti privlačno niti bi, zbog osjećaja moralne odgovornosti koji je sprječava da druge ljude navodi na grijeh, postupila tako jer ne postoji novac koji bi bio dovoljan da se spere takva odgovornost.
Ako je osoba spremna prodati sebe kao komad mesa kako bi zaradila na klikovima i promovirala se, prema slobodi volje, ima pravo na to. Istovremeno, ona nije pametna, nego je duhovno i emocionalno, tj. karakterno osiromašena iz različitih razloga – rana, neznanja, slobodne odluke, pohlepe, nezrelosti, loše namjere, loše oblikovanog karaktera i sl. Toj osobi treba pomoći kako bi shvatila istinu, iako ima slobodu volje i sama bira kako će urediti svoj život.
Dakle, slobodna volja svake osobe postoji, ali postoji i istina i posljedice koje idu uz tu slobodnu volju. Dok osoba zanemaruje istinu, ne može započeti ni proces iscjeljenja. Kad nastupe posljedice, nastaje iščuđavanje i ljudi odbacuju svoju odgovornost, iako su ih oni svojim postupcima izazvali.
Prodaje li golotinja?
Da prodaja samog sebe golog i ne prolazi uvijek, tj. da je na prvu važan klik, ali dugoročno kvaliteta, vidljivo je i na kampanjama plaćanja svakog klika i komentara. Broj sljedbenika mora se nekako natući makar i plaćanjem, iako se daljnjim raslojavanjem obitelji i odgojem bez vrijednosti, morala, odgovornosti, obveza, bliskosti i topline, klikovi više neće morati ni plaćati jer će samim tim činjenicama već biti stvorena željena masa – bezmoralna, bezkarakterna, zaglupljena, bez istine o vječnom životu i bez kritičkog promišljanja o serviranim “istinama”. Već sada su vidljive takve karakteristike među ljudima.
Kako god bilo, to ne pere od odgovornosti ni plaćenike ni one koji plaćaju.
Čak ako se i ne radi o izazivanju najnižih emocija, radi se o izazivanju emocija (dojma).
Drugim riječima, sve je postala (lažna) prezentacijska prodaja. Danas čovjek robuje dojmu, doživljaju i prodaje se prezentirajući se nekom veličinom. Kad popričate s takvom veličinom, dobijete drugačiju sliku, sliku bez pokrića. Mora imati puno doživljaja koje mora prodavati svima drugima i uvjeravati ih da je zbog toga sretan jer puno putuje, super jede, izlazi na prestižna mjesta, pliva s dupinima i sl., iako je dojam (emocija) subjektivna kategorija. Cilj prodajne i marketinške aktivnosti je učiniti vas nezadovoljnim svime u vašem životu, a zapravo je ono što vam ta prodaja nudi besmisleno i nedovoljno jer svaki mjesec morate kupiti nešto, “uzeti svoj šut” kako biste bili “sretni”.
Sve nabrojano nije loše ili krivo, ali nisu ti doživljaji ono što čine čovjeka niti će mu to nešto pomoći u pripravljanju za vječnost. Zato dojam, tj. emocije i jesu subjektivna kategorija. To nije bit čovjeka, nego dodatak koji može učiniti čovjeka zanimljivijim i njegov život ljepšim, ali ako on nema dobru bit, ako nema dobar karakter koji je objektivna kategorija jer se tiče principa i morala, onda to ništa ne vrijedi. Onda pričate s čovjekom koji može kupiti puno toga u životu, ali je ljuštura. Doslovno. Kad ga gledate, vidite samo ljušturu bez ičega unutar nje, bez duše. Praznu, zlu ili jadnu ljušturu.
“Ne mogu biti dio svijeta u kojem muškarci oblače svoje supruge kao prostitutke pokazujući sve što treba njegovati; u kojem ne postoji pojam časti i dostojanstva, a čovjek se na druge može osloniti samo kada kažu ‘Obećajem’; u kojem žene ne žele djecu, a muškarci ne žele obitelj … ”
Keanu Reeves
Bilo što što dovodi do smanjenja moralnih principa (apsolutne moralne istine) i umanjenja vrijednosti (dostojanstva) osobe, nije vrijedno truda jer je u sebi ružno zbog ružne duše.
Je li tijelo problem?
Nikako.
Zašto?
Zato što je Bog postao čovjekom i uzeo ljudsko tijelo.
Isus je uskrsnuo tijelom i dušom.
Gospa je uznesena tijelom na nebo.
Čin kojim nastaje novo ljudsko biće, preko muškarca i žene ima i svoju tjelesnu dimenziju. U tom lijepom činu stvaranja, muškarac i žena sudjeluju i tjelesno.
Mi ćemo uskrsnuti tijelom.
… Puno je razloga zašto je tijelo važno.
Prema tome, nema ništa loše u ljudskom tijelu koje je fizička komponenta (razina) osobe (osoba = duša, duh i tijelo).
Upravo zato što je Bog jedino čovjeku dao dostojanstvo, to dostojanstvo ne smije se uništavati (polu)pornografijom jer čovjek nije otkupljen i ne spašava se usprkos tijelu, nego po tijelu (“Tijelo je stožer spasenja.”, KKC).
Ne možemo rascjepkati čovjeka na dijelove kad su sve njegove razine povezane, a što znači da ne možemo izolirati jednu razinu i reći da se to ne tiče drugih razina, tj. cijelog čovjeka.
Evo banalnog primjera kojeg se nitko ne sjeti. Djelo počinjeno tijelom (npr. krađa, udarac) ostavlja posljedice i na drugim dimenzijama čovjeka pa se javlja krivnja, lupanje srca (tahikardija), napad panike, nesanica, loši snovi i sl., a to su već emocionalna i duhovna razina. Taj čin ostavlja rane, posljedice, na cijelom čovjeku. Ne može se čovjek spasiti po jednoj razini, a po drugima ne jer je on nedjeljiva osoba (duša, duh i tijelo).
ČIME ZAPOČINJE SPOLNI ODNOS?
Onaj tko želi zanijekati ovu istinu, vjerojatno misli da seks započinje tjelesno, tj. spolnim organima, a što nije točno. Seksualni odnos započinje voljnim procesom u srcu (duši) (duhovna dimenzija) i nastavlja se kroz misaoni proces (psihološka dimenzija) u mozgu koji registrira tu želju te izdaje daljnje naredbe tijelu – žlijezdama i organima (fizička dimenzija).
Kao što Ivan Pavao II. reče, problem s pornografijomnije što ona prikazuje previše. Ona prikazuje premalo jer reducira osobu samo na tijelo, samo na objekt. Objekt ne misli i ne osjeća. U spolnom odnosu sudjeluju sve čovjekove dimenzije, zato u tom činu sudjeluju dvije osobe koje imaju svoje misli i osjećaje. Kod trgovine ljudima i prostitucije toga nema. Tada postoje samo subjekt i subjekt sveden na objekt.
Zbog svega napisanog, spolni odnos nije nebitan. On je od velike važnosti, ali u braku. U vezi osobe nisu pozvane niti imaju pravo na taj dio druge osobe, nemaju se pravo na taj način vezati jer tko što mislio i govorio, spolni odnos predstavlja povezivanje (izmjenu, predanje) osoba. Spolni odnos, odnosno bračni čin predstavlja slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj.
Spolni odnos je jako bitan u braku, pogotovo muškarcima koji su osjetilniji i kojima je on poveznica s poštovanjem i poželjnošću. Žene su osjećajnije pa im treba ljubav. Tu se slažu i vjera i antropolozi i psihijatri i psiholozi i sve druge grane koje se bave čovjekom, a i zdravi razum, ali jedino vjera daje smisleni okvir, tj. smisao jer se čovjek, sa svim svojim prirodnim nagnućima i razinama, može smisleno ostvariti samo kao otkupljeno biće po Isusu Kristu koje ima alate za borbu protiv svojih loših nagnuća.
Ako niste vjernik i ne živite praktičnim vjerskim životom, sigurno znate i primjenjujete zlatno pravilo. Neka vam ono ostane za život: (ne) čini drugome ono što (ne) želiš da drugi tebi čini. Tako je i u odnosu između muža i žene. Njemu više trebaju poštovanje i seks, njoj treba ljubav. I jedno i drugo moraju se potruditi kako bi dobili što im je potrebno bez ALI, inače dolazi do problema.
S pojavom Facebooka i Instagrama, pojavile su se, tj. kristalizirale, i neke pojave na području međuljudskih, pa samim time i na području muško-ženskih odnosa. Evo nekih od njih:
- čestitanje rođendana i drugih svečanih prilika: mislim da je puno bolje čestitati djetetu/ženi/mužu direktno u stvarnosti, zagrliti ih i samo s njima i/ili s prijateljsko-obiteljskim krugom provesti taj dan, nego čestitku objaviti na svom profilu u stilu: danas je mojem djetetu rođendan … (??) Nije ni to grijeh ili nužno loše, ali je usmjereno na vašu promociju, a ne na emocionalnu potrebu djeteta za vašim zagrljajem, potporom i ljubavlju. Vi ćete biti lajkani mama ili tata, ali u suštini, vaše dijete neće imati išta od toga, kao što ni djeca J.F.K.-a nisu imala išta od toga što im je tata faca, predsjednik države i (idealizirajuća) fantazija ondašnjih žena (konkretno Kennedy je imao jako dobrih političkih poteza koji su odražavali katoličku brigu za društvo, iako je privatno kršio bračne zavjete i katolički nauk o spolnosti što je njegova privatna stvar)
- objavljivanje fotografija djece: nemojte objavljivati fotografije svoje male djece iz očitih i neočitih razloga
- razvijanje veza: Jeste li primijetili kako su se veze pretvorile u prodavanje osoba? Tako muškarac prodaje svoju polugolu curu/ženu javnosti bez razmišljanja o kakvom se utjecaju radi i kako time umanjuje njezinu suštinsku vrijednost, iako novčanu možda ne i žena prodaje samu sebe. Lijepo je što se on ponosi njome (tako i treba! Moraju jedno drugome biti podrška! – iako, čime se u ovom slučaju ponosi?), ali meni je logično da, ukoliko nam je nešto vrijedno i neprocjenjivo, to želimo zaštiti. Prvenstveno mislim na intimnost, ljepotu povezanosti, dostojanstvo osobe, ljepotu biti osobe. U protivnom je misterij i dostojanstvo osobe izloženo cijeloj javnosti. Naravno, ženska je strana ta koja daje pristanak za objavljivanje takve fotografije. Tužnije od toga je jedino kad žena samu sebe prodaje na ovaj način.
Tko usmjerava civilizaciju?
Žene su te koje određuju smjer civilizacije.
Ako usmjeravamo civilizaciju ovako, onda nemamo pravo na prozivanje muškaraca za šovinizam. Jednako tako, ne mora se raditi o polugoloj fotografiji, ali se opet današnje veze svedu na promociju i egzibicionizam gdje ljudi dokazuju svom krugu ili javnosti svoju važnost, bitnost i vrijednost. Ne znam što bi se dogodilo ukoliko bi se ta žena npr. udebljala ili prestala ići u teretanu? Bi li njihov odnos i ljubav mogli izdržati tu kušnju ili bi došlo do prekida jer bi on smatrao kako se ona više ne bi mogla toliko dobro prodati? Bi li njihova ljubav došla na kušnju ako bi on izgubio svoju moć i poziciju pa više ne bi bilo platinaste ili crne American kartice? Svatko dobije što traži/zaslužuje, a pogotovo obje strane u takvoj vezi. Nema mjesta čuđenju, ali ni proglašavanju tog odnosa odnosom kakav bi trebao biti i kako ga je Bog zamislio.
Problem su pogrešna očekivanja i pogrešne istine koje društvene mreže grade o čovjeku pa onda i o međuljudskim odnosima pri čemu nitko ne preuzima odgovornost.
Što ako bih ja umjesto odlaska na ekstenzije trepavica i pumpanja jagodica, teretane, ružnih geliranih noktiju, “jeftinih” 3 u 1 dekoltiranih+kratkih+uskih haljinica, “poslovnih i turističkih pothvata” u Dubaiju, seksa za jednu noć i hoda srama radije utvrđivala gradivo o paničnim neurotičarima istovremeno jedući tjesteninu s povrćem iz vrta, nakon čega bih se rasplesala uz pjesme objašnjavajući nećacima razliku između countryja i rocka, otišla na probu i misu, otišla na spoj i sama zaspala u svom krevetu?
Ili bih došla s posla, čitala o pogrešnim idejama g. Attalija, otišla na misu, napisala novi članak pa sutradan obukla haljinu, obula štikle, sandale ili balerinke, stavila tradicionalne konavoske naušnice ili narukvicu belenzuku iz BiH te otišla na spoj, divila se zvijezdama i Bogu koji se zaigrao sa stvorenim, raspravljajući s dečkom zašto na ravnateljskim pozicijama bolnica moraju biti ekonomisti, a ne doktori jer ekonomist ne može operirati, a doktor ne može voditi bolnicu te mu objašnjavala zašto je muškarac stup (glava), a žena duša obitelji i pričala mu svoju filozofiju o cipelama i vatrometu prve bračne noći te sama zaspala u svom krevetu, a to bih ponavljala ili do prekida, ukoliko osoba nije za mene, ili do vjenčanog prstena na ruci?
Nisam i ne želim biti porno diva, nego žena. Žena i treba biti privlačna, ali ženstveno privlačna, a to nema veze s 3 u 1 dekoltiranim+kratkim+uskim haljinicama, nego s umjerenošću. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno, a i jest dovoljno zrelom muškarcu. Caka je u tome što porno diva nije samo ona žena koja snimi porno film. Takve su žene u manjini i da se radi samo o njima, ne bismo imali toliko problema.
- krivo tumačenje pojmova poput karakternosti: To je posljedica prethodne točke. Da bi se razumjela prethodna točka, osoba mora znati tko je i što je dostojanstvo svakog ljudskog bića. Ako ni inače ne gleda na taj način, onda neće ni razumjeti u čemu je problem
- redukcija čovjeka i izopačen pogled na muško-ženske odnose: u potpunosti se potiče bezkarakternost i kod muškaraca i kod žena. Stvarno vam je ok ako vaš dečko ili suprug prati profile polugolih žena? Ne bih rekla da vas to usrećuje, ne zbog posesivnosti, nego zbog manjka karaktera vaše jače polovice i zbog spoznaje da niste dovoljni. Stvarno vam je super što vaša cura/supruga ciljano izaziva osjećaje koje bi trebala izazivati samo u vama?
Pogrešno integrirana seksualnost bez vrijednosti i ovisnost o pornografiji uništavaju veze i brakove, a ovisnost o pornografiji ostavlja i fizičke promjene na mozgu. Žene, zbog toga možete prigovarati samo ako same ne objavljujete takve fotografije jer inače sudjelujete u trovanju muškarca neke druge žene i imate dvostruke standarde.
Inače, uopće je neosporno da muškarci ne trebaju pratiti takve profile i onda komentirati kako su sve žene … ili te žene …. jer i oni sudjeluju u njihovom padu i pogrješci, snižavaju ih na objekt požude plus što uništavaju sebe, vezu i brak.
Pornografija je dominantno muški problem, iako pomalo zahvaća i žene, zbog biološko-psihološko-duhovne istine o razlici spolova, potrebi za poštovanjem i prirodnom dominantnošću što je kod muškaraca povezano sa seksom.
Nažalost, danas se promiče i pornografija kod žena što je jednako loše kao i kod muškaraca s time da je ovdje još došlo do “zamjene” uloga jer se ženi nastoji nametnuti muški način razmišljanja pa i muški problem pod krinkom naprednosti. Time je došlo i do “zamjene”organa i do psihološko-duhovnih karakteristika. Zašto? Jer su muškarci po naravi osjetilniji (aktivniji, davatelji ljubavi na primajući način), dok su žene u tom kontekstu osjećajnije (pasivnije, primateljice ljubavi na davajući način), a ovime su žene “postale” biološko-psihološko-duhovno muškarci koji zahtijevaju poštovanje mjereno količinom seksa.
- posesivnost i kontrola: istovremeni rast takvih “prodajnih” fotografija i porast posesivnosti i kontrole u vezi/braku. Grozno mi je kad ljudi u vezi ili braku kopaju po mobitelu druge strane. Gdje je povjerenje, odgovornost i sloboda = ljubav? Oni su nestali i radi takvog prodajnog koncepta odnosa. Karakterna osoba niti objavljuje takve fotografije niti kopa po mobitelu druge strane jer je to preduvjet zdrave veze, ali u stvarnosti ispada kako će jedna strana tolerirati takve fotografije, a druga kopanje i nadzor po mobitelu. Brrr!
- ne, ne mislim da se neka institucija treba baviti odgojnom komponentom društvenih mreža i mladima te im objašnjavati s kime smiju, a s kime ne komunicirati ili tko ih smije zagrliti, dodirivati i sl. To moraju raditi roditelji jer je odgoj njihova uloga te osoba koja je ispravno odgojena nema problema s tim (vidi uvodni dio o semaforima i instagramu u Bibliji). Onim roditeljima kojima treba pomoć, treba pomoći, ali se ne smije zato oduzimati pravo roditeljima na odgoj
- svi smo mi face: jesmo, svi smo mi face. Cijeli svijet je tolika faca da se narcizam cijedi u neograničenim količinama, kao i tablete za spavanje te antidepresivi. Zapravo, onda se radi o facama koje mogu zaspati samo uz tablete za spavanje.
Božju mudrost u srce i glavu jer čovjek može biti istinski sretan jedino tako!
Nemojte očajavati ako ste bili na krivom putu. Krenite ispočetka! S Bogom i radom na sebi to je moguće jer ste vrijedni i zaslužujete puno bolje, bili muškarac ili žena. Naša je vrijednost u onome što jesmo – Božja bića i u Onome koji jest – Bogu.
Sretno!
Osnovne oznake za čitanje Biblije
Devetnica Gospi koja razvezuje čvorove
Kao i svaka devetnica, moli se za istu nakanu svaki dan devetnice.
Preporučujem i ispovijed, tj. treba biti u stanju milosti i što češću misu kroz dane devetnice, a to podrazumijeva i poticaj na promjenu života ako se radi o nekim većim zastranjenima.
STRUKTURA MOLITAVA ZA SVAKI DAN DEVETNICE
- Uvodne molitve
- Prve tri desetice krunice
- Molitva i promišljanje pojedinog dana
- Zadnje dvije desetice krunice
- Zdravo, Kraljice i Litanije Lauretanske
- Zaključne molitve
Upute za molitvu krunice su ovdje.
Ate&sekular&modern&relativ-izam
Odlični sažeci nadbiskupa Fultona J. Sheena.
“Jer novi ateizam nije poput starog, teorijskog ateizma koji se ponosio što je intelektualno sastavljen od malo znanosti, antropologije i komparativne religije. Novi ateizam nije ateizam intelekta, nego ateizam volje; to je čin slobodnog i željnog odbacivanja moralnosti i njezinih zahtjeva. On započinje samoostvarenjem (afirmacijom samog sebe – moja napomena) i nijekanjem moralnog zakona.”
“Barbarizam novog doba neće biti poput onog starih Huna; on će biti tehnološki, znanstveni, sekularistički i propagandni. Neće doći izvana, nego iznutra jer barbarizam nije izvan nas; on je unutar nas. Stare civilizacije su bile uništene uvezenim barbarizmom; moderne civilizacije odgajaju svoj.”
Sluga Božji Fulton J. Sheen
“Karakteristika svake propadajuće civilizacije je kako velike skupine ljudi nisu svjesne tragedije. Čovječanstvo u krizi je općenito neosjetljivo na težinu vremena u kojima živi. Ljudi ne žele vjerovati da su njihova vremena zla, dijelom i zato što nemaju standarda izvan sebe po kojem bi procijenili svoje vrijeme. Ako ne postoji fiksni koncept pravde, kako će čovjek znati da je ona prekršena? Samo oni koji žive u vjeri stvarno znaju što se događa u svijetu; velike mase bez vjere su nesvjesne destruktivnih tijekova koji nastaju zato što su izgubili viziju visine s koje su pali.”
Sluga Božji Fulton J. Sheen
“The Song” 🎬
Teologija tijela V 🎬
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Teologija tijela IV🎬
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Teologija tijela III 🎬
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Teologija tijela II 🎬
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Teologija tijela I 🎬
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
IamCharlieGard
Mogli ste primijetiti kako volim svoju privatnost. Ne volim narcisoidnost društvenih mreža i društvene mreže, ali evo mog doprinosa onome što smatram važnim i apsolutno moralno ispravnim za razliku od drugih # kampanja.
Nakon suprotstavljajuće peticije koja je isporučena britanskoj bolnici koja je odlučila isključiti aparate za život bebi Charliju Gardu, a podršku peticiji su dali i Sveti Otac – papa Franjo te g. Donald Trump, ovom kampanjom pokrenutom od strane CitizenGO-a se želi doprijeti do ostalih svjetskih lidera kako bi napravili ispravni pritisak i jasno rekli kako ne odlučuje čovjek o početku i završetku života. Vatikanska bolnica Il Picollo Gesu u Rimu želi prihvatiti malog Charlija, ali to ne dozvoljava britanska bolnica. Apsolutno je nedopustivo što je bolnica zabranila daljnje liječenje i osudila dijete na smrt jer su doktori iz vatikanskih i američkih bolnica smatrali da ima smisla nastaviti s drugom terapijom, kao i to da je odvjetnica zastupnica Charlija Garda aktivistica za legalnu eutanaziju, a srž cijelog ovog slučaja je upravo promicanje eutanazije, iako se radi o teškom slučaju. Treba prihvatiti činjenicu kada više ne postoje medicinske mogućnosti oporavka i zadnju riječ o tome imaju doktori, ali vodeći računa o tome da je Bog gospodar života i smrti, a čovjek nema pravo ugasiti uređaje koliko god situacija bila teška. Ovdje su bili suprotstavljeni s jedne strane roditelji i s druge strane bolnica i dodijeljena zastupnica prava malog Charlija.
Roditelji dječka su odustali od pravne bitke i dječaku će biti isključeni aparati. Pomolite se za njihovu obitelj da im Bog da snage nakon svega što su prošli.
Moliš li se ili se ne moliš?
“Isus reče: Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.”
Mt 26, 41)
“… jer put bez Tebe – mrak, hod bez Tebe – pad; tog’ sam svjestan! … Jer sve je lažno što svijet mi pruža, prividno sve je, blijedog sjaja, miluje lice, riječima mami, zavodi dok dušu ti ne zarobi …”
“Pustinja”, fra Marin Karačić
“Tko se odmara, taj zahrđa. To je potvrdio i neki koncertni pijanist: ‘Ne vježbam li jedan dan, ja to opažam. Ne vježbam li dva dana, to opažaju moji prijatelji. Ne vježbam li tri dana, to opaža publika.’
Slično je i s moljenjem. Biskup Dibelius napisao je: ‘Ne molim li se jedan dan, to osjetim ja sam. Ne molim li se tri dana, to osjeti okolina.'”
odabrao Willi Hoffsummer iz djela Quoista, Bosmansa, Gibrana i dr.
Primijetite li razliku na sebi?
Koliko vam treba da je primijetite?
Što je molitva?
Nađete li vremena za ono što vam je bitno?
Nađete li vremena za one koje volite?
Onda se radi samo o vašim i mojim prioritetima te onome koga/što volimo, zar ne?
GMO: reci mu NE! 🚫💀
Moja mama je kućanica te uvijek posije i posadi sve u veliki vrt.
Osim vrta, imamo i domaće životinje.
Zahvaljujući ogromnom radu moje mame, mi smo, kada je u pitanju prehrana, uglavnom samodostatni. Ona ponekad radi i npr. domaću tjesteninu za naše potrebe, a u trgovini kupujemo ono što se ne može posijati na vrtu te, naravno, ostalo što nam je potrebno. S obzirom da ne koristimo kemikalije i pesticide, to zahtijeva jako, jako puno truda. Rezultat toga je zdrava prehrana, manja potrošnja u trgovinama te dostupna zdrava hrana tijekom cijele godine u različitim varijantama. S druge strane, nikada nismo izbacivali ijednu kategoriju namirnica. Ako mi se jede Nutella, e pa onda ću je i kupiti. Ona nikada nije postala moj svagdašnji odabir, ali nikada nije bio ni problem ako sam je htjela jesti. Nezdravo je jesti samo zdravo. To preraste u bolest.
Magistra sam ekonomije, ne podržavam život na dug i potrošnju samo radi rasta indikatora, ali podržavam manje poreze, efikasniju i efektivniju državu, efektivno radno vrijeme, razvoj poduzetništva i visoku proizvodnju. Ne možete prodavati čokoladu, analizirati je, raditi benchmark analizu, SWOT analizu, pratiti razvoj kroz BCG matricu, rebrandirati je i sl. ako tu čokoladu niste i proizveli; niti se možete osigurati i trgovati futuresima na kakaovac ako ne postoji njegova plantaža. Jednako tako, u redovnim i izvanrednim situacijama, ljudi ne mogu jesti futurese, ali se itekako mogu najesti čokolade i krumpira, samo što će on u izvanrednoj situaciji biti puno skuplji ako ga treba nabavljati na drugom tržištu.
A što ako ga ni druga tržišta neće moći osigurati jer se bave proizvodnjom transhumanog robota i sklopova za njegove procesore, a ne proizvodnjom krumpira?
Pitanje hrane je geopolitičko i geostrateško. To je izravna poveznica s čovjekom. Opasno je ukoliko ga se ne doživljava tako.
Oni koji prodaju GMO prvi su koji kupuju namirnice na organskim tržnicama jer znaju da je to najzdravije, kao što su i oni koji zagovaraju rodnu ideologiju prvi koji će svoju djecu upisati u privatne (katoličke!) škole misleći kako oni imaju pravo zaštiti svoju djecu, za razliku od ostale djece koja nemaju pravo na zaštitu od rodne ideologije.
Ne dajte se nasanjkati. Nemojte biti njihovi korisni idioti.
Čista logika govori kako nešto ne može biti dobro ako se odvija suprotno od onoga kako je Bog namijenio, potvrdila to neka istraživanja ili ne. To je čista logika već i na razini narativnog zakona.
Jednako tako, istina je kako kućanstvo koje ima mjesečne dohotke od 20.000,00 HRK ne mora imati vrt jer će moći kupiti prirodno uzgojene namirnice.
Onaj tko nema tolika mjesečna primanja, mora imati vrt, inače će završiti hraneći se nekvalitetnom i štetnom hranom.
Što se tiče života na dug i peglanja kartica, računica i logika su vrlo jasne: ukoliko osoba ima vrt, neće peglati kartice za hranu niti ulaziti u minus, što je itekako bitno ukoliko ima niža primanja u kućanstvu, ali to zahtijeva puno rada i truda.
Mnogim ljudima to se ne da jer je jednostavnije otići u trgovinu, pogotovo danas uz strkovit način života, ali svatko bira razlog zbog kojeg želi, a zbog kojeg ne želi biti rastrgan. Tako neki love novac, a neki zdrave obiteljske odnose.
Mislim da svatko poznaje svoju financijsku situaciju – treba biti odgovoran i prilagoditi se svom budžetu kako se ne bismo hranili na dug ili općenito stvarali dug, živjeli na dug. Prostri se koliko se možeš pokriti.
Ako stavimo novac na stranu, ukoliko ne koristite pesticide i kemikalije, jedete zdravu hranu. To su dva nenadmašna cilja radi kojih vam savjetujem imanje vlastitog vrta ako je ikako moguće, makar 2×2 ili nekoliko drvenih kašeta na balkonu. Ako ne možete imati vrt, onda potegnite dobrosusjedske i obiteljske odnose, trampu, kupljenu hranu, ali da nije GMO. Apsurdno je da Slavonac kupuje krumpir u trgovini. On ga treba uzgojiti bar za svoje potrebe. Isto vrijedi i za druge krajeve.
Povećanje nekih bolesti koje već sada postaju pandemija povezujem s GMO hranom, prekomjernom konzumacijom industrijske hrane, smanjenjem imanja vlastitih vrtova, upotrebom kontracepcije i abortivnih kemijskih sredstava, zračenjima i bežičnim internetom, izloženošću čovjeka od samog začeća zračenjima i valovim, premalom tjelesnom aktivnošću, premalim igranjem igara i kreativnih igara, a prevelikim boravkom pred mobitelom, TV-om, tabletom, laptopom, playstationom. To sve utječe i na psiho-socijalni razvoj (neuroze, rastresenost, raspršenost, dekoncentraciju i ostale poteškoće tog spektra).
Njemački Bayer kupio je Monsanto koji je najveći proizvođač GMO sjemena na svijetu pa, iako je GMO sjeme zabranjeno u većini država EU te je Monsanto imao restrikcije vezano za svoju europsku ekspanziju na tom području, sad je vjerojatno više neće imati s obzirom da je postao njemačko društvo.
GMO usjevi uništili su Latinsku Ameriku gdje je većina poljoprivrednih površina pod njima. Većina svjetskog kukuruza je GMO, a više od 90 posto (spominje se i 98 posto) soje koja se upotrebljava u proizvodnji svega i svačega. Dokazano je da GMO, uz štetan utjecaj na razvoj mozga, jetre, pluća i ostalih organa, smanjuje i plodnost. Soja je prepuna estrogena. Možete zamisliti što ona radi i ženskom tijelu, a pogotovo muškom. Kad netko propagira soju kao zdravu namirnicu, taj nema pojma ni o čemu. Uvjeren je jedino u činjenicu kako krave zagađuju okoliš i da treba smanjiti broj ljudi na zemlji.
GMO proizvođači žele patente na povrće. To znači kako će njihovo vlasništvo biti npr. patent (pravo) proizvodnje krumpira. Vi nećete moći u svom vrtu posaditi krumpir, osim ako ne kupite GMO sjeme proizvođača, a kroz cijenu ćete im platiti i patent (pravo) sijanja, tj. sadnje. Pazite vi to! Dok njih nije bilo, jadni ljudi nisu ni znali što je krumpir. Kad su se oni osnovali, smislili su proizvod koji se zove krumpir i sad žele pravo proizvodnje na taj izum.
Druga posljedica je to što ne-GMO prirodno i zdravo povrće neće moći ni rasti kad se oko njega zasiju GMO usjevi. Treća posljedica je to što će se uništiti hranjivost i bogatstvo tla koje se neće oporaviti desetljećima te životinjski svijet. Naravno, najveća posljedica je štetno djelovanje na zdravlje i temeljne karakteristike ljudi poput razmišljanja, logike, zaključivanja, propitivanja, kritičkog razmišljanja i sl.
Nažalost, već sada se može primijetiti razlika u logičkom razmišljanju i kritičkom promišljanju događaja oko nas i fizionomiji stanovništva zemalja koje se hrane GMO hranom i onima koje se ne hrane GMO hranom. Istina je kako to ovisi i o obrazovnom sustavu, stoga je potrebno ne dozvoliti srozavanje školstva i zaglupljivanje djece smanjivanjem kriterija i količine znanja koja se traži od njih. Nadalje, takva hrana potiče osjećaj gladi pa je morate stalno konzumirati. Ono što proizvođači GMO prozvoda žele napraviti je zamijeniti prirodu kemijom, tj. umjetno stvorenim rješenjima pa problem koji se liječi npr. spavanjem, liječiti hormonskim terapijama ili nečim gorim.
Zašto to ističem? Zato što se kao jedan od ciljeva ističe smanjenje gladi na svijetu GMO hranom, iako su prinosi GMO proizvoda 10-ak posto manji od konvencionalne proizvodnje. Glad na svijetu ne smanjuje se šopanjem ljudi proizvodima na kojima piše “HRANA”, a zapravo se radi o tvorničko dobivenom otrovu križanjem gena žabe i tikve koji je umislio da je krumpir koji je rastao pod hranjivim tlom.
Drugim riječima, glad na svijetu ne rješava se trovanjem ljudi. Natalitetna politika ne vodi se širenjem pobačaja i kontracepcije, nego poučavanjem ljudi što je ljubav, što je odgovornost, što briga za djecu sve podrazumijeva, što je posvećenost odgoju i koliko to zahtijeva ljubavi, poučavanjem katoličkih vrijednosti i shvaćanja jer su ona univerzalna i prelijepa.
Kako ne bi bilo zabune, ne radi se o kultu zdravlja i zdravizmu koji se dosta raširio pa ljudi jedu sjemenke, baby frape i žive od sunca.
To je, kao prvo, jako nezdravo, a kao drugo pripada new age-u i istočnjačkim filozofijama jer je povezano s vjerovanjem da su životinje jednake ljudima, a one to nisu niti će kada biti. Strašim se ljudi koji ne znaju živjeti bez nutri bulleta i koji sve jedu u obliku frapea, pogotovo ako se radi o muškarcu 😱😱😱Ozbiljno, to mi je brrrr na mnogo načina! Veganstvo, kao nova ideologija, ide ruku pod ruku s new age-om.
Piramida prehrane i dalje vrijedi što znači da čovjek treba jesti i proteine i masti, povrće, voće, ugljikohidrate, škrob, samo je bitna količina (zna se što je baza, a što vrh) te da je komad mesa, žitarica, krumpir ili riba iz provjerenog izvora koji ih tretira kao hranu dobivenu iz prirode, a ne proizvod iz laboratorija, tj. tvornice. Svatko će jednog dana i od “nečega” umrijeti – Bog zna vrijeme i čas za svakoga, samo što to u slučaju GMO-a neće biti prirodni razlozi i mirni načini smrti poput starosti, srčanog udara, “zaspao je u snu” ili “samo se srušio”, nego će to biti rak jetre, tumori na mozgu, rak gušterače, debljina, tko zna kakve promjene gena koje će se prenositi na obiteljsku lozu ili neplodnost, a uz sve to izgubili ste hranu kao faktor kojeg kontrolirate. Zato nemojte kukati kako se samo bogati dobro hrane i liječe, nego prihvatite i primijenite mudrost prijašnjih generacija i nauk Crkve – od njih nikad nećete čuti da je nešto zdravo ako nije prirodno. Nasamarite interesne skupine.
Još jednom, kult zdravizma i nove piramide prehrane su out. Zdrava prehrana je in, a to nije veganstvo, vegeterijanstvo, ortoreksija i sl. Ja jedem i slatko. I, da, koristim maske za kosu sa silikonima 😱 Koja je svrha imanja duge kose koja je ružna (sorry, new ageri koji volite ružnu kosu).
Kad sam već kod natalitetne politike, i ovi i prošli vladajući, i “naši” i “vaši”, će problem DEPOPULACIJE Hrvatske (depopulacija = izumiranje stanovništva, depopulacija ≠ smanjenje stanovništva) rješavati održavanjem statusa quo i uvođenjem zdrastvenog odgoja koji će djecu i mlade pripremiti za sve, osim da budu odrasle osobe sposobne zasnovati obitelj na temelju prirodnog planiranja obitelji te uvažavajući okolnosti koje dopušta Humanae Vitae, a što je potkopavanje pronatalitetne politike kojom se busaju u prsa. Drugi način rješavanja je seljenje stanovništva. U Europu će dozvati velike mase ljudi koji ne baštine kršćansku civilizaciju.
Ako s jedne strane trebaš povećanje stanovništva, a s druge dijeliš kondome i hormonske pilule sa stvaranjem ozračja da mladi sve trebaju probati i pri tome se rješavati posljedica čak i ubojstvom (pobačajem) radi sebičnosti, do prirodnog prirasta nikako ne može doći.
Više nisam toliko naivna da bih mogla reći kako to ne znaju. Znaju, to žele i tu su vjerodostojni – i tzv. lijevi i desni, i “naši” i “vaši” i “njihovi” i “svačiji”. Samo nisam sigurna kako od štetnih posljedica misle zaštititi i svoju djecu. Upis u privatne škole na koje se, eventualno, neće odnositi nametnuti odgoji, tome neće pomoći jer se život odvija i izvan zidova škola.
“Mali šef”🎬
Čula sam podatak da, prema nekom relevantnom istraživanju provedenom u Švedskoj kojeg mi se nije dalo tražiti, 2/3 Šveđana smatra kako životinje i čovjek imaju jednako dostojanstvo.
Moram biti iskrena i reći kako me taj podatak, ako je točan, ne iznenađuje. Rezultat bi bio sličan i da se istraživanje provelo u nekoj državi Zapadne Europe.
Zašto me to ne iznenađuje?
Zato što je svijet toliko zagrizao u new age i relativističku istinu da niječe postojanje apsolutne istine, iako je ona stvarna. Ta istina je Božji poredak i viđenje.
Jedino biće koje ima dostojanstvo je čovjek kojem je Bog jedinom dao svoj dah (dušu) te mu rekao da se plodi&množi te gospodari. Životinje su dane čovjeku za preživljavanje, a ne obrnuto. Mnoge stvari, pa i životinje, mogu imati ili imaju vrijednost, ali dostojanstvo ima samo čovjek jer je samo on stvoren na sliku Božju. Jedino je čovjeku Bog dao dušu (duh), razum, emocije i spoznaju. Jedino je čovjek duša, duh i tijelo s dostojanstvom.
“Mali Šef” dobro se uklapa u ovu temu. On je beba direktor na zadatku, a cijela priča ispričana je iz perspektive sedmogodišnjeg dječaka Tima koji jednoga dana dobiva brata i to, ni manje ni više, nego Malog šefa koji zadobiva svu pozornost i postavlja svoja pravila.
Kako će se Tim i Mali Šef slagati te kako će riješiti problem nedostatka beba i ljubavi prema bebama jer sva ljubav odlazi na psiće kućne ljubimce? Ljubav prema životinjama dovela je do manjka beba, a to je dovelo do toga da je Mali Šef postao direktor s posebnim zadatkom. Kakve veze to ima s toplinom, ljubavlju i odgojem u obitelji, pogledajte u filmu “The Boss Baby”.
Što je uspjeh?
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da Mu budeš vjeran.”
sv. Majka Terezija
To je uspjeh. Ako uz to što si vjeran Bogu ostvariš i uspjeh u vidu bogatstva, uspješne karijere i društvenog položaja, možeš biti miran jer znaš da je to od Boga. Ako okreneš leđa Bogu i svom dostojanstvu djeteta Božjeg pa postigneš ovozemaljski uspjeh, nećeš imati mira niti se to može smatrati uspjehom. Tada smo podbacili u svojem temeljnom zadatku koji istinski definira što je uspjeh: vjernost Bogu.
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti najveće su siromaštvo.”
Sv. Majka terezija
“Nađi vremena za molitvu. To je najveća snaga na zemlji.”
sv. majka terezija
Presveto Srce Isusovo – molitva, devetnica i krunica
Ovu molitvu upijala sam kroz obiteljsku molitvu jer je njezin sastavni dio, a ja je molim i samostalno svaki dan:
Molitva posvete Presvetom Srcu Isusovu
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te. Ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o, dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome! ❤️
Molitva posvete Presvetom Srcu Isusovu (2)
– moli se na blagdan Krista Kralja, na prve petke ili nedjelje (ali mislim da može i svaki dan)
-izvor: misal za narod, KS
Preslatki Isuse, Otkupitelju roda ljudskoga, pogledaj na nas, koji klečimo ponizno pred Tvojim oltarom.
Tvoji smo i Tvoji hoćemo biti; a da uzmognemo biti što tješnje s Tobom združeni, evo se svaki od nas danas dragovoljno posvećuje Presvetom Srcu Tvomu.
Mnogi Te doduše nisu nikad upoznali; a mnogi su Te odbili prezrevši zapovijedi Tvoje. Smiluj se, predobri Isuse, jednima i drugima, pa ih privini na sveto Srce Tvoje.
Budi kraljem, Gospodine, ne samo vjernicima koji se nikad nisu od Tebe rastali, nego i rasipnim sinovima koji su Te ostavili. Učini da se oni što prije povrate u očinsku kuću; da od nevolje i gladi ne poginu. Budi kraljem i onima koje je zavela zabluda mišljenja ili ih rastavila nesloga; pa ih privedi u luku spasa i k jedinstvu Crkve da uskoro bude jedno stado i jedan pastir. Budi napokon kraljem i svim onima koji se nalaze u praznovjerju starih pogana; izbavi ih iz tmina i privedi ih u svjetlo i Kraljevstvo Božje.
Podaj, Gospodine, Crkvi svojoj sigurnu i stalnu slobodu; daj svim narodima mir poretka, učini da se od jednog do drugog kraja zemlje čuje jedan glas: Hvala budi Božanskom Srcu po kom nam je dano spasenje. Njemu budi slava, Njemu čast u vijeke. Amen!
Pomirna molitva na čast Presvetog Srca Isusova
-moli se javno u crkvama na svetkovinu Presvetog Srca Isusova
-molitva pape Pija XI. poznata pod nazivom “Premili Isuse” (“Jesu dulcissime”)
-izvor: misal za narod, KS
Premili Isuse!
Ti si neizmjerno ljubio ljude, a oni tu tvoju ljubav tako nezahvalno zaboravljaju, zanemaruju i preziru. Klečeći pred oltarom tvojim hoćemo, evo, da Ti iskažemo osobito poštovanje i tako popravimo grešni nemar i uvrede, kojima ljudi odasvud udaraju na ljubazno Tvoje Srce.
Znamo nažalost, da smo se i mi katkada tako nevrijednim pokazali pa žalimo to s najdubljom boli i molimo milosrđe Tvoje ponajprije za sebe. Spremni smo okajati svojevoljnom pokorom ne samo grijehe koje smo počinili sami, već i zla djela onih koji su daleko odlutali s puta spasenja i otvrdnuli u svojoj nevjeri, pa ne će da idu za Tobom, vođom i pastirom, ili su pogazili krsni zavjet i odbacili slatki jaram Tvoga zakona.
Sve te žalosne opačine hoćemo da okajemo. No napose kanimo naknađivati za nečedno i ružno življenje, odijevanje, za tolike zamke što ih pokvarenost stavlja nevinim dušama, za oskvrnjivanje blagdana, za mrske psovke izbacivane protiv Tebe i Tvojih svetaca, za napadaje na Tvog Namjesnika i svećenstvo, za nemar i strašna svetogrđa kojima se pogrđuje sam Sakramenat Božanske ljubavi i, napokon, za javne prestupke naroda koji se dižu na prava Crkve što si je Ti osnovao i na njezino učiteljstvo.
O, da možemo oprati te opačine krvlju svojom! Međutim, da naknadimo za pogrđenu Božansku čast, prinosimo Ti ovu zadovoljštinu što si je nekad na križu Ti sam prikazao Ocu i koju obnavljaš svaki dan nad oltarom. Tomu pridružujemo pokore Djevice Majke, sviju svetaca i pobožnih kršćana. – Obećajemo Ti od svega srca da ćemo grijehe, što smo ih počinili mi i drugi, i nemar za toliku ljubav, koliko bude do nas, s pomoću Tvoje milosti popravljati tvrdom vjerom, čestitim življenjem i točnim vršenjem evanđeoskoga zakona, osobito zakona ljubavi. Obećajemo da ćemo svim silama sprečavati uvrede što Ti se nanose i da ćemo poticati sve da nasljeduju Tebe.
Primi, molimo te, dobrostivi Isuse, po zagovoru naše pomiriteljice, blažene Djevice Marije, ovu dragovoljnu naknadu i daj nam veliki onaj dar postojanosti da te do smrti vjerno slušamo i služimo, da svi napokon stignemo u onu domovinu gdje Ti s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen
Krunica Presvetom Srcu Isusovu (tzv. zlatna krunica)
Moli se na Gospinu krunicu.
ZNAK KRIŽA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
UMJESTO VJEROVANJA: Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.
UMJESTO OČENAŠA: Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve.
UMJESTO ZDRAVOMARIJE: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
UMJESTO SLAVA OCU: Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!
Na kraju krunice molimo: Očenaš, ZdravoMarijo i Slava Ocu
Devetnica Srcu Isusovu – devet prvih petaka
Sastoji se u ispovijedi, odlasku na misu i pričesti tijekom devet prvih petaka u mjesecu.
Naravno, smisao je postajanje boljim čovjekom i odnos s Bogom pa se nikako ne može reći da je devetnica samo obavljanje “nečega”. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Molimo se da Srce Isusovo, koje je u potpunosti bilo usklađeno s Očevom voljom, preobrazi i naša srca kako bi bila usklađena s Očevom voljom, a tog nema bez poniznosti, blagosti i želje za življenjem po Božjem smislu.
Kako je blagdan Presvetog Srca Isusova u lipnju (petak nakon Tijelova, tj. Tijelovske osmine), devetnica se započne prvim petkom u listopadu. Može se obavljati i trajno (svaki prvi petak kroz godinu). Dan nakon Presvetog Srca Isusova slavimo Prečisto Srce Marijino.
Dodatak
Mali komadić blagoslovljene maslinove grančice ili tise (blagoslovljen npr. na Cvjetnicu) stavite iza kućnog križa na zidu.
Za stišavanje oluje i nevremena, izmolite Vjerovanje i zapalite malo blagoslovljenje tise ili maslinove grančice uz zaziv “Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine!” koji se izgovori četiri puta za četiri strane svijeta. Ja osobno volim dodati još i: “Bože, Tebi pripada sva čast i slava.”
Taj zaziv zaziva se i za vrijeme Tijelovske procesije, tj. na Tijelovo, a u nekim krajevima se nalazi i kao dio blagoslova polja koji se odvija na groblju te se tada zaziva četiri puta (na četiri različita mjesta na groblju) za četiri strane svijeta:
“Po znamenju sv. Križa od neprijatelja naših, oslobodi nas Gospodine.
Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine.
Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas Gospodine.
Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati, Tebe molimo usliši nas.”
Raskrinkavanje: Alfred Kinsey, utemeljitelj liberalnog zdravstvenog odgoja
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil kojem se može pridodati još nekoliko psihijatrijskih dijagnoza i na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
On i njegovi suradnici zlostavljali su djecu – od beba do starije djece, a i sam je sebe zlostavljao različitim oblicima seksualnih perverzija, tj. seksualnom destruktivnošću od koje je i umro.
Kinsey je kretao od teze da je čovjek životinja. Njihova je teza da su i bebe seksualna bića koja treba seksualno stimulirati (zato su ih on i njegovi suradnici zlostavljali), a to onda vrijedi i za djecu vrtićke dobi i osnovnoškolce.
Seksualna perverzija je temelj zdravstvenog odgoja kojeg država i interesne skupine žele nametnuti i u Hrvatskoj, a u tome će i uspjeti ako se drugi ne pobune.
Kinseyjevi rezultati su temeljeni na zlostavljanju, a ne na znanosti. Na njegovom se institutu u SAD-u školovao se i Aleksandar Štulhofer, jedan od pisaca hrvatskog programa ZO-a.
Podsjetnik na zdravstveni odgoj
S obzirom na nova kretanja u politici koja, naravno, imaju utjecaj na nas, ostavljam linkove na članke o zdravstvenom odgoju koje sam ranije pisala i koje možete naći u arhivu.
Ponovno se akzualiziralo prisilno uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja od strane države u škole. Taj odgoj nije temeljen na znanosti, nego na pedofiliji.
Iako je više od 80 posto roditelja poduprlo zdravstveni odgoj TEEN STAR programa, državu to nije omelo u naumu nametanja suprotnog programa.
Roditelji imaju pravo na odgoj svog djeteta! Škola (sustav) nije prva odgojna institucija niti to smije postati.
Demokršćanska vlada u Hrvatskoj pokrenula je postupak usvajanja, tj. postupak pripremanja terena za usvajanje Istanbulske konvencije. Usvajanje Konvencije znači upravo ovo gore navedeno: sustav će vama/nama onemogućiti donošenje vlastitih odluka jer njezino usvajanje znači da država ne priznaje spol, nego rod te se takav način gledanja mora ubaciti u sve segmente. O tome sam pisala u članku Panama Papers u Hrvatskoj jer ono što se ubaci u sustav, što se opere u sustavu, ne možete više zaustaviti. Primjena Konvencije podrazumijeva sljedeće:
- “unošenje znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula
- ograničavanje primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima
- ugroženost slobode vjeroispovijedi zbog netrpeljivosti prema vjerskim zajednicama, izazvane naukom koji se razlikuje od rodne ideologije
- pojava kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima” (* narod.hr)
Sažeto rečeno, ako se ona ratificira neće moći biti moguć nikakav drugi ZO u školama, osim liberalnog, a on je najliberalniji u Europi.
Članci:
Posljedice liberalnog ZO-a – istrazivanje SAD
Izjava o zdravstvenom odgoju -znanstvenici 2007.
Želim istaknuti kako se “riječi vezu mačku za rep”, kao i izraz #vjerodostojno jer su djela ono što se računa. Dobro je znati ispravno odgovoriti na novinarska predizborna pitanja npr. o tome kad započinje život i treba li procesuirati korupciju, ali tim istim ljudima valjda nitko nije rekao i poučio ih da se ideje i stavovi ostvaruju djelima ovako:
MISIJA ->VIZIJA-> STRATEŠKI CILJEVI-> TAKTIKA-> OPERATIVNI CILJEVI-> ZADACI
Riječi se ne broje kao djela.
Šala mala.
Naravno da oni to znaju i provode u djelo. Nemojte biti sitničavi – djela se ne moraju slagati s onim što pričaju.
Apeliram na sve koji su na pozicijama moći: spriječite nametanje ideološkog, neznanstvenog i na pedofiliji utemeljenog zdravstvenog odgoja, ratifikaciju IK te svake slične postupke povezane s LGBT lobijima kojima se krši nekoliko konvencija i zakona vezanih za pravo roditelja na odlučivanje o odgoju te načelo supsidijarnosti EU.
Dragi svi, a pogotovo roditelji, širite među roditeljima opravdane argumente protiv ovakvog programa ZO-a i radite pritisak jer je ovaj ZO Panama Papers kojim će se oprati i ubaciti puno toga kroz obrazovni sustav, a što će dovesti do domino efekta.
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil uz još nekoliko psihičkih dijagnoza, na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
Molitva bl. Alojzija Stepinca za darove Duha Svetoga
Ususret Duhovima, kada slavimo rođendan Crkve i silazak Duha Svetoga – Tješitelja na apostole kojeg je Isus obećao poslati kad je uzlazio na nebo, prenosim molitvu za darove Duha Svetoga koju je sastavio blaženi Alojzije Stepinac. Možete se moliti i svojim riječima. Zamolite Ga da vam prosvijetli pamet te ražari plam i darove Duha Svetoga u vama.
Molitva
Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine te da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.
Daj nam dar razuma kako bismo što dublje zaronili svojim duhom u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće.
Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje.
Daj nam dar jakosti kako bismo osobitom odlučnošću svladavali sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.
Daj nam dar znanja kako bismo ispravno spoznali što i kako trebamo vjerovati te da ne odemo stranputicom u duhovnom životu.
Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve iskazujemo dužno štovanje i čast, a nevoljnima, za ljubav Božju, u pomoć pritječemo.
Daj nam dar straha Božjega kako bismo se čuvali grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.
Amen.
Naslovna fotografija: Katolički tjednik (nedjelja.ba)
Nepovezana poticajna crtica
A) Nadam se da ste izvršili svoju građansku i moralnu dužnost te glasovali na lokalnim izborima. Ako nikako drukčije, napravite listić nevažećim, osim ako želite da netko glasa umjesto vas. Tada nemojte vi glasati. Neka netko manipulira vašim glasom, ali u tom slučaju ostajete bez prava na kukanje. U svakom slučaju, ne dajte se nasanjkati!
B) Svibanjske su pobožnosti. Nadam se da je krunica u upotrebi (stalno), espadrile, hunterice, tenisice ili rubberice na nogama i boravak u prirodi na repertoaru.
C) Hod za život – lijepo, zar ne? Hodajte za život cijelu godinu, budite potpora osobama oko sebe, ispravno savjetujte, podijelite neki citat za razvoj katoličke vjere kod ljudi, budite hrabri u društvu i izrecite katolički stav, budite dosljedni i karakterni. Puno je načina evangelizacije. Pronađite svoj!
D) U petak sam bila na Rebru.
S obzirom da nosim naočale od 4. razreda osnovne, a dosadašnji pregledi su bili samo refrakcijski zbog povećanja miopije (ah, taj – koji voli letjeti visoko pod oblake! Pazite gdje ostavljate naočale kako biste ih vidjeli naći 🙈), htjela sam napraviti kompletan pregled. Liječnica i ja odradile smo refrakcijski pregled pa je na red došao pregled živca i očnog tlaka.
Za to je potrebno proširiti zjenice kapanjem kapi. Bogu hvala pa kroz život nisam morala prolaziti kroz puno (groznih) pregleda pa mogu reći da je pregled živca, iz te perspektive, stvarno zeznut. Morate gledati u jak izvor svjetlosti raširenih očiju, a ono što sve otežava je činjenica da su vam zjenice raširene, da ste morali imati zatvorene oči pola sata, da ne vidite i da vam pojačano smeta svjetlost zbog kapi i raširenih zjenica (umjesto dvije nijanse boje oka, sve postane jedna nijansa jer se zjenica proširi i naravno da ne vidite normalno).
Pregled živca radi se cca pola sata nakon što se oči nakapaju pa morate čekati u čekaonici. Izlazim iz ordinacije, naočale su mi u ruci, zatvorene oči suze i ništa ne vidim jasno. Nekako razaznam da bi jedno mjesto između dvoje ljudi moglo biti slobodno i pitam prema njima: “Je li slobodno?”. Pitanje ponovim nekoliko puta jer me nisu čuli i taman kad iz suprotnog smjera dopre glas: “Gospođo, dođite ovdje sjesti. Pomaknite se da gospođa prođe”, oni shvate da se obraćam njima i uslužno mi pomognu smjestiti se.
Bilo mi je zanimljivo jer se radilo o obratnoj situaciji – stari ljudi su meni ponudili svoje mjesto i pomogli mi, dok je inače suprotno. Ta me činjenica, malo ljudskosti u petak i u okolnostima u kojima sam bila, dotaknula. Postala sam dodatno emotivna jer sam ionako već bila emotivna i plačljiva iz nekih drugih razloga. Izlazak na sunce nakon pregleda bio je 😱🙈. Nakon tri-četiri sata, situacija se počela normalizirati.
E) Prije nekoliko godina, kad sam bila 3. ili 4. razred gimnazije (najvjerojatnije 3.), profesorica iz hrvatskog jezika nam je, u sklopu pripreme za test, dala križaljku za ponavljanje književnosti, dok je ona za to vrijeme bila u svom uredu i pripremala materijale.
Bili smo super razred po ocjenama i dosta složni, a ja sam bila i ostala knjiški moljac koji voli učiti i čitati, radoholičarski nastrojen i kojeg zanima sve – od povijesti do medicine (osim računala) te sam, zajedno s jednom kolegicom, bila najbolja učenica u razredu. S obzirom da se taj put nikome od nas nije dalo pretjerano truditi u ponavljanju (mislim da je bilo kasno proljeće, ljude su pogodili leptirići u zraku i cvijeće u kosi), a nas dvije nismo znale odgovor na jedno pitanje povezano s nekom književnom vrstom, netko od muških kolega (mislim L.) sjetio se da nazovemo g. Mirka Miočića. Nazvali smo telefonske informacije i dobili njegov telefonski broj. Kolega je zvao s mobitela, predstavio nas, objasnio o čemu se radi te mu pročitao pitanje na koje nismo znali odgovor. Naravno, g. Mirko znao je odgovor. Svi smo ga pozdravili preko zvučnika, ispričali mu o “našem” gradu, a u znak zahvale smo mu poslali i razglednicu. Tako smo i mi stvorili svoju uspomenu s g. Mirkom.
Neka ova priča pridonese očuvanju uspomene na gospodina Mirka te kao primjer zanimljive sitnice koja uljepša život.
Svaki novi život je Božji dar prema kojem moramo biti odgovorni, a svatko je poseban na svoj način. Svatko ima vrijednost koja je neotuđiva jer proizlazi iz duše koju je Bog udahnuo u čovjeka, ali koju možemo unakaziti svojim mislima, riječima i dijelima.
F) Ruže sa slike su posebna sorta koja je jako aromatična i esencijalna. Koristitimo je za dobivanje soka i ružolina (likera od ruže). Mirišu neodoljivo, a ružolino je savršenog punog okusa.
G) Plodova sa stabla/grma zvanog murva (dud) imaju jak pigment pa treba biti oprezan sa svijetlom odjećom, ali isplati se popeti i pobrati plodove. Boja odlazi s ruku nakon temeljitog pranja. Kako kažu, dud obiluje vitaminom C, željezom, magnezijem, kalcijem, fosforom i kalijem. Super su okusa, stoga se vratite u djetinjstvo, protegnite noge i skok na drvo.
Svako dobro!
Ljubav i odgovornost
Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri, svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.
Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju.
Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji.
Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost?
Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru.
Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.
Ljubav i odgovornost”, IP II.
Ljubav kao krijepost govori o tome da, što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.
Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom, kao i na ulomke iz knige “Ljubav i odgovornost” Ivana Pavla II.
Poziv: Hod za život
Zagreb: polazak s Trga dr. Franje Tuđmana u 10h
Split: polazak ispred crkve Gospe od zdravlja u 10h
Raskrinkavanje: politika i stabilnost #integritet 👪+🌉🔝😇
Ono što stalno ističem vezano za politiku, principe, odgoj i moral, a što mora rezultirati vjerodostojnošću, može se sažeti na sljedeći način:
Status quo “on krade, ali daje i ljudima” je status quo kriminala.
Stabilnost kažnjavanja poštenih i principijelnih koji ne žele igrati po pravilima kriminalnog statusa quo, nego su ga uzdrmali je stabilnost nagrađivanja nepoštenih stabilnim poslovima u tromom državnom sektoru.
Politička stabilnost kriminala, ortaka i hobotnice od najniže do najviše razine nije stabilnost kojoj treba težiti.
Stabilnost rođačkog kapitalizma i struktura je u Nebo vapijući grijeh.
Deklarirani vjernik koji ne živi i ne radi po deklariranoj vjeri je sablazan.
Bezkarakterna i bezbožna stabilnost je moralna kaljuža.
Politička stabilnost bez odgoja je oportunitetni trošak situacijskog lopova.
Stabilnost kolektivne (ne)odgovornosti je stabilnost propalog poduzetničkog društva i propale države.
Stabilnost neimenovanja stvari i pojava pravim imenom je stabilnost nevjerodostojnosti i gaženja savjesti.
Stabilnost neizvršavanja građanske dužnosti glasanja je stabilnost neodgovornosti i mogućih izbornih manipulacija.
Stabilnost planskog razvoja samo jednog grada u državi koji živi kao država u državi s privilegijama, za razliku od ostatka države, je stabilnost “sve dođe na naplatu” i “sve se vraća, sve se plaća” (depopulacija).
Stabilnost koju osiguravaju predstavnici većine građana, koji su samo deklarativni u stavovima, s predstavnicima, koji mrze tu većinu građana, je stabilnost političke trgovine, nevjerodostojnosti, kriminala, nepotizma i demografske katastrofe. To je stabilnost i lijenih državnih zaposlenika i umirovljenika s 35 godina, vrijednih privatnih zaposlenika koji ni sa 60 godina ne mogu u zasluženu mirovinu, a koji financiraju one koji su s 35 godina otišli u mirovinu i one koji i ne traže posao ili rade na crno, a imaju zdravstveno osiguranje preko burze za zapošljavanje.
To je stabilnost fakultetski obrazovanih ljudi diplomiranih magna cum laude koji rade za 2.400 kn uz sve svoje sposobnosti. To je stabilnost poduzetnika koji imaju milijune (milijarde?) kuna duga koji se toleriraju oporezivanjem poštenih poduzetnika i za zrak koji dišu.
=
stabilnost zla ➡ stabilnost grijeha struktura
⤵
nema dobra i napretka s tom stabilnošću
⤵
O stabilnosti koga/čega pričamo?
Žderači drugih ljudi 📝📌#integritet
Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.
Mt 5,6
Postavi granice svojoj ljubavi
Kada kod drugih ljudi udariš u granice (nap. ono što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim.
Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.
Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.
Pored ljudi koje voliš, tvoje potrebe rastu i rastu dok ih s njima ne zasnuješ u tolikoj mjeri da su se praktički prisiljeni udaljiti ako hoće preživjeti.
Tvoj je veliki zadatak u tome da prihvatiš odgovornost za sebe, da znaš zadržati svoje potrebe unutar vlastitih granica te njima ovladati i u odnosu prema onima koje voliš. Istinska obostrana ljubav zahtijeva čovjeka koji je sam svoj i sposoban je davati drugome, a da se ne odrekne vlastitog identiteta. Ako, dakle, po jednoj strani želiš biti učinkovit u davanju, moraš po drugoj strani biti sposoban pobrinuti se za svoje vlastite potrebe. Moraš naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.
Henri Nouwen, katolički svećenik
Svaki čovjek ima ograničenja i svoje limite, tj. zatamnjenja naravi jer je “zbog istočnog grijeha naša sloboda oslabljena.” … “Svojom milošću Duh Sveti nas vodi duhovnoj slobodi da nas učini svojim slobodnim suradnicima u Crkvi i svijetu.” (KKC 1739-1742, 1748)
Nažalost, neki ljudi su jednostavno zli u dominantnom dijelu svoje ličnosti, a negirati to bi bilo kao negirati gore navedeno te pad anđela te Adama i Eve.
Čovjek nije anđeo i nije Bog, to je sasvim jasno iz nauka KC.
Čovjek je Božje ljubljeno biće koje ima više dimenzija – dušu, duh i tijelo koje je otkupljeno po Isusu Kristu, a o njegovim djelima i životu (zato postoje Božje zapovijedi i nauk KC) te Božjoj milosti ovisi hoće li se spasiti. Bog je bio vrlo jasan kad je dao zapovijedi i kad je tražio, kao preduvjet novog života, ostavljanje prijašnjeg (grešnog) života. Čovjek je dobio dar slobodne volje koji ga čini odgovornim za vlastita djela u mjeri u kojoj su počinjena vlastitom voljom. Milost i življenje po Božjim pravilima idu zajedno. Ignorirati duhovnu dimenziju u procjeni i životu te sve svoditi na psihičku dimenziju je jako pogrešno, a za krsćanina i nedopustivo.
Premda ‘hoće da svi prispiju k obraćenju’ (2 Pt 3,9), Bog, budući da je čovjeka stvorio slobodna i odgovorna, poštuje njegove odluke. Stoga je sam čovjek taj koji se u potpunoj samostalnosti dragovoljno isključuje iz zajedništva s Bogom ako do trenutka vlastite smrti ustraje u smrtnom grijehu odbacujući milosrdnu Božju ljubav.
KKC, 1036-1037
Je li teško odustati od nekoga i prihvatiti činjenicu da se neće promijeniti?
Meni jest, iako osoba prihvati činjenicu i poštuje slobodnu odluku druge osobe koliko god se brinula za tu osobu. Odgajana sam po idealima vjere te karakterno imam oblikovanu važnost samodiscipline i postupanja onako kako je ispravno (isusovački odgoj), a to zna biti ponekad na štetu osjećaja u korist ispravnog rezultata, ali kao što postoji dobro (Bog), postoji i zlo (Sotona).
Kao što sam gore napisala, nijekati postojanje zla i napasti je ne samo nerazumno, nego grijeh i opasno. To je činjenica koju je i katolicima teško prihvatiti jer je mala granica između nepraštanja, osvete i nedavanja da vas se gazi. Jednako tako, može biti teško pojmiti da postoje zli ljudi ako dolazite iz stabilnog i mirnog obiteljskog okruženja. Svijet je drugačiji izvan stabilnog braka roditelja i stabilne obitelji.
Pri tome ne mislim na svjetske moćnike, političare, osuđivanje i lijepljenje etiketa. Jedno je osuđivanje, drugo je konstatiranje, tj. prihvaćanje da osoba ne čini dobro, čak i ako ste vi prema njoj najbolji na svijetu. U ovom članku mislim prvenstveno na ljude koji su svakodnevni ili povremeni dio vašeg života jer je lakše reći za političara da je zao s obzirom da je on “tamo negdje”, nego prihvatiti činjenicu da je netko koga srećete svaki dan zao i da uništava druge ljude ili vas – bilo na poslu, hobi aktivnostima, među prijateljima, poznanicima, obitelji, poslovnim partnerima i dr.
Može biti problem prihvatiti stvarnost u kojoj čovjek može biti prema nama zao, iako smo mi prema njemu dobri te da zloća te osobe nije naša krivnja. Što će netko napraviti s našom dobrotom prema njoj/njemu nije naš problem. To je problem (odluka) te osobe. U nekim situacijama, štogod dobro čovjek napravi (napravili sve dobro i ispravno, tj. ispuca sve mogućnosti po nauku KC), neće imati nikakvog utjecaja na zla djela druge osobe jer je i druga osoba osoba sa slobodnom voljom koja može odbiti milost Duha Svetoga u ispravnom življenju. Za teže prihvaćanje takve situacije, sigurno je odgovoran dobar katolički nauk o neosuđivanju drugog, poniznosti, praštanju drugima, negajenju gnjeva i potrebi evangelizacije, ali jednim dijelom i nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema. Prvi dio je odličan (nauk Crkve) jer tako i treba biti, dok drugi dio (nezreli obrambeni mehanizmi) nije dobar te bi na tome čovjek morao poraditi.
Ono što se mora priznati je sljedeće: na udaru su prvo uvijek praktični katolici.
Zašto?
Zato što mi moramo biti dobri.
Sto puta važemo kad nekome trebamo dati ono što zaslužuje pa mu ne vratimo, nego okrenemo drugi obraz nauštrb emocija te smo mi ti koji nastradamo.
Kao da smo na stalnom testu i vježbanju – strpljenja, dobra, emocija, naših principa, karaktera i integriteta (zapravo i jesmo).
Zato vjera nisu emocije i ne rade dobro oni koji je svode na emocije. Vjera i emocije su različite, ali sastavne dimenzije (slojevi, razine) čovjeka. Vjera je odluka, život po nauku i moralnim principima bez obzira na okolnosti, “umijeće držanja za ono što smo jednom prihvatili usprkos promjenama naših raspoloženja” (C.S.Lewis), ali istovremeno neniječući te okolnosti i situacije. Emocije su sastavni dio čovjeka, a jedino su zrele emocije konstruktivne za čovjeka.
Jedno je iskreno prihvatiti situaciju odmah ( što bi bilo idealno) ili nakon početne ljutnje i razočaranosti (što je prihvatljivo) te postupiti ispravno, a drugo je negirati, potisnuti i praviti se da ta situacija (nepravda) ne postoji jer znamo/želimo/moramo postupiti ispravno, a zapravo duboko gajimo ljutnju ili tugu jer je odreagirao nezreli obrambeni mehanizam nijekanja.
Mislim da vježbanje poniznosti neće poremetiti priznanje da nam je netko nanio nepravdu i da je postupio zlo, sebično i slično. Pitanje je kako ćemo se mi ponijeti prema tome i što ćemo napraviti s time. Ljutnja se javlja na emocionalnoj razini i morate je pustiti, tj. registrirati i priznati, da bi duhovna dimenzija mogla sanirati štetu i pomogla čovjeku ispravno postupiti.
Prema iskustvu koja imaju psihijatri, ta će potisnuta ljutnja eskalirati na nekom drugom području vašeg života i stvoriti kaos/nemir. Na primjer, neriješeni (negirani, potisnuti) obiteljski ili bračni problemi, mogu dovesti do toga da osoba ima problema u odnosu s npr. poslovnim partnerima ili kolegama jer se nemir prelije na tu stranu. Može biti i obratno – neriješena nepravda koju ste doživjeli na poslu jer ste timski zadatak po stoti put odradili sami ili vam je kolegica ukrala ideju, preseli se u vaš brak pa vam povratak doma posluži kao vreća za ispucavanje. Sve se krivo krene slagati na to nešto što nije istinski prerađeno/oprošteno/riješeno.
Ako ste pretrpjeli nepravdu, naravno da vas boli i da ste ljuti jer je to sastavni dio čovjeka s obzirom da je nepravda suprotno od pravde, ali treba biti oprezan s obzirom da nitko ne zna svog dana ni časa pa da vam život ne prođe u gnjevu i mržnji, tj. grijehu i pridavanju prevelike pažnje samom sebi po kojem se vama ne bi smjela dogoditi nikakva nepravda. Tako postajete taoci svojih raspolozenja i (ne)zrelih emocija. Sjetite se da je Bog Onaj koji kontrolira situaciju svojom Providnošću i pristankom naše slobodne volje te da je čak i Njegov Sin raspet na križu.
Ispravno (katolički) “odbolujte”, vodeći pažnju o pravim uzrocima što prije (odluka za oprost! – pogledajte Poslanicu Kološanima te Prvu i Drugu Korinćanima). Oboružajte se snagom sakramenata i samodisciplinom kako biste što prije mogli prijeći na sljedeću fazu – istinski oprost i konstruktivno rješavanje situacije. Riješite što se može riješiti. Ono što se ne može riješiti predajte Bogu, pronadite snagu u vjeri i molite Ga da vam da mir kako biste izdržali.
Tu je opet i odgoj jedan od bitnih faktora jer različiti ljudi različito odgajaju svoju djecu. Koliko je odgoj bitan pokazuje masa članaka koji govore o banalnostima poput toga što se smije obući na vjenčanje, a što ne te da uskom, kratkom i traperu nije mjesto na vjenčanju. To je nešto što se također prenosi odgojem i što postane sastavni dio čovjeka, a koliko je on zakazao govori i taj banalni primjer u kojem je uopće potrebno istaknuti što je nepristojno.
I za kraj: jedna je konačna nagrada. Jedna je i konačna kazna, a ono konačno uvijek dolazi na kraju i to s kamatama zauvijek.
Cilj i smisao kršćanskog života nije provesti život bez patnje i s lažnom mišlju da smo u raju.
Možda se ponekad teško uhvatiti za to jer ovaj život može biti težak, ali to je bit naše vjere – vječna nagrada ili kazna s time da treba preuzeti odgovornost za vlastiti život. Čovjek nije lutka na koncu ili životinja, nego Božje ljubljeno biće kojem je On dao slobodnu volju da se odluči za dobro. Ujedno, upisao je u čovjeka čežnju za Njim.
Samo hrabro!
#NEtiranijipozitivnihmisli
#DAkatoličkojnadi
#lošestvarisedogađajuidobrimljudima pa #BožjijeSinraspetnakrižu
#rajnijeovajživot
#rajnijeovajsvijet
#amisaokršćanskogživotaniježivotbezpatnje
#katoličkiprincipiiintegritet
#karakter
#zreleemocije
#čovjekjedušaduhitijelo
#ljubaviodgovornost
Ljubav i patnja na primjeru Velikog tjedna
… “Krunu od trnja dobit će svi koji će ljubiti. Jer svijet u kojem živimo sad to jedino zna dati” …
… ali puno toga je moguće u tri dana kada je Isus uz pomoć sredstva (križ) došao do cilja.
Želiš li popraviti svijet, tada počni od sebe.
sv. Ignacije Loyola
Citati o ljubavi
🎈📍🎈📍🎈📍
Prirodno planiranje obitelji i liječenje neplodnosti 👶
U ovom članku pisala sam o enciklici “Humanae vitae” koja, između ostalog, govori i zašto upotreba kontracepcije nije u skladu s naukom KC (zašto je grijeh) te zašto je to uništavanje samog sebe, a onda i muško-ženskih odnosa, pa tako i braka.
Evo još jednog malog, ali kvalitetnog doprinosa zdravstvenom odgoju temeljenom na istini i vrijednostima kao što su ljubav, uzdržljivost, poštovanje, razumijevanje i dogovor. Upravo je te karakteristike navelo 255 akademika, doktora znanosti, profesora i kulturnih djelatnika u “Izjavi o zdravstvenom odgoju” od 26. ožujka 2007. kojom su, u žiži rasprave o uvođenju zdravstvenog odgoja, htjeli istaknuti da su vrijednosti itekako bitne za odgoj.
Za razliku od kontracepcije, prirodno planiranje obitelji nije kontracepcija, poštuje ženinu i muškarčevu prirodu te Božji plan stvaranja, stoga je ono katolički odgovor na kvalitetan način življenja braka i spolnosti te probleme s neplodnošću. S obzirom da je muška plodnost konstantna, metoda je usmjerena na ženino tijelo.
Pojam odgovorno roditeljstvo uvela je Crkva i nema nikakve veze s pobačajem i kontracepcijom.
Abortivne klinike i podupiratelji takve ideologije uzeli su taj pojam i dali mu svoje (opako) značenje. Papa Pavao VI. u “Humanae Vitae” navodi da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da privremeno ili trajno ne rode dijete.” Ono što je potrebno istaknuti je da se ovaj način življenja ne smije iskorištavati i zloupotrebljavati zbog sebičnih interesa. Sama metoda osigurava otvorenost životu jer se oslanja na prirodne promjene žene.
Izvukla sam osnovne stvari sa stranica savjetovališta i prilagodila ih. Za ostale informacije, preporučujem posjet stranici savjetovališta.
Prije početka, htjela bih napomenuti jednu stvar.
Kad se molite, uvijek se molite za Božju volju, pa i po ovom pitanju. Ja nisam tip osobe koja želi mijenjati Božju volju – ako se molite, živite sakramentalnim životom, dobra ste osoba i nemate ozbiljnijih zdravstvenih problema, fokusirajte se na nešto drugo u životu, a Bogu pustite da bude Njegova volja jer ima razlog koji god odgovor na vaše molitve bio. Ako niste živjeli sakramentalnim životom i živjeli ste neurednim spolnim životom, vjerojatno ćete morati poduzeti još neke korake s obzirom da kontracepcija ostavlja posljedice, a i prisutne su različite spolne bolesti. Kako god bilo, vratite se na pravi put i krenite ispočetka, ali morate biti svjesni da tog novog početka nema bez Boga.
Za prirodno planiranje obitelji koristi se Billingsova ovulacijska metoda.
- otkrili su je doktori John i Evelyn Billings prije više od 50 godina te su je od tada istraživali i potvrdili znanstvenici širom svijeta
- jednostavna je i praktična u primjeni; besplatna; nema štetnih posljedica za zdravlje
- prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, djelotvornost u izbjegavanju trudnoće je 97% (prema novijim istraživanjima čak 99,5%)
- učinkovita je u dijagnosticiranju i liječenju ginekoloških poremećaja i neplodnosti te je mnogim parovima pomogla da dođu do željene trudnoće, a mnogim je ženama vratila zdravlje
Billingsova ovulacijska metoda:
Ona:
|
Kao što joj i samo ime kaže, ova metoda nije metoda brojanja dana pa “kako bude, bit će”, nego se temelji na praćenju znakova povezanih s ovulacijom, tj. uočavanju promjena tijekom menstruacijskog ciklusa žene koje se odvijaju zahvaljujući hormonima estrogen i progesteron – estrogen stvara sluz, progesteron ga isušuje. Drugim riječima, oni reguliraju ženin ciklus i trenutak ovulacije (plodno i neplodno razdoblje), osiguravajući znakove po kojima žena može znati o kojem se razdoblju radi. Kao i sve funkcije, i spolno ponašanje te rad spolnih žlijezda počinje u mozgu.
Praznu tablicu za praćenje vašeg ciklusa koja izgleda ovako, možete preuzeti s http://www.ppo.hr, a nju vam preporučujem i za opširnije materijale te daljnje informacije o metodi i savjetovalištu.
Dostupna je i aplikacija Evelyn App koju možete besplatno preuzeti na mobitel i kroz koju možete pratiti svoj ciklus.
Pukotine i ljepota života 💔💗🙏💒
Iv 9, 1-41
Ef 5, 8-14
Knjiga o Jobu
Psalam 22
Život i njegovi paradoksi
Temelj muško-ženskih odnosa
U principu, ne volim nešto pretjerano razglabati.
Živim po katoličkim principima i kako mislim da je ispravno pa su iz toga vidljivi moji odgovori, ali za blog nema druge opcije nego pisati i objašnjavati nešto što je usvojeno i strukturirano u glavi.
Temelj svake osobe, svih odnosa, svega stvorenog je Bog.
Bog stvara mišlju i riječju. Da, toliko je moćan!
Zamislio je svijet po svojem naumu i promislu.
Postoje odgovornosti i s jedne i s druge strane – i s muške i sa ženske.
Čini mi se kako danas svi znaju svoja prava, a nitko ne zna koje su mu odgovornosti i obveze. Ljudi ne znaju ili ne vode računa o tome kako utječe na druge i kako funkcioniraju muško-ženski odnosi kad se grade na istini o razlikama i različitim potrebama spolova. Zapravo, možda i znaju, ali ne žele to poštovati jer se, pod lažnom krinkom slobode, sve može.
Velika moć zahtijeva veliku odgovornost.
Mnogi lako prigrle moć, a operu ruke od odgovornosti koja dolazi uz nju.
Ako ste svjesni svojih odgovornosti, a odgoj je presudan za to, onda sasvim sigurno preuzimate i morate preuzimati odgovornosti za svoja djela. Morate uzeti u obzir i kako vi i vaše ponašanje utječete na drugu stranu, prvenstveno na suprotni spol.
S obzirom kako je odgoj danas problem, prevladavaju lažna sloboda i ego koji se brinu samo o pravu na činjenje onoga što čovjek želi bez odgovornosti za drugu osobu.
Niti žena može biti feministica niti muškarac može biti šovinist jer će feministica stvarati šoviniste, a šovinist će stvarati feministice.
I u jednom i u drugom slučaju druga strana postaje predmet, oruđe koje treba obezvrijediti, iskoristiti, posjedovati i uništiti.
Na ženama je odgovornost opstanka i razvoja cvilizacije te moralno-ponašajnih pravila.
To je jednostavno činjenica.
Ako žena ne teži onome što kaže citat na slici gore, civilizacija propada kao odraz žene jer, umjesto plemenitosti i vrlina, počne vući meso, nekultura, pokvarenost, izopačenost, emocionalne manipulacije. Žena je ta koja postavlja pravila pristojnosti, a muškarci se tome prilagode.
Kad se kao žena počne predstavljati ta nekultura i pokvarenost, onda će se ona buni kako su muškarci svinje jer je ne poštuju, a muškarac će se braniti i buniti kako su sve žene… (da ne pišem izraz).
To je začarani krug sukoba u kojem se žena, koja ne dopušta da je se voli ili žena koju je povrijedio muškarac, ponaša po muškim principima jer misli kako to može bez posljedica za sebe, drugog i društvo. Počne se iskaljivati na drugom muškarcu koji nema veze s tom ranom.
Onda se muškarac osvećuje toj ženi, koja se zapravo preko njega osvećivala drugom muškarcu, preko druge žene koja nije feministica. Počne se ponašati po principu “jer su sve one iste” pa se onda ta žena, koja na početku nije ni kriva ni dužna, ali se kasnije odluči za osvetu, osvećuje na nekom muškarcu koji nije šovinist, ali joj se našao pri ruci.
Tako se to vrti u krug, sve dok ga netko ne prekine.
Čime?
Ljubavlju i oprostom.
Možda je riječima nešto teško izdefinirati, a možda nije ni potrebno jer su djela konkretniji odraz čovjeka.
Ako malo pogledate oko sebe i proanalizirate bilo pojedince, bilo njihove veze, mislim kako ćete shvatiti poantu. Postalo je jako vidljivo kako samo rijetki odnosi nisu postavljeni na krivim nogama.
Čak i ako ne mislite doslovno za drugu stranu da je svinja ili laka žena i nikad ne koristite te izraze u tom kontekstu, ne mora značiti kako niste na krivom putu feminizma ili šovinizma.
Ako osobi pristupate po potrošačkom mentalitetu birajući najbolju čokoladu ili mobitel koje ćete iskoristiti, na putu ste šovinizma ili feminizma.
To znači da se vodite utilitarističkim principom (principom korisnosti = iskorištavanja) za neku svrhu – žene koriste muškarce npr. za dobivanje djeteta, a muškarci “samo” za seks. Tada ste odbacili personalistički pristup koji zahtijeva osviještenost da se radi o osobi, a ne o stvari za korištenje (napomena: o pristupima pogledaj knjigu “Ljubav i odgovornost”, IP II.).
Feminizam i šovinizam u svojoj biti su upravo ta mržnja prema osobi pod izgovorom lažne slobode bez morala i posljedica.
U emocionalnim igrama, ucjenama i tzv. soft dijelovima čovjeka (vještinama, vrlinama i sl.) su žene jače.
Emocije su njihova domena pa emocionalne igre koriste kao oružje. Kako bi posljedice ženinog ponašanja bile dobre, ona mora preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. Ne smije manipulirati, navoditi i zavoditi. Mora poraditi na poštovanju muškarca, inače se radi o zloupotrebljavanju vlastite ženstvenosti (ženskosti) iskorištavajući različitu reakciju muškog spola. Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Te se dvije istine upotpunjuju, a nikako zamjenjuju.
S druge strane, muškarci su stabilniji u osjećajnom smislu, a imaju dominantniju fizičku snagu i osjetilniji su. Imaju bržu i jaču potrebu pretvaranja impulsa dobivenih registriranjem spolne vrijednosti u djelo. Drugim riječima, prije će se zapaliti u seksualnom smislu. Oni moraju poraditi na iskazivanju ljubavi te preuzeti odgovornost kontrole fizičke snage.
Žena je srce obitelji pa o njezinom (ne)pristanku i ponašanju ovisi i kultura, tj. civilizacija. Ona može vući civilizaciju u ispravnom ili krivom smjeru jer će i drugi akteri, a pogotovo muškarac, ići za njom.
Ona ima zadnju riječ i prednost kad se radi o pristanku na spolnu aktivnost, iako je muškarac taj koji ima aktivnu ulogu i na tom području.
Muškarci su, pak, u prednosti kad se radi o prosidbi i odluci za vjenčanje jer tada oni biraju koga žele.
Čovjek ne može funkcionirati samo po naravi (temperamentu) jer nije životinja. On mora izgraditi svoj karakter i integritet putem moralnih principa i odgoja. Karakter se tiče duhovne dimenzije. On tada biva nadgradnja naravi te pomaže pri usklađivanju razlika između spolova, pa i na području spolnosti.
- Primjer: za katolike, nagon ima religijsko značenje. Spolni nagon i užitak je Božji dar kako bi muškarac i žena mogli sudjelovati u nastanku novog života i kako bi si iskazali ljubav. Bog je zamislio to darivanje u okviru trajne zajednice braka. Čovjek može kontrolirati svoj nagon izgradnjom karaktera po svojoj duši jer nije životinja. To znači da ima snagu i sposobnost reći ‘ne’u drugim okolnostima ili npr. u situacijama kad žena mora čuvati trudnoću.
Nažalost, primjetno je kako žene iskorištavaju činjenicu osjetilnosti kod muškaraca zbog različitih razloga, a onda odgovornost za neku nastalu situaciju prebacuju isključivo na njih.
S druge strane, javlja se i situacija kad muškarci iskorištavaju osjećajnost kod žena. Obećavaju brda i doline, znajući da će to goditi čuti.
- Ispravno postupanje: muškarac neće iskorištavati osjećajnost, a žena neće iskorištavati osjetilnost. Poštovat će i cijeniti tu razliku kao zanimljivost koja obogaćuje život.
- Krivo postupanje: žena se odluči ponašati po muškim principima, ignorira svoju osjećajnost i potencira osjetilnost, a muškarac počne ignorirati svoju osjetilnost i postane neka varijanta prijateljice.
Primjetno je kako su žene neprirodno postale osjetilnije jer misle kako će biti snažne i cijenjene ako se počnu ponašati po muškim pravilima. Žele aktivnu ulogu na području spolnosti koja, i po naravi i po moralnim, vjerskim, biološkim i antropološkim istinama, pripada muškarcima. Danas se prosječna žena ponaša gore od prosječnog muškarca. Nažalost, to je taj pad u civilizaciji. Začarani krug rana i padova.
Bitno je napomenuti i kako ni osjećajnost ni osjetilnost nisu ljubav.
Oni su samo veziva koja čine život zanimljivim. Nisu tvorivo i ne smije ih se poistovijetiti s ljubavlju.
To je razlika između različitih odgovornosti spolova, a koju danas nastoje izbrisati, neshvaćajući kako je priznanje tih razlika najsigurnije okruženje i za muškarca i za ženu. To je i jedini ispravni način kretanja naprijed jer smo stvoreni različiti. Primjetno je kako se, kad se ignoriraju te razlike, brakovi/obitelji/društvo/kultura raspada (Kad smo kod kulture, jeste li pogledali repertoare HNK-a u Hrvatskoj?).
Muškarci i žene imaju različite uloge.
Zašto imaju različite uloge? Zato što smo različiti – biološki, psihološki, duhovno pa moramo biti međusobno komplementarni (upotpunjujući), a ne supstitutivni (zamjenjujući).
Muškarci imaju druge odgovornosti poput zaštite žene i obitelji, davanja života za svoju zaručnicu, služenja i voljenja (obostrano), stabilnosti i stupa potpore, poštivanja žene i njezina dostojanstva, truda za zavrjeđivanje njezine ljubavi, osiguranja egzistencije za obitelj, slijeđenja ambicija i dr.
Drugim riječima, muškarac mora biti pravi muškarac da bi ga žena kao takvog mogla poštovati, a to se naruši kad muškarac izgubi svoju mušku snagu, odvažnost i analitičnost te se počne ponašati kao žena. Kolikogod zvučalo oštro, moram priznati kako ne bih mogla vjerovati muškarcu koji je izgubio svoju naravnu muževnost jer je muškarac (suprug) osoba različita od prijateljice za kavu. To ne znači da muž i žena nisu prijatelji. Jesu, oni su i prijatelji, ali ne prijatelji u standardnom poimanju prijateljstva.
Isto vrijedi i za žene – kako bi vas muškarac mogao voljeti i poštovati, morate biti žena i morate poticati vrijednosti i vrline. Samo ako smo svjesni činjenice koliko je žena nezamjenjiva i koliko je muškarac nezamjenjiv, odnosno kolika ja naša vrijednost i odgovornost, bit ćemo zadovoljni s onim što jesmo, preuzet ćemo sve odgovornosti i nećemo mrziti suprotan spol.
Ako ste feministica ili šovinist, nasjeli ste na laži i ne znate kolika je vaša istinska odgovornost i vrijednost.
Vjerojatno vam je povrijeđena taština koja se “inficirala” pa je rana prerasla u feminizam/šovinizam. Drugim riječima, kad biste znali kolika je istinska odgovornost svakog muškarca i žene, ne biste se bavili toliko pogrešnim uništavalačkim načinima života poput feminizma i šovinizma ili nijekali razlike između žena i muškaraca jer za to, kao prvo, ne biste imali vremena, a kao drugo, shvatili biste suštinsku bit spolnosti.
- Primjer: beba siše mamino mlijeko jer je Bog zamislio i stvorio mamu koja ima mlijeko te je ulogu rađanja i dojenja dao ženi-mami. Muškarcu-tati je dao druge uloge vezane za to isto novo biće, novog člana obitelji, i ne mislim da je prebacivanje odgovornosti porodiljnog dopusta na očeve ispravno, a da za to vrijeme majka preuzima očevu ulogu i zarađuje novac za egzistenciju.
U tom je slučaju došlo do klasične zamjene muško-ženskih odgovornosti, sukoba spolova i razračunavanja preko djece.
Ne bih mogla imati povjerenja u muškarca koji bi bio na porodiljnom dok ja zatvaram naše financijske konstrukcije, koliko god mi posao dobro ide, koliko god voljela raditi i koliko god me je nekada strah da mi ne bi bio dovoljan samo odgoj djece bez poslovne karijere.
Dolazi i do drugih nesporazuma.
- Primjer: izbacivanje oca iz jednadžbe. Neke žene stave dijete na suprugovo mjesto pa njega izbace iz kreveta u kojem sad spavaju ona i dijete. To je malo patološki i slučaj za psihijatre jer odnos treba biti: brak (mama i tata koji su dalje supružnici) + djeca.
- Primjer: projiciranje zahtjeva i karakteristika na oca koje on ne treba imati jer niti je žena niti je žena koja je rodila niti može biti žena koja je rodila. Primijetite da se ne radi o igranju s djetetom, učenju vožnje bicikla, sudjelovanju u djetetovom životu i pomaganju u odgoju jer se nadam kako nije potrebno reći kako su to odgovornosti i očeva koji moraju sudjelovati u životu djece, ali otac sudjeluje na svoj način. Ne može se od njega zahtijevati da sudjeluje na ženski način.
Ljubav oca i majke prema djetetu vidljiva je u različitim stvarima, načinima, nastupima, postupcima, idejama. Tako i treba biti jer su muški i ženski spol različiti pa i vole na različite načine. Ne radi se o poslu, nego o pozivu kojeg uništavaju muško-ženski sukobi koji se razračunavaju preko djece.
- Primjer: kad žena umisli da je muškarac, a muškarac da je žena, sve ode krivo. Kao opravdanje za probleme, žena će u takvoj situaciji reći kako se njezin muž nije mogao nositi s njezinom karijerom, da je možda ljubomoran i da se osjeća nesigurno od nje, snažne žene. Ljudi su različiti, ali u principu, muškarac u takvim situacijama nije ljubomoran na ženin uspjeh i ne osjeća se on nesigurno jer ima snažnu suprugu, nego jer se njegova supruga pretvorila u muškarca. Kastrirala ga je i za njega više nema mjesta ni potrebe u njihovom braku. Učinila ga je viškom. Oduzela mu je ono što je njegova bit – služenje te primarna briga i zaštita nje i njihove obitelji jer su muškarci stvoreni tako da im je urođeno vodstvo kroz služenje.
- Primjer: kad muškarac postane hiperosjećajan pa ne preuzima uloge koje kao muškarac mora preuzeti. Tada pronalazi različita opravdanja za svoju nezainteresiranost, mlakost, neodgovornost.
Zašto dolazi do sukoba?
Zato što žene više nisu žene, a muškarci više nisu muškarci.
Da bi se to moglo ispraviti, a njihovi odnosi poboljšati, žena mora postaviti i vratiti ispravna pravila igre. Ona mora promicati vrijednosti i vrline kojima će potaknuti u muškarcu ljepotu, zaštitu, plemenitost, hrabrost, cijenjenje i poštovanje.
Koje je strateško i svobuhvatno rješenje?
Izgradnja integriteta odgojem od malih nogu te kasniji rad na sebi obje strane. Vjera je i za to jedan od ključnih elemenata te svakako jedini NEZAMJENJIVI element. Čovjek treba hodati putem spasenja radi sebe, a onda to dođe do izražaja i u muško-ženskim odnosima.
Pred kraj je bitno istaknuti i sljedeće: spolni odnosi se ne mogu svesti samo na razinu seksa niti samo na razinu rađanja djece.
Bračni odnosi predstavljaju odnos predanja dviju osoba jedne drugoj uz otvorenost životu pri čemu se, inače nepriopćive osobe, nastoje priopćiti jedna drugoj.
Kako se ne može koristiti kontracepcija jer se tako bračni odnos svodi na seks, ugrubo rečeno trošenje, umjesto darivanje, tako se ni bračni odnos ne može koristiti samo za trudnoću. I tada se krši zakonitost i svjesnost da se radi o osobi, podređujući uzajamni dar dviju osoba iskorištavanju za cilj dobivanja djeteta. Oko toga treba biti posebno oprezan par koji se bori s nemogućnošću začeća. Nitko nema pravo na dijete, s jedne strane, a s druge strane nitko nema pravo zatvoriti spolni čin mogućnosti nastanka djeteta.
Savjeti za (buduće) kavalire:
- Božji način na prvo mjesto.
- Odgoj samog sebe – što će privući tvoju pozornost? Kakav je tvoj karakter? Imaš li uopće karakter? Imaš li izgrađen karakter i integritet ili imaš samo neodgojenu narav (temperament)? Jesu li žene objekti ili subjekti vrijedni kao i ti? Zašto želiš da netko tvoju (buduću) kćer tretira kao princezu kad se ti ponašaš kao svinja prema kćeri nekog drugog oca? Zašto bi “polomio noge” dečku koji je povrijedio tvoju kćer ako misliš da ti ne zavrjeđuješ “slomljene noge” kad povrijediš kćer drugog oca? Sve su žene iste? Stvarno? Možda se radi samo o tome da ti završiš s istim tipom žene jer takve i tražiš.
- Izbjegavanje napasti i krivih putova – nemoj zahtijevati od žene da po odijevanju bude muslimanka, a ti na Instagramu tražiti Marije Magdalene prije obraćenja (i sv. M. Magdalena se sigurno slaže s ovom mojom opaskom).
Savjeti za (buduće) dame:
- Božji način na prvo mjesto.
- Citat s početka teksta – takva žena potiče muškarca da bude kavalir s obzirom da svojom ženstvenošću (svojom ženskom biti) potiče muževnost kod muškarca (njegovu mušku bit) bez želje za iskorištavanjem, a sa željom za priopćavanjem osobe.
- Tvoje dopuštenje da te se voli i da te se tretira kao ženu (koja vrijedi) – ako ne želiš da te se tretira kao ženu, dolazi do klasičnog sukoba između muškaraca i žena temeljenih na lažima pokrenutih 60.-ih godina seksualnom revolucijom i rodnom ideologijom. To su stavovi poput “ona nije neka slaba žena kojoj treba muškarac, nego je ona jednako jaka kao i on te može živjeti po muškim principima, sama kositi travu i kopati kanale”. Žena ne može živjeti po muškim principima, a da se emocionalno i duhovno ne uništi, čak i kad to ne želi priznati. Žena može kositi travu i kopati kanale ako želi.
Krivi pogled na muško-ženske odnose mogao bi ostati grijeh i slobodna odluka samo jedne osobe jedino u situaciji da ona ne utječe na cijelo društvo.
A utječe jer pomiče cjelokupnu civilizaciju u krivom smjeru nekako po principu ‘ako može on ili ona, mogu i ja’.
Kakvom vam se čini današnja razina civilizacije?
Zakon ponude i potražnje?
Nešto ne štima, a reći zašto ne štima može biti nezgodno.
Zaokret u hrvatskoj vanjskoj politici ili Kome je zapravo puk’o film? #integritet
Pred kraj prošlog tjedna, u Hrvatskoj je buknula vijest kako je hrvatska vanjska politika (konačno) krenula u dobrom smjeru.
Doduše, ova vijest je negativna i opasna ako se pita članove različitih civilnih udruga koje se financiraju novcem poreznih obveznika, a ne zastupaju interese i vrijednosti tih poreznih obveznika te su se odmah digle na noge.
Jednako tako, na noge su se digli diplomati prošlih diplomatskih misija i političari političkih opcija koje nemaju potporu hrvatskog društva, ali koji su s jedan posto birača uspjeli postaviti i ministre, raširiti “rođo ekonomiju” po državnim društvima, a i ocrnjivati Hrvatsku po svijetu (mislim na političku opciju HNS – Hrvatska narodna stranka). Kad govorimo o izborima, ponekad je točna poznata Churchillova izreka: “Najbolji argument protiv demokracije je petominutni razgovor s prosječnim glasačem.”
I dok se Churchill vrlo vjerojatno nije vodio moralnošću i moralnom (apsolutnom) istinom, nego pragmatičnom politikom na svoj mlin, ja se vodim moralnošću pa bih tako tu njegovu izreku modificirala gledajući na ovaj način: to što puno ili svi ljudi biraju isto, ne govori ništa o moralnosti i ispravnosti toga.
Moralno ispravno je moralno ispravno pa i onda kada to nešto odabire samo jedna osoba. Moralno neispravno je moralno neispravno i onda kada to svi biraju. Ja sasvim sigurno nisam osoba koja se oslanja na to da je moralno ono što većina odluči. To nikada nije bio moj credo.
Zaokret Hrvatske i naše vanjske politike je ohrabrujuća vijest, ali samo ako se i dalje nastavi u tom smjeru te na svim frontovima.
Neću biti preoptimistična s obzirom da je i politička opcija na vlasti puno puta dokazala da nije demokršćanska. Jedan od primjera krivog reagiranja je i u slučaju s Hrvatskim audiovizualnim centrom (HAVC). Državna revizija pokazala je mnogobrojne nepravilnosti i malverzacije u korištenju novca poreznih obveznika, a prošli su bez sankcija. To se mora sankcionirati bez obzira radi li se o desnima, lijevima, onima gore ili dolje. Drugi primjer je pokušaj uvođenja liberalnog ZO-a. Ili nepotizam, korupcija…
Samo se nadam da hrvatske europarlamentarke iz demokršćanske opcije ne pokvare stvari s obzirom da su, pomalo negativno, rekle da nisu upoznate s time. Nažalost, pokazalo se da nema mjesta preoptimističnosti s obzirom da te iste zastupnice najavljuju ratifikaciju Istanbulske konvencije koja potiče rodnu ideologiju.
Da mi je znati gdje je otišlo krivo s demokršćanskom opcijom i njihovim zastupnicima! Neću reći da su pogriješili u vjerodostojnosti. Oni jesu vjerodostojni u onome što jesu, a demokršćanska opcija nisu.
Kad smo kod HAVC-a i hrvatskog filma, ja ne volim hrvatski film jer se ne miče od loših tema.
Obitelji koje su u njima prikazivane su uvijek disfunkcionalne. Netko je uvijek narkoman, netko alkoholičar, djeca su nesretna i premlaćivana u mračnoj rupčagi od stana, a Crkva uvijek u krivu. I samo osvjetljenje i scenografija je tmurna i jadna, nekako kao da je film zaostao u dobu totalitarističkih režima gdje je sve bilo sivo i u betonskom bloku. Jednostavno je sve nekako poremećeno (što ne znači da i to nije dio stvarnosti i da nema takvih obitelji), ali ovdje je tako u svakom filmu.
Jako sam protiv uplitanja politike u teme filmova, ali sam i protiv financiranja filmova koji ocrnjuju porezne obveznike i državu koja ih financira te koji promiču laži i lažnu sliku društva. HAVC financira projekte koji su protivni hrvatskim interesima i koji ocrnjuju Hrvatsku u svijetu. Mora postojati odgovornost prema vlasniku sredstava. Privatnik bi odavno propao ukoliko bi tako postupao. Da, to je ta razlika između privatnog i državnog sektora.
Lako je biti kulturni “intelektulac” s državom kao kasicom prasicom kojoj ne polažeš račun zašto je vaš film pogledalo deset ljudi u kinu, iako je osvojio nagradu na nekom festivalu. Osvojio je nagradu jer drugi nisu ludi pljuvati po svom izvoru financiranja pa vas se nagradilo za idiotizam.
O čemu se radi u zaokretu vanjske politike?
Tijekom rasprave o ljudskim pravima unutar Vijeća Europske unije, hrvatski ministar vanjskih poslova je iznio hrvatsko stajalište vezano za reproduktivna prava i financiranje nizozemske inicijative stvaranja zajedničkog fonda EU iz kojeg bi se financirali pobačaji diljem svijeta.
Nizozemska inicijativa “She decides” nastala je kao odgovor nizozemske vlade na potez američkog predsjednika, D. Trumpa, od 23. siječnja 2017. On je tada potpisao ukaz kojim se zabranjuje financiranje međunarodnih nevladinih organizacija koje pružaju usluge ili daju potporu za pobačaj u inozemstvu. Tim potezom je zatvorio značajan izvor sredstava abortivnim klinikama i udrugama koje promiču abortus u SAD-u, a ovim zajedničkim fondom nadoknadio bi se taj gubitak. Neke države su pozitivno reagirale, dok su Mađarska i Poljska zauzele stajalište kao Hrvatska.
Čak ako i maknemo moralni aspekt i biološke istine, i ekonomski je apsurdno da hrvatski ili nizozemski porezni obveznik financira pobačaj npr. jednoj Amerikanki.
Hrvatska je naglasila kako termin ‘seksualno i reproduktivno zdravlje i prava tumači na način da ne uključuje abortus’ te naglasila načelo supsidijarnosti (svaka država odlučuje kako će tumačiti ili kakvu će odluku donijeti) oko ovog pitanja.
Ovu odluku treba gledati i u svjetlu približavanja Hrvatske Višegradskoj skupini, tj. konačnom vraćanju Hrvatske u okrilje Srednje Europe gdje i pripada – vrijednosno, kulturološki i civilizacijski.
Nadalje, Hrvatska je u svom stajalištu naglasila kako će ‘posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku koji je definiran kao zajednica žene i muškarca te, kao takav, prirodna i temeljna jedinica društva’. Jednako tako, Hrvatska će se potruditi na području ‘podizanja svijesti o nasilju i progonu kršćanske i drugih vjerskih manjina u zemljama u kojima se vjerske slobode ne poštuju u potpunosti, posebno na Bliskom istoku’.
Naravno, ovakvo stajalište je ne samo legitimno – u skladu s Ustavom RH, Poveljom EU o temeljnim pravima i programom Vlade RH, nego i jedino moguće za jednu opciju koja se želi nazivati demokršćanskom, iako je svoje kršćanstvo pogazila već sto puta.
Lijeve političke opcije uvijek hrabrije provode svoje ideje. Možda je to zato jer nemaju usađenu zapovijed ljubavi i kršćanska moralna načela pa nemaju problema s agresivnošću te im je svako “oružje” dobrodošlo, čak i ono na osobnoj razini? Ili možda jer u demokršćanskim opcijama nisu istinski demokršćani? Jedan od svakako lako dokazljivih razloga je podrška medija s ozirom da su urednici uglavnom lijevo-liberalno nastrojeni. Kako društvo uništava neprincipijelni demokršćanin, jednako ga upropaštava totalitarni ljevičar uspješan u razarajućim principima.
Ono što je još potrebno istaknuti i prepoznati su opcije koje se kite kršćanstvom i vjerom, a s njom nemaju ništa, krivo je žive i promidžbeno se sakrivaju iza vjere. To vrijedi i za one u tim redovima koji povlače prema komunizmu i socijalizmu uz rodnu ideologiju (socijalisti i vrijednosni liberali), kao i za one koji povlače prema fašizmu i crnim košuljama. To su totalitarizmi koji s kršćanstvom nemaju veze jer ono počiva, između ostalog, i na slobodi savjesti i slobodi izbora, tj. Istini koje nije bilo u tim režimima, a ne na kultu čovjeka.
Takvi, i jedni i drugi, bacaju loše svjetlo na istinskog kršćanina iz reda demokršćana koji čuva svoj vjerodostojni integritet i postupa kako demokršćanin i treba. Demokršćanin se zalaže za razvoj poduzetništva uz konzervativne vrijednosti, vjeru u Boga, osobnu odgovornost za postupke, postupanje prema savjesti i moralnim načelima te socijalni karakter prema potrebitima. Praksa, zdravi razum i logika, a i Biblija pa i iz nje izveden kršćanski socijalni nauk koji se tiče napretka društva i ekonomije, pokazuju da je jedino to put napretka.
Ako je država na putu zaokreta vanjske politike, možda bi mogli razmisliti i o zaokretu unutarnje politike – od monocentrizma prema policentrizma kako se ne bi događalo npr. da se pomiču naplatne kućice kako bi se Zagrepčani vozili besplatno autoputom, a da se povećavaju cestarine do tih kućica za sve one koji nisu Zagrepčani. Tko što mislio i gdje živio, mora se priznati da je Zagreb sveta krava u Hrvatskoj.
Ne, to nije (samo) pitanje lokalne vlasti. To je, prije svega, pitanje nakaradnog sistema upravljanja u cijeloj državi i nedostatka osobne odgovornosti.
Kako članak ne bi bio prenegativan, evo nade: Bog sve zna!, ali morate biti i kritični prema onome što vam je bitno/onima koji su vam bitni jer će se samo tako popraviti pogreške. Na čovjeka (osim Pape u pogledu dogmi, nauka i teoloških istina) se ne odnosi dogma o nezabludivosti pa svatko može zalutati.
Zato se tada ne drži svijeća, nego raščišćava situacija, rješavaju problemi i upozorava zabludjelog.
Vjernik ne može biti samo deklarativni vjernik, neovisno o zanimanju i funkciji, pa ni da se dočepa fotelje u demokršćanskoj stranci. Ili može biti, ali onda ga drugi imaju pravo kritizirati jer baca loše svjetlo na sve.
Katastrofe zvane kockanje i klađenje
Na ovu temu odlučila sam se iz istih razloga kao i za temu ovisnosti o pornografiji, a to su:
- društvena prihvaćenost (ponegdje i poželjnost) koja me baš iritira
- neinformiranost ljudi o stvarnom štetnom djelovanju i opsegu problema (kao i u slučaju demografske katastrofe, pornografije, vjerodostojnosti, osobne odgovornosti za djela i sl.)
Kockanje i klađenje spadaju u pošast koja se opako razmahala i za koju se sada, kao i za pornografiju, zna koliko štetne posljedice ostavlja i na ovisnika i na njegovu obitelj, a onda i na društvo u cjelini. Ne postoji selo, a kamoli grad, u kojem se ne nalazi kladionica i/ili automat klub, a sve veći broj aplikacija skine se na mobitel bez problema.
I za vrijeme ovog Svjetskog rukometnog prvenstva 2017. godine, prikazivala se reklama jedne kladionice pod sloganom: “Igra nikad ne prestaje”.
To su opako u pravu. Glas u reklami posudio je poznati sportski komentator, a stas poznata manekenka.
Što više reći?
Možda da su neki za novac spremni prodati sve uz prikladno pranje ruku od odgovornosti – od manekenke iz reklame kojoj će to biti odskočna daska za tko zna što (sam Bog i objektivni promatrač znaju da to neće biti ništa pametno i dobro), preko vlasnika kockarnice i kladionice, preko poznatog komentatorskog glasa do države koja nema preventivni plan. Pouzdano znam da su političari jedne političke opcije imali dobar plan prevencije klađenja i kockanja. Ne znam gdje je zapelo u pokretanju rasprave o tome.
Bez imalo šale, smatram kako bi kladionice, kockarnice, automat klubove i takve aplikacije trebalo zabraniti. Neki će reći kako će tada sve prijeći u ilegalu.
Kao prvo, većina neće prijeći.
Kao drugo, ono što prijeđe podložno je kaznenom progonu.
Kao treće, ono što prijeđe u ilegalu bit će bogataši, a mene boli briga što će neki milijunaš ili milijarder izgubiti koji milijun svojom voljom sve dok to nije dio poslovnog dogovora kojim mora platiti udio u zločinu.
Problem je što ljudi koji rade za 4.000-7.000 kuna mjesečno ostavljaju plaću na takvim mjestima. Naravno da je sve stvar osobnog izbora, ali puno toga odrade i marketing i dostupnost. Tko to niječe, nema pojma o vjeri, čovjeku, padu, životu, Sotoni i krijepostima.
Svakako, prvi korak trebala bi biti zabrana kladionica, kockarnica, automata i sl. blizu škola te bolja kontrola registracije aplikacijskih rješenja. Uz to, treba se zabraniti angažman poznatih osoba u takvim reklamama, kao i pojavljivanje reklama u dnevnim terminima u medijima. Nadalje, treba biti zabranjeno intenzivno oglašavanje plakatima i strogo ograničavanje broja plakata i takvih poslovnih prostora. Dodatno, potrebno je pooštriti kazne za pranje novca i pojačati mehanizme za uočavanje pranja novca.
Hrvatska je premrežena kapitalom iz susjednih država koji su dobiveni od trgovine ljudima, narkoticima, duhanom i oružjem. Strašno! Takav kapital ulazi u RH putem kafića, noćnih klubova, restorana, automat klubova, kockarnica, kladionica, trgovina. Zajedno s kontrolom kapitala, treba odraditi potpunu provjeru osoba-imatelja hrvatske putovnice, a koji su državljani susjednih država poznatih po trgovini narkoticima, duhanom, ljudima i oružjem.
Sramotno je i strašno koliko je takvog kapitala uplivalo u Hrvatsku, a još gore kakve se osobe kreću po Hrvatskoj s (lažnim) hrvatskim putovnicama. S time je dosta povezano i tržište nekretnina na kojem se također pere novac, a to negativno utječe na standard poštenih građana Republike Hrvatske jer rastu cijene nekretnina uslijed potražnje, kao i cijene najma. SOA (Sigurnosna obavještajna agencija) mora se itekako baviti ovime jer je upliv takvog kapitala prisutan, kako kroz gore spomenute radnje, tako i u medijskom svijetu.
Društvena prihvaćenost te sjaj i blještavilo i u slučaju pornografije i u slučaju klađenja baš je iritirajuća s obzirom da iza toga stoje jad i bijeda uništenog čovjeka. U tom smislu, potpuni je oksimoron izvanjski sjaj reklama koje privlače i unutarnji mrak kockarnica i automat klubova. Kladionice su na svakom koraku pa mladi prolaze pokraj njih na putu do škole pa dečki uplaćuju listiće dok ih cure čekaju vani. To je znak za uzbunu. U novije vrijeme, prava pošast su i sportsko-kladioničarske aplikacije.
Pojam kockanje odnosi se na bilo koju „igru” u kojoj postoji šansa za dobitak ili gubitak novca, a čiji ishod ne možemo predvidjeti. U kockanje spadaju bingo, strugalice, loto, sportsko klađenje, razni automati te igre u kockarnici poput ruleta, ajnca i sl. *
Kockanje je patološki poremećaj kontrole poriva, tj. nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog ponašanja ili poriva koji je opasan za samu osobu ili za druge. Kockanje, kao i pornografija, mijenja čovjekov mozak. Dr. Bagarić ističe da su kod ovisnika koji su ovisni 20-ak godina, vidljive jasne promjene na mozgu.*** Neki psihijatri ističu i da se teže skinuti s kocke, nego s droge, iako kod njih ne postoji tvar (supstancija) koja se konzumira pa kockanje spada u skupinu ponašajne ovisnosti. S kockanjem se češće započinje kao mlada osoba, a razdoblje adolescencije je posebno osjetljivo.
Ljudi kockaju radi:
- osvajanja novca
- zabave
- kockanja u dobrotvorne svrhe
- bijega od problema
- podizanja raspoloženja – sličnost s konzumacijom droge -> PONAŠAJNA OVISNOST
“Ponašajna ovisnost započinje kada pojedinac iskusi zadovoljstvo povezano s određenim ponašanjem i ishodima tog ponašanja, u početku samo kao dodatni izvor zadovoljstva u životu, a kasnije i kao način za suočavanje sa stresom sve dok ne postane vrlo važan dio pojedinčevog života – žudnja za uključivanjem u to ponašanje koja se intenzivira sve dok osoba ne ponovi ponašanje, nakon čega obično osjeća olakšanje praćeno ushićenjem.”* (napomena: ponašajna ovisnost je i ovisnost o hrani, kupnji, internetu, video igrama…)
Kockanje i klađenje karakterizira solistička konzumacija, a mamac na koji se kockar i kladitelj navuku te koji postaje mehanizam ovisnosti je nada da će sljedeći put osvojiti dobitak i osjećaj zadovoljstva. Oni smatraju da osvajanje dobitka nema veze sa srećom, nego s njihovim vještinama i znanjem. Zato se posvete klađenju i kockanju kao svom primarnom poslu kako bi usavršili vještine. Kockanje i klađenje uništavaju obitelji i svakog čovjeka – i materijalno i odnosno i psihički.
“Patološko kockanje uključuje stalno i ponavljajuće problematično kockanje te nekoliko sljedećih simptoma koji nisu dio nekog drugog problema mentalnog zdravlja:
- zaokupljenost kockanjem
- potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja
- učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim
- nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja
- kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti)
- nakon gubitka novca na kockanju, kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio
- laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje
- nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kako bi se financiralo svoje kockanje
- ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja
Još neki važni znaci kompulzivnog kockanja:
- korištenje radnog vremena ili izostanak iz škole zbog kockanja
- povećanje stresa u kući zbog kockanja
- kockanje je način nabave novca za plaćanje računa
- kockanje do posljednjeg novčića
- kockanje duže od planiranog vremena
- kockanje kao bijeg od briga i problema
- kockanje kao slavljenje dobre sreće”*
Kako ističe dr. Robert Torre, u Jugoslaviji je klađenje i kockanje bilo ograničeno na lutriju i prognoziranje sportskih rezultata, dok su danas u Hrvatskoj prisutni sportsko klađenje, kockarnice i automati. U 2010., u Hrvatskoj je samo sportskih kladionica bilo oko 3.000. Liječnik ističe i kako, prema njemu, u Hrvatskoj dominiraju sportske kladionice ispred automat klubova i kockarnica, dok je lutrija i dalje dio zabave i razbibrige pretežito starijeg pučanstva kojeg regulira država**.
Kolika su pošast kockanje i klađenje pokazuju, primjerice, statistički podaci iz Australije koji kažu da su Australci izgubili 115 milijardi kuna na kocki u 2015. godini. Najviše gubitaka ostvareno je na poker aparatima.
Podaci iz SAD-a za 2015. govore da je 80% njegovih stanovnika bar jednom u životu kockalo, a iako su muškarci skloniji toj ovisnosti, sklone su joj i žene koje će rjeđe potražiti pomoć za liječenje. Kriminalne organizacije operu svake godine više od 140 milijardi dolara (više od 100 milijardi eura) u sportskom klađenju na svjetskoj razini, kako pokazuje izvještaj Međunarodnog centra za sigurnost u sportu (ICSS) iz Dohe***.
Prema procjeni, ovisnošću o kocki i klađenju pogođeno je više od 100.000 osoba u Hrvatskoj (2015.). Njima se trebaju pridodati i članovi njihovih obitelji koji trpe neizravne štete.
Što se tiče Biblije i naše vjere, nigdje se izričito ne spominje kockanje kako bismo ga mogli danas predstaviti, ali spominje se da su vojnici bacili kocku za Isusovu haljinu (uspomena na zli trijumf ubojstva) te se spominju rad, novac, talenti i odgovornosti (npr. 1Tim 6, 10; Mt 25, 14-30; 2Sol 3, 10-11; Lk 14, 28-30).
U kontekstu poruke Evađelja, kockanje i klađenje može se gledati kroz pohlepu i želju za lakom zaradom, tj. služenja bogatstvu, a znamo da to nije ispravno. Jednako tako, Bog od nas zahtijeva da pravedno i odgovorno upravljamo dobrima, da ljubimo Njega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim te svoje bližnje kao samoga sebe, a to je automatski u suprotnosti s kockanjem jer su sve posljedice kockanja štetne.
Zdravim razumom i praktičnošću dođe se do istog zaključka za mnoge stvari, tj. ne mora sve poimence biti zapisano u Bibliji. Mudrošću i razumom, koje daje Duh Sveti, naukom Crkve te savješću svakog čovjeka, treba razlučiti što je dobro, a što zlo.
Ispravni odgoj je od nenadoknadivog značaja za razvoj odgovornog i ispravno posloženog čovjeka. Onda pravila nisu pravila, nego način života, sastavni dio nas, sloboda. Teško je nešto nadograditi ako se nema na što nadograditi, a onda se zbog toga javljaju problemi. Sljedeći zaštitni mehanizam je zabrana marketinških aktivnosti koje promoviraju kockanje i klađenje. Scvaki čovjek slab je na nekom mjestu. Može biti ispravno odgojen i težiti ispravnim stvarima pa ga preko ruba gurnuti marketinško bombardiranje.
Ovisnici se mogu obratiti na bolničke odjele psihijatrije za pomoć ili svom obiteljskom liječniku koji će ih uputiti dalje.
Obratite pozornost na znakove.
Što bi država trebala napraviti? Prije svega prestati poticati kockarnice i kladionice, kao i društva koja se bave razvojem tehno igara. U ovisnosti nema razlike u rezultatu, iako je predmet ovisnosti različit. Hrvatska je postala baš rupa za pojedine poduzetničke ideje i rast troškova zdravstva.
Što bi roditelji trebali raditi nevezano za temu? Odgajati djecu.
Za kraj, obratite pozornost i na količinu vremena koje vaša djeca provode na mobitelu i igrajući video igrice. Ovisnost o njima je također pogubna na više razina.
Iz obiteljskog iskustva mogu reći kako moji nećaci ne vise po mobitelima. Dapače, nemaju ih, iako bi mogli imati najskuplje mobitele koji su dostupni na tržištu. Mogu provesti sat vremena preko vikenda na majčinom/očevom mobitelu, nitko se od njih radi toga ne valja po podu i ne stvara frku, odlični su učenici, pentraju se po drveću i lijepo druže s prijateljima (od kojih većina ima mobitel). Kad i dobiju mobitele, neće moći raditi što žele na njima.
Ako je potrebno, odmah djelujte i promijenite navike dok je vrijeme.
Izvori:
*”Kocka i mladi”, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2014.
**www.gospicko-senjska-biskupija.hr
***www.poslovni.hr
“Snack Attack”: kratko i slatko o predrasudama 🎬
Izjava o zdravstvenom odgoju – znanstvenici 2007. 🔔📝
“U kontekstu rasprave koja se u hrvatskoj javnosti vodi oko Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za hrvatske škole mi, dolje potpisani akademici, znanstvenici, sveučilišni profesori i kulturni djelatnici, bez namjere da ulazimo u ocjenu predloženih programa, a sve s ciljem dobrobiti djece i cjelokupnog hrvatskog društva, izjavljujemo sljedeće:
1. Zdravstveni odgoj i obrazovanje koji će se, prema najavama, uvesti u osnovne i srednje škole u Hrvatskoj trebao bi, suprotno nekim mišljenjima, biti vrijednosno orijentiran. Znanost o odgoju (pedagogija) odavno je spoznala da informacije same po sebi ne odgajaju. Odgoj je, u biti, vrijednosna kategorija koja uključuje, osim stjecanja znanja, i intenciju, stremljenje prema usvajanju pozitivnih kulturnih, duhovnih i etičkih vrijednosti koje omogućavaju izgradnju osobnih stavova i cjeloviti razvoj osobnosti. Ovako shvaćen odgoj je ujedno jedan od temelja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda i Zakona o školstvu. Kada se radi o školi kao odgojno-obrazovnoj instituciji, pitanje je samo koje će vrijednosti ona posredovati: vrijednosti koje su na dobrobit djeteta i u skladu s vrijednostima roditelja ili vrijednosti koje će se nametati djeci i roditeljima. Također je pitanje hoće li škola poštivati postojeći sustav vrijednosti u Hrvatskoj poznat upravo iz mnogih znanstvenih istraživanja ili će nametati određeni sustav vrijednosti iz drugih zemalja.
2. Suvremena znanost došla je do spoznaje da znanost nije vrijednosno neutralna odnosno da pojmovi “znanstveno” i “vrijednosno” po sebi nisu suprotstavljeni. Primjerice, vrijednosti kao što su ljubav, uzdržljivost ili vjernost nemaju svoje znanstveno utemeljenje samo u brojnim velikanima filozofije od antike do danas, već i u predstavnicima drugih znanosti, etike, pedagogije, sociologije ili psihologije. Poistovjećivanje znanstvenosti samo s tvrdnjama i stavovima one grupe autora koja relativizira odnosno negira sve (ili neke) etičke vrijednosti i civilizacijske norme, predstavlja “privatizaciju” znanosti i nametanje tog jednog, navodno i jedinog, znanstveno utemeljenog svjetonazora kao apsolutno obvezujućeg za sve. Paušalno nazivanje znanstvenim isključivo takvog pristupa, a neznanstvenim svih drugačijih pristupa ne samo da je u potpunosti znanstveno neutemeljeno, već u slučaju zdravstvenog odgoja predstavlja ugrožavanje same mogućnosti odgoja i prava djece na taj odgoj. Jedna od najpoznatijih zloupotreba znanosti u tom smislu bila je neupitna upotreba „znanstvenog marksizma“ kao jedine znanstveno validne, vrijednosno neutralne i objektivne znanstvene paradigme. Pokazalo se da tome nije tako, no mentalitet koji je nastao u periodu u kojemu je ta paradigma bila jedino službeno važeća još uvijek nepotrebno opterećuje našu sadašnjost. Tog se mentaliteta trebamo osloboditi kako bi se naše društvo moglo slobodno razvijati.
3. U raspravi o zdravstvenom odgoju treba na prvom mjestu biti dobrobit djece. Suprotno mišljenju nekih subjekata u toj raspravi, smatramo da djeca i roditelji nisu suprotstavljene strane. Roditelji žele dobro svojoj djeci i zato imaju pravo i odgovornost sudjelovati u kreiranju njihova razvoja, rasta i odgoja. To im pravo i tu odgovornost daju mnogi domaći i međunarodni pravni akti, počevši od Ustava Republike Hrvatske. Roditelji “…imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.” (čl. 63. Ustava RH). Prema Konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice su dužne roditeljima pružiti odgovarajuću pomoć u odgoju njihove djece. Škola, dakle, treba pomagati roditeljima, a nikako im ne smije nametati nešto što je suprotno njihovom vrijednosnom sustavu, pogotovo kad se radi o spolnom odgoju, kod kojeg su vrijednosni sustavi roditelja vrlo različiti. Konvencija o pravima djeteta (čl. 18.) ističe pravo roditelja da odgajaju djecu u skladu sa svojim vjerskim, moralnim ili filozofskim uvjerenjima. Pravo roditeljima da biraju obrazovanje za svoju djecu daje i Opća deklaracija o pravima čovjeka (čl. 26.). Svi ovi, a i mnogi drugi, dokumenti jasno pokazuju da roditeljska prava nisu u suprotnosti s pravima i dobrobiti djece te da bi roditelji i u hrvatskim školama trebali imati mogućnost odlučivanja o programu zdravstvenog odnosno spolnog odgoja koje će pohađati njihovo dijete.
Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da u procesu usvajanja Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja poštuje postojeći sustav vrijednosti, ustavno načelo zaštite djeteta i prava i odgovornosti roditelja u odgoju djece te omogući otvorenu znanstvenu raspravu u koju će biti uključeni rezultati različitih znanstvenih istraživanja. Pozivamo i našu medijsku javnost da na primjeren i objektivan način izvještava o ovome uistinu važnom pitanju za budućnost naše djece i cijeloga društva.”
U Zagrebu, 26. ožujka 2007.
| 1. Akademik Smiljko Ašperger 2. Akademik Jerko Bezić 3. Akademik Leo Budin 4. Akademik Zvonimir Devidé 5. Akademik Vladimir Devidé 6. Akademik Stjepan Gamulin 7. Akademik Radovan Ivančić (†) 8. Akademik Andrija Kaštelan 9. Akademik Leo Klasinc 10. Akademik Stjepan Krasić 11. Akademik Milan Meštrov 12. Akademikinja Anica Nazor 13. Akademik Vladimir Paar 14. Akademik Josip Pečarić 15. Akademik Stanko Popović 16. Akademik Vlatko Silobrčić 17. Akademik Stjepan Šćavničar 18. Akademik Nenad Trinajstić 19. Prof.dr.sc. Anđelko Akrap 20. Prof.dr.sc. Pero Aračić 21. Prof.dr.sc. Boško Barac 22. Prof.dr.sc. Ingeborg Barišić 23. Prof.dr.sc. Borna Bebek 24. Prof.dr.sc. Ružica Beljo Lučić 25. Prof.dr.sc. Mijo Bergovec 26. Prof.dr.sc. Ivan Beus 27. Prof.dr.sc. Ante Bežen 28. Prof.dr.sc. Mladen Boban 29. Prof.dr.sc. Davor Bonefačić 30. Prof.dr.sc. Josip Butorac 31. Prof.dr.sc. Franjo Cajner 32. Prof.dr.sc. Mario Cifrek 33. Prof.dr.sc. Vladimir Ćepulić 34. Prof.dr.sc. Vera Čuljak 35. Prof.dr.sc. Ružica Čunko 36. Prof.dr.sc. Vlado Dadić 37. Prof.dr.sc. Vida Demarin 38. Prof.dr.sc. Matija Domaćinović 39. Prof.dr.sc. Ivan Dugandžić 40. Prof.dr.sc. Andrej Dujella 41. Prof.dr.sc. Mario Essert 42. Prof.dr.sc. Pavo Filaković 43. Prof.dr.sc. Vjekoslav Filipović 44. Prof.dr.sc. Vera Folnegović-Šmalc 45. Prof.dr.sc. Ivan Fuček 46. Prof.dr.sc. Ivan Gašparac 47. Prof.dr.sc. Vesna Gjurčević Kantura 48. Prof.dr.sc. Rajko Glibo 49. Prof.dr.sc. Hrvoje Gomerčić 50. Prof.dr.sc. Sven Gotovac 51. Prof.dr.sc. Ana Marija Grancarić 52. Prof.dr.sc. Ivica Grković 53. Prof.dr.sc. Marija Heffer-Lauc 54. Prof.dr.sc. Janko Herak 55. Prof.dr.sc. Carol Mirna Herak-Kramberger 56. Prof.dr.sc. Vladimir Horvat 57. Prof.dr.sc. Franjo Emanuel Hoško 58. Prof.dr.sc. Ivan Ilić 59. Prof.dr.sc. Zlata Ivanovi Herceg 60. Prof.dr.sc. Dijana Jakovac-Lozić 61. Prof.dr.sc. Stipan Janković 62. Prof.dr.sc. Krešimir Jelić 63. Prof.dr.sc. Tatjana Jeren 64. Prof.dr.sc. Franjo Jović 65. Prof.dr.sc. Vlado Jukić 66. Prof.dr.sc. Elza Jurun 67. Prof.dr.sc. Dragutin Kadojić 68. Prof.dr.sc. Marija Kaštelan-Macan 69. Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja 70. Prof.dr.sc. Šimun Križanac 71. Prof.dr.sc. Branimir Lukšić 72. Prof.dr.sc. Marta Ljubešić 73. Prof.dr.sc. Nikola Ljubešić 74. Prof.dr.sc. Ivan Malčić 75. Prof.dr.sc. Ivona Marasović 76. Prof.dr.sc. Špiro Marasović 77. Prof.dr.sc. Ante Markotić 78. Prof.dr.sc. Pavao Marović 79. Prof.dr.sc. Matko Marušić 80. Prof.dr.sc. Mira Marušić 81. Prof.dr.sc. Sveto Marušić 82. Prof.dr.sc. Anka Mašek 83. Prof.dr.sc. Ante Mateljan 84. Prof.dr.sc. Stanko Milun 85. Prof.dr.sc. Božidar Nagy 86. Prof.dr.sc. Marija Nikšić Ivančić 87. Prof.dr.sc. Milan Nosić 88. Prof.dr.sc. Mladen Parlov 89. Prof.dr.sc. Davor Pavelić 90. Prof.dr.sc. Dubravko Pavlin 91. Prof.dr.sc. Marijana Peruzović 92. Prof.dr.sc. Nadan M. Petri 93. Prof.dr.sc. Ante Petričević 94. Prof.dr.sc. Franjo Plavšić 95. Prof.dr.sc. Valentin Pozaić 96. Prof.dr.sc. Tanja Pušić 97. Prof.dr.sc. Marija Riman 98. Prof.dr.sc. Marija Rosandić Pilaš 99. Prof.dr.sc. Josip Roša 100. Prof.dr.sc. Jagoda Roša 101. Prof.dr.sc. Ante Rozga 102. Prof.dr.sc. Bruno Saftić 103. Prof.dr.sc. Milan Sikirica 104. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 105. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 106. Prof.dr.sc. Vlado Šakić 107. Prof.dr.sc. Želimir Šimunić 108. Prof.dr.sc. Juraj Šimunić 109. Prof.dr.sc. Anton Šmalcelj 110. Prof.dr.sc. Sanja Špoljar-Vržina 111. Prof.dr.sc. Marijan Šunjić 112. Prof.dr.sc. Ivan Tadić 113. Prof.dr.sc. Jadranka Tocilj 114. Prof.dr.sc. Zdravko Tomac 115. Prof.dr.sc. Srećko Valić 116. Prof.dr.sc. Ivica Veža 117. Prof.dr.sc. Valerije Vrček 118. Prof.dr.sc. Maja Vrkljan 119. Prof.dr.sc. Šime Vučkov 120. Prof.dr.sc. Ante Vukasović 121. Prof.dr.sc. Tatijana Zemunik 122. Prof.dr.sc. Ivan Zulim 123. Prof.dr.sc. Niko Zurak 124. Doc.dr.sc. Ana Planinc-Peraica 125. Dr.sc. Josip Balabanić 126. Dr.sc. Domagoj Jamičić 127. Dr.sc. Ivan Kordić 128. Dr.sc. Zlata Živaković-Kerže | 129. Prim.dr.sc. Josip Balić 130. Prim.dr.sc. Ana Krvavica 131. Prim.dr.sc. Dubravko Marković 132. Prim.dr.sc. Marica Miletić-Medved 133. Prim.dr.sc. Ninoslav Mimica 134. Prim.dr.sc. Marko Mustać 135. Prim.dr.sc. Mladen Pavlović 136. Prim.dr.sc. Zrinka Smetiško 137. Prim.dr.sc. Ružica Šmalcelj 138. Doc.dr.sc. Stjepan Aračić 139. Doc.dr.sc. Josip Babin 140. Doc.dr.sc. Zlatko Balog 141. Doc.dr.sc. Dolores Biočina Lukenda 142. Doc.dr.sc. Ivan Bodrožić 143. Doc.dr.sc. Mile Bogović 144. Doc.dr.sc. Srećko Botrić 145. Doc.dr.sc. Željko Bušić 146. Doc.dr.sc. Antun Čečatka 147. Doc.dr.sc. Robert Ćelić 148. Doc.dr.sc. Lepomir Čoga 149. Doc.dr.sc. Borislav Dadić 150. Doc.dr.sc. Vladimir Dananić 151. Doc.dr.sc. Ana Thea Filipović 152. Doc.dr.sc. Astrid Gojmerac Ivšić 153. Doc.dr.sc. Neven Henigsberg 154. Doc.dr.sc. Damir Ilić 155. Doc.dr.sc. Borka Jadrijević 156. Doc.dr.sc. Natalia Kučić 157. Doc.dr.sc. Trpimir Kujundžić 158. Doc.dr.sc. Zdravka Leutar 159. Doc.dr.sc. Branka Lozo 160. Doc.dr.sc. Danica Ljubanović 161. Doc.dr.sc. Sanda Majurec Zanata 162. Doc.dr.sc. Roman Malarić 163. Doc.dr.sc. Jasenka Markeljević 164. Doc.dr.sc. Božidar Matijević 165. Doc.dr.sc. Enrih Merdić 166. Doc.dr.sc. Ivan Mihaljević 167. Doc.dr.sc. Mate Mihanović 168. Doc.dr.sc. Dubravka Pavišić-Strache 169. Doc.dr.sc. Eduard Pavlović 170. Doc.dr.sc. Mirko Planinić 171. Doc.dr.sc. Ivan Prskalo 172. Doc.dr.sc. Ružica Pšihistal 173. Doc.dr.sc. Mladen Rakić 174. Doc.dr.sc. Vedran Slapničar 175. Doc.dr.sc. Vladimir Soldo 176. Doc.dr.sc. Antonio Šarolić 177. Doc.dr.sc. Marcela Šperanda 178. Doc.dr.sc. Stipe Tadić 179. Doc.dr.sc. Željko Tanjić 180. Doc.dr.sc. Vjekoslav Ticina 181. Doc.dr.sc. Iris Tićac 182. Doc.dr.sc. Karlo Višaticki 183. Doc.dr.sc. Milan Vrkljan 184. Doc.dr.sc. Željka Znidarčić 185. Doc.dr.sc. Marija Žagar 186. Doc.dr.sc. Anita Markotić 187. Dr.sc. Mato Artuković 188. Dr.sc. Mirko Belak 189. Dr.sc. Jure Beljo 190. Dr.sc. Albert Bing 191. Dr.sc. Ante Biško 192. Dr.sc. Mladen Brnčić 193. Dr.sc. Marija Buzov 194. Dr.sc. Marin Čikeš 195. Dr.sc. Alojzije Čondić 196. Dr.sc. Marica Čunčić 197. Dr.sc. Marija Ćurlin 198. Dr.sc. Željko Demo 199. Dr.sc. Tomislav Domazet-Lošo 200. Dr.sc. Alka Domić Kunić 201. Dr.sc. Ivo Džinić 202. Dr.sc. Jadranka Garmaz 203. Dr.sc. Vera Gomerčić 204. Dr.sc. Višnja Henc-Bartolić 205. Dr.sc. Maja Herak Bosnar 206. Dr.sc. Josip Jurčević 207. Dr.sc. Juraj Keglević 208. Dr.sc. Tomislav Keglević 209. Dr.sc. Jure Krišto 210. Dr.sc. Stipe Kutleša 211. Dr.sc. Danijel Labaš 212. Dr.sc. Grgo Luburić 213. Dr.sc. Bono Lučić 214. Dr.sc. Ivan Krešimir Lukić 215. Dr.sc. Marko Lukić 216. Dr.sc. Vinicije B. Lupis 217. Dr.sc. Drago Maguš 218. Dr.sc. Vine Mihaljević 219. Dr.sc. Maja Miškulin 220. Dr.sc. fra Dušan Moro 221. Dr.sc. Igor Nikolić 222. Dr.sc. Đuro Njavro 223. Dr.sc. Stipan Penavin 224. Dr.sc. Maja Peraica 225. Dr.sc. Maja Planinić 226. Dr.sc. Adolf Polegubić 227. Dr.sc. Stjepan Razum 228. Dr.sc. Irena Rapčan 229. Dr.sc. Suzana Rimac Brnčić 230. Dr.sc. Agneza Szabo 231. Dr.sc. Anto Šarić 232. Dr.sc. Ljiljana Šerman 233. Dr.sc. Zoran Šimunić 234. Dr.sc. Ana Štambuk 235. Dr.sc. Hrvoje Štefančić 236. Dr.sc. Dario Tokić 237. Dr.sc. Darko Tomašević 238. Dr.sc. Anton Vladić 239. Dr.sc. Vlado Vladić 240. Dr.sc. Anto Vrdoljak 241. Dr.sc. Ilija Vuletić 242. Dr.sc. Zora Zakanj 243. Dr.sc. Marie-Élise Zovko 244. Dr.sc. Mislav-Stjepan Žebec 245. Dr.sc. Dražen Živić 246. Glumac Rene Medvešek 247. Glumac Ivica Šimić 248. Glumica Vitomira Lončar 249. Akademska kiparica Dijana Iva Sesartić 250. Akademska slikarica Dafne Perković 251. Akademski glazbenik Pero Gotovac 252. Akademski glazbenik Ivan Korunić 253. Akademski slikar Srećko Planinić 254. Skladatelj Ivan Stamać 255. Književnik Miro Gavran |
* hr.wikisource.org
Waldorfska pedagogija nije za kršćane
Na tržištu se, uz državne vrtiće, pojavljuju i privatni vrtići koji nude odgoj po različitim pedagoškim načelima.
Uz pitanje želite li uopće upisati djecu u vrtić ili ih želite odgajati kod kuće, nekome se javlja i dvojba u koji vrtić upisati djecu.
Postoje državni vrtići, državni vrtići s vjerskim elementom, privatni katolički vrtići, vrtići drugih vjerskih zajednica, vrtići koji provode neku specifičnu pedagogiju, tj. odgojnu školu. Od zadnje nabrojanih, najviše se spominju vrtići s Montessori pedagogijom i vrtići s Waldorfskom pedagogijom.
Za Montessori vrtiće, prema literaturi koju sam preletjela i prema mišljenju katoličkih krugova, nema značajnijih zamjerki jer Montessori pedagogija nije suprotna nauku i odgoju prema katoličkim vrijednostima, iako su spominjali neke filozofske segmente koji nisu ispravni. Utemeljiteljica je katolkinja Maria Montessori.
Vjerojatno ste i vi bili odgajani prema nekim njezinim načelima, čak i ako niste išli u Montessori vrtić ili vaši roditelji nisu znali kako primjenjuju neka načela koja koristi i Montessori. Ta načela su zdravorazumska: osposobiti dijete kako bi postalo odgovorna i samostalna osoba sposobna donositi odluke. Rekla bih da se ovdje radi o odgoju i usmjeravanju djeteta poštujući autentičnost osobe od malih nogu i od malih odluka. Kao što sam rekla, načela koja svaki razumni i dobri roditelji provode i bez Montessori vrtića. Ta načela mogu se čuti u crkvi, gdje su i moji roditelji puno naučili od isusovaca.
Waldorfska pedagogija druga je priča.
Vrtići koji primjenjuju načela Waldorfske pedagogije temeljene na teozofskim filozofskim načelima nisu u skladu s katoličkom vjerom i nisu za katolike. Ako nešto nije za katolike, ja bih to slobodno proširila i na kršćane općenito.
Iako je osnivač te pedagogije, dr. Rudolf Steiner, rođen u katoličkoj obitelji (čak u Hrvatskoj) svoj razvoj usmjerio je prema teozofiji i antropozofiji, tj. ezoterijsko-okultnom poimanju čovjeka koje se može vidjeti i u njegovoj pedagogiji te knjigama.
Nisam detaljnije proučavala ovu temu, ali na prvi pogled, pojednostavljeno i laički, mogu reći kako mi ova pedagogija ostavlja dojam spoja New Age-a, okultnog, poganskog, istočnjačkih shvaćanja i duhovnih koncepata koji je suprotan katoličanstvu. Ovo, laički rečeno, ima svoj stručan naziv, a radi se o antropozofiji, “znanosti o nadčulima” koja je zapravo i pseudoznanost i pseudokršćanstvo.
Vjerojatno u reklamnim materijalima neće biti istaknut filozofsko-dogmatsko-duhovni koncept pa mnogi roditelji neće ni znati o čemu se točno radi, nego će im se vrtići s tom pedagogijom i jakim marketingom činiti kao bolja odskočna daska za djecu. Postojanje Waldorfskih vrtića je legitimno, ali, ukoliko ste katolik te želite odgojiti katolike, onda je ovo opasan izbor, tj. ne može biti opcija za vas. Duhovna stvarnost prisutna u toj pedagogiji suprotna je od Božje stvarnosti.
Možete pronaći dosta članaka koji se detaljno bave i jednom i drugom pedagogijom pa dobro proučiti gdje upisati svoju djecu i što bi bilo najbolje.
Možda zaključite kako su najbolje opcije odgoj kod kuće ili da je državni vrtić (bez rodne ideologije) još uvijek dobar izbor, iako bi državni sustav mogao prijeći granice koje ne bi smio kad se govori o (pre)odgojnoj komponenti.
Na kraju se opet potvrđuje kako su roditelji ključni u odgoju djeteta. Sve polazi i dolazi iz kuće, a danas je odgojna komponenta jako ugrožena u smislu zatvaranja očiju roditelja, njihovom razmišljanju kako to nije njihova, nego zadaća institucija i njihovom nesvjesnošću koliko djeca uče iz njihovog ponašanja.
Kad čujem roditelje koji govore kako je odgoj njihovog djeteta zadaća vrtića i škole, pomislim kako je smak svijeta blizu. Ozbiljno. Na toliku glupost i OPASNOST, izaktivira mi se svaka stanica.
Pravo roditelja na odgoj djeteta s vrijednostima ne smije biti dovedeno u pitanje. Za desetak godina, kad će škole nuditi uglavnom New Age-ovski pristup, dok će katolički odgoj biti dodatno napadan i sprječavan, želim pravo roditeljima na odgoj vlastitog djeteta onako kako misle da je ispravno, a to sasvim sigurno nije New Age.
Kad računala i tehnologija zatupe čovjeka, New Age će biti tu za dodatno zatupljivanje i nirvanu. Čovjek mora ostati skoncentriran, fokusiran, smiren, usredotočen na prizemne stvari za sebe, zar ne? To je ono što nudi New Age. Bila bi šteta razmišljati o svom identitetu, onome što je ispravno ili kako možeš pomoći nekom drugom.
Na ispravan način treba pomoći onim roditeljima koji ne znaju, ne mogu ili im treba ohrabrenje i podrška na putu odgoja, ali nedopustivo je zbog takvih roditelja oduzimati drugima pravo na odgoj te nametati nove “vrijednosti” 21. stoljeća koje naša ministrica, gđa Divjak, toliko voli i slavi.
Problem je što ona i svi poput nje slave 21. stoljeće ne razmišljajući o posljedicama s kojima su se suočili svi oni koji su odbacili ispravne vrijednosti i Boga. Svatko snosi posljedice svojih postupaka, ali problem je kad takvi uvale u probleme i sve ostale, odnosno cijelo društvo.
Utorak nije bolji od ponedjeljka samo zato što dolazi nakon njega.
Advent i adventski vijenac
Danas kreće devetnica Božiću, tj. do Božića je ostalo još samo devet dana.
U nastavku su ukratko sistematizirani simboli i značenje adventa i adventskog vijenca.
Privatno vlasništvo, all rights reserved
Privatno vlasništvo, all rights reserved
Privatno vlasništvo, all rights reserved
Krive interpretacije: fundamentalist vs. racionalist #integritet
Krive interpretacije, tj. interpretacije koje su nastale na temelju vlastitog gledanja na situaciju posebno su štetne kad se radi o tumačenju Biblije (vjerskim pitanjima) i pitanjima koja se tiču čovjeka.
Kako pokojni katolički svećenik i psiholog, otac Benedict J. Groeschel ističe, tada se pojavljuju dvije osnovne pogreške: fundamentalizam i racionalizam.
Fundamentalist želi sve uklopiti u “formulu” pomoću koje bi objasnio i otajstveno. Želi pojednostaviti otajstveno, a ono se ne može iskazati formulom. On ima problem sa shvaćanjem otajstvenog pa stalno ponavlja formule kojima, zapravo, ograničava shvaćanje onoga što želi sačuvati i što smatra bitnim, nesagledavajući kontekst uz pomoć mudrosti i razuma.
Racionalist kreće od svog shvaćanja, a ne od Objave te prihvaća ono što može uklopiti u svoje shvaćanje. Ono što ne može uklopiti u svoje shvaćanje neće ni prihvatiti.
Ako imate neku nedoumicu ili vam nešto nije jasno vezano za vjeru, uvijek se obratite ili svećeniku ili Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) kako biste dobili ispravan odgovor i tumačenje prije nego krenete istraživati mišljenja i tumačenja drugih ljudi po tom pitanju. To vrijedi za blogove, forume, emisije, članke i mišljenje ljudi. Ispravan odgovor je onaj koji dobijete od KKC, tj. KC.
Treba biti oprezan jer relativiziranje objektivne istine u kombinaciji s, danas dominantnim, naglaskom na vlastitom iskustvu i gledanju iz vlastitog doživljaja, ostavljaju jako velike posljedice poput krivovjerja i širenja tumačenja koja ne odgovaraju ni istinama katoličke vjere ni istini o čovjeku. S druge strane, svaki čovjek je na drugačijoj duhovno-emocionalno-intelektualnoj razini i treba pripaziti od koga uzimamo savjete koji se odnose na čovjekovu duhovnu i duševnu razinu. Svaki čovjek ima svoje iskustvo i doživljaj, ali vjera nije doživljaj i nije emocija.
Ako to isto spustimo na razinu čovjeka, to može biti i situacija u kojoj čovjek počne živjeti prema očekivanjima i tumačenju drugih koji možda ne znaju kako povezati sve razine čovjeka onako kako treba niti poznaju čovjekovu situaciju. To uvijek loše završi po čovjeka. Nema ništa gore od nerazumnog čovjeka (bezumnika) koji sve radi po svom nagonu=instinktu=nezrelim emocijama ili prezentira nešto što nema veze ni s razumom ni s Evanđeljem. S druge strane, samo intelekt bez zrelih emocija jednako tako uništava čovjeka (pad anđela). Samo zrele emocije čovjeka mogu poštovati razum, prihvatiti i živjeti prema moralnim načelima i pravilima te se nadopunjavati s razumom u izgradnji najbolje verzije čovjeka i očitovanju volje, a onda i izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima.
Nezrele emocije, bilo izravnih aktera ili drugih iz njihove okoline, uz nedostatak duhovnog rasta i brige za dušu koja usmjerava prema Bogu, velik su uzrok problema u brakovima te užoj i široj obitelji koje uništavaju odnose, ne dopuštaju drugima da razvijaju svoje odnose, sprječavaju razvoj i osamostaljenje drugih ljudi, a osobe koje ih imaju su uništavalački uljezi u odnosu. Možda se premalo govori o tome pa se sve svede na tumačenje sistema “šutnje i patnje” koji u sebi može biti nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema.
Jednako tako, fundementalističko izvlačenje rečenica iz Biblije i konteksta predstavljaju istovjetan problem. Kao što B. J. Groeschel ističe, mnogi znaju rascjepkati Bibliju na dijelove (staviti naglasak na neke dijelove), ali je malo tko zna vratiti u cjelinu (razumjeti u cjelini i prenijeti onako kako jest). Nažalost, dokaz za to su i shizme u kršćanstvu i osnivanje različitih kršćanskih sekti i zajednica (koje je osnovao čovjek!), a i nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život pod izgovorom sudbine ili tko zna čega.
Vlč. Petar Nodilo te dvije krajnosti naziva ovako:
- samoživost -> racionalist koji nema ništa s duhovnom dimenzijom i tradicijom te ne traži Boga, ne živi po Božjim pravilima i nauku, ne vidi ga u svakodnevnom životu i nema ništa s Njim. On se pojačano oslanja samo na sebe
- nijekanje dara slobode -> fundamentalist koji ne prepoznaje dar slobode pa stalno razmišlja jesu li njegovi postupci u skladu s Božjom voljom, iako svaka od više mogućnosti može biti u skladu s Božjom voljom. On ne želi preuzeti odgovornost za vlastita djela i život u okviru Božje Providnosti te postupa dosta nerazumno
U principu, kad bih malo slikovitije objašnjavala, rekla bih ovako: s fundamentalistom ne možete normalno razgovarati jer vam samo citira rečenice iz Biblije iz straha da ne dođe nešto što ne razumije pa mora imati spremnu rečenicu (vi o nečemu što nije duhovna ili vjerska tema npr. nogometu, on citira Bibliju), dok s racionalistom ne možete normalno razgovarati jer je on bog i ne postoji ništa osim njega, a svi mi ostali smo ludi i nerazumni jer vjerujemo u Boga većeg od nas samih (vi o tome zašto nešto nije moralno, on o petljanju Crkve ili vjere u njegov krevet).
To su dva temeljna oblika vjerske (možda i osobne) nezrelosti. Kako kaže B. J. Groeschel: hvala Bogu što nas tako dobro poznaje pa su i fundamentalist i racionalist dovoljno nedosljedni, tako da ipak uspijevaju vjerovati.
Opet mislim da bi se moglo sažeti na sljedeći način: religioznost&duhovnost, moli&radi, vjera&djela, disciplina i življenje prema nauku+milosrđe i milost, vjera&razum. To je ono po čemu se Katolička Crkva i mi, njezini vjernici, razlikujemo od svijeta. To je ono po čemu se i razlikujemo od protestanata ili drugih kršćanskih sekti.
Katolik mora slušati katolička tumačenja, a ne protestanstska, kao što mora prisustvovati katoličkoj liturgiji, pobožnostima i kontemplaciji, a ne protestantskim i s time treba biti jako oprezan. Primijetila sam trend protestantizacije među katolicima i ne smatram to dobrim. Jedna je sveta i sveopća Katolička Crkva, a više od 3.500 je protestantskih sekti i sljedbi. Treba biti oprezan.
konzervativnost ≠ fundamentalizam
Uzdignuti se iznad sebe u pobožnim raspoloženjima, a u životu i radu ne podvrgnuti sebi svoj duh, bio bi znak da ta raspoloženja ne potječu od Boga niti su u Bogu.
Sv. Franjo Saleski
Umjetničko čudo sv. Josipa
Ovo čudo posebno je zanimljivo zato što je drugačije od drugih.
Ne radi se o uslišanoj molitvi za zdravlje, posao, brak, djecu…, nego se radi o čudu u kojem je ukomponiran talent sveca zagovornika, tj. rad, djelo, umjetnost te koje, kao i sva čuda, potvrđuju da je Bogu sve moguće. Ovo čudo namijenjeno je na korist sviju, a ne samo osobe koja se moli za čudo ili neke osobe za koju se moli.
U životu su potrebna vjera&djela, molitva&rad. Drugim riječima, potrebni su rad, trud i djela koja odražavaju vjeru kojom se deklariramo i ispovjedamo, a Bog onda riješi situaciju kako je najbolje. Dobili smo različite talente i sposobnosti upravo kako bismo mogli raditi dobro i surađivati s Bogom.
Ako pogledate oko sebe, pronaći ćete jako puno čuda, a da ih niste ni primijetili niti ste bili svjesni da jesu čudo koje je Bog stvorio.
Mislim da se čovjek treba diviti tim “malim”, svakodnevnim, prisutnim čudima jednako kao i izmoljenim.
Ovo čudo posebno je i zato što je povezano s umjetnošću. Ono povezuje Boga (kršćanstvo) i ljepotu umjetnosti, tj. čini činjenicu prisutnosti mnogih umjetničkih djela u Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli sasvim logičnom.
Naime, kršćanstvo je oduvijek bilo povezano s umjetnošću. Zašto? Zato što umjetnost i kreativnost otvaraju prostor Kristu i Bogu Stvoritelju, tj. usmjereni su transcendentalnom.
Papa Ivan Pavao II. ističe umjetnost kao estetsku humanističku disciplinu i podsjeća na povezanost kršćanstva i umjetnosti. U pismu upućenom umjetnicima, poziva ih da osluškuju “tajnovite zakone svemira gdje se božanski Duh susreće s ljudskim genijem i u njemu potiče kreativne sposobnosti”. Nadalje, kaže kako “nema, doista, sumnje da umjetnik uspostavlja s ljepotom osobito živ odnos i može se reći da je umjetnost poziv koji mu upućuje Stvoritelj… Baveći se Kristom, umjetnik se na određeni način bavi sam sobom i u Kristovu putu nalazi smisao vlastitog puta”.
Činjenice o čudu iz priloženog videa:
- 1. Čudo se dogodilo u Loretskoj kapeli “Gospe od Svjetlosti” u Santa Fe-u, Novom Meksiku, u SAD-u krajem 19. stoljeća
- 2. Predmet čuda je zagonetno stubište koje privlači preko 250 tisuća posjetitelja godišnje više od 130 godina
- 3. Kad je kapela u gotičkom stilu bila dovršena, časne sestre primijetile su da nedostaje stubište za galeriju (kor). Graditelji su rekli da se stubište ne može nadograditi jer bi zauzelo previše mjesta i ne bi se moglo ukomponirati s ostatkom kapele
- 4. Molile su devetnicu sv. Josipu da ih zagovara kako bi se pronašlo rješenje jer je on bio stolar po zanimanju
- 5. Na zadnji dan molitve, jedan stranac pokucao je na njihova vrata, predstavio se rekavši samo da je stolar i da bi im mogao napraviti stubište
- 6. On je sam konstruirao stubište koje bi se moglo nazvati vrhuncem stolarije jer se radi o spiralnom stubištu bez središnjeg potpornog stupa sa stubama pod 360 stupnjeva. Konstruirano je s tri jednostavna alata, bez čavala, ljepila i drugih pomoćnih sredstava
- 7. Nitko nije mogao shvatiti kako stubište može samo sebe držati, prkoseći zakonima fizike, niti kako je jedna osoba mogla sve sama napraviti
- 8. Stolar je nestao nakon završenog posla netražeći plaću, a ni dan danas ne zna se tko je on bio niti otkud se pojavio, dok se zna tko je konstruirao i izgradio kapelu
- 9. Tada se pojavila priča u gradu da je stolar bio osobno sv. Josip poslan od Isusa da riješi problem časnih sestara
- 10. Od tada su stube poznate kao čudotvorne i pretvorile su se u mjesto hodočašća
- 11. Tri su misterija u ovom slučaju koje napominju u kapeli Loretto:
- do danas se ne zna identitet čovjeka koji je izradio stubište
- arhitekti, inženjeri i znanstvenici kažu da ne mogu shvatiti kako stubište može stajati samo za sebe bez središnjeg potpornog stupa
- odakle potječe drvo? Nakon provedenih ispitivanja, otkrili su da drvo od kojeg je napravljeno stubište ne postoji na cijelom njihovom području, a tesar je donio sa sobom samo malu kutiju za alat bez ikakvog materijala
- 12. Možda i ključni detalj koji povećava vjerovanje u čudo je činjenica da stubište ima 33 stube. To su Isusove godine starosti kad je raspet na križu.
Sangvinik i flegmatik
Preporučujem čitanje uvoda ovdje.
SANGVINIK
Bog ljubi vesela darivatelja. (2 Kor 9,7)
Kreativna, vesela, odvažna naravna sklonost sangvinika ka gledanju na vedriju stranu, uživanju u ljudima i traženju pustolovina katkada ima za posljedicu površnost i lakoumnost, ali ovaj svijet je vedrije, veselije mjesto zahvaljujući njegovu nadahnuću, oduševljenju i prijateljskom raspoloženju.
Jača strana sangvinika jest njegova sposobnost ‘življenja u sadašnjemu trenutku’. Zbog toga što ne razmišlja o prošlosti i što ne troši vrijeme brinući se za budućnost, on ima vrlo optimističan, radostan stav prema životu. Sangvinik je često pustolovan, poduzetan i kreativan te izvor nadahnuća za druge ljude.
Premda se u njemu brzo i lako izaziva emocija ili reakcija, ta se reakcija uopće ne zadržava kod sangvinika. Njegovu je znatiželju lako potaknuti i njegovo zanimanje za nešto lako se budi. To je, zajedno s njegovom naravnom ekstrovertiranošću, ono što čini sangvinika obično srdačnim, otvorenim, komunikativnim, uvijek u potrazi za novim pustolovinama i prijateljima. U skladu je sa svojih pet osjetila zbog čega ima oštro oko za detalje i pazi na izgled. To, također, može biti izvor nevolje budu li mu osjetilna zadovoljstva i vanjski izgled previše privlačni.
Odnosi su krajnje važni sangviniku. Oni su srdačni, suosjećajni, velikodušni i spremni ugađati. Velika im društva daju energiju, dobro surađuju s drugim ljudima i prihvaćaju ih. Žele ugoditi svojim roditeljima i učiteljima.
Sangvinikova spremnost za ugađanjem, međutim, katkada je u raskoraku s njegovom potrebom bivanja u središtu pozornosti. Naš je sangvinični sin bio nekoliko puta kažnjen (nezasluženo, po njegovu mišljenju) zbog svojeg ekscentričnog ponašanja za vrijeme nastave u školi, dakako u cilju zadobivanja pozornosti. Sangvinici vole biti u središtu pozornosti i draža im je kvantiteta (i ne nužno kvaliteta) prijatelja. Oni žele učiniti druge sretnima – ili ih barem dobro nasmijati!
Nepostojan sangvinik lako pokazuje svoje duboke emocije, premda te emocije nemaju dug vijek i, premda se mogu pripisati naglosti, nerazboritosti ili impulzivnosti, on je rijetko kada namjerno drzak i tvrdoglav. Sangvinično dijete uči brzo, iako može imati poteškoća s pamćenjem. Budući da stalno otkriva nove interese poput leptira što leti od cvijeta do cvijeta, sangvinicima može biti teško zaći duboko u neko područje proučavanja ne zato što nisu intelektualno sposobni, nego zato što njihovu pozornost lako zaokuplja nešto novo.
Među slabije strane sangvinična temperamenta spadaju sklonost k površnosti zbog neposrednosti reakcija i kreativnih zamisli, nedosljednost zbog kratkotrajnosti njihovih dojmova i senzualnost. Kad se u njima probude strasti, nemaju ustrajnost odoljeti napasti. Zato što pridaje toliku vrijednost odnosima i ugađanju drugima, sangvinik je često sklon zaboraviti ono za što zna da je ispravno, samo da bi se uklopio u društvo.
Katkada se kaže da sangvinici ‘ulaze u prostoriju najprije ustima’. Zbog potrebe da budu u središtu pozornosti, skloni su pretjerivati i nepromišljeno govoriti te zadirkivati druge ljude. Njihova sklonost govorenja prije nego li razmisle često ima za posljedicu to da se moraju ispričavati zbog toga što su povrijedili nečije osjećaje. Takvo ispričavanje obično ne pada teško sangviniku koji stvarno želi da ga svi vole.
Duhovni pisci ističu kako sangviniku nije teško ići na ispovijed, dok kolerik ne želi ispovijedati grijehe zbog ponosa, a melankoliku je razotkrivanje vlastitih, duboko skrivenih mana krajnje bolno.
Sangvinik će vjerojatno uživati u poslu u kojemu je izraženo bavljenje drugim ljudima. On će željeti koristiti svoje kreativno brzo razmišljanje za iznošenje novih ideja, projekata i pothvata. S druge strane, podrobni, naporni zadatci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti nešto mukotrpniji za zanesena, društvenoga sangvinika.
Kada se radi o duhovnomu životu, manje su šanse da će sangvinik postati žrtvom farizejskoga legalizma zato što on daje prednost odnosima i slobodi izražavanja. Međutim, kada su loše izgrađeni u vjeri, ta njihova sklonost može imati za posljedicu niz nediscipliniranih i nepovezanih uvjerenja koja se temelje prije na njihovim osobnim sklonostima nego li na istini.
Međutim, ako sangvinik razvije prisan odnos s Kristom, u njemu se može razviti i vjernost i poslušnost prema autentičnu učenju Crkve.
“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15).
Kad sangvinik, koji je pun ljubavi prema životu i koji rado ugađa ljudima, otkrije da je Isus Krist pravi prijatelj njegove duše, on tada započinje hod prema duhovnoj zrelosti. Rezultat toga bit će dubina i postojanost osobnosti. Takav će mu hod pomoći otkriti tko je on u stvari i tko je Onaj kojemu je najvažnije ugađati!
Sangvinike treba visoko cijeniti kao članove obitelji, organizacije ili vjerske zajednice. Oni daruju sebe, velikodušni su, surađuju i puni su ljubavi. Kad ga bude motivirala ljubav prema Kristu i pažnja na duhovnomu izgrađivanju, sangvinik će, dok bude širio Kraljevstvo i privodio druge duše Kristu, pokazati veliku energiju, osjetljivost i živost.
FLEGMATIK
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9)
Flegmatici su suzdržani, razboriti, razumni, misaoni, uljudni i pouzdani.
Njih nije lako uvrijediti ili razgnjeviti, a u njihovu govoru nema živosti i pretjerano puno riječi. Vjerni su i odani, tolerantni i rado pružaju potporu. Imaju prikrivenu željeznu volju, što se često previđa zato što su toliko ugodni ljudi. Imaju dar raspršiti napete situacije. Flegmatici su izvrsni diplomati i vojni stratezi. Odlični su vatrogasci, policajci, vojni časnici. Ističu se u profesijama u kojima je bitno ostati miran pod pritiskom.
Ako ste flegmatik, dobra je vijest da nećete morati pohađati tečajeve obuzdavanja gnjeva! Potrebno je mnogo toga da bi se flegmatika razljutilo. Oni su poznati po ležernoj naravi. Imaju puno zdrava razuma i psihički su uravnoteženi. U govoru i pismu obično su jasni, koncizni i promišljeni. Izvrsni su slušatelji i puni empatije za druge ljude. To su prijatelji koji pružaju potporu, strpljivi su s teškim ljudima i u teškim situacijama i uvijek obzirni. Prihvaćaju tradicije i pravila te neće “pružati otpor sustavu”. Mogu upravljati birokratskim sustavom ili sustavom u kojemu je hijerarhija jasno uspostavljena.
Međutim, oni ne vole sukob ili suprotstavljanje. Od našega najstarijeg sina, flegmatika, nedavno se tražilo sudjelovanje u školskomu natjecanju u debati. Što će napraviti flegmatik koji ne voli sukobe ako mu ocjena ovisi o raspravi s nekim protivnikom? Rezultat je bio gotovo komičan. Njegov je protivnik započeo riječima: “Držim da uporaba alkoholnih pića treba biti dopuštena osobama koje imaju najmanje 21 godinu zato što bi mlađi od te dobi bili neodgovorni.” Naš je sin odgovorio: “Slažem se s tobom, ali mislim da bi se ta dob trebala pomaknuti na dvadeset dvije godine. Te bi osobe bile još odgovornije.” Njegov je siroti protivnik ostao bez riječi.
Na poslu su flegmatici pouzdani, točni i uredni. Oni mogu unijeti sklad u gotovo svaku skupinu. Introvertiranost flegmatika, kombinirana s važnošću koju pridaju odnosima, privlači osobe ovoga temperamenta apstraktnim ciljevima kao što su ljubav, domoljublje, religija i lojalnost.
Oni su, međutim, nerado vođe. Više vole posao koji pruža sigurnost nego li onaj koji je zahtjevan i s visokim postignućima. Mnogi flegmatici postaju učiteljima. Privlačna im je rutina i sigurnost toga posla, a i dobro su opremljeni strpljivošću za rad s djecom. Inženjerstvo, znanost, strojarstvo i stolarstvo također su dobra područja za flegmatike koji su usmjereni na detalje. U vjerskome životu govorilo se da su monasi, koji su marljivo stvarali iluminirane rukopise, bili flegmatici.
Zbog suzdržane naravi, flegmatike se katkada optužuje da nisu prodorni ili da im nedostaje oduševljenja i spontanosti. Budući da im je težnja ugađati i da po svaku cijenu žele izbjeći sukob, oni mogu postati previše pomirljivima. Katkad su toliko pomirljivi da se čak ima dojam kako i ne znaju koje su njihove vlastite želje!
Za razliku od sangvinika čija je značajka privlačenje stvari (drugi ljudi, iskustva, novosti i materijalni predmeti), flegmatik je poznat po tome što izbjegava stvari: konflikte među ljudima ili zahtjevan fizički rad ili umno naprezanje. Flegmatik bi mogao udovoljiti pritisku svojega vršnjaka ili nekoga jednakog položaja na poslu samo kako bi sačuvao mir ili izbjegao sukob (i na taj način može biti nadvladan), dok sangvinik prirodno teži biti tamo gdje je u društvu njemu ravnih najžešće.
Dok se kolerik mora obuzdavati, flegmatik (čiji je temperament dijametralno suprotan kolerikovu) se mora pobuđivati. Kolerik je strastven; flegmatik miran. Flegmatikova suzdržanost može ostavljati dojam nezainteresiranosti.
Flegmatik će pokazivati takav izravan, znanstven, nepristran i realističan pristup u radu i u proučavanju. Oni koji su intelektualno nadareni mogu postati velikim učenjacima i znanstvenicima i njihove će analize biti objektivne i nepomućene strastima bilo sangvinična, bilo kolerična temperamenta (koji će vjerojatno donositi zaključke naprečac ili ostvarivati vlastite skrivene namjere). Takva nepristranost može biti korisna u znanstvenomu radu dopuštajući flegmaticima provođenje bezbrojnih sati pozorno ispitujući i analizirajući neko znanstveno istraživanje, ali će biti frustrirajuća u nekomu odnosu. Međutim, kad flegmatik bude potaknut na postizanje nekog cilja ili ostvarivanje nekog ideala, on će biti nepokolebljiv i ustrajan.
U duhovnomu životu, flegmatiku može biti puno lakše prihvatiti doktrine i učenja Crkve te on možda ne će biti toliko sklon, kao što bi to možda bio kolerik, prepirati se s učiteljstvom. Poslušan i kooperativan flegmatik može prihvaćati učenja Crkve bez provjeravanja pa će ga se možda morati poticati da svoju vjeru internalizira i personalizira. Dobar odnos sa svećenikom, kapelanom za mlade ili čak duhovnim vođom pomoći će flegmatiku preuzeti aktivnu ulogu u apostolatu Crkve. Ne bude li flegmatik uvidio koliko je neophodna njegova osobna suradnja, mogao bi završiti tako što će samo grijati klupu u crkvi nedjeljom i tako što nikada ne će istinski prigrliti svoju krsnu obvezu – pomagati u širenju kraljevstva Božjega.
Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije
Kolerik i melankolik
Preporučujem čitanje uvoda ovdje.
KOLERIK
Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? (1 Kor 9,24)
Entuzijazam, energija, inteligencija i snažna volja kombiniraju se kako bi koleričan temperament učinili klasično energičnom, poduzetnom i prodornom osobom.
Bilo kod kuće ili na poslu, kolerik će preuzimati vodstvo i obavljati mnoge stvari u kratkom roku. Kolerik reagira brzo i intenzivno – odlučnost je njegova značajka. Osim toga, on je ekstrovertiran i samouvjeren te s lakoćom preuzima brigu o ljudima i situacijama. Protivljenje mu nikada nije kamen spoticanja, već prije dodatan poticaj za djelovanje. Dinamičan i izravan, kolerik je oštrouman i misli samostalno. On će vam uvijek dopustiti da znate što misli.
Kolerik će svojim zanosom i energijom privlačiti k sebi druge ljude. On živi od djelovanja, a rad ga okrjepljuje. Optimističan je i velikodušan, cijeni uspjeh u radu i postavlja visoke ciljeve. Moć mu godi, cvjeta kad ima natjecanja i siguran je u svoje odluke.
Kolerici su izrazito racionalni – očekuju da će za svaki argument čuti dobre razloge. Čak ni kao djeca neće prihvatiti: “Zato što sam ja tako rekao” kao dobar razlog da nešto napravi. Kolerici mogu shvatiti krupnu sliku stvari i prenijeti svoje viđenje drugima, rođeni su organizatori i nastoje se uzdizati do položaja vlasti. Drugima lako izražavaju svoje ideje, ali su manje spremni slušati. Mrsko im je “gubiti vrijeme” na sastančenja, na odnose između zaposlenika ili na trivijalne detalje.
Mnogi su poduzetnici kolerici. Skloni su ne delegirati poslove zato što drže kako ih sami mogu obaviti bolje i brže te zato što uživaju u vlastitoj produktivnosti. Kolerik može biti uspješan i kao glavni izvršni direktor, vojskovođa, osnivač ili u bilo kojoj drugoj profesiji u kojoj će se cijeniti njegova vizija i sposobnost za vodstvo.
Dakako, postoji i nepovoljna strana ove energične i žestoke osobnosti.
Kolerik brzo osuđuje, brzo donosi mišljenje i tvrdoglavo gura naprijed često bez valjana razmišljanja, a katkada i bez milosti prema ljudima koji mu se nađu na putu. Ako ste ikada donijeli kući nešto što se mora sastaviti i uključiti bez čitanja naputaka, onda ste možda kolerik. Kolerik smatra da je čitanje naputaka ili proučavanje karte prije izlaska iz kuće puko gubljenje vremena – on će sve shvatiti usput.
Zbog svoje inteligencije, odlučnosti i visoke produktivnosti, kolerik je nestrpljiv, a katkada i prezriv prema onima koji su manje talentirani od njega. On može nastojati dominirati drugima, biti nepopustljiv, diktatorski nastrojen, pretjerano ambiciozan i tvrdokoran. Sklon je oholosti i gnjevu.
Otac Conrad Hock piše: “Kolerik će radije umrijeti nego se poniziti.” Katkada se može imati dojam da su ljudi koleriku od drugorazredne važnosti. Kolerik koji ne nastoji rasti u krjepostima može vrlo brzo postati utilitarist u pristupu ljudima i stvarima.
Ako ste kolerik, neka vas ne vrijeđa činjenica da je mnogim zloglasnim diktatorima u povijesti bio zajednički vaš temperament. Kolerici su skloni predvoditi druge ljude snagom ideje, cilja ili samoga zanosa prije nego li odvojiti vrijeme za formiranje, uvjeravanje ili poučavanje ljudi koje vode. Jednako tako je istina da su mnogi veliki sveci baš ovoga temperamenta. Sveti je Pavao nekada bio najveći progonitelj kršćana. Nakon obraćenja postao je najdinamičnijim apostolom.
Kolerik se može plašiti bliskosti u osobnim odnosima. On je previše samostalan, nestrpljiv i neosjetljiv. Prilikom donošenja odluka može žuriti i biti nerazborit, a onda poricati da je napravio pogrješku. Sklon je prikrivati svoju nesigurnost i optuživati druge za vlastite pogrješke.
Kolerici će biti vrlo vrijedni zaposlenici, ako ne i osnivači same tvrtke. Oni su sami po sebi motivirani, usmjereni na zadatke, brzo razmišljaju, pragmatični su i energični. Uživaju u svojemu radu. Uživaju u vođenju projekta i rukovođenju ljudima, ali katkada ih treba podsjećati da ne radi svatko tako brzo kao oni. Katkada, odlučni u ostvarenju rezultata, mogu prelaziti preko osjećaja svojih suradnika kako bi dovršili posao koji im je pri ruci.
Duhovni život čije su značajke stroga disciplina i poslušnost od odlučujuće je važnosti za kolerika kako bi mu se pomoglo svladati sklonosti k oholosti, gnjevu i tvrdoglavosti. Morat će učiti kako se postupa s drugim ljudima s ljubavlju, poniznošću, blagošću i razumijevanjem. Najprije će biti potrebno uvjeriti kolerika kako mu je duhovni život zaista potreban, da može imati povjerenje u svojega duhovnog vođu, kako se mora poniziti pred Bogom i naučiti krjepost poslušnosti. Naučit će postupati s bližnjima s više razumijevanja i praštati im, a bit će ponizniji tek kada shvati kako su prirodni darovi njegova temperamenta darovi od Boga, a ne nešto što je on osobno stekao ili zaslužio.
MELANKOLIK
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! (Mt 5,6)
Melankolik je, više nego li bilo koji drugi temperament, sklon cijeniti ideal – bilo da je to istina, ljepota ili pravednost.
On može biti obziran, pobožan, suosjećajan, sklon samoći i razmišljanju. Kaže se da melankolik toliko čezne za nebom da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Budući da je osjetljiv i idealističan, duboko ga brinu nepravde i opačine. Njegov ga idealizam, spojen sa suosjećanjem za čovječanstvo i osjećajem za pravdu, može odvesti u neki humanitarni poziv. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovoga temperamenta.
Mnogi su melankolici postali velikim svecima – utemeljiteljima redovničkih redova, reformatorima, velikim misticima i teolozima. Melankolik je principijelan, dosljedan, vjeran i ustrajan. Uredan je, marljiv i pazi na detalje. Razumije i cijeni misterij i dubinu života.
Taj isti idealizam može biti i uzročnik kritizerskog i osuđivačkog stava melankoličnih osoba prema drugim ljudima, prema onima koji ne “zadovoljavaju”. Taj je idealizam prikladan za vještine vodstva, ali je katkada uzročnik nepraktičnosti i nepokornosti melankolika, njihove nesposobnosti da budu timski igrači. Oni su skeptični u odnosu na sve što se čini pojednostavljenom etiketom ili kategorijom kao što su četiri temperamenta.
Značajka melankolična temperamenta jest slaba ili mlaka početna reakcija na podražaj. Intenzitet reakcije se vremenom povećava i reakcija obično traje vrlo dugo. Zbog spora reagiranja i sklonosti k introvertiranosti, melankolici uglavnom odlučuju na temelju ideala. Oni čeznu za savršenstvom, a tek malen broj ljudi može zadovoljiti njihova očekivanja i njihove snove. Stoga nije nikakvo čudo što stalno čitaju!
Melankolici grade odnose vrlo polagano – oni su zapravo posve zadovoljni kad ih se ostavi na miru. Ne započinju odnose i može im biti potrebno puno vremena za stjecanje povjerenja u nekoga, ali kad jednom izgrade neki odnos, vjerni su i vrlo iskreni. No, ako ih tko uvrijedi ili ako doznaju da ih je tko izdao, mogu biti neumoljivi u nepraštanju.
Melankolikova misaona narav u spoju s njegovim ciljem dostizanja savršenstva, navodit će ga u zapažanje svih poteškoća novog pothvata ili predloženoga projekta, u brigu o svim mogućim negativnim ishodima te na ukazivanje na pogrješke i nepravde. Učinak može paralizirati melankolika. Kad je Hamlet izgovorio svoj čuveni monolog “Biti ili ne biti”, on je tada izražavao temeljnu melankoličnu dispoziciju. Hamlet nije bio u stanju djelovati zbog svoje intenzivne introspekcije i njezina kočećeg učinka.
Melankolik čezne za savršenstvom pa, budući da ga ne može postići, može početi gubiti samopouzdanje i klonuti duhom. On vidi probleme tamo gdje drugi temperamenti (kao što je kolerik) vide izazove i dobre prilike za sebe. Međutim, premda melankolike mogu zbuniti i blokirati vrlo trivijalne stvari, zanimljivo je da su oni često sposobni svladavati vrlo velike krize i to dostojanstveno i samouvjereno.
Zašto se melankolici muče s malim stvarima, ali ne i s onim velikim? Nismo sigurni što bi bio odgovor na ovu zagonetku vrlo složena melankoličnoga temperamenta. Jedna teorija kaže da melankolik živi svoj svakodnevni život očekujući da bi se u svakome trenutku moglo dogoditi nešto loše.
Jedna melankolična osoba koju poznajemo uvijek ima spreman popis žalbi: djeca se loše ponašaju, tržište rada izgleda sumorno, rodbina stalno ratuje među sobom, ali kada je ozbiljna bolest zaprijetila njegovoj obitelji, taj je melankolik bio pod tim pritiskom smiren i oslanjao se na duhovnu snagu. No, da nije imao takav temelj, taj je melankolik vrlo lako mogao pasti u duboku depresiju.
Zbog sklonosti razmatranju i odmjeravanju svakog razloga za i protiv nečega, melankolici se mogu doimati kolebljivim i neodlučnim. Oni će možda trošiti previše vremena na planiranje i pripremanje, a premalo vremena na provođenje svojih planova u djelo. Njima je katkada vrlo teško uključiti druge ljude u projekt zato što ne znaju prenijeti entuzijazam za njega, a ne zato što sami nemaju u sebi dovoljno entuzijazma. Iz nekog razloga, melankolik je sklon biti manje fizički snažan od drugih temperamenata. Dok se čini kako kolerik vrvi snažnim entuzijazmom, melankolik je obično mirniji, slabiji te skloniji manjim boljkama koje mu slabe volju.
Melankolici, zbog sklonosti k pesimizmu, mogu biti pretjerano zaokupljeni sobom. Za njih bi bilo dobro da se jako potrude kako bi postigli samopouzdanje te da se počnu uzdati u Boga. Moraju nastojati biti pažljivi i velikodušni prema drugim ljudima u potrebi (što bi bila borba protiv njihove sklonosti samosažaljevanju). Samosažaljenje je zamka koja melankolika može zadržavati u kratkovidnu, neproduktivnu načinu života. Nastavnici i roditelji mogu pomoći svojim učenicima, odnosno djeci tako što će ih poticati na redovito vježbanje i dobru ishranu te na učenje načina na koji se razvijaju povjerenje, optimizam i entuzijazam.
Prvi je korak katkada najteži. Zbog jasne svijesti o svemu što bi moglo poći krivo, melankolik će na početku novog projekta ili na početku nove faze u životu često pokazivati izrazitu neodlučnost. Melankoliku je potrebna pomoć u obavljanju tog najtežeg dijela posla – možda pomoć uviđavna učitelja ili nastavnika, roditelja ili duhovnoga vođe koji mu mogu pomoći tako što će u njega ulijevati samopouzdanje koje mu nedostaje i tako što će ga nadahnjivati optimizmom.
Kako otac Hock kaže, melankolik ima “jaku volju spojenu s talentom i snagom”, ali može biti pretjerano oprezan, čak do te mjere da ne će imati “nimalo hrabrosti”. Stoga je savjet koji slijedi postao poslovičan: “Baci melankolika u vodu i on će naučiti plivati.”
Na poslu će netko čiji je primarni temperament melankoličan biti velika prednost u svakomu radu koji bude zahtijevao preciznost, podrobnost, dosljednost, organiziranje i produbljenu analizu. Poznajemo nekoliko melankolika koji su urednici, pisci, edukatori i financijski analitičari. Neki su čak nadzornici sposobni nanjušiti korporacijske malverzacije. Samo nemojte tražiti od njih da obavljaju prodaju putem telefona! Isto tako, nemojte očekivati od njih da budu najosjetljiviji rukovoditelji u upravljanju ljudima: melankolici su skloni previđati neophodne vidove postupanja s ljudima, kao što su odnosi među ljudima, izgradnja tima ili podizanje motivacije.
Melankolik se u duhovnomu životu treba usredotočiti na osobnu bliskost s Kristom zato što njegovu narav privlače najviši ideali i zato što se ne će smiriti sve dok se, kako je to sveti Augustin rekao, ne smiri u Gospodinu. Nadalje, melankolik će samo pomoću prisna odnosa s Kristom moći naučiti smanjivati svoja pretjerano kritička očekivanja od drugih ljudi (takvo povjerenje valja polagati samo u Boga) i svladati naravnu sklonost k žalosti.
Snažan nutarnji život pomoći će melankoliku doseći bliskost s Bogom, nadnaravnu radost i mir. Dobar duhovni vođa može uvelike pomoći melankoliku tako što će mu pomagati postavljati razborite ciljeve, podsjećati ga na brigu o zdravlju i o svojim ljudskim potrebama te da donosi konačne duhovne odluke.
Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije
Vrste osobnosti – introverter ili ekstroverter?
Prije dvije godine napreskokce prolistah knjigu “Temperament” autora Arta i Laraine Bennett.
Knjiga govori o temeljnim tipovima osobnosti (temperamenta=naravi) koje su proučavali i imenovali još antički filozofi.
Neke osnovne činjenice vjerojatno znate, ali možete pročitati knjigu ili bar ove članke kako biste naučili nešto o sebi i vidjeli kako sva četiri tipa naravi mogu funkcionirati u životu te svoje karakteristike iskoristiti za duhovni i emotivni (psihički) razvoj.
Napominjem i sljedeće: nemojte se previše zamarati i definirati. Jednako tako, nisam pretjerani ljubitelj pojednostavljenih psiholoških prikaza i self help literature.
Ova klasifikacija ima i biološku podlogu koja nije bila u fokusu knjige pa ću ja dodatno iznijeti biološke osnove.
Biologija kod ekstrovertera
Za ekstrovertera je važan transmiter dopamin koji ima kraći put u mozgu od drugog transmitera.
Dopamin djeluje na dijelove mozga gdje su smješteni receptori za opažanje vanjskih procesa. Zato ekstroverter crpi snagu iz okruženja.
Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, stražnjem talamusu, amigdali te dolazi u područje motoričkog korteksa zaduženog za voljne pokrete.
Biologija kod introvertera
Za introvertera je važan transmiter acetilkolin koji ima dulji put kroz mozak.
On prolazi kroz puno više dijelova i to kroz dijelove zadužene za prisjećanje (hipokampus), govor (Broca područje), planiranje i rješavanje problema (prednji čeoni riježanj, frontalni korteks). Zato introverter crpi snagu iz svoje nutrine.
Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, prednjem talamusu, Broca području, prednjem čeonom riježnju, hipokampusu te naposlijetku dolazi do amigdale.
TIPOVI EKSTROVERTERA
TIPOVI INTROVERTERA
Ono što je još bitno napomenuti je da je čovjek (osoba) presloženo biće da bi bio u potpunosti jedan od ta četiri tipa. Najvjerojatnije je osoba spoj tipova osobnosti, iako mu je jedan temperament sigurno dominantniji od drugih – nekome možda i u jako visokom postotku.
Također, pravu narav može biti teško prepoznati ako je na nju čovjek naslagao obrambene mehanizme ili je trenirao sebe kako bi ispravio svoje negativne karakteristike (npr. introverter koji radi u prodaji; kolerik koji uči kako uvažavati tuđe mišljenje; sangvinik koji radi na imanju čvršćeg stava…). Doživljene traume i druge životne okolnosti također utječu na promjenu naravi.
Razlika između temperamenta i karaktera
Potrebno je istaknuti i da temperament (narav) nije isto što i karakter.
Temperament je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao pa je netko zapaljive, a netko mirnije naravi, netko je preentuzijastičan da bi mogao biti diplomat, a netko je sklon maštanju pa ga ne zanima analitika.
Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, dogmama, vjerom, radom na sebi, željom da se postane najbolja verzija sebe. Drugim riječima, karakter su vrline i krijeposti osobe koje je osoba preuzela (izgradila) i naslanja se na duhovnu nadgradnju. Karakter ili potvrđuju integritet ili nedostatak integriteta osobe.
Nadalje, mislim da je za bolje razumijevanje je li osoba intro ili ekstroverter bitno i to kako osoba puni svoje baterije.
I introverteri vole ljude, ali im je osjetno i bezuvjetno potrebna samoća kroz koju pune svoje baterije zbog svojih karakteristika i sklonosti (promišljanje, introspekcija, proučavanje, osluškivanje, kontemplacija, molitva). Introverter treba odmor od događaja i ljudi.
Za razliku od njih, ekstroverteri pune svoje baterije kroz interakciju s ljudima te se oni odmore uz događaje s drugim ljudima.
Dio iz gore spomenute knjige
Jedna od primarnih razlika između temperamenata jest razlika između ekstrovertiranosti i introvertiranosti. Općenito govoreći, ekstrovert je onaj koji je obično usredotočen na izvanjsko okruženje (ljude i događaje) i s time nema poteškoća, dok je introvert obično usredotočen na svoj nutarnji svijet (misli i emocije) i u tom se svijetu osjeća ugodno.
Ekstrovertiranost označava širok spektar značajki uključujući, ali ne i ograničavajući se na to, i određeni stupanj stalne živahnosti, društvenosti, entuzijazma, lakoće druženja i interakcije s vanjskim svijetom.
Introvertiranost se odnosi na sklonost bivanja usredotočenim na nutrinu, suzdržan, sklon razmišljanju, manje srdačan, manje opušten u društvu i manje aktivan.
Primijetite da za označavanje ove konstelacije značajki upotrebljavamo termin ekstrovertiranost u psihološkomu smislu. Određenije rečeno, ta riječ ne znači jednostavno “otvoren” nasuprot riječi “stidljiv”. Mnogi introverti nisu stidljivi, premda bi više voljeli provesti mirnu večer kod kuće.
Oba temperamenta s najbržim reakcijama (kolerični i sangvinični), prvenstveno su ekstrovertirani. Oni su prije svega skloni djelovanju, a svoje reakcije na iskustva i misli izražavaju izvana. Oni su zapravo stalno svjesni onoga što se događa izvan njih i stalno reagiraju na to.
Ekstroverti obično više govore, nego što slušaju; gestikuliraju i prave facijalne grimase te prenaglašavaju i ponavljaju bit onoga što govore. Ekstrovert će često početi govoriti i prije nego li bude znao što misli o nekoj temi nadajući se kako će njegove misli, nakon što ih verbalizira, postati jasnijima i njemu samome i drugima.
S druge strane, kad se introvert (obično melankolična ili flegmatična temperamenta) suoči s nekom idejom ili iskustvom, njemu je potrebno vrijeme za obradu informacija. Dok ekstrovert obrađuje nove informacije još dok govori o njima, introvertu je potrebno vrijeme kako bi o novim informacijama razmislio, upio ih i usvojio.
Introverti su obično više usredotočeni na nutarnji svijet, samosvjesniji su, katkada se mogu doimati suzdržanima ili rezerviranima. Introvertiran nije isto što i “stidljiv” u uvriježenu smislu te riječi. Introverta se može smatrati stidljivim dok je dijete, ali on tu etiketu može skinuti sa sebe putem socijalnog sazrijevanja. Kao odrastao, on će možda biti duša društva, ali će ga to emocionalno iscrpljivati pa će vjerojatno više voljeti provoditi mirne večeri kod kuće. Unatoč tome, postoje introverti u raznoraznim vrlo društvenim, ekstrovertiranim profesijama: javni govornici, prodavači, komičari…
Stoga, bitna osobina za određivanje jeste li introvertirani ili ekstrovertirani nije smatraju li vas drugi ljudi stidljivima, već reagirate li na podražaje najčešće u sebi i pasivno (intoverteri) ili, kao što to ekstroverti čine, izvana i aktivno.
Izražavate li se lako (ekstrovertiran) ili s određenim poteškoćama (introvertiran)?
Imate li intenzivan nutarnji život (introvertiran) ili vrijednost tražite u svijetu izvan sebe (ekstrovertiran)?
Jeste li skloni rješavati konflikte razgovarajući o njima (ekstrovertiran) ili ste skloni internalizirati sukob pa u glavi ponavljate razgovore o njemu (introvertiran)?
Osjećate li da vas društvene interakcije jačaju i osvježavaju (ekstrovertiran) ili vas intenzivna društvena interakcija iscrpljuje (introvertiran)?
Smatraju li vas drugi ljudi toplom i srdačnom osobom (ekstrovertiran) ili govore da ste suzdržani i da se sporo zagrijavate (introvertiran)?
Igra “Osvoji utvrdu”
Ovaj članak je off topic, ali čini mi se fora pa sam ga odlučila objaviti.
Evo ideje za novu igru koju sam pokupila u muzeju tvrđave Stari Grad Sisak na jednom od svojih kruženja. Igru je moguće vidjeti u velikim dimenzijama u muzeju koja zauzima cijelu nišu kako bi školarcima privukla pažnju.
Radi se o zanimljivoj strateškoj igri za razvijanje moždanih vijuga.
Nastala je na temelju velike pobjede hrvatske vojske protiv Turaka 1593. godine kod Siska koja je spriječila daljnji napredak Turaka i sačuvala preostali dio hrvatskog teritorija.
Napravite kocke, polje i figure te provedite zabavno i korisno poslijepodne s obitelji, prijateljima, župi… Čini mi se da može biti dobra kombinacija sa šahom.
Prirod(n)a čuda
Do prije četiri godine, priroda mi nije predstavljala isto što i danas.
Onda se puno toga promijenilo.
Shvaćala sam njezinu važnost i ljepotu. Nedvojbeno je koliko je bitna njezina čistoća te zdravlje flore i faune za zdrav čovjekov život, ali do tada me nije nadahnjivala niti bih provodila vrijeme u njoj za molitvu, kontemplaciju, razmišljanje, skupljanje snage, traženje ideja i sebe.
Usprkos tome, uvijek je bila u mojoj blizini, makar kroz domaće životinje, veliko dvorište, prepuni vrt, skakanje s drveta u lišće ili igranje na nogostupu tijekom odrastanja. Nebo mi je uvijek bilo pojam Božje svemoći, neograničenosti i misterija ljepote i nekako je produhovljavalo moj romantični i sanjarski dio zaljubljen u ideale, knjige i pisanje, a kojeg odlično balansira moja odgovornost, odgoj i karakter u elegantnoj suknji i štiklama.
Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine usmjeravaju čovjeka prema shvaćanju kako je velika većina stvari za kojima danas trči besmislena, a da one lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Možda sve ljude ne skrene s puta u smislu da će početi radi loše stvari, ali ih skrenu s puta jer zaborave što je najvažnije npr. da je obitelj blago i da članovi obitelji cijene vrijeme koje provedemo s njima, a ne samo materijalne stvari koje im omogućimo poštenim radom. Drugi, pak, olabave u sakramentalnom životu i moralnim principima.
Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i, u toj jednostavnosti, primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Kako je prelijepa spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti.
Zapravo, molitva u prirodi, pa i samo boravak u prirodi, podsjeti da je bitno ono nepromjenjivo, tj. podsjeti na ono bitno. Otvori čovjeka kako bi on primijetio sva čuda oko sebe, a kroz ta čuda Božju prisutnost – kroz lahor, cvrkut ptica, miris pokošene trave, sjaj sunca na obzoru, oblake nad gorama, otvoreno nebo nad vrhovima gora koje se pruža u beskonačnost. Sve to čovjeka potiče na kontemplaciju, skrušenost, promišljanje.
Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka – svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i tome se čovjek može samo diviti te primijeniti u svom životu.
Upravo ta nepromijenjivost i jednostavna neopterećenost biljnog i životinjskog svijeta daju sigurnost i oslonac jer u toj jednostavnosti sve funkcionira. Primijeti se Božji sklad i red kako čovjek nikada ne bi mogao urediti. To je ono što nas usmjerava prema Bogu, što nam pokazuje da je Bog u svemu.
Čovjek se ne može moliti samo kad pobjegne u prirodu. Molitva treba biti dio svakodnevice i trebala bi pronaći mjesto u čovjekovom životu. Pronađite vrijeme/molitvu/pobožnost/katoličku kontemplaciju.
Emotivna i duhovna zrelost također utječu na to kakva je naša molitva i za što molimo. Drugim riječima, boravak u prirodi može se iskoristiti za osobni razvoj, kako psihološke, tako i duhovne dimenzije, a onda i tjelesne.
Priroda, molitva u prirodi, duhovne obnove, susreti na koje idu pripadnici molitvenih zajednica, slavljenja i sl., NIKAKO ne mogu biti zamjena za misu, sakramentalni život i nepretakanje vjere i nauka u djela bez obzira koliko redovno i marljivo odlazili na te aktivnosti.
Liturgija je iznad svega i nema zamjene za misu i sakramentalni život jer se misa događa po Kristu i s Kristom i u Kristu u ime cjelokupne zajednice vjernika. Ona je najveličanstvenije čašćenje i slavljenje Presvetog Trojstva gdje svaki znak, ponašanje i stav ima svoje značenje. Zato je bitno da vjernici na ispravan način i ispravnim izražavanjem stava sudjeluju na misi. Ova razlika je vidljiva i u tome što svećenik nosi svečano (misno) ruho za vrijeme mise, dok npr. pri moljenju pobožnosti ne nosi misno ruho. Drugim riječima, i misa i pobožnost imaju svoje uloge, ali jedno ne može zamijeniti drugo.
Vjera nisu emocije pa treba biti oprezan jer sam primijetila tendenciju ljudi da je tako doživljavaju i u tom smjeru razvijaju.
Emocije su sastavni dio čovjeka i on mora težiti da one budu zrele, a upravo zbog toga što ljudi ostanu na razini nezrelih emocija, znaju stvoriti zbrku i svakakve probleme u odnosima ljudi. Bile one zrele ili nezrele, emocije nisu vjera. Vjera je nešto drugo.
O krivim pristupima više ovdje.
Zašto joga nije za kršćane pročitajte ovdje.
Čovjeku bude dano puno toga kroz molitvu, ali ne u smislu da pobijedi njegova nogometna momčad ili da dobije posao preko veze ili da prođe ispit kojeg nije pripremio ili da mu štima analiza nečega u koju nije uložio truda koliko je trebalo.
Zašto?
Zato što to nisu ispravne molitve – daj sve od sebe i moli se da i Bog blagoslovi, ali ni cilj molitve i svih vjerničkih postupaka nije “ti meni, ja tebi pristup” kako ne bismo imali nikakvih problema, nego strpljivost i pošteni život kako bismo stigli u nebo i vjerovali u vječnu nagradu i kaznu.
Bude mu dano da shvati kako može pronaći način svoga djelovanja, bude mu dan mir, pouzdanje, novi žar jer kroz molitvu razgovara s Bogom. Kad osoba osjeti Božju prisutnost, kada Boga prepozna u i oko sebe, kada razgovara sa živom osobom, onda ne može ostati nepromijenjena.
Bog iscjeljuje slomljena srca, odmara umorne, liječi depresivne, daje snagu tjeskobnima, zabrinutima, prosvjetljuje pamet, pomaže neodlučnima… (pa i) kroz molitvu u prirodu. Smisao i cilj molitve nije doživljavanje čuda, nego ostanak vjernosti Bogu.
Molitva krunice i promišljanje o otajstvima u prirodi je pravo oružje.
Hrabro naprijed!
Tko traži, taj i nađe.
“October Baby” i prenatalna psihologija
U nastavku je trailer indie filma “October Baby” iz 2012. godine.
Film se bavi tematikom pobačaja, prava na život i posvajanja, ali i prenatalnom psihologijom čovjeka te oprostom i ljubavlju.
“October Baby” je inspiriran životnom pričom aktivistice za život, Gianne Jessen, koja je preživjela neuspjeli pobačaj solnom kiselinom i čiju je potvrdu rođenja potpisao doktor koji je izvodio pobačaj.
U središtu radnje je buduća brucošica Hannah koja živi s majkom i ocem. Pati od epilepsije, astme i depresije za koje ne znaju što je uzrok.
Nakon što je imala jaki napadaj panike i epilepsije tijekom kojeg se srušila za vrijeme nastupa u predstavi, ponovno je prošla sva medicinska testiranja. Tijekom čekanja rezultata, saznaje istinu koja, jednim dijelom, otkriva i uzrok njezinih problema s depresijom, a koja otkriva da je cijeli njezin život laž.
Krene na put sa svojim prijateljima kako bi pronašla preostale odgovore i svoju biološku majku.
U odjavnoj špici je jako svjedočanstvo glumice koja glumi biološku majku, a koja je u svom životu napravila pobačaj.
Neka od pitanja kojima se film bavi su:
Kako rane mogu zacijeliti? Mogu li rane zacijeliti? Tko može oprostiti? Ljubav?
Nadalje, za ovaj film, a i za svakodnevni život, potrebno je spomenuti područje prenatalne psihologije.
Prenatalna psihologija obuhvaća razvoj djeteta kroz devet mjeseci u majčinoj utrobi. Sve što majka osjeća za vrijeme trudnoće, prenosi se i na nerođeno dijete, a to će se primijetiti na djetetu tijekom njegova odrastanja. Porast raširenosti depresije, anksioznosti, osjećaja nevoljenosti, odbačenosti i nepripadanja te dr. psihičkih problema može biti povezan s prenatalnim razdobljem. Ukoliko je majka pokušala pobačaj i on nije uspio, dijete će se boriti s osjećajem nevoljenosti i odbačenosti jer će mu to ostati u podsvijesti, a tijekom razvoja će se sve – socijalna, psihološka i duhovna dimenzija slagati na prve četiri godine. Ako majka nije osjećala povezanost s djetetom za vrijeme trudnoće ili ga nije željela, također može doći do psihičkih smetnji.
Naravno, nastanak psihičkih problema kod osobe može biti i posljedica isključivo okolnosti i situacija nakon rođenja koje su dovele do toga jer je nešto imalo negativni utjecaj na osobu, ali prve tri, odnosno četiri godine (ako uključimo i prenatalni dio nerođenog djeteta), najvažnije su četiri godine. Ako imate bilo kojih problema koji se tiču duhovno-psihološke dimenzije, obratite pozornost u analizi i na te prve četiri godine.
U Hrvatskoj se područjem prenatalne i perinatalne psihologije bavi dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj ureda za obitelj HBK. Sigurno ima još liječnika i znanstvenika čije je to uže područje, ali za njega znam da je izvrstan stručnjak i čovjek, a slušala sam jedno njegovo predavanje pa je on dobar početak ako vas ta tematika dublje zanima.
Samo hrabro 💜
Logični argumenti za život
Nalazi li se u majčinoj maternici klupa koja prolaskom kroz porođajni kanal postaje čovjekom?
Koji se to čarobni sastojak nalazi u plodovoj vodi koji, aktiviran porodom, dolazi u doticaj s klupom i pretvara je u čovjeka?
O tom “čarobnom” sastojku možete pročitati u nastavku.
Moj logički lanac za argumentiranu raspravu:
- (Temeljno) ljudsko pravo je pravo na život. Sva druga prava su podređena tom pravu
- Ne postoji pravo na pobačaj kao ljudsko pravo => Pravo na pobačaj nije ljudsko
Flickr.com/edit Desert Rose pravo niti se igdje spominje kao ljudsko pravo
- Život započinje začećem. Suprotno životu je smrt (prirodna ili nasilna), a ne medicinski postupak
- Srce počinje kucati 22 dana od začeća, a tada žena još i ne zna da je trudna
- Abortusom se zaustavlja daljnja faza razvoja čovjeka, što znači da se ubija život, tj. provodi se nasilna smrt
- Čovjek ne odlučuje o početku ili završetku života. Puno pokušaja (vođenja ljubavi) ne znači da će nastati život. Jedan pokušaj ne znači da neće nastati život pa postoje trudnoće s prve bračne noći, s medenog mjeseca, nakon nekoliko mjeseci, nakon tri godine braka, nakon deset godina braka ili nemogućnost imanja djece. Možemo se truditi (i to je super ;)), ali ne odlučujemo mi kad će nastati novi život, kad će se dogoditi Božji ‘neka bude’ trenutak (pogledaj točku 7.) Nastavi čitati “Logični argumenti za život”
Žena i mamica/zdravstveni odgoj
Diglo se puno buke oko udžbenika iz glazbene umjetnosti za prvi razred osnovne škole.
To je u redu jer su roditelji očito shvatili kako moraju koristiti svoju poziciju roditelja za pritisak s obzirom da pojedine interesne skupine žele u obrazovni sustav ubaciti indoktrinaciju djece rodnom ideologijom i provesti hiperseksualizaciju koja nije temeljena niti na istini, niti na znanosti niti na ispravnom vrijednosnom sustavu.
Treba reći kako slike nisu prikazane jedna uz drugu, nego u drugim dijelovima knjige i u drugom kontekstu, ali se mogu postaviti neka pitanja koja nužno ne okrivljuju izdavača.
Ono što je meni problematično na ovim slikama nije nikakva neravnopravnost žena ili sekszisam niti su mi opravdani feministički pogledi na tematiku, nego sljedeće:
- I mamica je žena, a na slikama nije vidljivo da je autorici to jasno s obzirom da radi razliku između ta dva pojma
- Mamica, tj. majka dobro je prikazana na slici jer odaje dojam dostojanstva, topline i sigurnosti (što majka i treba biti), ali to sve treba biti i žena (imati dostojanstvo). Žena je prikazana jeftino i kao apsolutna suprotnost mamici. Majka je srce obitelji, a ton slike je možda malo podcjenjivački jer je mama bitna i tati, tj. ona je žena u koju se muškarac zaljubio
- Shodno tome, želi li autorica udžbenika reći da mamica nije žena i da bi tata ženu trebao potražiti izvan kuće?
- Kako je žena postala mamica? Tako što je bila privlačna svom muškarcu, a da bi mu bila privlačna, ne mora raditi selfije, biti plavuša, pozirati ili nositi neprimjerenu odjeću s “izvolite” principom (bar normalnom, pravom muškarcu). Zapravo, ovdje je veći problem kako je prikazana žena i kakvu ona poruku šalje, nego kako je prikazana mama
- Sve gore napisano može se sažeti: žena može biti i majka i poslovna žena. Žena može biti “samo” majka i supruga jer je to plemenit poziv i bit žene. Žena može biti i samo samouvjerena poslovna žena kojoj nitko nije ravan, ali onda gubi dio svog identiteta (majčinstvo jest primarni dio njezinog identiteta i muškarci se ne odriču očinstva radi karijere). Nikako se ta opcija žene od karijere ne može prikazivati dominantnijom ili poželjnijom tako da se ta žena prikaže ljepšom u knjizi za djecu
Postoji razlika između uloge majke i uloge supruge koju žene imaju i preuzimaju. Da je autorica htjela istaknuti tu razliku, ona se na slikama mogla prikazati drugačije jer ovako ispada da je poželjnija žena od mamice (iako se radi samo o dvjema ulogama jedne te iste osobe) uz to što žena uopće ne treba izgledati kao na slici.
Nadam se da su mame i svi drugi koji su digli buku oko ovog slučaja istovremeno i protiv liberalnog zdravstvenog odgoja jer, ako se on uvede, ovo će biti ništa s obzirom na sadržaj koji će se tamo prikazivati i zbog kojeg će biti opravdano podizati buku.
Jednako tako, nadam se da su ti isti roditelji jednako reagirali kad su vidjeli odlomke iz lektira za osnovnu i srednju školu jer, kao i u slučaju zdravstvenog odgoja, ova situacija je ništa nasuprot sadržaja u tim lektirama.
Ako mame nisu reagirale ovako na zdravstveni odgoj i lektire, onda mi se čini da se prije radi o njihovoj povrijeđenoj taštini, nego o brizi da se djetetu usade prave vrijednosti i pogledi na život.
Da u ovom članku nisam mogla povezati ZO i ispravan odgoj, ne bih ga ni napisala jer svoju taštinu i nerazumijevanje muško-ženskih odnosa svatko mora riješiti sa sobom, pa tako i mamice same sa sobom.
O štetnim i opasnim posljedicama zdravstvenog odgoja, pisala sam ovdje, ovdje i ovdje.
Djela milosrđa
Postoje tjelesna i duhovna djela milosrđa.
Netko drugome može više pomoći tjelesnim, a netko duhovnim djelima milosrđa.
Kako bilo, njih se ne treba sjetiti samo u posebnim prilikama poput ove godine milosrđa, nego djecu treba odgajati da to postane njihov sastavni dio.
Ono s čime smo saživljeni, postaje naš sastavni dio, postaje dio načina našeg života i tome ne pridajemo toliku pažnju. Postane nam prirodno nešto činiti bez napora ili razmišljanja – kako dobro, tako i loše.
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
1.Gladna nahraniti
2.Žedna napojiti
3.Siromaha odjenuti
4.Putnika primiti
5.Bolesnika i utamničenika pohoditi
6.Zarobljenike i prognanike pomagati
7.Mrtve pokopati
Sedam duhovnih djela milosrđa:
1.Dvoumna savjetovati
2.Neuka poučiti
3.Grješnika pokarati
4.Žalosna i nevoljna utješiti
5.Uvrjedu oprostiti
6.Nepravdu strpljivo podnositi
7.Za žive i mrtve Boga moliti
Citati Majke Terezije
Uz današnji dan, 4.09.2016., kad je blažena Majka Tereza postala svetom, prenosim nekoliko njezinih citata koji su meni poticaj.
Oni me podsjete da nisam toliko šašava.
Ili da je u redu što sam šašava jer nisam sama.
Ili me podsjete da postanem šašava kad posustanem.
Prave stvari ne možemo raditi polovično, a ako ih radimo ispravno, onda to boli. Umiranje svome egu boli do same srži. Postajanje svoje najbolje verzije boli, kojigod naš posao, poziv ili misija bili. Odgoj, pravila i disciplina pomažu nam u tome, a posljedično, postajete osoba s integritetom.
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da budeš vjeran.” –> to je uspjeh
“Ako majka može ubiti svoje nerođeno dijete u utrobi, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo? Pobačaj je najveći uništavač mira.”
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti su najveće siromaštvo.”
“Više je gladnih za ljubavlju i osjećajem željenosti, nego za kruhom.”
“Mi moramo pronaći Boga, a On se ne može pronaći u buci i žurbi. Bog je prijatelj tišine. Pogledaj kako priroda – stabla, cvijeće, trava – rastu u tišini. Pogledaj kako se zvijezde, mjesec i sunce kreću u tišini. Mi trebamo tišinu kako bismo mogli dotaći duše.” –>
definitivno moj pogled unatrag tri godine 😍🎆🌲🌳🌹Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine gdje shvatiš kako je velika većina stvari za kojima čovjek danas trči besmislena. Te stvari lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i u toj jednostavnosti primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Prelijepa je spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti. Ovo sad govori dio moje ličnosti koji je mali romantik u boho suknji, a koji pozdravlja svoju elegantnu, 100% odgovornu sestru, tj. moj drugi dio, u košulji i olovka suknji. Još više, to govori moj osjećaj povezanosti s Bogom i osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Zapravo, molitva u prirodi podsjeti da je ono bitno nepromjenjivo. Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka. Svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i puno toga čovjeku bude dano kroz molitvu u prirodi. Neprocjenjiv je osjećaj sjesti na vrh brda, osjetiti vihor na obrazima i kosi, pogledati prema nebu i zemlji, u svemu tome prepoznati Boga pa kontemplirati. Netko se odmara uz ljude i čavrljanje, netko uz knjigu i konstruktivnu samoću i tišinu. Ja sam ova druga skupina i pobornica sam užeg kruga ljudi s ispravnim međuljudskim odnosima.
“Budi vjeran u malim stvarima jer u njima leži tvoja snaga.”
“I bogati su gladni ljubavi, gladni su brige, gladni su osjećaja željenosti, žele nekoga tko će ih zvati po imenu.”
“Neki ljudi dolaze u naš život kao blagoslov, a neki kao lekcija.”
“Ako ne možeš nahraniti sto ljudi, nahrani samo jednog.”
“Što možeš napraviti za mir u svijetu? Idi kući i voli svoju obitelj.”
“Svaki osmijeh upućen nekome predstavlja djelo ljubavi, dar toj osobi, prelijepu stvar.”
“Tzv. pravo na pobačaj je okarakteriziralo najveći dar – dijete, kao protivnika, uljeza i neugodnost.”
“Svaka država koja dopušta pobačaj ne uči svoj narod ljubavi, nego ga uči da nasiljem dobije što želi.”
“Znamo kako je sve što mi radimo samo kap u oceanu, ali da nema te kapi, oceanu bi nešto falilo.”
“Raditi sve na slavu Božju!”
Odgovarajući na izjavu novinara da on ne bi njegovao oboljele od gube ni za milijune, rekla je: “Ne bih ni ja za milijune, ali radim to za Isusovu ljubav.”
“Neka nitko od tebe ne ode tužniji nego što je bio.”
Sv. Majko Terezijo, moli za nas!
Izvještaj Atlantis: raskrinkavanje medijskih laži o rodnom narativu
Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.
Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.
McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).
Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.
S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.
(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )
“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.
Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.
Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’
Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:
- Uvjerenje da je seksualna orijentacija urođeno, biološki nepromjenjivo ljudsko svojstvo (da se ljudi tako rode) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
- Također, uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu (tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca”) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
- Tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastavit će ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi. Ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji
- Ne-heteroseksualni i transrodni ljudi imaju više stope problema s mentalnim zdravljem (anksioznost, depresija, samoubojstvo), kao i bihevioralnih i društvenih problema (zloporaba opojnih tvari, nasilje partnera) od opće populacije. Eventualna diskriminacija tih skupina ne objašnjava cjelokupnu razliku u stopama, odnosno razlika u stopama dolazi od toga što su ta stanja intrizično u neskladu s čovjekom
Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.
Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:
Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.
Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.
Što objašnjava ove tragične ishode?
Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’
Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.
Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.
Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.
Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’
Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.
Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’
Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.
Piše: Ryan T. Anderson
Izvor: narod.hr/dailysignal.com
Sv. Antun Padovanski II
ČUDA
Kao Portugalac koji nije učio francuski i talijanski, po dolasku u Italiju i Francusku pričao je ta dva jezika kao najučeniji čovjek.
U talijanskom gradu na obali, Riminiju, mnogi ga nisu htjeli slušati jer je grad osobito bio zaražen manihejskim krivovjerjem pa je pozvao ribe i rekao im neka slušaju Božju Riječ na sramotu ljudi. Počeo je propovijedati ribama u moru. One su podigle glave iz mora i slušale ga te mu se zahvalile naklonom. Razišle su se tek kad im je on zapovijedio da se raziđu. Neki su se nakon toga preobratili.
Drugo čudo obraćenja govori o preobraćenju krivovjernika Bononila koji se obratio kad je njegova mazga kleknula pred Presvetim Sakramentom.
Jedna je gospođa htjela slušati njegovu propovijed i ostavila je malo dijete samo kod kuće. Dijete je upalo u kotao pun vruće vode. Kad se vratila, našla je dijete kako se igra u kotlu bez ikakvih posljedica.
Jedan grješnik pokajao se nakon jedne Antunove propovijedi i počeo je glasno plakati. Htio se ispovijediti kod Antuna, ali od plača nije mogao govoriti. Vidjevši to, Antun mu je rekao neka ode, napiše grijehe na papir i neka se vrati. Kad je Antun pročitao grijehe, oni su nestali s papira. Tako su i Antun i čovjek dobili dokaz da su grijesi oprošteni.
Sv. Antun putovao je čudnovatim putovima i načinima :). Dok je bio u Padovi, okrivili su njegova oca za ubojstvo čovjeka jer su u obiteljskom vrtu našli mrtvo tijelo koje su ostavili razbojnici. Antun je po Božjem nadahnuću saznao za opasnost u kojoj mu se našao otac. Zamolio je svoje glavare za puštanje iz samostana pa ga je anđeo odnio u Lisabon. Sutradan je otišao pred suca i zamolio ga za oslobađanje oca jer on nije kriv za ubojstvo. Sudac ga nije htio poslušati pa je sv. Antun zamolio da mu donesu tijelo. Antun je zapovijedio mrtvacu neka, u ime Isusa, ustane i pred svima kaže kako njegov otac niti itko iz njihove obitelji nije kriv. Mrtvac je ustao i izjavio što mu je Antun rekao. Nakon toga je opet usnuo. Antun je ostao jedan dan u Lisabonu, a u noći ga je anđeo opet vratio u Padovu. Bilo je još ovakvih njegovih putovanja.
S obzirom kako je sv. Antun jedan od najpoznatijih svetaca po čijem je zagovoru izmoljeno nebrojeno čuda, ovo su samo neka. Uz to što je imao dar propovijedanja i mudrost, imao je i dar prorokovanja, a nečisti duhovi bojali su ga se. Puno puta htjeli su ga zastrašiti i zadaviti, ali on ih je, Božjom pomoći i zagovorom Gospi, uspio otjerati.
Ovo su riječi s pomoću kojih je sv. Antun s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha: “Evo križa Gospodnjeg! Bježite stranke protivnikove! Pobijedi lav od plemena Judina, korijen Davidov. Aleluja, Aleluja.” Tu je molitvu svakodnevno molio i blaženi Alojzije Stepinac.
Običaj nošenja i moljenja ovog zagovora potječe iz Portugala od kad se jedna žena borila s mišlju o samoubojstvu. Htjela se baciti u rijeku i utopiti se. Idući prema rijeci, zastala se pomoliti pred kipom sv. Antuna u franjevačkoj kapeli. Tijekom molitve zaspala je i vidjela sv. Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Kad se probudila, pored sebe je pronašla pismo koje joj je dao sv. Antun s ovim riječima zaziva. Original tog pisma se čuva s kraljevskim blagom Portugala.
Papa Siksto V. te je riječi zaziva uklesao u križ koji se nalazi na obelisku kojeg je postavio na sredinu trga sv. Petra u Vatikanu. Cijeli tekst glasi:
“Ecce crvx Domine. Fvgite Partres adversae. Vicit leo Detribv Ivda.
Evo križa Gospodnjeg. Bježite neprijateljske sile. Pobijedio je križ plemena Judina.
Christvs Vincit. Christvs Regnat. Christvs Imperat. Christvs ab omni malo Plebem svam Defendat.
Krist pobjeđuje. Krist kraljuje. Krist vlada. Krist štiti svoj narod od svakog zla.”
SV. ANTUN I DIJETE ISUS
Sljedeće svjedočanstvo objašnjava zašto se sv. Antun prikazuje s Djetetom Isusom.
Prilikom boravka u Camposampieru, jedan mještanin dao mu je sobu kako bi tamo mogao u miru meditirati -> kontemplirati. Jednoga dana mještanin je provjeravao po kući je li sve u redu i, iz radoznalosti, pogledao kroz prozor u Antunovu sobu. Vidio je Antuna kako grli malo dijete. Nije znao otkud se dijete pojavilo niti čije je. Dijete se javilo Antunu i reklo mu da je Isus. Antun je primijetio mještanina i zabranio mu da ikome kaže što je vidio sve dok je on živ. Mještanin je poslušao te tek nakon njegove smrti razglasio svima što je vidio.
SMRT I ZAGOVOR
Umoran od svog propovijedničkog djelovanja, odlučio se malo osamiti i pronaći neko osamljeničko boravište. Odlučio se za Camposampiero gdje je napravio ćeliju na velikom orahu sa šest ogranaka koji su se protezali prema nebu i stvarali krunu od granja. To je bilo njegovo posljednje boravište. Ubrzo nakon toga, tijekom ručka s braćom, srušio se na ležaj.
Znajući da se približava njegov kraj, zamolio je braću da ga odvedu u Padovu kako im ne bi bio na teret. Nisu stigli do Padove, nego su se radi zdravstvenog stanja zadržali u Arcelli. Tamo se ispovijedio, pričestio i primio bolesničko pomazanje. Nakon što je otpjevao himan na čast Presvete Djevice, zagledao se u nebo te je, kad ga je brat koji ga je pridržavao pitao što vidi, rekao da vidi svog Gospodina. Nakon što su otpjevali pokorničke psalme, bio je živ još oko pola sata, a onda je mirno umro s 36 godina. Bilo je to 13.06.1231. Proglašen je svetim 30.05.1232.
Iako mu se nije ostvarila želja za mučeničkom smrću jer je Bog za njega imao drugi plan, čim je umro svi su klicali da je umro svetac. Po njegovoj želji, njegovo tijelo je sahranjeno u crkvi Svete Bogorodice Marije u Padovi.
Franjevci su sagradili crkvu posvećenu sv. Antunu 1263. godine u Padovi te je tijelo preneseno tamo. Prilikom prijenosa, otvoren je lijes te je ustanovljeno da je tijelo prirodno propalo, ali je jezik sačuvan zdrav i neistrunuo te se i dalje nalazi u Padovi (veliki propovjednik -> očuvan jezik. Bog ima smisao za humor, zar ne?).
Mnoštvo vjernika obilazi relikvije i moli njegov zagovor.
Sv. Antune, hvala ti na brzoj vezi i moli za nas.
*Izvori:
materijali iz svetišta
http://www.zupa-antunpad.hr
www.svantosarajevo.org
Sv. Antun Padovanski I
Dugujem članak na blogu sv. Antunu već duže vrijeme, a u četvrtak je bio taj dan kad sam osjetila da je vrijeme za pisanje.
Eto prilike da i ja naučim nešto novo, a i da zahvalim načemu.
Ovo je ona posebna pričao kao s Medaljicom Bezgrešne jer se spontano dogodila.
S obzirom na njegovu jako dobru poznatost, možda ovaj članak nema prvotnu ulogu upoznati vas s njim, ali sv. Antun zaslužuje članak na mojem blogu.
Već sam pisala kako volim molitve i meditacije usmjerene baš prema Bogu, tj. Presvetom trojstvu (različita otajstva), krunicu i molitve Mariji ili jednostavno razgovor s Bogom, kad se i razum i srce spoje u jedno te usmjere prema Bogu i Njegovoj prisutnosti.
Kako sam nedavno rekla nećaku: Bog sve zna i svemoguć je. Drugim riječima, isusovački odgoj, Presveto Trojstvo, pouzdanje u Boga i stavljanje u Gospin zagovor, dok nemam običaj pojedinačnog stavljanja u zagovor svetaca mimo litanija ili sl.
Prije svega, kada molimo zagovor nekog sveca, to znači upravo to – molimo njega/nju da oni traže od Boga ono što ih molimo. Svetac ne radi čudo, nego će to napraviti Bog jer ga je neki svetac to molio. To je bitno razlikovati kako ne bismo upali u zamku koju nam pripremaju različite sekte koje krivo govore da se klanjamo kipovima. Bog čuje našu molitvu i bez da se utječemo svecima, ali nekad zagovor svetaca može ubrzati stvari jer su u Božjoj blizini. Uglavnom, ne bih ulazila duboko u tu temu, nego bih rekla da su sveci primjer koji možemo slijediti (ali živeći život koji je Bog namijenio nama), a njihov zagovor dokaz raja.
Bila sam u Padovi nekoliko puta. Neslužbeno: obožavam Italiju – i sjever i Rim i Vatikan i Veneto!
Molila sam se pred relikvijama sv. Antuna, ali moram priznati kako mi je to bila uobičajena molitva Bogu. Zamolila sam ga da nas zagovara, ali nisam ‘imala neku poveznicu ili nešto preposebno sa sv. Antunom’. To je bila crkva, ja sam se skrušila i molila u miru. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila u Padovi, ali bilo je davno (prije 10 god.?).
Očito su se sv. Antunu svidjele moje molitve jer je sada sastavni dio mog dana, iako je od tada prošlo puno vremena.
Po njegovom zagovoru dobila sam posao i to prije završetka pobožnosti, a pobožnost sam krenula moliti kao ‘idem, svi nešto spominju neke zagovore’. On to brzo riješi, a Bog zna što radi i daje sve u svoje vrijeme. Bog nekada i ne daje, a to je zato što je za nas bolje ne dati nam što tražimo. Vjerujte da je tako jer to uistinu jest tako. Nekad je teško, ali čovjek s vremenom dobije odgovor i uvidi zašto je za njega bilo dobro ne dobiti ono traženo. Bog nam nekad da više mogućnosti pa moramo izabrati. Možda su sve jednako dobre, ali moramo izabrati onu za kojom čeznu naše najdublje dubine.
Jednako tako, na blogu sam već objavila molitvu za njegov zagovor u borbi protiv tjeskobe, a i pomaže mi u pronalasku stvari i oko svega drugoga što zamolim. Stvarno!
Ne radi se o tome da se ponašamo kao bezglavi ili nerazumni ljudi koji samo mrmljaju i zazivaju Boga i svece, a prepuste se svojoj lijenosti i neodgovornosti. Radi se o postajanju sigurnim kako je Bog tu, da nas sveci zagovaraju i da je duhovni svijet itekako stvaran. Kad se obratite Bogu i reknete mu “Pomozi mi!”, On to stvarno čuje jer je živ. Isto vrijedi i za svece. Smisao katoličke meditacije je osjetiti Božju prisutnost, a molitve hvaliti Boga kako bi nas “opremio” djelatnošću za put svetosti na koji smo svi pozvani. Na stranu sva čuda, ono što sveci prvenstveno poručuju je kako smo svi pozvani na svetost. U principu, ne bismo smjeli imati drugi izbor.
Cilj katoličke molitve i meditacije nije sedativnost – umrtviti i smiriti sebe bez ikakvog djelatnog žara. Kroz molitvu nam se daruje mir i on nam je potreban, ali u nama bi se trebao zapaliti i žar za djela. Katoličanstvo je, za razliku od protestantizma, temeljeno i na vjeri i na djelima (milost+djela). Ne možemo sebe smatrati (praktičnim) katolicima ako mislimo kako nam je dovoljna samo vjera ili milost, a u svakodnevnom životu ponašati se ili kao da nikada nismo čuli za Isusa ili tako da odstupamo od nauka (kafeterija vjernici). Isus nas je otkupio, ali hoćemo li se spasiti ovisi i o našim djelima i vjeri.
ŽIVOTNA PRIČA SV. ANTUNA
Sv. Antun Padovanski je najbrže kanonizirani svetac.
Od njegove smrti do proglašenja svetim prošlo je samo jedanaest mjeseci. Očito je papa Grgur IX. znao što radi kad ga je tako brzo kanonizirao jer je, radi mnogih čuda koje je Bog učinio po njegovom zagovoru, sv. Antun poznat kao svetac cijelog svijeta. Papa Grgur IX. ga je, radi dara propovijedanja i poznavanja Sv. pisma, prozvao Škrinjom zavjetnom. Njegovo djelovanje je usko povezano s Italijom i Francuskom.
Časti se kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakrament, a i kao ugovarač braka, tj. onih koji traže muža/ženu. U Španjolskoj je zato posebno poznat pod nazivom Santo Casamentero. Ja bih rekla da mu se možete obratiti za bilo koji zagovor, kao i svakom drugom svecu, tj. ne mora biti samo iz ovih najpoznatijih razloga.
Najstariji životopis sv. Antuna je spis pod nazivom Legenda Assidua koji je nastao za potrebe njegove kanonizacije. Ne zna se autor životopisa, ali se proučavanjem dijelova može zaključiti kako ga je napisao jedan od subraće sv. Antuna, a one događaje kojima nije svjedočio, napisao je na temelju razgovora sa svjedocima. S obzirom kako je kanonizacija započela manje od godinu dana nakon njegove smrti, svjedočanstva su vjerodostojna. Poznate informacije o njegovom životu i čudima po njegovom zagovoru u nastavku su iz tog zapisa.
ROĐENJE I RANI ŽIVOT
Pretpostavlja se da se sv. Antun rodio 1195. godine u glavnom portugalskom gradu, Lisabonu, koji je tada bio Kraljevina. Kršten je pod imenom Fernando Martins de Bulhões ili Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo (ovisno o izvorima), a rođen je u pobožnoj plemićkoj obitelji.
Svoj put započinje kao augustinac sa šesnaest godina u samostanu u Lisabonu. S obzirom na miješanje njegovih roditelja u poziv i imanje svojih zamisli za svoga sina, nakon dvije godine prelazi u drugi augustinski samostan u portugalski grad Coimbru gdje je revno služio i pamtio Sveto pismo. Zaređen je za svećenika s 25 godina, ali je, nakon događaja koji je jako utjecao na njega, odlučio kako ne želi služiti u redu augustinaca, nego želi pripadati Manjoj braći- franjevcima. Povod za tu promjenu bio je susret s relikvijama petorice franjevačke braće koja su umrla mučeničkom smrću u Maroku. Od tada je sv. Antun htio umrijeti mučeničkom smrću za Isusa i taj ga je žar obuzimao svakim danom sve više, iako je morao odustati od toga jer je Bog njegovo djelovanje usmjerio drugačije. Napušta red augustinaca i prelazi u franjevce te postaje fra Antun uzevši ime u čast sv. Antuna Pustinjaka kome je bila posvećena kapelica u samostanu.
S obzirom da je imao evangelizacijski duh, ujesen odlazi u Maroko, ali se radi bolesti iste zime morao vratiti u domovinu. Vraćao se brodom 1221. godine kad je nastala oluja koja je usmjerila brod prema Siciliji. Tamo su ga prihvatili franjevci iz Messine te je započeo svoj apostolat, prikrivajući duboko poznavanje Svetog pisma i nadahnutost za propovijedanje. Nakon razgovora sa sv. Franjom, odluči se ne vraćati u Španjolsku, nego ostati u Italiji. Živio je skromno i samotno u jednoj spilji u koju se povukao, postio te puno molio.
ZRELO DJELOVANJE
Jednom prilikom 1223. godine, na skupu franjevaca i dominikanaca, kada na zamolbu poglavara nitko nije htio održati propovijed, tj. govor bez pripreme, poglavar je zamolio sv. Antuna da on govori. On se nećkao, ali kad je vidio da se ne može izvući, počeo je govoriti. Tu je došla do izražaja njegova učenost, ali i sposobnost da na jednostavan način prenese Božju Riječ. I to je bio događaj koji ga je usmjerio u njegovoj službi – propovijedanju.
Propovijedanjem je obraćao mnoge ljude, iako su mnogi i dalje sumnjali. Nakon djelovanja u Italiji, odlazi u Francusku pa se opet vraća u Italiju – Asiz, Rim, Padova. U korizmi 1231. odlučio je propovijedati tijekom svakog od 40 dana korizme (do tada je imao „Nedjeljne govore“ i „Blagdanske govore“) i to svaki dan u jednoj od 55 crkava u Padovi i okolici. To je bilo prvi put u povijesti Crkve i imalo je veliki značaj. Ljudi su ga dolazili slušati u velikom broju.
S obzirom kako se u tom razdoblju povijesti širilo manihejsko krivovjerje, Antunova evangelizacija i navještanje Božje Riječi bili su jako nužni. Vjerojatno ga je Bog zato i usmjerio u to djelovanje. je Preobratio je mnoge krivovjerce propovijedanjem i ispovijedi.
*Izvori:
materijali iz svetišta
http://www.zupa-antunpad.hr
www.svantosarajevo.org
Hod srama/Walk of shame
Prema wikipediji, hod srama (walk of shame) odnosi se na “situaciju u kojoj osoba mora sama hodati među strancima ili poznanicima zbog nekog sramotnog razloga prije nego što dođe do mjesta privatnosti i mira. Često se odvija ujutro nakon noći provedene u izlasku. Podrazumijeva se da su ljudi koji hodaju hod srama proveli noć u domu seksualnog partnera, a najčešće se odnosi na seks za jednu noć”.
Hod srama podsjeća me na metaforički oksimoron (nap. oksimoron = spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz, npr. požuri polako, topla zima) jer spaja hod, koji nije nešto što bi trebalo biti problematično ili sramotno, sa sramom.
S obzirom da hod kao hod nije sramotan, što ga onda čini sramotnim? Nešto ga mora činiti sramotnim ako se tako zove.
Sramotnim ga čini ono što mu prethodi u okolnostima u kojima se dogodi, je li tako?
Ako se na seks može gledati samo kao na rekreaciju ili zabavu bez obveza ili konsenzualni hobi seksualnog partnera i seksualne partnerice kroz koji jedno drugome ne otimaju dio duše, zašto postoji hod koji se zove hod srama?
Možda zato što čovjek može zavarati druge. Može slušati društvo koje mu daje zeleno svjetlo, ali ne može zavarati svoju dušu koja se nalazi duboko u nama. Duboko u sebi zna da nešto nije kako treba jer seks, uz psihičku i fizičku dimenziju, ima i duhovnu.
Ne vjerujem da postoji (ženska) osoba koja je hodala hod srama, a da stvarno nije i osjećala sram.
Zašto?
Zato što svoju bit i narav ne može prevariti, koliko god osoba bila nesvjesna te naravi ili ne znala razlog zbog kojeg se osjeća loše. Ono što je nepobitno je da se osjeća loše s razlogom.
Prvi razlog leži u međusobnom iskorištavanju osoba. Dvije osobe svedu jedno drugo na objekt zadovoljenja vlastitih sebičnih interesa.
Drugi razlog je što su muškarci i žene različiti – njoj je bitna osjećajnost, a na njega jače djeluje osjetilnost. Zbog toga on ima želju brže konkretizacije pobude koja, ukoliko nije vođena ljubavlju kao krijepošću i moralnim integritetom, povuče u pogrešnu stranu.
Zbog te razlike, m i ž imaju različite odgovornosti u društvu, a “toleriraju” im se i različite stvari.
Žena ne može biti muškarac, muškarac ne može biti žena, otac ne može biti majka i majka ne može biti otac.
Žena se ne može ponašati kao muškarac na području muško-ženskih odnosa bez posljedica. To je odraz različitih naravi, uloga i odgovornosti između muškaraca i žena.
Žao mi je što uvijek kritiziram žene, ali žene se danas ponašaju gore od muškaraca jer misle da im je dozvoljeno nešto što je primjerenije muškarcima.
U redu. Svatko se ima pravo ponašati kako želi, ali onda se ne može čuditi posljedicama. Razina kulture i civilizacije određena je razinom na kojoj se nalaze žene. Nažalost, žene su jako moralno pale pa su povukle i civilizaciju za sobom. Naravno, postoje i svakakvi muškarci, ali žena je ta koja mora držati razinu vrijednosti i tako utjecati na druge. O njoj ovisi hoće li biti spolnog odnosa ili ne, hoće li ona biti moralna ili ne.
Kome je potrebna dodatna potvrda, može mu poslužiti gornji citat iz knjige na kojeg sam naišla nevezano za ovu temu. Dobro sažima objektivnu istinu.
Nitko me ne može uvjeriti da se netko može osjećati dobro nakon što se probudio/la na nepoznatom mjestu, s nepoznatom osobom, sa sjećanjem na događaje ili s nemogućnošću sjećanja na prošle događaje, ali s odvratnim osjećajem pogreške. Pogotovo žena.
Ono što je još zanimljivo je i činjenica da žene lažu o broju (seksualnih) partnera s kojim su bile kad o tome pričaju sa sadašnjim dečkom.
Ako je to sve normalno, zašto imaju potrebu biti lažne i smanjivati broj partnera? Legitiman odgovor bi bio kako ne bi povrijedile trenutnog partnera jer to muškarcima predstavlja povredu, dok ženama muškarac ženskaroš može biti privlačan zbog nekih nerazrješenih emotivnih odnosa.
Idemo se vratiti opet na početak – ako su seksualna “sloboda”, hod srama, priče o neobaveznom seksu ili o uzastopnim monogamnim seksualnim vezama ispravne, ne uništavaju čovjeka i ne utječu na kvalitetu muško-ženskih odnosa, zašto bi cura imala potrebu zaštiti svog sadašnjeg dečka i lagati mu o broju partnera? “Pa radi se samo o seksu”, “to nije ništa pogrešno” i “ne može nikoga povrijediti”.
Onda budite vjerodostojni do kraja i jedno i drugo, a ne lažni. Recite istinit broj.
Shvaćam da netko želi ostaviti iza sebe svoje pogreške i prijašnji način života, a to i potičem i ohrabrujem, stoga neće htjeti u novu vezu unositi svoje prijašnje ponašanje i ispričati sve o njemu (i ne treba sve ispričati, može reći da je do tada živjela pogrešno i da sada želi krenuti ispočetka), ali takva osoba neće ni imati pozitivan stav o hodu srama, seksu bez obveza, seksu izvan braka ili seksualnim “slobodama” jer zna da je to pogrešno, tj. da taj broj s opravdanim razlogom utječe na muško-ženske odnose.
O laganju prilikom otkrivanja s koliko ste osoba bili seksualno aktivni je napisano i napisano članaka u svim vrlim časopisima koji se bave muško-ženskim odnosima.
Smiješno je to što će vam oni reći koliko je partnera prihvatljivo te da lažete osobi s kojom ste u vezi uz istovremeni savjet da budete što više seksualno aktivni pa će vam, kad ih opet pitate za savjet, reći da lažete o broju ako je veći od nekog određenog broja i tako u krug. Naravno, izvan braka.
Kao što je istaknuto u članku Hiperseksualizacija i djelovanje pornografije , “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Uz navedeno, psihologija poznaje problem “urezanosti” koji podrazumijeva i potvrđuje činjenicu da se ženama u dušu urezuje prvi seksualni partner. To, naravno, kasnije utječe na cjelokupni život jer su muškarci i žene različiti.
Žena ne može živjeti po načelima muškarca i osjećati se dobro jer će se emocionalno i duhovno slomiti. Ne može živjeti niti muškarac po ženskim načelima, ali veća je tedencija žena da žive po muškim načelima po principu “što mogu oni, možemo i mi”.
To je toliko pogrešno na mnogim razinama, ali za početak po biološkoj i emocionalnoj razini. Žene i muškarci nisu isti, a tako i treba biti jer oni moraju biti komplementarni (nadopunjavati se), a ne supstitutivni (zamjenjivati se).
I ovdje dolazi do izražaja važnost katoličkog nauka o seksualnosti (teologija tijela) koji je jednakovrijedan za sve ljude, bez obzira na vjeru jer taj nauk ide ruku pod ruku uz ljudsku bit.
Neki će se pitati kako uklopiti citat sv. Ivana Pavla II. s početka članka u priču o hodu srama, tj. kako uklopiti ljubav i odgovornost sa seksom (napomena kako ne bi bilo zabune: odgovornost ili odgovorno ponašanje nije povezano s korištenjem kontracepcije)?
Vrlo jednostavno jer su ljubav, seks i odgovornost povezani i, u svojoj biti, NERAZDVOJIVI, iako ih se danas razdvaja (želi razdvojiti). Oni se ne mogu razdvojiti. Površinski mogu, ali zato ostanete slomljenog srca ili zamrzite suprotni spol.
Drugim riječima, to znači ovo: seks se ne može odvojiti od svoje dvije “uloge”: stvaranja novog života i sebedarja (iskazivanja ljubavi).
Ako mu pokušate zanijekati neku ulogu, nadrapali ste. Možda vam se neće činiti da hod srama ili vaše ponašanje na području spolnosti ima veze s vašim psihičko-duhovnim stanjem, ali ima jer je to sve povezano i jako osjetljivo. Vođenje ljubavi (seks) je slobodno darivanje, predanje sebe drugoj osobi bez sebičnosti, a ta potpuna sloboda je prisutna jedino u braku.
Gornji citat i, općenito, teologiju tijela trebalo bi primijeniti u životu sljedećim obrascem: volim te i ne želim napraviti išta što bi ti štetilo jer sam odgovoran/na za tebe.
To, bar načelno, većina ljudi misli, ali problem je što su ljudi izgubili iz vida što znači štetno (grešno) pa im spolni odnos prije i izvan braka nije grešan. O tome drugi put.
U svakom slučaju, predbračna čistoća je pitanje čistoće duše jer nije dovoljno samo ne otići do kraja u spolnom odnosu s obzirom da su sve radnje zagrijavanje ili početne faze seksa. Započeti i razvijati nešto pa izbaciti samo završetak je jednako pogrešno i besmisleno.
I za kraj, svako ponašanje i svaka odluka donose posljedice.
Jeste li spremni podnijeti posljedice na ispravan način?
Svatko odlučuje što će raditi, tako da je vaša odluka vaša s posljedicama – bez laganja i prilagođavanja istine o sebi ovisno o potrebi (kako Gibo kaže u svojoj pjesmi: i svetica i …, sve po potrebi).
Za kraj, dok je ženina posljednj riječ kad je u pitanju spolni odnos, muškarci su u prednosti kad mogu birati koga će zaprositi. Istraživanje ispod dobro detektira društvena kretanja i analizira situaciju na području muško-ženskih odnosa.
Liječnici i pronatalitetna politika
Prenosim jednu priču sa sretnim završetkom iz SAD-a.
Courtney Baker bila je trudna s trećim djetetom. Prenatalni test kojem se podvrgla promijenio je puno toga.
Pismo u nastavku je pismo koje je ona napisala svom ginekologu, a u sandučić ga je ubacila njezina djevojčica Emersyn koja, da se pitalo njezinog ginekologa, ne bi bila rođena.
“Dragi doktore,
nedavno mi je prijateljica ispričala kako joj je njezin ginekolog pri svakom ultrazvuku rekao: ‘Savršen je’, a kad se dječak rodio s Downovim sindromom, posjetila je svog liječnika. Pogledao je dječaka i prokomentirao: ‘Rekao sam vam. Savršen je’.
Njezina priča jako me je pogodila. Iako sam bila zahvalna zbog njezinog pozitivnog iskustva, istovremeno sam bila beskrajno tužna jer ja to nisam imala. Da ste barem vi bili taj liječnik.
Došla sam k vama kad mi je bilo najteže. Bila sam prestrašena, zabrinuta i posve očajna. Još nisam znala istinu o svom djetetu i trebala sam je čuti od vas, ali sam, umjesto potpore i ohrabrenja, dobila prijedlog da prekinem život svog djeteta.
Rekla sam vam njezino ime, a vi ste nas ponovno upitali razumijemo li koliko bi dijete s Downovim sindromom loše utjecalo na kvalitetu našeg života. Predložili ste da još jednom razmislim o prekidu trudnoće. Užasavali smo se pogleda koji tek slijede. Najteži trenuci mog života su postali gotovo nepodnošljivi jer mi nikada niste rekli istinu: Moje dijete je savršeno!
Nisam ljuta. U meni nema gorčine. Samo sam jako tužna; tužna jer vas malena srca koja čujete kako kucaju svaki dan ne ispunjavaju strahopoštovanjem; tužna jer vas zapetljani detalji i čudo tih slatkih prstića, pluća, oči i uši ne tjeraju da zastanete; tužna sam jer ste strašno pogriješili rekavši kako će nam dijete s Downom narušiti kvalitetu života. Srce mi se slama jer znam da biste to mogli reći danas još nekoj majci. Rastužuje me to što niste imali čast upoznati moju kćer. Znate, Emersyn ne samo da je popravila kvalitetu naših života, već je dirnula srca tisuća ljudi.
Dala nam je neopisivu radost, veće osmijehe, više smijeha i slatkih poljubaca nego što smo znali da je moguće. Otvorila nam je oči za pravu ljepotu i čistu ljubav, stoga se molimo da nijedna majka ne mora proći što ja jesam; molim se da i vi vidite istinsku ljepotu i neokaljanu ljubav na svakom ultrazvuku i molim se da se, kad sljedeći put vidite bebu na ekranu s Downovim sindromom, sjetite mene i kažete istinu: ‘Vaše dijete je savršeno!’.” Izvor: parkermyles.com
Kroz razgovor s ljudima koji rade s trudnicama i na zaštiti života, saznala sam da im se velik broj trudnica žali na ponašanje liječnika u sljedećem smislu: prvo pitanje koje im je liječnik postavio nakon što im je potvrdio da su trudne je: “Želite li zadržati ovo dijete?” Pitanje je postavljano i kad je sve u redu s djetetom i kad dijete ima problema.
Čovječe, liječnik si! Kakvo je to pitanje i kakav je to pristup ? Treba li i liječnike educirati da prvo budu ljudi, a onda i oko pitanja pronatalitetne politike?
O kakvoj pronatalitetnoj politici pričamo ako i liječnike zanima ubijanje?
Priča se nastavlja ovisno o odgovoru trudnice – ako je odgovor da želi zadržati dijete, onda se koristi izraz dijete; ako je odgovor ne, onda je to samo nakupina stanica od kojih će liječnik očistiti trudnicu i sastrugati ih.
Jednako kao što je princ George, sin vojvode i vojvotkinje od Cambridgea, bio dijete dok se nije još rodio, a to isto dijete postaje nakupina stanica u raspravama o pravu na život i nije ništa strašno ako te liječnik “očisti od njih” u slučaju trudnoće neke osobe koja nije od interesa javnosti. Uz kulturu smrti i niske moralne standarde, medijima je bitno i o čijem se djetetu/”nakupini stanica” radi.
Dragi liječnici! Vi imate odgovornost! Nemojte misliti da vaša odluka ne utječe na oblikovanje društva.
Što se tiče prenatalnih testova, dragi budući roditelji, želite li biti u poziciji da možete birati? Mislite li da biste imali snage ispravno odabrati ako biste znali? A ako to ostavimo sa strane, tko ste vi da imate pravo ići protiv Boga Stvoritelja, tko ste vi da imate pravo odlučiti prekinuti začeti život?
Treba se moliti za liječnike i za sve koji imaju utjecaj kako bi taj utjecaj koristili za suradnju s Bogom na dobro cjelokupnog društva te kako bi imali katolički integritet (vjerodostojnost).
Bez obzira na poziciju i zanimanje, svaka osoba mora svjedočiti svoj integritet jer njezino ponašanje utječe na društvo. Pjevačica koja zabavlja ljude utječe na društvo, iako možda misli da to nije njezina ulog pa je ne odrađuje dobro.
Nije dovoljno biti deklarativni katolik ili deklarativni čovjek. To se mora pokazati primjerom, integritetom.
Trenutna hrvatska situacija pokazuje koliko je bilo pogrešno toleriranje deklarativnih ljudi jer su u svome djelovanju bili daleko od integriteta, daleko od onoga kako su se prodavali – riječi bez pokrića. Umjesto da im se dokaže da trebaju ići na “čišćenje” za vlastito dobro jer su se udaljili od ispravnog, puštalo ih se, a s obzirom da zlo ne miruje, nego “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”, slavi i priprema svoje “orgije” jer ima moćnu mašineriju iza sebe.
Da je svjetlo pravo svjetlo, tama protiv njega ne bi imala šanse. Drugim riječima, djela u praksi dokazuju deklarativnu izjavu te se djela trebaju i gledati.
Grozim se Danske i njezinog plana da do 2030. ne bude djece s Down sindromom. Još se više ježim kad takva Danska prodaje svijetu priču o najsretnijoj naciji. Biti sretan uz takav plan i pobačaje može samo onaj čovjek koji je psihički i duhovno potpuno propao jer pobačaj i nacionalni plan pobačaja (besplatno tesiranje ploda na bolesti) i sreća ne idu jedno s drugim.
Vjerodostojnost i integritet! Ne možemo biti kafeterija vjernicima.
Svako dobro do sljedećeg čitanja!
Majmun ljubi trbuh trudnice
Prva asocijacija koja mi pada na pamet kad pričam o životinjama je instinkt za obranu potomaka.
Doista, nijedna životinja neće ubiti svog potomka – ni kad dođe na svijet ni u utrobi, nego će ga lavovski braniti od neprijatelja. Instinktivno zna da je potomstvo nužno za opstanak vrste.
Usputno, kad vidim lava nije mi prva asocijacija “bježi, pojest će te”, nego sigurnost i snaga. Valjda je povezano s “Kronikama iz Narnije” i simbolom lava, a svakako ima veze s time kako se osoba nosi sa svojom osobnošću. Cijenim principijelne, snažne i postojane ljude.
Nastavi čitati “Majmun ljubi trbuh trudnice”“Me before you” – Ne, hvala!
Iz Hollywooda stiže još jedan blockbuster, nova perjanica koja bi u ljudima trebala potaknuti emotivizam i isključiti razum ili vrijednosni sud.
Koja je moja priča s ovim likovima?
Film je snimljen prema istoimenoj knjizi autorice Jojo Moyes. Prije dvije-tri godine, na knjižničarkinu preporuku, posudila sam knjigu u knjižnici i pročitala je. Do kraja. Nisam znala o čemu je radnja, ali je knjižničarka rekla da se radi o životu, odgovornosti i životnim odlukama. Knjiga nije ljubić (ne čitam ih), ali ima dva glavna lika oko kojih se plete mreža emotivizma i osjećaja, kao i sama radnja.
(Namjerni spoileri u nastavku. Znam da je film dobio besplatnu reklamu i ne volim se referirati na taj način, ali činio mi se kao dobar primjer za jednu temu i prilika.)
Glavni likovi su Louisa, 26-godišnjakinja koja se zapošljava kao pomoć Willu, 35-godišnjem bogatašu koji je, nakon prometne nesreće, ostao paraliziran i vezan je za kolica. Zbog toga je ogorčen i traži način kako bi okončao svoj život. Louisa saznaje da se Will pokušao ubiti nakon što je njegova majka odbila ideju da izvrši samoubojstvo u švicarskoj klinici za samoubojstvo Dignitas.
Nakon pokušaja samoubojstva, Will sklapa dogovor sa svojom majkom da, ukoliko u šest mjeseci ne promijeni mišljenje i ne shvati kako je život lijep, ona će ga podržati u planu odlaska u Švicarsku. Kroz tih šest mjeseci, Louisa i Will se druže, ona se zaljubljuje u njega, ali on je svejedno izvršio svoj plan – otišao je u Švicarsku gdje je eutanazija legalna i gdje su mu pomogli da se ubije. Ostavio je Louisi dovoljno financijskih sredstava kako bi provela “ispunjen život”. Noć prije nego je otišao u Švicarsku, razgovara s Louisom i slože se da je proteklih šest mjeseci bilo najbolje razdoblje njihovih života. Ni ta spoznaja nije bila dovoljna da se glavni lik odluči za život i ljubav.
Svu tu milost koju je primio druženjem s Louisom odbio je prihvatiti. Mislim da je to jako velika tragedija s nama ljudima – kad odbijamo milost, ljubav, činjenicu da nas netko voli. Čini mi se da nam je to postao veći problem i da pobuđuje veći strah, nego se nositi s time da nas netko ne voli. Dokaz njegove ljubavi nije to što joj je ostavio novac kako bi mogla dobro živjeti, nego je upravo njegovo samoubojstvo dokaz da je nije volio i da je sebičan.
Film završava Louisinim odlaskom u Pariz o kojem joj je on pričao. Tamo se nalazi njegovo najomiljenije mjesto na svijetu. Otišla je u Pariz jer joj se, u usporedbi s njegovim životom, njezin činio ograničenim. Čita njegovo oproštajno pismo u njegovom omiljenom kafiću (kako patetično!, ali dovoljno uspješno da se ulovite). Ako ograničen život znači imati poglede na život u skladu s naukom Katoličke crkve, let it be. Oko toga nikada ne želim biti buntovnik niti želim propitkivati Božje zakonitosti, nego biti poslušna.
Opet je u igri potvrđeni koncept “nemoguće ljubavi” (iako je u ovom slučaju ona nemoguća isključivo zbog odluke za smrt glavnog muškog lika): simpatična cura u škripcu s poslom i financijskim problemima te bogati, zgodni muškarac koji nije sadomazohist, ali mrzi život i ne preuzima odgovornost za njega.
Film je veliko NE zato što vas emotivizmom želi navesti da prihvatite činjenicu kako je Willov život težak, nemoguć, da nema smisla, da ne zaslužuje patiti nakon svega i da je u redu odlučiti želite li živjeti ili umrijeti.
Upravo je to holivudski trik ili taktika koja je podmukla jer vas navodi da odbacite razum, vrijednosti i apsolutne istine. Potiče vas da zauzmete stav kako je sve relativno i opravdano, pogotovo kad se radi o zgodnom bogatašu, pa čak i ako se on želi ubiti ili vas pretvoriti u vlastitu, kontroliranu, seksualnu robinju. Jako podmuklo! Možda nije podmuklo onima koji misle da Josef Fritzl nije učinio išta pogrešno ili da je uzbudljiva priča o posesivnom suprugu koji tuče svoju ženu, kontrolira svaki njezin korak i određuje smije li disati ili ne. Tako sve to “seksualno uzbudljivo” u filmovima izgleda u stvarnosti.
Film promiče kulturu smrti i stav da čovjek ima pravo odustati od borbe za život jer ima težak život.
Treba biti realan i reći da je život gorko-sladak i bez sumnje težak – baš borba. Ponekad nam se ne da ni živjeti ni truditi, ali život je jedan i Božji je dar.
Neki su ljudi tjeskobniji i trebaju više duhovnih alata da se drže.
Neki su veseliji.
Svi imamo neka ograničenja.
Možda će netko reći da se ograničenja i poteškoće jednih ljudi ne mogu uspoređivati s poteškoćama drugih, ali svaki čovjek nosi svoj, jedinstveni križ. Kolikogod mi se nešto u mom životu činilo teškim, stanem, razmislim i podsjetim se da se ne bih mijenjala s drugim ljudima jer svoj život i teškoće ipak najbolje poznajem, a nikada dovoljno dobro nećemo moći shvatiti kako je nekome drugome.
Mi nismo ovlašteni donositi odluku o prekidu života, jednako kao što ne donosimo odluku o njegovom nastanku. Dokaz za to je što puno pokušaja nije garancija ostvarenja trudnoće, jednako kao što ni samo jedan pokušaj nije garancija da se neće začeti novo ljudsko biće. Bog je taj koji kaže: “neka bude, ok”. Nekome na medenom mjesecu, nekome nakon dvije godine braka, a nekome ni nakon pet. Čak i ako dubite na glavi, bit će onda kad Bog kaže.
Toga se treba prisjetiti prije nego odlučite pogledati ovaj film jer emotivizam odradi svoje. Na kraju možete završiti gledajući cjelokupnu situaciju kroz njegove probleme ili “ljubav različite vrste” ili “posebnu ljubavnu priču” i sl. jer su emocije sastavni dio čovjeka. Sasvim je u redu biti suosjećajan i priznati da je sigurno teško biti ovisan o kolicima. U redu je i bojati se, ali ovdje se radi o temeljima kulture smrti koja se nastoji propagirati udarajući na ljudske emocije. Osoba nije manje vrijedna ako je u kolicima. Osoba nema manje pravo na život ako je u kolicima niti ima veće pravo na smrt ako je u kolicima. Niti je smrt opravdanija osobi u kolicima. To treba biti svakome jasno, a uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.
Jadna je osoba koja sažalijeva samu sebe iz bilo kojeg razloga ili koga sažalijevaju drugi.
Za život i u životu bori se bez obzira na osjećaje.
Bori se za ispravno i odlučuje se za dobro ili zlo vlastitom voljom. Poznati franjevac i psiholog, o. Benedict J. Groeschel, je u jednoj svojoj knjizi istaknuo kako nikada nećemo znati kako je u cipelama (na mjestu) drugih ljudi te da ne govorimo “znam”, “razumijem” jer ne znamo. To je stvarno točno, ali sigurno nije mislio na situaciju kad nekoga slušamo, želimo mu pomoći i razumjeti ga pa govorimo kako razumijemo. Mislim da je mislio na to da ne postanemo oholi i da se ne postavljamo iznad problema drugih ljudi sa sveznajućim stavom. Čovjek treba njegovati svoju savjest, živjeti kulturu života, živjeti Božje zapovijedi i nauk, iako treba nastupati s ljubavlju i milosrđem prema drugima. Čovjeka mogu opominjati i podsjećati razne osobe ili institucije da nešto nije dobro. Ako nakon nekoliko opomena, na kraju ne posluša ni svećenika (Crkvu), tada je sva odgovornost na njemu. Nekada je teško pustiti osobu i prihvatiti njezinu slobodnu odluku, pogotovo ako je ona zla i možemo naslutiti kako će završiti, ali svatko bira svoj put.
Preskakala sam neke dijelove knjige, ali na kraju sam je zatvorila i pomislila: utrošila sam svoje vrijeme na lika koji se ubio jer se sažalijevao, iako nije bio u laganoj situaciji. Odbijao je Božju milost i uopće mu nije bilo bitno što ne postupa ispravno i što ga netko voli. To nije u redu! A skoro nasjedneš.
Vjerojatno vam neće biti ništa ako pogledate film, ali pripazite da zadržite odmak i odlučite pametno!
Nerođena beba Lego
LEGO izdaje svoje prve mini figure nerođenog djeteta.
Bravo, LEGO!
Život počinje začećem. Reci ne abortusu!
Nastanak novog života
Vidjela sam fora video pa ću se osvrnuti na njega kroz ovaj osvrt.
Svako znanstveno otkriće ili napredak koji poštuje Božji zakon – ljudsko dostojanstvo i život od začeća do prirodne smrti, dobrodošlo je i pozitivno.
Svako znanstveno otkriće, tj. napredak koji ne poštuje ova načela, osuđuje čovjeka (civilizaciju) na propast.
Primjer za to su umjetna oplodnja, istraživanja i manipulacije na genima embrija koje otvaraju prostor stvaranju dizajnerskih, naručenih, savršenih beba koje postaju predmet kupnje i želje roditelja, umjesto Božje volje; umjetna oplodnja u funkciji surogatstva i funkciji odgovora na neplodnost; kloniranje ili promicanje prenatalnih testova za što raniju dijagnostiku Down i drugih sindroma. Itd.
Što prenatalni testovi konkretno znače?
Zapravo se i na ovaj način promiče abortus i otvaraju vrata svijetu fizički savršenih ljudi, tj. eugenici koja je dobro poznata Planned Parenthoodu i nacistima koji su imali zajedničke prijatelje.
Triple prenatalni testovi služe za otkrivanje statističke vjerojatnosti za rođenje djeteta s Down s., Edwards s. i drugim sindromima. O načinu na koji se testovi rade ne bih ulazila jer je medicinsko područje i nemam iskustva s navedenim sindromima ili testovima, ali bitan je kontekst pa ću o njemu.
Rezultati testa mogu pokazati veliku ili manju vjerojatnost da će dijete imati neki od sindroma.
Što u slučaju ako rezultati testa pokažu veliku vjerojatnost? Kakav bi vaš odgovor bio na to? Želite li se staviti u poziciju da možete o tome odlučivati?
Možda se mnogi ljudi ne bi mogli nositi s pozitivnim prenatalnim testovima i ubili bi svoje nerođeno dijete zbog čega bi se kajali cijeli život, dok bi, da su to saznali po rođenju, lakše prihvatili tu činjenicu jer bi bili svjedoci života.
Ovakvim testovima poručuje se roditeljima: “Ok, mi smo tu ako vam dijete ima Down sindrom kako biste ga na vrijeme mogli ubiti”.
Odvratan je taj pritisak koji se stavlja, čak i kada se radi o urednoj, zdravoj trudnoći. Prema pročitanim iskustvima žena koje imaju djecu, dosta njih istaknut će da ih je liječnik, pola minute nakon što im je potvrdio da su trudne, prvo pitao:
“Želite li zadržati ovo dijete?” ili “Želite li izdržati trudnoću do kraja?” (!!!???)
Kako je to moguće?
Možda bi pronatalitetna politika mogla početi od promjene takvog ponašanja liječnika.
Razvijena, “zemlja snova”, Danska, izradila je i u svoje društvo zlatnim slovima uklesala strategiju prema kojoj bi, do 2030. godine, ona postala prva država svijeta bez osoba s Down sindromom. Putem državne Agencije za zaštitu zdravlja, Danska je 2004. omogućila trudnicama besplatne prenatalne testove i, u slučaju pozitivnog rezultata, ubijanje novog ljudskog života.
Od 2004. do 2010. godine, stopa smanjenja rođenja djece s Down sindromom iznosila je 13% godišnje, što će dovesti do 0% rođenih osoba s Down sindromom predviđene 2030. Ovo smanjenje nije rezultat prirodnog smanjenja broja trudnoća s Down sindromom (npr. da se otkrio uzrok u prevelikoj konzumaciji neke hrane ili zagađenom zraku ili sl. pa da žene izbjegavaju tu hranu). Ovo smanjenje je rezultat ubijanja i eugeničkog čišćenja svijeta od “nepoželjnih” osoba koje se utvrde prenatalnim testom.
S druge strane, žalosna je situacija u koju se ljudi stavljaju kada, da bi nešto povjerovali, traže samo znanstvene dokaze.
Zar smo se doista toliko odmaknuli od naravnog zakona, savjesti, glasa razuma i mudrosti, instinkta, glasa Duha Svetoga pa nam treba znanstveno istraživanje da bismo povjerovali kako je za djetetov razvoj nužna roditeljska ljubav ili da psihički najstabilnija i sretnija djeca odrastaju u bračnoj zajednici ili da je nastanak novog života uistinu veličanstven događaj? Drugim riječima, doveli smo se u situaciju da se pozivamo na studije i dokaze, dok ignoriramo vlastiti razum. Treba nam dokaz da nas sunce grije, umjesto da povjerujemo da stvarno grije jer to osjetimo na svojoj koži.
Zato mi je uvijek drago kad Bog smisli neku foru na koju će dobiti ljude, kao na primjer, u videu ispod.
U trenutku začeća nastaje svjetlost – trenutak kad spermij ulazi u jajnu stanicu stvara svjetlost. “A-ha”- rekao je Bog, “evo vam male fore. Ako ne vidite koliko je čudo nastanak novog života, evo vam malo svjetla kao dokaz kako biste bolje vidjeli”.
Drago mi je što, koliko god znanost napredovala, čovjek nikada neće znati sve, nikada neće otkriti sve Božje tajne i fore, nikada neće otkriti sve tajne života, funkcioniranja mozga i sve njegove mogućnosti, nikada neće otkriti cjelokupnog čovjeka jer čovjek nikada neće biti Bog.
Koliko god se čovjek trudio postati moćan, može postati samo jadni idol, lažni bog koji, bez Boga, ne može ništa. Sigurna sam da te tajne ne bismo dobro upotrijebili i zato mi se sviđa Božji zaštitni mehanizam. To mogu samo oni s čistim srcem koji ne žele biti bogovi.
Obiteljska molitva i naslijeđe
U mojoj se obitelji moli obiteljska molitva.
Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.
Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.
Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.
Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.
Volim takav namještaj.
Volim obitelj i obitelji.
Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.
Ovako se moli obiteljska molitva u mojoj obitelji:
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
- Anđeo Gospodnji
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo Marijo …
Evo službenice Gospodnje.
Neka mi bude po riječi Tvojoj.
Zdravo Marijo …
I Riječ je tijelom postala.
I prebivala među nama.
Zdravo Marijo …
Moli za nas, sveta Bogorodice.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se
Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci Njegovoj i križu, k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Slava Ocu … 3x
- Pomolimo se anđelima čuvarima koji su nas čuvali ovaj dan neka nas čuvaju i ovu noć, osobito od grijeha smrtnog što može nauditi duši i tijelu našem.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
- Molimo se Bogu dragom i Gospi Blaženoj. Kako dijelite dan i noć, podijelite Vi nama zdravlje, veselje i pamet prosvijetljenu.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
- Molimo se za svećenička zvanja.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
- Molimo se svim svetim i sveticama Božjim da bi nam se i oni smilovali pa nam okrenuli svako zlo na dobro, nemoći na pomoći ako je sveta volja Tvoja.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
- Molimo se za duše u čistilištu.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
- Molimo se sv. Nikoli za vojnike, bolesnike i putnike. Bože, podaj putnicima sretno putovanje, bolesnicima olakšanje, a vojnike zakloni od svakoga zla.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
- Molimo se sv. Obitelji za našu dragu obitelj. Sveta obitelji, čuvaj nam, brani i blagoslovi našu (e) obitelj (i).
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
- Zdravo Kraljice
Zdravo Kraljice, majko milosrđa,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
- Pod obranu se tvoju utječemo
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojem nas Sinu preporuči, svojem nas Sinu izruči.
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
- Presveto Srce Isusovo
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
- Presveto i slavno Srce Isusovo. Smiluj nam se 3x
Smiluj nam se Isuse da te sve više i više ljubimo i da živimo u Tvojoj svetoj ljubavi do smrti.
Prečisto Srce Marijino. Budi naše spasenje.
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Američka istraživanja pokazuju da djeca provedu samo 11 minuta dnevno u razgovoru s roditeljima. Ostalo je odgoj medija i društvenih mreža. To je još jedan razlog zašto je molitva bitna. Naravno, najvažniji razlog je što je molitva snaga, razgovor s Bogom i davanje časti Bogu. Zato su misa i posebni obredi strukturirani kako bi na najbolji mogući način dali čast Bogu i ne radi dobro onaj tko bi to razvodnio.
Djecu treba učiti obiteljskom zajedništvu i okupljanju, a to se lijepo prenese kroz molitvu. Isus je rekao da je on prisutan tamo gdje su dvoje ili troje skupljeni u Njegovo ime. Jednako tako, kroz molitvu se djeci pruža utočište u koje se mogu skloniti tijekom cijelog života. Roditelji trebaju otvoriti ta vrata djeci. Ako ih se odmalena ne uči provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi, kako će u formativnim godinama provoditi vise od 11 minuta u razgovoru s vama? Morate odmalena zauzeti taj dio kolača jer kasnije nećete imati priliku ili će to biti otežano. Ako to stavimo sa strane, na kraju krajeva, se ne radi tu toliko o vama, koliko se radi o Bogu. Obećali ste Mu da ćete povjerenu djecu odgajati u vjeri prema tome … Ne možete se igrati s obećanjima, a pogotovo jer se ne radi o vašem vlasništvu.
Ako govorimo općenito o komunikaciji s djecom, ona je jako važna. Iako djeca najviše uče primjerom, važno je ne prestati razgovarati s njima. U jednom intervjuu, glumac i redatelj Mel Gibson koji ima osmero djece, je rekao kako smatra važnim razgovarati i govoriti djeci, pogotovo za vrijeme adolescencije jer, iako se čini da tada ništa ne čuju i ne slušaju, kasnije se pokaže da su sve čuli i slušali.
Vaša obiteljska molitva ne mora biti poput mog naslijeđa. Složite svoje vlastito. Možete moliti krunicu (kao što je i mi nekada zajedno molimo ili svatko od nas za sebe), čitati Bibliju, moliti litanije, moliti neku drugu molitvu, napraviti neku drugu kombinaciju.
Bitno je da njeguje bogatstvo Crkve te je uvesti u život.
Panama papers u Hrvatskoj
U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda.
U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama.
Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku rekla mu je: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete je da pitamo koji ćemo kupaći kostim obući.“
Upravo se isti komentar može primijeniti na trenutne događaje u Hrvatskoj, ali i na događaje koji se protežu već određeno razdoblje. To su teme i događaji poput zdravstvenog odgoja, gospodarske depresije, diktature relativizma i stvaranja sukoba unutar društva koji se očituje kroz moćni instrument – medije. To je i dosadašnji pogrešni i opasni smjer vanjske politike koja je Hrvatsku udaljavala od kruga Srednje Europe kojoj pripada, što je uvijek pogrešno, a jako opasno u trenutnoj svjetskoj geopolitičkoj situaciji. Sve ove situacije imaju karakteristike tsunamija ili lavine koja, postajući većom i rušeći prepreke, na kraju udari u odredište.
Zdravstvenom odgoju su se, malo pomalo, micale prepreke i stvaralo ozračje u društvu kada će, ili postati prihvatljivo da udruge i suradnici na sastavljanju programa zdravstvenog odgoja budu udruge koje negiraju znanstvene istine o biološki uvjetovanom spolu i čije stavove dijeli mali broj ljudi ili će društvo biti zaokupljeno drugim problemima (npr. gospodarstvom) pa će opasni zdravstveni odgoj biti ljupko propušten u društvo. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se jedan od autora ZO-a školovao na institutu pedofila koji nije imao nikakvih problema što je pedofil. Dapače, njegova poremećena istražvanja i mučenja postaju uzor seksualnog ponašanja te se ono želi prezentirati valjanim kroz legalni školski predmet.
Drugim riječima, poremećene laži o ljudskoj seksualnosti žele se oprati kroz legalni sustav, a školstvo i znanost su jedni od najutjecajnijih legalnih sustava koji postoje. Na taj način javlja se offshore način poslovanja u školstvu.
Ovih dana buknula je afera „Panama papers“ u koju su upletene mnoge važne osobe.
Nisu sve osobe koje posluju preko offshore kompanija počinile zločin ili nešto nemoralno. Poslovanje preko offshore kompanija legalno je jer se menadžer/direktor društva mora truditi smanjiti troškove društva. To je moralno i legalno samo ako na taj način ne pere novac zarađen od droge, oružja, trgovine ljudima, organima, prostitucijom, političkim utjecajem, korupcijom, mitom, špekulativnim derivatima u kombinaciji s državnim udarima i sl. Takvi postupci su ono što je nedopustivo i što treba drastično kazniti.
Pokušaj uvođenja zdravstvenog odgoja s najliberalniji programom u Europi je upravo hrvatski „Panama papers“.
Ovakvim zdravstvenim odgojem legalizirat će (oprati) lažni i iskrivljeni pogled na ljudsku spolnost i seksualnost. Kako prljavi novac jednom ubačen u legalni sustav putem, npr., restorana ili (nažalost legalne) kladionice, postaje čist, opran, tako će biti oprane i ove laži o spolnosti i krive vrijednosti kad se počnu naučavati u legalnom sustavu (vrtićima i školama). S obzirom da je metoda poznata pod nazivom „sto puta ponovi laž i ona postaje istina“ vrlo primjenjivana i uspješna u diplomaciji i vanjskim poslovima, nema nikakve sumnje da će biti uspješna i u ovom slučaju.
Istina je nepromjenjiva.
Brak je zajednica muškarca i žene jer, za razliku od onoga što uspostavi čovjek, ono što uspostavi Bog po Svojem planu, nikada neće propasti pa čak i ako na svijetu ostane samo jedan bračni par.
Čovjek ne može biti istinski sretan ako ne živi pravu istinu, a to je ono nešto što ga uvijek kopka i što preraste u ovisnosti, autodestrukciju, depresiju, mržnju, tjelesne bolesti.
Neosporna je činjenica da se, nakon što se novac opere legalno kroz sustave koji su sastavni dio društva, gubi trag prljavštini. Ne možete više ništa jer ćete biti spriječeni ukazivati na prljavo podrijetlo novca s obzirom da on postaje čist, tj. legalan.
Ista je situacija i s lažima koje će se promicati ZO-om, a koje su već ugrađene i u zakone. Rezultati sličnih programa zdravstvenih odgoja u SAD-u i Skandinaviji samo potkrjepljuju tu činjenicu, a tužbe još i više.
Uz pornografski nastrojen zdravstveni odgoj, a koliko sam upoznata, sada i lektire, demografska i pronatalitetna politika još više padaju u vodu. Zbog toga su cijenjeni profesori i stručnjaci, Akrap i Šterc, s razlogom zabrinuti jer, bez zdravih pojedinaca koji druga ljudska bića gledaju kao subjekte, a ne kao objekte, nema ni zdravih obitelji i djece. Apsurdno je govoriti o potrebi pronatalitetne politike s jedne strane, a s druge strane odobriti ZO koji djecu odgaja upravo za suprotno. Čini mi se da odgovorne strukture toga nisu svjesne, a ako jesu, onda trebaju prestati lagati kako im je pronatalitetna politika bitna.
S obzirom da pornografija umrtvljuje frontalni korteks koji je najvažniji dio mozga odgovoran za razumno, zrelo ponašanje čovjeka, teško je očekivati da će djeca koja su od malih nogu opterećena pornografijom postati zrele osobe spremne za posao, a kamoli za djecu i brak.
Doritos & Super Bowl
Nekako se u mojim zadnjim člancima provlače sport i filmska industrija.
Znate li što je američki Super Bowl?
To je najvažniji sportski događaj na američkom kontinentu, a odnosi se na završnicu doigravanja u američkom nogometu. To je ujedno i jedan od najgledanijih sportskih događaja na svijetu, a svakako najgledaniji na američkom kontinentu. Prošlogodišnji Super Bowl je, s oko 114,4 milijuna gledatelja, bio najgledaniji emitirani program u američkoj povijesti.
S toliko gledatelja, događaj je daleko od samo sportske manifestacije namijenjene obožavateljima američkog nogometa. To znaju i oglašivači koji koriste priliku za dobru zaradu, a i velika društva i brandovi koji žele pridobiti pažnju svojih potrošača. Možemo reći da i jedni i drugi imaju koristi od Super Bowl-a. Reklame koje se emitiraju za vrijeme završnice postale su događaj sam za sebe koje gledatelji prate čak i ako ne mare za nogomet.
Kako prenosi Forbes, Leslie Moonves, predsjednik i izvršni direktor američke tv kuće CBS, izjavio je da je cijena 30-sekundne reklame na ovogodišnjem Super Bowl-u dostigla pet milijuna dolara. To je porast od 66,6% u odnosu na cijenu od prije pet godina. Procjene govore da je cjelokupna marketinška kampanja za Super Bowl iznosila 30 milijuna dolara.
Zašto je bitno razumjeti ove informacije?
Na ovogodišnjem Super Bowl-u odigranom 7. veljače u San Franciscu, prikazana je reklama nacho čipsa Doritos. Reklama je dobro prihvaćena među ljudima, ali izazvala je rasprave potaknute od strane Naral Pro-choice America, jedne od najvećih američkih organizacija za promicanja prava na pobačaj.
Reklama prikazuje par koji je došao na trudnički pregled ultrazvukom. Muškarac jede Doritose, dok liječnica i žena gledaju snimku bebe – pravog ljudskog bića koje je jasno i nedvosmisleno prikazano na ekranu ultrazvuka. Muškarac primjećuje da i beba želi jesti Doritose jer, kako se on odmiče od žene i bebe, beba pruža ruku i lovi Doritose.
Naral Pro-choice okomila se na Doritose jer su se usudili „humanizirati“ nerođeno dijete, tj. dati mu ljudske karakteristike, tj. prikazati istinu i na taj način odvratiti nekoga od tog čina. Manje pobačaja, manja zarada Planned Parenthood-u u trgovini organima nerođene djece.
Ono što je bitno istaknuti je utjecaj jedne takve marketinške kampanje ili reklame na stavove javnosti.
Dobro je poznato koliki utjecaj mediji i marketing imaju na mišljenje prosječnog čovjeka (mladih) i koliko vremena dnevno provedemo okruženi društvenim medijima sa svih strana. Da većina medija koristi svoj utjecaj na ovakav ili sličan način, pridonoseći formiranju dobrih i ispravnih stavova među ljudima, njihov se utjecaj ne bi trebao problematizirati. Jednako tako, da država kroz zdravstveni i slični odgoj promiče moralne istine koje vrijede za sve ljude i koje su svojstvene velikoj većini, ne bi se problematizirao odgojni element obrazovanja (države). S obzirom da situacija u slučaju zdravstvenog odgoja nije takva, itekako je bitno problematizirati odgojnu komponentu države kroz obrazovni sustav jer ona postaje nametnuta.
S obzirom da svakodnevni život svakome donosi specifične probleme, među 114,4 milijuna gledatelja je sigurno neka osoba koja želi pobaciti, koja poznaje nekoga tko želi pobaciti ili neki liječnik odustao od Hipokratove zakletve.
Reklame poput Doritosa i nezavisni filmovi o kojima sam već pisala spašavaju živote. Zato je potrebno društvene medije, medije oglašavanja i filmske produkcije upotrijebiti u pravu svrhu jer oni, sami po sebi, nisu zli. Postoje ljudi koji ih koriste za dobro, čak i u „najzvjezdanijem“ Hollywood-u i na divljem marketinškom tržištu koje je, ponekad nam se čini, dignulo ruke od čovjekove vrijednosti. Istovremeno, oni su poticaj svima u ekonomskoj branši (jer se sve svede na ekonomiju) koji žele pridonijeti svijetu na ispravan način da je to moguće.
Kada pogledamo brojke i utjecaj, ova reklama je poprilično bitna, zar ne?
Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva
Za početak, potrebno je rastumačiti nekoliko pojmova.
Čovjek je duša, duh i tijelo, a detaljnije se može rastaviti na pet dimenzija koje su integrirane:
- podsvijest – skriveno; potisnute emocije, strahovi, konflikti, negirano …
- tjelesna dimenzija – tijelo (nagoni)
- psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
- socijalna dimenzija – društveni život
- duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko
Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.
Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).
Neki negiraju psihološku dimenziju.
Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.
#netiranijipozitivnihmisli #dakatoličkojnadi
Nastavi čitati “Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva”
Bog i pozitiva
“Ljudi mogu osjećati mnoštvo dobrih stvari, imati dobre ideje, ali ako me to ne vodi utjelovljenom Bogu, ako me ne vodi bližnjemu, onda to nije od Boga. Zbog toga sv. Ivan započinje današnji odlomak riječima: ‘Ovo je zapovijed Božja: da vjerujemo u ime Sina Njegova, Isusa Krista, i da ljubimo jedni druge’.”
papa Franjo, misa u domu sv. Marte
Posljedice seksualne revolucije za žene
Sljedeći tekst je preuzet iz knjige “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”, Thomasa G. Morrowa. Pročitala sam knjigu prije nekoliko godina i pomalo zaboravila na nju, sve dok nisam naišla na članak s dijelovima pa je ovo prilika za objavu jednog njezinog dijela.
ULOMAK IZ KNJIGE
“Mlada žena jednom mi je rekla da je spavala sa svojim dečkom. Kako se nije činila impresioniranom zabranom predbračnog spolnog odnosa koja se nalazi u Sv. pismu, rekao sam joj: ‘Znaš, ti si njegov rob.’ Njezine su se oči raširile, a zatim je odvratila: ‘U pravu ste. On se nije obvezao, ali ja jesam. Ja, sada nakon što smo to učinili, ne želim ponovno izlaziti i tražiti nekoga drugoga, ali on bi mogao. Nema više spolnih odnosa!’
Drugu ženu bilo je strah reći svom ‘katoličkom’ dečku da s njim više neće spavati. Strahovala je da bi mogao prekinuti s njom. Napokon mu je rekla i on nije prekinuo vezu. Nakon još nekoliko izlazaka, ona je odlučila prekinuti s njim jer ga nije zbilja voljela. I učinila je to! Dok su spavali zajedno, nije mogla vidjeti koliko je njihov odnos bio loš zato što ga je pokušavala spasiti. Kad se odmaknula od svega, mogla je objektivnije gledati i vidjela je koliko je bila nesretna.
Sve to jednostavno upućuje na ono što su mudri znali stoljećima: predbračnim spolnim odnosom najviše mogu izgubiti žene. Modernim rječnikom, seksualna je revolucija bila loša za sve, ali žene su dobile najgori dio.
Zašto je seksualna revolucija bila tako loša za žene?
Kad žena ima spolni odnos s muškarcem, ona se veže za njega i osjeća obvezu biti s njim zato što je vjerodostojnija od njega. Muškarac se ne osjeća nužno obveznim nakon što je sudjelovao u spolnom odnosu. Ono što slijedi je odnos u kojem se jedna osoba osjeća obveznom, a druga ne. Žena je sklona trpiti njegovo loše ponašanje jer ona ne želi izlaziti i tražiti nekog drugog. Ako muškarac podlegne svojoj niskoj prirodi, sklon je biti sve bezbrižniji u načinu na koji se odnosi prema njoj jer otkriva da će ona to prihvatiti. Često je rezultat loše ponašanje prema ženama prije braka, a ako do braka dođe, jednako loše ili još gore ponašanje.
U ranim šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, žene su se počele sve više i više slagati s nemoralnim zahtjevima muškaraca i to je bio početak izloženosti lošijem ponašanju.
Do ranih sedamdesetih, mnogim je ženama toga bilo dosta i feministička je revolucija najozbiljnije započela. Vođe su obavile predivan posao u prepoznavanju problema, ali njihovo rješenje bilo je gore nego sam problem.
Odlučile su da žene mogu biti poput muškaraca – pozivajući muškarce na izlazak ako bi tako htjele, plaćajući za pratnju ako bi izabrale tako i upuštajući se u pregršt spolnih odnosa, sve dok mogu obavljati pobačaje da bi sakrile vlastite pogreške. Nažalost, žene ne mogu uživati u usputnom seksu, a da ne učine nasilje nad svojom vlastitom prirodom. Naravno, to isto vrijedi i za pobačaj.
Taj je trend učinio jaz među spolovima još dubljim. Stopa pobačaja se udvostručila od 1960-ih, a neke procjene tvrde da su i do 50% članova NOW-a (National Organization for Women – op. grupa koja se u SAD-u bori za prava žena) lezbijke. Jasno je da verzija feminizma koji zastupa NOW ne daje rezultate.
I drugi su započeli istupati s istim zaključkom.
Danielle Chrittendon u “What Our Mother Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Woman” (op. Što nam naše majke nisu rekle: Zašto moderna žena nije sretna) piše:
‘… žena koja danas odrasta, brzo otkriva da uživa u jamstvu ‘seksualne kvalitete’: pravu da vodi ljubav s muškarcem i zatim ga nikad ponovno ne vidi; pravu da bude uvrijeđena i ponižena ako odbije muškarčeve pokušaje prilaženja; pravu da dobije spolno prenosivu bolest koja je, kao bonus, može ostaviti neplodnom; pravu na pobačaj kada stvari krenu loše ili, što se može dogoditi, pravu da zatrudni izvan braka. Zaista, u svim obećanjima koja su nam dana oko naše sposobnosti da steknemo slobodu i neovisnost kao žene, obećanje spolne emancipacije moglo bi biti najnestvarnije…’
U knjizi “A Return to Modesty” (op. Povratak umjerenosti), Wendy Shallit ističe:
‘Čudan način na koji naša kultura pokušava zaustaviti mlade žene od traženja nečega iznad ‘samo seksa’, način na koji nas pokušava riješiti naših romantičnih nadanja ili naših neprilika i naših ‘hladnih tuševa’, pogrešno je upravljeno zalaganje. To je, ovdje ću pokazati, ništa manje nego pokušaj da se ženstvenost izliječi od sebe same, a što nas je u mnogo slučajeva dovelo u opasnost.’
I doista, ona vrlo efektno obrazlaže, služeći se člancima koje su napisali sami ti osloboditelji u časopisima Cosmopolitan, Elle i Mademoiselle.
Kolumnistica Mona Charen je, prije nekog vremena, smatrala da je program apstinencije pod nazivom ‘Best Friends’ koji pomaže djevojkama u srednjoj školi da odgode spolnu aktivnost, odbiju drogu i alkohol te izgrade pravo samopoštovanje, vratio tim djevojkama njihovu ženstvenost.
Poanta je da žene mogu ponovo uspostaviti svoje ženstveno dostojanstvo životom kršćanske čednosti, pomažući tako ujedno sebi i svojim muškarcima da budu spašeni.
Ako muškarci ne žele izdići kulturu na kršćansku razinu tada to mogu učiniti žene, kao što su to činile stoljećima.
Biskup Fulton J. Sheen imao je jasan uvid kada je izjavio da je razina civilizacije svakog društva uvijek određena ženama. Ako žene odbiju sudjelovati u predbračnom seksu i inzistiraju da se muškarci prema njima odnose na dobar način prije braka i u samom braku, one će uzdići razinu na kojoj se nalazi cijela kultura.”
Kao zaključak mogu reći svoje mišljenje oko sukoba spolova. Taj problem neće se riješiti ako se žene ponašaju kao muškarci ili obrnuto. Upravo suprotno. Problem će se riješiti kada se žene opet počnu ponašati u skladu sa svojom prirodom.
Jednako tako, problem hiperseksualizacije mladih, pa kasnije i cjelokupnog društva jer ti mladi odrastaju, ne rješava se dijeljenjem kontracepcije, laganjem ‘bit će sve ok’ i omogućavanjem abortusa, nego upravo suprotno – govorenjem istine. Samo istina jer je ona upisana u svakog čovjeka. Kad ona govori, nije potrebno ništa drugo jer se izbori sama za sebe. Samo ako se živi u skladu s njom, društvo ide naprijed, a mladi se ne osjećaju loše.
Samo hrabro!
Politička odgovornost vjernika
Sustav čine ljudi.
Ako je sustav truo, truli su ljudi. Tako će biti sve dok svaka osoba ne preuzme odgovornost za svoje postupke jer je lopov lopov bez obzira na iznos. Sve dok ljudi ne prigrle moral i Božji način gledanja na svijet u svom životu i radnom mjestu, neće biti bolje.
Sve dok Bog, Isus Krist, ne postane centar našeg života, mjerilo našeg života, neće biti bolje. Samo ako je On mjerilo po kojem živimo život, na ispravna način voljet ćemo i druge, domovinu, vrijednosti, navike…
Nijedna osoba, ideal ili krijepost, koliko god bila dobra, ne smije biti na prvom mjestu umjesto Boga.
Popričesna molitva – Dušo Kristova
Postoji puno molitava i svaka se može moliti u drugoj prilici, ali neke su sastavni dio mene jer se pronalazim u njima i stalno ih molim.
I kad molim poznate molitve, volim molitve koje su usmjerene na Isusa, ali i kada molim svojim riječima i kada je to pravi dijalog.
Molitva ‘Dušo Kristova’ moli se nakon pričesti (ona je popričesna molitva). Molitvu je sastavio sv. Ignacije Loyola, utemeljitelj isusovaca.
“Dušo Kristova posveti me,
Tijelo Kristovo spasi me,
Krvi Kristova napoji me,
vodo iz prsa Kristovih operi me.
Muko Kristova okrijepi me.
O, dobri Isuse usliši me.
Među rane svoje sakrij me i
ne dopusti da se odijelim od Tebe.
Od neprijatelja zlobnoga brani me,
na času smrti moje zovni me
i zapovijedi mi da dođem k Tebi
da te sa svetima Tvojim hvalim i slavim
u vijeke vjekova.
Amen.”
40 dana za zivot
Uključite se u molitveni pokret “40 dana za život” 22.09.-01.11.2015. za prestanak ubijanja nerođene djece kako bi ženina utroba i dalje bila mjesto života i sigurnosti.
Možete se uključiti dolaskom pred jednu od bolnica pred kojima se moli, postom ili osobnom i obiteljskom molitvom za prestanak pobačaja i obraćenje doktorskog i medicinskog osoblja koje izvršava ubojstva nerođene djece.
Joga, new age i masonstvo nije za katolike
Prije samog početka, joga&New Age&većinski self help&masonstvo nisu za katolika jer su suprotne nauku naše vjere.
Sad kad smo to riješili, mogu krenuti sa člankom.
Na početku fakulteta, imala sam priliku slušati predavanje fra Josipa Blaževića, redovnika koji je u Crkvi najbolje upoznat s temama New Age-a, joge, spiritualizma, reikija i ostalih stvari izvučenih iz lonca duhovnosti, a koje, nažalost, i mnogi kršćani, nesvjesni opasnosti, koriste i prakticiraju.
Moram biti iskrena i reći kako me te stvari nikada nisu zanimale jer mi je, zahvaljujući Bogu i KC, uvijek bilo jasno da ne pripadaju mojoj vjeri. To mi je bilo jasno ne zato što znam puno toga o tim pojavama ili zato što sam tako pametna sama po sebi, nego zato što mi je Bog dao puno milosti, sačuvao me od puno toga i zati znam puno o svojoj vjeri. Zato sam se, s tim općim pregledom, držala dalje od toga. Nikada me nije zanimalo ni otkud što potječe niti što pretjerano znači ako ne ide uz katoličanstvo.
Upravo zbog toga, sve dominantnije prisutnosti “duhovnosti” i tiranije pozitivnih misli u koju se uključila i “Jana – voda s porukom” promovirajući sinkretističku i antikršćansku duhovnost Paola Coelha i Louise L. Hay, odlučila sam se za ovu temu jer je od izuzetne važnosti, ali i kako bih vas potaknula da mir i čežnju za transcedentalnim potražite u katoličkim pobožnostima i meditaciji.
Nalazimo se u svibnju pa je idealan početak za molitvu krunice. Nakon kršćanske molitve i meditacije (koja, daj Bože, rezultira kontemplacijom – napisat ću jednom članak o Lectio Divina i razlici meditacije i kontemplacije), nećete ostati jednaki jer ne postoji veća moć od molitve.
Na samom početku, idemo razjasniti jednom zauvijek:
- joga
- bioenergija
- New Age,
- spiritualizam
- reiki
- tai chi
- transcedentalna meditacija
- različito “(samo)iscjeljivanje”
- čakre
- karma
- sudbina
- čitanje horoskopa
- safari duha
- vorteks
- svemir
- energija
- Ana Bučević, Ingrid Divković, Tatjana Cameron Tajči, Ivana Plechinger, Danijela Martinović, Nina Slišković, Lorna Byrne, Louise L. Hay, Paolo Coehlo
- astrologija
- reinkarnacija
- hamajlije
- narukvice ove ili one boje
- jantar
- life coaching
- homeopatija
- različite borilačke vještine
- kristali
- pozitivne misli
- otvoreni um (open mind)
- različite meditacije
- božanstva
- spajanje sa silama i božanstvima
- povlačenje u sebe i tamo (samo)traženje
- holističke radionice
- holistički spa
- iscjeljivanje emocija
- snaga žene/snaga muškarca
- aikido
- prirodno roditeljstvo
- svjesno roditeljstvo
- roditeljstvo u kojem roditelji ne odgajaju, ne viču, ne usmjeravaju, nego djeca rade što žele
- feng shui
- theta
- anđeologija – New Age “anđeli” nisu katolički anđeli (ako knjigu o anđelima nije izdala neka od izdavačkih kuća koje uglavnom pokrivaju katolička izdanja, najvjerojatnije se radi o New Age “anđelima”)
- poruke anđela
- safari duha
- “Koliba”
- iscjeljivanje svojih misli
- slanje poruka u svemir
- vraćanje pozitivnih stvari iz svemira i sl.
- natalne projekcije
- predviđanje života u budućnosti i na temelju toga izbor načina života ili supruga/supruge
- različito praznovjerje
- lančane poruke u stilu: napravite ovo ili ono ili širite dalje poruku jer će vas inače zadesiti nesreća ili će vas kazniti Bog – neće vam se dogoditi ništa loše i nemojte ih širiti dalje, čak ni kad se spominju katolički sveci jer to nema nikakve veze s vjerom
- …
predstavljaju veliku opasnost i nisu za katolike!
Nemojte dozvoliti da vas netko uvjeri kako je to spojivo s kršćanstvom. Neki od tih govornika pozivaju se na kršćanstvo ili čak katoličanstvo, ali radi se o New Age-u. Nude različite radionice i putovanja u kojima jedan dan idu u svetište, a drugi dan poučavaju New Age. To je poganstvo i ne može biti prihvatljivo!
NEW AGE
Ljudi koji prodaju takve savjete o životu (tzv. life coaching) mogu biti jako uvjerljivi jer imaju sektaške karakteristike. Postupite kao i u slučaju sekti – samo se maknite. Nema smisla upuštati se u raspravu jer su takvi, nažalost, potpuno u svom zaluđenom filmu i potrebni su Božje milosti. Pomolite se za njih, ali nemojte dopustiti razvijanje priče jer su manipulativnog karaktera.
Nespojivo je otići u crkvu pa na life coach seminar temeljen na New Age-u, a to je nešto što sam primijetila u radnjama ljudi. Jednako tako, ne može ista osoba nuditi neki program koji se sastoji od posjeta crkvi ili svetištu u pauzi između New Age radionica. Zašto? Zato što od jednog dobivate dobro (crkva+kršćanstvo) od drugog zlo (New Age).
Savjetnici za život (tzv. life coachs) zarađuju na ljudima, a ne donose dobro jer ono što govore nije istina, nego laž i obmana. Što nam donosi oslanjanje na laž? To znači da svoju nadu temeljimo na laži.
Ako trebate liječnika, idite liječniku. Ako trebate svećenika, idite svećeniku. Mentalnim i duhovnim zdravljem bave se svećenici, psihijatri i hagioterapisti koji su prošli višegodišnju obuku (nadam se), a ne šamani.
Ono što me zanima je snose li New Age savjetnici odgovornost za postupke osobe koja dođe k njima, a treba psihijatrijsko liječenje jer ima poremećaj ličnosti ili tendencije samoubojstvu? Nadalje, zanima me što rade (zdravstvene) inspekcije? Kako je moguće da država daje poticaje za samozapošljavanje za širenje New Age sektaštva? Možete uzeti poticaj za samozapošljavanje i otvoriti društvo za savjetovanje o životu.
Nadalje, dovoljan argument zašto sve gore navedeno, a i puno drugih sličnih opsjena nisu za katolike je činjenica da joga pripada drugoj religiji, a katolik ne može uzimati iz drugih religija ono što mu se sviđa pa to miješati s katoličkom praksom. Tako nastaje kafeterija vjernik kako se nazvala Maria Owings Shriver, bivša supruga Arnolda Schwarzeneggera koja je odgojem i odlaskom na misu katolkinja te se takvom i predstavlja (a s obzirom kako je podrijetlom Kennedy, svi je smatraju katolkinjom), ali voli i Budu, istočnjačke hamajlije i prakse, a ima i liberalne stavove, tj. stavove suprotne katoličkom nauku pa ide i na sklapanje istospolnih zajednica.
Ne volim spominjati imena, pogotovo ako ne poznajem osobu niti situaciju i ne presuđujem ljudima jer to nije moje pravo, ali dobar slučaj za analizu bio bi i npr. tenisač Novak Đoković koji je zapao u istočnjačku duhovnost i prehranu. Čini mi se da je to glavni uzrok problema s kojima se sada bori jer bih rekla da je njegov fizički pad samo posljedica duhovne opasnosti u kojoj se našao.
Jednako kao što se ne može istodobno biti katolik i mason jer je katolik koji postane mason samim činom automatski ekskomuniciran (izopćen, odcijepljen) iz Crkve, ista je situacija i s npr. reikijem i kršćanstvom. Ne može se biti istodobno iniciran u kršćanstvo i u reiki jer je osoba ekskomunicirana s obzirom kako on uvlači čovjeka u druge dimenzije duhovnosti. Potrebno se prvo obratiti svećeniku koji će procijeniti ima li potrebe za egzorcizmom (u težem slučaju) i molitvom otklinjanja (u blažem slučaju) te osobu uputiti u daljni proces ponovnog vraćanja u okrilje KC i sakramentalni život KC. Znači, joga nije automatska ekskomnikacija, ali je protivna vjeri, a reiki je automatska ekskomunikacija.
Što se tiče masonstva, katolik ne može biti snob željan upravljanjem svijetom u tajnosti, iz mračnog, skrivenog podruma uz potporu malog kruga ljudi poput njega koji vjeruju da imaju tajne spoznaje i znanje. Vjerojatno imaju, ali je ograničeno i nevaljalo s obzirom da je masonstvo povezano sa sotonizmom. Za razliku od masona, Bog svakom čovjeku daje mogućnost pristupa samom Njemu i svi su dobrodošli.
Nažalost, opasnost leži i u činjenici kako dosta katolika to ne zna pa, umjesto da se okrenu upoznavanju svoje vjere (religije) i tamo potraže oslonac, nasjednu na trik zamagljene, anemične, bezlične, sentimentalne duhovnosti (New Age) koja je lišena religije. Često se, radi nepoznavanja vlastite vjere, ne uočavaju elementi New Age-a u svakodnevnom okruženju pa nedjeljom navečer, nakon sv. mise, eto kršćanina na jogi, a njegovo dijete utorkom ima dodatni sat u vrtiću posvećen “zdravoj prehrani” koji bi, s otvorenim umom, prirodnim odgojem i vježbom meditacije, trebao poslužiti tome da se dijete smiri, bolje osjeća i da mu osigurate “konkurentsku prednost” pred ostalom djecom. To što to nije u skladu s katoličkim pogledima i vjerovanjima te vam je dijete fokusiranije samo zato jer je otupljeno, pa sad… Ne može se voditi računa o svemu.
Svijet (zapadna hemisfera) nalazi se u stanju duhovnog nomadizma – živi nesvjestan kršćanskog identiteta, ne zna koji je smisao života, srami se svojih kršćanskih korijena, briše “memoriju”, traži nešto, ali to više ne traži u svojim korijenima (kršćanstvu), nego izvan kršćanstva.
Nova duhovnost (New Age) se, kako ja to volim dočarati ljudima, nalazi u oblaku magle, bez ikakvih jasnih kontura, pravila, moralnih normi i naziva zato što se temelji na sentimentalizmu – ako se osjećam kao konj, onda sam konj i želim pravo kako bih se mogao ponašati kao konj, iako sam zapravo čovjek ili kobila.
Iz te magle, čovjek uzima ono što misli da mu je potrebno, a to na kraju postane jako veliki problem jer je sve što se nalazi u toj magli pogrešno. Ta nova duhovnost naziva se novo doba (eng. New Age) jer su ljudi koji žele uništiti kršćanstvo, a među kojima su i masoni, 2000. godinu koja je početak novog tisućljeća, označili godinom kada završava razdoblje kršćanstva (riba) i kreće novo razdoblje vodozemaca koje karakterizira nova duhovnost, zatiranje i uništavanje kršćanstva. Radi toga moraju smisliti vlastite okvire svoje duhovnosti pa se neki brinu o tome što hoće li neće jesti onoliko koliko se ja brinem o vršenju Božjih zapovijedi.
Stvaraju glad koju kratkoročno utažuju lažima i zlom, dok dugoročno osoba i dalje ostaje gladna. Osoba će ostati gladna sve dok se ne vrati Bogu. To nije nešto što sam smislila ja ili netko u Crkvi, nego je to jednostavno tako zato što nas je Bog tako stvorio – upisao nam je čežnju za Njim i dok se ta čežnja ne namiri Njime, osoba će tražiti krive supstitute. Ako smo žedni, neće nam pomoći gumeni bomboni.
Sastavnice te nove paradigme su:
- židovsko-kršćanska religija (uzimanje pojmova i davanje novih, lažnih značenja)
- sekularizirana znanost
- gnoze
- krivovjerja
- ezoterije
- istočnjačke religije te
- međugeneracijski konflikt (Kinseyev institut, seksualna revolucija, ZO).
New Age predstavlja se kao alternativa kršćanstvu i svim drugim institucionalnim (organiziranim) religijama. On promiče “duhovnost u službi zadovoljenja ljudskih potreba, egolatrije, duhovnost po mjeri kulture zdravizma (kult zdravlja), sedativnu i antistresnu duhovnost.*” Ta duhovnost nema veze s pojmom istine, moralnim normama i kršćanskom objavom.
On “uklanja granice između stvorenja i Stvoritelja, čovjeka i Boga. On promiče biocentričku paradigmu prema kojoj kruna stvaranja više ne bi bio čovjek stvoren na sliku Božju (što je okosnica judeokršćanskog nauka i zapadne civilizacije), nego život kao takav. Tu je ključno razmimoilaženje između kršćanstva i new age-a.
Prema biocentričkoj paradigmi, životi ljudi, životinja i bogova imaju jednaku vrijednost. New age smatra životinje našom braćom i sestrama koje imaju besmrtnu dušu (reinkarnacija). Problem reinkarnacije je što izjednačava čovjeka i životinje. New age je mentalitet koji prožima svijest masa i prodire u svakodnevni govor, medije, kulturu – npr. rašireno govorenje da je životinja umrla. Životinja može uginuti, ne može umrijeti.*”
MASONI
New Age je upravo jedini oblik vjerovanja kojeg masoni žele za “ujedinjeno čovječanstvo” te su oni i doveli New Age u kršćansku, zapadnu hemisferu. Cijeli projekt objavljivan je u njihovom glasilu “New Age” u SAD-u. Masoni mrze Krista i kršćanstvo, a na višim stupnjevima inicijacije izriču odanost Luciferu, gaze i lome križ te sliku Mihaela Arkanđela (19. i 30. krug od 33). Pape redovno upozoravaju na opasnosti masonstva. Mnoge enciklike objavljene su u kojima se osuđuje masonstvo, a možda se najviše angažirao papa Leon XIII. koji je sastavio molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu nakon jedne strašne vizije. Sv. Maksimilijan Kolbe pokrenuo je Vojsku Bezgrešne kad je primijetio njihove (masonske) slobodne manifestacije i pred Vatikanom.
Čovjek je slobodno biće čiji život ovisi o njegovim odlukama te Božjoj providnosti i milosti.
Od izuzetne je važnosti što vjerujemo, u što se ufamo i što ljubimo. Vjerovati u nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će naškoditi čovjeku, svima onima s kojima je u dodiru te svima onima koje voli i u ovom životu i u sljedećem (prema P. Kreeftu).
JOGA
Iako se joga na Zapadu predstavlja kao znanstveno potvrđena metoda postizanja zdravlja i duhovne ravnoteže, joga je “asketska tehnika samospasenja, tj. u istočnjačkim religijama predstavlja ono što Isus Krist predstavlja u kršćanstvu. Jogi imamo zahvaliti što je među kršćanima porastao broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju.
Joga za postizanje zdravlja postoji jedino na Zapadu kojim je ovladala kultura zdravizma. Joga nije prikladna za postizanje zdravlja jer se u hinduističkim svetim spisima zdravlju ne pridaje ama baš nikakva osobita važnost. Hinduisti promatraju bolest kao posljedicu karme (loših djela). U tom smislu, u Indiji ne postoji zdravstvena ili medicinska joga. Joga služi samospoznaji i samospasenju, a ne za postizanje zdravlja.
Crkva dobro poznaje soteriološku ((samo)spasenjsku) narav joge te se bori protiv njezine profanizacije i komercijalizacije na Zapadu. Kao tehnika samospasenja, joga je sredstvo za postizanje besmrtnosti u hinduizmu i budizmu čiji je cilj “sabranost u sebi”, usredotočenost na samoga sebe, nemar za ovozemaljsku stvarnost koja je ionako samo kozmička obmana, iluzija. To je suprotno kršćanstvu koje vodi “ekstazi”, “izlasku iz sebe”, služenju drugome, ljubavi.*”
Nadalje, joga traži usmjeravanje čovjeka sama na sebe kako bi u sebi našao spoznaju, dok mi, katolici, vjerujemo kako čovjek mora svoj pogled usmjeriti prema Bogu, u Njemu naći svoj smisao, izaći iz sebe i u djelatnosti pronaći mir. Ako pogledate kip Bude, vidite da je on usmjeren na sebe, na svoju unutrašnjost i da se fokusira na to. Mi, katolici, pozvani smo na apsolutno suprotno – moramo izći iz sebe.
MOJ ZAKLJUČAK
Joga nije tjelovježba, zdravstvena tehnika, istezanje, vježbanje, nego tehnika postizanja samospasenja vezana uz hinduističko vjerovanje i tehniku. Ako vjerujemo da je Isus otkupitelj svijeta, Mesija, da je Bog Stvoritelj i ako smo kršteni u Isusovo ime, onda je, u najmanju ruku, kontradiktorno prakticiranje joge koja kaže kako se možemo spasiti sami zahvaljujući njoj.
Trčite, šetajte, idite na pilates, aerobik, ples, balet u svrhu rekreacije, okopavajte vrt, sadite cvijeće, pograbite lišće, a kršćanskom molitvom tražite duhovnost.
PAOLO COELHO, LOUISE L- HAY i SELF HELP LITERATURA
Što se tiče pozitivnih misli, Paola Coelha, Louise L. Hay, “vode s porukom” i sl., problem je u tome što se čovjeka postavlja na mjesto stvoritelja svijeta u kojem živi jer sljedbenici tog kulta smatraju da čovjek može pozitivnim mislima stvoriti blagostanje i raj na zemlji.
Kome šalješ pozitivne misli? Samom sebi? Što to onda znači? Da si ti stvoritelj, svemoguć ili? Stvoritelj svijeta je Bog, a i potpuno je pogrešno za svrhu života postaviti ostvarivanje zemaljskog blagostanja. Naravno da čovjek kroz život treba ići s nadom i optimizmom, ali ovdje se ne radi o tome.
Paolo Coelho je pravi predstavnik New Age-a. Zato je i omiljen u medijima, iako se predstavlja kao katolik. U njegovim djelima zamjetna je velika količina New Age-a, krivog tumačenja kršćanstva i nauke te hereza. I u hrvatskim medijima zastupljeni su New Ageri.
Jednako tako, potrebno je istaknuti kako je većina tzv. self help literature (psihologija za širu publiku) i savjetnika za život New Age karaktera i nikako ne odgovara katoličkom poimanju čovjeka i svijeta. Ukoliko čitate takvu literaturu, obratite pozornost da izdavači budu katoličke knjižare pa i onda ili pogotovo onda kad naslov knjige govori o Isusu, prorocima, vječnom zivotu, duši, snazi žene, snazi muškarca, čovjeku i sl.
Sve gore navedeno predstavlja izvor duhovne opasnosti jer čovjek ostavlja širom otvorena vrata različitim silama koje ne donose dobro, dok ga istovremeno emotivno i duhovno odvodi u stanje nirvanskog ništavila i “ubijenosti”. To ništavilo, ubijenost i otupljenost može se vidjeti već u očima osobe.
Smisao našeg života NIJE nirvana.
Nadam se da je ovaj članak bio od pomoći, da sam vam pomogla razjasniti neke stvari i da su vam dani dobri argumenti za svaki put kad vas netko pozove na jogu ili motivacijsko savjetovanje.
Na početku teksta upotrijebila sam dosta primjera i naziva jer primjećujem kako ljudi ne znaju prepoznati što sve pripada New Age-u pa to primjenjuju i u svom životu. Apsolutno je nemoguće pobrojati sve i možda zvuči grozno, ali većina onoga što danas preporučuje bilo koji voditelj ili poznata osoba je New Age.
Sve što vam je nekako moralno neopipljivo, ne prati kršćanski pogled na svijet, katolički nauk, nekako je u magli, povezuje emocije, otupljenost i bijeg te se tiče kao duhovnosti nije kršćansko, iako vam obećava mir. Ako Bog i anđeli čuvari čuvaju dijete, onda ga ne može čuvati crvena hamajlija oko ruke. Ako postoji Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti, onda ne možete dolaziti u doticaj sa svojom nutarnjom božicom ili bogom Ra, Šivom, vorteksom ili kako god.
Život je težak. To slobodno priznajte. Tiranija pozitivnih misli je apsurdna, opasna i neistinita jer nema smisla i nema uporište u Dobru. Za razliku od toga, katolička nada ima smisao i uporište u samom Bogu i sasvim sigurno nam ne ispire mozak s pozitivnošću i mantrama. Možda vam se pozitivne misli i katolička nada čine jednakima, ali razmislite malo bolje i vidjet ćete kako nije tako.
Katolička nada ne negira činjenicu teškog života niti misli da tu činjenicu treba negirati i pretvarati život u nešto što on nije. Ona priznaje teškoću, suze i tugu, ali je to usmjerena tuga s pogledom prema nebu i dubljim smislom jer je Dobro (Bog) zauvijek pobijedilo Zlo (Sotonu), a mi imamo upravo tu nadu za život vječni.
Ako vam je potrebna pomoć povezana s emocionalnim i psihološkim poteškoćama, možda će vam pomoći ovaj članak . Potražite stručnu i provjerenu pomoć pa razgovarajte s liječnikom ili/i svećenikom. Kršćanstvo je neiscrpni izvor radosti i mira te nudi sve moguće i potrebne alate da bi čovjek mogao biti radostan i u miru.
Zahvatite iz tog izvora.
Ako ste se umorili i čini vam se kako vam ne pomaže ništa iz tog izvora, trebate potražiti svećenika (duhovnika) koji će vas podsjetiti na smisao i koji će aktivirati, staviti u funkciju sve ono što znate i što ste naučili o vjeri te liječnika psihijatra ako se radi o problemu za njega. Nikako New Age, tj. životnog savjetnika.
Ljudima s ljubavlju ukažite na pogrešan smjer ako vam to dozvole.
I za kraj, pravi mir i dobro daje jedino Bog i njegov smisao. Onaj tko ne poštuje i ne radi po Božjem smislu može vam donijeti samo zlo. To isto zlo takva osoba donosi i samoj sebi jer je osobe kojima treba pomoć iskoristila za vlastito bogaćenje i guranje u zlo, besmisao života.
Svako dobro,
🙂
*fra Josip Blažević, intervju za novine i predavanje