Obiteljska molitva i naslijeđe

U mojoj se obitelji moli obiteljska molitva.

Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.

Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.

Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.

Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.

Volim takav namještaj.

Volim obitelj i obitelji.

Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.

Ovako se moli obiteljska molitva u mojoj obitelji:

  1. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
  2. Anđeo Gospodnji

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo Marijo …

Evo službenice Gospodnje.
Neka mi bude po riječi Tvojoj.
Zdravo Marijo …

I Riječ je tijelom postala.
I prebivala među nama.
Zdravo Marijo …

Moli za nas, sveta Bogorodice.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se
Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci Njegovoj i križu, k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Slava Ocu … 3x

  1. Pomolimo se anđelima čuvarima koji su nas čuvali ovaj dan neka nas čuvaju i ovu noć, osobito od grijeha smrtnog što može nauditi duši i tijelu našem.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se Bogu dragom i Gospi Blaženoj. Kako dijelite dan i noć, podijelite Vi nama zdravlje, veselje i pamet prosvijetljenu.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se za svećenička zvanja.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se svim svetim i sveticama Božjim da bi nam se i oni smilovali pa nam okrenuli svako zlo na dobro, nemoći na pomoći ako je sveta volja Tvoja.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se za duše u čistilištu.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se sv. Nikoli za vojnike, bolesnike i putnike. Bože, podaj putnicima sretno putovanje, bolesnicima olakšanje, a vojnike zakloni od svakoga zla.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se sv. Obitelji za našu dragu obitelj. Sveta obitelji, čuvaj nam, brani i blagoslovi našu (e) obitelj (i).

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Zdravo Kraljice

Zdravo Kraljice, majko milosrđa,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u  ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

  1. Pod obranu se tvoju utječemo

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojem nas Sinu preporuči, svojem nas Sinu izruči.

Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

  1. Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.

  1. Presveto i slavno Srce Isusovo. Smiluj nam se 3x

Smiluj nam se Isuse da te sve više i više ljubimo i da živimo u Tvojoj svetoj ljubavi do smrti.

Prečisto Srce Marijino. Budi naše spasenje.

  1. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Američka istraživanja pokazuju da djeca provedu samo 11 minuta dnevno u razgovoru s roditeljima. Ostalo je odgoj medija i društvenih mreža. To je još jedan razlog zašto je molitva bitna. Naravno, najvažniji razlog je što je molitva snaga, razgovor s Bogom i davanje časti Bogu. Zato su misa i posebni obredi strukturirani kako bi na najbolji mogući način dali čast Bogu i ne radi dobro onaj tko bi to razvodnio.

Djecu treba učiti obiteljskom zajedništvu i okupljanju, a to se lijepo prenese kroz molitvu. Isus je rekao da je on prisutan tamo gdje su dvoje ili troje skupljeni u Njegovo ime. Jednako tako, kroz molitvu se djeci pruža utočište u koje se mogu skloniti tijekom cijelog života. Roditelji trebaju otvoriti ta vrata djeci. Ako ih se odmalena ne uči provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi, kako će u formativnim godinama provoditi vise od 11 minuta u razgovoru s vama? Morate odmalena zauzeti taj dio kolača jer kasnije nećete imati priliku ili će to biti otežano. Ako to stavimo sa strane, na kraju krajeva, se ne radi tu toliko o vama, koliko se radi o Bogu. Obećali ste Mu da ćete povjerenu djecu odgajati u vjeri prema tome … Ne možete se igrati s obećanjima, a pogotovo jer se ne radi o vašem vlasništvu.

Ako govorimo općenito o komunikaciji s djecom, ona je jako važna. Iako djeca najviše uče primjerom, važno je ne prestati razgovarati s njima. U jednom intervjuu, glumac i redatelj Mel Gibson koji ima osmero djece, je rekao kako smatra važnim razgovarati i govoriti djeci, pogotovo za vrijeme adolescencije jer, iako se čini da tada ništa ne čuju i ne slušaju, kasnije se pokaže da su sve čuli i slušali.

Vaša obiteljska molitva ne mora biti poput mog naslijeđa. Složite svoje vlastito. Možete moliti krunicu (kao što je i mi nekada zajedno molimo ili svatko od nas za sebe), čitati Bibliju, moliti litanije, moliti neku drugu molitvu, napraviti neku drugu kombinaciju.

Bitno je da njeguje bogatstvo Crkve te je uvesti u život.

Panama papers u Hrvatskoj

U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda.

U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama.

Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku rekla mu je: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete  je da pitamo koji ćemo kupaći kostim obući.“

tsunami
AAP Photo/english.kyodonews.jp

Upravo se isti komentar može primijeniti na trenutne događaje u Hrvatskoj, ali i na događaje koji se protežu već određeno razdoblje. To su teme i događaji poput zdravstvenog odgoja, gospodarske depresije, diktature relativizma i stvaranja sukoba unutar društva koji se očituje kroz moćni instrument – medije. To je i dosadašnji pogrešni i opasni smjer vanjske politike koja je Hrvatsku udaljavala od kruga Srednje Europe kojoj pripada, što je uvijek pogrešno, a jako opasno u trenutnoj svjetskoj  geopolitičkoj situaciji. Sve ove situacije imaju karakteristike tsunamija ili lavine koja, postajući većom i rušeći prepreke, na kraju udari u odredište.

Zdravstvenom odgoju su se, malo pomalo, micale prepreke i stvaralo ozračje u društvu kada će, ili postati prihvatljivo da udruge i suradnici na sastavljanju programa zdravstvenog odgoja budu udruge koje negiraju znanstvene istine o biološki uvjetovanom spolu i čije stavove dijeli mali broj ljudi ili će društvo biti zaokupljeno drugim problemima (npr. gospodarstvom) pa će opasni zdravstveni odgoj biti ljupko propušten u društvo. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se jedan od autora ZO-a školovao na institutu pedofila koji nije imao nikakvih problema što je pedofil. Dapače, njegova poremećena istražvanja i mučenja postaju uzor seksualnog ponašanja te se ono želi prezentirati valjanim kroz legalni školski predmet.

Drugim riječima, poremećene laži o ljudskoj seksualnosti žele se oprati kroz legalni sustav, a školstvo i znanost su jedni od najutjecajnijih legalnih sustava koji postoje. Na taj način javlja se offshore način poslovanja u školstvu.

Ovih dana buknula je afera „Panama papers“ u koju su upletene mnoge važne osobe.

Nisu sve osobe koje posluju preko offshore kompanija počinile zločin ili nešto nemoralno. Poslovanje preko offshore kompanija legalno je jer se menadžer/direktor društva mora truditi smanjiti troškove društva. To je moralno i legalno samo ako na taj način ne pere novac zarađen od droge, oružja, trgovine ljudima, organima, prostitucijom, političkim utjecajem, korupcijom, mitom, špekulativnim derivatima u kombinaciji s državnim udarima i sl. Takvi postupci su ono što je nedopustivo i što treba drastično kazniti.

Pokušaj uvođenja zdravstvenog odgoja s najliberalniji programom u Europi je upravo hrvatski „Panama papers“.

Ovakvim zdravstvenim odgojem legalizirat će (oprati) lažni i iskrivljeni pogled na ljudsku spolnost i seksualnost. Kako prljavi novac jednom ubačen u legalni sustav putem, npr., restorana ili (nažalost legalne) kladionice, postaje čist, opran, tako će biti oprane i ove laži o spolnosti i krive vrijednosti kad se počnu naučavati u legalnom sustavu (vrtićima i školama). S obzirom da je metoda poznata pod nazivom „sto puta ponovi laž i ona postaje istina“ vrlo primjenjivana i uspješna u diplomaciji i vanjskim poslovima, nema nikakve sumnje da će biti uspješna i u ovom slučaju.

Istina je nepromjenjiva.

Brak je zajednica muškarca i žene jer, za razliku od onoga što uspostavi čovjek, ono što uspostavi Bog po Svojem planu, nikada neće propasti pa čak i ako na svijetu ostane samo jedan bračni par. 

Čovjek ne može biti istinski sretan ako ne živi pravu istinu, a to je ono nešto što ga uvijek kopka i što preraste u ovisnosti, autodestrukciju, depresiju, mržnju, tjelesne bolesti.

Neosporna je činjenica da se, nakon što se novac opere legalno kroz sustave koji su sastavni dio društva, gubi trag prljavštini. Ne možete više ništa jer ćete biti spriječeni ukazivati na prljavo podrijetlo novca s obzirom da on postaje čist, tj. legalan.

Ista je situacija i s lažima koje će se promicati ZO-om, a koje su već ugrađene i u zakone. Rezultati sličnih programa zdravstvenih odgoja u SAD-u i Skandinaviji samo potkrjepljuju tu činjenicu, a tužbe još i više.

Uz pornografski nastrojen zdravstveni odgoj, a koliko sam upoznata, sada i lektire, demografska i pronatalitetna politika još više padaju u vodu. Zbog toga su cijenjeni profesori i stručnjaci, Akrap i Šterc, s razlogom zabrinuti jer, bez zdravih pojedinaca koji druga ljudska bića gledaju kao subjekte, a ne kao objekte, nema ni zdravih obitelji i djece. Apsurdno je govoriti o potrebi  pronatalitetne politike s jedne strane, a s druge strane odobriti ZO koji djecu odgaja upravo za suprotno. Čini mi se da odgovorne strukture toga nisu svjesne, a ako jesu, onda trebaju prestati lagati kako im je pronatalitetna politika bitna.

S obzirom da pornografija umrtvljuje frontalni korteks koji je najvažniji dio mozga odgovoran za razumno, zrelo ponašanje čovjeka, teško je očekivati da će djeca koja su od malih nogu opterećena pornografijom postati zrele osobe spremne za posao, a kamoli za djecu i brak.

Ispovijed i godina milosrđa

Dragi prijatelji,

nalazimo se u godini milosrđa koju je proglasio papa Franjo.

713_549532265202998_2784881059074815469_n
Ono kad Isusu pričaš kako ti je teško…

Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve. Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.

Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao. 

Ja idem svaka četiri tjedna i svaki put s ispovijedi odlazim sretna i mirna, bez tereta na leđima i oko srca, Razveseli me snaga poniznosti koju dobijem. Srce mi, doslovno, pjeva, radosna sam, volim cijeli svijet jer se podsjetim koliko me Bog ljubi baš takvu kakva jesam.

Ako se nekad osjećaš očajno jer ponavljaš isti grijeh ili si na početku svog duhovnog rasta ili u posebno teškim životnim trenutcima i iskušenjima, ispovijedaj se stvarno redovito, tj. nemoj izbjegavati ispovijed ako znaš i osjetiš da si sagriješio/la. Nemoj pasti u zamku oklijevanja, straha ili srama. Kreni bez straha i svaki put bit ćeš jači/a.

S obzirom da ne znamo  kad ćemo umrijeti, po pitanju grijeha i ispovijedi trebamo se odnositi kao da živimo zadnji dan života i na ispovijed odlaziti koliko nam je potrebno, odnosno kad smo sagriješili.

Ispovijed ne smije postati izlika za činjenje grijeha jer, kako bi ispovijed bila valjana, preduvjet je kajanje za grijehe i obećanje da ćemo se truditi biti bolji. Ako činimo što želimo u lažnoj slobodi i onda primjenom automatizma odlazimo na ispovijed, a jedva čekamo ponoviti grijeh jer razmišljamo ‘postoji ispovijed koja će to riješiti’, ona ne ostvaruje svoje učinke.

Ne volim takav pristup i ne volim nevjerodostojnost, deklarativnost. Ono što se dosta zloupotrebljava je i sam pojam “milosrđe”. Milosrđe nije davanje blagoslova na naše krive postupke i kršenje crkvenog nauka pod niti vodiljom da Bog sve oprašta. Milosrđe i neosuđivanje ne znače ni diktaturu političke korektnosti. Milosrđe bez istine je najveći zločin jer smo zapriječili spasenje čovjeku. Nismo ga uputili na put spasenja.

Nedavno sam razgovarala s jednim svećenikom o toj temi te o tome kako me ona malo “žulja”. On je rekao nešto što mi je pomoglo. Rekao je da oni (svećenici) možda krivo započnu temu izgubljenog sina jer bi, na početku teme i prije nego počnu o milosrđu, prvo trebali reći da je najbolja varijanta nikada ne otići iz Očeva doma. Ako nekoga volimo, ne želimo ga povrijediti, unaprijed se oslanjajući na to da će nam ionako oprostiti. Nakon što upoznaju vjernike s time, mogli bi nastaviti s onim da, ako se grijeh dogodi, moramo čvrsto odlučiti da ćemo se popraviti, tražiti oprost i pouzdati se u Božje milosrđe jer nam je ono svima potrebno.

Duhovni učinci ispovijedi:

  • pomirenje s Bogom
  • otpuštanje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima
  • otpuštanje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
  • mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha
  • povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu

Za zadobivanje potpunog oprosta vremenite kazne u godini milosrđa (2016.), potrebno je:

  • iskreno se pokajati za grijehe
  • ispovijediti se
  • pričestiti se
  • izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu.

Jubilejska crkva je crkva koja je unaprijed određena i na kojoj su, na početku godine milosrđa, svečano otvorena vrata milosrđa (npr. katedrala u Zagrebu).

Molitve na nakanu Svetog Oca su: Vjerovanje + Očenaš + Zdravo Marijo + Slava Ocu.

Ispovijed je ogromni Božji poklon za nas kojim nas On uvijek iznova podsjeća da smo Njegova ljubljena djeca koju dočeka raširenih ruku, ali ne bez pokajanja. Mogućnost ispovijedi treba što obilatije koristiti jer se sklonost nekom grijehu može riješiti samo povratkom u Božje krilo kroz stalno ispovijedanje tog grijeha kad god ga počinimo. Ako smo neki grijeh učinili jednom, jednom ga i ispovijedimo. On nam je oprošten ispovijeđu. Ono što se može dogoditi je da se čovjek i dalje kaje, očajava, žaluje ili sumnja da mu je oprošteno pa ima potrebu ispovijedati jedan grijeh više puta. To se ne može raditi.

Isus je jedini koji nas nikada neće ostaviti kako god se osjećali, osjećali ili ne osjećali njegovu prisutnost i osjećali se usamljeno. On je savršen i zato nas može savršeno voljeti. On je iznad emotivnosti i podložnosti osjećajima jer bi osjećaji nekada jedno, a razum ono drugo (što je ispravno). Jedino On sluša sve naše sreće, tuge, tjeskobe i probleme jer jedino On zna sve i zato mu ništa što nas tišti nije trivijalno i beznačajno.

Koliko god imali sreće pa smo u životu imali osobe koje su nam dale obilje ljubavi, potpore i bliskosti, nijedan čovjek nikada neće moći u nama utažiti želju za potpunošću – potpunim pripadanjem i savršenom ljubavlju. To daje jedino Bog jer jedino On savršeno ljubi, stoga nemoj na ovome svijetu i od ljudi tražiti takvu ljubav jer je tražiš na krivom mjestu. Možeš imati najboljeg muža/ženu na svijetu, a ipak ćeš se nekada osjećazi nepripadajuće i usamljeno.

Zato muž i žena jedno drugome pomažu u rastu, razvoju i putu prema Nebu. To je smisao brak – pomoći suprugu/supruzi da dođe u Nebo, da joj/mu sv. Petar otključa vrata raja nakon sto dođe do svog ovozemaljskog kraja.

Nemoj odustajati!

Hvala vam na molitvama, podršci i čitanju.

Ne znam koje su vaše potrebe. Znam da se svi nalazimo u različitim životnim situacijama, ali opet s istim iskonskim potrebama i čežnjama. Sve vas nosim u molitvama, a molim vas da i vi mene nosite u svojim.

Desert Rose

😇😊

Ljubav vs. zaljubljenost

“Ljubav je prije svega u volji, a ne u emocijama ili žlijezdama.

Volja je poput glasa.

Emocije su poput odjeka.

Zadovoljstvo povezano s ljubavlju, iliti ono što danas nazivamo seksom, je ocaklina na torti. Njegova svrha je naučiti nas voljeti tortu, a ne ignorirati je.

Najveća zabluda parova je vjerovati da je intenzitet njihove seksualne privlačnosti jamstvo duljine njihove ljubavi. Zbog ovog nerazlikovanja između onog žlijezdanog i duhovnog, između seksa koji je i dio životinja  i ljubavi koja nam je zajednička s Bogom, brakovi su puni prijevara.

nadbiskup Fulton j. Sheen

Ono što neki ljudi vole nije osoba, nego iskustvo zaljubljenosti.

Prvo je nezamijenjivo, dok drugo nije. Čim žlijezde prestanu reagirati svojom iskonskom snagom, parovi koji su pomiješali emocionalizam i ljubav tvrde kako više ne vole jedno drugo.

Ako je tomu tako, oni nikada nisu ni voljeli drugu osobu. Oni su samo voljeli biti voljeni, a to je najviši stupanj egoizma. Brak zasnovan samo na seksualnoj strasti traje onoliko dugo koliko traje životinjska strast. Za dvije godine životinjska strast prema drugome može umrijeti, a kad se to dogodi, zakon dolazi u pomoć opravdati razvod beznačajnim riječima poput “nekompatibilnost” ili “mentalno mučenje”.

Životinje se nikad ne obraćaju sudovima jer nemaju volju za ljubav, ali čovjek, budući da ima razum, osjeća potrebu opravdati svoje iracionalno ponašanje kad učini nešto krivo.”

Nadbiskup Fulton J. Sheen

Ljubav je slobodno i potpuno  sebedarje jedne osobe drugoj usmjereno voljom i odlukom.

Ljubav je dgovornost prema drugoj osobi.

Osobe su nepriopćive. Nikada se u potpunosti neće moći priopćiti obznaniti jedna drugoj, a ipak je ljubav u braku najveći stupanj do kojeg se osobe mogu približiti priopćavanju jedno drugome.

Ljubav cilja na vječnost, kako to ističe papa Benedikt XVI.

Život (Ljubav/Dobro) > smrt (tama/zlo)

Predmet: Fotografija vjenčanja

Mjesto: razrušeni grad Homs, Sirija

Datum: 5. veljače 2016.

Glavni subjekti: sirijski bračni par – Nada Merhi (18) i Hasan Youssef (27)

Fotografija vjenčanja - Srija
Pobjeda Života nad smrću, Sirija

Stavi me kao znak na svoje srce,

stavi me kao pečat na svoju ruku
jer ljubav je jaka kao smrt
ljubomora teška kao grob,

sve vode je ne mogu gasiti
niti rijeke potopiti,
sve vode je ne mogu gasiti
niti rijeke potopiti.

Ustani dragano, ljepoto, dođi!
Zima je minula, kiša je prestala,
cvijeće se ukazuje, grlica se čuje
vrijeme pjevanja dođe.

Biblija, Pjesma nad pjesmama

Doritos & Super Bowl

Nekako se u mojim zadnjim člancima provlače sport i filmska industrija.

Znate li što je američki Super Bowl?

To je najvažniji sportski događaj na američkom kontinentu, a odnosi se na završnicu doigravanja u američkom nogometu. To je ujedno i jedan od najgledanijih sportskih događaja na svijetu, a svakako najgledaniji na američkom kontinentu. Prošlogodišnji Super Bowl je, s oko 114,4 milijuna gledatelja, bio najgledaniji emitirani program u američkoj povijesti.

doritos
nydailynews

S toliko gledatelja, događaj je daleko od samo sportske manifestacije namijenjene obožavateljima američkog nogometa. To znaju i oglašivači koji koriste priliku za dobru zaradu, a i velika društva i brandovi koji žele pridobiti pažnju svojih potrošača. Možemo reći da i jedni i drugi imaju koristi od Super Bowl-a. Reklame koje se emitiraju za vrijeme završnice postale su događaj sam za sebe koje gledatelji prate čak i ako ne mare za nogomet.

Kako prenosi Forbes, Leslie Moonves, predsjednik i izvršni direktor američke tv kuće CBS, izjavio je da je cijena 30-sekundne reklame na ovogodišnjem Super Bowl-u dostigla pet milijuna dolara. To je porast od 66,6% u odnosu na cijenu od prije pet godina. Procjene govore da je cjelokupna marketinška kampanja za Super Bowl iznosila 30 milijuna dolara.

Zašto je bitno razumjeti ove informacije?

Na ovogodišnjem Super Bowl-u odigranom 7. veljače u San Franciscu, prikazana je reklama nacho čipsa Doritos. Reklama je dobro prihvaćena među ljudima, ali izazvala je rasprave potaknute od strane Naral Pro-choice America, jedne od najvećih američkih organizacija za promicanja prava na pobačaj.

Reklama prikazuje par koji je došao na trudnički pregled ultrazvukom. Muškarac jede Doritose, dok liječnica i žena gledaju snimku bebe – pravog ljudskog bića koje je jasno i nedvosmisleno prikazano na ekranu ultrazvuka. Muškarac primjećuje da i beba želi jesti Doritose jer, kako se on odmiče od žene i bebe, beba pruža ruku i lovi Doritose.

Naral Pro-choice okomila se na Doritose jer su se usudili „humanizirati“ nerođeno dijete, tj. dati mu ljudske karakteristike, tj. prikazati istinu i na taj način odvratiti nekoga od tog čina. Manje pobačaja, manja zarada Planned Parenthood-u u trgovini organima nerođene djece.

Ono što je bitno istaknuti je utjecaj jedne takve marketinške kampanje ili reklame na stavove javnosti.

Dobro je poznato koliki utjecaj mediji i marketing imaju na mišljenje prosječnog čovjeka (mladih) i koliko vremena dnevno provedemo okruženi društvenim medijima sa svih strana. Da većina medija koristi svoj utjecaj na ovakav ili sličan način, pridonoseći formiranju dobrih i ispravnih stavova među ljudima, njihov se utjecaj ne bi trebao problematizirati. Jednako tako, da država kroz zdravstveni i slični odgoj promiče moralne istine koje vrijede za sve ljude i koje su svojstvene velikoj većini, ne bi se problematizirao odgojni element obrazovanja (države). S obzirom da situacija u slučaju zdravstvenog odgoja nije takva, itekako je bitno problematizirati odgojnu komponentu države kroz obrazovni sustav jer ona postaje nametnuta.

S obzirom da svakodnevni život svakome donosi specifične probleme, među 114,4 milijuna gledatelja je sigurno neka osoba koja želi pobaciti, koja poznaje nekoga tko želi pobaciti ili neki liječnik odustao od Hipokratove zakletve.

Reklame poput Doritosa i nezavisni filmovi o kojima sam već pisala spašavaju živote. Zato je potrebno društvene medije, medije oglašavanja i filmske produkcije upotrijebiti u pravu svrhu jer oni, sami po sebi, nisu zli. Postoje ljudi koji ih koriste za dobro, čak i u „najzvjezdanijem“ Hollywood-u i na divljem marketinškom tržištu koje je, ponekad nam se čini, dignulo ruke od čovjekove vrijednosti. Istovremeno, oni su poticaj svima u ekonomskoj branši (jer se sve svede na ekonomiju) koji žele pridonijeti svijetu na ispravan način da je to moguće.

Kada pogledamo brojke i utjecaj, ova reklama je poprilično bitna, zar ne?

Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva

Za početak, potrebno je rastumačiti nekoliko pojmova.

Čovjek je duša, duh i tijelo, a detaljnije se može rastaviti na pet dimenzija koje su integrirane:

  • podsvijest – skriveno; potisnute emocije, strahovi, konflikti, negirano …
  • tjelesna dimenzija – tijelo (nagoni)
  • psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
  • socijalna dimenzija – društveni život
  • duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko

Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.

Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).

Neki negiraju psihološku dimenziju.

Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.

#netiranijipozitivnihmisli #dakatoličkojnadi

Nastavi čitati “Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva”

Slobodna volja uz dobro ili zlo

Dar slobodne volje kojeg je Bog dao čovjeku je dar velike ljubavi i dar velike odgovornosti.

Zašto?

Zato što će Bog poštovati našu slobodnu volju (naše slobodne odluke) jer nas toliko voli i cijeni te zato što ne može zanijekati sebe. Njegovoj je providnosti, kojom nas vodi jer nam želi najbolje, sve poznato.

Čovjek svoje odluke donosi slobodnom voljom. Odgovoran je za svoj život kako bi ga živio kao slika Božja. Djela usmjeruju naš život i ona imaju posljedice.

“Zašto im je onda Bog dao slobodnu volju? Zato što je slobodna volja, iako ostavlja mogućnost zlu, ujedno jedina stvar koja omogućava ljubav, dobro ili radost koje vrijedi imati.”  – C.S.Lewis

Bog i pozitiva

“Ljudi mogu osjećati mnoštvo dobrih stvari, imati dobre ideje, ali ako me to ne vodi utjelovljenom Bogu, ako me ne vodi bližnjemu, onda to nije od Boga. Zbog toga sv. Ivan započinje današnji odlomak riječima: ‘Ovo je zapovijed Božja: da vjerujemo u ime Sina Njegova, Isusa Krista, i da ljubimo jedni druge’.”

papa Franjo, misa u domu sv. Marte

Posljedice seksualne revolucije za žene

Sljedeći tekst je preuzet iz knjige “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”, Thomasa G. Morrowa. Pročitala sam knjigu prije nekoliko godina i pomalo zaboravila na nju, sve dok nisam naišla na članak s dijelovima pa je ovo prilika za objavu jednog njezinog dijela.

ULOMAK IZ KNJIGE

“Mlada žena jednom mi je rekla da je spavala sa svojim dečkom. Kako se nije činila impresioniranom zabranom predbračnog spolnog odnosa koja se nalazi u Sv. pismu, rekao sam joj: ‘Znaš, ti si njegov rob.’ Njezine su se oči raširile, a zatim je odvratila: ‘U pravu ste. On se nije obvezao, ali ja jesam. Ja, sada nakon što smo to učinili, ne želim ponovno izlaziti i tražiti nekoga drugoga, ali on bi mogao. Nema više spolnih odnosa!’

Training Saints

Drugu ženu bilo je strah reći svom ‘katoličkom’ dečku da s njim više neće spavati. Strahovala je da bi mogao prekinuti s njom. Napokon mu je rekla i on nije prekinuo vezu. Nakon još nekoliko izlazaka, ona je odlučila prekinuti s njim jer ga nije zbilja voljela. I učinila je to! Dok su spavali zajedno, nije mogla vidjeti koliko je njihov odnos bio loš zato što ga je pokušavala spasiti. Kad se odmaknula od svega, mogla je objektivnije gledati i vidjela je koliko je bila nesretna.

Sve to jednostavno upućuje na ono što su mudri znali stoljećima: predbračnim spolnim odnosom najviše mogu izgubiti žene. Modernim rječnikom, seksualna je revolucija bila loša za sve, ali žene su dobile najgori dio.

Zašto je seksualna revolucija bila tako loša za žene?

Kad žena ima spolni odnos s muškarcem, ona se veže za njega i osjeća obvezu biti s njim zato što je vjerodostojnija od njega. Muškarac se ne osjeća nužno obveznim nakon što je sudjelovao u spolnom odnosu. Ono što slijedi je odnos u kojem se jedna osoba osjeća obveznom, a druga ne. Žena je sklona trpiti njegovo loše ponašanje jer ona ne želi izlaziti i tražiti nekog drugog. Ako muškarac podlegne svojoj niskoj prirodi, sklon je biti sve bezbrižniji u načinu na koji se odnosi prema njoj jer otkriva da će ona to prihvatiti. Često je rezultat loše ponašanje prema ženama prije braka, a ako do braka dođe, jednako loše ili još gore ponašanje.

U ranim šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, žene su se počele sve više i više slagati s nemoralnim zahtjevima muškaraca i to je bio početak izloženosti lošijem ponašanju.

Do ranih sedamdesetih, mnogim je ženama toga bilo dosta i feministička je revolucija najozbiljnije započela. Vođe su obavile predivan posao u prepoznavanju problema, ali njihovo rješenje bilo je gore nego sam problem.

Odlučile su da žene mogu biti poput muškaraca – pozivajući muškarce na izlazak ako bi tako htjele, plaćajući za pratnju ako bi izabrale tako i upuštajući se u pregršt spolnih odnosa, sve dok mogu obavljati pobačaje da bi sakrile vlastite pogreške. Nažalost, žene ne mogu uživati u usputnom seksu, a da ne učine nasilje nad svojom vlastitom prirodom. Naravno, to isto vrijedi i za pobačaj.

Taj je trend učinio jaz među spolovima još dubljim. Stopa pobačaja se udvostručila od 1960-ih, a neke procjene tvrde da su i do 50% članova NOW-a (National Organization for Women – op. grupa koja se u SAD-u bori za prava žena) lezbijke. Jasno je da verzija feminizma koji zastupa NOW ne daje rezultate.

I drugi su započeli istupati s istim zaključkom.

Danielle Chrittendon  u “What Our Mother Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Woman” (op. Što nam naše majke nisu rekle: Zašto moderna žena nije sretna) piše:

‘… žena koja danas odrasta, brzo otkriva da uživa u jamstvu ‘seksualne kvalitete’: pravu da vodi ljubav s muškarcem i zatim ga nikad ponovno ne vidi; pravu da bude uvrijeđena i ponižena ako odbije muškarčeve pokušaje prilaženja; pravu da dobije spolno prenosivu bolest koja je, kao bonus, može ostaviti neplodnom; pravu na pobačaj kada stvari krenu loše ili, što se može dogoditi, pravu da zatrudni izvan braka. Zaista, u svim obećanjima koja su nam dana oko naše sposobnosti da steknemo slobodu i neovisnost kao žene, obećanje spolne emancipacije moglo bi biti najnestvarnije…’

U knjizi “A Return to Modesty” (op. Povratak umjerenosti), Wendy Shallit ističe:

‘Čudan način na koji naša kultura pokušava zaustaviti mlade žene od traženja nečega iznad ‘samo seksa’, način na koji nas pokušava riješiti naših romantičnih nadanja ili naših neprilika i naših ‘hladnih tuševa’, pogrešno je upravljeno zalaganje. To je, ovdje ću pokazati, ništa manje nego pokušaj da se ženstvenost izliječi od sebe same, a što nas je u mnogo slučajeva dovelo u opasnost.’

I doista, ona vrlo efektno obrazlaže, služeći se člancima koje su napisali sami ti osloboditelji u časopisima Cosmopolitan, Elle i Mademoiselle.

Kolumnistica Mona Charen je, prije nekog vremena, smatrala da je program apstinencije pod nazivom ‘Best Friends’ koji pomaže djevojkama u srednjoj školi da odgode spolnu aktivnost, odbiju drogu i alkohol te izgrade pravo samopoštovanje, vratio tim djevojkama njihovu ženstvenost.

Poanta je da žene mogu ponovo uspostaviti svoje ženstveno dostojanstvo životom kršćanske čednosti, pomažući tako ujedno sebi i svojim muškarcima da budu spašeni.

Ako muškarci ne žele izdići kulturu na kršćansku razinu tada to mogu učiniti žene, kao što su to činile stoljećima.

Biskup Fulton J. Sheen imao je jasan uvid kada je izjavio da je razina  civilizacije svakog društva uvijek određena ženama. Ako žene odbiju sudjelovati u predbračnom seksu i inzistiraju da se muškarci prema njima odnose na dobar način prije braka i u samom braku, one će uzdići razinu na kojoj se nalazi cijela kultura.”

Kao zaključak mogu reći svoje mišljenje oko sukoba spolova. Taj problem neće se riješiti ako se žene ponašaju kao muškarci ili obrnuto. Upravo suprotno. Problem će se riješiti kada se žene opet počnu ponašati u skladu sa svojom prirodom.

Jednako tako, problem hiperseksualizacije mladih, pa kasnije i cjelokupnog društva jer ti mladi odrastaju, ne rješava se dijeljenjem kontracepcije, laganjem ‘bit će sve ok’ i omogućavanjem abortusa, nego upravo suprotno – govorenjem istine. Samo istina jer je ona upisana u svakog čovjeka. Kad ona govori, nije potrebno ništa drugo jer se izbori sama za sebe. Samo ako se živi u skladu s njom, društvo ide naprijed, a mladi se ne osjećaju loše.

Samo hrabro!

Svi smo mi napukli vrčići

“Neki je trgovac svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima.

Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.

LC
Privatno vlasništvo, all rights reserved

Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:

‘Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!’

Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:

‘Pogledaj rub ceste!’

‘Prelijep je, pun cvijeća!’, odgovori vrč.

‘Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti ako Ga zamolimo.'”

Nepoznati autor

Politička odgovornost vjernika

Sustav čine ljudi.

Ako je sustav truo, truli su ljudi. Tako će biti sve dok svaka osoba ne preuzme odgovornost za svoje postupke jer je lopov lopov bez obzira na iznos. Sve dok ljudi ne prigrle moral i Božji način gledanja na svijet u svom životu i radnom mjestu, neće biti bolje.

Sve dok Bog, Isus Krist, ne postane centar našeg života, mjerilo našeg života, neće biti bolje. Samo ako je On mjerilo po kojem živimo život, na ispravna način voljet ćemo i druge, domovinu, vrijednosti, navike…

Nijedna osoba, ideal ili krijepost, koliko god bila dobra, ne smije biti na prvom mjestu umjesto Boga.

Život Cristiana Ronalda kao velika poruka za život

Svi znamo za Cristiana Ronalda.

Ako ništa drugo, onda ono osnovno – da je nogometaš.

Moram priznati da ne pratim nogomet (prije jesam nešto više), ali znam što je zaleđe, znam što je korner, znam što je gol, znam što je out, znam što je golman i što je napadač. Znam da je  Sergio Ramos najbolji stoper/bočni obrambeni, a da se Cristiano i Messi svake godine bore za zlatnu loptu; da je engleska liga najbrutalnija, dok se u Španjolskoj igra najljepši nogomet. Znam da su engleski navijači bili huligani dok čelična lady, Margaret Thatcher, nije rekla – dosta. Sada sjede uz sami teren. Znam da je Cristianov nogometni uspon započeo na EURU u Portugalu, a to je razdoblje kad sam i ja pratila nogomet.  Neku opću nogometnu kulturu mora imati i žena. Zar ne?

Prije nekoliko dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu.

U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu s ponekim dijelom iz prošlosti. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje Zlatne lopte i natjecateljski odnos s Messijem.

Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja, njegove životne odluke i navike te (ne)opravdanost ili (ne) ispravnost istih, a izvući samo nekoliko crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak.

Kad pripremam članak koji je o nekom filmu ili osobi, uvijek poslušam intervjue s redateljima ili uključenim osobama kako bih ih mogla razumjeti, tj. vidjeti kako funkcioniraju i “od čega su načinjeni”. Drukčije je kad novinari prenesu neku izjavu, a drukčije je kad se ona posluša od same osobe. Tako sam poslušala neke intervjue i u ovom slučaju.

Ono što se u dokumentarcu primijeti je kako Cristiano nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.

Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeiri u jako siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To naziva najtežim razdobljem u životu, ali se, uz obiteljsku potporu iz daljine, nije predavao, iako je nekoliko puta imao ozbiljnu namjeru odustati. Svaki dan je plakao, ali i disciplinirano trenirao.

Tata mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije uspostavio dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i zbog toga pati. Otac je sudjelovao u portugalskoj intervenciji u Angoli i, kad se vratio, nije bio isti te se odao alkoholu. Cristiano je htio postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. To vjerojatno ostaje njegova rana.  U tom je razdoblju njegov trener bio sir Alex Ferguson kojeg smatra poput oca u nogometu. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.

Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad jer talent bez toga ostane samo neiskorišteni talent. Zato mu smeta kad ljudi govore kako je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga dok se izgrađivao kao nogometaš, a odriče se i puno toga sada kad je uspješni nogometaš. Živi spartanski i usamljenički uz red, rad i disciplinu. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa.

U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru na čijim se vrijednostima temeljio njegov odgoj, a sada i odgoj njegovog sina, a u svom domu u Madridu ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli. U intervjuu danom 2014. godine, ističe da mu je vjera bitna i kako bi htio više ići u crkvu jer voli u miru moliti, ali mu je to teško zbog okolnosti u kojima se nalazi (Ajde, Cristiano, nađi neku malu zajednicu ili samostan pa tamo idi na misu). Voli anonimno pomagati drugima jer ne misli kako će njegovo djelo ostati manje vrijedno ako je anonimno. S obzirom da ne bi mogao donirati krv i koštanu srž, a što redovito radi, nema nijednu tetovažu, što je prava rijetkost za nogometaša.👍

Ono što me potaknulo na ovaj članak je sljedeća činjenica: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka nije ga htjela roditi jer su imali troje djece, a njegov otac je u to vrijeme puno pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.

Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj! Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna ili bi je prilikom potvrde trudnoće dočekalo liječnikovo pitanje: “Želite li zadržati dijete?”. Njegova majka onda je pokušala sama napraviti abortus tako što je popila neki “domaći”napitak, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.

Njegov odnos s majkom je emocionalan i (previše) povezan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio zbog toga i što je pomogao Cristianu u postizanju svega što je postigao. Kao katolkinji, jako joj je žao što je i pomislila na pobačaj, ali kaže da je bila očajna. Sigurna sam kako bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješni nogometaš jer se kao argument za zaštitu života od začeća ne može koristiti argument kakva je tko osoba postao. Da, i Staljin i Hitler su se imali pravo roditi. Njihova krivnja nije u tome što su se rodili, nego u odlukama koje su donosili i onome što su postali nakon rođenja.

Njegova majka izdala je autobiografiju kako bi, kako ona kaže, potaknula žene na odabiranje života jer je i ona imala težak život (ostala je bez majke s pet godina, a otac i maćeha su je smjestili u sirotište kod časnih sestara). S obzirom na spoznaje prenatalne psihologije koja prati kako majčine emocije i reakcije okruženja utječu na nerođeno dijete, a utječu tako da to ostaje pohranjeno negdje duboko u djetetovoj duši, sigurna sam da nije lako živjeti s činjenicom da si bio neželjeno dijete i sa stalnom potrebom opravdanja svog postojanja.

Iznenadilo me je kako su otvoreno pričali o svim problemima i zato je ovaj dokumentarac velika pro life i motivirajuća poruka čak i da se ne radi o Cristianu jer je svaki novi život nastao s razlogom iz Božje ljubavi pretočene u djelo stvaranja – “Neka bude”, a taj se život treba usmjeriti prema dobru.

Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam kako će poduprijeti i neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno podupire.

CR7, hvala što si u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni, kojeg si mogao sastaviti kako god si htio i u kojem si mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, iz bilo kojeg razoga – zrelog ili nezrelog, uvrstio tako važnu pro life poruku! 🙂 Sretno!

Hitni brojevi za poziv u pomoć

Hitni biblijski brojevi

Katolička molitva i meditacija

Možda se pitate što s pojedinim citatima navedenim gore.

Meditirajte nad njima. Molite Lectio Divina. Odvojite 30 minuta što bi bilo idealno ili 15 minuta za početak pa povećavajte.

Umirite se. Odvojite dovoljno vremena za to. Tjerajte sve druge misli i predajte ih Bogu da ih odnese.

Napravite znak križa i zazovite Božju pomoć.

To možete učiniti Zazivom Duha Svetoga, svojim riječima ili izmoliti Očenaš, Slava Ocu i drugo.

Otvorite Sveto pismo. Dnevna čitanja možete pronaći ovdje pa ih otvorite u Svetom pismu. Polako pročitajte čitanja nekoliko puta ako vas ne dotakne nijedna rečenica, citat ili riječ nakon prvog čitanja.

Kad primijetite da u vama odzvanja neka rečenica ili riječ, usredotočite se na nju. Ponavljate je puno puta, osluškujući u sebi što vam Bog želi reći. To zahtijeva napor, vježbanje, odvraćanje misli od svega drugoga. Nemojte odustajati i nemojte brzo proći ovaj dio. On treba najduže trajati.

Na kraju čovjeku može biti darovan osjećaj Božje prisutnosti i blizine. Ako ne osjetimo Božju blizinu, to ne mijenja činjenicu da je Bog tu, s nama. Podsjetite se na to. Recite mu voljom: znam da si ovdje. Hvala Ti!

Na kraju zahvalite Bogu na susretu s Njim i na svemu što vam je dao.

Ne zaboravite zadobiveno primijeniti u životu, suobličiti se Riječi Božjoj.

Dodatni savjet: ako vam pdne na pamet i dođe u srce poticaj koji je suprotan naukuKatoličke Crkve, ne govori vam Duh Sveti. Ako vas netko potiče na napade na nauk KC ili borbu protiv KC, to nije Duh Sveti.

Što krije osmijeh?

Jeste li znali kako su najjači ljudi obično najosjetljiviji?

Jeste li znali kako su ljudi koji pružaju najviše dobrote prvi bili maltretirani?

Jeste li znali kako su ljudi koji se brinu o drugim ljudima cijelo vrijeme oni koji trebaju najviše?

Znate li da su tri stvari koje je najteže reći: volim te, žao mi je i pomozi mi?

Ponekad, samo zato što osoba izgleda sretno, trebate vidjeti prošlost njenog osmijeha i vidjeti koliko boli može biti unutra.

11181710_10153563912379654_2992471201743904834_n

                                                                                       (nepoznati autor)

Svatko od nas nosi svoj križ i svoje probleme za koje drugi ne znaju.

Nitko se neće umisliti i postati loša osoba zbog malo pohvale, zahvale ili ljubavi.

Možda se neka osoba žrtvuje za vas, a vi je i ne primjećujete ili mislite da je glupa jer je uvijek “na raspolaganju” za vaše žalopojke i probleme.

Budite mudri.

Doktrinalna nota Crkve o politici

Katolici ne mogu glasati za one pojedince ili stranke koji zastupaju stavove suprotne nauku Katoličke Crkve.

Izbori su prošli.

10610948_10152781830862347_4145094896397623681_n
“Vjera je umjetnost držanja za načela koja je tvoj razum jednom prihvatio usprkos tvojim promjenama raspoloženja (životnih okolnosti)”. Fb/C.S.Lewis quotes

Nadam se da će nova opcija biti i ekonomski, ali i svjetonazorski dorasla situaciji. Dajmo im priliku i vremena. Novi su pa su to zaslužili.

Kao magistra ekonomije, čekam njihove ekonomske poteze, a kao osoba vrijednosne.

Istinski demokršćani jedini mogu dobiti glas katolika (objašnjenje u tekstu). 

Dobra ekonomska rješenja, pravedni (uređeni) pravni sustav i ispravne vrijednosti. To su rješenja protiv kojih nijedan čovjek nema prigovora jer se tiču naravnog (upisanog) zakona u svakog čovjeka i čine dobro svakome. Nikada neću moći dati glas za osobu /stranke koje u vrijednosnom smislu zastupaju ono što gazi moral i nauk KC.

Demokršćanin nije onaj tko se tako deklarativno izjašnjava, a ne čini ništa po pitanju

  • kažnjavanja kriminalaca
  • po pitanju korupcije i nepotizma, rođa i rođaka
  • poštene ekonomije koja nagrađuje one koji vrijedno i pošteno rade, a kažnjava lijene i nepoštene
  • pravosuđa u koje možeš imati povjerenja,
  • vanjske politike koja promovira Hrvatsku i hrvatske, kršćanske vrijednosti, a ne Jugoslaviju i čežnju za njom
  • komunističkih zločina
  • osoba bliskih bivšoj državi koje nisu bile sretne sa stvaranjem Hrvatske, a koje kroje hrvatsku vanjsku politiku
  • zakona o abortusu, umjetnoj oplodnji, zdravstvenom odgoju, istospolnim zajednicama…
    • Ako osoba nije demokršćanin, onda se tako ne može ni svrstavati jer je sablazan. Čovjek se po djelima prepoznaje, a ja takvima ne vjerujem. Ono što mi je izuzetno bitno su ekonomska rješenja i moralno-vrijednosni stavovi.

Jedni nisu toliko upoznati s crkvenim naukom ili nemaju ispravno oblikovanu kršćansku savjest (to je ono što čovjeka potiče da ide protiv struje pod svaku cijenu, dok većina društva govori i radi drugo) pa i ne znaju da nešto nije u redu. Tim osobama treba pomoći.  Rješenje za to su sakramenti, čitanje članaka, enciklika, provjerenih blogova, Biblije i otvorenost Duhu Svetomu.

Drugi itekako znaju da nešto nije u redu, ali ih to ne zabrinjava jer su svojom slobodom odlučili da ne žele biti ponizni pred Božjim naukom, nego love interes. Oni će se svaku nedjelju pojaviti u crkvi, možda čak i ići na pričest, deklarirati se kao kršćani i, izigravajući boga, rugati se Bogu. Ili će se stalno pozivati na Bibliju i Papu, a deklariarni su ateisti i postupaju suprotno.

Mnogi svjetski i hrvatski političari javno podržavaju pobačaje, istospolne zajednice, liberalni zo, umjetnu oplodnju i dr. i svake nedjelje odlaze na pričest kao da nisu sudjelovali u donošenju zakona koji se protive crkvenom nauku ili da ne žive u teškom grijehu. Poljski biskupi su izdali priopćenje u kolovozu nakon što je izglasan jedan od najliberalnijih zakona o umjetnoj oplodnji.

Rekli su: “Vjernik koji se svjesno i dragovoljno suprotstavio dostojanstvu čovjeka glasajući za ili potpisujući zakon koji je legalizirao in vitro metodu, a želi pristupiti svetoj pričesti, mora se prije toga pomiriti s Bogom i Crkvom kroz sakrament ispovijedi, pokajati se za počinjeni grijeh i popraviti nanesenu štetu… U ovom slučaju treba znati da je grijeh počinjen javno, a sudjelovanje u donošenju zakona koji narušava dostojanstvo života jest posebno štetna sablazan. Iz tog razloga, takva osoba trebala bi se suzdržavati od pristupanja svetoj pričesti”.

Mislim da bi na takve i slične situacije, biskupi i svećenici trebali obratiti veliku pažnju i postupiti kako crkveni kanon nalaže. Nikako se ne smiju prilagođavati ljudima. Istina nije prilagodljiva ljudima. Ljudi se njoj moraju prilagoditi, inače cijelo društvo vučeš u laž.

Što znači biti ponizan pred Božjim naukom?

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba ne razumije u potpunosti.

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba razumije samo razumski, a ne i osjećajno. To je dobro – vjera je razum.

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako te svi uvjeravaju da je to staromodno ili nazadno ili zastarjelo ili da se može djelomično živjeti po nauku ili čak ako te vrijeđaju radi toga.

To znači reći Bogu: “Ti si to tako htio, iako ja to ne razumijem u potpunosti. S obzirom da si ti to htio, ja to prihvaćam. Želim živjeti po tvojim pravilima i planu. Daj mi snage, volje i ljubavi za to. Daj mi ljubavi da sve Tvoje postane i moje.”

Sve dok će se (hrvatska) politika “prati” od kršćanskih načela, nema napretka jer na tim načelima počiva svaki uspjeh, razvoj, bolji i ljepši život. Ne moram spominjati da je puno značajnih znanstvenika bilo vjernicima (kršćanima), da su svjetsku ekonomiju izgradili kršćani svojim društvima i radom itd. Europa je izgrađena na tim temeljima, Europa koja sada okreće leđa tim temeljima.

Zašto stranke koje se zalažu za zakone suprotne dobru osobe imaju uspjeha? Zato što se oni ne “peru” od svog “nauka”. Oni su vjerni sebi. Mi se peremo od Božjeg nauka, a ne možemo biti kao oni.

Prenosim dio Doktrinalne note vezane uz sudjelovanje katolika u političkom životu koju je izdala Kongregacija za nauk vjere 2002. godine na čijem je čelu bio kardinal Ratzinger.

Kao što kaže doktrinalna nota, “etički pluralizam je neprihvatljiv. Danas je na snazi svojevrsni kulturalni relativizam … koji opravdava dekadenciju i napuštanje razloga i načela naravnog moralnog zakona. Slijedom toga, …, u javnosti nije neobično čuti izjave u kojima se tvrdi da je taj etički pluralizam sam preduvjet za demokraciju. Kao rezultat, građani za vlastita moralna opredjeljenja traže potpunu autonomiju, dok zakonodavci smatraju da poštuju tu slobodu odlučivanja donoseći zakone koji ne uzimaju u obzir načela naravne etike, popuštajući tako pred određenim prolaznim moralnim i kulturalnim usmjerenjima, kao da bi sva shvaćanja života bila jednako vrijedna…

To relativističko poimanje pluralizma nema ništa zajedničko s legitimnom slobodom građana katolika da među političkim mišljenjem izaberu ona koja su spojiva s vjerom i naravnim moralnim zakonom.”

Međutim, “katolici imaju pravo i dužnost podsjećati društvo na dublji smisao života i odgovornost svakog u tom pogledu. Ivan Pavao II., nastavljajući trajni nauk Crkve, više je puta ponovio da oni koji su izravno uključeni u zakonodavna predstavništva  imaju ‘preciznu obvezu suprotstaviti se’ svakom zakonu koji napada ljudski život. Njima, kao i svakom katoliku, nije moguće sudjelovati u širenju mišljenja u korist takvog zakona niti je ikom od njih dopušteno za njega glasovati. U tom se kontekstu mora spomenuti da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da svojim glasom podupire političke programe ili pojedini zakon koji proturiječi temeljnim sadržajima vjere i morala. Kršćanska vjera čini nerazdjeljivu cjelinu i nedopustivo je izdvojiti ijedan njezin sadržaj na štetu cjeline katoličkog nauka.”

Do čitanja,

🙂

Crkva i tolerancija

”Svijet može optuživati Crkvu da je netolerantna i svijet je u pravu.

Crkva je netolerantna; netolerantna o Istini, netolerantna o načelima, netolerantna o Božanstvu, jednako kako je Naš Gospodin bio netolerantan o Svojem Božanstvu.

Druge vjere mogu mijenjati svoja načela, i mijenjaju ih, jer su njihova načela stvorena od ljudi. Crkva to ne može jer su njena načela od Boga.

Vjera nije skup vjerovanja koja bismo mi htjeli, nego skup vjerovanja koja nam je Bog dao.

Svijet se može ne slagati s Crkvom, ali svijet vrlo dobro zna tko je taj s kim se ne slaže.

Nastavi čitati “Crkva i tolerancija”

Razmisljanja o izborima…

U Hrvatskoj je na snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine.

Vrijeme je za prave izmjene Zakona.

Svaki politički kandidat koji ne može ili ne želi jasno reći svoj stav o pitanju pobačaja, istospolnih zajednica, zdravstvenog odgoja, umjetne oplodnje, eutanazije i sličnih pitanja, nije pravi izbor. Pravi izbor nisu ni kandidati koji imaju pozitivan stav prema navedenim temama.

Nastavi čitati “Razmisljanja o izborima…”

“Mini egzorcizam” za svaki dan

Molitva Arkanđelu Mihaelu je, kolokvijalno zvano, “mini egzorcizam” za svaki dan. Egzorcizam je pod navodnicima jer molitva nije egzorcistička. Ona ne sadrži formulaciju naređivanja koju mogu moliti samo svećenici jer imaju snagu dobivenu svećeničkim redom. Da je ova molitva egzorcistička, vjernici laici je ne bi smjeli moliti niti bi bila na mojem blogu jer dobro poznajem što laik smije, a što ne i ne pada mi na pamet gurati nos gdje mu nije mjesto, nego poštujem crkvenu hijerarhiju i nauk.

Anđeli (grč. angelos = glasnik) su osobna, od Boga stvorena,  duhovna bića koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10). Oni su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i glasnici su njegove slave.

S obzirom da su čisti dusi, nisu vezani za tijelo, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i dana im je veća sposobnost spoznaje. Oni nemaju slobodnu volju poput čovjeka, što znači da u potpunosti vrše Božju volju i naviještaju Njegovu slavu.

Postoji devet korova anđela (kerubini, serafini, arkanđeli…), a osmom koru pripadaju arkanđeli (Mihael = tko je kao Bog?, Gabrijel = Bog je jak i Rafael = Bog iscjeljuje).

Katolički anđeli različiti su od New age anđela i kultova prema anđelima.

Lucifer = Svjetlonoša (Sotona) također je bio anđeo, a i dan danas je duhovno biće. Kad mu je Bog objavio plan za čovjeka u kojem bi anđeli pomagali ljudima i bili njihovi zaštitnici, Lucifer nije htio služiti biću koje ima tijelo (čovjeku), gadio mu se Božji plan i Bogu je rekao: “Non serviam!” = “Neću služiti!” ( teologija tijela i ovdje). Tako je Lucifer postao pali anđeo koji je okupio grupu pobunjenih anđela koje je predvodio u borbi protiv Boga (na početku stvaranja) i čovjeka (sada).

Na početku stvaranja, kad se odvila ta borba, Mihael je bio vojskovođa anđela odanih Bogu i pobjednik u borbi protiv Lucifera i njegove vojske. Zato je ova molitva važna i snažna, a Mihaela se prikazuje kao ratnika u oklopu s mačem u ruci.

Možda je najvažniji dio u kojem se spominje sv. Mihael i borba Otkrivenje 12, 7-9:

“I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.”

Molitvu Mihaelu Arkanđelu napisao je papa Leon XIII. nakon vizije u Rimu u kojoj je vidio mnoštvo razdraženih demona kako se naslanjaju na crkvu i “sveti grad”. To se dogodilo u prosincu 1884. ili siječnju 1885. godine u privatnoj kapelici Pape u Vatikanu. Vizija se pojavila nakon što je Papa odslužio svoju misu i ostao je prisutan na još jednoj misi. Nakon druge mise, ostao je nepomično gledajući prema oltaru, iznad svetohraništa. Nakon nekoliko trenutaka, uznemiren i u strahu, požurio je prema radnoj sobi, napisao molitvu i nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za obrede, dao mu molitvu i rekao da se molitva odmah pošalje svim biskupima širom svijeta. Papa je naložio da svi svećenici mole molitvu sa svojim vjernicima nakon svake mise.

Papa je povjerio kasnije jednom od svojih tajnika, mons. Rinaldu Angeliju, kako je za vrijeme mise vidio oblak – mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad “svetim gradom” (Vatikanom).

Papa Franjo poručuje da se utječemo sv. Mihaelu u borbi protiv zla.

Baš smo se dobro iskoordinirali – ja ovim člankom 28.10. pa Papa 29.10. u objavi na Twitteru 😉

Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.

Protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.

Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo,
i Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.

Amen

U Italiji je jako raširen sotonizam.

On je posebno prisutan u Rimu. Mislite li da je to slučajnost?

UPDATE 7. 5. 2017.

Župnik moje župe danas je dobro povezao prispodobu o Dobrom Pastiru (Iv 10) i prevarantima koji vrebaju s duhovnom stvarnošću i krštenjem, a što me je podsjetilo na nešto.

Osoba koja je krštena kao beba i koja je od malih nogu odgajana u vjeri ne može osjetiti, primijetiti ni znati kako je i kakva je duhovna stvarnost bez te zaštite.

Doista, mi ne možemo znati kakvi su to vrtlozi te duhovne i psihičke turbulencije bez zaštite krštenja i o kakvom se mračnom bezdanu radi.

Osobe koje su se krstile kao odrasle, jer su bile odvojene od vjere pa su se preobratile, primijete tu razliku.

Čovjek ima problema bio on kršten ili ne, može bolovati od psihičkih poteškoća bio on kršten (vjernik) ili ne, ali duhovna stvarnost i duhovni vrtlog različit je kod osobe koja je krštena i one koja nema tu zaštitu. Mi ne možemo primijetiti tu razliku jer smo navikli na nju, ona je naše prirodno okruženje, naša stvarnost, ne doživljavamo je novom jer je ona oduvijek tu i nismo ni svjesni njezine snage sve dok se čovjek ne udalji od sakramenata, ali vjerujemo u nju jer imamo Isusove riječi i nauk.

Ako je išta potrebno upamtiti, to je da je duhovni svijet stvarnost. Stvaran je i dobri, ali i zli duhovni svijet. Sotona je stvarna osoba, stvarno biće koje želi uništiti Božje stvorenje (čovjeka) te čini sve kako bi ljudi povjerovali da nije stvaran.

“Đavao je inteligentniji od običnih smrtnika i ne bismo smjeli tvrditi suprotno.

Sotona nije metafora ili neki magloviti pojam, nego pravo stvorenje naoružano tamnim silama. On je zao. On nije poput magle koja se rasprušuje, nije difuzan. On je stvarna osoba.

Uvjeren sam da nikada ne smijemo razgovarati sa Sotonom jer ako to učinimo, bit ćemo izgubljeni. On je inteligentniji. Sve će okrenuti naopako i zavrtjeti vas u glavi. Pretvarat će se da je pristojan – to radi i svećenicima i biskupima – i tako ulazi u vaš um. To može jako loše završiti ako ne shvatimo odmah što se događa i ne kažemo mu: ‘Odlazi!’ Oboružajmo se našom svetom vjerom, svime što nam daje i spavajmo mirno jer je Bog gospodar i stvoritelj svega.” – ne sjećam se čiji je ovo citat bio. Ako netko zna, neka mi javi.

Malo o Getsemanskoj uri u svakodnevnom životu …

Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima i molitvama, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima pa su i nas odgajali prema njihovim načelima i ponašanju, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.

“Postoji nevjerojatna neistina kojoj se u ovom našem, tehnološki razvijenom svijetu, podučava djecu, a to je kako većina  ljudi ima veliku mogućnost proživjeti život bez razdoblja patnji ili boli, bez vremena tame. Ovu iluziju stvaraju mediji, osobito reklame (svijet sretnih svršetaka), obrazovanje, društveni običaji ljudi, ali i vjersko razmišljanje. …

Ova neistina nije namjerna laž – zapravo je to sveopće negiranje stvarnosti. To nije prijevara koju treba osuditi, nego iluzija koju treba raspršiti.

Benedict J. Groeschel, katolički svećenik i psihoterapeut

Nastavi čitati “Malo o Getsemanskoj uri u svakodnevnom životu …”

Popričesna molitva – Dušo Kristova

Postoji puno molitava i svaka se može moliti u drugoj prilici, ali neke su sastavni dio mene jer se pronalazim u njima i stalno ih molim.

I kad molim poznate molitve, volim molitve koje su usmjerene na Isusa, ali i kada molim svojim riječima i kada je to pravi dijalog.

Molitva ‘Dušo Kristova’ moli se nakon pričesti (ona je popričesna molitva). Molitvu je sastavio sv. Ignacije Loyola, utemeljitelj isusovaca.

“Dušo Kristova posveti me,

Tijelo Kristovo spasi me,

Krvi Kristova napoji me,

vodo iz prsa Kristovih operi me.

Muko Kristova okrijepi me.

O, dobri Isuse usliši me.

Među rane svoje sakrij me i

ne dopusti da se odijelim od Tebe.

Od neprijatelja zlobnoga brani me,

na času smrti moje zovni me

i zapovijedi mi da dođem k Tebi

da te sa svetima Tvojim hvalim i slavim

u vijeke vjekova.

Amen.”

Križ

“Takav je plan – o našem izboru ovisi vječnost.

Naš stav prema neizbježnom križu čini da vječnost dobijemo ili izgubimo. Iako se put čini teškim, nije slijep jer nam Gospodin nije rekao samo da Ga slijedimo – pokazao nam je put. Možemo ići njegovim stopama iz tamne šume trpljenja, ali nikad ne možemo reći: ‘On ne zna što znači patiti’. On je prvi trpio da nas nauči kako trpjeti. Nije rekao: ‘Dođi na križ’, nego: ‘Dođi, slijedi me’ jer je Bog znao da ljudi neće učiniti to samo zato što im je rečeno, nego im je potreban primjer.”

-Nadbiskup Fulton J. Sheen

Sve je u drvo tvoga križa urezano

“Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Život, ­ i tvoj i moj.

Prvi plač i koraci.
Prve riječi i radosti. Zanosi, samoće, ljubav.
Patnja i umor. Trud svakidašnji.
Zahvalnost i nada. Posrtanje i padanje.
Hod zauvijek.
Svjetlost.
Svjetlost u nebrojenim oblicima i izričajima.
Blizina.

Život, ­ i tvoj i moj.

Nastavi čitati “Sve je u drvo tvoga križa urezano”

Što nam poručuje ‘Veliki brat’?

Otkako je započeo s emitiranjem, Big brother puni medijske stupce i pokušava prakticiranje poremećenih međuljudskih odnosa, pod budnim okom i kontrolom, podmetnuti javnosti kao nešto normalno. Ne zna se što je pogubnije – poremećeni međuljudski odnosi koji svode čovjeka na razinu životinje ili kontrola i nadzor orvelovskog ‘Velikog brata’ koji upravlja lutkama na koncu. Nema sumnje da u tome uspijeva jer, prema istraživanjima provedenim u prvim danima emitiranja, svaki dan 500.000 stanovnika Hrvatske gleda Big brother.

Nastavi čitati “Što nam poručuje ‘Veliki brat’?”

10 razloga zašto se ne peremo (ne idemo u crkvu)

Usporedba odlaska u crkvu i kupanja.

  1. Dok sam bio dijete, tjerali su me da se perem.
  2. Ljudi koji se stalno peru samo su dvoličnjaci koji misle da su čišći od drugih.
  3. Ima tako puno vrsta sapuna. Kako mogu znati koji je pravi za mene?
  4. Vodovodu je stalo samo do našeg novca.
  5. Pokušao sam se prati, ali je bilo dosadno i uvijek isto.
  6. U kupaonici je uvijek tako hladno i sterilno.
  7. Operem se za Božić i Uskrs. To je dosta.
  8. Nitko od mojih prijatelja ne misli da je pranje potrebno.
  9. Stvarno nemam vremena za pranje.
  10. Možda ću se jednom i oprati. Kad ostarim.

–nepoznati autor

Ljubav

“Bez istine, ljubav se srozava na sentimentalizam. Ljubav postaje prazna ljuska koju proizvoljno treba napuniti. U tome je kobna opasnost ljubavi u kulturi bez istine. Ona je plijen slučajnih emocija i mišljenja subjekata, zlorabljena i iskrivljena riječ do te mjere da znači suprotno.”

— “Ljubav u istini”, papa emeritus Benedikt XVI.

Louise Hay – New age suprotan katoličkom nauku

Sljedeći tekst prenosim iz knjige “New age i kršćanstvo” autora fra Josipa Blaževića, najpriznatijeg stručnjaka u Crkvi po pitanjima New age-a, joge i novih religioznih pokreta.

“Amerikanka Louise L. Hay (rođena 1926. godine), prema intervjuu što ga je 2008. godine sama dala Marku Oppenheimeru za New York Times, rođena je u siromašnoj obitelji Los Angelesa. Majka joj bila propali katolik, a otac ateist. Živjela je s nasilnim očuhom. Silovana je u petoj godini. Zbog trudnoće, s petnaest je godina napustila srednju školu bez mature, a na šesnaesti joj je rođendan novorođena djevojčica dana na usvajanje.

Nastavi čitati “Louise Hay – New age suprotan katoličkom nauku”

40 dana za zivot

Uključite se u molitveni pokret “40 dana za život” 22.09.-01.11.2015. za prestanak ubijanja nerođene djece kako bi ženina utroba i dalje bila mjesto života i sigurnosti.

Možete se uključiti dolaskom pred jednu od bolnica pred kojima se moli, postom ili osobnom i obiteljskom molitvom za prestanak pobačaja i obraćenje doktorskog i medicinskog osoblja koje izvršava ubojstva nerođene djece.

12009810_1704433319793111_7784600164244161051_n

 

Ribar vs. Ribar 2 – smisao života

“Luksuzna jahta se usidrila u jednom malom meksičkom ribarskom selu.

Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao je ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.

‘Ne treba nam dugo’ – odgovoriše ribari.

‘A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?’

Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.

‘Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?’

Nastavi čitati “Ribar vs. Ribar 2 – smisao života”

Vuk s Wall Street-a

Jeste li čuli za film “Vuk s Wall Streeta” (“The Wolf of Wall Street”)?

Ok, sigurna sam da jeste, a možda su ga i neki među vama gledali.

Film je snimljen prema memoarima Jordana Belforta, brokera koji se obogatio varajući klijente radi čega je završio u zatvoru. Njegov život je bio stres, varanje, seks, prostitutke, kokain&rock’n’roll. Dvaput se ženio – prvu je suprugu prevario i ostavio radi modela s kojim je dobio kćer. Broker se pokajao i ispričao za sve pogreške te je istaknuo da ga je prije bilo sram, ali da sada ne želi živjeti u sramoti, nego nastoji popraviti sve što je uništio.

vukovi
Flickr.com

U filmu ga glumi Leonardo DiCaprio, dok njegovu drugu suprugu, model Naomi, glumi australska glumica Margot Robbie. Film je kontroverzan radi velikog broja scena drogiranja, vulgarnosti i eksplicitnih scena seksa.

Nastavi čitati “Vuk s Wall Street-a”

Bloomberg-Bush-Clinton-Planned Parenthood

Ovih dana u SAD-u je živo na bioetičkoj sceni.

Izvor: LifeSiteNews
Izvor: LifeSiteNews

Nakon objavljenih pet videa od kojih je svaki sljedeći više uznemirujući od prethodnog (ovdje), a u kojima visoko pozicionirani djelatnici lanca abortivnih klinika Planned Parenthood (PP) dogovaraju prodaju dijelova tijela abortiranih beba za upotrebu u farmaceutskoj, prehrambenoj i dr. industrijama (ovdje), američki pro life portali dodatno su se raspisali o Planned Parenthood-u.

S obzirom da se polako zahuktava i utrka za predsjedničke izbore, portali su se pozabavili i stavovima pojedinih predsjedničkih kandidata te njihovom povezanošću s “filantropskim” zakladama.

Otprije je poznato da Hillary Clinton ima obiteljsku zakladu The Clinton Foundation koja ima fokus na pet cjelina:

1. klimatske promjene

2. ekonomski razvoj

3. djevojke&žene

4. svjetsko zdravlje

5. zdravlje

Najveći broj inicijativa zaklade usmjeren je na prava žena i osnaživanje žena obrazovanjem i poduzetništvom, ali i promocijom abortusa (ubijanja nerođenog djeteta) kao prava žena po cijelom svijetu, a pogotovo u nerazvijenim zemljama te promoviranje rodne ideologije. S obzirom da se radi o financijski jakim zakladama, nikada se ne radi samo o promoviranju nekih ideja, nego o lobiranju i ucjenjivanju država.

Clintoni su poznati po pro choice stavovima i svesrdnom promicanju abortusa i rodne ideologije, stoga je Hillary Clinton stala u obranu Planned Parenthood-a čiji rad jako cijeni te je stala uz bok američkom predsjedniku Baracku Obami čija vlada obilato financira Planned Parenthood s oko 600 milijuna $ poreznih obveznika godišnje. Njegov program zdravstvene zaštite obavezno uključuje i dostupnost pobačaja i kontracepcijskih sredstava, ne uvažavajući pravo na priziv savjesti i vjerske slobode poslodavaca. Obama koristi i svoje kćeri u promociji abortusa i “prava žena na izbor”.

Inače, jako velik broj poznatih osoba podržava Obamu i Planned Parenthood: Beyonce, George Clooney, Eva Longoria, Scarlett Johansson, Kim Kardashian…

U ovom članku pozabavit ću se poveznicom između Michaela Bloomberga (pro choice) i J. Busha (pro life). Zašto? Zato što je od izuzetne važnosti da financijski moćni pojedinci svoja sredstva koriste za dobro, a ne za zlo te na taj način, uz ekonomske uspjehe, doprinesu i razvoju moralnog i vrijednosnog društva.

Jeb Bush, brat bivšeg američkog predsjednika, bivši dvostruki guverner Floride te jedan od republikanskih kandidata za američkog predsjednika, 2010. godine bio je jedan od osnivačkih direktora Bloombergove zaklade Bloomberg Family Foundation. Michael Bloomberg bivši je gradonačelnik New York-a i vlasnik društva (medija, portala…) koji služe kao relevantni izvor ekonomskih vijesti, financijskih analiza i svih ostalih financijskih zbivanja. Bush je podnio ostavku u zakladi krajem 2014. kako bi se pripremio za predsjedničku kampanju.

U ožujku 2014. godine, zaklada Bloomberg donirala je 50 milijuna $ Planned Parenthood-u u svrhu širenja “reproduktivnog zdravlja” lobiranjem u stranim državama kako bi se smanjile restrikcije za abortus. Jedna od strategija je i obuka i ekipiranje aktivista za abortus i ubacivanje u države koje štite život od začeća. Organizacija pruža tehničku podršku lokalnim neprofitnim udrugama u Nikaragvi, Burkini Faso, Senegalu i Ugandi.

CEO PP-a, Cecile Richards, poručuje da “vlade moraju igrati jaču ulogu u osiguranju ‘zdravstvene zaštite’ za svaku ženu (moja napomena: abortus je zdravstvena zaštita?) koja joj je potrebna”. Mislim da svi jako dobro znamo što se dogodi kada vlada (država) ima pravo totalitarno donositi odluke i kada oduzima pravo odlučivanja osobi za sebe ili obitelj po svojoj savjesti (npr. sloboda vjeroispovijesti, pitanje zdravstvenog odgoja ili ekonomskih tema poput raznoraznih poreza kojima se kažnjavaju pošteni poduzetnici koji, zajedno sa svojim zaposlenicima, razvijaju društvo, samo što su bioetička pitanja još bitnija jer uništavaju duhovnu i moralnu dimenziju čovjeka).

Michael+Bloomberg+Cecile+Richards+2012+Planned+E3PQUoVIHgal
Izvor: Zimbio

Preuzimajući nagradu koju mu je 2014. dodijelio Planned Parenthood, Bloomberg je istaknuo da je sretan radi suradnje i rekao je da će se njihove aktivnosti u nekim državama više ticati politika seksualnog zdravlja među teen populacijom (zdravstveni odgoj i slobodan pristup abortivnim sredstvima), a negdje će se pritiskom vlada nastojati smanjiti restrikcije abortusa (moja napomena: tko lobira za liberalni zdravstveni odgoj u Hrvatskoj?). Obitelj Gates je surađivala s Bloombergom u izradi ciljeva populacijske i reproduktivne politike do 2020. godine (moja napomena: kontrola rasta svjetske populacije).

Kao guverner Floride, Bush je ostao upamćen kao pro life osoba i guverner koji je pomogao jačanju pro life pokreta i udruga na tom području, njihovom financiranju, kao i stvaranju platforme Choose life. Od aktivnosti Zaklade Bloomberg, Bush se ogradio tako što je istaknuo da je počašćen sudjelovanjem u radu Zaklade u koju je došao jer on i Bloomberg dijele stavove oko reforme obrazovanja, ali da, kao član uprave, nije glasao niti odobravao individualne projekte i programe, a da tako funkcionira praksa, potvrdili su i iz same zaklade. Bush nije imao operativnu ulogu, niti je odobravao projekt po projekt te ističe da nije znao koji su projekti financirani, a da je i znao, ne bi mu predstavljalo problem jer je u Zakladu došao radi reforme obrazovanja. Malo je teško povjerovati da nije znao na koje projekte odlaze sredstva i upitno je spajanje pro life i pro choice stavova, ali se dokazao kao pro life guverner pa ostaje vidjeti što će predlagati kroz predsjedničku kampanju.

Iako se ne slažu oko prava na abortus i rodne ideologije, Bloomberg je Bushu dao potporu u utrci za predsjednika.

U prvoj predsjedničkoj debati, svi kandidati Republikanaca izjavili su da ne podržavaju financiranje PP-a državnim novcem, što je potaknulo PP na marketinšku kampanju.

Izvor: Planned Parenthood
Izvor: Planned Parenthood

Apsolutno i bezrezervno podržavam pravo svakog pojedinca na slobodno odlučivanje na što će trošiti svoj novac, ali je jako opasno kada se financijski moćne osobe – osobe povezane s poduzetništvom i ekonomijom (Rotschild, Rockefeller, Gates, Buffet, Clinton, Soros, Jobs, Hewlett, Packard i dr.) odluče financirati kulturu smrti – abortuse, eutanaziju, rodnu ideologiju, liberalne programe zdravstvenog odgoja, GMO hranu, surogat majčinstvo, istraživanje kloniranja, prisilnu sterilizaciju u nerazvijenim i zemljama u razvoju i sl. te to zatim postane i državna vanjskopolitička strategija (SAD).

To financiranje dovodi do uništavanja obitelji, društava, vrijednosti, morala, vjere, kultura.

Drugim riječima, to dovodi do uništavanja temelja društva.

Društvo koje nema zdrave obitelji je mrtvo društvo.

Svako dobro,

🙂

Moda, krijepost &Elie Saab :)

Iako volim modu jer predstavlja jednu vrstu umjetnosti i kreativnosti isticanjem onoga što jesi, moram priznati da je nebitna u kontekstu današnjih problema i izazova te joj ne pristupam kao narcisoidnom divljenju odrazu u ogledalu.

Elie-Saab-Haute-Couture-FW-2014-2015-4
Elie Saab Official

Ne robujem trendovima i ne opterećuju me da zavolim obilaziti trgovine i isprobavati odjeću. Imam svoj stil, znam što mi se sviđa, a što nikada ne bih obukla jer bih se u tome osjećala bezvrijedno ili ružno (da, ima ružnih trendova!). Odgajana sam da budem dama. Ne volim kupnju, volim se lijepo obući, ali max limit kojeg toleriram je jedan (1) sat. Nakon toga mi je potpuno svejedno jesam li pronašla ono što sam trebala kupiti, jesam li u prolazu vidjela neku super haljinu ili pada kiša. Ja sam s kupnjom gotova nakon sat vremena (sestrama toleriram do 2,5 sata), bez obzira jesam li nešto kupila. U kupnju idem ciljano – znam što hoću i što mi treba, a to je i dobra taktika za bilo koju vrstu kupnje kako ne biste trošili previše.

Svatko treba graditi svoj stil jer je i on dio naše autentičnosti (jedinstvenosti) koja upotpunjuje i obogaćuje našu osobnost i jedinstvenost. U tom kontekstu gledam na modu.

Nastavi čitati “Moda, krijepost &Elie Saab :)”

Bože, učini da budem televizor

“Učiteljica jedne osnovne škole je dTelevizor
ala svojim učenicima zadatak da napišu esej o tome što bi htjeli da im Bog napravi. Na kraju dana dok je u stanu ocjenjivala eseje, pročitala je jedan koji ju je učinio vrlo emocionalnom.

Njezin muž, koji je netom ušao u stan, ugledao ju je uplakanu i upitao: ‘Što se dogodilo?’ ‘Pročitaj ovo. To je esej jednog od mojih učenika.’

‘Bože, večeras te molim da mi učiniš nešto vrlo posebno – učini da postanem televizor. Želim zauzeti njegovo mjesto i živjeti kao televizor u svojoj kući.

Želim imati svoje posebno mjesto i da se moja obitelj okuplja oko mene. Želim da me shvaćaju ozbiljno dok govorim. Želim biti centar pažnje i da me čuju bez prekidanja i pitanja.

Nastavi čitati “Bože, učini da budem televizor”

Četiri vrste ljubavi 😍🚣👨‍👩‍👧‍👦✝

Postoji više vrsta, tj. stupnjeva ljubavi. One su međusobno povezane i potrebne, ali nam krajnji cilj treba biti agape – Božja ljubav u čovjeku pomoću koje čovjek ljubi voljom i odlukom, a ne osjećajima koji u puno situacija ne bi dozvolili ljubav.

Agape je princip, način života i djelovanja prema drugim ljudima, ono kakvi mi želimo biti, čak i prema onima koji su zli prema nama. Samo nas agape sprječava da zlima ne vraćamo zlom.

Na kojem se vi stupnju nalazite i koja je ljubav najdominantnija u vašem životu?

Bxq941490471579

Privatno vlasništvo, all rights reserved

Nastavi čitati “Četiri vrste ljubavi 😍🚣👨‍👩‍👧‍👦✝”

Povezanost abortivnih klinika s prodajom dijelova tijela beba

Protekla dva dana, američki i europski prolife portali prenose stravično otkriće Centra za medicinski napredak iz SAD-a.

Naime, istraživači Centra su dogovorili sastanak s ginekologinjom i direktoricom medicinskih usluga najvećeg američkog lanca abortivnih klinika, Planned Parenthooda. Ginekologinja Deborah Nucatola je dogovorila sastanak s istraživačima Centra koji su se predstavili kao potencijalni kupci dijelova abortiranih beba.

Sastanak su dogovorili u restoranu, a od ponašanja ginekologinje se svaka normalna osoba strese. Doktorica smrti je jela salatu i pila vino te, bez ikakvog ograničenja ili nelagode, pričala o načinu na koji ginekolozi PP-a izvode abortus kako bi određeni dio djeteta ostao neoštećen za prodaju.

Nastavi čitati “Povezanost abortivnih klinika s prodajom dijelova tijela beba”

Teologija tijela i ja

Kad sam krenula s pisanjem serije o teologiji tijela, rekla sam da ću iznijeti svoj stav i svoje poglede na tu temu.

Moram priznati da mi se bilo malo teže odlučiti za ovaj članak, što inače nije problem za teme kojima se bavim. Nekoliko je razloga za to.

Mislim da je ionako jasno kakav je moj stav o predbračnoj čistoći samim time što pišem ovaj blog, tj. zato što sam katolkinja, vjera mi je jako bitna, a jednako tako i vjerodostojnost te integritet. Mi, katolici, nanosimo puno sablazni kad ne živimo kako nas vjera uči. Zaključno, spolni nauk Crkve za mene je sastavni dio vjere. Ako si katolik, živiš tako.

Treći i najvažniji razlog je to što privatne stvari volim držati u uskom krugu ljudi. Međutim, shvatila sam da, ako će bar jednu osobu koja čita moj blog, moje razmišljanje o ovoj tematici potaknuti na promjenu ili je ohrabriti da ustraje u svojim stavovima jer nije sama, moram napisati ovaj članak.

Nastavi čitati “Teologija tijela i ja”

Kafeterija vjernici i politika

Prije mjesec dana, slušala sam raspravu u sklopu Kulfesta. Tema je bila ekonomske prirode, ali se diskretno provlačila i pro-life tematika.

Jedan od govornika na konferenciji s dugogodišnjim iskustvom na području financija te predavač poslovnih financija i financijskog menadžmenta na jednoj poslovnoj školi je istaknuo kako ga kontaktiraju pojedine političke opcije za suradnju pri sastavljanju njihovih gospodarskih programa. Tako je gospodin istaknuo da ga je kontaktirala i gđa Mirela Holy, predsjednica ORAH-a.

ali vjernici
C.S.Lewis quotes

Što se tiče gospodarskog programa, imali su zajedničke točke ok
o kojih su se složili te je govornik bio spreman pomoći, ali uz jedan uvjet. Pitao je gđu Holy što će napraviti po pitanju svojih ideja vezanih za nagrađivanje doktora koji će napraviti najviše abortusa, kao i što će napraviti s dijelom programa koji se tiče bioetičkih pitanja. S obzirom da gđa Holy nije htjela odustati od takvog programa, govornik se zahvalio i rekao da ne želi sudjelovati i surađivati sa strankom koja promiče abortus.

Zašto sam krenula s ovim primjerom?

Nastavi čitati “Kafeterija vjernici i politika”

Kome ideš po procjenu i otkriće svoje vrijednost? Zašto nekome nebitnom?

Kome odlaziš po procjenu svoje vrijednosti? Zašto dopuštaš da tvoju vrijednost procjenjuje netko posve nebitan u tvom životu, netko tko nije siguran ni sam u svoju vrijednost?

Znaš li kome se trebaš obratiti za procjenu svoje vrijednosti i to samo Njemu, jednom jedinom? Mislim da znaš 🙂

A, kako se Njemu obratiti? Molitvom i meditacijom, a prije svega misom, ispovijedi i pričesti.

Nastavi čitati “Kome ideš po procjenu i otkriće svoje vrijednost? Zašto nekome nebitnom?”

Podsjećanje na istinu o zdr. odgoju

Nakon nekoliko mjeseci, ozbiljnost i problematika zdravstvenog odgoja je ponovno došla u središte zbivanja – bar u medijima koji žele relevatno izvještavati o stvarnosti i zbivanjima oko nas.

Moram priznati da mi je drago što se tema ponovno aktualizirala jer je poprilično opasno, jednu tako ozbiljnu temu, zaboraviti s obzirom da je rezultirala prisilnim nametanjem zdravstvenog odgoja u škole, usprkos protivljenju 85% roditelja koji su se, 2009. godine, odlučili za zdravstveni odgoj temeljen na znanosti, stručnosti i istinskoj vrijednosti spolnosti.

Nastavi čitati “Podsjećanje na istinu o zdr. odgoju”

Stanice abortiranih beba u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji

U zadnje mi se vrijeme čini da bi neke državne institucije i agencije mogle promijeniti ime. Tako bi Agencija za odgoj i obrazovanje trebala promijeniti ime u Agencija za državnu seksualizaciju djece.

Nastavi čitati “Stanice abortiranih beba u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji”

Irska – model financiranja referenduma i LGBT lobija

Ovaj se tjedan Irska nalazi pred sličnom odlukom o kojoj je Hrvatska odlučivala 01.12.2013.

Dok su građani Hrvatske odlučivali o unošenju novog članka u Ustav kako bi se zaštitio brak kao zajednica muškarca i žene, građani Irske će u petak, 22.05., odlučivati hoće li u Ustav biti uvršten članak koji će jamčiti pravo na brak dvama osobama, tj. moći će odlučiti da ne žele zaštititi brak.

Nastavi čitati “Irska – model financiranja referenduma i LGBT lobija”

Jesus, You take over…

A prayer of the Servant of God, Fr. Dolindo Ruotolo
“Why are you upset and agitated? Leave your cares to Me and all will be fine. I tell you honestly, every act of true and blind reliance on Me, results in what you desire and will resolve all your difficulties.
Abandonment in Me does not mean being frustrated, becoming anxious and desperate, offering Me your anxious prayer, that I may follow you and have your anxiety be a prayer.

Nastavi čitati “Jesus, You take over…”

Isuse, misli Ti…

Svatko od nas ima neki problem, napast, kamenčić koji ga žulja, tugu, opterećenost, umornost, strah i sl. Drugim riječima, svatko od nas ima svoj križ kojeg nosi kroz život, ali pitanje koje se postavlja je: “Kako nosimo taj križ?”

Da bismo mogli nositi križ kroz život, odnosnsvijeće križo vući ga za sobom po podu, potrebna nam je snaga. To ne možemo sami jer ako pokušavamo pobijediti svijet ili pobijediti sami sebe, ne možemo sami jer ćemo svijet, a i same sebe, htjeti pobijediti njegovim/našim metodama. I, što će se dogoditi? Postat ćemo oni protiv kojih se borimo.

Nastavi čitati “Isuse, misli Ti…”

Joga, new age i masonstvo nije za katolike

Prije samog početka, joga&New Age&većinski self help&masonstvo nisu za katolika jer su suprotne nauku naše vjere.

Sad kad smo to riješili, mogu krenuti sa člankom.

Na početku fakulteta, imala sam priliku slušati predavanje fra Josipa Blaževića, redovnika koji je u Crkvi najbolje upoznat s temama New Age-a, joge, spiritualizma, reikija i ostalih stvari izvučenih iz lonca duhovnosti, a koje, nažalost, i mnogi kršćani, nesvjesni opasnosti, koriste i prakticiraju.

Moram biti iskrena i reći kako me te stvari nikada nisu zanimale jer mi je, zahvaljujući Bogu i KC, uvijek bilo jasno da ne pripadaju mojoj vjeri. To mi je bilo jasno ne zato što znam puno toga o tim pojavama ili zato što sam tako pametna sama po sebi, nego zato što mi je Bog dao puno milosti, sačuvao me od puno toga i zati znam puno o svojoj vjeri. Zato sam se, s tim općim pregledom, držala dalje od toga. Nikada me nije zanimalo ni otkud što potječe niti što pretjerano znači ako ne ide uz katoličanstvo.

Upravo zbog toga, sve dominantnije prisutnosti “duhovnosti” i tiranije pozitivnih misli u koju se uključila i “Jana – voda s porukom” promovirajući sinkretističku i antikršćansku duhovnost Paola Coelha i Louise L. Hay, odlučila sam se za ovu temu jer je od izuzetne važnosti, ali i kako bih vas potaknula da mir i čežnju za transcedentalnim potražite u katoličkim pobožnostima i meditaciji.

Nalazimo se u svibnju pa je idealan početak za molitvu krunice. Nakon kršćanske molitve i meditacije (koja, daj Bože, rezultira kontemplacijom – napisat ću jednom članak o Lectio Divina i razlici meditacije i kontemplacije), nećete ostati jednaki jer ne postoji veća moć od molitve.

Na samom početku, idemo razjasniti jednom zauvijek:

  • joga
  • bioenergija
  • New Age,
  • spiritualizam
  • reiki
  • tai chi
  • transcedentalna meditacija
  • različito “(samo)iscjeljivanje”
  • čakre
  • karma
  • sudbina
  • čitanje horoskopa
  • safari duha
  • vorteks
  • svemir
  • energija
  • Ana Bučević, Ingrid Divković, Tatjana Cameron Tajči, Ivana Plechinger, Danijela Martinović, Nina Slišković, Lorna Byrne, Louise L. Hay, Paolo Coehlo
  • astrologija
  • reinkarnacija
  • hamajlije
  • narukvice ove ili one boje
  • jantar
  • life coaching
  • homeopatija
  • različite borilačke vještine
  • kristali
  • pozitivne misli
  • otvoreni um (open mind)
  • različite meditacije
  • božanstva
  • spajanje sa silama i božanstvima
  • povlačenje u sebe i tamo (samo)traženje
  • holističke radionice
  • holistički spa
  • iscjeljivanje emocija
  • snaga žene/snaga muškarca
  • aikido
  • prirodno roditeljstvo
  • svjesno roditeljstvo
  • roditeljstvo u kojem roditelji ne odgajaju, ne viču, ne usmjeravaju, nego djeca rade što žele
  • feng shui
  • theta
  • anđeologija – New Age “anđeli” nisu katolički anđeli (ako knjigu o anđelima nije izdala neka od izdavačkih kuća koje uglavnom pokrivaju katolička izdanja, najvjerojatnije se radi o New Age “anđelima”)
  • poruke anđela
  • safari duha
  • “Koliba”
  • iscjeljivanje svojih misli
  • slanje poruka u svemir
  • vraćanje pozitivnih stvari iz svemira i sl.
  • natalne projekcije
  • predviđanje života u budućnosti i na temelju toga izbor načina života ili supruga/supruge
  • različito praznovjerje
  • lančane poruke u stilu: napravite ovo ili ono ili širite dalje poruku jer će vas inače zadesiti nesreća ili će vas kazniti Bog – neće vam se dogoditi ništa loše i nemojte ih širiti dalje, čak ni kad se spominju katolički sveci jer to nema nikakve veze s vjerom

predstavljaju veliku opasnost i nisu za katolike!

Nemojte dozvoliti da vas netko uvjeri kako je to spojivo s kršćanstvom. Neki od tih govornika pozivaju se na kršćanstvo ili čak katoličanstvo, ali radi se o New Age-u. Nude različite radionice i putovanja u kojima jedan dan idu u svetište, a drugi dan poučavaju New Age. To je poganstvo i ne može biti prihvatljivo!

NEW AGE

Ljudi koji prodaju takve savjete o životu (tzv. life coaching) mogu biti jako uvjerljivi jer imaju sektaške karakteristike. Postupite kao i u slučaju sekti – samo se maknite. Nema smisla upuštati se u raspravu jer su takvi, nažalost, potpuno u svom zaluđenom filmu i potrebni su Božje milosti. Pomolite se za njih, ali nemojte dopustiti razvijanje priče jer su manipulativnog karaktera.

Nespojivo je otići u crkvu pa na life coach seminar temeljen na New Age-u, a to je nešto što sam primijetila u radnjama ljudi. Jednako tako, ne može ista osoba nuditi neki program koji se sastoji od posjeta crkvi ili svetištu u pauzi između New Age radionica. Zašto? Zato što od jednog dobivate dobro (crkva+kršćanstvo) od drugog zlo (New Age).

Savjetnici za život (tzv. life coachs) zarađuju na ljudima, a ne donose dobro jer ono što govore nije istina, nego laž i obmana. Što nam donosi oslanjanje na laž? To znači da svoju nadu temeljimo na laži.

Ako trebate liječnika, idite liječniku. Ako trebate svećenika, idite svećeniku. Mentalnim i duhovnim zdravljem bave se svećenici, psihijatri i hagioterapisti koji su prošli višegodišnju obuku (nadam se), a ne šamani.

Ono što me zanima je snose li New Age savjetnici odgovornost za postupke osobe koja dođe k njima, a treba psihijatrijsko liječenje jer ima poremećaj ličnosti ili tendencije samoubojstvu? Nadalje, zanima me što rade (zdravstvene) inspekcije? Kako je moguće da država daje poticaje za samozapošljavanje za širenje New Age sektaštva? Možete uzeti poticaj za samozapošljavanje i otvoriti društvo za savjetovanje o životu.

Nadalje, dovoljan argument zašto sve gore navedeno, a i puno drugih sličnih opsjena nisu za katolike je činjenica da joga pripada drugoj religiji, a katolik ne može uzimati iz drugih religija ono što mu se sviđa pa to miješati s katoličkom praksom. Tako nastaje kafeterija vjernik kako se nazvala Maria Owings Shriver, bivša supruga Arnolda Schwarzeneggera koja je odgojem i odlaskom na misu katolkinja te se takvom i predstavlja (a s obzirom kako je podrijetlom Kennedy, svi je smatraju katolkinjom), ali voli i Budu, istočnjačke hamajlije i prakse, a ima i liberalne stavove, tj. stavove suprotne katoličkom nauku pa ide i na sklapanje istospolnih zajednica.

Ne volim spominjati imena, pogotovo ako ne poznajem osobu niti situaciju i ne presuđujem ljudima jer to nije moje pravo, ali dobar slučaj za analizu bio bi i npr. tenisač Novak Đoković koji je zapao u istočnjačku duhovnost i prehranu. Čini mi se da je to glavni uzrok problema s kojima se sada bori jer bih rekla da je njegov fizički pad samo posljedica duhovne opasnosti u kojoj se našao.

Jednako kao što se ne može istodobno biti katolik i mason jer je katolik koji postane mason samim činom automatski ekskomuniciran (izopćen, odcijepljen) iz Crkve, ista je situacija i s npr. reikijem i kršćanstvom. Ne može se biti istodobno iniciran u kršćanstvo i u reiki jer je osoba ekskomunicirana s obzirom kako on uvlači čovjeka u druge dimenzije duhovnosti. Potrebno se prvo obratiti svećeniku koji će procijeniti ima li potrebe za egzorcizmom (u težem slučaju) i molitvom otklinjanja (u blažem slučaju) te osobu uputiti u daljni proces ponovnog vraćanja u okrilje KC i sakramentalni život KC. Znači, joga nije automatska ekskomnikacija, ali je protivna vjeri, a reiki je automatska ekskomunikacija.

Što se tiče masonstva, katolik ne može biti snob željan upravljanjem svijetom u tajnosti, iz mračnog, skrivenog podruma uz potporu malog kruga ljudi poput njega koji vjeruju da imaju tajne spoznaje i znanje. Vjerojatno imaju, ali je ograničeno i nevaljalo s obzirom da je masonstvo povezano sa sotonizmom. Za razliku od masona, Bog svakom čovjeku daje mogućnost pristupa samom Njemu i svi su dobrodošli.

Nažalost, opasnost leži i u činjenici kako dosta katolika to ne zna pa, umjesto da se okrenu upoznavanju svoje vjere (religije) i tamo potraže oslonac, nasjednu na trik zamagljene, anemične, bezlične, sentimentalne duhovnosti (New Age) koja je lišena religije. Često se, radi nepoznavanja vlastite vjere, ne uočavaju elementi New Age-a u svakodnevnom okruženju pa nedjeljom navečer, nakon sv. mise, eto kršćanina na jogi, a njegovo dijete utorkom ima dodatni sat u vrtiću posvećen “zdravoj prehrani” koji bi, s otvorenim umom, prirodnim odgojem i vježbom meditacije, trebao poslužiti tome da se dijete smiri, bolje osjeća i da mu osigurate “konkurentsku prednost” pred ostalom djecom. To što to nije u skladu s katoličkim pogledima i vjerovanjima te vam je dijete fokusiranije samo zato jer je otupljeno, pa sad… Ne može se voditi računa o svemu.

Svijet (zapadna hemisfera) nalazi se u stanju duhovnog nomadizma – živi nesvjestan kršćanskog identiteta, ne zna koji je smisao života, srami se svojih kršćanskih korijena, briše “memoriju”, traži nešto, ali to više ne traži u svojim korijenima (kršćanstvu), nego izvan kršćanstva.

Nova duhovnost (New Age) se, kako ja to volim dočarati ljudima, nalazi u oblaku magle, bez ikakvih jasnih kontura, pravila, moralnih normi i naziva zato što se temelji na sentimentalizmu – ako se osjećam kao konj, onda sam konj i želim pravo kako bih se mogao ponašati kao konj, iako sam zapravo čovjek ili kobila.

Iz te magle, čovjek uzima ono što misli da mu je potrebno, a to na kraju postane jako veliki problem jer je sve što se nalazi u toj magli pogrešno. Ta nova duhovnost naziva se novo doba (eng. New Age) jer su ljudi koji žele uništiti kršćanstvo, a među kojima su i masoni, 2000. godinu koja je početak novog tisućljeća, označili godinom kada završava razdoblje kršćanstva (riba) i kreće novo razdoblje vodozemaca koje karakterizira nova duhovnost, zatiranje i uništavanje kršćanstva. Radi toga moraju smisliti vlastite okvire svoje duhovnosti pa se neki brinu o tome što hoće li neće jesti onoliko koliko se ja brinem o vršenju Božjih zapovijedi.

Stvaraju glad koju kratkoročno utažuju lažima i zlom, dok dugoročno osoba i dalje ostaje gladna. Osoba će ostati gladna sve dok se ne vrati Bogu. To nije nešto što sam smislila ja ili netko u Crkvi, nego je to jednostavno tako zato što nas je Bog tako stvorio – upisao nam je čežnju za Njim i dok se ta čežnja ne namiri Njime, osoba će tražiti krive supstitute. Ako smo žedni, neće nam pomoći gumeni bomboni.

Sastavnice te nove paradigme su:

  • židovsko-kršćanska religija (uzimanje pojmova i davanje novih, lažnih značenja)
  • sekularizirana znanost
  • gnoze
  • krivovjerja
  • ezoterije
  • istočnjačke religije te
  • međugeneracijski konflikt (Kinseyev institut, seksualna revolucija, ZO).

New Age predstavlja se kao alternativa kršćanstvu i svim drugim institucionalnim (organiziranim) religijama. On promiče “duhovnost u službi zadovoljenja ljudskih potreba, egolatrije, duhovnost po mjeri kulture zdravizma (kult zdravlja), sedativnu i antistresnu duhovnost.*” Ta duhovnost nema veze s pojmom istine, moralnim normama i kršćanskom objavom.

On “uklanja granice između stvorenja i Stvoritelja, čovjeka i Boga. On promiče biocentričku paradigmu prema kojoj kruna stvaranja više ne bi bio čovjek stvoren na sliku Božju (što je okosnica judeokršćanskog nauka i zapadne civilizacije), nego život kao takav. Tu je ključno razmimoilaženje između kršćanstva i new age-a.
Prema biocentričkoj paradigmi, životi ljudi, životinja i bogova imaju jednaku vrijednost. New age smatra životinje našom braćom i sestrama koje imaju besmrtnu dušu (reinkarnacija). Problem reinkarnacije je što izjednačava čovjeka i životinje. New age je mentalitet koji prožima svijest masa i prodire u svakodnevni govor, medije, kulturu – npr. rašireno govorenje da je životinja umrla. Životinja može uginuti, ne može umrijeti.*”

MASONI

New Age je upravo jedini oblik vjerovanja kojeg masoni žele za “ujedinjeno čovječanstvo” te su oni i doveli New Age u kršćansku, zapadnu hemisferu. Cijeli projekt objavljivan je u njihovom glasilu “New Age” u SAD-u. Masoni mrze Krista i kršćanstvo, a na višim stupnjevima inicijacije izriču odanost Luciferu, gaze i lome križ te sliku Mihaela Arkanđela (19. i 30. krug od 33). Pape redovno upozoravaju na opasnosti masonstva. Mnoge enciklike objavljene su u kojima se osuđuje masonstvo, a možda se najviše angažirao papa Leon XIII. koji je sastavio molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu nakon jedne strašne vizije. Sv. Maksimilijan Kolbe pokrenuo je Vojsku Bezgrešne kad je primijetio njihove (masonske) slobodne manifestacije i pred Vatikanom.

Čovjek je slobodno biće čiji život ovisi o njegovim odlukama te Božjoj providnosti i milosti.

Od izuzetne je važnosti što vjerujemo, u što se ufamo i što ljubimo. Vjerovati u nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će naškoditi čovjeku, svima onima s kojima je u dodiru te svima onima koje voli i u ovom životu i u sljedećem (prema P. Kreeftu).

JOGA

Iako se joga na Zapadu predstavlja kao znanstveno potvrđena metoda postizanja zdravlja i duhovne ravnoteže, joga je “asketska tehnika samospasenja, tj. u istočnjačkim religijama predstavlja ono što Isus Krist predstavlja u kršćanstvu. Jogi imamo zahvaliti što je među kršćanima porastao broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju.
Joga za postizanje zdravlja postoji jedino na Zapadu kojim je ovladala kultura zdravizma. Joga nije prikladna za postizanje zdravlja jer se u hinduističkim svetim spisima zdravlju ne pridaje ama baš nikakva osobita važnost. Hinduisti promatraju bolest kao posljedicu karme (loših djela). U tom smislu, u Indiji ne postoji zdravstvena ili medicinska joga. Joga služi samospoznaji i samospasenju, a ne za postizanje zdravlja.
Crkva dobro poznaje soteriološku ((samo)spasenjsku) narav joge te se bori protiv njezine profanizacije i komercijalizacije na Zapadu. Kao tehnika samospasenja, joga je sredstvo za postizanje besmrtnosti u hinduizmu i budizmu čiji je cilj “sabranost u sebi”, usredotočenost na samoga sebe, nemar za ovozemaljsku stvarnost koja je ionako samo kozmička obmana, iluzija. To je suprotno kršćanstvu koje vodi “ekstazi”, “izlasku iz sebe”, služenju drugome, ljubavi.*”

Nadalje, joga traži usmjeravanje čovjeka sama na sebe kako bi u sebi našao spoznaju, dok mi, katolici, vjerujemo kako čovjek mora svoj pogled usmjeriti prema Bogu, u Njemu naći svoj smisao, izaći iz sebe i u djelatnosti pronaći mir. Ako pogledate kip Bude, vidite da je on usmjeren na sebe, na svoju unutrašnjost i da se fokusira na to. Mi, katolici, pozvani smo na apsolutno suprotno – moramo izći iz sebe.


MOJ ZAKLJUČAK

Joga nije tjelovježba, zdravstvena tehnika, istezanje, vježbanje, nego tehnika postizanja samospasenja vezana uz hinduističko vjerovanje i tehniku. Ako vjerujemo da je Isus otkupitelj svijeta, Mesija, da je Bog Stvoritelj i ako smo kršteni u Isusovo ime, onda je, u najmanju ruku, kontradiktorno prakticiranje joge koja kaže kako se možemo spasiti sami zahvaljujući njoj.

Trčite, šetajte, idite na pilates, aerobik, ples, balet u svrhu rekreacije, okopavajte vrt, sadite cvijeće, pograbite lišće, a kršćanskom molitvom tražite duhovnost.

PAOLO COELHO, LOUISE L- HAY i SELF HELP LITERATURA

Što se tiče pozitivnih misli, Paola Coelha, Louise L. Hay, “vode s porukom” i sl., problem je u tome što se čovjeka postavlja na mjesto stvoritelja svijeta u kojem živi jer sljedbenici tog kulta smatraju da čovjek može pozitivnim mislima stvoriti blagostanje i raj na zemlji.

Kome šalješ pozitivne misli? Samom sebi? Što to onda znači? Da si ti stvoritelj, svemoguć ili? Stvoritelj svijeta je Bog, a i potpuno je pogrešno za svrhu života postaviti ostvarivanje zemaljskog blagostanja. Naravno da čovjek kroz život treba ići s nadom i optimizmom, ali ovdje se ne radi o tome.

Paolo Coelho je pravi predstavnik New Age-a. Zato je i omiljen u medijima, iako se predstavlja kao katolik. U njegovim djelima zamjetna je velika količina New Age-a, krivog tumačenja kršćanstva i nauke te hereza. I u hrvatskim medijima zastupljeni su New Ageri.

Jednako tako, potrebno je istaknuti kako je većina tzv. self help literature (psihologija za širu publiku) i savjetnika za život New Age karaktera i nikako ne odgovara katoličkom poimanju čovjeka i svijeta. Ukoliko čitate takvu literaturu, obratite pozornost da izdavači budu katoličke knjižare pa i onda ili pogotovo onda kad naslov knjige govori o Isusu, prorocima, vječnom zivotu, duši, snazi žene, snazi muškarca, čovjeku i sl.

Sve gore navedeno predstavlja izvor duhovne opasnosti jer čovjek ostavlja širom otvorena vrata različitim silama koje ne donose dobro, dok ga istovremeno emotivno i duhovno odvodi u stanje nirvanskog ništavila i “ubijenosti”. To ništavilo, ubijenost i otupljenost može se vidjeti već u očima osobe.


Smisao našeg života NIJE nirvana.

Nadam se da je ovaj članak bio od pomoći, da sam vam pomogla razjasniti neke stvari i da su vam dani dobri argumenti za svaki put kad vas netko pozove na jogu ili motivacijsko savjetovanje.

Na početku teksta upotrijebila sam dosta primjera i naziva jer primjećujem kako ljudi ne znaju prepoznati što sve pripada New Age-u pa to primjenjuju i u svom životu. Apsolutno je nemoguće pobrojati sve i možda zvuči grozno, ali većina onoga što danas preporučuje bilo koji voditelj ili poznata osoba je New Age.

Sve što vam je nekako moralno neopipljivo, ne prati kršćanski pogled na svijet, katolički nauk, nekako je u magli, povezuje emocije, otupljenost i bijeg te se tiče kao duhovnosti nije kršćansko, iako vam obećava mir. Ako Bog i anđeli čuvari čuvaju dijete, onda ga ne može čuvati crvena hamajlija oko ruke. Ako postoji Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti, onda ne možete dolaziti u doticaj sa svojom nutarnjom božicom ili bogom Ra, Šivom, vorteksom ili kako god.

Život je težak. To slobodno priznajte. Tiranija pozitivnih misli je apsurdna, opasna i neistinita jer nema smisla i nema uporište u Dobru. Za razliku od toga, katolička nada ima smisao i uporište u samom Bogu i sasvim sigurno nam ne ispire mozak s pozitivnošću i mantrama. Možda vam se pozitivne misli i katolička nada čine jednakima, ali razmislite malo bolje i vidjet ćete kako nije tako.

Katolička nada ne negira činjenicu teškog života niti misli da tu činjenicu treba negirati i pretvarati život u nešto što on nije. Ona priznaje teškoću, suze i tugu, ali je to usmjerena tuga s pogledom prema nebu i dubljim smislom jer je Dobro (Bog) zauvijek pobijedilo Zlo (Sotonu), a mi imamo upravo tu nadu za život vječni.

Ako vam je potrebna pomoć povezana s emocionalnim i psihološkim poteškoćama, možda će vam pomoći ovaj članak . Potražite stručnu i provjerenu pomoć pa razgovarajte s liječnikom ili/i svećenikom. Kršćanstvo je neiscrpni izvor radosti i mira te nudi sve moguće i potrebne alate da bi čovjek mogao biti radostan i u miru.

Zahvatite iz tog izvora.

Ako ste se umorili i čini vam se kako vam ne pomaže ništa iz tog izvora, trebate potražiti svećenika (duhovnika) koji će vas podsjetiti na smisao i koji će aktivirati, staviti u funkciju sve ono što znate i što ste naučili o vjeri te liječnika psihijatra ako se radi o problemu za njega. Nikako New Age, tj. životnog savjetnika.

Ljudima s ljubavlju ukažite na pogrešan smjer ako vam to dozvole.

I za kraj, pravi mir i dobro daje jedino Bog i njegov smisao. Onaj tko ne poštuje i ne radi po Božjem smislu može vam donijeti samo zlo. To isto zlo takva osoba donosi i samoj sebi jer je osobe kojima treba pomoć iskoristila za vlastito bogaćenje i guranje u zlo, besmisao života.

Svako dobro,

🙂
*fra Josip Blažević, intervju za novine i predavanje

Opasnosti elleOne i OHK

Od prošlog tjedna pilula ellaOne prodaje se bez liječničkog recepta u ljekarnama diljem Hrvatske.

Radi se o „piluli za dan poslije“, odnosno o abortivnoj i kontracepcijskoj

EllaOne
doctorfox.co.uk

piluli koja se zove i “pilula za pet dana poslije” jer se može uzeti do pet dana od nezaštićenog spolnog odnosa ili zatajenja kontracepcijske metode.

Pilula utječe na odgađanje ovulacije (kontracepcijski dio) te sprječavanje usađivanja embrija u stijenku maternice (abortivni dio).

Nastavi čitati “Opasnosti elleOne i OHK”

“Bella”🎬

Bella_cover

“Bella” (2006.) je indie obiteljski film o iskupljenju s prolife porukom inspiriranom stvarnim dogđajima.

“Bella” je osvojila mnogobrojne nagrade, a najvažnija je pobjeda na filmskom festivalu u Torontu.

Film je režirao Alejandro Gomez Monteverde koji je, uz Patricka Miliona i Lea Severina, i jedan od scenarista. Producenti filma su Eduardo Verastegui i Sean Wolfington. Među izvršnim producentima je i poznati producent Stephen McEveety („Braveheart“, „The Passion of the Christ“) koji je ekipi pomogao savjetima nakon snimanja.

Jose (Eduardo Verastegui) i Nina (Tammy Blanchard) su kolege u restoranu na Manhattanu čiji je vlasnik Joseov posvojeni brat, Manny. Radnja filma se odvija u jednom danu u kojem se isprepliću događaji koji zauvijek povezuju glavne likove – kuhara Josea koji ima nepoznatu prošlost i konobarice Nine koja ima neizvjesnu budućnost. U radnji se isprepliću Joseova priča iz prošlosti koja ga još uvijek proganja, njihova sadašnjost i neizvjesna budućnost.

⌊SPOILER⌋
Nina kasni na posao drugi dan za redom i dobiva otkaz. Jose je želi utješiti i razgovarati s njom te mu ona priznaje da je trudna s muškarcem s kojim više nije u kontaktu, da ozbiljno razmišlja o pobačaju jer joj je život nesređen te da ne želi da njezino dijete pati s njom u takvom životu. Jose je pita želi li provesti s njim taj dan te je vodi svojoj obitelji. Tamo provode vrijeme otkrivajući puno toga jedno o drugome.
Nina konačno saznaje istinu o Joseovom životu koja ga još uvijek progoni, djevojčici koja je lovila leptire, starom automobilu u garaži te nogometnoj karijeri. Jose saznaje da je Nina provela mladenačke godine brinući se o majci koja je pala u depresiju nakon suprugove smrti te da ju je Nina, nakon što više nije mogla trpjeti odbačenost, ostavila i preselila se u New York. Najvažnija činjenica koju Nina saznaje je da je Manny posvojen, ali da to nikada nije radilo razliku u njihovoj obitelji.
S obzirom da je Nina čvrsto odlučila pobaciti, Jose donosi odluku koja će promijeniti njihove živote.

Film ima snažnu poruku za život, lijepu ljubavnu i ohrabrujuću obiteljsku poruku, iako su one prezentirane na nenametljiv način, upravo onako kako trebaju biti: istinito i snažno, ali osjećajno i mudro.
„Bella“ daje prednost životu i slavi ga bez obzira na sve probleme i okolnosti.
„Bella“ prezentira ljubav u pravom obliku, obliku koji zahtjeva žrtvu kako bi osoba postupila ispravno.
„Bella“ donosi istinu o obitelji kao glavnoj nositeljici društva koja ima i treba imati veliki utjecaj na pravilnu izgradnju pojedinca, ali i koja pruža sigurnost, zabavu i potporu svakom svom članu.
„Bella“ promiče vrijednost i doprinos Latino zajednice u SAD-u koja je, od 40.-ih godina 20. st., u filmovima uvijek negativno prikazivana.
„Bella“ podsjeća da pobačaj nije rješenje, da postoje prava, ispravnija rješenja poput posvajanja.
Film je nagrađen i ocijenjen visokim ocjenama od strane udruga koje se bore za pravo na život te udruga koje promoviraju posvajanje kao alternative pobačaju. Udruge za posvajanje su sudjelovale i u distribuciji filma.

Kako glavni glumac i producent Eduardo Verastegui ističe, filmom je spašeno više stotina beba jer ih kontaktiraju žene i obitelji koje su se radi filma odlučile za život. Lik Josea je nadahnuo i samog glumca koji se na isti način postavio u stvarnoj životnoj situaciji, iako je ta priča imala drugačiji završetak (roditelji su odlučili zadržati bebu).

Krunica i litanije Božjeg milosrđa

Krunica Božjeg milosrđa moli se na običnoj krunici.

Na prva tri zrnca:

1. Očenaš

2. Zdravo Marijo

3. Vjerovanje

(Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.)

Na velika zrnca (zrnca koja razdvajaju nizove od deset zrnaca):

Vječni Oče, prikazujem ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta.

Na mala zrnca (10x):

Po njegovoj pregorkoj muci, * budi milosrdan nama i cijelome svijetu.

Nakon pet desetica, završetak:

Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu. (3x)

Može se dodati i ova molitva, ali ona nije sastavni dio krunice kako ju je Isus izdiktirao:

O, krvi i vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u tebe!

Marijo, Majko Milosrđa, moli za nas!

Isuse, ja se uzdam u tebe! (3x)

Smiluj se nama i cijelome svijetu, Gospodine!

Litanije Božjem milosrđu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!


Oče nebeski, Bože, * smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, * smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, * smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, * smiluj nam se!

Milosrđe Božje, ti neshvatljiva tajno Presvetoga Trojstva, * uzdam se u Tebe!
Milosrđe Božje, ti izrazu Njegove najveće moći, * -//-
Milosrđe Božje, koje si se objavilo u stvaranju nebeskih duhova, * -//-
Milosrđe Božje, koje si nas iz ništavila pozvalo u život, * -//-
Milosrđe Božje, koje obuhvaćaš čitav svijet, * -//-
Milosrđe Božje, koje nam daruješ besmrtan život, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas zaštićuješ od zasluženih kazna, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas oslobađaš od bijede grijeha, * -//-
Milosrđe Božje, koje nam u Riječi što je Tijelo postala daruješ opravdanje, * -//-
Milosrđe Božje, koje se na nas izlijevaš iz rana Kristovih, * -//-
Milosrđe Božje, koje nam izvireš iz Presvetoga Srca, * -//-
Milosrđe Božje, koje si nam dalo Presvetu Djevicu za Majku milosrđa, * -//-
Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju Crkve koja obuhvaća cijeli svijet, * -//-
Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju i dijeljenju svetih sakramenata, * -//-
Milosrđe Božje, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore, * -//-
Milosrđe Božje, neizmjerno u sakramentu oltara i svećeništva, * -//-
Milosrđe Božje, koje si nas pozvalo k svetoj vjeri, * -//-
Milosrđe Božje, u obraćenju grješnika, * -//-
Milosrđe Božje, koje posvećuješ pravednike, * -//-
Milosrđe Božje, koje usavršuješ svete, * -//-
Milosrđe Božje, vrelo bolesnicima i patnicima, * -//-
Milosrđe Božje, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca, * -//-
Milosrđe Božje, ufanje onih koji očajavaju, * -//-
Milosrđe Božje, koje uvijek i svugdje pratiš sve ljude, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas ispunjaš milostima, * -//-
Milosrđe Božje, mire umirućih, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas čuvaš od paklenoga ognja, * -//-
Milosrđe Božje, koje olakšavaš patnje dušama u čistilištu, * -//-
Milosrđe Božje, ti slasti i neizmjerna radosti sviju svetih, * -//-
Milosrđe Božje, beskrajno u svim tajnama vjere, * -//-
Milosrđe Božje, neiscrpivi izvore čudesa, * -//-

Bog je milosrdan i pun smilovanja, spor na srdžbu i pun dobrote. * Zato ću dovijeka klicati milosrđu Božjemu.

Pomolimo se! O, vječni Bože, čije je milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas i umnoži u nama svoje milosrđe da u teškim trenucima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego da se predamo s velikim povjerenjem u tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Kralju milosrđa, koji nam s tobom i Duhom Svetim iskazuje milosrđe u sve vijeke vjekova. Amen.

ČIN POSVETE SVIJETA BOŽJEMU MILOSRĐU

Prema riječima posvete koju je učinio papa Ivan Pavao II. u najvećem svetištu Božjega milosrđa u svijetu, u Krakovu u Łagiewnikima, 17. kolovoza 2002.:

Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas Ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje milosrđe da bi u Tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen.

+ Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni. Amen.

Teologija tijela VII/Theology of Body VII

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

“Bavit ćemo se ulogama muškarca i žene.

Nastavi čitati “Teologija tijela VII/Theology of Body VII”

Metode seksualne diktature

Egzistencijalna istina svakog čovjeka je da je on slika Božja.

To znači da svaki čovjek, u svojoj biti, nešto govori o Bogu jer je u njega upisan Božji zakon, duša i sloboda volje.

Čovjek se može roditi u jednom od dva spola: muškom ili ženskom. Svaka osoba muškog ili ženskog spola predstavlja Božju sliku, ali spoj muške i ženske osobe predstavlja još vjerodostojniju Božju sliku, predstavlja Presveto Trojstvo.

Nastavi čitati “Metode seksualne diktature”

Talenti – trošak, smisao, investicija?

Dragi prijatelji,

hvala vam na čitanju i povratnim informacijama.

Drago mi je ako u mojim tekstovima pronađete poticaj, odgovore ili vam probude neka pitanja. Stvarno sam sretna ako ću poslužiti kao Božje oruđe.

Hvala vam što strpljivo čitate moje tekstove, iako je vrijeme dragocjeno, osobito danas, te predstavlja luksuz koji zahtjeva dobre vještine preraspodjele i koordinacije na široki spektar izbora i sadržaja.

Bog je svakome ciljano dao jedinstvene talente. Dao nam je jedinstvene životne okolnosti, događaje, priče i životni put kako bismo te talente stavili Njemu na raspolaganje.

Nastavi čitati “Talenti – trošak, smisao, investicija?”

Teologija tijela VI/Theology of Body VI

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

“U ovom dijelu govorimo o Sari i Tobiji i o “Pjesmi nad pjesmama” jer su to knjige koje izričito govore o braku.

Nastavi čitati “Teologija tijela VI/Theology of Body VI”

Teologija tijela V/Theology of Body V

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Gdje je granica? ili o predbračnoj čistoći

“Često me pitaju: ‘Velečasni, dokle mogu ići sa svojom djevojkom/mladićem? Mi hodamo, nećemo spavati zajedno, ali koja je crta preko koje ne prelazimo?’

Nastavi čitati “Teologija tijela V/Theology of Body V”

Koju poruku šaljemo, a koju trebamo poslati?

Pitate li se ikada što se događa kada naši postupci ne potvrđuju ono za što se deklarativno izjašnjavamo (izdajemo) te tko snosi posljedice tog nesrazmjera? Razmišljate li ikada da moje i vaše ponašanje baca svjetlo na nas same, ali i na našu katoličku vjeru i Crkvu koju je utemeljio Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek? Teorija nije sama sebi svrha, nego se treba primijeniti u praksi.

Nastavi čitati “Koju poruku šaljemo, a koju trebamo poslati?”

“Little Boy” 🎬

Little-Boy-New-Poster

Još jedan odličan filmski projekt ekipe o kojoj sam već pisala.

Ovaj se put radi o indie filmu “Little Boy”.

Premijera filma je 24.4. u SAD-u. Nisam sigurna kada stiže u Europu, ali sam sigurna da će biti dostupan na internetu.

Film je ispričan prema sjećanju malog dječaka iz naslova filma koji je sada starac. Radnja filma je smještena u malo mjesto uz plažu u Kaliforniji 40.ih godina, za vrijeme II. svjetskog rata. U središtu radnje je dječak (Jacob Salvati) koji ima sedam godina i koji je radi  niskog rasta meta nasilnika iz škole. Dječakov jedini i najbolji prijatelj je njegov tata koji je i njegov suradnik i pratitelj u pustolovinama.

Dječakova obitelj ima tradiciju – u ratnim vremenima, jedan muški član obitelji mora ići u rat. S obzirom da njegov stariji brat (David Henrie) radi ozljede ne može ići u rat, to mora napraviti njegov tata. Najgori dan u životu Malog dječaka je kada stiže kamion koji kupi vojnike i koji odvozi njegovog tatu na ratište. Njegovo srce je slomljeno i tako film započinje. Dječak će napraviti sve kako bi vratio tatu. Pitanje koje se javlja je: Može li sedmogodišnji dječak okončati rat i pomaknuti planinu?

Poruka filma je da se uz vjeru, nadu i ljubav mogu činiti i dogoditi i nezamislive stvari, iako to ne znači da je bit filma očev povratak iz rata ili da će se to dogoditi. Neki vojnici se vrate, drugi polože svoje živote. Bit filma je da postoji veća svrha, veći smisao radi kojeg se događaju i loše stvari, događaji koji donose patnju.

Promovirajući film, jedan od redatelja, Eduardo Verastegui, je rekao sljedeće:

“Moja želja je da, odgledavši film, ljudi ne odu iz kina samo sretni, nego da budu puni vjere, ljubavi i nade. Vjerujem da ovaj film ima potencijal ujediniti ljude, zacijeliti rane koje smo ponekad skupljali godinama, rane koje nekada mijenjaju naše živote.

Svatko od nas ima drukčiju priču, svatko je iskusio bol na drukčiji način. Film je napravljen i kako bi probudio dijete i nevinost koje se nalaze u svima nama, a koje smo odrastajući izgubili. Izgubili smo sposobnost cjelovito voljeti, sanjati, služiti, oprostiti te voditi smisleni život. To smo izgubili radi mnogih razloga – radi gubitka voljene osobe, ponekih loših iskustava, ali i radi prevelikog vezivanja za naše snove. Puno sam puta shvatio da naši snovi mogu postati naši najgori neprijatelji kada ti snovi nisu sinkronizirani s Božjim željama.”

Mislim da bolja najava ne postoji.

Radujem se filmu.

Veliki tjedan 🎬

U ovom kratkom isječku, sažeti su nauk, vjerovanje i značenje Velikog tjedna koji započinje Cvjetnicom, a priprema je za Uskrs.

Uskrs se događa svake nedjelje jer nedjeljom slavimo Isusovo uskrsnuće i njegovo predanje za nas. Isus se čovjeku dariva (žrtvuje) u misnoj žrtvi – euharistijskom kruhu svaki dan na misi jer za vrijeme pretvorbe kruh postaje Tijelo Kristovo, a vino postaje Krv Kristova.

Isus nas je otkupio i žrtvuje se za nas kako bismo imali život vječni. Podnio je najsramotniju smrt i preuzeo na sebe križ naših grijeha kako bi nam pokazao da od svog križa ne možemo pobjeći, nego ga jedino možemo nositi te tek tada sve postaje smisleno.

Koji je vaš križ u životu? Čovjek ga ne treba i ne može sam nositi jer ga tako nikada neće moći nositi na ispravan način. Uvijek će mu  biti pretežak, gorak, besmislen i bez svrhe. Isus nam pomaže nositi križ i u njemu trebamo tražiti snagu, a svoj križ prikazati kao naknadu za naše grijehe i obraćenje grešnika te na taj način postati dionici Isusove muke ❤

Eugenika i industrija abortusa

Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad „Esej o načelima populacije”.

Napomena prije daljnjeg teksta: ne smatram da samo bogataši mogu biti zli, a da su siromašni dobri, tj. ne smatram da su jedino bogataši zli, a svi siromašni dobri. Ne smatram da je grijeh postati bogat svojim radom i poštujući Božje zakonitosti. Ne smatram da su bijelci zli (što nam se stalno imputira, a u zadnje vrijeme feministice nastoje uništiti muškarca bijelca), a crnci dobri. Ima i jednih i drugih. Smatram da sve žene nisu dobro i smatram da svi muškarci nisu zli (kako diktatura feminizma nastoji prikazati). Ima i jednih i drugih. Smatram kako svaka osoba, a time i svaki poduzetnik, ima pravo odlučiti što će raditi sa svojim novcem. Ne podržavam ilegalne migracije. Ne podržavam izmiještanje sve proizvodnje u azijske države. Podržavam osobnu odgovornost jer ne može biti kriv uvijek netko drugi.

U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih epidemija gladi te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva.

Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da su maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz kako oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi.

Iz tih razloga, 1920. godine, jedna financijski jaka zaklada, odlučuje financirati udruženje „Planned Parenthood” („Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije, a svoje ideje je učvrstila ili izgradila komunikacijom i druženjem s doktorima  koji su provodili genocid u koncentracijskim logorima. Jedan od njih je i najzloglasniji doktor u ljudskoj povijesti, dr. Mengele.

Eugenika i eugeničari nastoje „poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih ljudi – ljudi s oštećenjima, siromašnih ili onih za koje oni procijene da ne odgovaraju. Tih su godina posebno bili usmjereni na pripadnike Latino zajednice, Židove, crnce, Azijate. Strašno. Na prvi se pogled čovjek može zabuniti pa pomisliti da su to plemenite ideje jer  se koristi sintagma poboljšanje kvalitete. U svojoj knjizi „The Pivot Civilization” iz 1922., Margaret Sanger piše: „Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.“

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie gradi laboratorij na Long Islandu (SAD) u kojem su se sakupljala obiteljska stabla milijuna običnih Amerikanaca kako bi znanstvenici utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Utvrđivanje inferiornih loza je bilo potrebno  kako bi se one doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale s ciljem njihova uništenja. S obzirom da su Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bili u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase. Nažalost, i danas je na dijelu slična (ista) praksa koja se provodi u tzv. institutima diljem svijeta ( Institut Carnegie, Institut Tavistock, fondacije drugih bogataša …)

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima, negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao slučajnost. Upravo radi takvih pritisaka, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideje nadrase, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD). S druge strane, da glumci postupaju ispravno i odbacuju takve uloge radi shvaćanja šireg konteksta, i lobiji bi se morali bar malo korigirati. Dakle, potrebna je i naša odgovornost i savjest.

Kako poznati meksički glumac/redatelj/aktivist Eduardo Verastegui ističe, u radijusu od 1 milje (oko 11 km) u pretežito latinskom dijelu LA, izbrojao je osam abortivnih klinika (u SAD-u se pobačaji izvršavaju u abortivnim klinikama koje nisu u sastavu bolnica, a u Kaliforniji maloljetnice mogu napraviti abortus bez roditeljskog pristanka). Verastegui se ozbiljnije pozabavio temom kada je obećao sam sebi i Bogu da neće raditi projekte koji vrijeđaju njegovu vjeru, vrijednosti i Latino zajednicu. Ostao je bez posla četiri godine, a to bi trajalo i duže da nije odlučio postati redatelj kako bi mogao kontrolirati poruku koju šalje.

Koja je veza SAD-a s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Međunarodne institucije formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Kada tim donese odluku, odluka se nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. I tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Jako je dobro vidljivo kako se od abortusa u kontekstu prava žena stiglo do abortusa u kontekstu kontrole rasta stanovništva. Bilo je potrebno usaditi u svijest ljudi da se radi o pravima žena i cijeli se projekt mogao pokrenuti.

Osobito su zanimljive rasprave i argumenti odvjetnika koji govore o abortusu isključivo kroz kontekst prava žena, izostavljajući činjenicu da se radi o ubojstvu nerođenog djeteta. Možemo shvatiti koliki je to apsurd ako povučemo paralelu s ekonomistima. Isti apsurd bi bio kao da ekonomska zajednica tvrdi da je abortus dopušten jer abortivne klinike sudjeluju u kreiranju BDP-a i zapošljavaju ljude. Moglo bi se reći da bi u tom slučaju nit vodilja bila: „Cilj opravdava sredstvo“, a to nikako nije točno. To je vidljivo i na strogo ekonomskim temama. Dovoljno je imenovati jedan uzročno-posljedični proces poput poticanja osnivanja uvozno-trgovačkih poduzeća čija aktivnost vodi pogoršanju makroekonomskih pokazatelja zemlje, iako ta poduzeća zapošljavaju ljude.

Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

a) ekonomski koncept: radi zarade, strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

b) radi ideologije:  ideološko-geopolitički razlozi (vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen i mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajnost, kontrola rasta stanovništva putem abortusa i rodne ideologije, kompleks boga, bogovi novca) promicanja abortusa su pogubniji jer nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest.

Svaki pojedinac ima pravo slobodno odlučivati na što će trošiti svoj novac i nedopustivo je otuđivati to pravo, međutim, kako bi se zauzeo ispravni stav, potrebno je ostaviti sa strane ekonomsko-pravne koncepte i samo se podsjetiti da abortusom jedno srce prestaje kucati jer je nositelj tog srca ubijen.

Lažni humanizam i njegovo djelovanje

Proteklih se tjedana otvorilo puno tema vezanih za bioetiku, odnosno za slobodu i moral u svijetu i Hrvatskoj.

U SAD-u je 400 multinacionalnih kompanija potpisalo dopis kojim vrše pritisak na Vrhovni sud koji će u lipnju donijeti odluku o (ne)priznavanju istospolnih brakova u svim saveznim državama. Tih 400 multinacionalnih kompanija lobira za hitno proglašenje istospolnih brakova valjanim u svim saveznim državama.

Nastavi čitati “Lažni humanizam i njegovo djelovanje”

Maloljetničke trudnoće i svetost života

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj godišnje rodi 1.200 do 1.500 maloljetnica. S obzirom na maloljetničke godine i životno razdoblje u kojem se nalaze novopostale majke, a koje je dominantno usmjereno na školu i ovisnost o roditeljskoj pomoći, ova se tematika može promatrati s nekoliko različitih polazišta.

Nastavi čitati “Maloljetničke trudnoće i svetost života”

Povezanost prava na izbor i rodne ideologije

Prošle godine, u medijima se pojavio članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti.

Nastavi čitati “Povezanost prava na izbor i rodne ideologije”

Teologija tijela IV/Theology of Body IV

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

“Teologija tijela Ivana Pavla II. je integralni pristup spolnosti/tjelesnosti ili još dublje – egzistenciji, dakle svemu što činimo tijelom.

Nastavi čitati “Teologija tijela IV/Theology of Body IV”

Teologija tijela III/Theology of Body III

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima  don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Pojmovi „muško i žensko”

“Pojam muškarac i žena se danas jako miješaju. Otkud to proizlazi?

Nastavi čitati “Teologija tijela III/Theology of Body III”

Teologija tijela II/Theology of Body II

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Treći najveći iskorak u povijesti Crkve

“Neki teolozi smatraju da je papa Ivan Pavao II., obznanjivanjem teologije tijela, dao treći najveći doprinos teologiji u povijesti Katoličke crkve.

Prvi je bio sveti Augustin koji je spojio kršćanstvo s Platonom, a drugi je bio sveti Toma Akvinski iz 13. stoljeća koji je kršćanske istine spojio s Aristotelovim učenjem.

Zanimljivo je da se od 13. stoljeća pa do Ivana Pavla II. nije puno toga promijenilo.

Ivan Pavao II. je napravio treći najveći iskorak u povijesti kršćanstva spojivši objavu kršćanske istine s ljudskim iskustvom – to je fenomenološki pristup koji polazi od iskustva k njegovu tumačenju.

Nastavi čitati “Teologija tijela II/Theology of Body II”

Teologija tijela I/Theology of Body I

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Onome tko se prvi put susreće s ovako cjelovitim naukom Crkve o spolnosti, možda će biti neobično ili će mu usporedbe biti predrastične ili smiješne, ali se nadam da nećete odustati od čitanja jer ćete na kraju shvatiti da je sve povezano i smisleno.

Ako vam je potrebno, pročitajte nekoliko puta, pokušajte razumjeti te čitajte bez straha, očajavanja ili tjeskobe.

Ako trenutno niste na tragu teologije tijela ili ste se u svom životu udaljili od onoga što ona govori, krenite iz početka i malo po malo, zakonom postupnosti, gradite novi pogled i novo ponašanje.

Ljubav
Flickr.com

Nastavi čitati “Teologija tijela I/Theology of Body I”

Na Božjem mjestu

“Stari pustinjak Sebastijan je najčešće molio u malom, osamljenom svetištu na brežuljku. U svetištu se častilo čudotvorno raspelo koje su ljudi prozvali „Milosni Krist“. Hodočasnici su dolazili sa svih strana kako bi pronašli milost i izmolili pomoć.

Jednoga je dana stari pustinjak odlučio izmoliti milost i za sebe. Klečeći pred raspelom, molio je: ‘Gospodine, želio bih trpjeti s Tobom. Prepusti mi svoje mjesto. Želim biti na križu umjesto Tebe.’

Fb/C.S.Lewis

Očiju uprtih u Raspetoga, šutke je čekao odgovor. Nakon nekog vremena, Raspeti počne micati usnama i reče mu: ‘Prijatelju, prihvaćam tvoju želju, ali pod jednim uvjetom: štogod da se dogodi, što god da vidiš, ne smiješ progovoriti ni riječi.’

Nastavi čitati “Na Božjem mjestu”

Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?

U Quo vadis-u sam pisala da su dva temeljna pitanja koja si čovjek mora postaviti i na

Education
Fb/C.S.Lewis

koja mora odgovoriti: Tko sam? i Kamo idem? To su pitanja čiji odgovori, ukoliko su ispravno postavljeni, trebaju u potpunosti usmjeriti naš život. Zašto?

Ivan Pavao II. je lijepo podsjetio što znači Bog Stvoritelj i što podrazumijeva nastanak čovjeka: “Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba …

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”

Nastavi čitati “Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?”

Državna seksualizacija djece

“Bez razvijenog osjećaja srama, djetinjstva ne može biti.”

Neil Postman*

Rasprava o zdravstvenom odgoju malo se stišala u vodećim hrvatskim medijima, ali problem pogubnog, amoralnog i protuprirodnog programa zdravstvenog odgoja (ZO) ostao je.

Dapače, vjerski portali i portali roditeljskih udruga koji se protive trenutnom programu ZO-a svaki dan donose priče iz prakse koje u potpunosti razotkrivaju njegove opasnosti.

S obzirom da je i na svjetskoj sceni teško pridobiti medije da pišu o pravim vrijednostima i da ne propagiraju moralno rasulo, i u Hrvatskoj je teško objaviti članak koji je afirmativan prema vjeri, Crkvi i pravim vrijednostima koje bi trebale biti pokretač svakog čovjeka.

To bi značilo da ili u Hrvatskoj i svijetu nema moralnih novinara koji znaju prepoznati što je dobro, a što zlo ili postoje moralni novinari, ali ne smiju objavljivati egzistencijalnu istinu. Mislim da je točna ova druga vjerojatnost, ali to nimalo ne umanjuje obvezu i odgovornost novinara da objavljuju istinu – pod bilo koju cijenu. Ako je sustav truo, onda ti koji nisi takav moraš pokušavati, boriti se te donositi svjetlo. Po čemu se inače razlikuješ od sustava kada daješ iste plodove?

Htio to netko priznati ili ne, mogao to netko priznati ili ne, smio to netko priznati ili ne, znao to netko prepoznati ili ne, svijet se nalazi u kulturno-vrijednosnom ratu.

To je nepobitna i neoboriva istina.

Od prosječnog, tzv. “običnog” čovjeka, to prepoznaje praktična (vjerska) manjina uz poneke izuzetke od strane znanstvenika, dok drugi ljudi to ne prepoznaju – bilo da se radi o tome da ne prepoznaju važnost tog područja, bilo da se radi o tome da se ne žele baviti time, bilo da se radi o tome da u liberalno-moralnim strujanjima ne vide ništa loše, nego “šire ljubav i mir”.

Kada se radi o (većini) ljudi koji imaju utjecaj, oni jako dobro znaju o čemu se radi jer su to i kreirali s tim ciljem i to provode.

Programima zdravstvenog odgoja (o kojima sam pisala ovdje i ovdje) država provodi seksualizaciju djece od najranijeg djetinjstva.

Zašto?

Zato što je onaj tko posjeduje mlade vladar budućnosti.

Tradicija (lat. tradere=predavati, prenositi) jako je bitna upravo radi svog značenja prenošenja morala i normi ponašanja. Tradicija se počinje urušavati i približavati svojem kraju kada pripadnici te tradicije, a čija je odgovornost prenošenje normi i morala, prestanu na sljedeću generaciju prenositi nauk koji kaže da se čovjek u svom djelovanju treba ravnati prema kršćanskim načelima.

Ako se sljedećem naraštaju ne prenese ono što je ispravno, moralno, pošteno, ono što je njegova egzistencijalna istina, onda, uz to što će i taj naraštaj biti oštećen za istinu, ni taj naraštaj neće prenijeti nauk i istinu na sljedeći naraštaj. I tako se taj slom, tj. moralno ništavilo, nastavlja dalje.

Zašto je bitan kršćanski identitet, kršćanski nauk o čovjeku, svemu stvorenom, moralu i normama? Europa je izgrađena na kršćanskim temeljima – od uspostave fakulteta, obrazovnih institucija, znanstvenih otkrića, kulture, sakralne i profane arhitekture i umjetnosti do identiteta čovjeka i normi ponašanja. Kršćanski nauk o čovjeku počiva na temeljima obitelji i spolnim normama koje omogućuju obitelj. Skup tih spolnih normi je monogamija. U proteklim desetljećima, zakoni, nauk, pravila i običaji bili su usklađeni  te su pomagali čovjeku s jednim bitnim ciljem: kako bi čovjek naučio ovladati svojim spolnim nagonom kako bi bio sposoban za vjernost i odgovornost u braku i obitelji*. Danas toga nema i osobe se ne osjećaju spremnima za brak ni u svojim kasnim dvadesetima/ranim tridesetima, a sve je više onih, i žena i muškaraca, koji odbacuju brak i mogućnost imanja vlastite obitelji.

Ono što je opet bitno istaknuti kod prenošenja normi i morala i ono što stalno ističem je sljedeće: ne možemo probleme i zlo samo podizati na razine osoba koje imaju moć.

Da, one imaju razrađene strategije kulturno-vrijednosnog sloma i sve će napraviti da to ostvare, ali za moralni slom je kriv svaki pojedinac – svaki roditelj koji svojim primjerom ne svjedoči i ne pokazuje svojoj djeci i prijateljima ispravne vrijednosti i ispravni pogled na život.

Ako vi i ja kao pojedinci ne poštujemo život od začeća do prirodne smrti, ne planiramo prirodno obitelj, ne pripremamo se za brak na ispravni način, ne govorimo drugima o pravom smislu i ljepoti spolnosti i seksa, važnosti da se spolnosti i seksu, upravo radi te ljepote i smisla, mora dati sigurno okruženje braka, onda nisu samo krivi oni moćni na visokim pozicijama sa svojim lošim i pogubnim strategijama. Je li tako? (Usputno, i među ljudima na visokim položajima i bogatima ima moralnih ljudi koji se bore za ispravne stvari. Oni možda neće biti u medijima jer se ne mogu eksponirati, ali će pomagati na druge načine, drugim kanalima).

Obrazovanje ima karakter obrazovno-odgojnog sustava.

To je dobro sve dok odgojni dio počiva na ispravnim temeljima, a problem današnjice je upravo to što odgojni dio više ne počiva na ispravnim temeljima. To je omogućila tzv. emancipacijska pedagogija koja se trudi svoju teoriju ubaciti u praksu*. Ta teorija govori da su ljudi od rođenja spolna bića (usp. pedofil Kinsey je to također smatrao, a njegov Institut je nedavno postao savjetodavno tijelo pri UN-u. Potpisivala se i peticija protiv toga. Nadam se da ste je potpisali). Nažalost, to im uspijeva i na tome se temelji liberalni ZO. Drugim riječima, emancipacijska pedagogija želi ukinuti sve norme spolnog ponašanja jer dijete od vrtićke dobi treba eksperimentirati i uživati u svojoj spolnosti. Ne, ne radi se o mojoj pogrešno utvrđenoj činjenici, nego o pravoj istini o ZO-u.

Mnogi ljudi misle da se liberalni i cjeloviti program ZO-a kojeg promiču udruge roditelja  razlikuju samo po pitanju toga je li seks prije braka “dopušten” ili nije (bar stječem takav dojam), odnosno da će liberalni ZO govoriti da je seks prije braka ok, dok će cjeloviti ZO govoriti o važnosti spolnosti i da seks puni smisao dobije tek u braku.

To nije samo to i radi toga ljudi padnu u zabludu.

Liberalni ZO u potpunosti vrši nasilje nad ljudskom naravi i hiperseksualizira već samo dijete kako ono ne bi moglo razmišljati ni o čemu drugome nego samo o tome; kako bi od najranije dobi postao rob svoje seksualnosti; kako nikada ne bi mogao biti spreman za brak, vjernost i roditeljsku odgovornost te kako bi se stvarno spustio na razinu nagonske životinje. Čovjek nije životinja i ne bi ga se trebalo pretvarati u životinju. Zato je pornografija toliko veliki problem jer ona gospodari osobom i ona nije slobodna. Ako tvoji nagoni u ime slobode gospodare tobom, ti nisi slobodan koliko god te društvo uvjeravalo da si car, da si slobodan.

Nametanjem liberalnog ZO-a, krši se puno zakona i konvencija. Krši se i načelo supsidijarnosti koje znači da država ili npr. zajedničke institucije EU smiju preuzimati samo one zadaće i ovlasti koje podređene institucije ne mogu izvršiti. To načelo je temelj EU.

Drugim riječima, ako RH ili neka druga čl. EU ne može riješiti pitanje ZO-a, onda zajedničke institucije EU donose zajedničku, obvezujuću odluku. Nadalje, to isto znači da ako, roditelji ili Crkva, ne mogu vršiti zadaću odgoja djeteta, da to preuzima država.

U slučaju ZO-a vidimo da se nasilno krši uloga roditelja u odgoju djece jer te programe nameće država, a paralelno se javnost u Hrvatskoj zavarava da je liberalni ZO obvezujući za sve članice EU. To nije istina jer o tome odlučuje svaka članica posebno. Zato je jako bitno koga birate na izborima, a dobar izbor se ne radi izbjegavanjem odgovornosti. Naravno, to ne znači da  “napredne” države ili neke udruge možda neće misliti da ste “nazadni”ili “zatucani”.

Psihijatrijske, psihološke, pedagoške i edukacijske  udruge i institucije u provedbi promjene kulturne paradigme, pa i u kreiranju liberalnog ZO-a, imaju ključnu ulogu. Mnoge rade moralno i kvalitetno, ali ima i onih koji su jako podložni utjecaju interesnih skupina, a sve na štetu čovjeka. Tako je 1973. pod pritiskom, Američka psihijatrijska udruga iz šifranta dijagnoza i poremećaja izbacila istospolne i sl. poremećaje.

I opet završavam ohrabrujućom istinom G. Kuby: ovo je pravi boj, ali kršćanin zna kako će taj boj završiti.

U sljedećim temama pisat ću o razlozima zbog kojih treba ukinuti državno seksualiziranje djece.

Do čitanja,

🙂

*prema Kuby, G., “Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode”

Prevencija samoubojstva: “Pet minuta” 🎬

Ukoliko se borite s pomišlju na samoubojstvo, obratite se svećeniku i liječniku odmah nakon što zazovete svojeg anđela čuvara i Isusa u pomoć.

Trka s vremenom – trka protiv vremena

“Uskrsnućem Isusa Krista, pali anđeo Sotona je zbačen u podzemlje i on je postao poraženi vječni gubitnik.

Iako poražen, ne spava. On i dalje ubire nove žrtve koje uspije obmanuti svojim lažima. On bijaše čovjekoubojica, lažac od početka, kako nam piše sv. Ivan Evanđelist. Zato, braćo katolici, ne spavajmo nego se podložimo Bogu i oduprimo đavlu i on će pobjeći od nas.

Sotona je u podzemlju ustrojio svoju vojsku-demone. Prozbori im: ‘Neprijatelju našemu, Bogu, ne možemo ništa, ali one koji vrše njegove zapovijedi možemo zavarati i pridobiti za nas. Katolicima ne možemo zabraniti odlazak u svoje crkve niti čitanje Svetog pisma, ali ih možemo zavarati kako im više ne bi rasla ljubav za Isusom Kristom, kako ne bi imali kontakt s njim, odnosno razgovor, molitvu. Ako ih u ovome uspijemo zavarati i zavesti, pridobit ćemo ih za sebe. Ako ih pridobijemo, imat ćemo i vlast nad njima jer, dok se oni mole, mi smo u opasnosti. Dakle, pustite ih ići u crkvu, pustite ih činiti sve po svojim običajima, ali ukradite im vrijeme, vrijeme za razgovor s Bogom, odnosno molitvu. Tako glasi naredba moja vama, vojnici podzemlja. Dakle, krenite i zavarajte ih.’

‘Kako to učiniti?’– pitaju demoni.

images
http://www.bug.hr

Nastavi čitati “Trka s vremenom – trka protiv vremena”

Novogodišnje odluke/New Year’s resolutions

Papa Franjo se uoči Božića susreo sa zaposlenicima Vatikana, većinom laicima i njihovim obiteljima, te im je predložio deset stvari koje bi trebali činiti. S obzirom da se približavao kraj godine, ovaj popis je podsjećao na popis novogodišnjih odluka.

Nastavi čitati “Novogodišnje odluke/New Year’s resolutions”

Duhovna i moralna kriza društva #integritet

Dragi čitatelji,

jeste li zadovoljni stanjem u društvu?

Potiču li vas lica iz okoline da budete bolje osobe, ohrabre li vas, donesu li vam nadu? Kako vam se čini stanje u cijelom svijetu? Divite li se ljepotama napretka ljudske civilizacije?

prosinacki-mjesec
Prosinački mjesec, privatno vlasništvo, all rights reserved

Nastavi čitati “Duhovna i moralna kriza društva #integritet”

Priziv savjesti

Bioetička i moralna pitanja postoje oduvijek, kao i napadi na njih.

Jedino je različit intenzitet kojim se napadaju.

Ova pitanja nisu se pojavila nedavno ili tek sada kad se agresivno napadaju po medijima. Bila su prisutna i ranije, ali možda se nisu toliko javno napadala. Nije bilo prisutno ozračje u javnosti koje, osobu koja izjavi da je “za život” ili protiv ideologije feminizma ili rodne ideologije, toliko napada i stvara pritisak na nju. Taj pritisak i zlostavljanje mogu rezultirati otkazom, šikaniranjem i napastovanjem na poslu (zašto bi netko imao pravo reći na poslu da je “za život”, kad je to pravo rezervirano isključivo za onoga tko je “za izbor”?). U slučaju poznatih osoba, svrstavanje sebe na stranu “za život” može rezultirati otkazivanjem ugovora, uloga, sponzorskih ugovora, koncerata i sl.

Doritos commercial

Ova pitanja su jako važna.

Obrađujem ih na blogu jer želim potaknuti svakoga na angažman i sudjelovanje u zaštiti ljudskog dostojanstva. To se prvenstveno postiže ispravnim životom, a manje aktivizmom.

Pišem i o mnogim interesnim skupinama koje financiraju pokrete i postupke koji ubijaju ljudski život i ljudsko dostojanstvo. One žele napraviti promjenu kulturno-vrijednosne paradigme.

Moj cilj nije poticanje straha od interesnih skupina i stav kako ništa ne možemo promijeniti. 

Možemo promijeniti puno toga. 

Naravno, ne možemo izravno utjecati na nekog milijardera koji ima naopako postavljene temelje sklone sotonizmu (što ima svaka osoba koja podupire kulturu smrti). Jednako tako, on ima pravo odrediti način distribuiranja i trošenja vlastitih novčanih sredstva (ekonomska sloboda mora se poštovati).

Ono što možemo je živjeti ono što je ispravno i potaknuti i druge na takav život.

Samo istina oslobađa. Kad čovjek živi istinu, tada se događaju promjene.

Poštivanje morala u svim ovim pitanjima nije nešto što treba očekivati samo od ostalih ljudi. Ta problematika ne može se podizati isključivo na visoku razinu (politiku, milijardere “filantrope”, zakonodavstvo, interesne skupine), nego su to pitanja koja zahtijevaju poštivanje i od strane tebe i mene. Drugim riječima, prosječni građanin mora živjeti te istine, poštovati i štititi ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti, angažirati se u njihovoj zaštiti, stvarati obiteljsko ozračje otvoreno još jednoj bebi više u vlastitom domu, a onda će se stvari pokrenuti i na višim razinama.

Nažalost, onaj tko ima veću moć, financijsku snagu i utjecaj može napraviti i više zla, ali vjera, molitva i djela “običnih” stanovnika naše Zemlje kao zadovoljština za grijehe, sudjeluju u pobjedi dobra nad zlim. Ono što želim reći je i kako nisu sve bogate osobe zle. Ima i siromašnih koji su zli i koji pohlepom, zavišću i tračevima naprave toliko zla. UVIJEK treba krenuti od sebe.

U posljednje dvije-tri godine, zahuktale su se bioetičke rasprave u javnom prostoru u Hrvatskoj.

Također, pojavile su se i aktivirale udruge za zaštitu ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti.

Te konzervativne udruge boljim argumentima (imaju bolje argumente jer govore istinu, jer su u službi istine protiv koje laž nema šanse) pobijaju sve argumente udruga koje promoviraju kulturu smrti. One ne dobivaju ni približno toliko medijskog prostora koliko dobivaju druge udruge; ne financiraju se iz državnog proračuna; ne podupiru ih ministri; njihovim aktivnostima ne marširaju ministri, a mediji ih, kad ih i spomenu, nazivaju pogrdnim imenima, “kato-talibanima”, kao što bi i mene. Ne mogu reći da se slažem sa svim načinima djelovanja konzervativnih udruga, ali imamo iste vrijednosti.

Nedavno su se predstavnici nekih udruga za izbor pobunili i zabrinuli jer se u Hrvatskoj aktivirala javnost koja je za zaštitu ljudskog dostojanstva. Ne znam, možda ti predstavnici misle da oni imaju isključivo pravo djelovanja, da se smije čuti samo njihov glas (kojeg podupire tek mali dio stanovnika RH). Razumijem da te udruge moraju opravdati novac koji dobivaju od poreznih obveznika i stranih “dobrotvora” koji rovare po Hrvatskoj, ali uzimati “autorizacijsko” i isključivo pravo bavljenja određenim temama je malo previše, čak i od tih i takvih članova tih i takvih udruga. 

Posljednja dva-tri mjeseca, povela se rasprava o prizivu savjesti liječnika.

U javnosti su se pojavili slučajevi medicinske sestre iz Knina koja nije htjela asistirati u izvršavanju pobačaja; liječnice iz Vukovara koja nije htjela raditi pobačaje; a liječnici iz bolnice Sveti Duh kolektivno su potpisali priziv savjesti i ne izvode pobačaje. Na moju žalost, i dalje izvode jednako neprihvatljiv postupak umjetne oplodnje. Sretna sam zbog nevršenja pobačaja i nadam se kako će priziv savjesti proširiti i na područje umjetne oplodnje i drugih medicinskih postupaka koji također krše pravo na život, ljudsko dostojanstvo i Božje pravo stvaranja. 

Naravno, odmah su se javile feminističke i druge udruge za izbor koje su neugodno iznenađene odlukom liječnika te ih optužuju da ženama onemogućuju donošenje odluke o ubojstvu vlastitog djeteta (!!!), a koje je zapakirano u “pravo na izbor”. 

Pravo na izbor čega?

Pravo na izbor duljine i boje kose – da.

Pravo na šminkanje – da.

Pravo na ispravno plaćen i cijenjen rad – da.

Pravo na izbor upuštanja u seksualne odnose (kada, gdje, s kim, koliko puta, da, ne) – da.

Pravo na prirodno planiranje obitelji – da.

Pravo na ubijanje drugog ljudskog života koji se prvih devet mjeseci svog života nalazi u tijelu drugog ljudskog bića, a u potpunosti je nova individua, – ne.

Pravo na izbor u kontekstu života ionako ne postoji, ali to pravo pod kojim se trpa svašta definitivno mora kapitulirati pred začećem novog života. Pravo na izbor postoji u svim koracima koji prethode mogućnosti i nastanku novog života. Nakon toga, pravo na život je jedino primjenjivo pravo.

Zašto bi netko morao držati ljestve osobi koja želi počiniti zločin?

Priziv savjesti u medicinskoj struci definiran je u Zakonu o liječništvu: “Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca” (Zakon o liječništvu, čl. 20).

Izvor: nepoznat

Ne volim spektakle, ali razumijem da ljudi nisu upoznati s katoličkom vjerom. Nisu saživljeni s onim s čime sam ja pa se događaju situacije poput sljedeće.

Pravu je buru izazvala propovijed don Damira Stojića, studentskog kapelana iz Zagreba, koju je održao na Božićnoj misi.

U propovijedi je istaknuo da bi Herod bio presretan u današnjoj Europi. Uz tehnologiju kojom se danas rade pobačaji, mogao bi izvesti pokolj Nevine dječice puno čišće i sterilnije bez otpora javnosti. (usp. Herod je naredio ubojstvo sve muške novorođenčadi u Betlehemu i okolici do dvije godine starosti, što bi trebalo pokriti razdoblje u kojem je Isus rođen. Htio je biti siguran da je ubio novorođenog Kralja, Isusa, jer je mislio da je Isus zemaljski kralj. Bojao se za svoju vlast. Anđeo je javio Josipu u snu što se sprema pa su Josip i Marija uspjeli pobjeći s Isusom u Egipat. Crkva slavi blagdan Nevine dječice 28.12.). 

Don Damir pitao je koja je razlika između onoga što je radio Herod i onoga što mi radimo po Zakonu o pobačaju.

Nadalje, istaknuo je da su u vinkovačkoj bolnici, u kojoj su svi liječnici potpisali priziv savjesti, spremni dovesti liječnuke iz susjednih država kako bi radili pobačaje(!!!).

Možete li zamisliti toliku opačinu u kojoj bi se dovodili liječnici koji će raditi ubojstva nerođene djece u ¸Hrvatskoj – državi koja ima ogroman minus u prirodnom priraštaju. U Hrvatskoj 50 posto obitelji ima samo jedno (1) dijete! Istovremeno, nitko ne razmišlja dovesti liječnike za bolesne ljude i djecu koji na pregled i snimanje čekaju mjesecima.

Možete li zamisliti koliko nešto naopako i zlo manipulira postupcima i mišljenjem tih ljudi?

Za sada još uvijek imaju uspjeha logični i razumni argumenti pa ljudi mogu shvatiti da je nešto pogrešno. Nažalost, briše se ta granica pa će se zlo sve teže detektirati. Ono se ne pojavljuju u ružnom, strašnom obliku s rogovima, nego dobro zapakirani u celofan.

Na kraju se ne bih iznenadila da se kao glavni krivac za uvoz liječnika i trošenje državnog novca proglase liječnici koji ne žele raditi pobačaje – ubojstvo nereođene osobe.

Na kraju, evo odgovora na pitanje don Damira.

Ne vidim razliku između onoga što je radio Herod zbog sebičnih interesa i onoga što mi danas dozvoljavamo Zakonima o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, kontracepciji.

Različita je jedino tehnologija i izvršitelj. Prije dvije tisuće godina, to je bio vojnik. Danas je to liječnik koji je položio Hipokratovu zakletvu koju pogazi svaki put kada izvede namjerni pobačaj, eutanazira nekoga, vrši umjetnu oplodnju ili neki drugi nemoralni postupak.

Sretan Božić – Merry Christmas

Sretan i blagoslovljen Božić – Isusovo rođenje!

Neka vam naš mali Bog, naš Kralj rođen na oštroj slamici u štalici i grijan dahom životinja ugrije srca, podari smisao života i pomogne vam da svaki dan provedete s nadom i radošću.

 

U miru i tišini vedre noći, dogodio se najveći događaj ljudske povijesti – događaj tako značajan da ga ništa drugo ne može zasjeniti, iako sve lažno blještavilo i blagostanje to pokušavaju i nameću se kao centar slavljenja. Nemojte dopustiti tako ispraznim stvarima da vam postanu smisao života ili smisao Božića (i drugih blagdana). Blještavilo, ukrasi, lampice, pokloni, hrana – sve su to lijepe stvari, ali postaju isprazne i besmislene ako se zaboravi da je Božić Isusov rođendan i da on želi samo nas i mjesto u našim srcima.

Isusovo rođenjeBožić je blagdan mira, radosti i nade. Smisao i događaj Božića je nepromijenjen 2014 godina i ostat će nepromijenjen do kraja vjekova, ali čovjek može zaboraviti pravi smisao Božića.

Tu je noć i u Betlehemu bilo živo. Ulice, kuće, apartmani, hoteli su bili puni, a Josip i Marija su se smjestili u štalici, među životinjama. Kako je to lijepo i ohrabrujuće! Moj i tvoj Kralj nije stvoren, nego je rođen kao beba u štalici okružen životinjama koje su svjedočile najvažnijem događaju u povijesti, koje su bile svjesne važnosti tog trenutka i pomogle su koliko su mogle – grijale su malog Kralja, nisu bile uznemirene, nisu napadale tri ljudska člana, a od njihove je hrane napravljen prvi krevetić za Kralja. U usporedbi s uvjetima u kojima se rodio Isus, sva ostala mjesta su palače. Mir u štalici je u suprotnosti s bukom iz okruženja koje nije ni bilo svjesno da se nešto toliko bitno događa nedaleko od njih. Na prvi pogled, ništa se nije promijenilo. Ta noć je nastavila teći kao da se ništa nije dogodilo, a zapravo se sve promijenilo.

Često ni mi nismo svjesni gdje se nalazi ono najbitnije i idemo kroz buku koja nas uvjerava da ćemo biti sretni ako napravimo i ostvarimo ovo ili ono, a zaboravljamo i ne stignemo gledati u skrovitu štalicu našeg srca u kojoj je upisan naš smisao. Kada čovjek krene ostvarivati i živjeti smisao svog života, tada će zapaliti cijeli svijet i sve će mu se nadodati. Ako čovjek radi boli, tuge i rana, zatvori svoje srce i osjećaje (jer bi tako možda bilo lakše ići kroz život), onda ne živi svoj smisao, nego želi ostvariti neke želje za koje misli da će mu izbrisati rane, tugu i bol te da će tako nadmašiti i dobiti bitku protiv svojih ranitelja. Naravno, to ne može postići tako jer na taj način samo postaje kao osoba protiv koje se bori, a njegove se rane produbljuju. Ako čovjek želi biti moćan i utjecajan te mu to postane smisao, onda će vrlo vjerojatno to i ostvariti, samo će cijena koju će platiti biti ogromna – izgubit će dio sebe, dušu, dio duše, moral. Ako čovjek istinski želi doprinijeti boljitku i živi svoj smisao, tada se može dogoditi da mu se nadoda i materijalno bogatstvo i istaknuti položaj u društvu. Razlika je u tome što će mu, u ovom slučaju, istaknuti položaj u društvu biti nagrada i blagoslov, a u prvom slučaju prokletstvo.

Neka nam i ove godine mali Kralj probudi nadu i mir u srcima da živimo u miru sa sobom, bližnjima, ali i svima onima koji su nas povrijedili. Neka nas malo dijete Isus podsjeti da je i on bio nemoćno dijete, da branimo svaki začeti život i da mu omogućimo da dođe na svijet.

               “Kad čovjek otkrije smisao života, kada otkrije oslobođenje od mržnje, gramzivosti i oholosti, to je svjetlo. Mir dolazi tamo gdje je ljubav i zato je Božić blagdan mira.” — kardinal Vinko Puljić

Svako dobro,

🙂

 

 

Politika – odgovornost

U prijašnjem tekstu, pisala sam o općenitom (izostanku) povezanosti politike i morala.

S obzirom da je od ponoći i službeno započela predsjednička kampanja (ona neslužbena već traje odavno), odlučila sam se za još jednu političku temu. Iako su poznata četiri kandidata (sadašnji predsjednik Ivo Josipović, Kolinda Grabar-Kitarović, Milan Kujundžić te Ivan Vilibor Sinčić), neću se baviti pojedinačno kandidatima i njihovim programima, nego donosim jedno općenito  razmišljanje o politici i pokušat ću razjasniti neke zablude.

Nastavi čitati “Politika – odgovornost”

Čudotvorna medaljica Bezgrešne

Za početak nošenja Čudotvorne medaljice Bezgrešne, veže me posebna anegdota.

Obiteljski hodočastimo u Ludbreg u svetište Predragocjene Krvi Kristove. Jedne godine, mama i ja stale smo u isti red za ispovijed. Držim se pravila da, u koji red za ispovijed stanem, tu i idem na ispovijed bez obzira koliko se sporo pomicao taj red i koliko se ljudi dugo zadržavali.

Svaki put kada odem s ispovijedi, odem s osmijehom jer se pokaže kako mi je baš “takav tip” svećenika (ispovjednika) trebao, odnosno da sam baš trebala čuti to što sam čula.

Red u kojem smo stajale te godine napredovao je sporo. Došle su dvije časne sestre koje su se htjele ispovijediti, ali htjele su se ubaciti preko reda. Neki ljudi iz reda počeli su gunđati, ali meni je bilo svejedno s obzirom da sam na hodočašću, čekam ispovijed, ne mislim se svađati u redu za ispovijed (u svetištu) plus radi se o časnim sestrama. Ionako nisam tip osobe od kokošarenja pa ni svađanje u redu za ispovijed nije dolazilo u obzir. Uglavnom, pustila sam časne sestre prije sebe.

Kad su se ispovijedile, mlađa časna vratila se do mene i stavila mi nešto u ruku. Pogledala sam o čemu se radi i našla malu, plavu, ovalnu medaljicu Bezgrešne.

Tako sam počela nositi čudotvornu medaljicu. Nakon nekog vremena, izgubila sam je jer se alka medaljice slomila, a medaljica pala. Kupila sam i odnijela na blagoslov drugu i sada je nosim oko vrata. (Usputno rečeno, blagoslovljene privjeske, lančiće, medalje i ostalo možete zakopati negdje gdje ne gaze ljudi kad se ti predmeti više ne mogu nositi jer se ne smiju bacati. Ono što se može spaliti, može se spaliti moleći Vjerovanje.)

Čudotvorna Medaljica Bezgrešne napravljena je prema svjedočanstvu s. Katarine Laboure od 27.11.1830.

Bila je subota uoči prve nedjelje Došašća.

“.. U pola šest popodne, dok sam u dubokoj tišini meditirala, učinilo mi se da s desne strane kapelice čujem šum, kao šuštanje svilene haljine. Digavši pogled na tu stranu, ugledah presvetu Djevicu u visini slike sv. Josipa. Bila je srednjeg rasta, a toliko lijepa da mi je nemoguće opisati. Stajala je obučena u svilenu haljinu boje bijele zore, bez ovratnika i glatkih rukava. S glave joj se spuštala bijela koprena sve do nogu. Lice joj je bilo prilično otkriveno, a noge su joj oslonjene na zemaljskoj kugli, ili bolje, na polovici kugle jer od nje vidjeh samo toliko. U rukama, uzdignutim u visini pojasa, na prirodan je način držala drugu, manju kuglu koja je predstavljala svemir. Oči su joj bile uprte u nebo, a lice joj je bilo izvanredno lijepo, ne bih ga mogla opisati. Odjednom, na njenim sam prstima primijetila prstenje ukrašeno dragim kamenjem, jedan prsten ljepši od drugoga; jedno prstenje je bilo veće, drugo manje, isijavajući pritom zrake koje bijahu jedne ljepše od drugih. Zrake su izlazile iz dragog kamenja. Veće je isijavalo dulje zrake koje su se neprestano povećavale tako da je čitava unutrašnjost bila toliko ispunjena da joj više nisam mogla vidjeti noge. Nemoguće je izreći što sam sve osjetila i što sam naučila u trenutku kada je Sveta Djevica zemljinu kuglu uručila našemu Gospodinu … U tom trenutku, bila sam i nisam bila. Osjećala sam da se stvorio okvir oko Presvete Djevice, pomalo ovalan, u kojem su se u obliku polukruga, mogle pročitati ove riječi: ‘O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’.

Potom začuh glas koji mi reče: “Daj izraditi medaljicu po ovome uzoru. Svi oni koji će je nositi oko vrata dobit će velike milosti. Milosti će biti mnoge za one koji će je nositi s vjerom”.

Istog trenutka učini mi se da se okvir okrenuo. Ugledah naličje medaljice. Zabrinuta da saznam što se nalazi na naličju medaljice, jednog dana nakon duge molitve začujem glas koji mi govori:

‘Nalazi se slovo M, Marijin monogram, a iznad njega nalazi se križ. Temelj križa bijaše crta ili I, Isusov monogram. Ispod tih dvaju monograma bijahu Presveta Srca Isusa i Marije; prvo bijaše okruženo trnovom krunom, a drugo probodeno mačem’.

Pod Djevičinim nogama vidjela sam još zelenkastu zmiju sa žutim točkama…”

Dakle, na prednjoj strani medaljice, nalazi se lik Gospe. Oko nje su ispisana riječi: “O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Na naličju su upisana slova M i križ te Isusovo srce probodeno trnovom krunom  i Marijino srce probodeno mačem (radi boli). Oko monograma se nalazi 12 zvijezda koje su, upravo iz kršćanske kulture i Otkrivenja, poslužile kao simboli na zastavi EU. Toliko o tome kako Europa nema kršćanske temelje. Europa je prožeta kršćanskom. Mnogi su je oteli kršćanstvu i stvaraju nakaradu. Moramo je opet vratiti kršćanstvu jer je ona naša i mi smo njezini.

Medaljica je čudotvorna, a njezinu širenju pridonio je sv. Maksimilijan Kolbe koji je pokrenuo Vojsku Bezgrešne 16.10.1917. U tom razdoblju, osim krvavog rata, događalo se razaranja čovjeka jačanjem liberalnih struja koje su htjele rušiti istine Objave – temelje kršćanstva. Masoni su izraženo djelovali te se Crkva vrijeđala i javno izrugivala.

Sv. Maksimilijan ubijen je 1941. godine u koncentracijskom logoru kad je položio svoj život umjesto drugog čovjeka kojeg su odabrali za smaknuće.

Po zagovoru Bezgrešne dogodila su se velika čuda (dane velike milosti). Možda najpoznatije čudo je preobraćenje Židova Alfonsa Ratisbonnea koji je bio žestoki protivnik Katoličke crkve i katolika.

Medaljicu nosim kao podsjetnik; za zaštitu i snagu u borbi s mojim napastima; pomoć u življenju čistoće te kao podsjetnik na uzor prave žene i majke, Bezgrešne, naše Gospe, kojoj se uvijek možemo preporučiti u zaštitu.

Iako je Marija žena, ona je istinski zaštitnik te saveznik i žena i muškaraca jer je naša nebeska majka pa nam pomaže u svim teškoćama i napastima protiv samopouzdanja (o kojima sam pisala u prethodnom članku), a mladi je najčešće nose radi podsjećanja u očuvanja čistoće i borbe protiv napasti. Gospa nije božica, nego najizvrsniji primjer čovjeka. Njoj se ne klanjamo, nego utječemo u zagovor jer je Isusova i naša majka.

Medaljicu možete kupiti u marijanskim svetištima ili u knjižarama i suvenirnicama s kršćanskom literaturom. Ako ste u Zagrebu, medaljicu možete kupiti u knjižarama oko katedrale.

Molitva Bezgrešnoj: O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje Svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni.”

Svako dobro,

🙂

O muško-ženskim odnosima… #integritet

Dragi moji čitatelji,

ovim postom nas sve želim podsjetiti na našu vrijednost, važnost, bitnost u Božjim očima. Želim nas podsjetiti da svatko od nas ima neprocjenjivu vrijednost, svatko od nas ima svoje mjesto u Božjim planovima i pozvani smo na ovaj svijet kako bismo dali doprinos upravo onime što jesmo.

Nastavi čitati “O muško-ženskim odnosima… #integritet”

Jezične i pojmovne promjene kao dio promjene kulturne paradigme

Rodna diskriminacija, relativizam, kulturna raznolikost, relativistička etika… To su sve

pojmovi koji su se polako počeli pojavljivati u proteklih 10 -20-30 godina i koji su sada našli svoje mjesto u društvu. Bitno je znati koje originalne, izvorne pojmove oni mijenjaju i što zapravo znače.

Neki dan sam rješavala neki test iz poslovnog engleskog, tj. ponavljala neke pojmove i

Duga
igre123.net

u spajanju pojmova nedostaje prvi pojam koji tvori neku sintaksu. Pojmu discrimination (diskriminacija) treba dodati izraz kako bi se dobio izraz spolna diskriminacija. Pogledam rješenje, a ono je bilo  gender discrimination (rodna diskriminacija).

To je jedan primjer kako se rade jezične promjene kako bi se ljudi što prije aklimatizirali, stopili, podržali i aktivno sudjelovali u moralno nakaznoj promjeni. Jezične promjene su alat (kao i rodna ideologija, abortusi, eutanazija, zdravstveni odgoj) za provođenja političke strategije depopulacije i promjene paradigme.

Nastavi čitati “Jezične i pojmovne promjene kao dio promjene kulturne paradigme”

Zdravstveni (pre)odgoj – rezultati iz SAD-a

Već sam u “Pravu na 165251_257275777751663_65825621_nživot 2″” pisala o Malthusu (maltuzijanstvu) i njegovoj teoriji da količina hrane raste aritmetički, a broj stanovnika geometrijski (progresivno) te da radi toga na Zemlji neće biti dovoljno hrane za prehranjivanje svih stanovnika.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.

Nastavi čitati “Zdravstveni (pre)odgoj – rezultati iz SAD-a”

Zdravstveni (pre)odgoj

“Moć čovjeka da od sebe načini što mu je drago znači moć neke manjine da od svih drugih ljudi načini što je njoj drago.” — C. S. Lewis

Dobar dio 2012. i cijela 2013. godina su bile u znaku prepucavanja oko uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovanje. Kažem “u znaku prepucavanja” jer rasprava o zdravstvenom odgoju sa svim interesnim stranama nije nikada održana. Održani su sastanci resornog Ministarstva s nekim neprofitnim organizacijama koje su nositelji određenih ideoloških paradigmi, a koje su financirane od strane vanjskih izvora i koje su se osjećale pozvane sudjelovati u kreiranju programa ZO.

Na taj ili na neki drugi sastanak nikada nisu pozvani roditelji djece koja će taj program zdravstvenog odgoja slušati, udruge roditelja, udruge koje su osmislile drugačiji program zdravstvenog odgoja, doktori koji poštuju znanstvena i prirodna načela te Katolička Crkva koja prezentira više od 80% stanovnika Hrvatske i koja podsjeća čovjeka na dostojanstvo i važnost morala.

Činjenicu da na sastanak nikada nisu pozvane gore navedene interesne skupine niti je održana javna rasprava programa, ne mogu nazvati propustom ili pogreškom, nego izričito ciljnom namjerom nametanja ideološkog programa koji ne poštuje cjelovitost čovjeka i ljudsko dostojanstvo, a sve s ciljem opravdanja dobivenih financijskih sredstava za, kako to sociologinja Gabriele Kuby voli nazivati, uništenje slobode u ime slobode. Bilo je zanimljivo gledati novinarske ankete s potpuno (namjerno) promašenim pitanjem: “Jeste li za uvođenje zdravstvenog odgoja?” Naravno da su svi odgovarali: “Da!” . Pravo pitanje glasi: “Za koji ste model zdravstvenog odgoja?”. Tada bi se dobila prava slika hrvatske populacije, a to je zdravi, cjeloviti i vrjedonosni pogled na čovjeka i njegovu spolnost.

Jako zabrinjava činjenica (zapravo je zapanjujuće!) da se u demokratskoj državi:

  • tako jednostavno krši sedam međunarodnih i domaćih zakona i konvencija (čl. 63 Ustava RH = “Roditelji imaju pravo samostalno odlučivati o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti…” ; čl. 93 Obiteljskog zakona = “Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu… osobu… Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.” ; čl. 26 Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a = “Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu” ; čl. 2 Prvog protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda = “U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem, država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.” ; Rezolucija 2012. Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi ; Konvencija o pravima djeteta (čl.29 =  “Države ugovornice, suglasne su da će djetetovo obrazovanje biti usmjereno k potpunom i cjelovitom razvoju djetetove osobnosti.”, čl.14 = “Pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere.”, čl.18) ; Ugovor između Vatikana i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture
  • konspirativno uvede jedan predmet, tj. program ZO koji je bez znanstvenih temelja (!!), nameće stavove manjine većini, uskraćuje činjenice, zabranjuje preispitivanje, monopolizira svjetonazor (!!)
  • u potpunosti ignorira volja roditelja koji su se u anketi provedenoj 2009. godine, a koja je bila vezana za pripremu uvođenja ZO, s visokih 85% izjasnili za program zdravstvenog odgoja udruge GROZD koji poštuje cjelovitost i dostojanstvo čovjeka te spolnost obrađuje u kontekstu istinske slobode, morala i znanstvenih činjenica
  • u potpunosti ignorira peticija koju je potpisalo 2700 visokoobrazovanih medicinskih djelatnika i javni istup dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a kojom izražavaju svoje neslaganje s programom ZO radi medicinske i znanstvene neutemeljenosti te manipulacija u kurikulumu ZO
  • kurikulum i sadržaj jednog odgojnog predmeta temelji na manipulacijama, lažima i političkom pojmu rodne ideologije koja ne predstavlja znanost. Naime, Hrvatska ima jednu od najnižih stopa maloljetničkih trudnoća u Europi, dob stupanja u spolne odnose je jedna od najviših u Europi, vrlo je niska učestalost i mogućnost zaraze HIV-om, niska je učestalost spolno prenosivih bolesti  te je tek 12% djece rođeno izvan braka
  • u timu koji je sastavljao program ZO nalazi osoba (gosp. Aleksandar Štulhofer) koja se obrazovala na Kinseyjevom institutu (Kinsey je pedofil koji je na temelju svojih opažanja za vrijeme maltretiranja i napastovanja beba i djece te na primjerima svojih suradnika, napisao studiju sa zaključkom da su ljudi seksualna bića od rođenja te da se s time treba krenuti od najranije dobi), koja je bila jedna od organizatora dolaska nizozemskih pedofila (koji sami za sebe priznaju da su pedofili i tako se proglašavaju u svojim časopisima) na skup u Dubrovniku (mislim) 2006. godine, a gdje su i lupili temelje ZO-a. Ne govorim da je ta osoba pedofil, ali je “čudno” društvo u kojem se kreće, odnosno postavlja se pitanje što je za tu osobu pedofilija – nešto dobro ili loše, dozvoljeno ili nedozvoljeno? Podržava li pedofiliju i “prava” pedofila s obzirom da s njima tako rado surađuje? Ako ne podržava, koji ga drugi interesi vežu s tom skupinom?
  • ne postoji mogućnost izbora između dvaju ili više programa. Ako liberalni ZO nije nikakva očita namjera ili zacrtana strategija, zašto ne postoji mogućnost izbora?

Znanost, praksa i crkveni (općemoralni) nauk istovjetno potvrđuju da je program ZO temeljen na rodnoj ideologiji * i bezvrjednosnom sustavu P.R.O.P.A.S.T.

Zdravstveni (pre)odgoj u Hrvatskoj je najliberalniji ZO u Europi (liberalniji je i od švedskog i norveškog, a one su začetnice rodne ideologije i sada odustaju od toga). U SAD-u i Skandinavskim zemljama, nakon 40-ak godina od uvođenja, sve i jedan parametar koji se koristio kao argument za uvođenje liberalnog ZO je katastrofalno pogoršan nakon uvođenja liberalnog ZO = porast maloljetničkih trudnoća, porast abortusa, porast spolno prenosivih bolesti, porast promiskuitetnog ponašanja, snižavanje praga stupanja u spolne odnose (o američkim rezultatima ću pisati u sljedećim temama). Nažalost, ovakvi rezultati ne iznenađuju jer bez moralnosti i dostojanstva, odnosno kada čovjek izgubi sliku o sebi kao o Božjem stvorenju, sve pada u vodu.

Drugim riječima, ZO se prvo ubija moralnost i dostojanstvo, onda se potiče na “slobodno” ponašanje, a onda se “očekuje” da će se mladi ponašati razumno i ispravno. To je kao da vam netko stalno “ispire mozak” (“Brainwash”, odličan norveški  dokumentarac koji raskrinkava Institut rodne ideologije) pričama o drogi, o super osjećajima koje pobuđuje, o snazi, slobodi, izloži vam na stol sve vrste, pokaže vam kako se koristi i onda očekuje od vas da se ne drogirate. Zapravo i iskreno, oni i ne očekuju da se ponašate razumno i moralno jer to i ne žele. Cilj je pobuditi niske strasti i nagone u djeci i mladima u kombinaciji sa uništavanjem slike o ljudskom dostojanstvu. Nakon toga, od osobe možete raditi što želite, možete je uvjeriti u sve, u “slobodu”, da je životinja, da naši postupci nemaju posljedica, da ne treba preuzimati obveze, da riječ ništa ne znači… Umjesto da se pogrešno i loše ponašanje preveniraju tako da se govori istina, potiču moralne vrijednosti, ZO-om se uništavaju te vrijednosti, potiču niske strasti i nagoni, a onda se, kada na scenu nastupaju različiti problemi, “požar” gasi opet pogrešnim mjerama koje opet ne rezultiraju pravim plodovma.  Zašto onda Hrvatska uvodi liberalni ZO koji se pokazao katastrofom u drugim državam? Zar mi moramo prekopirati sve loše?

Meni kao vjerniku je potpuno jasno zašto je liberalni zdravstveni odgoj katastrofa i zašto se protiv njega mora boriti, međutim izuzetno mi je drago što su se negativno očitovali i ljudi koji nisu vjernici, a koji poštuju opća, moralna, naravna načela. To je i logično jer su ta načela upisana u svakog čovjeka. Na nama je hoćemo li ih slušati, poštovati, pokušati razumjeti, razvijati, upotpuniti vjerom i diviti se ljudskom dostojanstvu ili ih ignorirati te uništiti i sebe i društvo.

Priča sa ZO-om u Hrvatskoj nije gotova. Vidjet ćemo kako će reagirati novi ministar te je li i on spreman ignorirati volju većine. Krenulo je provođenje ZO u školama, a koliko čujem, rodno-ideološke skupine su se već jako aktivirale pa aktivno posjećuju škole i drže predavanja o rodnoj ideologiji. Ovo pitanje je jako bitno jer se na njemu formiraju zakoni (zakon o istospolnim “brakovima”, pravu na posvajanje djece, antidiskriminacijskim zakonima (koji diskriminiraju većinu), pitanje pedofilije, incesta ….).

Kao što C.S. Lewis kaže: “Čini se da obrazovanje bez vrijednosti, korisno kao što i je, čini od čovjeka samo pametnijeg vraga.”

* Rodna ideologija = ideologija koja nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula. Moralno rasulo se prisilno nameće političkim (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva pojedinih država) i kulturološkim sredstvima, pri čemu se gubi iz vida da svaka kultura kažnjava kršenje svojih seksualnih normi (1930. engleski antropolog J.D.Unwin radi istraživanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Proučavao je 80 neciviliziranih društava i vrlo razvijene kulture Babilonaca, Sumerana, Atenjana, Rimljana,  Anglosasa i Engleza. Zaključak istraživanja je, što je seksualno ograničenje veće, to je razina kulture viša.)

Logično pitanje koje se postavlja je: Kome odgovara moralno rasulo, tj. zašto netko potiče moralno rasulo? Kome je u interesu moralno i duhovno ubiti čovjeka? To je u interesu zla koje svoje suradnike nađe u ljudima koji, u današnjem vremenu relativizma, lako izgube pojam o dobru i zlu te žive u uvjerenju da zla nema jer ga ne znaju prepoznati oko sebe, koliko god ono bilo očiot i širilo svoje zle pipke. U ovoj borbi, koja je borba između Dobra i zla, istinski pomaže Katolička Crkva i vjera. Radi toga je kršćanska vjera najprogonjenija u svijetu, a najveći napadi su napadi na Katoličku Crkvu i naše dogme i doktrine jer katolička vjera nosi Radosnu vijest, ljubi čovjeka, brine se za njegovo dobro i stalno nas podsjeća da smo slika Božja, da imamo dostojanstvo. Jeste li to primijetili?

Da se vratim na G. Kuby, ova borba kršćaninu nije nepoznata, a i kršćanin zna kako će ta borba u konačnici završiti ❤

Do čitanja,

🙂

Quo vadis?

Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu – Vii Appii, cesti koja vodi iz Rima.

Legenda kaže da je Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana. Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i naviještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: “Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?” Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.”

Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke na njegov zahtjev.

Ne znam kako vas i dotiče li vas uopće ova priča, ali mene je puno puta potaknula na razmišljanje i djelovanje.

Danas je jako teško prenijeti i iskomunicirati neku pozitivnu poruku koja je u skladu s Istinom ili koja promiče moralne vrijednosti.

Pritisak i blokada od strane medija, davanje pogrdnih epiteta, svrstavanje osobe u košaru pod nazivom “protiv napretka i razvoja”, nazivanjem nekoga mrziteljem, progon i sl. prepreke su na koje nailaze ljudi koji žele potaknuti druge i podsjetiti nas na dostojanstvo koje nam je dano našim rođenjem i time što smo stvoreni na Božju sliku.

Priča mi daje snagu jer me podsjeti da je jako važno znati kamo idemo, a s druge strane podsjeti me da, iako je često puta teško, ništa nije besmisleno jer ovozemaljska smrt nije kraj, nego tek početak vječnosti.

Podsjeti me da, mnogobrojne talente koje imamo, moramo koristiti za dobro i smisleno jer su nam dani s razlogom.

U konačnici, a to je i ono što je najvažnije, podsjeti me da je Isus dao svoj život za mene, da me je otkupio od zla i da se, štogod bih trebala napraviti, ne može usporediti sa žrtvom koju je On podnio.

Jeste li primijetili koliko je lakše napredovati i praviti planove kada imate cilj? Ako je cilj: Subota, 18h – gotova priprema za kolokvij/ispit i početak spremanja za izlazak, druženje s prijateljima, obitelji, odlazak na koncert, misu, humanitarnu akciju… , jeste li primijetili da ćete u tom slučaju stvarno i napraviti plan i raspored gradiva kroz tjedan kako biste tu subotu navečer mogli ostvariti svoj cilj? Ili, ako želite na neko putovanje, da ćete napraviti tjedni/mjesečni plan štednje? Ok, priznajem, nekada planovi kiksaju u provedbi, ali sve se može popraviti.

Ako pogledamo cjelokupni život, on je skup planova i miniciljeva koji bi nas trebali voditi prema krajnjem cilju – dolasku u raj.

Zato je u životu potrebno znati tko smo i kamo idemo.

Ako zaboravimo ili ne znamo tko smo, ne možemo definirati ni kamo idemo, a onda upadamo u zamku prividne slobode koja čovjeka veže okovima, umjesto da mu da istinsku slobodu. Isto tako, onda je i sve što danas radimo besmisleno jer je besciljno.

Tko smo? Tko je čovjek u svojoj biti, u egzistencijalnom smislu?

Čovjek je Božja slika i prilika, što znači da je čovjek:

  • jedinstvenne postoji ista osoba poput nas, svatko je od nas jedinstven, ima jedinstvene talente, misiju, ljepotu, izgled, karakter pa stoga postoji i jako puno definicija i varijanti ljepote :))
  • svet jer je Božje stvorenje i
  • smislen (ima smisao) jer služi kao pomoć drugim ljudima u pronalasku svog smisla

Kad je Bog stvorio Adama i Evu, naglašeno je da je stvorio muško i žensko, znači naglašena je važnost spola.

Nije rečeno da je Bog stvorio crnce, bijelce ili pripadnike žute rase, visoke, niske, mršave, debele, crnokose, plavokose…, nego “muško i žensko stvori ih”.

Prva zapovijed koju im je dao je da se plode i množe te napune zemlju i sebi je podlože. Nije im prvo rekao da ne kradu, da ne lažu, da ne psuju. Iz toga proizlazi važnost spola u definiranju i formiranju osobe, a s obzirom da smo jedinstveni i imamo smisao, iz toga proizlazi da spol nije slučajnost, nego je dan kako bi pomogao u formiranju ličnosti osobe od trenutka začeća. S obzirom da imamo smisao, žena pomaže muškarcu da otkrije svoj smisao, a muškarac ženi da otkrije svoj smisao.

Upravo zato su spol i spolnost toliko napadani, a sve aktivnosti koje se provode s ciljem promjene društvene paradigme odvijaju se na području spola i spolnosti, odnosno nastanka života (rodna ideologija, abortus, eutanazija, umjetna oplodnja, zdravstveni odgoj…) Jeste li primijetili? Ako se čovjeku uništi slika o njemu kao Božjoj slici, onda je, pod krinkom slobode, sve dopušteno i normalno.

Kamo idemo (odlazimo)?

Putokaz

Dok smo živi, živimo ovozemaljski život. U trenutku smrti, prelazimo iz ovozemaljskog života u vječnost jer smrt nije kraj niti je ovozemaljski život sam sebi svrha.   

Živeći iz dana u dan, zaokupljeni smo s puno zadataka, obveza, problema, zahtjeva. Uvijek smo u vremenskom škripcu te je teško razmišljati o vječnosti, tj. razmišljati o nečemu što nam se čini tako dalekim. Možemo živjeti zdravim životom, brinuti se o zdravlju i produljivati život, ali ono što je neizbježno je ovozemaljska smrt.

Nakon smrti, postoje dvije mogućnosti: raj ili pakao. Ako znamo kamo idemo, odnosno kamo želimo ići, odnosno kamo stremimo, onda se već danas za to moramo pripremati i živjeti u skladu s tim.

Ako znamo kamo idemo, onda ćemo se koristiti svakim darovanim sredstvom (molitva, ispovijed, misa) koje će nam pomagati na našem putu.

Ako ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar jer će nas svaki put dovesti nekamo, dovesti do nečega, ali je kvaka u tome što to najčešće neće biti ono što će nam se svidjeti, ono što smo očekivali, ono za što smo stvoreni i ono čemu se nada naša duša.

Svako dobro,

🙂

Voljeti sebe

Vjerujem da svaki komičar ima dobro srce. Svojim humorom nastoje učiniti dobro djelo i nasmijati ljude, a to je velika zadaća.

Danas se ponekad ljudi ocjenjuju po njihovoj probitačnosti za društvo i razmišlja se kako bi se tu mogli smanjiti golemi troškovi. Što je Isus vjerojatno mislio o tome, govori sljedeća priča:
Isus je gurnuo nekog čovjeka u invalidskim kolicima u sredinu i pitao:”Koliko mislite da vrijedi ovaj čovjek?”

Ljudi su odmah pomislili na opterećenje društva i goleme izdatke te gledali u pod. Isus ih je redom pogledao, a tada rekao:”Ovaj je čovjek Božji stvor, vrijedan, jedinstven i nezamjenjiv. On je kao Božja slika i prilika, a isto tako i odraz Njegove ljubavi koju iskusi onaj koji ga uistinu želi upoznati.”
Tada su svi pogledali invalida i na njegovom licu zapazili dotada neprimjećeni sjaj 🙂

B. Lutz

Sljedeća razmišljanja su razmišljanja jednog komičara iz ere nijemog filma. Nadam se da će vam razmišljanja biti poticajna te da će vas potaknuti na dobro.

“Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove biti vjerodostojan.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem poštovanje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem zrelost.  

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem vjera.

Charlie Chaplin

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti vrijeme, prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove jednostavnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to ljubav prema samome sebi.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove skromnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se sve događa. Tako živim svakoga dana i zovem to ispunjenje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem mudrost srca.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema jer se i zvijezde ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas znam: to se zove život!”

Charlie Chaplin, 16.04.1959.

🙂

“Crescendo”🎬

Hollywood je centar filmske industrije, a samim time i velika džungla.

Sama količina ljudi koji žele postati uspješni glumci ili redatelji zapanjujuća je. Napraviti kvalitetan projekt i dokazati se, postati prepoznatljiv po svom radu u toj masi, velik je poduhvat, pogotovo ako se vaši projekti bave vrjednosnim temama.

Zbog toga mi je jako drago što se jedna grupa ljudi (Kevin James, David Henrie, Eduardo Verastegui, Alejandro Monteverde, Emily Watson, Jason Jones, Alonso Alvarez Barreda…), okupljena oko filmova “Bella”, “Crescendo”, “Catch”, “Little boy”, “Butterfly” i dr., uspjela dokazati svojim projektima s kvalitetnim porukama. Kako i sami kažu, cilj im je ostaviti gledatelja s filmom, tj. filmom pozitivno utjecati na gledateljevu promjenu.

Kratkometražni povijesno-biografski film “Crescendo” je jedan od njihovih projekata. Ekipa je prikupila 6 mil. $ za klinike u kojima će trudnice moći dobiti pomoć, vitamine, savjete i potporu tijekom trudnoće, a sada je film dostupan na Internetu.

“Crescendo” se bavi prolife tematikom, odnosno pravom na život/pravom na izbor te činjenicom kako svaka odluka, a pogotovo odluka koja se tiče prava na život, prvenstveno drastično utječe na život nerođenog djeteta, ali i na živote drugih, bilo bliskih ljudi, a ponekad i na ljude diljem svijeta.

Film započinje rečenicom: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju.”

Film završava rečenicama: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju,… osim ako ne prihvatiš disonantni ton i iskoristiš ga za novu melodiju.”

U centru radnje je trudnica koja živi u problematičnom braku i jednoga dana donosi drastičnu odluku. Koju odluku, o kojoj se osobi radi te kako će se radnja dalje odvijati, pogledajte u filmu! Stvarno je odličan 🙂

Koliko bi svijet bio drukčije mjesto bez tebe ili mene ili osobe o čijem se životu radi u filmu! Nikada ne smijemo zaboraviti da novo ljudsko biće nije slučajni događaj bez smisla i dostojanstva jer svatko od nas daje svoj doprinos svijetu, a svako nerođeno dijete čeka svoj trenutak kada će to isto moći pokazati svojim životom. Koliko je liječnika i premijerki ubijeno! Koliko je izumitelja lijekova protiv najgorih bolesti ubijeno!

Svaki se raštimani ton može iskoristiti za novu melodiju. Svijet ne bi bio isti bez nas,  a ne bi bio isti ni sa svakim novim životom 🙂

Razotkrivanje rodne ideologije: “Sodoma”🎬

Prije par dana sam pronašla novi ruski dokumentarac “Sodoma” redatelja Arkadija Viktoroviča Marmontova.

Dokumentarac je zabranjen za prikazivanje (pretpostavljam u nekim naprednim, zapadnim demokracijama gdje se može završiti u zatvoru radi vlastitog mišljenja  na temelju Zakona o (ne)diskriminaciji te se ne poštuje pravo poduzetnika da sam odredi tko će mu biti klijenti, što mi je, kao ekonomistici, nedopustivo), ali je dostupan na youtube-u. Dokumentarac se poklopio s knjigom koju čitam, a zove se “Svjetska seksualna revolucija: Uništenje slobode u ime slobode”. Knjiga iznosi istraživačke i znanstvene činjenice, a one idu u korak s crkvenim naukom o moralnim i bioetičkim temama, koje sam otprije slagala u glavi, ali je izvrsna jer na jednom mjestu obuhvaća cijeli pregled procesa izmjene društvene paradigme.

Dokumentarac je sniman i u SAD-u i Europi te se bavi LGBT lobijima i promjenom društvene i moralne paradigme u procesu borbe za LGBT prava, a koji završava petim korakom koji uključuje kažnjavanje svih ljudi koji se ne slažu s novopostavljenom paradigmom. Promjena paradigme znači zamjenu tradicionalnih, prirodnih zakonitosti (prirodne obitelji, brak, međuljudski odnosi) s izokrenutim zakonitostima koje, kao svoje polazište, uključuju rodnu ideologiju.

Naravno, proces promjene paradigme nije kratkotrajan niti je pokrenut prije nekoliko godina. Pripreme i početak su odrađeni već nakon II. svjetskog rata, a ključnu su ulogu odigrali pojedini instituti (npr. Tavistock Institut, Velika Britanija i Kinsey Institut, SAD). Alat kojim se nastoji izokrenuti društvena paradigma je i liberalni zdravstveni odgoj kojim se djeci od najranije dobi nastoji usaditi navika da čovjek ide protiv svojih prirodnih nagona i obilježje. Zdravstveni odgoj treba zbuniti djecu, usaditi im razliku između spola i roda, uvjeriti ih da je njihov spol samo nesretna okolnost, nešto što zarobljava čovjeka te da radi toga mogu biti što žele. Upravo je radi toga nastala velika pobuna pri uvođenju ZO-a u Hrvatskoj. 2009. godine je provedena anketa u kojoj se 85% roditelja odlučilo za vrijednosni ZO koji uključuje sve dimenzije čovjeka. Ako cilj autora liberalnog ZO i njihovih prijatelja nije ideološki te ne žele uvesti novu društvenu paradigmu, zašto se ne poštuje volja roditelja? Zašto roditelji ne mogu odlučiti koji program žele za svoju djecu? Nadalje, bračni par nema pravo na djecu. Djeca su Božji dar, ali dijete ima pravo na majku i oca! Kako je dozvoljeno i kako je moguće da netko radi svoje sebičnosti oduzima pravo djetetu na oca ili majku? Kako je moguće da netko može npr. dignuti kredit i time financirati surogat majku koja će roditi dijete čija je biološka majka netko sasvim treći. Je li dijete stvar?

Proces uspostavljanja nove društvene paradigme se sastoji od pet koraka. Pojedini dijelovi svijeta se nalaze u različitim fazama. Te faze su:

1. Zahtjev za tolerantnost – da se pripadnike LGBT skupine pusti na miru

2. Zahtjev za prihvaćanjem – prihvaćanje = jednakost

3. Proslava – drugi ljudi moraju prihvatiti homoseksualnost te je promovirati kao vrijednu i dobru stvar

4. Nasilno sudjelovanje – svi će morati sudjelovati u gay kulturi

5. Kazna za sve koji se ne slažu

Rusija i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza se nalaze u prvoj fazi. SAD, a pomalo i Zapadna Europa se već nalaze oko treće faze (u nekim državama i dalje). LGBT lobiji su izdašno financirani od strane različitih “filantropa” (dobrotvora) koji na taj način ostvaruju ciljeve svojih kompanija ili pak strateške, dugoročne ciljeve pojedinih država. Ti ciljevi, kako u mnogim slučajevima prije, tako i u ovom, idu protiv istine, razuma, prirode, ljudskog dostojanstva, morala, vjerodostojnosti, zdravlja. Krši se pravo na život, pravo djeteta na oca i majku.

Kao što sam već govorila, vjera i nauk Katoličke Crkve su moj veliki oslonac u životu. To znači da jednako važnim smatram i vjeru, ali i religiju, tj. Crkvu kao instituciju. Čovjek se od ostalih stvorenih bića razlikuje po slobodnom izboru (razumu). To znači da čovjek uz pomoć svoje savjesti, razuma i moralnih usmjeravanja putem, u čovjeku upisanog (naravnog, prirodnog) zakona, a kojeg prati crkveni moralni, bioetički i antropološki nauk, slobodno donosi vlastite odluke. Kada pogledamo moralni nauk Crkve i prenesemo ga na današnja zbivanja i probleme, uvijek možemo zaključiti isto: čovjek je stvarno stvoren čudesno, čovjek ima dostojanstvo! Crkveni nauk je uvijek u službi istinskog čovjekoljublja jer čovjeka uvijek podsjeća na njegovo dostojanstvo, podsjeća nas da imamo smisao, da smo stvoreni na sliku Božju, da upravo zato što smo stvoreni kao muško ili žensko možemo sudjelovati u prekrasnom procesu stvaranja novog života, a taj čin je toliko poseban i prelijep da mu je potrebno dati sigurno i dostojanstveno okruženje – brak. U konačnici, podsjeća nas da čovjekom ne upravljaju instinkti, nagoni i sklonosti jer imamo “oružje” kojim se možemo boriti protiv toga.

Bog nas ni u stanju grijeha ne ostavlja jer smo Njegova djeca, nego nam nudi mogućnost da putem ispovijedi, molitve, poniznosti, čistoće opet postanemo Njegova slika. To je nekada teško (uskoro će postati i opasno), ali se moramo boriti. Isto tako, trebamo se potruditi da svi ljudi znaju istinu, s ljubavlju im objasniti  da postoji bolji, ispunjeniji, smisleniji, istinski drugi put, osim puta nagona i slabosti. Taj put će biti vidljiv samo ako se stalno ističe istina, vjerodostojni nauk i poštuje narativni (prirodni) zakon koji je jedini istinski u službi čovjeka.

Dokumentarac je dostupan na Internetu.

Do čitanja,

🙂

U potrazi za nebom

Iskreno vjerujem da svaki čovjek čezne i traži nebo, jednostavno zato što nam je to upisano u dubini duše.

To je stalni poziv koji je Bog upisao u naša srca jer nas je stvorio na svoju sliku i upisao u nas duboku čežnju koju nitko i ništa drugo ne može ispuniti – uvijek ostaje jedan dio koji samo Bog može ispuniti. Brak je sakrament koji pomaže dvoje ljudi na putu prema nebu. Smisao braka je da suprug i supruga jedno drugo usmjeravaju prema nebu, a njihov odnos je ikona Presvetog Trojstva. Upravo je zato potrebno očuvati istinski i izvorni oblik braka. U suprotnom, on postaje svjesno ili nesvjesno nagrđivanje ikone. Ako brak ne ispunjava svoju zadaću, dolazi do problema i narušenih odnosa. Savjest, razum i propitivanje pomažu nam u donošenju ispravnih odluka koje nas usmjeravaju prema Nebu.

Krštenjem nam se briše izvorni grijeh, ali kao njegova posljedica ostaje sklonost grijehu protiv koje se borimo molitvom i odlaskom na ispovijed. Na svome putu prema nebu, a taj je put ovozemaljski život, čovjek često puta padne i sagriješi jer ispunjenje čežnje za nebom traži i slijedi na krivim mjestima i s krivim stvarima. Na kraju, umjesto da osjeti istinsku slobodu, savjest mu ne da mira. Za to postoji lijek: pokajanje i ispovijed jer Bog ne napušta svoja stvorenja i u svom nam milosrđu, uz iskreno kajanje i zaokret u životu, oprašta sve. Uskrsnućem od mrtvih nam je darovao nadu u Život Vječni. Neki ljudi najteže oproste sami sebi, ali, “ako je nama Bog oprostio, moramo oprostiti i mi sebi jer inače postavljamo sebe za većeg suca od Njega (C.S.Lewis).

Sljedeća priča govori o dva pobožna redovnika koja su krenula u potragu za nebom jer nisu u potpunosti shvaćala što je Nebo (što je i normalno jer to nije u potpunosti shvatljivo ljudima). Njihova potraga je simbolički prikazana kao putovanje na kraj Svijeta. Mislim da se to putovanje može shvatiti kao svaka naša odluka, izbor, zabluda. Vjerujem da će svatko u priči moći pronaći i prepoznati svoje putovanje na primjeru svojih odluka koje nas vode prema nečemu ili od nečega. Na svakom putovanju je bitan cilj i smisao. Ako znamo kamo idemo, onda znamo i koji je put ispravan. Ako pogledamo samu bit, samo je jedan takav put. Ako nemamo cilj i ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar.

 ” U starom samostanu su živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima je bilo mnogo knjiga, ali su dva redovnika najradije čitala zajedno jednu debelu knjigu koja je opisivala čudesa na svijetu: kako su daleko na jugu vruće zemlje gdje se šeću prugaste žirafe i igraju majmuni, a kroz pustinju odjekuje noću rika lavova da te srsi prolaze. Čitali su o okruglim otocima na dalekim oceanima na kojima rastu kokosove palme. U debeloj staroj knjizi je pisalo kako ćeš, ideš li sve dalje i dalje, na kraju doći do mjesta gdje se sastaju zemlja i nebo.

– Brate – reče jedan drugome – što bih dao da mogu vidjeti gdje se sastaje nebo sa zemljom!

– I ja, dragi brate – odgovorio je zamišljeno drugi redovnik.

I tako se oni jednoga dana odluče na dalek put. Zamole opata za blagoslov, izljube se sa svom braćom i krenu. Nije bilo lako. Put je bio dalek, noge su ih boljele, ali velika želja u srcu nije prestajala. Putovali su sve dalje i dalje vođeni željom da dođu do kraja zemlje i ugle­daju vrata u nebo!

Tako su došli jedne večeri do divlje rijeke.

Što sad? Naprijed! Zagaze u divlju bujicu. Voda ih je ponijela silnom snagom. Uhvatio ih je očaj. Ali silna želja – doći na kraj svijeta gdje se nebo dotiče zemlje, dala im je snage da se bore s bijesnim valovima i oni, ne znajući ni sami kako, nađoše se na drugoj obali.

– Naprijed, naprijed! – govorili su sami sebi i hrabrili se. Nisu im smetale tamne šume, nisu ih mogle zaustaviti opasne gudure. Jednom se pred njima, ispred jedne špilje, isprsio bradat i mrk čovjek s nožem u ruci.

– Novac ili život! – zarežao je strašni čovjek.

– Nemamo novaca – izgovarala su prestrašena braća.

– Što, nemate novaca? – čudio se razbojnik. – A kamo ste se uputili?

– Idemo na kraj svijeta gdje se sastaju nebo i zemlja – odgovorila su ponizno braća.

– Vi ste obične budale! – ražestio se divlji čovjek. Pograbio ih je za kukuljice i stao ih bijesno udarati šakama. A onda je nestao bez traga. Redovnici poravnaše svoje grube halje, zahvališe Bogu što su ostali živi i krenuše dalje.
Putovali su tako dalje i došli do mora. U jednom zabačenom zaljevu ugledaše lađu. Jedra razapeta, vjetar puše i lađa samo što nije krenula na put. Braća ponizno zamole mornare da ih prime i povezu preko mora. Mornari se obrate kapetanu.

– A čime ćete mi platiti prijevoz? – pitao ih je kapetan.

– Nemamo novaca, ali ćemo pomagati na lađi. Smjesta se prihvatiše posla u kuhinji. Očiste je jer je bila u velikom neredu. Operu suđe koje nije bilo prano možda već mjesecima. Prirede ukusan objed. Kad je bilo vrijeme objeda, mornari ih nisu mogli nahvaliti koliko je bio ukusan. Kape­tan je braću tapšao po ramenima i govorio:

– Upravo smo takve trebali.

Kad su nakon mnogo dana došli na drugu stranu mora, kapetan ih je pozvao preda se, otvorio brodsku blagajnu i pružio svakom po vreću zlatnika kao plaću.

Braća su skrivala ruke u svoje dugačke rukave i nisu htjela primiti novac. Njima je bilo dosta što su se prevezli preko mora.

– Kakvi ste vi čudni ljudi? – snebivao se kapetan. – Ostanite kod nas i postat ćete bogati!

Braća nisu htjela prihvatiti plaću. Tumačili su kapetanu i mornarima kako oni traži mjesto gdje se nebo dotiče zemlje. Mornari su se tako smijali da su se hvatali za glavu i valjali po podu. Zgrabili su ih za duge njihove halje i kao vreće izbacili na obalu vičući:

– Ha, ha, ha … traže nebo …. Lude jedne …

Trebalo je dalje putovati. I opet gore i doline, polja i livade, kada se najednom, iza jedne šume, pred njima pojave velika vrata! Redovnici zinuše od iznenađenja. Dakle, napokon. Kad su se oporavili od čuda, plašljivo pokucaju. Vrata se sama otvore. Pred njima soba. Braća gledaju, gledaju – a to njihova ćelija u samostanu.

Iznenađeni su gledali jedan drugoga bez riječi. Što to znači – tražili su ulaz u nebo, a našli su se u svojoj sobici u samostanu?! A otac opat mudro reče:

– Želite li doći u nebo, nije potrebno proći brda i doline, nego služiti Bogu vršeći svoje dužnosti tamo kamo vas je Bog postavio.

– Tako je! – potvrdiše dva brata redovnika i vratiše se na svoj posao.”

Nepoznati autor

🙂

40 dana za život

40danazaživot

24. rujna je krenuo jesenski dio potrebne i nadahnjujuće molitvene inicijative “40 dana za život”.

“40 dana za život” je mirna, molitvena, prolife inicijativa usmjerena zaštiti majki i nerođene djece. Pokrenuta je 2004. godine u Teksasu gdje su vjernici, zabrinuti i pogođeni velikim brojem pobačaja, odlučili pokrenuti molitvenu inicijativu jer ni govori ni apeli nisu pomagali u smanjenju broja pobačaja. Shvatili su da se jedino molitvom mogu spasiti nerođeni životi. Inicijativu karakterizira 40 dana molitve, posta i miroljubivog bdijenja ispred bolnica ili klinika gdje se vrše pobačaji.

Ove godine se u inicijativu uključila i Hrvatska. U proljetnom dijelu inicijative (za korizmu), organizirano je bdijenje samo ispred bolnice Sestara Milosrdnica u Zagrebu, dok su se u jesensku inicijativu uključile i bolnice u Sisku, Rijeci, Osijeku i Splitu. Drago mi je da je Hrvatska odlučila sudjelovati u inicijativi jer je potrebno skrenuti pažnju na činjenicu da je u Hrvatskoj na snazi Zakon koji regulira abortus iz 1978. godine.

Osobno, jako podupirem ovu inicijativu jer živimo u vremenu kada je, prije svega, ljudski život jako ugrožen, a potom i ljudsko dostojanstvo. Naravno da se može i treba moliti u svojoj privatnosti, zajednici, crkvi, ali cilj ove inicijative je osvijestiti ovaj problem, podsjetiti ljude da  se može promijeniti naziv nekog postupka, ali da on ostaje ubojstvo nerođenog djeteta, da ostaje postupak kojim je netko svoje “pravo izbora?” proglasio važnijim i od prava na život drugog bića, ali i od vlastitog dostojanstva. Da se ne organiziraju ovakve inicijative, ljudi se ne bi sjetili razmišljati o mnogobrojnim postupcima koji predstavljaju poraz i ljudskog razuma i znanosti i prirodnog zakona i ljudskog dostojanstva. Abortus, usprkos lažima da predstavlja napredak u pravima žena i da predstavlja zdravstvenu zaštitu žena (zdravstvena zaštita bi trebala nekoga ubiti ili zaštititi?), predstavlja pravo degradiranje žene jer ona nije dobrodošla na radnom mjestu i društvu ako rodi ili ima više od dva djeteta. Psihičke, duhovne i fizičke posljedice koje žena nosi do kraja života su jako bitne teme jer rijetko tko pita ženu hoće li se moći nositi s činjenicom da je ubila vlastito dijete. Bog može izliječiti sve rane i žena uz Njegovu pomoć može pronaći mir, ali ožiljci i posljedice djela ostaju.

Nedavno sam razmišljala o našim političarima i njihovoj nazočnosti/nenazočnosti misnim slavljima za blagdane ili u protokolarnim prilikama. Uvijek sam se pitala kako je moguće da ih ne mijenja sudjelovanje na misi. Istina, na misi su bili jednom ili par puta godišnje, ali mi nije bilo jasno kako ih misa svejedno ne mijenja, kako ih veliko otajstvo misne žrtve ne mijenja, a za koje ja znam koliko znači. Moram priznati da sam tek tada shvatila da sam tome pristupala s pogrešnog stajališta. Naime, ja sam tom razmišljanju pristupala iz svoje perspektive, s pozicije u kojoj su misa i Euharistija neprocjenjive. Tada sam i uočila koliko Bog poštuje našu slobodnu volju. Poštuje nas toliko da nam se ne nameće na silu, ne želi nikoga prisiliti da vjeruje u Njega ako se čovjek svojim slobodnim izborom zatvorio Njegovoj milosti. Ako se čovjek zatvorio Njegovoj milosti, onda je razumljivo da ga misa ne mijenja i da ne shvaća njezinu važnost kao ja. Važno je napomenuti da svaka čovjekova odluka nosi svoje efekte i posljedice.

Slična je situacija i sa shvaćanjem ljudskog dostojanstva. Ako je netko slobodno odlučio i misli da je “čovjek racionalna životinja”, onda je razumljivo zašto ima problema s bioetičkim pitanjima (ubojstvo nerođenog djeteta, umjetna oplodnja, ubojstvo starijih i umirućih osoba, rodna ideologija). Upravo su dostojanstvo i usmjerenost višem i većem cilju (kroz razum i duhovnost) glavni kriteriji po kojima se čovjek razlikuje od ostalih bića. Radi toga moramo štiti to dostojanstvo, štiti život,  najveće i najljepše čudo. Čovjek ne smije pasti na razinu životinje, a čak ni životinja ne ubija svoje potomke.

Do sada je u jesenskoj inicijativi spašeno 199 života diljem Svijeta. To je lijepa brojka. Od 2004., spašeno je 8973 života, 101 izvršitelj abortusa se prestao baviti time, zatvorene su 54 abortivne klinike*(u SAD-u su abortivne klinike zasebne institucije i ne posluju u sklopu bolnica. U RH se i abortusi i rađanje odvijaju pod istim krovom, često puta u susjednim prostorijama). Da je jedan život spašen, značio bi puno.

Pozivam vas da se uključite u inicijativu kako bismo se istinski borili i za pravo na život i za pravo žena jer samo žena može donijeti na svijet novi život. To je tako važna i prelijepa istina! Žene ne bi trebale biti kažnjavane radi toga, nego bismo im svi trebali pomoći i ohrabriti ih. Ako ne možete dolaziti ispred bolnica, sjetite se nerođenih života koji čekaju svoje rođenje, žrna koje se bore sa svojim odlukama i inicijative u svojim molitvama te sudjelujte na taj način.

Do čitanja

* službeni podaci Inicijative (www.40daysforlife.com)

Krunica kao izvor snage 🎙️🎞️

Nalazimo se u mjesecu listopadu.

Lišće je počelo padati i svojim bojama simbolizira smirivanje, završavanje radova na poljima i vinogradima.

Listopad i svibanj posebno su posvećeni Mariji u obliku pobožnosti. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Listopadske i svibanjske pobožnosti obuhvaćaju zajedničko moljenje krunice vjernika u crkvi nakon koje slijedi sv. misa jer se na taj način potiče veće zajedništvo vjernika. Osim toga, krunicu možete moliti i sami te je odličan izvor osobne pobožnosti, a najbolje je kad župe mole krunicu prije svete mise cijelu godinu.

Nastavi čitati “Krunica kao izvor snage 🎙️🎞️”

Kratka priča o smislu života

U šumi na brdu bila su jednom tri stabla.

Pričala su o svojim snovima i nadama.

Prvo stablo reče:

– Jednoga dana, kako se nadam, postat ću kovčeg za blago. Bit ću ukrašen zamršenom rezbarijom i svi će se diviti mojoj ljepoti.

Drugo stablo na to će:

– A ja ću biti veliki brod. Nosit ću kraljeve i njihove podanike te ploviti u sve krajeve svijeta. Snaga moga trupa svima će ulijevati sigurnost.

Treće stablo doda:

– Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Svi će me vidjeti kako stojim na vrhu brda i govorit će da svojim granama dotičem nebesa.

Prošlo je nekoliko godina, a stabla su i dalje sanjarila o svojoj svijetloj budućnosti. Jednoga dana, u šumi se pojavila skupina drvosječa. Jedan od njih ugleda prvo stablo i reče:

– Ovo je stablo snažno. Prodat ću ga tesaru.

Jesen
Privatno vlasništvo, all rights reserved

I počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Bilo je sigurno da će ga tesar istesati u kovčeg za blago.

Drugi drvosječa pokaže na drugo stablo i reče:

– I ovo je stablo snažno. Ponudit ću ga brodograditelju.

I drugo stablo bilo je sretno. Znalo je da je na putu da postane veliki brod.

Treći drvosječa zastane kod trećeg stabla. Ono se prestravi jer, ako ga posijeku, rasplinut će se svi njegovi snovi. Drvosječa ga razgleda sa svih strana i, ne rekavši ništa, zamahne sjekirom i posiječe ga.

Prvo stablo dospije k tesaru. Ovaj od njega načini jasle, smjesti ih u štalu i napuni sijenom.

Drugo stablo u rukama brodograditelja postade ribarskim čamcem.

Treće bi sasječeno u dva dugačka trupca i ostavljeno u mračnom skladištu.

Prošle su mnoge godine. Stabla su zaboravila svoje nekadašnje snove.

Jednoga dana u štalu se skloniše čovjek i žena. Žena ondje rodi djetešce i smjesti ga u jasle jer nije imala kolijevke.

Stablo zatreperi, osjetivši važnost trenutka, najvažnijeg trenutka u povijesti čovječanstva. Jasle su primile najveće blago na svijetu.

Prošlo je trideset godina. Jednoga dana skupina ljudi ukrca se na ribarski čamac i zaplovi jezerom. Digne se oluja i ljudi se u čamcu prestrašiše. Svi osim jednoga. On vjetru zapovijedi:

– Mir!

I oluja stade.

Tada stablo uvidje da u svome koritu nosi Kralja nad kraljevima.

Prošle su još tri godine.

Otvoriše se vrata spremišta i netko izvadi trupce koji su toliko godina ležali u mraku. Jedan čovjek ponese ih kroz ulice grada, a svi su mu se okupljeni rugali i udarali ga. Kada dospješe do vrha ogoljelog brežuljka, čovjeka pribiše na trupce složene u križ i uzvisiše ga da ondje umre.

U osvit nedjeljnog jutra, stablo uvidje da se toliko približilo nebesima da ga je sam Bog bio obgrlio.

Nadam se da ste bar jednom imali vremena (to znači dulji vremenski period) razmišljati o svojim ciljevima, o svom životu i onome što želite biti.

Ne mislim toliko na zanimanje kojim se želite baviti, nego na pravi smisao vašeg života. Naravno, bitno je razmišljati o zanimanju kojim se želimo baviti jer smo svi dobili različite talente i proživjeli različite situacije u životu. Imamo i različitu motivaciju i preferencije, ali pravo pitanje je što želimo biti kad stavimo sa strane pitanje o zanimanju, kad zaboravimo one opipljive stvari, kad ogolimo dušu i razmišljamo o biti.

U čemu pronalazite smisao? Što vas motivira? Kako reagirate na neuspjeh? Jeste li svjesni svoje zadaće i svog poziva?

Čovjek ponekad postavi ciljeve koji nisu loši, ali ih ne uskladi sa svojim pozivom. Bog je čovjeku udahnuo dušu i u nju upisao stalnu čežnju za Njim. Čovjek može popunjavati pogrešnim stvarima tu čežnju jer ne zna definirati što je to što želi pa se može dogoditi da ide isključivo za opipljivim materijalnim stvarima, statusom u društvu, slavom, poznanstvima iz koristi. Međutim, ono što želi zapravo je biti u Božjoj blizini. Svi imamo isti poziv – poziv na svetost, a zanimanja su ta koja su različita.

Čovjek mora pronaći način kako, u okviru svog zanimanja i svakodnevnog života, odgovoriti na poziv na svetost, a poziv na svetost je poziv na susret s Bogom, a susret s Bogom smisao je života.

Nismo sami.

To dokazuje i molitva preko koje se povezujemo s Bogom.

Bog ne stvara “poluproizvod”, smeće koje ostavi samo. Bog stvara čovjeka koji, istina, pada i griješi zbog posljedica istočnog grijeha, ali je stvoren na sliku Božju (savršeno).

Upravo zbog toga, svaka promjena naših planova, neostvarivanje naših snova na način na koji smo zamislili, donosi nešto novo. Upoznamo sebe, zbližimo se s Bogom, dopustimo Bogu da intervenira u naš život jer on zna najbolje.

Lijepo je znati čime se želite baviti od malih nogu, lijepo se žrtvovati za taj cilj, puno učiti, raditi, napredovati, ali treba biti jako oprezan. Ja više ništa ne idealiziram. Ne smatram to ni nekim najboljim putem. Ako vi znate što želite biti odmalena, ne moraju to i drugi.

Prije ili kasnije svi se ciljevi mogu pretvoriti u kupnju većeg stana, kupnju stana na moru, kupnju boljeg automobila, kupnju još većeg stana, još boljeg automobila …

Zar je to sve? Samo se tome imamo nadati i težiti?

Ako je to samo to, onda mi se čini poprilično tužno i deprimirajuće.

Samo bogatstvo, uspjeh, napredovanje, rad, učenje nisu loši. Treba se truditi i raditi, ali problem je ako se sve svede na to.

Zato se ponekad treba podsjetiti tko smo i kamo idemo, pa i dopustiti promjenu planova. Više cijenim ljude otvorene Božjoj Providnosti ili nadahnuću, nego one koji su uprli u jedan cilj i ne znaju čitati znakove u svojem životu. Ovi drugi uglavnom su priznatiji u društvu.

Potrebno je dopustiti da nas motivira i nešto drugo osim tog našeg cilja o postajanju top menadžerom, primarijusom, glavnim glumcem ili glavnim dizajnerom. U konačnici, želimo li na Nebo ili u podzemlje? Smrt kao prijelazni oblik možemo odgađati, ali ona je realnost.

Teško se odmaknuti od onog što bismo mi nazvali neuspjehom i promašajem, ali taj neuspjeh treba gledati u puno širem kontekstu. Ne znamo od kakvih nas je problema i životnih pogrešaka Bog spasio na taj način ili koliko puta nam je pružio bolju opciju. Čovjek koji surađuje s Bogom svaki dan osluškuje je li na dobrom mjestu i treba li napraviti nešto izvan svojih okvira.

Jedini neuspjeh, promašaj ili pogreška u životu koja je fatalna i nepopravljiva je ne upoznavanje s Bogom ili okretanje leđa Bogu.

S tom činjenicom sve započinje, sve završava i iz nje se sve razvija. Između početka i kraja može biti puno filozofiranja i kretanja, ali ta se činjenica ne može promijeniti koliko god vam je dobro ili loše u životu, kojim se god poslom bavili, koliko god imali djecu koju volite, koliko god imali supruga ili suprugu koju volite, koliko god imali neku drugu osobu koju volite. Nikada nećete biti sretni i zadovoljni ako nemate Boga, premda imate sve od gore navedenog.

Zašto?

Zato što Bog jest smisao života.

“Usudite se sanjati velike stvari!” – papa Franjo

Do čitanja!

Kritika reklame Iskon: “Baby boom” 🎬

Zanimljivo mi je kako se često puta marketinški stručnjaci iz raznih reklamnih agencija zaigraju pa na različitim “brainstorminzima”, pod navalom kreativnosti, odluče da bi sljedećom reklamnom kampanjom mogli sablazniti, šokirati javnost.

Ono što me u toj situaciji fascinira je nekoliko stvari:

1. Promašaj ciljne skupine – marketingaši su toliko usmjereni na šokiranje javnosti, da su zaboravili da su i njihove ciljne skupine dio te “šokirane” javnosti, odnosno zaborave tko je njihova ciljna skupina

2. Doza ukusa/neukusa – u osmišljavanju taktike i priče kojom će se šokirati javnost, stručnjaci zaboravljaju na granicu ukusa/neukusa

3. Kriva motivacija – često su reklamne kampanje potaknute krivom motivacijom pa tako neke reklame ismijavaju dominantne vrijednosti u društvu: vjeru, obitelj, brak, međuljudske odnose i dr., a koje se prikazuju kao puritanizam, zaostalost ili nazadnost. Zašto mislim da je to kriva motivacija? Zato što neki marketingaši polaze od pretpostavke da je društvo puritističko i nazadno pa ga oni svojim reklamnim kampanjama trebaju “prosvijetliti”, unaprijediti, a da bi to postigli, moraju šokirati. Upravo tu naprave glavnu pogrešku jer se ne radi o tome da je društvo puritističko, da ne zna za humor i zabavu. Radi se o ukusu i neukusu, poštovanju i poznavanju vlastite ciljne skupine. Budimo realni, javnost u današnje vrijeme ništa ne može šokirati samo radi šokiranja, odnosno javnost funkcionira po principu “očekuj neočekivano”, ali je itekako može odbiti neukus, nepoštovanje vjerskih, moralnih i društvenih osjećaja, nametanje novih, “naprednih” ideala i ponašanja, a to je kontra učinak.

Danas sam vidjela novu Iskonovu reklamu “Baby boom” koja je dio njihove jesenske kampanje. Na prvu, reklama ne izgleda strašno ni problematično, odnosno nema nikakvih eksplicitnih scena, ali kad se analizira sadržaj i poruka, dobiva se drugačiji odgovor.

Ukratko, reklama prikazuje ženu koja izlazi iz kupaonice s tri testa za trudnoću. Vani je čeka muškarac i sva tri testa pokazuju pozitivni rezultat na trudnoću. Tada se prikazuje soba puna djece i tekst :”Kada nema ništa na televiziji, svašta se može dogoditi.”  Naravno, i muškarac i žena imaju katastrofični izraz lica, kao da su primili najgoru moguću vijest.

Neću se praviti glupa niti naivna i reći da jedan od reklamnih ciljeva nije mijenjanje stavova i uobičajenih normi ponašanja te promoviranje “nečega”, neke ideje, oblika uređenja, ponašanja ili sl. koji bi, nakon nekog vremena, trebali postati normalni i prihvatljivi. Poznato je koliki utjecaj na ljudsku psihu ima “ispiranje mozga”  reklamama koje, uz proizvod, nameću i poglede na život. Možda su upravo zato u reklamnu kampanju trio paketa informacijske tehnologije ubačene i promovirane sljedeće poruke:

1. Ljudi će u slobodno vrijeme uvijek izabrati TV.

2. Nešto se može dogoditi samo kada nema ništa na televiziji.

3. Ljudi će i trebali bi između televizije i seksa, uvijek izabrati televiziju, a seks samo kada nema ništa na televiziji.

4. Djeca su nepoželjni nus proizvod braka/veze/odnosa. Oni su ono “svašta” što se može dogoditi kada nema ništa na TV-u, što znači da, dokle god na televiziji ima nešto zanimljivo, djeca nisu poželjna, a smetnja su i inače jer su najveća moguća tregedija, a ne smisao braka ili nekog odnosa.

5. Cilj svakog ljudskog odnosa je televizija jer televizija je Bog, dijete, prijatelj, smisao života, izlika za debljanje, vrhunska zabava, zamjena za sve.

6. Umjesto da s ponosom, srećom i ljubavlju stvarate nova ljudska bića, pretvorite svoj TV i televiziju u djecu pa se nećete morati zamarati kompliciranim međuljudskim odnosima. Sjednite ispred TV-a, budite sebični i pustite mašti na volju.

Reklama me ne šokira zato što netko promovira nešto što je u suprotnosti sa mojim uvjerenjima, pogledima, moralom i sl. jer se svatko ima pravo zalagati za neku svoju ideju, ali me šokira neukus i nepoznavanje vlastitih ciljnih skupina te općenito javnosti. Šokira me što, iako svatko ima pravo na svoj stav i razmišljanje, nameće vlastitu ideologiju kao nešto pozitivno i ispravno. To je pogreška koja uvijek rezultira štetnim rezultatima za onoga koji je naručio reklamu (primjer: TELE2 -Gregor, plakati Shoostera). Bar još uvijek i dok ima ljudi koji će reagirati u zaštiti pravih vrijednosti.

Do čitanja,

🙂

Velika Gospa uz društvena zbivanja

Na Veliku Gospu, odnosno na blagdan Marijinog Uznesenja na Nebo, bila sam u jednom od manjih marijanskih svetišta. Propovijed je bila dobra, nadahnjujuća i svećenik je radio poveznicu s čitanjem iz “Otkrivenja” i nekim kretanjima u društvu. Primijetila sam da svake godine na ovaj blagdan, s obzirom na čitanja, svećenici i biskupi dosta dobro i slično rade poveznicu s aktualnim društvenim kretanjima i temama.

Zanimale su me propovijedi biskupa održane u drugim svetištima i zanimalo me je, s obzirom na mnoge nemirne društvene događaje, što su biskupi naglašavali u propovijedima. Izmedu ostalih, zadržala sam se na propovijedi biskupa Puljića koji je “identificirao” način na koji zmaj danas napada ljudski rod, odnosno kako se u današnje doba relativizma odvija borba dobra i zla. Biskup Puljić je tu borbu, na neki način, povezao s teologijom tijela.

S obzirom da je zmaj nečisti duh i nema tijelo, njemu se gadi tijelo, gadi mu se rođenje svakog novog ljudskog bića i gadi mu se seks u braku jer to stvara novi život, još jednu sliku Božju. Upravo radi toga postavlja zamke čovjeku na području seksualnosti (gdje je čovjek posebno slab) poput abortusa, kontrole rasta stanovništva, kontracepcije, relativizacije važnosti seksa, odvajanja osjećaja i obveza od seksa, hiperseksualizacije djece koja dovodi do sve nižeg starosnog praga stupanja u spolne odnose i mnoge druge, a jedna od zamki je i rodna ideologija koja je ozakonjena u zdravstvenom odgoju i Zakonu o životnom partnerstvu.

Kada razmišljam o nečijem ponašanju, pokušavam uzeti u obzir životne okolnosti osobe i pokušavam to propitati kroz svoje stavove i moralne principe. Naravno da čovjeka oblikuju njegove životne okolnosti, događaji koje je proživio, odgoj, potpora, grupe u kojima se kreće i to je u potpunosti ispravno i normalno, ali ne možemo radi toga imati više istina. Istina je jedna, objektivna i ona se ne može, neće i ne treba promijeniti radi naših životnih okolnosti. Umjesto da čovjek mijenja Istinu i prilagođava je sebi, on se treba prilagođavati Istini, odnosno dopustiti da se Istina duboko upiše u njegovo srce, da načela, principi, odluke, zapovijedi Istine postanu naši.

U tom kontekstu gledam i zbivanja oko Zakona o životnom partnerstvu i uvođenju zdravstvenog odgoja. Žao mi je onih zastupnika koji su glasali za ovaj zakon te se nadam da će shvatiti zabludu, ali i ozbiljnost posljedica jer, iako posljedice neće biti odmah vidljive, one će biti pogubne i time gore. Mnogi će reći da nitko od tih zastupnika zapravo ne podržava istospolne osobe, nego im je to “profesionalni zadatak” i da ih boli briga za njihova prava. To je tek najgore jer ima ljudi kojima je istinski stalo do njih i koji neće zlo i pogrešno ponašanje nazivati dobrim samo zato što netko tako živi, nego će mu pomoći da pronađe i otkrije to dobro, da upozna svoje ljudsko dostojanstvo, da shvati da je jedinstven i vrijedan, ali da mora raditi na svojim obrascima ponašanja. Nažalost, ljudi, u ovom slučaju hrvatski zastupnici, nisu svjesni posljedica, odgovornosti i krivnje koju nose kada čovjek postupa protiv onoga što je upisano u njegovo srce, duh i razum, a to je jedna jednadžba:

Božji zakon=narativni zakon=prirodni zakon

Radi toga je potrebno moliti za političare, svjetske moćnike i gospodarstvenike da donose ispravne odluke te da uvijek služe Istini i naravnom zakonu koji jedini istinski služi čovjekovom dobru, napretku i razvoju.

Do čitanja 🙂 …

Pravo na život #2

Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, 1798. objavljuje svoj rad “Esej o načelima populacije”. U djelu tvrdi da se broj stanovnika povećava geometrijski, a količina hrane aritmetički. S obzirom da je geometrijski rast progresivniji, zaključuje da radi toga dolazi do povremenih “epidemija gladi” te da, radi brzog porasta stanovništva, Zemlja neće moći proizvesti dovoljno hrane te će ljudi umirati od gladi.

U drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do brzog porasta broja stanovnika, raste životni standard, raste dostupnost hrane, tehnološki napredak je u zamahu. Takva društvena situacija u potpunosti odbacuje maltuzijanstvo kao ozbiljnu i moguću i opciju, ali i znanost.

Nažalost, 20.-ih godina 20. st., grupa američkih bogataša koristi i popularizira maltuzijanstvo putem društvenog darvinizma. Ova skupina ljudi je društveni darvinizam koristila kao štit i opravdanje za gomilanje svoga bogatstva. Naime, s obzirom da darvinizam razlikuje superiornu rasu koja će opstati i inferiornu rasu koja će izumrijeti, američki bogataši su smatrali da je maltuzijanstvo i društveni darvinizam božanski dokaz da oni posjeduju sposobnosti preživljavanja koje su karakteristične za superiornu rasu, za razliku od siromašnih i izmučenih ljudi koji pripadaju inferiornoj rasi. Iz tih razloga, 1920. godine, Zaklada Rockefeller odlučuje financirati udruženje “Planned Parenthood” (“Udruženje za planiranje roditeljstva” koje je danas najveći lanac abortivnih klinika u SAD-u) koje je osnovala Margaret Sanger. Ona je bila aktivna eugeničarka, pobornica nadmoćne rase, kontrole rasta stanovništva i prisilne sterilizacije. Eugenika nastoji “poboljšati kvalitetu ljudske rase” uz smanjenje broja inferiornih bića (ljudi s oštećenjima ili siromašnih). U svojoj knjizi “The Pivot Civilization” iz 1922., piše: “Kontrola rađanja je doista najistaknutiji i najveći eugenički program.*

Otprilike u isto vrijeme, Institut Carnegie na Long Islandu gradi laboratorij u kojem su se skupljala obiteljska stabla milijuna “običnih” Amerikanaca kako bi utvrdili koje su obiteljske loze inferiorne. Inferiorne loze bi se doživotno segregirale i prisIlno sterilizirale kako bi se uništila njihova krvna loza. S obzirom da je Margaret Sanger i grupa bogataša oko nje bila u kontaktu s nacističkim doktorima i ljudima bliskim Hitleru, a koji su provodili testiranja u konc. logorima, ne čudi da su se našli oko iste ideje nadrase koja odobrava jedino visoke, plavokose i plavooke nordijske likove. Osobe drugačijih tjelesnih karakteristika su smatrane inferiornima. Nažalost, i danas je, u pojedinim krugovima i strategijama, na dijelu slična (ista) praksa.

Jeste li primijetili kako u američkim filmovima negativce uvijek predstavljaju Rusi, pripadnici Latino zajednice, crnci, pripadnici Slavenske skupine naroda? To nije slučajno i bezrazložno, premda može izgledati kao smiješna “bezvezarija”. Upravo radi takvih pritisaka, stereotipa, ideološko-liberalnog zdravstvenog odgoja, radi strategije pojedinih udruga i instituta te ideja nadrasa i inferiornih rasa koje ne zaslužuju život, pet puta je veća vjerojatnost da dijete crnkinje neće biti rođeno, u odnosu na dijete bjelkinje (SAD). Slična je situacija i s pripadnicima Latino zajednice (SAD).

Kakve veze SAD ima s Europom, a pogotovo s Hrvatskom?

Abortus, tj. ubojstvo nerođenog djeteta, zajedno s eutanazijom, umjetnom oplodnjom, doniranjem organa, genetskim inžinjeringom i sl., pripada području bioetike. To su pitanja od izuzetne važnosti za čovjekov zdravi pogled na život i vrijednosti. Različite međunarodne institucije poput UN-a formiraju različite timove za donošenje odluka i stavova o pojedinim pitanjima. Doktrina Katoličke Crkve je po svim ovim pitanjima vrlo jasna (sažeto u Katekizmu KC).

Kada tim UN-a donese odluku, ta se odluka nastoji implementirati u svaku državu članicu. Nažalost, onaj tko financira te timove, odlučuje i koja će odluka tima biti i koju će odluku tim morati nametnuti ostalim državama. Ako država legalizira abortus uz čovjekovo prešutno odobravanje, na djelu je kultura relativizma koja kaže da nema objektivne istine, meni je istina jedno, tebi drugo, ne postoji univerzalna istina koju bismo svi trebali poštovati i živjeti u skladu s njom. Naravno, to nije točno. Postoji univerzalna Istina, ono što je dobro je dobro, što je zlo je zlo. Ono što je zlo, ne smije se zvati dobrim pa da se koristi i bilo koji pseudonim (ubijanje nerođenog djeteta=abortus, ubijanje starijih i nemoćnih=eutanazija). Čovjek je slika Božja koja je stvorena s misijom, s ciljem.

Nadalje, na udaru se posebno nalaze siromašne zemlje i zemlje u razvoju. Kod njih se abortus legalizira pod diktaturom Zapada koji tim državama uvjetuje dobivanje financijske pomoći prisilnom sterilizacijom ili legaliziranjem abortusa, provođenjem rodne ideologije i sl. Tu je veza SAD-a s Europom, s Hrvatskom. Ista je stvar i sa zdravstvenim odgojem i rodnom ideologijom. Iz svega se može iščitati da pojedine skupine ljudi financiraju i podupiru abortus radi jednog od dva razloga:

1. radi zarade – strogo financijski koncept, abortivna klinika=poduzeće

2. radi ideologije – vjerovanje u nadrasu, svijet je prenapučen, mora se očistiti od inferiornih rasa, zlo ne postoji, lakše je upravljati s manje ljudi, spol je samo slučajna “nesreća”. Ideološki razlozi promicanja abortusa su pogubniji i nastoje relativizirati cijelo društvo ubijajući savjest i trudeći se da čovjek zaboravi tko je i kamo može ići nakon smrt. Na američkom je primjeru uočen drastičan rast abortusa nakon što je legaliziran 70.-ih god. 20. st., nakon uvođenja zdravstvenog odgoja temeljenog na rodnoj ideologiji i hiperseksualizaciji djece od najranije dobi (vrtića). U SAD-u se godišnje izvrši više od 1 milijun pobačaja.

U Hrvatskoj je 2012. izvršeno 10 088 legalno izvršenih pobačaja (bez spontanih). Najveći postotak pobačaja odlazi na starosnu skupinu 30-39 godina (43,06%). Zagovornici liberalnog zdravstvenog odgoja, kao jedan od argumenata za uvođenje ZO, navode visoku stopu pobačaja u adolescentskoj populaciji. Jedan pobačaj je puno, ali ovaj je argument čista laž jer Hrvatska spada u države s najmanjom stopom pobačaja starosne skupine do 20 godina.**

Šokirala sam se kad sam u jednom ženskom mjesečnom časopisu slučajno naišla na mini intervju s ginekologinjom koja je izrekla upravo gore navedenu laž – da Hrvatska ima jako veliki problem s maloljetničkom trudnoćom i abortusima.

Postoji dobro i postoji zlo. Postoji raj i postoji pakao. Ako čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje, to ne znači da oni ne postoje. To samo znači da taj čovjek ne vjeruje u njihovo postojanje. Moć razlikovanja dobra od zla je dar i milost. Često puta je zlo zapakirano u, na prvi pogled, dobro, a upravo to radi kultura relativizma.

images

Da na ovoj našoj lijepoj Zemlji živi i više od 10 mlrd. stanovnika, hrane bi bilo dovoljno. U čemu je onda problem?

Problem je u zlu koje napada čovjeka tamo gdje je najslabiji, a to su pohlepa, čast, moć, utjecaj, vlast, kontrola. Radi toga se čini ispravnim financirati abortus i zagovarati nadrasu i inferiornu rasu, nego ravnomjernije raspodijeliti bogatstvo iz država u kojima se dnevno bacaju tone i tone hrane prema državama u kojima ljudi umiru, ne od bolesti srca, prometnih nesreća i pretilosti, nego od gladi i žeđi.

Do čitanja,

* “Sjeme uništenja”, W.Engdahl, 2005.

** HZJZ, Izvješće za 2012./ “Zdravlje za sve”, SZO

Pravo na život #1

Prije nekoliko mjeseci sam pročitala članak o danskom poduzeću koje organizira specijalizirana putovanja na Cipar gdje roditelji mogu birati spol djeteta. Spol djeteta se mijenja genetskim pokusom, tj. intervencijom na genima embrija te se željeni embrij implementira u maternicu. Kažu da se na ovaj način zaobilazi rigidni danski zakon koji zabranjuje genetske pokuse na embrijima, osim u slučaju nasljednih genetskih bolesti. Pitanje umjetne oplodnje je samo po sebi etički upitno. Kada se u taj postupak uključe i genetske modifikacije embrija, otvara se etička i moralna provalija.

4632215087_262788984_1051155936_1_xlarge

Kada govorimo o rigidnosti zakona, nije mi jasno kako netko zakon koji dopušta genetske pokuse na embriju može nazvati rigidnim? Kada taj zakon postaje rigidni, odnosno kako zakon koji štiti ljudsko dostojanstvo i pravo na život – i nerođenog i rođenog može biti rigidan? Ako osvijestimo da pričamo o ljudskom životu, slici Božjoj, živoj etapi u čovjekovom razvoju, tada se svaka intervencija čovjeka na nerođenom životu, bilo s ciljem genetske modifikacije, bilo s ciljem ubojstva tog života, mora smatrati teškom povredom čovječnosti i nedopuštenim, a ne rigidnim. Embrij ima vlastiti DNK koja ga čini različitim i od majke i od oca, stoga je to novo ljudsko biće, dar. Novi ljudski život se nalazi u majčinom tijelu, ali je ono novo biće koje će imati pravo donositi vlastite odluke u životu, sve dok ne ugrožava tuđi život. To novo ljudsko biće ima određene sve karakteristike (boju očiju, oblik nosa, lica…) od začeća pa tako i spol određen spolnim kromosomima. Pitanje koje se javlja je: Kako smijemo uzeti Božju odgovornost i moć te određivati tko će se roditi kao muško, a tko kao žensko, tko će se roditi, a tko ne? U krajnjem slučaju, tko smo mi da donosimo odluke u ime drugog bića, a tiču se prava na život tog drugog bića?

Kao i kod abortusa, propaganda nastala na temelju strateških planova pojedinih država koji su usmjereni protiv života, a radi interesa i ideologije pojedinaca, potiče nerazumnost i nečovječnost kod ljudi. Nemoguće je ne primijetiti kako se pomiču granice normalnog, moralnog i ljudskog. Uvijek sve krene s “malom” iznimkom (nijedna iznimka koja uništava ljudsko dostojanstvo nije mala) i ta “mala” iznimka kupi još iznimaka. To se zove spirala zla i smrti jer čovjek nema budućnost ako ubija vlastitu krv, pripadnike vlastite skupine, vlastitu čovječnost. Mnoge “pro choice” udruge (udruge koje se zalažu za pravo na izbor)  koje se, deklarativno, bave pravima žena, a istinski se bave jedino ubijanjem ljudske savjesti i širenjem ideologije eugenike i kontrole populacije, su izdale sve principe i nastojanja utemeljiteljica borbe za ženska prava. Iako pitanje abortusa nema veze sa ženskim pravima jer je, zapravo, riječ o pravu na život nerođenog djeteta, američka “pro life” aktivistica  Lila Rose je dobro istaknula i podsjetila da su prve feministkinje bile protiv abortusa jer on ugrožava dostojanstvo žene, njezina prava i ubija nerođeni život. To je doista tako:

1. Temeljno ljudsko pravo je pravo na život. Svaki novi začeti život se ima pravo roditi. Pravo na život pobija svako drugo pravo, tj. pravo na život je jače od svakog drugog prava. Pravo na izbor i odluku prestaje onda kada ugrožavaš tuđi život. U rimskom pravu je začeto dijete, tj. embrij imao pravo nasljeđivanja, a mi tako olako govorimo o njegovom pravu na život.

2. Kako žena ima veća prava, postaje dostojanstvenija, ravnopravnija, snažnija ako, da bi to postigla, mora ubiti vlastito dijete za koje je Bog u trenutku začeća rekao:”Neka bude”? Nijedna žena nije nakon abortusa postala jača, nijedna se ne osjeća ravnopravnijom, nijedna se ne osjeća kao da je imala pravo to napraviti. Abortus ne donosi ženi nikakve mogućnosti i nikakve” dobre vijesti”, nego, upravo suprotno, oduzima ženi njezinu ženstvenost, majčinstvo, njezinu bit. Abortusom i pravom na abortus žena ne dobiva ništa jer joj se na taj način poručuje da, ukoliko želi ostvariti karijeru, doprinijeti društvu, zauzeti poziciju i položaj koji zauzimaju muškarac, njezina ženstvenost i majčinstvo nisu dobrodošli. Meni se čini da na taj način žena gubi, a ne dobiva. U konačnici, nijedna žena ne želi napraviti abortus, ali je društvo i zlo to koje mijenja značenje simbola i intrepretira ih uvijek na štetu čovjeka, a u ovom slučaju i na štetu žena.

U krajnjem slučaju, kada govorimo o abortusu, ne radi se o pravima žena. Radi se o pravu nerođenog djeteta na život. To pravo pobija svako drugo pravo.

Majka Terezija je govorila da nas ne trebaju čuditi ratovi i ubojstva jer, ako majka može ubiti svoje dijete, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo?

Do čitanja,