“14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.”
(Dj 3, 14-15)
Kako je velika moć male, bijele hostije koja je sam naš živi Bog koji nam se iz ljubavi daruje kako bismo imali vječni život ☺️😍. Zove nas po imenu jer nas ljubi!
Meni je lijepa i spoznaja kako nas sam Bog, kroz našu vjeru, sakramente i misnu žrtvu, ujedinjuje bez obzira tko smo i gdje živimo. Postajemo povezani s ljudima koje ne poznajemo, koje možda nikada nećemo upoznati niti im imati priliku napraviti dobro “u četiri oka”, “na licu mjesta”. Ono što možemo je moliti se za njih. Nekada je tužno što ih nemamo priliku upoznati ako to jako želimo, ali kroz molitvu i misu povezani smo s njima možda i više nego netko drugi iz njihove blizine.
Zato, Bogu hvala što postojite gdje god bili! 💜🙏 Molite se za mene, a ja ću se za vas!
Dragi liječnici, drugi zdravstveni djelatnici i znanstvenici,
nemojte preporučivati terapije, postupke, načine i sredstva koja su protivna moralu jer to nikada ne donosi dobro.
Liječnici, nemojte izvoditi pobačaje, upućivati na pobačaj, poticati prenatalna testiranja kojima se ciljaju skupine za istrebljenje, davati blokatore puberteta i farmakologiju za promjenu spola, poticati kontracepcijski mentalitet i sredstva, eutanaziju, umjetnu oplodnju, kloniranje, trgovinu organima, vazektomiju, ugradnju spirale, preporučivati zahvate i terapiju koji u bilo kojem svojem segmentu, načinu dobivanja lijeka ili načinu djelovanja krše moralni zakon.
Znanstvenici, nemojte sudjelovati i poticati istraživanja na embrijima, razvijanje farmakoloških rješenja i cjepiva od tkiva i organa ubijene nerođene djece niti dijeliti cjepiva s tajnim sastojcima za sterilizaciju. Nemojte raditi istraživanja mijenjanja gena. Spolne bolesti se ne iskorjenjuju cjepivom, nego vjernošću te predbračnom i bračnom čistoćom. Doista mislite kako radite dobro radeći testiranja i istraživanja na tkivu i organima nasilno ubijene nerođene djece? Ne radite. Nemojte se zavaravati i nemojte si tepati. Vaše loše i zlo istraživanje je nešto bez čega se svijet neće srušiti. Dapače, bit će bolje mjesto s manje zla. Postali ste samo instrument zla.
Čovjek nije automobil pa nema potrebe da po njemu prčka bioinženjer bez moralnog kompasa. Doista sam skeptična prema svakoj osobi koja se bavi bio i genetskim inženjeringom jer ne vjerujem da se itko može baviti time i poštivati Boga kao Stvoritelja te Njegov moralni zakon. Prekršio ga je na ovaj ili onaj način.
Nije vam lako. Znam.
Medicina i istraživanja postala su puna zamki. Bit će sve gore jer ljudi ne razumiju smisao života, a onda pogotovo ni smisao križa. Pritisak će postati još veći. Budite oprezni i ne dajte se! Možda nećete dobiti promaknuće, fond za istraživanje, sredstva za razvoj nove metode rješavanja peptičkog ulkusa krpanjem tkivom embrija (pišem primjer napamet i ne znam je li to uopće moguće) ili neka metoda neće biti prozvana vašim imenom, ali vječna nagrada je nagrada koja nadmašuje sve navedeno koje je privremeno. Vječnu nagradu dobit će samo oni koji nisu, radi novca i ugleda, prekršili moralni zakon i prešli granicu ovlasti čovjeka.
Kad je čovjeku vrijeme otići, mora otići. Ne smijemo izliku produljenja života koristiti kao opravdanje za zle postupke kojima bi se to produljenje trebalo opravdati. To je kao kad se u trgovini organima i ljudima ubiju oteta djeca kako bi se nekome po narudžbi transplatirali njihovi organi. Ona bolest i kod one osobe koja se ne može izliječiti na moralan način treba ostati neizlječiva. Zvuči strašno, ali tako treba biti. Smisao ovog života i razlog radi kojeg je Isus došao na svijet nije zdravlje. Isus nije došao kako bi vršio čuda izliječenja jer, da je to smisao, izliječio bi sve ljude jednim pucketanjem prsta jer On jedini i može izliječiti sve.
Onaj tko ne razumije smisao križa, ne razumije išta. I to će biti sve veći problem jer ljudi neće shvaćati zašto ne mogu biti izliječeni ako postoji lijek, odnosno htjet će biti izliječeni ako postoji lijek bez obzira što je taj lijek i postupak njegova dobivanja nemoralan i nedopustiv. S druge strane, liječnici će morati poštovati integritet pacijenta i ne usmjeravati ga ili prisiljavati na eutanaziju koja je jednako pogrešna.
Cilj ne opravdava sredstvo.
Odvjetnik, g. Boris Nikolić, koji je imenovan izvršiteljem oporuke pedofila i financijaša demokrata, g. Jeffreyja Epsteina, bio je zgrožen tim imenovanjem. Rekao je kako ga nitko nije konzultirao i kako nema namjeru izvršiti povjereni zadatak.
Nikolić je bivši savjetnik Billa Gatesa s kojim ima društvo Editas Medicine koje se bavi istraživanjem i uređivanjem genoma.
Ono što je meni zanimljivo je činjenica kako se g. Nikolić zgražava nad g. Epsteinom, a ne zgražava se nad svojim postupcima igranja Boga izmjenom gena pod krinkom prava na izlječenje. Ako znamo kako se i g. Gates voli igrati Boga, onda su se valjda dobro pronašli. G. Gates s jedne strane želi produljiti život odabranim ljudima igrajući se Boga, a s druge strane skraćuje život i oduzima pravo na rođenje drugim skupinama ljudi, opet se igrajući Boga.
Budimo iskreni. Sve je to za Bogu plakati i moliti za milost.
I, da!
Dragi liječnici, u preporuke za terapiju, narkomanima pišite “prestanak drogiranja”, kao što to pišete pušačima. Ne razumijem kad je to droga (marihuana) postala manje štetna od cigareta pa liječnici tupe po prestanku pušenja, a ne tupe po prestanku drogiranja.
Zato nemojte biti poput g. Epsteina i njegovih prijatelja koji se sada žele izvući od zala koja su radili i rade pod krinkom kako nisu ništa znali. Nemojte biti poput žena koje dobrovoljno sudjeluju u prostituciji radi poslovnih probitaka i tako vrijeđaju svaku žrtvu prisilne prostitucije. Nemojte biti poput g. Gatesa i g. Nikolića koji misle kako se mogu igrati Boga. Nitko od nas ne smije biti takav. Neka nam Bog prosvijetli pamet, a vas, liječnici, neka zagovara sv. Luka, vaš nebeski zaštitnik.
Vjerujte, poštovanje ćete zaslužiti upravo zato što ćete ostati vjerni integritetu. Ljudi to prepoznaju kod osobe, makar se ne slagali s njom.
U tablici ispod je popis 120 društava koja posluju u SAD-u, a koja su potpisala peticiju kojom zagovaraju pravo na pobačaj te osporavaju zakonske restrikcije pobačaja izglasane u nekim američkim saveznim državama.
Napominjem kako su to samo društva koja su potpisala ovu peticiju. Među njima nema onih najvećih podupiratelja kulture smrti (pobačaja, rodne ideologije …), tako da je ovaj popis samo mali dio. Na mojoj crnoj listi su i Starbucks, Pepsi, Nestle… Neka od tih društava posluju i u Hrvatskoj. Skrećem pozornost i na DVF, H&M, Lush i M.A.C.
Svatko može trošiti svoj novac na što želi. To vrijedi i za ta društva i njihove odgovorne osobe/dioničare, ali i za nas.
Čelne osobe tih društava navode u peticiji kako ograničavanje pobačaja stvara štete njihovim društvima jer ono smanjuje mogućnost probira najboljih talenata diljem države. Pretpostavljam u smislu da, ako žena ima djecu, nije fokusirana samo na posao, kao i da se neke žene miču s tržišta rada po porodu. Prešućuju da dobivaju nove zaposlenike, a time i talente, svakim porodom, ali na dugi rok. To je dobar podsjetnik da Zlo nikad nije logično. Ono djeluje u smjeru koji se normalnom čovjeku ne čini logičnim. Potpisnici ističu i da restrikcije pobačaja prijete stvaranju neodrživosti ekonomije, društva i neovisnosti.
Ako ćemo realno, meni je jasan jedan vid njihovog stava. Ekonomski gledano, njima treba robot-osoba koja misli samo na posao.
U tu shemu ne uklapa se žena majka, nego sterilna žena u muškom odijelu.
Žena koja je stalno na telefonu s bakom/dadiljom ili mora voditi računa o djetetovim aktivnostima nije posvećena poslu onoliko koliko oni smatraju potrebnim. Meni je to sasvim jasno. Zaposlenice s djecom mogu stvarati gubitke jer je istina kako stalno moraju koordinirati aktivnosti s osobama koje im odgajaju djecu. Tako je i za vrijeme radnog vremena. Napominjem kako je to kratkoročno gledanje. Dugoročno, poslovna društva su na gubitku jer svakim pobačajem – ubojstvom nerođenog djeteta, gube zaposlenika za budućnost.
Kad spominjem izraze majka i žena, mislim to u punom značenju te riječi. Ne mislim na dokone zgubidane koji ne rade na radnom mjestu jer žele ostaviti dojam brižnih majki i supruga, a niti se brinu za supruga, niti za djecu niti za kućanstvo. Majka i supruga u istinskom značenju te riječi napravi nemjerljivu količinu posla. Vjerojatno više nego i neki zaposlenici. Mislite li da se Gospa Marija izležavala?
Sasvim mi je jasno i zašto se na određene funkcije više zapošljavaju muškarci. Stvaranje naredaba o kvotama zapošljavanja po bilo kojem kriteriju je glupost bez premca i ide u prilog samo onima koji žele najbolje radnike makar po cijeni da taj radnik uništi sam sebe (pobačajem, kontracepcijom, uzastopnim brakovima, poslom kao smislom života, pokušavajući uvjeriti sve oko sebe kako može jednako dobro odraditi isti posao kao suprotni spol, ostalim grešnim životom i ovisnostima).
Umjetno stvarati interes žena za npr. studijem građevine je isključivo u svrhu rodne ideologije i u svrhu ekonomskih interesa interesnih skupina. To što na 10 000 žena postoji jedna koju zanima građevina je odlično i ta žena nije nenormalna, ali to znači da ženama nije prirodno niti svojstveno zaposlenje u takvoj branši jer je različito od njezinog identiteta. To je to. Pustite žene na miru i prihvatite objektivnu istinu.
Meni je dovoljan jedan jedini razlog zbog kojeg sam protiv pobačaja: pobačaj je grijeh jer se čovjek igra Boga i želi ubiti onaj život koji mu nije po volji iz bilo kojeg razloga.
Onome kome to nije dovoljan razlog, možda je bliža ova poslovna perspektiva po kojoj, dolje potpisani poslodavci, smatraju kako bi žene svoj život trebale posvetiti njima i poslu, a ne svom suprugu i djeci. Djecu trebamo smjestiti u vrtiće, upisati ih od šestog mjeseca života na nekoliko tečajeva kako se mi ne bismo trebali baviti njima te ih navečer, okupane i namirisane, samo ušuškati u krevet. Ili ne bismo uopće trebali imati djecu pa onda s 50 godina umirati u grizodušju smisla i besmisla života ili poduzeti neke nemoralne radnje. Nažalost, to se već i događa.
Na kraju, netko će se pitati u čemu je onda problem jer, ako se kućanica naradi najviše, a ne dobije plaću, zar nije bilo bolje da se zaposlila na radnom mjestu?
Problem je u ideologiji. I ženinoj biologiji.
Muškarci i žene su različiti pa imaju i različite uloge koje se NE MOGU i NE SMIJU mijenjati.
Kada žena pokušava raditi muški dio posla, njezin dio posla ostane neurađen jer ga muškarci NE MOGU i NE TREBAJU odraditi, jednako kao što žene ne mogu odraditi muški dio posla. Mogu se zavaravati i jedno i drugo, ali tako postaju samo loša verzija onoga što jesu – žene ili muškarca. Kao i sve, i ovo je naslonjeno na egzistencijalni smisao o čovjekovom identitetu, a on je naslonjen i na spolnost. Kad se to shvati, onda će nam biti dobro u vlastitoj koži jer shvatimo kolika je nezamjenjivost i žene i muškarca.
To je taj pogled sa slike! Jedini koji će ženu pretvoriti samo u inkubator su upravo žene koje nasjednu na propagadne laži (a znamo tko je tvorac laži), tako unište svoje dostojanstvo zbog kojeg su ih muškarci ranije poštovali i unište druge žene koje uvuku u te laži o identitetu.
Žena i majka u pravom značenju nikada nije inkubator, nego ima svoju nezamjenjivu vrijednost upravo zato što je žena i nositeljica novog života – nove slike Božje.
O anksioznosti, napadajima panike, depresiji i sličnim stanjima pisala sam u ovom podužem članku jer mi se ne sviđa tretman tih tema u javnosti.
Ovi savjeti su moji savjeti. To je ono što ja smatram ispravnim načinom života. Iz ispravnog načina života rjeđe nastaju problemi, a kad i nastanu, uglavnom su lakše rješivi. Zato su ovi savjeti primjenjivi i ako se ne borite s depresijom, anksioznošću i sl.
Moj recept za borbu
1.Misa
2.Sakramenti
3. Molitva, kontemplacija i podsjećanje na smisao
Možete zatražiti pomoć od svećenika jer, ako čovjek ne zna tko je on egzistencijalno i kamo ide, kako može živjeti smisleni život? Nemojte dopustiti da Vam molitva i vjera (p)ostanu posljednje utočište nakon što ste sve drugo, i dobro i zlo, isprobali pa Vam preostane jedino molitva za čudo. Smisao života nije doživljavanje čuda, iako ih Bog obilno daje i dobra su. Oštro, ali tako je. Preživljavaju oni koji su ispravno duhovno jaki, a tu jakost daje Bog.
4.Življenje po vjeri i nauku
Manje priče, više djela. Svako pravilo našeg crkvenog nauka je potpuno smisleno. Čista savjest daje mirno tijelo, psihu i dušu, a to stvara ispunjen život koji je uvjet za ostvarivanje smisla života. Potrebna je odluka vjerovanja Isusu da je Njegov način najbolji te disciplina. Takvo življenje ne utječe samo na to kako se osjećamo jer čovjek ne može živjeti po svojim osjećajima, nego je to prvenstveno jedini način života (objektivna istina) koji donosi vječno dobro.
Ovisno o stanju i problemu, ali nikako (samo) farmakologija, nego kombinacija sa psihoterapijom (verbalizacija, razrada stanja) na kojoj ćete se morati potruditi, oznojiti i proanalizirati situaciju jer ona razotkriva puno toga o osobi.
Farmakologija, ako je potrebna, stabilizira čovjeka kako bi se održao na životu, ali ona ne daje smisao života. Njega čovjek mora pronaći, tj. podsjetiti se.
Moj općeniti stav o farmakologiji?
Dobra je ako je koristimo kako treba. U mnogim situacijam aje neophodna i nije dobro zavaravanje da je osobe ne trebaju piti, pogotovo kod teških psihičkih oboljenja.
Nije dobra ako si je prepisuje sam čovjek bez konzultiranja s liječnikom i za sitnice. Ona je moja zadnja opcija jer sam tip osobe koja bi prvo promijenila sve drugo i tako pokušala riješiti zdravstveni problem, a u zdravstvenim slučajevima o tome razgovaram sa svojim liječnikom. Popijem terapiju ako je on smatra potrebnom. Moram istaknuti i kako se do sada nisam našla u stanjima koja bi zahtijevala odluke o prednostima/nedostacima upotrebe tableta.
Mislim kako se u Hrvatskoj pije previše tableta – i antidepresiva i tableta za spavanje i tableta protiv bolova, ali to ne znači kako baš u Vašem slučaju nisu potrebne. Antidepresivi nisu isto što i tablete za spavanje i protiv bolova koje su puno gore po pitanju izazivanja ovisnosti. U kojim se slučajevima koristi farmakologija? To zna Vaš liječnik i obratite mu se s povjerenjem. Ako nemate povjerenja u njega, pronađite novog u kojeg ćete imati. Ja nisam ovlaštena za savjetovanje drugih ljudi o tome.
7. Aktivnosti na otvorenome
Boravak u prirodi, šetnja (šetnja +krunica 👍), planinarenje, treking, obrada vrta/polja, briga o domaćim životinjama, cvjetnjak, obrada drveta, izrada predmeta, briga oko održavanja dvorišta, berbe voća… One aktivnosti koje su prije bile sastavni dio života, danas su izuzetak pa čovjek navečer mora prošetati ili ispucati snagu u teretani, inače bi psihički pukao. Btw, ja nisam sportski tip. Volim biti tip-top, ali svejedno odrađujem sportske aktivnosti zbog kontrole tjeskobe, tako da… Možete vi to!
8.Glazba
Beethoven protiv anksioznosti, a Vivaldi i Handel protiv bijesa i ljutnje, ali i druga klasična glazba uz ono što inače slušate (bez tzv. dark i New Age glazbe).
9. Tinktura Gospine trave
Ona je prirodni i djelotvorni anksiolitik koji se koristi prema potrebi ili 3 x dnevno po 20 kapi/2-3 tjedna (nakon toga jednako dugačka pauza). Upravo zato što sam provjerila s dvojicom psihijatara koji su potvrdili Gospinu travu kao visoko učinkoviti prirodni anksiolitik, a i poznati su redovnički recepti za nju i kliničke studije te je i sama koristim u različitim oblicima i za različite svrhe cijeli život, prije konzumacije, a pogotovo ako uzimate BILO KAKVU terapiju za BILO KOJE zdravstveno stanje, savjetujte se s liječnikom kako ne bi došlo do poništavanja djelovanja, prejakog djelovanja ili drugih neželjenih posljedica. Trudnice i dojilje je NE SMIJU koristiti!
Inače, Gospina trava je jako dobra i u maceratu kao kantarion za njegu kože i noktiju, kao i za tretman promjena na njima. Ima puno farmakoloških svojstava.
Zanimljivost: znate li da Gospina trava poništava djelovanje oralne kontracepcije? Dobar pokazatelj odnosa snaga, zar ne? 😎 Ona i poništava ili pojačava djelovanje nekih onkoloških i epileptičkih lijekova (npr. Everolimus, Depakine), stoga se obavezno konzultirajte s liječnikom.
Čaj od matičnjaka (melise) i čaj od majčine dušice – po potrebi navečer za opuštanje i prirodno poticanje spavanja. Trudnice i dojilje ih ne smiju piti!
Smanjenje stresa
Ako se borite sa stresom prouzročenim izgaranjem, smanjite obveze, usporite tempo i malo promislite o smislu života. Smisao života je sasvim jasan kad po cijele dane obrađujete vrt, ali se izgubi kad ste po cijele dane u uredu ili na sastancima ili na/u odjelu/ambulanti i onda kad ne trebate biti. Smanjite trčanje po rasporedu. Dopustite i spontanosti ostavljanje traga u Vašem životu. Duh Sveti djeluje (i) u kreativnosti.
10.Smanjenje o(u)samljenosti
Ako se borite s anksioznošću i tjeskobom, vrlo vjerojatno ste anksiozni zbog usamljenosti.
Zvuči paradoksalno jer neki ljudi imaju nešto što nazivaju socijalnom fobijom, ali da, zapravo se radi o usamljenosti koja se na kraju očitovala krajnje suprotnom socijalnom fobijom. Moj stav je da se ljudi koji se s time bore ne boje ljudi ili interakcije zbog nekog drugog razloga, nego zbog povlačenja u sebe i svoj svijet. Ta usamljenost dovela je do “zaboravljanja komuniciranja” s drugim ljudima i, posljedično, tjeskobe.
Vratite se među ljude i koristite svaku priliku za bivanje u njihovom krugu. Za početak ne morate ni razvijati neke posebne odnose i nemojte grozničavo razmišljati “što i kako”, nego se samo uključite u životnu dinamiku pa ćete vidjeti što napraviti sljedeće. Uključite se u župne aktivnosti, otiđite na koncert u mjesni dom kulture, posjetite izložbu u susjednom selu, prošećite ujutro do placa, sjednite na klupu u parku, promatrajte ljude u šoping centru, napravite piknik iznenađenja za obitelj/susjede/prijatelje… Nakon što ste to napravili, možete primijetiti da ste i dalje usamljeni jer ni sa kim niste bliski, iako ste okruženi ljudima. Tada možete prijeći na sljedeći korak. Pronađite blisku osobu s kojom nećete biti usamljeni, ali dobro procijenite koja će to osoba biti. Povjerenje se ne stječe i ne daje lako. Ne iznenađujte se kad u najtežim životnim situacijama ostanete samo Vi i Bog. Ne iznenađujte se kad ponekad i uz blisku osobu budete usamljeni.
11.Osjećaj smisla/besmisla
Tumblr/Matthew Wilkinson
Bog nas je stvorio ciljano – zato što nas je htio, iz ljubavi, i s namjenom. Iz ljubavi nam pruža smisleni život. Ne znam kakav je Vaš život, a i ne moram znati. Ako ne živite praktičnim vjerskim životom ili nemate sakramente ili ste skrenuli na krivi put, onda osjećaj besmisla itekako proizlazi i iz toga. Obratite se svećeniku kako bi vas uputio za dalje.
Zapamtite da katolička vjera ne zacementira čovjeka u jednom trenutku npr. u trenutku njegova grijeha. Ne možemo se stalno vraćati na taj grijeh. On je, nažalost, počinjen, ali moramo krenuti dalje. Zato pristupite ispovijedi, odlučite da ne želite više tako i krenite u novi život.
Ako živite vjerničkim životom, teži dani i periodi jednako su normalna pojava. Tada je osjećaj besmisla jedna kušnja kojoj možete pobjeći angažmanom ili molitvom jer se čovjek ima potrebu dati nekome ili nečemu. Pomoći će svaki ispravni angažman, ali ono što će biti najjače je angažman povezan s vjerom. Čovjek taj smisao može tražiti u drugim stvarima, ali neće ga pronaći. Dosadit će i putovati svijetom i nositi lijepu odjeću i učiti strane jezike i biti vegan (ludog li trenda!) i obilaziti festivale i mijenjati cure/dečke (bezveze i potencijalno grješno!) i skupljati gramofonske ploče i voziti e-romobil i e-auto i fotošopirati fotografije i sve drugo što današnjem čovjeku padne na pamet… Sve je to besmisleno – kratkoročno usreći, ali dugoročno je čovjek opet prazan i mora ići po novu dozu.
12.Rješavanje problema
Problemi su, uglavnom, rješivi. Nemojte zabijati glavu u pijesak. Rješavajte problem po problem. Problemi se mogu riješiti na ispravan i pogrešan način. Postupajte i živite ispravno pa će se problemi bolje i lakše riješiti jer će samim takvim životom biti manji. Nešto ne možemo riješiti. To je posebno potrebno predati Bogu uz molbu za snagu i prihvaćanje Njegove volje. Njegova volja nam i inače treba biti nit vodilja života.
13. Vjera i nada
One su posljedice ranije navedenih točaka. Nemojte ih miješati s New Age prisilnim i besmislenim pozitivizmom jer nisu isto. Katolička nada je temeljena na istinitom Božjem obećanju i Objavi čije ispunjenje vidimo svaki dan i u sitnicama. New age duhovnost je temeljena na lažima i oslanjanju na sebe, a otac laži je Sotona. Nemojte plaćati pogrešne i lažne tečajeve kad imate na raspolaganju Dobro i Istinu besplatno.
13.Vjera nije emocija niti emotivna tehnika smirivanja
Mi smo katolici, a ne protestanti ili New Ageri. Imamo našu Katoličku Crkvu i nauk kojeg je utemeljio Isus Krist. Lijepa je spoznaja da nas Isus voli, ali ne može ostati na tome. Jesus loves you, ali On nije budala. Nije bez razloga pričao to što je pričao i ne zahtijeva bez razloga to što zahtijeva, a što je lijepo strukturirano u KC. Ne postoji alternativa. Svaki zarezić je bitan. Možemo pjevati nove pjesmice, ali to nije to. Vjera nije ni to kako se osjećamo jer osjećaji nisu objektivna istina/kategorija. To što ti osjećaš ili ne osjećaš Božju prisutnost, nema apsolutno nikakve veze s činjenicom da je Bog tu niti te ekskulpira od suludih odluka. To što se nekad osjećamo glupo kao stup, ne mijenja činjenicu da smo čovjek i da se moramo ponašati po određenim moralnim kriterijima. Čovjek koji se ponaša (samo) po tome kako se osjeća ima veliki problem.
14.Držati se podalje od joge, TM i sličnog (uvijek)
Ako ste hinduist i slučajno ste se našli na mom blogu, nastavite s jogom, iako bih radije da se, za svoje dobro i spasenje, okrenete katoličanstvu. Ako ste kršćanin (katolik) pa makar samo nominalno, zaobiđite je u širokom luku. Joga nije za nas i neće nam donijeti ništa dobro jer uključuje duhovne stvarnosti i dimenzije koje nisu dobre. Ona je ono što je nama Isus – mi se spašavamo po Kristu, a oni vjeruju da se mogu, uvjetno rečeno, spasiti (kod njih je to samoostvarenje) jogom.
15.Maknite se/ograničite korištenje i pristup društvenim mrežama
Nema potrebe za živciranjem i tjeskobom zbog društvenih mreža jer ste, zapravo, tužni zbog laži, lažnih života, plastičnih lica i marketinških priča. Sve ima svoju cijenu. Ako ne možete s njima, maknite se. Ako možete, ali ste zabrinuti zbog privatnosti, maknite se. Ako Vam ne stvaraju probleme, koristite ih odgovorno te poštujte svoju i tuđu privatnost. Stvarno nema potrebe da to bude izvor vaših jada.
16.NIKAD ne vjerujte da vam ono što nije dobro može donijeti dobro
Nastavno na društvene mreže i “stručnjake” koji nastaju preko noći, nemojte nasjedati na priče o marihuani kao lijeku, a puno je “briljantnih” stručnjaka koji je smatraju lijekom (ostalu drogu neću ni spominjati). Ona FIZIČKI mijenja mozak jer sprječava razvoj frontalnog korteksa zaduženog za razumno, odraslo odlučivanje. Uz to, stvara PSIHIČKE predispozicije upravo za razvoj depresije i drugih psihičkih poremećaja. Nova istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju da bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom. Uopće nije faca onaj tko je zapalio joint i ne možete reći kako ne primijetite razliku u svemu između normalne i napušene osobe. Vrijedi i za ostale savjete u kojima primijetite dah New Age-a.
17. Zdrava prehrana
Pod tim pojmom podrazumijevam piramidu prehrane postavljenu davnih dana BEZ IZBACIVANJA ijedne skupine namirnica s bazom na povrću, voću, kuhanom mesu, zdravim proteinima, žitaricama, grahoricama, domaćim kolačima, džemovima. Drugim riječima, potrebno je jesti sve. Ono što je bitno je znati podrijetlo namirnica i jesti kuhano. Rješenje za to? Vlastiti vrt i domaće životinje. Uz zdravo, imate i velike financijske uštede tijekom cijele godine. Ako nemate vrt, i to je u redu. Neki će reći da je sve zatrovano, ali, hej, život je prekratak da bih slijedila religiju zdravizma. Ja sam katolkinja.
Kava i slatko mogu biti okidači za anksioznost ili napadaj panike. Ako Vam ne stvaraju paniku, uživajte u njima u normalnim količinama bez grižnje savjesti. Lijepo je popiti kavu! Nemojte slijediti kult zdravizma koji je zamjena za religiju. Oni se o prehrani brinu toliko brižno koliko se ja brižno brinem o vršenju Božjih zapovijedi jer nemaju religiju ni Boga pa moraju naći zamjenu. Naravno, ako vaše zdravstveno stanje zahtijeva izbacivanje nekih namirnica, pridržavajte se savjeta liječnika.
Dodatak: katolik može ne jesti meso jer mu se sustav poremetio i narušio zdravlje, ali ne može biti vegan ili vegetarijanac iz uvjerenja. Katolik ne smije jesti meso petkom tijekom cijele godine, a može povremeno i postiti. Čovjek i životinja nisu jedno te isto. #kadsuveganipostalimjerilomoralnosti?
18. Preuzeti kontrolu u akutnoj situaciji
Duboko udahnuti, izaći na zrak, rashladiti ruke vodom, umiti se, sjesti na nisko mjesto – na pod ili što bliže podu te se nasloniti na zid, podsjetiti se da nećete umrijeti i da se radi samo o osjećaju, izmoliti molitvu, predati Bogu to stanje i reći samima sebi da ste, uz Božju pomoć, jači od tog osjećaja, zaokupiti se nečim drugim. Preuzeti kontrolu i doslovno reći: “ti si samo osjećaj, a ne objektivna istina o meni. Ja te ne želim. Ja nisam glup/nevoljen/neželjen/promašaj/sam/ružan… Ja ima kontrolu. Bože, predajem ti ovaj osjećaj. Neka on bude moja mala pokora dok me ne oslobodiš od nje.”
Pet koraka za stabilizaciju i restrukturiranje u akutnoj krizi koje je potrebno izreći i vjerovati u njih:
a) Bog sada sigurno zna kako mi je. Zna d sam u nevolji i tjeskobi. On je sveznajuć.
b) Bog mi sigurno može pomoći. On je svemoguć.
c) Bog mi sigurno želi pomoći. On je za me dao svoga Sina da bude razapet na križu i da ja budem spašen. On me neizmjerno voli.
d) Ja Ga sad molim za pomoć i vjerujem da mi samo On može pomoći. Zašto šuti?
e) Ako Bog zna kako mi je i može mi pomoći, a trenutno šuti, onda je ovo vrijeme kušnje koju moram izdržati. Bog mi je sada najbliži. Ovo je vrijeme čišćenja i jačanja moje vjere. Bog me drži u svome naručju. Ne bojim se ničega – ni patnje ni smrti*.
19.Sitnice
Volite plesati? Pojačajte glazbu i plešite.
Volite pjevati? Osramotite se ne karaokama, pjevajte iz prostorije u prostoriju kroz stan, pjevajte u zboru.
Jedu vam se palačinke u ponoć? Napravite palačinke.
Volite čitati? Raširite deku ispod stabla i čitajte.
U braku ste i baš volite muža/ženu? Posvetite se spolnim bračnim odnosima.
Volite pripremati iznenađenja? Nekoga iznenadite.
Želite biti plavuša? Ne preporučujem tamnim brinetama i crnkama. Držite se raspona promjene od 2-3 nijanse boje jer je i to velika promjena koja još omogućava pristojan izgled i ne predrastična odstupanja.
Želite još jedno dijete? Bacite se na posao i imajte ga dok nije kasno👶Meni javite kad se rodi i poslat ću poklon – za djevojčicu medaljicu Bezgrešne, a za dječaka medaljicu sv. Benedikta.
20. Zahvalnost i poniznost
Sve gore navedeno ima zajedničku poveznicu u zahvalnosti. Budite zahvalni Bogu na svemu i molite se za Njegovu volju. Tada zahvalnost još više raste jer zapravo ispadne kako Vam Bog ispunjava svaku želju (Vaša želja je samo Njegova volja) 😉. Nemojte osuđivati ljude zbog nekog grijeha, nego budite zahvalni što Vi niste pali u taj grijeh. Radite na rješavanju svojih grijeha.
Uvijek tražite, propovijedajte, savjetujte i znajte što je ispravno. Bratske opomene, danas tako popularne, daju se jedino u četiri oka s osobom jer joj iskreno želite dobro, a ne zasto što se naslađujete. Dužni smo upozoriti osobu ako nešto radi grješno, ali to se nikad ne radi javno (osim ako se radi o sablazni i ako je privatni savjet bio neuspješan). Razmislite jeste li u takvim situacijama samo oholi pa se naslađujete (nažalost, puno je i takvih) ili uistinu želite dobro osobi.
Svako dobro!
“Sve mogu u Onome koji me jača.” (Fil 4, 13)
“Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” (Ps 50, 15)
Tijelovo i tijelovska procesija upotpunjujući je blagdan za vjernika jer on nekako upotpunjuje sve druge blagdane i istine naše vjere.
Tijelovom sve biva zaokruženo.
Blagoslov gradova, polja i stanovnika kod pripremljenih četiriju sjenica baš je poseban.
Molitva je neoborivo važna i odlika je praktičnog katolika. Ne možemo ne razgovarati s Onim koji nas voli, za kojeg govorimo kako ga volimo, Onim koji nas je otkupio i koji nam je obećao život vječni.
Dođi, Gospodine Isuse, i prosvijetli nam pamet. Prosvijetli pamet i našem Papi, našim biskupima, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama kako bi ostali vjerni tebi i tvojem nauku. Neka ne razvodnjavamo Tvoju riječ i ne budemo u napasti pomiriti svjetovna kretanja s istinama o Tebi, o nama i o životu. Pomozi nam da odgovorno vršimo svoje zadatke, poslanje, obveze i odnose. Prosvijetli nam pamet kako ne bismo nasjedali na vuka u janjećoj koži te naivno mislili kako zabludjeli vuk i ovce na ovome svijetu mogu živjeti u miru. Mi smo Tvoji i Tvoji želimo biti. Zato opraštamo nepravde i povrede, ali ne želimo surađivati sa Zlim, stoga nas sve obdari iskrenom odanošću Tebi bez kompromisa i sačuvaj nas od podmetanja Zla. Pomozi našim političkim predstavnicima i svim ljudima na poziciji moći da budu u službi Tebe, zagovarajući dobro koje dolazi samo od Tebe. Blagoslovi naše pastire, pomozi im u njihovim borbama i daj im puno odvažnosti u navještanju. Amen.
Šibenski biskup u miru, mons. Ante Ivas, blagoslov je lijepo sročio u jednoj propovijedi koja je kasnije postala pjesmom.
Nažalost, nismo uspjeli. Francuska je odlučila ubiti svoga građanina koji je, iako u trajnom teškom stanju, za život trebao samo hranu i vodu, a brigu za njega su preuzeli njegovi roditelji. Vincent Lamberts je ubijen izgladnjivanjem i uskraćivanjem vode. Preminuo je u četvrtak, 11.7.2019.
Društvo koje ubija nezaštićene i radi probire bilo koje vrste je eugeničko društvo po mjeri dr. Mengela i drugih sluga Zla, a to su znaci duboko prisutne kulture smrti.
+ U raj poveli te anđeli i doveli te pred lice Svevišnjeg. Bog, Gospodar života od začetka do prirodne smrti, primio te u svoj dom.
Onda čovjek gubi mogućnost reći ‘ne’ jer ne može zbog ovog ugovora, zbog onog ugovora. Zbog ugleda, zbog buduće suradnje, zbog gubitka palače. Zbog podsmijeha ljudi, zbog gubitka svjetala pozornice, zbog gubitka gaže, zbog gubitka ugovora za izdavanje ploče ili knjige, zbog gubitka posla, zbog kredita…
Zato se i zaposleniku teško otrgnuti od uzda zla i povlastica ako napreduje preko veze i korupcije.
Zato nijedan političar nije slobodan ako je odan ovosvjetskim interesnim skupinama. Tu odanost naplatit će nekom pozicijom, ali platit će svojom dušom.
Nemojte biti lutke na koncima (zlih) ljudi!
Otkidanje s tih konaca teško je jer, čim se osoba malo udalji, držač konaca ih samo jače zategne.
Otkidanje zahtijeva povratak Bogu koji jedini može raskinuti konce i saveze koje je čovjek sklopio s nekim drugim.
Zato se glumcima i pjevačima problem istrgnuti iz ralja koje su ih ščepale i koje im ne daju upravljati vlastitim životom. Zato se i DJ-ima i producentima teško otrgnuti, čak i onima koji pišu i produciraju dobru glazbu jer svejedno, tu i tamo, moraju napraviti nešto mračno, moraju platiti reket, cijenu ulaska na tržište milijuna jer nisu slobodni.
To možete primijetiti u razlici njihovih djela na početku i kasnije u karijeri. Ta se razlika može primijetiti i u njihovim intervjuima. Mislite li da su npr. poznati glumac ili pjevačica vlasnici svog života? Nisu. Drugi upravljaju njime, a oni su pristali na tu kontrolu. Ako se malo otrgnu tom utjecaju, uspiju svoje osjećaje opisati u pjesmama.
“Oh, I remember when this road was my own I pray to God, I just don’t know anymore …”
Adam Wiles/Calvin Harris
Nemojte se nikada zadovoljiti puzanjem, kad smo stvoreni za slobodu.
“Postoje lukavi zavodnici koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh; ne plijene naša dobra darujući nam tako život, nego nas obasipaju ispraznim obećanjima i tako nas guraju u smrt; ne zatvaraju nas, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u ropstvo; ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce; ne sijeku nam glave mačem, ali nam ubijaju dušu lažima koje bezobrazno proglašavaju istinama, a za istinu kažu da je laž.”
sv. Hilarije iz Poitiersa
Kako to uspijeva lukavima?
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. 15Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
16Ne varajte se, braćo moja ljubljena! 17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Ovo je popis glumaca i glumica koji su javno odbili snimati u onim američkim saveznim državama koje su postrožile i ograničile pristup pobačaju.
Twitter/Alyssa Milano
To je samo popis glumaca i glumica koji su potpisali peticiju glumice A. Milano. Mnogi je nisu potpisali, ali jednako podupiru pobačaj poput npr. Reese Witherspoon. Puno glazbenih “zvijezda” također podupire pobačaj poput Lady Gage, Selene Gomez, Katty Perry, Due Lipe…
Svatko ima pravo trošiti svoj novac na što želi i podupirati što želi (to pravo apsolutno podržavam!), ali treba biti svjestan kako ljudi koji podupiru zle ideje nemaju jednaku vrijednost kao osobe koje podupiru dobro. Podupiranje zla automatski je narušilo vrijednost s kojom se rađa svaka osoba. Zlo djelo i dobro djelo nikada nisu na istoj strani pa zato nemaju ni istu vrijednost – jedno je vrijednost, a drugo je nevrijednost, zlo. Čovjek reafirmira svoju vrijednost vraćanjem Bogu i kajanjem za zla djela.
Kao i u svim raspravama o (ne)vrijednostima i (ne)pravima, i ovdje je puno logičnih pogrešaka.
Aktivisti govore o reproduktivnim pravima, a reproduktivno pravo je pravo na reprodukciju, odnosno rađanje. Posljedica rađanja je dijete koje oni žele ubiti. Jesu li onda za reproduktivna prava ili nisu? Jedino pravo za koje se oni zalažu je pravo na ubojstvo jer bi borba za reproduktivna prava značila borbu za pravo na rađanje.
U kontekstu dara slobodne volje, ako smo istinski vjernici, onda ne želimo zastupati i promicati išta što je protivno dobru te bi u naše stavove trebali biti upisani stavovi dobra. Tako nikakva alternativa po izboru slobodne volje ne bi dolazila u obzir. Zato je istinski slobodan onaj čovjek koji čini što je ispravno, a ne ono što želi. Najbolja varijanta je kad je ono što čovjek želi ujedno i ono što je ispravno. Tada nema nikakve borbe, a to možemo uz Božju pomoć jer mudrost i zdravi razum dolaze jedino od Boga. To nema veze s titulama.
Kako glumci i glumice imaju pravo podupirati i financirati što žele, isto vrijedi i za nas. Ako smo vjernici, onda se, iako postoji slobodna volja, po toj slobodnoj volji možemo opredijeliti samo za jedno. Poprilično jasno!
Dobro se podsjetiti na riječi samih LGBT+ aktivista koji je njihov stvarni cilj, kao i čuti njihovo vlastito priznanje kako lažu svojim simpatizerima o stvarnom cilju njihovih aktivnosti.
U ovom videu, Masha Gessen priznaje da je njihov stvarni cilj uništenje braka jer on ne bi smio postojati.
Mogu li ona i ostali aktivisti, simpatizeri i financijaš, uništiti brak?
Ne mogu. Ne mogu jer ga oni nisu ni stvorili. Brak nije ljudska tvorevina niti iza braka stoji čovjek. Iza braka stoji Bog jer je brak, kao zajedništvo žene i muškarca, misterij, tj. otajstvo.
Iako ga ne mogu uništiti, mogu sa sobom povući mnoge ljude u zlo i pakao.
Brak kao brak, Božji plan i dobro, zauvijek je pobijedilo. Zlo nikada neće pobijediti, ali povući će puno ljudi sa sobom jer Sotona zna da je gubitnik, a gubitnik voli povući što više ljudi u svoj jad. Jad je lakše podnijeti kad su i drugi jadni, pogotovo djeca Božja. O tome treba voditi računa kada govorimo o zlu u današnjem svijetu. Nema sumnje u Božju pobjedu pa ne smijemo biti beznadni, ali moramo se boriti kako bi naši brakovi, obitelji i društvo ostali na pravoj strani jer Zlo, kojeg će uvijek biti na svijetu, traži svoje žrtve za suradnju.
Osobe koje se bore protiv istospolne privlačnosti svjesne su kako ih interesne grupe smatraju potrošnom robom, a ne osobama. Osobe koje se ne bore protiv istospolne privlačnosti i koje podupiru cijeli projekt zapravo služe kao potrošna roba interesnih skupina i zla u ispunjenju ciljeva. Njih će ti isti odbaciti kao potrgane predmete.
To je žalosno jer je čovjek stvoren za beskrajno više, a to i dobije kad se opredijeli za dobro jer postane slobodan. Zlo ne donosi slobodu – nije ni osobi koja se drogira, nije ni osobi koja se prostituira, nije ni osobi ovisnoj o pornografiji, nije ni osobi koja je napravila/izvela pobačaj, a neće ni osobi koja živi i podupire rodnu ideologiju. Zašto? Zato što je sloboda činiti ono što je ispravno, a ne ono što čovjek želi, a čovjek je najsretniji kad je ono što želi sinkronizirano s onim što je ispravno.
Onaj tko redovito čita moj blog, već zna podosta o mojim stavovima pa i o modi koje sam se dotakla kad sam pisala o poruci i vrijednostima koje šaljemo odjećom (ovdje).
Tema ovog članka nije rasprava o tome tko koji stil mora njegovati jer svatko nosi ono što želi, nego je tema moda kao instrument vrijednosno-političke paradigme.
Moda i karakter osobe, odnosno stanje u društvu su povezani. Nije nikakva novost kako je moda instrument za društvene promjene. I moda ima interesne skupine koje stoje iza nje. Između ostalih, uz dioničare su tu kreativni dizajneri, urednici časopisa, tzv. neprofitni lobiji koji lobiraju za implementiranje svojih ciljeva i promjena, manekenke i modeli te kupci.
Odjeća je, nonšalantno govoreći, odraz čovjeka, a samim time i društva. Ona ne čini čovjeka u smislu kako je bolji čovjek onaj koji ima skuplju odjeću ili više odjeće, ali u normalnim, prosječnim životnim okolnostima, odjeća govori o stilu osobe, a stil osobe je povezan s karakterom osobe. Iz karaktera osobe proizlaze djela, a osobe čine društvo pa tu leži povezanost mode i stanja u društvu.
Iako moda ima karakter sezonalnosti i prolaznosti, problem je što, usprkos tome, može utjecati na čovjeka (koji joj to dopusti) i involvirati ga u prenošenje određene vrijednosno-političke paradigme. Pomodni komadi koji se mogu vidjeti na tzv. osobama od utjecaja unazad nekoliko godina su bili:
unisex (androgeni) modeli
modeli izokrenutih karakteristika – ženska odjeća je poprimila muški stil, a muška ženski
ružna, repasta, bez forme i reda moda – kao kombinacija prve dvije stavke pomiješana s deregulacijom na vrijednosnom polju i liberalnim strujanjima
Prekratko, preusko i predekoltirano je konstanta koja se provlači u razdobljima između gore pobrojanih trendova.
Što se tiče tzv. osoba od utjecaja, radi svojstvene želje za bivanjem u centru pažnje, nemaju problem obući, obuti ili skinuti što je potrebno. Ono što zaboravljaju i što bi im mogao postati problem jer dira ego je činjenica kako je jedino klasika* uvijek vječna jer dobro izgleda bez obzira na vremenski period u kojem se nalazi i jer odražava naravnu razliku među spolovima. Na kraju se dogodi da čovjek, uz to što nije ostao upamćen, ima i ružne uspomene u vidu fotografija koje ga na to podsjećaju.
Sveti Benedikt iz Nursije u Italiji (480. – 543. g.) bio je brat blizanac svete Skolastike.
Smatra se ocem zapadnog monaštva kojeg je utemeljio u Cassinu nedaleko od Rima. Benedikt je izabrao povišeno mjesto iznad grada Cassina 529. godine za izgradnju samostana Montecassino koji bi njemu i subraći bio utočište. Uspio je, trudom i molitvom, preobratiti izrazito pogansko mjesto, kakvo je tada bio Cassino, u kršćansko. Na njegovu ‘Pravilu svetog Benedikta’ (lat. ora et labora et lege; moli i radi i Pismo) temelji se organizacija brojnih vjerskih redova.
Samostan je bio na udaru razarača i vandala nekoliko puta. Uništili su ga Langobardi, a potom i Saraceni. U 14. stoljeću razrušio ga je potres, a 1944. bombardiran je od strane sila saveznika. Tom prilikom ubijeno je mnoštvo civila koje se u njega sklonilo. Samostan je obnovljen uz pomoć talijanske vlade, a papa Pavao VI. ponovno ga jeposvetio 1964. godine.
Montecassino je jedan od najpoznatijih samostana na svijetu, a njegov muzej naziva se i ‘svjetionikom zapadne civilizacije’ zbog brojnih sačuvanih djela. U crkvi se nalaze i grobovi sv. Benedikta i sv. Skolastike.
Crtica iz života sv. Benedikta
Jedna crtica iz Benediktova života važna je za simboliku medaljice. Živio je tri godine kao pustinjak u špilji. Bio je na glasu svetosti pa ga je jedna vjerska zajednica molila za preuzimanje mjesta njezina poglavara. Neki kojima se ideja nije svidjela pokušali su ga ubiti otrovanim kruhom i vinom. Benedikt je spašen od trovanja Božjom intervencijom – nakon što je učinio znak križa nad otrovanim jelom i pićem, shvatio je kako ga pokušavaju ubiti pa je prevrnuo čašu i zapovijedio gavranu neka odnese kruh.
benediktinke-zadar.com
Prednja stranamedaljice
Nalazi se slika sv. Benedikta koji drži križ u desnoj ruci i ‘Sveto pravilo’ u lijevoj ruci. Uz njega se nalazi razbijena čaša iz koje izlazi zmija otrovnica na jednoj strani, a na drugoj strani gavran. Iznad čaše i gavrana utisnute su riječi: “Crux Sancti Patris Benedicti” (“Križ svetog oca Benedikta”), dok je na rubu medaljice napisano: “Eius in obitu nostro praesentia muniamus” (“Neka nas u času smrti naše zaštiti njegova prisutnost”).
Stražnja strana medaljice
benediktinke-zadar.com
Nalazi se križ na kojem su utisnuta početna slova riječi: “Crux Sacra Sit Mihi Lux” (“Neka mi križ bude svjetlo”) i početna slova riječi: “Non Draco Sit Mihi Dux” (“Neka mi zmaj ne bude vođa”). Oko samog križa se nalaze početna slova riječi “Crux Sancti Patris Benedicti” (“Križ svetog oca Benedikta”). Na obod su upisana početna slova molitve: “Vade Retro Satana, Nunquam Suade Mihi Vana — Sunt Mala Quae Libas, Ipse Venena Bibas” (“Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov”). Na vrhu križa su napisane riječi Pax (Mir) ili monogram I H S (Isus).
Medaljicu možete nositi na lančiću oko vrata ili na krunici, u džepu ili torbi, u automobilu ili iznad vrata i prozora u stanu/kući. Može se staviti u temelje kuće ili pričvrstiti na sredinu križa.
Značenje medaljice i križa sv. Benedikta
Medaljica sv. Benedikta, kao ni svaka druga medaljica, nema nikakvu “čarobnu moć” niti joj se pripisuju ikakve egzorcističke moći. Korištenje bilo kojeg vjerskog predmeta služi kao podsjetnik na Boga i usmjeruje nas prema služenju Bogu i našim bližnjima. Medaljica se ne smije poistovjećivati s amajlijom ili nekakvim čarobnim predmetom. Naše oruđe protiv Sotone je jaka vjera, čista savjest, molitva, sakramenti, poniznost i pouzdanje u Boga.*
S time na pameti, možemo govoriti o milostima utjecanja u zagovor svetom Benediktu i medaljici:
1. Brani nas od vradžbina i drugih đavolskih utjecaja 2. Štiti nas od tlačenja i zavođenja zloduha 3. Pomaže pri obraćenju grešnika, posebno kada se oni sami nalaze u smrtnoj opasnosti. 4. Pomaže kao zaštita od kušnji 5. Djeluje protiv zaraznih bolesti i otrova 6. Majke pred porodom dobivaju posebnu pomoć za siguran porod. 7. Pruža zaštitu u vrijeme bura, oluja i drugih nevolja na zemlji 8. Pomaže u liječenju tjelesnih tegoba
Molitva sv. Benediktu, zaštitniku Europe
Sveti Benedikte, koji si životnom riječju svoga Pravila i neumornom revnošću svojih učenika preobrazio Europu u blagoslovljenu zemlju kršćanske vjere i jedinstva; koji si odgojio ljude i narode za djela ljubavi i blagodat mira; koji si otkrio ljepotu i dostojanstvo ljudskog napretka nadahnutog evanđeljem, vrati se Europi i svijetu svjetlom svojih ideala. Vrati današnjim pokoljenjima smisao za Krista i poslušnost njegovim riječima. Budi nam i danas blizu svojim nebeskim zagovorom da europski narodi nađu i sačuvaju putove reda, pravednosti i bratskog zajedništva. Amen.*
Nažalost, Jamie Shupe osjetio je kako funkcionira destruktivni plan financijaša i aktivista za depopulaciju te uništavanje identiteta osobe, u ovom slučaju, putem rodne ideologije.
Jamie Shupe bolovao jeod PTSP-a. To je iskorišteno kako bi ga se prometnulo u prvog nebinarnog čovjeka. Bogu hvala pa nije ostalo na tome, nego se g. Shupe vratio na pravi put. Zbog toga je sada na udaru ideoloških medija.
Situacija s kojom se Jamie susreo posljedica je ovoga.
Jako mi je žao zbog toga što mu se dogodilo. Nadam se kako je sada prvo on osobno dobro, a onda i da je jak kako bi pomogao drugima u povratku na dobru stranu.
Putem aktivista, financijaši iskorištavaju ljude koji se bore sa svojim napastima, kušnjama, nejasnoćama, poteškoćama i izazovima. Obećavši im laži i uvjeravajući ih kako je to dobro za njih, gurnu ih u ponor. Nakon toga ih odbace kao potrgani predmet jer znaju da im od uništenog čovjeka ne prijeti opasnost. Njega su se riješili.
Ljudima koji pate poput Jamiea Shupea treba psiho-duhovna pomoć usmjerena na egzistencijalni identitet i smisao čovjeka. To je terapija. To je ljubav jer je ljubav odgovornost za drugu osobu. Ako nekoga volimo, a trebali bismo voljeti svakog čovjeka ili mu bar ne htjeti zlo, onda ne želimo uništavanje tog čovjeka autodestrukcijom. Naravno, svaki je čovjek odgovoran za svoj život, ali ne možemo biti mirni i prestati poučavati i djelovati dok se netko uništava.
Muškarac ne može postati ženom, a žena ne može postati muškarcem. Različiti smo po svakoj stanici, a to se vidi po svim dimenzijama čovjeka – psihološkoj, duhovnoj, fizičkoj i socijalnoj. XY kromosom nikada ne može postati XX niti XX može postati XY bez obzira koliko testosterona ili estrogena osoba unijela. To je samo lažni omot. To je samozavaravajuća i uništavajuća laž koja vrišti.
Ukoliko se borite s napastima i zbunjeni ste oko svog identiteta, možete mi se javiti putem maila. Mogu Vas uputiti prema osobama koje se bave radom s ljudima koji se muče oko spolnog identiteta.
Papa emeritus, Benedikt XVI., napisao je esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja” koji je objavljen 11.4.2019. u bavarskom “Klerusblattu”.
U eseju, Benedikt XVI. progovara o rani zlostavljanja u Crkvi kroz tri dijela:
društveni kontekst
problem formacije i kanonskog zakona
potrebni koraci.
Esej, kao i svaka knjiga i promišljanje Benedikta XVI., vrijedni su čitanja. On je svojim radom u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije i papinstvom, toliko zadužio Crkvu da će njegove zasluge biti vidljive tek kad će društvo biti uništenije, erodiranije (proces koji je već započeo). Benedikt donosi istinu, a oporavka nema bez istine u svoj svojoj punini i težini. Milosrđe temeljeno na lažima je nakaradnost. Milosrđe bez istine je najveći zločin.
Volim njegovu jasnoću i odanost nauku naše vjere. Kod njega nema ‘može ovako ili onako’ jer je vrlo jasno ako je ‘ovako’ dobro, onda je ‘onako’ zlo. Koliko god si današnji svijet volio tepati, radi smirivanja savjesti, kako su život i životne situacije u nijansama sive, to je netočno. Puno toga je crno ili bijelo. Ako ne odaberemo jednu, odaberemo drugu neboju.
Ono što Benedikt XVI. još jednom ističe nije novost. Seksualna revolucija 60.-ih uništila je međuljudske odnose svake vrste jer je uništila čovjekov identitet.
Papa emeritus u njezin kontekst stavlja i zlostavljanje u Crkvi. Tako, kao uzrok zlostavljanja, ističe seksualnu revoluciju (društveni kontekst) i kolaps katoličke moralne teologije nakon II. vatikanskog koncila. To je rezultiralo katastrofom u svećeničkoj formaciji i manjkavostima kanonskog zakona protiv zlostavljanja (problem formacije i kanonskog zakona). (usp. Meni se taj kolaps čini logičnom posljedicom zanemarivanja moralne teologije).
Kao glavni korak za sprječavanje zlostavljanja i cijeljenje postojećih rana, Benedikt XVI. ističe nužnost vraćanja Boga u centar naših života. Boga kojeg su svi prestali imenovati, izolirajući Ga micanjem u osobnu sferu.
Papa emeritus na kraju ističe istinu kako, iako u Crkvi nalazimo grijeh i zlo, i danas postoji Sveta Crkva koja je neuništiva.
Ako povučemo paralelu s ideološkim seksualnim odgojem kojeg neprofitne udruge, političari i nazadne, socio-zeleno-liberalne obitelji, žele uvesti i u hrvatske škole, dobronamjernim osobama trebalo bi biti jasno što im je činiti. Situacija je kristalno jasna.
Namamiti djecu i mlade, zagolicati im maštu i okupirati ih seksualnim kontekstom, sasvim logično i jasno dovodi do konzumacije predočenog sadržaja, a to se ispoljava sve devijantnijim ponašanjem. Ako je osoba opsjednuta mišlju o novcu i moći, napravit će sve kako bi zadovoljila tu glad. Je li tako? Isto vrijedi i za seksualnost.
Odgoj bez morala i vrijednosti je put u propast.
O kome ovisi odgoj?
O roditeljima. Ako roditelji imaju Boga i Njegov smisao (nauk Crkve) kao centar života i referentnu točku, bez obzira na svoj stupanj obrazovanja, ispravno će prenijeti vrijednosti i djeci. Ako roditelji misle da to nije važno i slažu se s tim da im djecu odgajaju vrtići i predstavnici udruga po školama, i rezultati će biti istovjetni tome.
Kao odgovor na seksualnu revoluciju i pritiske za popuštanje u moralnom nauku Crkve 60.-ih godina, papa Pavao VI. izdaje encikliku “Humane Vitae” 1968.-u kojoj potvrđuje crkveni nauk protiv upotrebe kontracepcije i važnosti spolnog morala.
Mudrost i razum su darovi Duha Svetoga.
Oni nemaju veze sa stupnjem obrazovanja. Biti mudrim čovjekom znači staviti Boga u centar svog života jer nam On daje identitet. Iz tog identiteta proizlazi i znanje. Jednostavno, sve postane smisleno i povezano.
Bliže se izbori za EU Parlament koji su test za druge izbore.
Odazovite se na izbore i pazite koga birate. Svojim izborom, svatko od nas snosi odgovornost za situaciju u državi.
Ima li uspjeha i radosti bez Božjeg blagoslova?
Blagoslivlja li Bog narod koji se okreće od svoje vjere i smisla u životu onako kako je On postavio?
Kako se očituje okretanje od vjere?
Je li okretanje od vjere vidljivo u djelima koja se na razini države pretoče u zakone?
Tko je odgovoran za zakone?
Tko postavlja ljude odgovorne za zakone?
Neki dan razmišljala sam o uzročno-posljedičnoj vezi sigurnosti, migracija i razvoja na primjeru Sisačko-moslavačke županije s obzirom na jedan poslovni slučaj kojeg sam analizirala.
Sisačko-moslavačka županija nije obnovljena od posljedica rata, a tada je jako stradala. Moslavački dio županije drži se dobro, ima projekte i razvija se zahvaljujući bogatom kraju i proračunu kojeg pune poduzetni građani, dok je sisački dio i Banovina prema Karlovcu u teškom stanju.
Autocesta Sisak-Zagreb gradi se već dvadeset godina. Za isto vrijeme, stanovnici Zagreba besplatno koriste dijelove autoputa jer je naplata cestarina pomaknuta dalje od Zagreba.
U Sisku se gradi džamija s islamskim centrom čiju izgradnju, između ostalih, financira i Katar.
U Maloj Gorici, nedaleko Petrinje, u kućicama u kojima su boravili prognanici iz ratom pogođene BiH, priprema se migrantsko naselje u kojem će biti smješteni planirani migranti seobe naroda iz muslimanskih zemalja.
U Gori se gradi odlagalište opasnog otpada, u Sisku će se paliti opasni medicinski otpad, a grad Novska sklapa ugovor s gradom Zagrebom o preuzimanju otpada (biootpada?). Bilo je dodatnih ponuda da se i ostalo smeće iz Zagreba deponira u jednom moslavačkom gradu.
Grad Novska postaje inkubator za igrice. Tko se ne uništi drogom, pornografijom, spojevima od otpada, čipsom ili depresijom, može se dotući virtualnom stvarnošću.
Jesu li ovo slučajnosti ili ciljano slabljenje županije u središnjem dijelu države?
Twitter/Borna Puškarić
Koga država misli angažirati za zaštitu države Zagreba jer Zagreb postaje ono na što će se, zahvaljujući neodgovornim političarima i neodgovornim građanima koji hrle u kavez gradova, svesti RH? Što kad ostane prazan prostor na potezu Slavonija-Banovina-Kordun-Lika?
Možemo govoriti što želimo o političarima, ali građani su ti koji su takve političare doveli na vlast. Onaj tko vjeruje kako zlo može pobijediti dobro nije kršćanin.
I, za kraj, ne, nemam nikakve dvojbe kako svatko gleda svoj interes i kako svatko ima mane, ali je razlika u posljedicama i u tome tko želi ispraviti mane. Posljedice djela političara na sotonskoj strani i posljedice djela političara s manom na kršćanskoj strani nisu jednake.
Usprkos gore navedenom, smatram kako osoba koju zaokružujem mora biti besprijekorna.
Lažni kršćani s mantrom “tko je bez grijeha” su BIG NO-NO.
Dijelim s vama tekst koji vam može poslužiti kao baza za promišljanje i kontemplaciju za vrijeme Getsemanske ure na Veliki četvrtak ili za neke druge trenutke kroz godinu. Ja sam tip koji voli promišljati samostalno, ali ponekad je lijepo i pročitati neki usmjeravajući tekst.
Između evanđelja, litanija, krunice Milosrdnom Isusu i pjesama/psalama, ovi se tekstovi koriste i u mojoj župi za vrijeme bdijenja od 23-24h. Nažalost, ne znam tko je njihov autor. Ako vi znate ili se, ti, autore prepoznaš, slobodno napišite/i u komentarima kako bih ga/te imenovala.
“Molitva anđelu koji je tješio Krista u vrtu”, o. Rajmund Kupareo
“Apparuit illi angelus de coelo confortans Eum.“ (Luc. XXII, 43)
„Ukaza mu se anđeo s neba i počne Ga hrabriti.“ (Lk 22, 43)
U francuskoj crkvi Notre Dame (Naša Gospa) izbio je požar. Notre Dame čuva Isusovu trnovu krunu te dio Njegova križa i čavao s raspeća.
Tijekom prošle, 2018. godine, u Francuskoj su vandalizirane ili oskvrnute prosječno dvije crkve dnevno. Samo unazad dva mjeseca, podmetnuti su požari u crkvama Saint Sulpice i Saint Nicholas te katedrali Saint Alain uz razbijanje kipova, bacanje posvećenih hostija i križeva. U nekim hrvatskim krajevima, poput Istre i Slavonije, u zadnje vrijeme je učestalo provaljivanje, vandaliziranje i pljačkanje crkava te oskvrnuće hostija i svetih predmeta.
Fb
Francuska je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje diktature relativizma i sekularizma po masonskim postulatima. Okrenuli su se od Onog koji im je dao sve.
Hrvatska država je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje lustracije morala, vrijednosti i identiteta po globalističko-masonskim postulatima.
U takvim uvjetima, narod gubi blagoslov i divljaju sotonske, sekularističke i feminističke sekte koje su jedno te isto – duhovna stvarnost koja se očituje na licima feministica dok oskvrnjuju crkve prisutna je i na licima totalitarnih sekularista te sotonista. Isti izvor daje i iste rezultate. Žalosno je gledati na što je danas spala ta, nekada, katolička država.
Ipak, nije kasno za Francusku i Hrvatsku, a niti za svakog od nas. Nije kasno sve dok jednom ne postane prekasno. Zašto? Zato što će preživjeti jedino onaj koji će se osloniti na Boga. Zato nam On pruža toliko puno prilika sve dok jednog dana više neće biti mjesta za novu priliku, nego će se primijeniti konačna odluka prema zatečenom. Zato, iako nikada nije kasno, ipak može biti prekasno.
Možda je vrijeme za konačno priznanje istine i isprike drugih vjerskih poglavara kršćanima: kršćanstvo, a pogotovo katoličanstvo, najprogonjenija je religija na svijetu. Kršćani su najprogonjenija vjerska skupina. Na udaru je muslimanskih pripadnika s jedne strane te s feminističkih, sekularističkih i sotonskih sekti s druge. One su financirane od strane interesnih skupina.
Kad se organiziraju bilo kakve aktivnosti ili prosvjedi, jedna ili nekolicina osoba postanu lica te aktivnosti.
Prije samog početka, ograđujem se jer osobno ne poznajem organizatoricu prosvjeda #spasime, gđu Veljaču.
Ne znam što je motivira u životu niti imam profile na društvenim mrežama. Svatko na svom profilu može objavljivati što želi. Svatko na svom javnom profilu može objavljivati što želi, dok ne krši prava druge osobe. Svaki čovjek procjenjuje drugog, između ostalog u današnje vrijeme, i na temelju onoga što objavljuje na društvenim mrežama.
Sporno je što organizatorica, gđa Veljača, objavljuje gole slike svoje četverogodišnje ili petogodišnje kćeri na svom javnom profilu jedne društvene mreže u ugođaju kojeg bi svaki pedofil pohvalio, dok istovremeno prosvjeduje protiv nasilja. Fotografije je uklonila društvena mreža nakon što su ih drugi korisnici masovno prijavljivali. Gđa Veljača ih nije maknula ni nakon što su je njeni ‘sljedbenici’ upozoravali na njih. Nadalje, nije se radilo o jednoj fotografiji, nego o njezinoj ustaljenoj praksi (gola kći na balkonu, s prijateljicom …).
Ne vjerujem u namjere osobe koja ne vidi problem u pedofiliji i koja eksponira svoje dijete do mjere objavljivanja golih fotografija tog djeteta s balkona, WC-a ili kade s puno hashtag oznaka, tako pretvarajući dijete u modni dodatak.
Neizgovorena povratna informacija koja se tako šalje je da fizičko nasilje nad djetetom nije u redu, dok pornografsko, pedofilsko, marketinško ili emocionalno iskorištavanje djeteta – što učestalo objavljivanje djetetovih slika na mrežama jest, nije krivo, zlo ili problematično, nego “umjetnost” i marketinška strategija pozicioniranja u nišu uspješne poslovne i obiteljske osobe.
Sporna mi je i činjenica što gđa Veljača sebe naziva samohranim roditeljem, iako je otac djeteta, njezin bivši suprug, živ, zdrav, radi i vjerojatno pomaže. Ovo je vjerojatno odraz nekih njezinih promišljanja na koja ima pravo, ali je objektivna činjenica kako gđa Veljača nije samohrana majka.
Nadalje, prosvjed se nastavlja na poruku podržavanja Istanbulske konvencije za koju je dokazano kako nema svrhu zaštite žena od nasilja, nego promicanje rodne ideologije koja je psihičko i duhovno nasilje nad djecom i svim drugim ljudima uz istovremenu poruku da je pornografija, koju čine žene žrtve trgovine ljudima, u redu jer je to “napredni i revolucionarni oblik ljubavi”, sloboda u djelovanju. To je poruka protiv nasilja, a za pobačaj. To je poruka zaštite prava djece uz istovremeno proglašavanje veze adolescentice i četrdesetogodišnjaka samo normalnim istraživanjem i otkrivanjem. To je poruka borbe protiv nasilja, a mržnje prema muškarcima i roditeljima. Takve dvolične poruke se mogu naći i kod revolucionara jer oni toliko “vole” svoj narod ili pravdu da taj isti narod vole svojim nedjelima. Toliko vole ideale i pravdu pa čine zlodjela, dok su krivi uvijek oni drugi. Revolucija prvo pojede one druge, a onda i svoju djecu.
Zašto?
Zato što pobjeđuje jedino Ljubav na nepravdu. Za razliku od ovakvih ideološko-političkih pamfleta, svako nasilje, bilo prema prijatelju ili neprijatelju, je neprihvatljivo.
Nadalje, ne vjerujem u namjere osoba, u ovom slučaju majki, koje ne znaju razliku između čovjeka i životinje pa smatraju kako je u redu svezati dijete na povodac kao životinju, a takvih je bilo na prosvjedu.
Treća sporna činjenica koju sam već iznosila u kontekstu muško-ženskih odnosa je govorenje o nasilju u kojem je žena uvijek žrtva, a muškarac uvijek nasilnik.
Apsolutno se protivim takvim konstatacijama jer nasilje ne poznaje spol. Ono ovisi o rasporedu moći. Žene mogu emocionalno i psihički uništiti drugu osobu. S obzirom kako je svijet, pod militantno-totalitarnim feminizmom i rodnom ideologijom, zakoračio u smjeru mržnje prema muškarcima, to je potrebno apsolutno odbaciti. Dobro se zna što je osoba koja provodi nasilje. Ona treba odgovarati, bila žena ili bio muškarac, i nedopustivo je cijelu populaciju jednog spola okarakterizirati nasilnicima.
Prema podacima OECD-a za 2019. g., Hrvatska, Austrija i Švicarska imaju najmanje stope nasilja nad ženama. Percepcija javnosti je puno veća i zbog toga što se, kao i o drugim problemima, loše i pogrešno izvještava.
Kad se kroz medije promovira nasilje, a svaka krvožedna priča puštena u medije jest promocija, posljedično će rasti nasilje u stvarnosti. Isto vrijedi i za igrice te ne vidim opravdanje za hrvatsku euforiju oko osnivanja startupa za igrice. Ne smatram to dobrim temeljem ekonomije. Kad se neka priča konstantno potencira u medijima, stječe se dojam brojčane nadmoći. To je razlog zašto se u člancima govori o župljanima koji su se pobunili protiv župnika, iako se radi o nekoliko osoba ili se spominju ista, ali užasna djela pa se stječe dojam da je cijela nacija zla.
Četvrti razlog je potpuno ignoriranje činjenice postojanja ljudi i udruga koje se bave nasiljem i pomoći žrtvama već dugi niz godina. One imaju uspješne rezultate (pogotovo katoličke udruge i organizacije), ali je utrka u raspodjeli novca već krenula i GREVIO bdije. Ta utrka podsjeća me na New Age vračeve (savjetnike za život) i narko mafiju koja se bogati na tuđoj nesreći, za razliku od iskrenih ljudi koji pomažu žrtvama.
Peti razlog je emocionalno ludilo. Emocije su subjektivna kategorija, dok je istina objektivna kategorija. Maltretirati istinu emocijama je problem i može prerasti u nasilnu revoluciju, a i u zlonamjerno i manipulativno (ne)rješavanje problema jer se problem ne rješava na ispravan način.
Na kraju, ono što se na primjeru ovog prosvjeda vidi je i visoka razina dvoličnosti kako organizatora, tako i sudionika, a još više ponovno hrvatskih političara na čelu s g. Plenkovićem i gđom Grabar Kitarović.
Nadam se kako to nikome nije iznenađenje jer ako jest, u nepopravljivim smo problemima s obzirom da se radi o konstanti. Nema potrebe za spominjanjem prijašnjih vlada jer su se svi oni, uz ostalo, pokazali i dokazali na temi nasilja nad bilo kim, a pogotovo ratnim žrtvama i žrtvama pedofila.
Tko bi rekao kako će hrvatska varijanta američkog ‘Planned Parenthooda’ (PP, Udruga za odgovorno roditeljstvo) biti udruga RODA (Roditelji u akciji).
I jedni i drugi koriste izraz ‘roditelj’, dok istovremeno svesrdno podržavaju ubijanje nerođene djece.
Zar to nije zanimljivo?
Operativno, hrvatski PP su bolnice koje rade pobačaje, ali vizionarski i strateški gledano, hrvatski PP je RODA jer ih pokreće ista ideologija. Ako usporedite usluge koje nudi PP sa stavovima i aktivnostima RODE, doći ćete do istog.
Odgoj bez vrijednosti, morala i ideala poput vjernosti, braka, ljubavi i čistoće stvara pornografsko i kontraceptivno društvo (primjer SAD-a, V. Britanije, Skandinavije i Kanade).
Pornografsko i kontraceptivno društvo stvaraju abortivno društvo.
Abortivno društvo stvara zločine i kaos.
Zločini i kaos uništavaju blagoslov, mir i budućnost: raspad pojedinca, raspad brakova, raspad obitelji, raspad društva.
Pobačaj je ubojstvo s posljedicama:
ubijeno je novo ljudsko biće stvoreno iz Božje ljubavi i na Božju sliku (tko je čovjek?)
ostaju tjelesne, psihički i duhovne posljedice za majku i oca
ostaju psihičke i duhovne posljedice za liječnika koji je izvršio pobačaj
ostaju narušeni međuljudski odnosi
dolazi do neravnoteže u broju i spolu stanovnika
društvo u cjelini raspada se jer se okrenulo zlu i izgubilo blagoslov
otvaraju se vrata svim drugim zlima: tko nema problem s pobačajem, nema problem ni s ubijanjem odraslog čovjeka pod npr. izgovorom revolucije, evolucije, eutanazije, bolesti, napretka novog vremena, viška, neproduktivnosti…)
uspostavlja se vladavina emocija i čovjek odlučuje na temelju njih. Emocije su subjektivna kategorija i ne odgovaraju činjeničnom stanju
Knjiga u maternici ne postaje čovjekom izvan maternice – ili je od početka knjiga ili je od početka čovjek.
Ljubav je slobodno sebedarje sebe drugoj osobi i odgovornost za drugu osobu (ljubav ≠ emocije).
Prava ljubav je jača od smrti! Ljubav je želja darivanja sebe, a ne posjedovanja drugog.
Nije. Bog želi tvoju ljubav ne zato što je potrebno da je On dobije, nego zato što je potrebno da Mu je ti daš.
8. Treba li Bogu išta od mene?
Ne treba. Bog je savršen i ne treba mu ništa. Razlog Njegove ljubavi je velikodušnost, a ne potreba. Premda Njemu ništa nije potrebno od tebe, On želi sve jer je Beskrajna Ljubav.
9. Što mi je najpotrebnije?
Spoznati Boga. (Lk 10, 38-42)
10. Nije li ova filozofija namijenjena redovnicima i misticima prije nego običnim kršćanima?
Nije zato što kršćanin vjeruje da nam je Krist dao najbolji odgovor na najvažnije životno pitanje: Što je smisao života? Isusov odgovor: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17,3).
11. Što mi je još potrebno osim spoznati Boga?
Uz spoznavanje Boga, potrebno ti je još samo jedno: znati da ti više ništa nije potrebno.
12. Zašto mi više ništa nije potrebno?
Zato što Bog nije samo jedna od dobrih stvari, nego izvor svakoga dobra, davatelj svakog dobrog i savršenog dara (Jak 1, 17).
“Tko ima Boga, ima sve, a tko ima sve osim Boga, nema ništa. A tko ima Boga i sve ostalo, nema ništa više od onoga tko ima samo Boga.” (sv. Augustin)
13. Zašto bilo što drugo, osim Boga, moj život ne čini ispunjenijim?
Zato što je ovo “život vječni (život u svojoj punini): da upoznaju tebe, jedinog istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Iv 17, 3)
14. Ako je “poznavanje Boga” smisao mojeg života, kakvo je to poznavanje?
To je osobno poznavanje – poznavanje osobe, a ne samo poznavanje o osobi.
15. Kako mogu spoznati Boga?
Preko Isusa Krista.
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14, 9).
16. Kako mogu spoznati Isusa Krista?
Preko Crkve koju je On utemeljio da poučava u Njegovo ime. “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10, 16). Na ovaj smo način, zapravo, i čuli za Njega: o Njemu su nam kroz stoljeća govorili Njegovi učenici, Njegova Crkva i knjiga koju su napisali i koju su posvjedočili – Novi zavjet.
17. Što mi Crkva pruža kao način na koji mogu spoznati Boga?
Vjeru, ufanje i ljubav.
18. Što je vjera?
Vjera je osobno prianjanje Bogu i slobodan pristanak uz istinu koju je objavio, tj. vjerovanje u Boga, stoga i vjerovanje u ono što nam je Bog rekao. Vjera je naše “da” Bogu i njegovoj objavi.
19. Na koji nam se način Bog objavio?
Na najmanje sedam načina:
U prirodi, u svojemu stvorenju, kao što se umjetnik otkriva u svojoj umjetnosti
U ljudskoj naravi, posebno u savjesti, Njegovu nutarnjem proroku u našoj duši
U svakoj istini koju otkrijemo, u svakom dobru koje učinimo i u svemu lijepom što stvorimo
Uz ovu Njegovu naravnu objavu, Bog nam se očitovao i nadnaravno:
U povijesti, odabravši jedan narod (Židove) da bude Njegov skupni prorok svijetu, sklopivši s njima Savez, davši im svoj Zakon i svoje proroke, čineći za njih čuda (poput oslobođenja od egipatskog ropstva) i nadahnuvši njihovo Sveto pismo koje kršćani nazivaju Starim zavjetom
Na najpotpuniji način, u slanju svojeg božanskog Sina, Isusa Krista
Preko Crkve koju je Krist sazidao “na temelju apostola” (Ef 2, 20)
U knjizi koju su napisali apostoli, a opunomoćila Crkva – Novome zavjetu
20. Možemo li vjerovati svim Božjim objavama?
Da zato što Bog ne može varati niti biti prevaren. Bog je Istina.
21. Što je ufanje (nada)?
Ufanje je vjerovanje Božjim obećanjima, vjera usmjerena prema budućnosti. Poput vjere, i ufanje je odgovor na Božju objavu, a ne samo osjećaj koji možemo razviti u sebi. Ono je poput ulaganja u Boga. Njegova suprotnost je očaj, što je odustajanje od Boga.
22. Kako mogu najbolje spoznati Boga?
Ljubavlju. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. ” (Mt 22, 37-38)
23. Zašto je ljubav prema Bogu najbolji način na koji mogu spoznati Boga?
Iz istog razloga zbog kojeg je ljubav najbolji način na koji možemo upoznati ljudsku osobu. Ljubav (milosrdna ljubav) sama po sebi jest vrsta spoznaje, najdublje poznavanje neke osobe.
24. Kako ljubav može biti spoznaja. Nije li ljubav slijepa?
Ljubav nije slijepa jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8), a Bog nije slijep. Osjećaji mogu biti slijepi, ali bit ljubavi nije osjećaj.
25. Što je bit ljubavi?
Ljubav je slobodno darivanje sebe drugome. Ljubav je izbor, a ne osjećaj. Ona dolazi od tebe, a ne k tebi. Činiš to svojim srcem, svojim središtem, a ne samo svojim osjećajima. Zbog toga ćemo “u predvečerje života biti suđeni po ljubavi” (sv. Ivan od Križa). Naime, Bog sudi pravedno, a nepravedno je suditi ljude po njihovim osjećajima koji nisu u njihovoj moći, nego po njihovim slobodnim izborima koji jesu.
26. Na koji način mogu ljubiti Boga?
Ne postoji tehnika ljubavi. To jednostavno radiš. Jednostavno kažeš da.
27. Što mi je činiti ako ljubim Boga?
Božji odgovor na ovo pitanje jest: ako ljubiš Boga, onda ćeš ljubiti i svojega bližnjega. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40 i Mt 25, 31-46)
28. Tko je moj bližnji?
Tko god te treba, tvoj je bližnji. Kad su Isusu postavili ovo pitanje, iznio im je prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37).
29. Trebam li ljubiti sve ljude?
“Svi ljudi” su apstrakcija, a tvoj je bližnji stvaran. Krist nam nije zapovjedio da ljubimo “sve ljude”, nego da ljubimo naše bližnje, sve naše bližnje, jednog po jednog.
30. Mogu li ljubiti svojega bližnjega, čak i onda kad prema njemu ne osjećam nikakvu ljubav?
Možeš, kao što i sebe voliš čak i onda kad ne osjećaš samoljublje ili samopoštovanje: ti nikad ne prestaješ tragati za vlastitom srećem. Krist nam zapovijeda da jednako tako postupamo i prema našim bližnjima. “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 39).
31. Na koji način trebam ljubiti svog bližnjeg?
Jednako kao što ljubiš i Boga – to jednostavno radiš. Odabireš slobodno. Za to ne postoji nikakva tehnika. Međutim, iako ljubav nema uzrok, ona ima posljedice. Ljubav (milosrdna ljubav) služi. Ljubav djeluje.
32. Je li važno što vjerujem, u što se ufam i što ljubim?
Itekako je važno. Vjerovati nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će ti naškoditi, kao i svima onima s kojima si u dodiru, svima onima koje voliš, i u ovom životu i u sljedećem.
33. Kojim riječima Crkva sažima ono što katolici vjeruju?
Riječima Apostolskog vjerovanja: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega koji je začet po Duhu Svetom. Rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan. Sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi s desna Boga Oca svemogućega odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.
34. Kojim riječima Crkva sažima ono u što se katolici ufaju?
Riječima Očenaša (molitve Gospodnje): Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.Amen.
35. Kojim riječima Crkva sažima način na koji katolici ljube?
Riječima Deset Božjih zapovijedi: 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene. 2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud. 3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. 4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. 5. Ne ubij. 6. Ne sagriješi bludno. 7. Ne ukradi. 8. Ne reci lažna svjedočanstva. 9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga. 10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.
36. Odakle je poteklo Apostolsko vjerovanje?
Ono je sažetak nauka koji je Krist predao svojim apostolima, a sastavili su ga njihovi nasljednici koje su oni polaganjem ruku uveli u službu. Njihovi nasljednici postoje i danas, a to su biskupi Katoličke Crkve.
37. Odakle je potekla molitva Gospodnja (Očenaš)?
Od samog Gospodina kad je odgovorio na molitvu svojih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti.” (Lk 11, 1).
38. Odakle je poteklo Deset zapovijedi?
Od Boga, preko njegova proroka Mojsija. Njih je potvrdio Krist rekavši: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nissam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5, 17). Krist ih je sažeo dvjema velikim zapovjedima ljubavi po kojima trebamo ljubiti Boga i bližnjega (Mt 22, 35-40).
39. Na čemu, dakle, počiva cijela katolička vjera?
Na Kristu. Sve proizlazi iz Krista i sve na Njemu počiva.
40. Što je obliče, narav, osobitost cijele katoličke vjere?
Krist. Sve to sačinjava osobu Krista u kršćaninu.
41. Koji je konačan cilj i svrha cijele katoličke vjere?
Krist. Sjedinjenje s Kristom jedini je konačni cilj i svrha.
42. Hoće li mi ova vjera pružiti mir?
Hoće zato što “vjera” znači odnos s Bogom u Kristu. Nijedna ti stvar ne može pružiti mir jer poljedica ne može biti veća od uzroka. Osobi samo osoba može pružiti mir.
43. Zašto ta osoba mora biti Bog?
Zato što je tvoje srce stvorio sam Bog i jedino ga on može u potpunosti ispuniti. U svakom srcu postoji praznina veličine Boga koju ni čitav svemir nije u stanju ispuniti. “Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!” (sv. Augustin)
44. Kako mogu pronaći Boga koji može ispuniti tu prazninu u mojem srcu?
Ne možeš ga pronaći. To je loša vijest, ali dobra vijest je evanđelje kojim je Bog pronašao tebe. “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, On Ga obznani.” (Iv 1, 18)
45. Što moram raditi kako bih pronašao mir koji tražim?
Evo Isusova ogovora: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11, 28)
46. Kako mogu doći k Njemu kad je On živio prije dvije tisuće godina?
Zato što On i danas živi. “Nije ovdje! Uskrsnu kako reče” (Mt 28, 6). Za razliku od svakog drugog čovjeka, Njegov je grob prazan. On je obećao svojim učenicima: “I, evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.
47. Je li On danas s nama samo duhovno?
Ne. On nas dodiruje svojim tijelom. Njegova Crkva je Njegovo tijelo, a i euharistija je Njegovo tijelo.
48. Ako vjerujem u Njega i ako sam kršten u Njegovo tijelo, što će se dogoditi sa mnom?
Primit ćeš sam život Kristov: “Ja sam trs, vi loze.” (Iv 15, 5)
Ispunit će te Duh Sveti (Lk 3, 16)
Ništa te neće moći razdvojiti od Boga, ni na ovom, ni na sljedećem svijetu (Rim 8, 31-39)
49. Kako se naziva taj novi život?
Sveto pismo ga naziva brojnim imenima: spasenje, posvećenje, opravdanje, milost, preporod, nadnaravni život, božanski život, vječni život, dioništvo u božanskoj naravi, kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Božje i roditi se nanovo.
50. Što moram učiniti kako bih zadobio taj novi život?
Krist odgovara da moraš učiniti tri stvari:
Obratiti se i pokajati za svoje grijehe (Mt 4, 17)
Povjerovati u Isusa Krista i krstiti se “u ime Oca i Sina i Duh Svetoga” (Mt 28, 19)
Živjeti u milosrdnoj ljubavi i praštanju sa svojim bližnjima (Mt 6, 14)
51. Što je grijeh?
Grijeh je hotimična misao, riječ, djelo ili propust koji je suprotan Božjoj volji.
52. Što je obraćenje?
Obraćenje je okretanje od grijeha. Ono uključuje žaljenje zbog grijeha, ali nije nužno osjećaj, nego čin volje. Obraćenje je odabiranje Boga i odricanje od grijeha.
53. Zašto se moramo obratiti?
Zato što, želimo li reći “da” Bogu, moramo reći “ne” grijehu koji je protivan Bogu.
54. Ne čini li nužnost obraćenja kršćanstvo tužnom religijom?
Nikako. Kršćanstvo je poput besplatne operacije kojom spašavate život svojoj duši. Tužno je živjeti u poricanju bolesti. Obraćenje nas čini sretnima, a ne nesretnima. Naime, Bog, koji je sama ljubav, stvorio nas je da dijelimo s Njim njegovu sreću i dao nam je svoj zakon kao pravi put do sreće. Moramo se dakle, odvratiti od grijeha kako bismo uživali u sreći.
55. Moramo li biti savršeni?
Ne, ali moramo to željeti i moramo se iskreno truditi pokoravati se Božjoj volji te izbjegavati grijeh. Bog nam je pružio sakrament pomirenja zato što zna da nismo savršeni.
56. Zašto je vjera u Krista nužna?
Zato što nas samo Krist može spasiti od grijeha i iznova nas sjediniti s Bogom.
57. Zašto je krštenje nužno?
Zato što je Krist zapovjedio da ono bude način kojim se pristupa Crkvi.
58. Zašto je Crkva nužna?
Zato što je Njegovo tijelo naše spasenje, a Crkva je Njegovo tijelo.
59. O kojoj je Crkvi riječ?
Samo je jedna Crkva. Krist nema dva tijela.
60. Po čemu možemo prepoznati Crkvu?
Četiri su oznake Crkve: jedna, sveta, katolička (sveopća) i apostolska.
61. Znači li to da nema spasenja izvan Crkve?
Krist je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Krist je jedini Spasitelj, a Crkva je Njegovo jedino tijelo.
62. Kako se nekatolici mogu spasiti?
Kristova se Crkva proteže nadaleko i naširoko. Ona postoji na brojnim mjestima izvan vidljive Katoličke Crkve. Međutim, njezina punina na vidljiv način postoji samo u Crkvi koju je Gospodin osobno utemeljio i opunomoćio da naučava u Njegovo ime. Bog je veoma milostiv “jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3, 9). Budući da je Bog tako milostiv, pokazao nam je put kojim se možemo spasiti i jasno ga je označio. Bog je obećao da će svi koji traže i pronaći (Mt 7, 8). Crkva naučava ovo: “Vječno spasenje mogu , naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti. (II. vatikanski sabor, Lumen Gentium, br. 16)
63. Zašto je Crkva bolja od drugih vjerskih ustanova?
Zato što ona nije vjerska ustanova. Ona je produžetak Utjelovljenja, tijelo jedinoga Krista.
64. Je li Crkva ljudska ili božanska?
Poput Krista, Crkva ima i božansku i ljudsku narav. Za razliku od Krista, njezina ljudska narav je daleko od savršene. Unatoč tome, ona je naša stvarna veza sa samim Kristom, posebno u sakramentu euharistije.
65. Ne drži li nas Crkva podalje od Boga time što umnožava posrednike između nas i Boga?
Upravo suprotno. Prava svrha posrednika jest povezivati, a ne odjeljivati. Krist je most između Boga i čovjeka, a Njegova je Crkva most između pojedinca i Krista. Kao što nam se Bog učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u Kristu, tako nam se i Krist učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u svojoj Crkvi.
66. Djeluje li Bog svugdje, čak i izvan svoje Crkve?
S obzirom da sam zadnjih dana nekoliko puta morala reagirati na neke neistinite izjave, s obzirom na odbijanje zakona o zaštiti djece od čedomorstva od strane demokrata u SAD-u i s obzirom na objavljena tri članka na istu temu unazad nekoliko dana u kojima se napadaju jedan biskup i dvojica svećenika samo zato što su rekli istinu, moram se opet osvrnuti na tretman teme pobačaja, umjetne oplodnje i pornografije u medijima.
A) Američki demokrati odbacili su zakon kojim bi se ona djeca koja prežive neuspjeli pobačaj imala pravo primiti u bolnicu i liječiti. To znači da demokrati, uz izuzetak dvojice od njih u Senatu, i dalje podržavaju praksu ostavljanja te djece na stolu, hrpi otpada ili vreći za smeće da umru u mukama.
Drugim riječima, podržavaju čedomorstvo.
Nancy Pelosi je sigurno zadovoljna. Ona podržava isto to. Tko zna što će se dogoditi ako joj Trump još koji put zabrani upotrebu zrakoplova za putovanja…
S obzirom da Trump vraća Reaganovu definiciju prava na život kojom će dodatno ukinuti financiranje Planned Parenthooda, demokrati su prisiljeni pokazati svoje pravo lice. Trump ih je prisilio da se javno bore za pravo na ubijanje. Ne mogu to više raditi u rukavicama.
Novinari se, “brinući” se za duševno zdravlje čitača, zgražaju nad istinom o pobačaju (ubojstvu) i nad istinom što se događa s komadima tijela beba nakon što se ubiju. Napadaju sve one koji govore istinu jer im je problem što se govori istina, a ne postupak o kojem se govori istina.
Istina je da se dijelovi tijela ubijenih novih ljudskih bića koriste u kozmetici. Nemojte se varati – koristili su se u Pepsiju kao pojačivač okusa (mislim da je korisno pročitati članak koji sam napisala prije dvije godine), a da se ne koriste u narcis kozmetici.
Dijelovi ubijenih ljudskih bića koriste u kremama za pomlađivanje ili obnovu kože.
Treba koristiti kreme za njegu kože i žena mora držati do sebe, ali pripazite što kupujete. Ako nešto nudi posebne rezultate, vjerojatno se radi o dijelovima ubijenih beba koje pojačavaju djelovanje.
Katolik, samim svojim djelom, može biti ekskomuniciran (izopćen, otcijepljen) iz Crkve.
Sigurna sam da su gđu Pelosi i sve političare koji se deklariraju katolicima, a podržavaju, promoviraju, potiču i zagovaraju sve ono što se protivi nauku Crkve pogotovo na bioetičkom području, upozorili u kojem se duhovnom stanju nalaze ostavši pri takvom ponašanju.
Provjerila sam postoji li neki medijski trag oko toga i pronašla članak koji govori o tome – u SAD-u su biskupi zabranili pristup pričesti nekoliko političara (Lucy Killea, Mario Cuomo, Gray Davis, John Kerry, Patrick Kennedy, Rudy Giuliani, Kathleen Sebelius, Joe Biden, Michael Madigan, John Cullerton), a među njima je i Nancy Pelosi jer su u duhovnom stanju otcijepljenosti od Crkve. Bez obzira na te mjere, biskupi češće ne posežu za njima.
Svaki čovjek može živjeti kako želi, kao i Predsjednica RH, Premijer RH, Predsjednik Sabora RH i svi drugi. Ono što je također činjenica je da osobe koje rade sotonska djela ne mogu biti aktivni član Crkve jer su se svojim djelima automatski ekskomunicirali iz zajednice i/ili su duhovno ušli u druga zajedništva što vrijedi za npr. masone, reiki, tai chi, New Age prakse, dublje razine joge.
U skladu s time, zajedno s “neprofitnim” udrugama obilato financiranim od strane hrvatske države, Sorosom i poduzetnicima poput Sorosa, novinari stvaraju pritisak. Žele da se, novim zakonom o pobačaju koji će uređivati ubijanje nerođene djece od strane njihovih majki i liječnika, zdravstvenim djelatnicima oduzme pravo na priziv savjesti te da se područjem ginekologije mogu baviti samo oni liječnici koji izvode pobačaje.
Fuj! Odvratna mi je i sama pomisao da isti liječnik porodi Anino i Markovo, a ubije Sarino i Ivanovo dijete – ovisno kako se s kime dogovorio, time izravno kršeći ono što je obećao kao liječnik.
Ukoliko se zabrani pravo na priziv savjesti, očekujem daljnje smanjenje potražnje za specijalizacijom iz ginekologije jer će se porod žene i rađanje nove osobe svesti na razinu vješte mesarske tehnike u bolnici. Mesari su vrijedni ljudi koji nam trebaju, ali ne u bolnicama, nego na farmama, u klaonicama i mesnicama. Nažalost, čini se kako bi se na ginekologiji očito moglo naći mjesta i za njihove vještine komadanja.
Političkim strankama u Hrvatskoj, pogotovo Joint koaliciji (nemam zasluge u kreiranju imena) te drugim lijevim strankama predlažem manje Amsterdama i amsterdamskih štetnih zaglupljujućih spojeva, a više informiranje kako se ne bi sramotili izjavama temeljenim na subjektivnoj kategoriji emocija koje vrište s njihova lica. Isto vrijedi i za lažnu demokršćansku opciju HDZ na vlasti koja se tek treba posramiti svega onog što su napravili. Dugačak je to popis.
Istraga je dokazala i pokazala kako je Planned Parenthood 🤑🤑 prodavao dijelove tijela ubijenih beba, kao i da su ciljano odabirali mjesto na tijelu na kojem će usmrtiti bebu da neki njezin dio tijela ili organ ostane neraskomadan za prodaju. To novinari vrlo jednostavno mogu saznati kad već sami nisu proveli istragu.
Ti isti mediji koji podržavaju pobačaj i ne groze se ubojstva novog ljudskog bića imaju problem s time kad se opisuje postupak pobačaja ili kad se kaže istina o upotrebi dijelova tijela ubijene djece pa takve izjave smatraju šokantnima te da se o tome ne smije govoriti – pogotovo katolici i Katolička crkva. Odmah se jave uvrijeđene mame, žene i muškarci kojima je u redu podijeliti priču o svojem pobačaj s nekom ženom jer je to “samo sastavni dio života”.
Upotreba dijelova tijela ubijenih beba već je dokazana i evidentirana, ali znaju to novinari. Njihova je zadaća da se o tome ne priča, ne zato što to smatraju lošim i groznim, nego kako prosječan čitatelj kojeg odgajaju u smjeru životinje ne bi pokazao svoje ljudsko lice ili se usprotivio tom postupku.
Oni moraju očuvati javnu tajnu apartmana za pobačaje po bolnicama čiji se računi svaki mjesec šalju kao dio statistike kako se javnost ne bi uznemiravala tolikim brojem ubojstava. Neka javnost bude mirna, a u pozadini će se i dalje tolerirati komadanje djece, mračne i ledene komore za embrije, pobačaje do kojih dolazi kad se embriji prilikom umjetne oplodnje ne ugnijezde u maternicu i slično.
B) Pornografija uništava ljudsko zdravlje na svim razinama (impotencija, neplodnost i kvaliteta genetskog materijala, psihički problemi i FIZIČKA promjena mozga, ovisnost, grijeh) i ljudske odnose.
Mediji su ismijavali priču studentice koja se šokirala kad je jedan dan naišla na svoga oca koji gleda pornografiju. Taj šok poremetio je njezin menstruacijski ciklus, odnos prema muškarcima i pogled na svijet.
Mediji su tvrdili kako to nije šok i da nema štetnih posljedica.
Tvrditi kako doživljeni šok događaj ne utječe na sve razine čovjeka, pa i na tjelesne simptome koji prerastu u poremećaj, laž je.
Mislim kako nije potrebno isticati, posebno u današnjem vremenu, kako je veliki broj bolesti psihosomatski. Ljudi pate od napada panike zbog traume, djeci posijedi kosa od šoka, ženama se poremeti ili izgube menstruacijski ciklus, muškarci pretrpe srčani udar, a da ne spominjem što se dogodi s međuljudskim odnosima.
Uvijek ponavljam da se ono što Crkva naučava uvijek pokaže točnim. Zašto? Zato što Katolička Crkva slijedi Isusov nauk i smisao, a to je ono kako je Bog zamislio čovjeka i svijet. Meni za to ne trebaju istraživanja, a zanimljivo je da sada i istraživanja koja se mogu provoditi zbog dostupnosti tehnologije potvrđuju crkveni nauk. Nema iznenađenja – ako je nešto protivno crkvenom nauku, nema šanse da će dati dobre rezultate.
Kao ženi mi je uvijek žao kad moram kritizirati žene. Zašto ih kritiziram?
Zato što je meni svejedno kojeg je spola – muškog ili ženskog osoba koja radi ono što je zlo ili pogrešno. Neću prestati govoriti o zlim postupcima žena samo zato što sam žena ili zato što je nastupilo vrijeme u kojem se žene totalitaristički osvećuju. Od uzora, žene su postale grobarice.
Kolikogod ovaj svijet ide prema katastrofi, bar su rukavice pale. Ni u Hrvatskoj više ne mogu olako pričati o pobačaju kao o pravu žene, nego su prisiljeni zauzeti poziciju koja vrlo jasno govori da, zapravo, zahtijevaju pravo na ubijanje.
Sjećam se jedne emisije na temu zakona o pobačaju od prije dvije-tri godine.
U njoj je sudjelovala i Bojana Genov, starija, crnokosa aktivistica za pobačaje. Ona je tijekom cijele emisije govorila o pobačaju kao o jedenju bombona u doba hladnokrvnih komesara komunizma ili nacizma. Emisiju je završilo njezino vrištanje u ime žena: želimo pravo na siguran (koje li ironije!) pobačaj koliko god puta treba. Ježila sam se, a istovremeno mi je bilo žao te žene jer je njezina duša bila pakleno mrtva i to je ono što je izazivalo jezu. Duhovno (unutarnje) stanje u kojem se čovjek nalazi odražava se i na fizički izgled, mimiku i kretnje. Zato postaje osobe koje su fizički objektivno lijepe, ali su ružne jer iz njih izviru njihovi stavovi, pogledi, postupci i ponašanje koji su toliko ružni da poružne osobu. Samo na javnoj sceni puno je takvih osoba.
Već neko vrijeme kruže informacije kako će američki lanac kave “Starbucks” otvoriti svoj prvi kafić u Hrvatskoj.
Ne pijem kavu i njezine varijante.
Da mi se i dalje sviđa i da mi odgovara, pila bih je jer je, u normalnim količinama, ne smatram tlom tekućinom potrebne zamjene čajem, kako to New Age sektaši tvrde, ali ne bih je pila u “Starbucks-u”.
Zašto? Dva su glavna razloga koja su povezana:
1. Moralni + zdravstveni
“Starbucks” financira rodnu ideologiju i podržava pornografiju i pedofiliju.
A) Rodna ideologija i promjena spola maloljetnika
“Starbucks” je donator udruga koje promiču rodnu ideologiju i promjenu spola kod maloljetnika.U kampanji naziva #whatsyourname prikazuju ženu kratke kose koja konobaru govori da je njezino ime James, iako je ranije više puta bivala uslužena kao Jemma (“Starbucks” ispisuje ime kupaca na ambalažu napitaka prilikom naručivanja). Reklama završava s #whatsyourname koji upućuje na njihovu twitter kampanju rodne ideologije. Ističu kako je ispisivanje imena na šalicu njihov način priznavanja i prihvaćanja svakoga.Nadalje, prodaju kekse u obliku sireninog repa (eng. mermaid) kako bi prikupili sredstva za transrodnu udrugu “Mermaids” koja lobira za lakšimaloljetnički pristup blokatorima puberteta, cross-sex hormonima te kirurškim operacijama promjene spola (mastektomija, kastracija i dr.).
B) Pornografija i pedofilija
Za razliku od npr. Hilton hotela koji su, kad im se kampanjom skrenula pozornost na to, postavili filtere koji onemogućuju pristup pornografskom i pedofilskom sadržaju pristupom s njihove WI-FI mreže, “Starbucks” je to odbio.
Rodna ideologija i pornografija imaju štetne posljedice i za duhovno, ali i za tjelesno i psihičko zdravlje osobe. Znamo kako su sudionici pornografske industrije i pedofilskih lanaca žrtve trgovine ljudima.
“Starbucks” time podržava trgovinu ljudima!
2. Čisto zdravstveni razlog
U samo jednoj velikoj“Starbucks-ovoj” kavi (doza s oko tri espressa), nalazi se doza kofeina koja je dva puta veća od preporučene dnevne doze (doze s kojom ne bi trebalo biti negativnih reakcija poput tahikardije, nervoze, napada panike, povišenog tlaka, drhtavice ili gastroenteroloških problema).
Za ovaj razlog se slažem kako je odgovornost i na potrošačima te, da je samo ovo prigovor, ne bih ga smatrala ozbiljnim.
Svatko ima pravo trošiti svoj novac kako želi i finacirati što želi.
S dopuštenjem Citizengo-a, prenosim ovaj video svjedočanstva g. Walta Heyera o njegovom životnom putu u kojem, između ostalog, govori i o tome kako su pedofilski aktivisti povezani s rodnom ideologijom.
Ovo je srž samog liberalnog programa – uvjeriti ljude u laž i gurnuti ih u smjeru autodestrukcije, a onda i destrukcije cijelog društva.
Liberalni zdravstveni odgoj diljem svijeta želi uništiti antropološke i egzistencijalne istine o čovjeku te, stvaranjem zbunjenosti na duhovnoj i psihološkoj razini ljudi, uništiti prvo te osobe kao pojedince, a onda i brak te obitelj.
Bogu hvala za g. Heyera i što je našao put povratka. Svaki čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju te, kao takvo biće, ima pravo na dostojanstveni život u skladu s istinom o njemu samome. Bog nas nije stvorio kako bismo puzali po podu, nego kako bismo punim plućima živjeli smisleni život kako ga je On zamislio za nas.
Ja definitivno ne spadam u skupinu ljudi koji se oslanjaju (samo) na istraživanja, tj. kojima je potrebno istraživanje na temelju kojeg bih formirala mišljenje jer ono što je zdravorazumski i moralno neispravno, takvim i smatram bez obzira na rezultate istraživanja.
S dopuštenjem the New Atlantis-a, prenosim i uvod u “Izvještaj Atlantis” koji se bavi rodnom disforijom kojeg potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh. Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins (američko top sveučilište) te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona. McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u bolnici Johns Hopkins.
A) Vlada je najavila osnivanje Ministarstva istine koje će određivati što je istinita, a što lažna vijest. Pretpostavljam kako će to vjerojatno biti po ključu ‘sve što je protiv nas i naše globalističke ideologije je lažna vijest’. Vjerojatno su zato testirali raspoloženje javnosti slučajem ministra Tolušića kako bi pokazali kako je lako plasirati lažnu vijest. O tome zašto je urednik političkog tjednika objavio tu lažnu vijest, iako je, po svojim riječima, znao da je lažna, nitko ne govori ništa. Možda jer je imao dogovor s Ministarstvom istine za odigravanje duplog pasa?
Po istom ključu funkcioniraju internetske tražilice: miču sve ono što je pruža informacije suprotne uspostavljenim ljevičarsko-liberalnim taborima mainstreama.
B) Naš ministar pravosuđa, g. Bošnjaković, izjavljuje, kako prenose mediji, kako “sve što je djelotvorno i pomaže u liječenju i da se ne trpi bol, treba legalizirati.” To je izjavio u kontekstu rasprave o marihuani.
Marihuana ne pomaže u liječenju niti je djelotvorna u liječenju. Ona jedino otupljuje čovjeka pa čovjek ne osjeća bol. To dovodi do fizičke promjene mozga, a to rezultira drukčijim ponašanjem osobe te, između ostalog, porastom psihičkih oboljenja. Prirodno stanje mozga nije high, ušlagirani osjećaj otupljenosti u koji ga dovodi marihuana.
Najnovija istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju da bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom. Nadalje, nova istraživanja pokazuju kako marihuana značajno povećava mogućnost za razvoj raka testisa.
Uvijek ponavljam, pa ću i ovdje, kako nisam osoba od istraživanja. Ne treba mi istraživanje kako bi me uvjerilo da ono što je nemoralno ne može donijeti ništa dobro. Što se tiče posljedica, psihičke posljedice i promjene mozga zbog npr. marihuane, uvijek smatram gorim od neke fizičke bolesti.
C) SAD se suočava s ogromnom krizom izazvanom olakim prepisivanjem opioidnih sredstava protiv bolova. Liječnicima su, prema riječima nekolicine čije sam intervjue čitala ili razgovore slušala, ispirali mozak tijekom obrazovanja kako pacijent ne smije patiti i osjećati bol. To je rezultiralo spomenutim problemom prekomjernog korištenja opioida poput oksikodona (percoceta) koji su se prepisivali i kod bolova za koje se nikad, pa ni tad, ne bi smjeli prepisivati. Odgovornost ne vidim samo u liječnicima/farmaceutskoj industriji, nego i u pacijentima jer je najlakše popiti tabletu.
Opioidi vrlo brzo izazivaju ovisnost i samim time vrlo brzo stvaraju osjećaj nedjelotvornosti kod pacijenta pa on traži veće doze. Kako ističu liječnici, tom pacijentu mogu pomoći ne prepisivanjem veće doze, nego potpunim micanjem s opoida jer je izloženost opoidu stvorila lažni osjećaj nedjelotvornosti. Micanje s opoida je lavlji posao zajedno s trajnim posljedicama koje ostavljaju.
Što je bol i što ona predstavlja različitim ljudima?
Netko se drogira, iako ga ništa ne boli. Drugi netko pije tabletu protiv bolova ako ga boli prst uslijed malo ozbiljnijeg puknuća nokta koje rezultira upalom. Netko pije slabiju tabletu protiv bolova kod nekih ozbiljnijih lomova. Netko ne pije tabletu protiv bolova ni kad ga bole leđa, a mnoge žene među kojima su i moja majka te moje sestre, nisu htjele ništa protiv bolova ni kad su rađale. Zašto? Zato što su znale da sredstva protiv bolova utječu i na dijete koje su rađale, kao i na njih. Epiduralna protiv bolova koja se daje kod poroda je zapravo lokalna anestezija i definitivno nije za zezanje. Svaka tableta koju popijemo ostavlja posljedice. Zato ih treba koristiti odgovorno i uz dogovor s odgovornim liječnikom. (Ne govorim o opravdanoj upotrebi sredstava protiv bolova u bilo kojem slučaju u dogovoru s liječnikom).
Mjeriti nešto subjektivnom razinom osjeta boli ili legalizirati sredstvo koje je štetno po čovjeka zato što jedino ubija bol, a bol ubija jer “ubija”, otupljuje mozak, je apsolutna glupost i jako velika opasnost.
D) Zakon šalje poruku. Zato zakon koji zabranjuje pobačaj šalje poruku da je pobačaj ubojstvo te ga zato ne smijemo raditi, dok zakon koji dozvoljava pobačaj šalje poruku da je pobačaj medicinski zahvat. Uz naviku odlaženja liječniku preko veze, bit će vrlo lako usvojiti i naviku odlaska liječniku po marihuanu. Ako Hrvatska legalizira marihuanu, makar samo i u medicinske svrhe, jamčim vam ogroman porast ovisnika o drogama.
E) Uz
Ministarstvo istine
Zakon o referendumu koji vodi u diktaturu
muljanje oko Agrokora i poljoprivrednog zemljišta od geopolitičkog značaja uz granicu sa Srbijom i Mađarskom čiji se načelnici pozivaju na sastanke na kojima su i predstavnici DORH-a
Istanbulsku i Marakeški
Ovršni i Predstečajni zakon
nasilno uvođenje eura od čega će Hrvatska imati velike štete (za euro, ali ne u ovom trenutku)
Zakon o pobačaju
rodnu ideologiju
tehnološko zaglupljivanje u školama
klijentelizaciju društva gdje podobne nije strah jer misle kako sve znaju u kombinaciji s tim da mu nitko ništa ne može
korupciju
zbrinjavanje kontaminiranog otpada pod parolama kako se “bezveze širi panika”
možda to i jest plan: obamrli pojedinci čine zatupljeno društvo koje sve prihvaća.
Koje je onda rješenje? Ovakvo kakvo je i sada – marihuana je, zajedno sa svom drugom drogom, nelegalna i zabranjena supstanca.
Nevezano za temu, kad ste zadnji put napisali deset rečenica olovkom na papiru? Kako će to ići generacijama koje će koristiti tablete u školi…Mislim da neće ići baš dobro jer neće moći povezivati slova u riječ s obzirom da im mozak neće biti osposobljen za to. Probajte napisati onih deset rečenica pa ćete vidjeti kako to izgleda nakon upotrebe laptopa i mobitela.
U najavama za novi Zakon o pobačaju, novinari iznose kako će financijski trošak pobačaj i dalje snositi žena koja želi pobaciti.
Kao razlog za to, članovi stručnog povjerenstva naveli su argument ‘nije riječ o liječenju’.
O čemu je onda riječ i što ono što nije liječenje ili donošenje novog života radi u bolnici?
Nemojmo se praviti glupima. Svi znaju što je pobačaj. Pobačaj je prekid trudnoće u kojem se ubija osoba u svojoj embrij ili fetus fazi razvoja.
Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je koja je najkasnija faza razvoja čovjeka do koje ćemo dopustiti legalno ubojstvo tog nerođenog čovjeka. Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je ubojstvo.
Čovjek je duša, duh i tijelo. Ako jedna od tih dimenzija nije dobro integrirana, pati cijeli čovjek.
Kad liječnik, žena i ženina okolina rade pobačaj, oni ne ubijaju samo tijelo u određenoj razvojnoj fazi, nego i dušu.
Duša je besmrtna, ali pobačaj je napad i na dušu. Ona nakon tjelesne smrti nastavlja život u vječnom paklu ili vječnom raju. Ona je ono što je od samog začeća udahnuto u to novo ljudsko biće.
Duša se ne stječe prolaskom kroz porođajni kanal niti je rezultat vođenja ljubavi muškarca i žene, nego se stječe samim začećem, Božjim ‘neka bude’. Zato muškarac i žena imaju udio u nastanku novog čovjeka, ali oni ne mogu stvoriti čovjeka ni njegovu dušu samostalno.
Zato imamo dijelove čovjeka kojima može pomoći obiteljski liječnik ili npr. internist (tjelesna dimenzija), dijelove čovjeka kojima može pomoći psihijatar (emocionalno-psihička dimenzija) i dijelove čovjeka kojima pomaže svećenik/duhovnik usmjerujući ga prema vraćanju Bogu po egzistencijalni smisao i svrhu života (duhovna dimenzija).
U duhovnom dijelu najočitije se vidi kako smo nastali isključivo zato što nas je Bog htio jer da nas nije htio, ne bi nas ni stvorio u majčinom krilu niti bi nas bilo. Kiki bombone mogao je proizvesti čovjek jer Kiki nema dušu, a nema dušu zato sto je predmet. Muž i žena ne mogu napraviti drugog čovjeka bez Boga jer oni ne mogu dati čovjeku ono što ga čini čovjekom – dušu. Bog je Gospodar života i smrti. Liječnici mogu koristiti svoje talente i činiti dobro uz Njegovu pomoć.
Sukus cijele rasprave o pobačaju je, parafrazirano govoreći, sljedeće:
“Do kad ćemo javno proglasiti da je ubojstvo nerođenog djeteta legalno? Aha, ja mislim da se legalno može ubiti nerođeno dijete do 12. tjedna njegova razvoja. Vi mislite i nakon rođenja, do 2. godine starosti? Imamo problem. Ako pustimo što kasniji rok, tko će zbrinjavati sve te noge, ruke, srca i druge dijelove tijela?”
Što za liječnika predstavlja razliku između dvije trudnice koje su npr. u istom tjednu trudnoće? Jednu porodi nakon devet mjeseci, drugoj napravi pobačaj s tri mjeseca.
Ako se ne radi o ljudskom biću, što je to što je porodio nakon devet mjeseci i što je to što je ubio nakon tri mjeseca? Je li to što je raskomadao bila klupa koja nije prošla kroz porođajni kanal jer se radi o dvanaestom tjednu, nije popila plodnu vodu pa nije postala čovjekom? Ili je klupa to što je porodio nakon devet mjeseci? Ako je klupa ono što je raskomadao nakon tri mjeseca, kako se druga klupa koja ima isti početak i počelo, uz dodatnih šest mjeseci, pretvorila u čovjeka?
Liječniku je jedina razlika u tome što jedna žena želi dijete, a druga ne želi, a to je nedopustiv stav. Društvo ne može dopustiti ubijanje drugog ljudskog bića samo zato što to želi neki član društva.
Što je to što nosi devet mjeseci npr. kći Hillary Clinton koja je pro choice i Meghan de Sussex koja je pro choice, a što je to što nosi devet mjeseci neka nepoznata žena u npr. Francuskoj? Čemu se raduje Britanska Monarhija ako Meghan de Sussex nosi klupu? Čemu se raduje Meghan de Sussex kad je ono što nosi isto ono za što će drugoj ženi reći da joj ne treba i da se ima pravo toga riješiti?
Hillary Clinton mogla bi povesti svoje već treće unuče s kćerine strane na svoju turneju po abortivnim klinikama i ženama koje se tamo zateknu reći: “Dobar dan, ja sam Hillary Clinton. Moja kći ima troje djece, a jedno od njih je moje unuče koje sam danas povela sa sobom. Naime, vama ne trebaju djeca. Vi niste rođeni pod mojom zvijezdom i, za razliku od moje kćeri i mene, nemate pravo imati djecu.”
Isto to bi mogla napraviti i Meghan de Sussex, samo što bi se ona mogla pozvati na kraljevsku udaju jer mi se čini kako ni ona nije rođena pod Hillarynom zvijezdom. Da su se kojim slučajem srele davnih dana, pretpostavljam kako bi H. Clinton savjetovala M. de Sussex neimanje djece, ali kako su se uloge promijenile i Meghan je sada postala osoba od utjecaja, sada ona ipak ima pravo na djecu (jedno-dvoje kako ne bi zagadila planet).
Zašto žene plaču nakon doživljenog spontanog pobačaja? Zašto i pro choice žena plače nakon doživljenog spontanog pobačaja pa to spominje u svojoj knjizi kao najteži trenutak svog života (npr. M. Obama)? Zašto drugoj ženi želi ono što je nju toliko pogodilo? Je li to odlika dobra ili zla?
Zašto se poduzima serklaža? Što je to što se serklažom štiti? Ako se radi o knjizi, čemu takav trud?
Čime se bavi perinatalna medicina (fetalna medicina ili fetologija ili perinatologija) i zašto postoji kao zasebni dio medicine?
Zašto žene dožive psihički slom i obole od depresije kad naprave pobačaj? Zašto žive s psihičkim i duhovnim, a često i tjelesnim posljedicama cijeli život ako se radilo o amebi i klupi koju su nosile u maternici? Tko plače za klupom?
Svi pro choice ljudi već su rođeni. Oni su svi pro choice za ljude niže vrste jer mi, obični ljudi, po njihovom, ne bismo smjeli imati djecu. Zato se pobačaj morao umotati u egidu prava žena (pravo žene na ubijanje vlastitog djeteta? pravo žene na ubijenje druge osobu koja je svoja individua od samog začeća i koja se tek prvih devet mjeseci svog života nalazi u njezinu tijelu?), dok samu njegovu srž čini ista eugenika koja je pobila tolike milijune u koncentracijskim logorima i eksperimentalnim laboratorijima. Dovoljno je pogledati popis financijaša kampanja za pobačaj.
Nijedan čovjek nema dvije DNA.
Dijete ime svoj vlastiti DNA od začeća i ono je svoje od začeća. Ima svoje organe, a ne majčin bubreg ili očevo srce.
Koliko je situacija apsurdna govori činjenica kako su se sve relevantne medicinsko- znanstvene nstitucije izjasnile kako život započinje začećem. Ni to nije pomoglo pa na svojim klinikama svejedno i oni sami izvode pobačaje, pri tome lažući kako se radi o nakupini majčinog tkiva.
I za kraj još jednom – da, ono o čemu cijelo društvo raspravlja je do kojeg tjedna ćemo dopustiti legalno ubijanje novog, nerođenog čovjeka; do kojeg tjedna ćemo biti Poncije Pilati koji će oprati ruke od nezaštićenog života, a liječnici i žena Herodi. Ništa drugo.
Sasvim je jasno kad započinje život. Sasvim je jasno kako ljudi koji podržavaju pobačaj to znaju.
Sasvim je jasno da oni, usprkos tome, zapravo žele pravo na ubojstvo novog života.
Vrlo jasno i jednostavno: oni žele pravo na ubojstvo po svom izboru.
Sasvim je jasno kako od žene i muškarca nastaje nova osoba, kao što je jasno i da klupa ne može postati čovjekom.
Dva ljudska bića ne mogu začeti klupu niti se majmun iz zoološkog vrta može pretvoriti u čovjeka.
Ja se još uvijek pitam što se dogodi s nama kad odrastemo.
Što se dogodi odraslim ljudima pa nam nekako ono očito i jasno postane neočito i nejasno, a nada i vjera postanu miš-maš. Postane nam teško vjerovati i da smo dovoljni kakvi jesmo i da dobro ima smisla i da dobra djela imaju posljedice, čak i kad ih ne vidimo, ili izgubimo nadu i vjeru…
Gledala sam dokumentarac o životu sv. Maksimilijana Kolbea. Znam njegovu priču, ali nisam znala sve detalje. Znala sam da je ubijen u Auschwitz-u 14. kolovoza 1941., ali nisam znala detalj koji me je i potaknuo na ovaj članak.
Krajem srpnja 1941., jedan je zatočenik pobjega iz bloka u kojem je bio smješten i Maksimilijano.
U takvim slučajevima, nadzornik je postrojavao na vanjskom dvorištu sve druge zatočenike koji su dijelili blok s odbjeglim. Tako bi čekali hoće li se odbjegli vratiti. Ako se nije vratio, onda bi nadzornik šetkao ispred zatočenika i lagano pokazivao prstom na one koje je time osudio na smrt izgladnjivanjem. Na taj način je i taj put odabrao jedanaestoricu. Deseti odabrani počeo je plakati i govoriti da ima suprugu i djecu te je molio da ga se poštedi.
Maksimilijan Kolbe rekao je da se želi mijenjati i zauzeti mjesto tog odabranog za smrt. Zapovjednik mu je dopustio. Tako je Maksimilijan s ostalom desetoricom završio u bloku 11 koji je služio za izgladnjivanje do smrti. Iz tog bloka svakodnevno se čula molitva jer je Maksimilijan predvodio molitvu krunice.
Ipak, Maksimilijan ne umire od posljedica izgladnjivanja, nego je ubijen injekcijom fenola. Naime, nakon dva tjedna izgladnjivanja, jedino je on ostao živ. Kako bi ispraznili ćeliju, ubili su ga smrtonosnom injekcijom.
Ono što me je potaknulo na ovaj članak je sljedeće: nakon njegove smrti, više nijedan zatočenik u Auschwitzu nije osuđen na smrt izgladnjivanjem. Slučajnost? Ne. Čudo i Božja volja? Da!
Evo ohrabrenja: Bog je jednu Maksimilijanovu odluku, odluku o poklanjanju života, učinio mnogostruko plodonosnom. Pa mi smo korisni! Imamo utjecaj na širenje dobra! Širenje Radosne vijesti stvarno daje rezultate! Patnja ima smisla! Ako patimo s Isusom, ima smisla. Bog će to pretvoriti u nešto prelijepo što mi ne možemo ni zamisliti.
Je li svetac mogao znati što će Bog napraviti? Nije. Svetac je znao da je to što je on napravio bilo jedino što je mogao i morao napraviti. To je bio Božji poticaj za njegov život i on ga je prihvatio.
Često puta nismo ni svjesni kako jedna naša mala odluka utječe na živote drugih.
Mi ne znamo kako će Bog upotrijebiti našu suradnju, ali ono što moramo znati je da je u nas upisana potreba i obveza vjerovanja u Boga. Ostalo je na Njemu, a On svoje odradi. Nekad nam da vidjeti i naš udio u dobrome, a nekada ne.
Nekad nam se čini kako nemamo utjecaj ni na što dobro ili kako je što god učinimo nedovoljno pa nas to tišti i vodi u osjećaj besmislenosti. Nijedno dobro djelo, lijepa riječ, osmijeh, ohrabrenje, usmjeravanje savjetom ili potpora ne ostaju bez ploda.
Jedno naše dobro djelo, jedan naš osmijeh u Hrvatskoj, spasi život u SAD-u.
A što je to što smo mi napravili u tom trenutku? Mi smo tim osmijehom možda samo podragali svoje dijete ili obogatili nepoznata čovjeka s kojim smo se sudarili na vratima bolnice i podigli mu štaku s poda ili smo posjetili pacijenta kojem nitko ne dolazi u posjet ili smo odbili izvršiti radni zadatak koji nije ispravan ili smo preporučili knjigu nekog autora kojeg cijenimo.
Čudni su i lijepi putevi Božji, a tek ćemo na nebu otkriti tko je vukao koje poveznice i kako je jedno naše djelo dovelo do nečeg desetog na drugom kraju svijeta.
Samo je pet osoba potrebno kako biste došli do bilo koje osobe na svijetu.
Tako od neznanaca postadosmo djeca Božja vršeći Njegovu volju.
Češki kratkometražni film “Most” to jako lijepo prikazuje. Nemam prava na film. Ukoliko je potrebno, maknut ću ga. Žao mi je što nema hrvatski prijevod, ali nadam se da ćete ga pogledati jer je prvo 💔 pa 💞. Nećete požaliti.
Ako ste trenutno vi ovaj plačući otac skretničar, predajte Isusu te suze i vjerujte: doći će na dobro!
Nekako ne priliči uz ovako lijepu sliku i značenje crkve pisati o grijehu nepotizma i mita, ali s druge strane, možda baš zbog sakramenta ispovijedi koji se najčešće podjeljuje u crkvi, ima smisla pisati o tome.
Nepotizam i mito su, prije svega, veliki grijesi, a tek onda i ilegalne radnje. Oni potkopavaju zdrave temelje društva i blokiraju njegovo normalno funkcioniranje jer ga truju.
Grijeh nepotizma i mita jednako čini osoba koja daje mito, kao i ona koja ga prima. Nema izuzetaka!
Treba potražiti drugo rješenje. Postojanje mita nedopustivo je pogotovo u zdravstvu. Ne mogu pojedini pacijenti imati bolji tretman od drugih zbog nepotizma ili mita. Pacijenti ne smiju davati mito, a liječnici ne smiju tražiti mito.
Ako se te radnje ne sprječavaju i ne spriječe, takav način funkcioniranja preraste u strukturu grijeha kroz koju više ništa ili nitko ne može proći bez pridržavanja takvih ponašajnih normi.
Jesu li svi ljudi neke skupine jednaki i pridržavaju li se istih moralnih načela? Ne.
Zato tvrditi da ništa ne valja i da su svi isti (zli) nije dobro. Dobro je nekada u manjini, ali to nije opravdanje kako bismo se ponašali kao većina ako se većina ne ponaša ispravno.
Činjenjem grijeha i kriminalnih radnji ne možemo dobiti ništa dobro.
Ovaj članak govori o transhumanizmu, odnosno progresivizmu ili o stvaranju svijeta u kojem je čovjek suvišan.
Čovjek je dostigao razinu razvoja nakon koje može samo strmoglavo pasti. Dokaz za to sve su veće gluposti i zla koja čovjek, i pod okriljem znanosti, tehnologije i napretka, radi. Odmah na početku potrebno je reći i kako će Božja biti zadnja jer je On zauvijek pobijedio, ali problem sa zlom je u tome što, iako uvijek gubitnik, povuče sa sobom puno ljudi.
Razum i mudrost darovi su Duha Svetoga kako bi čovjek, bar djelomično, mogao shvatiti Božji smisao i naum.
Zbog toga se i praktični katolik u svome životu oslanja na te darove. Ima ljudi koji nisu vjernici, ali poštuju narativni zakon i načela razuma pa se u nekim djelima poklapaju s praktičnim vjernicima. Ipak, vjernik, u suradnji s Duhom Svetim i živeći ono što naučava Katolička Crkva, ima veći pristup Istini, mudrosti, razumu i, posljedično, smisleniji život. Zašto? Zato što je Bog za njega i otkupiteljski otac, a ne samo otac koji ga je stvorio.
S obzirom da su razum i mudrost dar Duha Svetoga, oni su neovisni o titulama, razini obrazovanja i društvenom statusu. Zbog toga postoje i primjeri ljudi s titulama, a bez zdravog razuma, kao i onih bez titula, a koji savršeno razumiju kako bi sve trebalo funkcionirati. Nažalost, radi fiks ideja ovih prvih koji dobiju sve društvene impulse i promociju, nastradaju i ovi drugi.
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
papa emeritus Benedikt XVI.
Bezuman ili nerazuman čovjek odbacuje nešto što dobro funkcionira samo kako bi sebe proglasio novim uzorom i iskočio iz skupine. To može činiti i svojom glupošću koja želi pomaknuti i logiku i zdravi razum i istinu po kojoj sve dobro funkcionira.
Je li smisao života imati pametni, sterilni životni prostor (tehnologija+skandinavski dizajn = ja ga stvarno ne volim), posao sa stručnim usavršavanjem do kraja života, transhumanog robota kao partnera i odanost poslu, umjesto Bogu, bračnom sudrugu i obitelji?
Probajte pa ćete vidjeti kako nije.
Najjadnije od svega je što kreatori novog digitalnog doba svojoj djeci uopće ne daju pristup proizvodima i uslugama koje su proizveli. To vam je činjenica, kao što je i ona kako kreatori rodne ideologije i kulture smrti svoju djecu spreme na sigurno u privatne škole (često puta privatne katoličke škole!) ili da vlasnici poljoprivrednih konglomerata i proizvođači GMO hrane jedu organsku hranu s lokalnih tržnica/lokalnih proizvođača.
Ništa što gazi Božji smisao ne može donijeti dobro. Ako vjerujete Bogu i živite po Njegovom smislu, to vam ne treba tumačiti nikakav bioetičar, filozof, psiholog, dr. sc., komunikolog, ekonomist ili… jer vam je sasvim jasno.
Nitko me ne može uvjeriti da je transhumanizam i digitalna transformacija u opsegu koji se danas gura dobra. Ne postoji ni teoretske šanse kako je to dobro, a kako ne bi sve ostalo na teoriji, to potvrđuje i praksa.
To vam je kao kad se najsretnijim nacijama proglašavaju stanovnici država s najvećim stopama samoubojstava (Danska, Island, Skandinavske države); one koje imaju plan istrjebljenja ljudi s Downovim sindromom od začeća (Island, Danska) ili one koje imaju poremećene muško-ženske odnose pa je poželjnija postala svaka devijacija, nego brak (Skandinavske države, Island, Danska, SAD, Velika Britanija, Nizozemska).
Za početak, želim se pozabaviti pojmovima progresivnost i nazadnost.
Ako bismo napustili uobičajeno tumačenje progresivnosti i nazadnosti, onda bih rekla kako je, zapravo, nazadno ne vjerovati u Boga jer, uz svo znanje o kretanju čestica, funkcioniranju svijeta, potpunoj usklađenosti rada ljudskog organizma i sl., smatram nazadnim smatranje da se sve to odvija slučajno, samo po sebi i da iza toga ne stoji Bog. Drugim riječima, tko je stvorio i napravio tako da vrijede npr. zakoni fizike? Netko mora stajati iza onoga što se naziva gravitacija. Vjerovati da je Zemlja sasvim slučajno pozicionirana tu gdje je pozicionirana, da je ono što zovemo gravitacijom tako postavilo samo sebe ili da su se stanice u čovjeku posložile sasvim slučajno tako da sve funkcionira savršeno nazadno je. Ja uvažavam svaki zakon gravitacije, geografska i dr. saznanja, ali iza svega toga što smo mi definirali pojmovima stoji Bog.
Nastavno na to, neuvažavanje ljudskog dostojanstva od prirodnog začeća do prirodne smrti i neživljenje prema istinama o čovjeku čini mi se nazadnim jer je život po nagonima nazadan s obzirom da vraća čovjeka na primitivnu razinu.
Čisto da možete malo razmisliti o čemu se radi: progresist u suštini unazaduje čovjeka jer ga baca na primitivnu, nagonsku razinu s obzirom da mu oduzima istinu o njemu samome kao o biću kojeg je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. To je nazadno, iako to progresist oblači u novo ruho, u novi model sukoba. Zar ne? Ako vas netko uvjerava da se trebate ponašati nagonski poput majmuna jer možete što želite, a vi znate da ste čovjek, onda to nikako ne može biti napredno, nego nazadno.
Kako bismo izbjegli zabune, vraćam se na uobičajenu podjelu. Meni je svejedno hoće li me ubaciti u kategoriju nazadnih ili progresivnih. Sva apsurdnost progresivizma kao diktature bez pokrića, progresivizma samo radi progresivnosti, dobro je sadržana u citatu ispod koji je primjenjiv na sva društvena kretanja.
“Progresist je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”
G. K. Chesterton
Drugim riječima, progresivizam u velikom broju slučajeva vrijeđa zdrav razum i logiku (zadržavam se samo na njemu kako bi članak bio bliži svima). Poslušajte i promotrite neke progresivne ideje koje su se realizirale ili koje se žele realizirati i pogledajte rezultate koje ostavljaju. To nema veze ni sa zdravim razumom, a pogotovo s moralom ili Bogom.
Ipak, prije svega, potrebno je istaknuti istinu: Bog je Gospodar svijeta i vremena, života i smrti. Čovjeka je stvorio na svoju sliku i priliku i on predstavlja Njegovo najsavršenije djelo. Nikakav stroj ne može zamijeniti čovjeka jer, ono što ima čovjek, stroj nikada neće moći imati. To je duša, a nju daje jedino Bog. Čovjek ne može izmisliti ni čačkalicu koja se ne slomi pa nikada neće biti gospodar svijeta niti imati kontrolu.
Ono što će za nekoliko godina predstavljati čovjekom (robot s usavršenom umjetnom inteligencijom) nikada neće biti čovjek. Zašto? Zato što je čovjek biće koje nastaje začećem tijekom izraza ljubavi (bračnog odnosa) između muža i žene u kojem Bog, u trenutku začeća, udahnjuje dušu tom novom ljudskom biću. Samo čovjek ima dušu, a samo Bog može pozvati čovjeka u život. Stoga, slobodno isključite napon struje robotima s koliko god savršenom inteligencijom bili i ištekajte ih. Nemamo moralnu obvezu prema njima, iako će glavne struje uskoro početi govoriti drukčije kako bi stvorile privid zamjenjivosti čovjeka – potrebu sklapanja robota, a ne potrebu rađanja djece.
Potrebno je problematizirati i neka znanstveno-medicinska dostignuća koja zahtijevaju kršenje morala: kloniranje, lijekove dobivene od dijelova pobačene djece ili drugim nemoralnim postupcima, molekularne postupke koji utječu na DNK, pobačaje, umjetnu oplodnju, prenatalna testiranja, intervencije na genima prilikom umjetne oplodnje (“savršene bebe”, “bebe po narudžbi”), vazektomiju, podvezivanje jajovoda, kontracepciju… Mislim da svim tim postupcima čovjek pomalo postaje transhuman.
Je li zdravorazumski oblikovati svijet tako da će u njemu upravo čovjek postati višak?
Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica kad se osobi otme privatnost i njezina intima? Pogledajte primjere oko sebe.
Je li zdravorazumski očekivati kako se neće povećati stope depresije i samoubojstava ako čovjeku oduzmete posao (rad/obveze) koje su mu potrebne da bi se osjećao korisno i vrijedno te koristio Bogom dobivene talente ili ako preoptereti svoje umne sposobnosti na tisuću i prvom stručnom usavršavanju kako ne bi izgubio posao od robota? Čovjek nije stvoren samo za posao. On ima puno dublju i ljepšu svrhu i smisao.
Je li zdravorazumski ograničavanje broja ljudi na svijetu jer smo kao tako veliki zagađivači, dok se povećava i potiče veći broj pasa i smeća od tolikog broja tehnoloških uređaja, baterija ili vatrometa?
Je li zdravorazumski ograničavati broj ljudi na svijetu, dok se razvijaju transhumani roboti?
Je li zdravorazumski očekivati od transhumanog robota da bude novi čovjek?
Je li zdravorazumski poticati i pomicati svijet u smjeru sterilnosti, egzaktnog sterilnog plana pri čemu će duša i emocije biti nepoželjni (visoka intelektualna inteligencija, nikakva socijalna inteligencija) pa ćemo morati “tražiti dopuštenje i društveni konsenzus” ako želimo imati djecu, ako želimo voditi ljubav sa svojim mužem ili ženom jer će nam umjetna inteligencija reći da to nije dopustivo s obzirom da je kvota djece za taj kvartal ispunjena, da nam dodatno znojenje nije potrebno jer smo se iznojili trčeći kroz hologram šumu, razina dopamina je zadovoljavajuća te nije preporučljivo vođenje ljubavi jer nam ne treba dodatna doza?
Čini vam se smiješno? Pogledajte koje aplikacije već sada koriste ljudi oko vas.
Ako se želite škakljati s djecom na livadi ili se želite najesti trešanja koje vam neće dostaviti robot u obliku tablete, nego ćete ih vi nabrati sa svojom djecom s drveta, umjetna inteligencija bi vam mogla reći da je to gubljenje vremena jer je efikasnije i efektivnije popiti tabletu, djecu eutanazirati (zašto biste mjerili vrijednost dušom i vrijednošću novog ljudskog bića? Trebate biti efektivni, efikasni i sterilni) i vratiti se razvoju nove komponente za tog robota koji vam je to rekao.
Je li zdravorazumski razvijati dobivanje biogoriva od uljane repice ili neke namirnice koja bi trebala služiti kao hrana za ljude uz ovoliki broj gladnih?
Je li zdravorazumski očekivati neimanje posljedica upotrebe kontracepcije?
Je li zdravorazumski očekivati kako način života roditelja neće utjecati na dijete od začeća pa nadalje?
Je li zdravorazumski očekivati kako pobačaj neće ostaviti fizičke, psihičke i duhovne posljedice na majku, oca djeteta, njihovu interakciju i odgoj druge djece?
Je li zdravorazumski očekivati kako će čovjek ostati isti ako stvarni kontakt s ljudima zamijeni društvenim mrežama i strojem? Zašto je onda povećan broj psihičkih oboljenja u situacijama socijalne izolacije?
Je li zdravorazumski očekivati kako će osoba moći biti zdrava, zrela i odgovorna ako nema nikakve granice?
Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica zbog organizirane seobe naroda prema Europi?
Je li zdravorazumski očekivati konačni napredak Hrvatske ako mediji zastupaju mišljenja drugih država jer, za svaki događaj u Hrvatskoj, za mišljenje pitaju stanovnike drugih država? Koga briga što KK iz BB-a misli o događaju u RH?
Je li zdravorazumski očekivati napredak RH ako “neprofitne” udruge djeluju kao agenti stranih tijela na području RH?
Je li zdravorazumski očekivati blagoslov i blagostanje u RH ako su mito i korupcija normalni oblici postupanja građana?
Je li zdravorazumski očekivati blagoslov bez Boga i siguran život bez suvereniteta? Čudim se ljudima koji uzimaju Singapur za primjer globalnog sela, a istovremeno ne shvaćaju kako Singapur vodi suverenističku politiku te neće prihvatiti ništa, vanjskopolitički i ekonomski, što nije dobro za njegove stanovnike. Singapur je to što jest jer vodi suverenističku, a ne globalističku politiku.
Je li zdravorazumski smatrati i poticati bitcoin kao super otkriće nove valute? Radi se o čistoj Ponzi shemi. Ako nemate nikakvo znanje o ekonomiji, zdrav razum bi vam trebao reći kako bitcoin nije normalna i zdrava pojava, a samim time ne bi trebao imati niti mjesto u društvu.
Je li zdravorazumski očekivati odrastanje u zdrave odrasle ljude onih beba i djece čiji roditelji narcisi lijepe njihove fotografije po društvenim mrežama uz puno ### kako bi dobili besplatnu hranilicu, odjeću za dijete ili usisivač i epilator za dugotrajno uklanjanje dlačica, uopće ne razmišljajući o tome što zapravo rade? Zato je ispravan odgoj jako bitan. Na kraju će to dijete biti krivo kad ono njih proda kad ostare i objavi sliku na društvenim mrežama s #dajmoroditeljeudom s obzirom da je imalo takav uzor. Brrrr!
Je li vama prihvatljivo nadziranje svakog vašeg koraka? Mislite li da je normalno to što mala grupa ljudi ima pravo vašeg nadziranja? To vam nije kršenje slobode? Meni jest i to smatram nedopustivim. (Naravno da koristim internet, pametni mobitel i laptop – ali nemam društvene mreže. Neću npr. kupiti pametni sat i objaviti rutu vježbanja na internetu niti će mi aplikacija mjeriti kilometražu. U principu, na mobitelu su mi dovoljne mogućnosti zvanja + jedna aplikacija za dopisivanje i SMS + blog).
Ništa od navedenog nije zdravorazumski. Ništa od navedenog nije ni moralno ili po Božjem planu. Ti koji potiču svijet bez Boga, na način suprotan onome kako ga je Bog zamislio te suprotno zdravom razumu i na štetu čovjeka, poslužit će kao korisne, krpene lutke većim interesima zla. To je slično kao što podupiratelji g. Sorosa služe kao krpene lutke njemu i njegovom vlasniku.
Svi argumenti zdravog razuma na strani su praktičnog katolika bez obzira kojim se područjem bavio. Promicati nešto novo samo zato što je novo bez zdravog razuma, morala, argumenata, posljedica te neuvažavajući antropološke istine i uništavajući identitet, rezanje je grane na kojoj sjedite. Prije ili kasnije postat ćete preteški i grana će se odcijepiti. Pri tome se javlja veliki problem – nećete pasti samo vi, nego ćete povući sa sobom i druge, a to ostavlja vaše ruke krvavima od uništenih života koji vape u nebo. Posljedice djela ostaju i nakon pokajanja. Ne znam što bi vas moglo obeshrabriti ako vas to ne plaši, ali možda vam se dijagnoza narcisoidnog psihopata čini ipak koliko-toliko strašnom?
Kako KC uvijek ispadne u pravu i kako se sve ono što KC naučava na kraju pokaže jedino ispravno i točno?
Zato što slijedi Božji nauk, a svijet i čovjeka ipak poznaje jedino Bog Stvoritelj te, ako čovjek ne radi po Božjem, sve ode krivo. Tko petlja s Božjim postavkama na moralnom području i istini, ne može proizvesti ništa točno ili dobro.
Na primjer, Crkva oduvijek uči kako je kontracepcija i umjetna oplodnja moralno neprihvatljiva, kako je bludnost (u koju spada i pornografija) uništavalačka i moralno neprihvatljiva jer vode u duhovnu smrt.
Znanost je tek sada pronašla način i potvrdila kako je to točno i za fizičku i psihičku dimenziju – kontracepcija smanjuje plodnost, drastično povećava rizik od raka i psihičkih oboljenja; pornografija mijenja fizički izgled mozga; MPO ostavlja djecu nastalu tim postupkom s velikom vjerojatnošću psihičkih oboljenja zbog boravka na -192 C u dušiku u mračnoj komori, umjesto u majčinoj utrobi (prenatalna psihologija).
Potvrđeno je sve ono što Crkva, s moralne strane, naučava da nije dobro, a to je logično jer je čovjek osoba (duša, duh i tijelo) i ako se nešto događa na jednoj dimenziji, pogađa cijelog čovjeka, nerazdvojivo je od cijelog čovjeka. Ako se prejedete slatkog, suludo je očekivati, a nadam se i da ne očekujete, kako nećete povraćati. Ako bacite atomsku bombu, dobro znate da ćete pobiti stotine tisuća ljudi, genetski uništiti nekoliko pokoljenja te zagaditi prostor.
Vjernik to zna i vjeruje, a poštenog nevjernika u to uvjere rezultati objektivnih znanstvenih istraživanja, a objektivna znanstvena istraživanja su ona u kojima znanstvenik financiran od strane GMO proizvođača ne donosi zaključke kako je GMO zdrava i dobra alternativa hrani. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane Billa Gatesa ne tvrdi kako su kotracepcija i prisilna sterilizacija ispravna i moralna metoda. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane skandinavskih država ne tvrdi da su rodna ideologija, seksualne “slobode” i liberalni odgoj ispravan i moralan put (jer ih demantira njihovo devijantno društvo i najveće stope silovanja) itd.
Kakvu god čovjek imao ideju, ona će se, prije ili kasnije, pokazati pogrešnom ako ta ideja ne slijedi Božji nauk, Božji moral i smisao. Samo je pitanje cijene 😓.
Bog je Gospodar svijeta i Gospodar života i smrti. Na kraju je uvijek po Njegovom.
Što se tiče transhumanizma, mislim kako će neke sklopke pregorjeti i to sasvim opravdano. Granica je odavno prijeđena, a prva pojava koja je trebala biti zaustavljena su kontracepcija, pobačaji i umjetna oplodnja. Onaj tko ne razumije zašto kontracepcija ili umjetna oplodnja nisu u redu, neće razumjeti ni zašto je nedopustivo stvaranje beba po narudžbi. Mnogi se ne bi složili s time pa će reći da je kontracepcija jedno (dopušteno), a bebe po narudžbi drugo (nedopušteno), ali smatram kako su u krivu. Počelo i jednog i drugog je jednako.
* nije potrebno napominjati kako se razumna količina uređaja i tehnologije koji nemaju moralni prijestup preporučuje, korisna je i predstavlja razvoj u svom izvornom, ispravnom obliku.
+ jednako tako, nije potrebno napominjati kako se izum parnog stroja, pomične vrpce, zavarivača ili motora s unutarnjim sagorijevanjem i sl. izumi ne mogu usporediti s onim što tehnologija radi danas. Ti izumi nisu bili transhumani i nisu napadali čovjekovu dušu i istinu o njegovu identitetu
+ istina je kako je Katolička Crkva jedina uvijek bila za ispravni razvoj. Uvijek je bila predvodnica, kako u moralnom učenju, tako i u znanosti: nova otkrića, postignuća i napredak, ali poštujući moralna načela. Svećenici i znanstvenici katoličkih institucija stoje iza najvećih znanstvenih otkrića
Ovdje možete ukratko pročitati prelijepu egzistencijalnu istinu o tome tko je čovjek, a u nastavku prenosim nekoliko psalama koji govore o ljepoti Božjeg stvaranja čovjeka na svoju sliku. Oni govore i o Njegovoj stalnoj prisutnosti u našem životu kao ohrabrenje za sve one kojima to trenutno treba.
Čovjekov identitet nije povezan s količinom uspjeha, naslovnica ili novca kojeg privrjeđuje za život. Puno je osoba koje su se u to uvjerile i koje su progovorile o tome, a sigurno ih imate i u svojoj blizini ili ste osjetili na svojoj koži.
Meni pada na pamet Mel Gibson jer sam nedavno istraživala njegove filmova zbog članka. On se, prema svojim riječima, utapao u tjeskobi svog života razmišljajući o samoubojstvu. Istovremeno se smiješio s naslovnica kao najzgodniji i najuspješniji glumac. To se promijenilo tek kad se vratio Bogu (rekla bih: kad se podsjetio tko mu je identitet). “Pasija” je rezultat tog povratka.
Psalam 27
Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? 2Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. 3Nek’ se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek’ i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
4Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i dom njegov gledam. 5U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. 6I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat’ i klicati. 7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! 8Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!« Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. 9Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj! 10Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. 11Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. 12Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. 13Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. 14U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!
Psalam 91
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, 2reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!« 3Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. 4Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! 5Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, 6ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. 7Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći! 8Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika. 9Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. 10Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. 11Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. 12Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. 13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. 14»Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit’ ga jer poznaje ime moje. 15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. 16Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat’ mu spasenje svoje.«
Psalam 139
Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ. 3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. 4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. 5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. 6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. 7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? 8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si. 9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, 10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. 11Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« – 12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. 13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. 14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, 15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. 16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. 17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. 18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! 19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek’ odstupe od mene! 20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. 21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? 22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. 23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: 24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
Prvi izvještaj o stvaranju
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi. 6I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi. 9I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude večer, pa jutro – dan treći. 14I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako. 16I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,18da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti. 20I reče Bog: »Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« 23Tako bude večer, pa jutro – dan peti. 24I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« 27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti. (Post 1)
1Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. 4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Drugi izvještaj o stvaranju
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. 8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. 11Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. 14Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat. 15Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. 16Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!« 18I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« 19Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« 24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. 25A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida. (Post 2)
Nastavljam sa serijom zdravstvenih postupaka koji su neetični s obzirom na stalno pojavljivanje novih zahvata i problematičnih priča.
Nije sve što današnja medicina radi dobro i ispravno.
A) Presađivanje maternice&umjetna oplodnja
Nedavno je uspješno presađena maternica mrtve donorice živoj primateljici koja je rođena bez maternice.
Dosadašnji postupci presađivanja s mrtvih donorica nisu bili uspješni.
Nakon što joj je presađena maternica, žena je išla na umjetnu oplodnju tijekom koje joj se implementiralo osam embrija (nerođenih osoba), što je rezultiralo rođenjem jedne djevojčice ovih dana. Drugim riječima, sedam ljudskih osoba je ubijeno – nisu se uspjele niti mogle ugnijezditi u maternicu jer ni maternica nije za to predviđena. Zašto je onda tako postupljeno? Zato što su htjeli povećati izglede, a pri tome ih nije bilo briga što žrtvuju toliko novih nerođenih osoba.
Umjetna oplodnja je moralno nedopustiva iz više razloga
Presađivanje maternice je nemoralan čin. Katolička crkva dopušta doniranje organa, ali ne svih. Jedan od njih je i maternica. Ona uvijek podrazumijeva i umjetnu oplodnju s obzirom da se maternica presađuje zbog rađanja. Maternica kao mjesto razvoja novog života ne smije biti predmet prijenosa i trgovine. Jednako tako, otvaraju se ogromne mogućnosti manipulacija pa će uskoro, vrlo vjerojatno, biti rasprostranjena praksa implementacije genetski modificiranih beba u transplantiranu maternicu od mrtvih donorica
Neki će reći kako je lako pričati kad ste zdravi ili kad vam je dobro. Ja vjerujem u Boga. Vjerujem u vrijednost koju nam daje naš identitet. Vjerujem u smisao postojanja svakog čovjeka. Vjerujem kako svaki čovjek imao svoju misiju, svrhu i vrijednost. Vjerujem da čovjek ne može biti sretan ako pregazi i najmanju zapovijed. Zašto je nekome nešto dano, a drugome nije, nije pitanje na koje mi trebamo odgovarati niti problem kojeg treba rješavati. Ja vjerujem kako je to tako sa svrhom i jer tako mora biti zbog nama nevidljivih razloga
Nastanak novog života je prelijep događaj Božjeg trajnog stvaranja i prisutnosti među nama. Samo Sotona može uzeti Božje i interpretirati ga na zli i naopak način
Možda bih se usudila reći kako je umjetna oplodnja još veće zlo od pobačaja, iako je oboje vrh zla. Zašto? Zato što je još umjetna oplodnja još podlija.
Zanimljivo je kako abortivne klinike, npr. Plannned Parenthood,”vole bebe” toliko da ih istovremeno ubijaju pobačajima i kreiraju umjetnom oplodnjom. Oni su specijalisti za sve. Koji je zaključak? Oba postupka imaju istu srž, a to je da nisu moralno ispravni.
B) Mastektomija tkiva
Kod oboljelih pacijenata, ona podrazumijeva uklanjanje tkiva zahvaćenog tumorima ili rakom te u tom slučaju nikako ne predstavlja nemoralan čin.
Unaprijedna mastektomija podrazumijeva odstranjivanje zdravog tkiva kako bi se spriječio potencijalni nastanak bolesti nekada u budućnosti te je ona moralno neprihvatljiva. Čovjek ne može i ne smije odlučivati kao da je Bog. Na kraju krajeva, svaki se organ može razboljeti. Hoćemo li ih sve povaditi, prodati na crnom tržištu organa zbog čega veliki broj ljudi završi u roblju ili biva ubijeno pa umrijeti u koži koja će nam jedina ostati? Tržišta organima na crno cvjetaju. Svake se godine zarobe osobe koje se liše života kako bi netko produžio svoje vrijeme na zemlji jer zna da ga u vječnosti čeka ravnanje računa.
Bog odlučuje o životu i smrti, a čovjek ne može provesti svoj život sprječavajući neku bolest. Kad nam je vrijeme otići, moramo otići. Smisao života nije spriječiti razbolijevanje niti je smisao života živjeti grozničavo u strahu od bolesti.
Nemoralna i nedopustiva je transplantacija organa dobivenih:
trgovinom ljudima
prodajom na crnom tržištu
uzimanjem organa nakon smrti osobe koja se protivila doniranju
uzimanjem organa npr. za vrijeme operacije bez pitanja
bilo kakvim manipulacijama s bebama i nerođenim životom.
Prestanimo se ponašati kao da smo vlasnici života. Mi nismo bog. Lupit će nas tsunami od kojeg se neće svi oporaviti, a on se već zakotrljao.
Sva su ova pitanja već itekako aktualna, a bit će i više jer nemoralni ljudi traže izlike za svoje ideje pa i sve ovakve postupke pakiraju i pravdaju sprječavanjem bolesti.
Stigli smo do točke u kojoj se ljude optužuje “zašto nisu izvadili pluća” kako ne bi dobili bronhitis. Luciferova samodostatnost je na vrhuncu. Paradigma je već promijenjena.
Više u središtu nije čovjek sa smislom dobivenim od Boga, nego život.
U zadnje vrijeme nekako recikliram teme s obzirom da se svako malo nešto aktualizira.
A) Problem genetski modificiranih beba (beba kojima se mijenjala genetika) nije u tome što se ne zna je li modifikacija bila uspješna, tj. hoće li te osobe proživjeti život bez posljedica uzrokovanih zadiranjem u njihove gene. Problem je u tome što se jedno ljudsko biće uopće usudilo igrati Boga Stvoritelja i mislilo kako je ono dostojno moći kontrole života i smrti, moći odluke tko će se roditi s kakvim genima.
Što se tiče same modifikacije, jadne te osobe jer sam sto posto uvjerena kako ovo nasilje nad njima neće proći bez posljedica – fizičkih, psihičkih i duhovnih.
Sve nakaradnosti krenule su zbog okretanja od Boga, a započnu s onim ‘botoks je stvar higijene’, nastojeći nas pokraj zdravih očiju uvjeriti kako je dobro ili lijepo nešto što je zlo ili ružno.
B) Nitko nema pravo na dijete, nego dijete ima pravo na mamu i tatu, a to su, kako im ime samo kaže, osoba ženskog i muškog spola koje su, u najboljem slučaju i interesu djeteta, u braku.
Država nema pravo djecu izvrgnuti eksperimentu s već poznatim rezultatima – to nije prirodno okruženje za odgoj djece. Iz toga proizlaze i psiho-socio-duhovni problemi koje takva djeca imaju. Njihovi problemi ne proizlaze iz stigmatizacije, nego iz uvjeta odrastanja.
LGBT+ udruge govore kako im nije cilj uništiti brak, kako oni ne žele brak, a na kraju se ipak pokaže da žele i brak i djecu.
Znam kako vas i mene nisu prevarili, ali mnoge jesu.
Pri tome iz ovoga izuzimam osobe koje se bore s homoseksualnim sklonostima tako što posjećuju duhovnika i psihoterapeuta, koji su svjesni da je to drukčija sklonost. Oni i ne žele uništiti brak i obitelj. Za razliku od njih, drugi dio takvih osoba premrežen je LGBT+ aktivističkim udrugama.
Prvih mi je žao što nose taj križ, ali svi mi nosimo neki križ. Uz to, Bog liječi rane, navike, odluke, volju. Nadalje, imanje istospolnih sklonosti, što nije grijeh, ne podrazumijeva prakticiranje tih sklonosti, što bi bio grijeh. Znači, osoba koja ima istospolne sklonosti ne mora ih prakticirati. Katolik s istospolnim sklonostima pozvan je na življenje čistoće. On može živjeti čisto, a i u miru sa samim sobom uz sakramentalnu milost.
Takvim osobama pomažu osobe poput vas i mene, a uništavaju osobe iz druge skupine. Jednako tako, onima iz druge skupine koji žele izaći iz tog kruga, to biva onemogućeno prijetnjama i ucjenama od strane tih skupina.
Nadalje, osobe s istospolnim sklonostima nisu gay osobe. To su osobe s istospolnim sklonostima.
Sklonosti se stječu, razvijaju i napuštaju. Mnogi od njih svjedoče o paklu kojeg su prošli jer im je osoba kojoj su se obratili po savjet rekla: “tako te Bog stvorio. Živi tako” i o raju koji je nastupio kad su nakon puno vremena našli osobu koja im je rekla: “Bog te stvorio za nešto puno više, a ne za destrukciju kojom živiš.” To se ne čuje u medijima jer su njihovi financijaši destruktori čovjeka.
Mali broj posvajanja/udomljavanja djece znači kako sustav posvajanja nije dobar. To se neće riješiti dopuštanjem posvajanja/udomljavanja parovima s istospolnim sklonostima jer oni žele mogućnost posvajanja djece koju njihovi partneri imaju iz heteroseksualnih zajednica, a ne iz doma. Manjina koja bi udomila dijete iz doma bila bi privilegirana u odnosu na heteroseksualne parove jer se, iz nekog razloga, heteroseksualnim parovima ne odobrava udomljavanje. Zato i imamo problem s malim brojem posvajanja/udomljavanja.
I za kraj, želim nešto istaknuti.
Svjetski političari koje se proziva za neimanje djece (Macron, Merkel, Juncker…) samo su lutke na koncu/lutke na važnim pozicijama koje slušaju svoje zemaljske gospodare, ali oni su samo lutke. Oni koji povlače i pomiču te lutke itekako imaju djecu jer imaju dinastije. Želja za očuvanjem carstva ipak je veća od gađenja prema novom ljudskom biću njihove dinastije.
Ono što im stvara problem je činjenica kako nisu oni gospodari svijeta. Jedan je Gospodar svijeta, a On je zauvijek pobijedio. To njihova ega i oholost jednostavno ne mogu podnijeti, kao ni činjenicu da mogu raditi ono što žele, ali ne dokle žele.
U svakodnevnom životu, nisu svi ljudi koji imaju djecu dobri niti su svi koji nemaju djecu zli. Ne dopuštam da to bude razlikovni kriterij je li netko dobar ili zao. Definitivno nije dovoljno samo roditi djecu, nego je, majka i otac (ne dadilje, vrtići, škola i institucije), moraju odgojiti.
Ako netko može imati djecu, a u braku odluči da ih ne želi, to je zlo i sebično. Samim time čini svoj brak ništavnim jer je prekršio bračnu privolu. To znači da druga osoba iz tog braka koja želi djecu može tražiti i dobiti poništenje braka jer se on u očima Crkve ne smatra brakom.
Apsolutno je nedopustivo ijednoj osobi izjavljivati kako osoba ima pravo na priziv savjesti, ali samo izvan radnog mjesta.
O ljudskoj savjesti i moralu ne odlučuju svjetski moćnici. Oni nemaju nikakvo pravo na to. Savjest i moral su dijelovi čovjeka u kojima se on susreće sa svojim Stvoriteljem, sa svojim Bogom, i nijedan čovjek nema pravo vlasništva na to. Priziv savjesti sasvim sigurno ne ovisi o nekoj ljudskoj Deklaraciji koja daje pravo ljudima živjeti prema njihovoj savjesti. To pravo ostaje i ako se Deklaracija promijeni jer je Bogom dano, iako to neki žele promijeniti.
Drugi problem s izjavom koju ovih dana čujemo od nekih (bivših) ministara i aktivista je kako čovjek u svojoj kući mora živjeti po jednim pravilima, a na radnom mjestu po drugim. Drugim riječima, ministri kažu kako čovjek treba biti razdijeljen (dijaboličan) u sebi.
Dijaboličnost izaziva propast pojedinca i društva – dijabolično ponašanje čovjeka dovede do nekoliko dijagnoza u psihijatrijskom smislu (sumanutost, bipolarnost, psihotičnost, shizofrenija..) i mrak duše u duhovnom smislu. To zna svaka osoba koliko-toliko zdravo odgojena, a liječnici bi to trebali znati bar po završetku Medicinskog fakulteta. Ne bi trebali pričati takve gluposti.
Smatram nedopustivim uvlačenje druge osobe u svoje loše i zle odluke. Drugim riječima, ako osoba želi napraviti nešto zlo, u ovom slučaju ubiti vlastito dijete, onda u to nema pravo uvlačiti druge osobe i zahtijevati držanje ljestava od strane drugih osoba.
Konkretno, u bioetičkim pitanjima koja su moralno vrlo jasna, želi se cijelo društvo pretvoriti u Poncija Pilata koji će oprati ruke i držati ljestve onima koji žele ubijati nerođenu djecu, starije, drugačije, osobe s mentalnim i tjelesnim oštećenjima, koji se igraju boga i sl. Ako osoba želi raditi zlo, onda ne može tražiti pranje savjesti kroz druge ili cijelo društvo kako bi joj bilo lakše nakon počinjenog zla.
Što se tiče kontracepcijskih (abortivnih) pilula, one ne liječe, stoga, ako vam ginekolog odredi njih kao terapiju, vrijeme je za promjenu ginekologa. Sigurna sam kako postoji puno bolja alternativa – i po kemijskom sastavu i po tome što nije nemoralna i koja vam neće uništiti cjelokupno zdravstveno stanje. Cura/žena kojoj je ljekarnica odbila prodati kontracepciju to je trebala smatrati porukom koja će joj sačuvati zdravlje jer ne postoji lijepa pjesma kojom bi se mogao opjevati poremećaj hormona kojeg uzrokuju kontracepcijske pilule.
B) Marakeški sporazum
Još jedan dokaz da (hrvatske) političke elite ne rade nešto iz neznanja, nego iz namjere. Onaj tko na početku radi iz neznanja, a u međuvremenu se odbije obratiti Bogu kako bi mu On prosvijetlio pamet, završi kao korisna krpa zlim interesima. I na pitanju Marakeškog sporazuma vidljivo je zašto osoba ne smije imati jedan stav za posao, a drugi za privatni život.
Nažalost, nemojmo se varati.
Hrvatska će postati hot spot (to je jasno od 2015.) i to za sve one koji su kršćane prvo ubijali pa potom protjerivali s područja s kojih i oni sada bježe. S obzirom na razliku našeg i njihovog mentaliteta, današnjim migrantima s tog područja nije loše na tom području. Ne bježe zato što im je loše jer njima odgovara taj način života. Dokaz tome je i nastavak vođenja takvog načina života kad dođu u europske ili druge države.
S obzirom da je Vlada RH istopila devizne rezerve, mislim da je plan naseljavanje imigranata i prosjačenje eura po migrantu od Njemačke. Dapače, potpuno sam sigurna kako za to već postoji dogovor jer se smještajni kapaciteti izvan Zagreba već pripremaju (u blizini toga gradi se velika džamija s islamskim centrom financirana od strane Katara), a s obzirom da su svi naši susjedi zatvorili granice, migranti će ostati nama. Ti isti migranti dobivat će (nezarađene) iznose koji su veći od plaća koje zarade građani. Zaključak: novca ima, jedino želimo drugu ciljnu skupinu.
Pogledajte situaciju u Bosni koja je postala vehabijska džamarhirija. Proces je išao postupno – od umjetnog stvaranja “Bošnjaka” (koji ne postoje) preko UNPROFOR-ova blagoslova za uvoz tisuća vehabija za vrijeme rata koji žive u Sarajevu i šire svoj nauk. U BiH možete doći, ali prije toga morate skinuti lančić s križem jer vam nitko ne može garantirati da vas netko u Zenici ili Sarajevu neće proglasiti nevjernikom (doživljeni vlastiti primjer). I to je država tri konstitutivna naroda! I to je država u Europi!
Bogu hvala pa znamo da je Njegova zadnja. On sve može, ali to nikako ne znači da neće biti zla i patnje.
Treba pomoći ljudima u nevolji, ali ovaj način nije pomaganje, nego destrukcija. U velikoj većini ne radi se o ljudima koji su u nevolji, nego o financiranoj invaziji s ciljem uništavanja suverenih država i nacija. Uloga migranata bit će u funkciji rastakanja kršćanstva, ali i stvaranja ozračja straha i kaosa. Vjerojatno će jedan dio služiti kao vojska za discipliniranje “neposlušnih” domaćina koji će dignuti glas protiv masonerije, jedne svjetske vlade, globalizma i životinjske razine na koju će spasti ljudi.
Ono na što se ne referiram u članku je da ne znam koje su posljedice ako Hrvatska ne potpiše sporazum. Možda bismo i tako postali hotspot, ali bez EU zaštitnih mehanizama? Ne znam.
Nevolje možda donesu i buđenje kršćanstva. Bog zna! Ono što je problem je da, ako i dođe do promjena, sve posljedice ne mogu se kratkoročno sanirati.
Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve.
Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.
Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao.
Ja idem svaka četiri tjedna i svaki put s ispovijedi odlazim sretna i mirna, bez tereta na leđima i oko srca, pa da sam ispovijedila i samo jedan grijeh i nemam veliki teret na leđima, razveseli me snaga poniznosti koju dobijem. Srce mi, doslovno, pjeva, radosna sam, volim cijeli svijet jer se podsjetim koliko me Bog ljubi baš takvu kakva jesam.
Ako se nekad osjećate očajno jer ponavljate isti grijeh ili ste na početku svog duhovnog rasta ili u posebno teškim životnim trenutcima i iskušenjima, ispovijedajte se stvarno redovito, tj. nemojte izbjegavati ispovijed ako znate i osjetite da ste sagriješili. Nemojte pasti u tu zamku, krenite bez straha i svaki put bit ćete jači.
Ispovijed ne smije postati izlika za činjenje grijeha jer, kako bi ispovijed bila valjana, preduvjet je kajanje za grijehe i obećanje da ćemo se truditi biti bolji. Ako činimo što želimo u lažnoj slobodi i onda primjenom automatizma odlazimo na ispovijed, a jedva čekamo ponoviti grijeh jer razmišljamo “postoji ispovijed koja će to riješiti”, ona ne ostvaruje svoje učinke.
Ono što se dosta zloupotrebljava je i sam pojam “milosrđe”. Milosrđe nije davanje blagoslova na naše krive postupke i kršenje crkvenog nauka pod niti vodiljom da Bog sve oprašta niti milosrđe i neosuđivanje znače diktaturu političke korektnosti.
Nedavno sam razgovarala s jednim svećenikom o toj temi te tome kako me ona malo “žulja” i on je rekao nešto što mi je pomoglo. Rekao je da oni (svećenici) možda krivo započnu temu izgubljenog sina jer bi, na početku teme i prije nego počnu o milosrđu, prvo trebali reći da je najbolja varijanta nikada ne otići iz Očeva doma pa tek onda nastaviti dalje – ako se to dogodi, moramo čvrsto odlučiti da ćemo se popraviti, tražiti oprost i pouzdati se u Božje milosrđe jer nam je ono svima potrebno.
otpuštanje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha
povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu
Potrebno je isticati važnost i potrebu ispovijedi jer sve manje ljudi pristupa tom sakramentu i, nažalost, sve više svećenika niječe neophodnost ispovijedi pa pričesti pristupaju ljudi koji to ne smiju.
Ovaj trend posebno je porastao u Njemačkoj (čak i među hrvatskom dijasporom). Iskreno ću reći kako mi se plače kad pogledam Katoličku Crkvu u Njemačkoj i što biskupska konferencija propagira.
Ispovijed je ogromni Božji poklon za nas kojim nas On uvijek iznova podsjeća da smo Njegova ljubljena djeca koju dočeka raširenih ruku, ali ne bez pokajanja. Mogućnost ispovijedi treba što obilatije koristiti jer se sklonost nekom grijehu može riješiti samo povratkom u Božje krilo kroz stalno ispovijedanje tog grijeha.
Isus je jedini koji nas nikada neće ostaviti kako god se osjećali, osjećali ili ne osjećali Njegovu prisutnost. On je savršen i zato nas može savršeno voljeti. On je iznad emotivnosti i podložnosti osjećajima jer bi osjećaji nekada jedno, a razum ono drugo (što je ispravno). Jedino On sluša sve naše sreće, tuge, tjeskobe i probleme jer jedino On zna sve i zato mu ništa što nas tišti nije trivijalno i beznačajno.
Koliko god imali sreće pa smo u životu imali osobe koje su nam dale obilje ljubavi, potpore i bliskosti, nijedan čovjek nikada neće moći u nama utažiti želju za potpunošću – potpunim pripadanjem i savršenom ljubavlju. To daje jedino Bog jer jedino On savršeno ljubi. Stoga, nemojte na ovome svijetu od ljudi tražiti takvu ljubav jer je to traženje na krivom mjestu.
Zato muž i žena jedno drugome pomažu u rastu, razvoju i putu prema Nebu. To je smisao brak – pomoći suprugu/supruzi da dođe u Nebo, da joj/mu sv. Petar otključa vrata raja nakon što dođe do svog ovozemaljskog kraja.
Na prijelazu s 31.10. na 1.11., sotonisti i ostali poklonici tame ritualno ubijaju i prinose djecu kao žrtve zlu.
Noć vještica ima temelje u keltskim poganskim obredima slavljenja žetve. Uz to, Kelti su vjerovali da, noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove i vraćaju se nakratko u svoje zemaljske domove pa su se živi Kelti, iz straha od susreta s mrtvima, oblačili u strašne kostime kako bi ih prestrašili.
Rimljani su vjerovali da crni bog lova ubija srndaća (boga sunca) na taj dan.*
Čak i legenda o Jacku Lanterni (kad se u bundevu stavi svijeća i raširena je, kao i slavljenje Noći vještica, u anglosaksonskim državama) govori o lukavom, škrtom kovaču koji je sklapao dogovore s Vragom.
Ako iz konteksta maknemo sotoniste i vještice koji su odabrali noć uoči Svi Svetih (1.11.) za svoj blagdan i sve razloge navedene u nastavku teksta, ostaje osnovni razlog koji je sam po sebi dovoljan da se utvrdi kako je Noć vještica nespojiva s katoličanstvom.
Zlo postoji, a to znači da će i djelovati. Znati pojedinosti ne mijenja činjenicu da je zlo. Ja nikada nisam za opciju istraživanja pod objašnjenjem “imam dovoljno vjere pa mi to neće ništa”, “ma ne vjerujem ja u to”, “pa neće mi biti ništa od istraživanja”, “pa ja sam katolik” i sl. Čovjek ne zna kad će takvo neko istraživanje postati okidač njegovoj emocionalno-duhovnoj dimenziji koja se oblikovala po zbivanjima iz njegovog života – i dobrim i traumatičnim. S dušom nema kockanja.
Drugim riječima, ako je nešto suprotno katoličkoj tradiciji, to bi trebalo biti dovoljno da nas drži dalje od toga. Stvarati cijeli nauk oko toga ne čini mi se potrebnim.
Gore spomenuti osnovni razlog je da katolik ne može vjerovati u dva toliko oprečna nauka kao što su, na jednoj strani, život, smrt, uskrsnuće, raj i pakao, a na drugoj, vraćanje duša na zemlju iz grobova i reinkarnaciju.
Noć vještica je izravno suprotstavljena katoličkoj tradiciji. Deset glavnih razloga zašto katolik treba reći ‘ne’ proslavi ‘Noći vještica’ su što slavljenje poganskog blagdana Noći vještica:
briše granicu između kršćana i pogana
pobuđuje zanimanje za okultno
magijske i okultne tehnike predstavlja bezazlenima
je najsvetiji dan vještica i drugih okultista
ga okultisti i vještice koriste za populariziranje svojih umijeća
je spiritistima poseban dan za prizivanje duhova
su u prošlosti najčešće na ovaj dan prinošene ljudske žrtve
sotonisti vjeruju da je to jedini dan u godini u kojemu mogu prizvati sotonu
niječe postojanje grijeha, potrebu za Spasiteljem, i promovira s kršćanstvom nespojivi nauk o reinkarnaciji
ne postoji niti jedna aktivnost ili simbol Halloweena koji ne bi imao veze s poganstvom **
Katolici su odgovorili Holywinom – bdijenjem uoči blagdana koje se odvija također 31.10. Ako imate priliku, možete otići na Holywin ili provedite normalnu večer s obitelji, otiđite na misu, pomolite se ili jednostavno u miru čekajte blagdan Svih svetih kad ćete otići na misu i blagoslov groblja.
Bit će u redu većina opcija, sve dok ne idete na proslavu Noći vještica, iako napominjem kako ne smatram da su (svi) ljudi koji odu na takvu neku zabavu sotonisti ili vještaci, kao ni djeca koja u SAD-u kucaju na vrata i skupljaju slatkiše.
* Wikipedia (za točnije informacije potražite i druge izvore, ali mislim da je ovo sasvim dovoljno) -> Wikipediju nikada nemojte koristiti kao izvor u vašim školskim, akademskim i poslovnim projektima
Jeste li znali da država putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odobrava poticaje za samozapošljavanje osobama koje otvaraju društva za širenje new age sekta?
Društva se otvaraju kao društva za motivacijsko savjetovanje. S obzirom da ih se tretira isključivo kao ekonomske subjekte, nebitno je ima li kandidat završen Medicinski ili Bogoslovni fakultet (završene višegodišnje psihološke obuke), odnosno ne traži se nikakav dokaz koji bi potvrdio znanje kandidata o egzistencijalnim pitanjima čovjeka s medicinskog i ispravnog duhovnog stajališta.
Ono što me zanima je sljedeće:
Radi li se o ciljanoj namjeri države za širenjem New Age sektaštva, zatiranju identiteta i širenjem laži o čovjeku?
Tko odgovara kad se osobu kojoj treba psihijatrijsko liječenje ili duhovno zacjeljivanje (ispovijed, sakramenti, smisao života) uvjeri da će joj na nekom New Age seminaru biti dobro pa ta osoba onda počini nešto loše po sebe ili okolinu?
Kako je moguće da se ljudima bave ljudi koji o egzistencijalnim pitanjima čovjeka ne znaju ništa?
Kako je moguća pomama za New Age seminarima u državi čijih se više od 80 posto stanovnika izjašnjava katolicima?
Na primjer, na papinskom sveučilištu u Rimu, samo nekoliko kandidata godišnje upisuje studij psihološke antropologije. I od tih nekoliko, samo ih nekoliko završi. Zašto? Uz ostalo, zato što kandidati moraju prolaziti psihoterapiju sa svojim mentorom i raditi na sebi – i na duhovnoj dimenziji u kojoj boravi Bog, a ne svemir, te psihološkoj dimenziji koja se tiče čovjekovih reakcija.
Pripazite na kakve i koje seminare odlazite. Dobro je što vjernici laici pridonose radu župa i pastoralnog života, ali treba biti jako oprezan. Mnogi ne znaju da je nešto suprotno nauku Katoličke Crkve, a neki i znaju, ali ih baš briga jer su uvjereni kako njih nadahnjuje posebni Duh Sveti i kako su posebno produhovljeni. Onaj duh koji nadahnjuje čovjeka na nešto što odudara od nauka i tradicije KC, odnosno stavlja vas u sukob s naukom vjere, sigurno nije Duh Sveti. Na primjer, takav duh je nadahnuo na stvaranje različitih protestantskih sekti i sigurno nije Duh Sveti.
Ako država do sada nije obraćala pozornost na ovu pojavu, nadam se da će ovo shvatiti kao dobronamjeran savjet i promijeniti uvjete.
Većina današnjih seminara, influencera, komentatora i slično su sljedbenici New Age sekte.
Gledajući zbivanja oko sebe, čovjeku može svašta prolaziti mislima.
Svašta se zbiva oko nas. Sablazan i nepravda su na sve strane i na svim razinama. Ne treba zaboraviti da sve kreće od osobe kao pojedinca. Bog je dao milost i sve alate čovjeku kako bi bio odgovorno i moralno biće. Uz slobodnu volju, čovjek odlučuje želi li slijediti Božji način koji daje život ili đavolji način koji vodi u smrt. Zato čovjek mora suzbiti u sebi sve ono što nije od Boga.
Sve nakon toga – sve rasulo, upravo je ono što je društvo zaslužilo jer je to rasulo odraz društva, a društvo čine pojedinci sa svojim odlukama. Ipak, Bog kao Gospodar neba i zemlje ima zadnju riječ.
Bolje je otplatiti dug na zemlji, nego ga otplaćivati u vječnosti jer Bog sve zna i doista je stvaran, živ, svevremen i svemoguć.
Nedavno sam se podsjetila na knjigu i film “Grof Monte Cristo” što me je dovelo do jednog citata iz Novog zavjeta. Radi se o zadnjem savjetu kojeg je otac Faria dao duhovno i psihički izmučenom Edmondu Dantesu, a tiče se osvete.
“Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: ‘ Moja je odmazda i ja ću je vratiti’ veli Gospodin.”
“Ne dopustite svijetu da u vama učini da možete koračati sami. Sam nigdje ne dolaziš. Ne možemo hodati sami.”… “Ne bojte se staviti svoje povjerenje u Isusa! Ne bojte se prigrliti Njega i Radosnu vijest.”
Nigdje ne vodi ni interesno sklapanje “prijateljstava” i poznanstava. Dobro, možda vodi napretku karijere, ali karijera je sama po sebi jadna, a takva poznanstva još i više, ako osoba nema nekoga s kime će moći vježbati i živjeti ono što nas uči Radosna vijest, odnosno ako se osoba ne osjeća pozvanom živjeti onako kako nas uči Radosna vijest.
Ljudski rečeno, takav interesni poznanik nije osoba koja će biti uz vas niti kada vam je dobro, a pogotovo ne kada vam je loše niti ćete vi biti uz nju jer vas spaja samo interes.
Pad anđela dogodio se zbog njihove oholosti, a oholost je povezana sa samodostatnosti. Lucifer nije pao jer je sagriješio bludno, ukrao, psovao ili lagao. Pao je jer je bio ohol, a da nije sagriješio nijednim drugim grijehom kojim griješe ljudi.
Papa ne poziva na sklapanje interesnih prijateljstava i networking, nego na otvaranje srca drugom ljudskom biću, našem bližnjem bez interesa, onako kako je radio Isus.
Razlika između
1.networkinga,
2. brige za svakog čovjeka (Radosne vijesti) i 3. dubinskog odnosa s drugim ljudima
je u motivaciji.
Dok networking smatram interesnim poznanstvom pa samim time besmislenim trošenjem vremena, dotle brigu o svakom čovjeku smatram jedinim ispravnim putom, a dubinskiodnos smatram dobitkom.
Briga za svakog čovjeka uključuje svakog čovjeka oko nas, a dubinski odnos uključuje nas i nekolicinu osoba oko nas s kojima gradimo život. Networking nije ni jedno ni drugo, a duboko sam skeptična i da on može dovesti do jednog od toga dva.
Dok networking ne zahtijeva prigrliti Krista i njegov način, briga o svakom čovjeku i dubinski odnos to zahtijevaju. Zašto? Zato što će se, ako ne ispunimo taj preduvjet, sve raspasti s obzirom da je bit čovjeka izgrađena na tom preduvjetu, odnosno čovjek je jednostavno stvoren na takav način.
Zajedno sa svime ostalim, raspast ćemo se i mi jer Bog ne treba našu ljubav, ali je nama neophodno da Mu je damo.
Ovaj dokumentarni film toliko je depresivan da ga nisam ni pogledala cijelog, ali prikazuje kako izgleda život bez Boga, odnosno kad čovjek sebe proglasi bogom. To je to bez uljepšavanja. Bljak!
Film možete pronaći s prijevodom na hrvatski pod nazivom “Švedska teorija ljubavi”, a prikazan je i na ZagrebDox-u 2015.
Netko je film jako dobro sažeo kao “‘Švedska teorija ljubavi’ – kako biti napredan i umrijeti sam”. Sva prava sažetka idu autoru.
Istraživanje Austin instituta (The Austin Institute) govori o utjecaju pojave konracepcijske pilule na muško-ženske odnose.
Zašto dolazi do sve manjeg broja novosklopljenih brakova, sve veće stope razvoda, dok, istovremeno, industrija za on-line upoznavanje i izlaženje (društvene mreže) bilježe konstantno visoke prihode? Tko određuje cijenu seksa, a tko ima zadnju riječ kad se radi o prosidbi?
Mislim da se može izvesti sljedeći zaključak:
Djevojke i žene, budite onakva žena kakvu želite svom (budućem) sinu.
Muškarci, budite onakav muškarac kakvog želite svojoj (budućoj) kćeri.
To znači da, ako svojoj (budućoj) kćeri želiš najboljeg čovjeka na svijetu koji će se prema njoj ponašati kao prema dijamantu, koji će je poštovati, voljeti, pomagati, cijeniti misterij njezine osobnosti, onda se ti tako ponašaj prema nečijoj tuđoj kćeri, tj. kćeri nekog drugog oca.
Ako želiš svom (budućem) sinu najbolju ženu na svijetu koja će ga poštovati, cijeniti zbog toga što je, koja neće psihički manipulirati njegovim osjećajima, onda i ti budi takva prema sinu neke druge žene.
Razlike između muškog i ženskog spola postoje s razlogom. S razlogom nas je Bog stvorio različite. One su tu upravo zato što samo takva razlika daje potpuno smislenu cjelinu.
Kad je poznatog meksičkog modela/glumca/redatelja/prolife aktivista, Eduarda Verasteguija, njegov rođak pitao za savjet vezan za predbračnu čistoću i pitao ga gdje je granica, Verastegui mu je objasnio sljedećim primjerom:
“Zamisli da imaš curu Ivanu i da ja imam moć vidjeti budućnost. Ti i Ivana se nećete vjenčati, ona neće biti tvoja supruga. U susjednom gradu živi Petra. Petra je u vezi s Markom, ali se ni oni neće vjenčati. Petra će biti tvoja supruga i vjenčat ćete se za tri godine. Petra i Marko gledaju film u njezinoj kući. Film je završio pa te pitam :’Što bi htio da Marko napravi Petri nakon što film završi?'”
Eduardov rođak je odgovorio: “Ništa”.
Mislim da svatko sebi može odgovoriti na ovo pitanje, bez obzira gledamo li iz muške ili ženske perspektive.
Budite iskreni pa se ponašajte u skladu sa svojim odgovorom.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac=> zrelost;
Ostaviti => tranzicija, prijelaz;
Oca i majku => model potpune obitelji;
Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;
Ženu => muškarčev komplement;
Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;
Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.” Fulton J. Sheen
“Suvremeni čovjek želi kontroverzu, a ne istinu od novinarstva.”/ “In journalism, the modern man wants controversy, not truth.”
“Suvremeni čovjek već ima ostvarenu jednu polovinu preduvjeta za spasenje – on je jadan.”/ “The modern man has already one-half the condition of salvation: he is miserable.”
“Naš intelekt ne stvara istinu – on je dostiže, on je otkriva.”/ ” Our intellects do not make the truth – they attain it, they discover it.”
“Pristojnost predstavlja vanjsko očitovanje unutarnjeg obzira kojeg imamo jedni za druge. Dobri maniri ponašanja su sjena koju projiciraju naše vrline.”/ “Politeness is a way of showing externally the internal regard we have for others. Good manners are the shadows cast by virtues.”
“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima.
Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega.” (sv. Franjo Saleški)
Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drukčije.
(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)
Kad se to dogodi?
To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi; kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu, zli bez obzira što je ona dobra ili upravo zbog toga što je ona dobra.
Što se dogodi?
Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom i nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive.
Za razliku od njih, karakter je stabilan jer je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije.
S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi.
Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.
S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra.
Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”.
S obzirom da se konačni račun polaže tek na onome svijetu Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima. Zbog toga se javljaju npr. gore napisani emocionalni simptomi.
Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro).
Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti.
Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.
Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se više udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.
Realnost ovog svijeta je sljedeće:
savršeni Bog čuva i dobre i loše
loše stvari događaju se i dobrim ljudima jer svaka osoba ima slobodu. Mi možemo odlučiti biti dobri, ali netko drugi može zloupotrijebiti svoju slobodu pa nam nanijeti zlo jer je odlučio ne biti dobra osoba
dobre stvari događaju se i lošim ljudima jer Bog daje i dobrima i lošima
teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nije bdio nad nama u tom trenutku i da će to biti konačno loša stvar (možda zvuči čudno, ali Bog je čuvao i onoga koji je poginuo u prometnoj nesreći, a ne samo onoga koji je preživio. Ne mislim da je čuvao ili volio manje onoga koji je poginuo) i zato
teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nema dobar plan s nama ili da nas ne voli. On zna sve pa tako i donese najbolju odluku kad će nešto spriječiti, a kada dopustiti jer je Svemogući, Savršeni i Sveznajući
tuga, tjeskoba i plač su sastavne reakcije čovjeka na neke šokove ili akumulirane okolnosti u životu. Ako osoba treba isprocesuirati šok ili tugu, pustite je da se oporavi. Ona nije ništa manji vjernik, ne sumnja u postojanje Boga i ne ide protiv Božje volje ako plače i ima napadaj panike zbog nečega ili joj se plače jer je iscrpljena od svega i sl. Ako stisnete krive gumbe, u krivo vrijeme i na krivi način, samo ćete pogoršati situaciju. Ono čega se treba paziti je kronična tuga, tuga bez Boga, tuga bez smisla s početka članka jer čovjek, kakva god situacija bila, nije sam. Bog je s nama u svakoj našoj situaciji i na našoj je strani. Ugrubo i pojednostavljeno rečeno, emocionalna tuga je nekada neizbježna, normalna reakcija na situaciju i u redu je, dok je duhovna tuga opasna
ovaj svijet je nesavršen
ovaj svijet nije raj
ovaj svijet ne može postati raj jer ne može zamijeniti Nebo, ali
osoba svejedno mora težiti idealima i živjeti ih, pogotovo praktični katolik jer
naša vjera nije emotivna tehnika smirivanja kako bismo se osjećali dobro, nego odnos s Bogom sa skupom vjerovanja da bismo činili dobro jer se broje djela bez obzira kako se osjećali; naš cilj nikada i nije bio ovaj svijet, nego vječni život u kojem vrijede druga pravila pa se
konačni račun polaže u vječnosti zauvijek, a da bi se položio mora se vježbati
katolik nema pravo na umornost od činjenja dobra ili od voljenja drugih. Činjenje dobra i ljubav, u suštini, nemaju veze s time kako se mi osjećamo, nego što činimo
Zato, ne dajte se!
Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.
Ovu nedjelju provela sam na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu!
Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.
Čekamo srijedu i nedjelju! ⚽⚽
Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.
To je bio jedan aspekt vrlog novog svijeta kojeg sam se dotaknula u članku referirajući se na društvo koje već sad više voli pse, nego djecu i u kojem je imanje djece neefikasno, neefektivno, neučinkovito i nesterilno pa bi ih trebalo zamijeniti i prestati rađati.
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
papa emeritus Benedikt XVI.
E, pa uzimanje prava davanja dopuštenja ljudima da imaju djecu već se događa.
Užasni su programi kojima se, putem cjepiva, prisilno steriliziraju djevojke i žene fertilne dobi. Dok se prislina, tajna sterilizacija, događa uglavnom u J. Americi i Africi, u razvijenim se državama provodi pritisak putem posla i novih društvenih, tj. “moralnih” vrijednosti.
Everydayhealth.com
Nezapošljavanje udanih žena, pitanja o braku i djeci, davanje otkaza zbog udaje, degradiranje na niže plaćene poslove nakon povratka s porodiljnog i ostalo uz laži feminizma, uobičajeni su obrasci pritiska na prestanak rađanja, tj. neostvarivanje žene kao majke,
ali to nije sve!
U Japanu, koji je na najnižim zabilježenim stopama fertiliteta u povijesti sa 1.41 djetetom po ženi, a stopa mora biti 1.81 jer će za sto godina populacija pasti sa 126.5 mil. na 51 mil., poslodavci si uzimaju za pravo napraviti raspored rađanja prema svojim instinktima i odlukama, a ne prema odluci muža i žene.
To u praksi izgleda ovako: svaka žene dobije raspored s popisom kad će ona, a kad njezine kolegice smjeti roditi bez obzira kad se udala. Možete, kao novoudana žena, čekati deset godina dok ne dođe vaše pravo na trudnoću, tj. čekat ćete deset godina na trenutak za koji je vaša nadređena moralna nakaza odlučila da je vrijeme za dijete.
Nakon što je u javnost dospio slučaj 26-ogodišnje udane žene koja radi u kozmetičkom društvu, a kojoj je nadređeni dao tablicu rasporeda za nju i njezinih 20 kolegica prema kojoj bi ona smjela roditi prvo dijete tek s 35 godina, grupe podrške nastoje napraviti pritisak kako bi reagirao premijer, g. Shinzo Abe. U prilog im ide činjenica da je premijer uzeo za cilj povećanje stope fertiliteta na 1.81 pa ćemo vidjeti kako je sve završilo.
Kako god priča završila, tj. upleo se u nju premijer ili ne, nadam se da su žene dale otkaz jer pumpati ego nakaradnoj moralnoj nakazi koja je umislila:
da je Bog pa ima pravo odlučivati o nastanku života
da ga se uopće pita koje je njegovo mišljenje o tome kad bi netko trebao roditi
da ima pravo odlučivati kad će netko roditi
da se ima pravo petljati u tuđi brak
da je ikakav faktor u nečijem braku
da smije odlučivati o osobnim stvarima druge osobe, osobe koja ima svoju savjest, identitet i dušu
Današnjih se metoda ne bi posramio ni čudovišni dr. Mengele, glavni Hitlerov doktor i provoditelj eugenike.
On bi, vrlo jednostavno, prešao na “ti” s današnjim liječnicima koji izvode pobačaje pa odu na krstarenje Karibima plaćeno tim krvavim novcem.
Dobro bi se slagao i s liječnicima koji rade prenatalna testiranja (stvaraju namjerne okolnosti za potencijalni pobačaj), ali i s onim osobama i roditeljima kojima pobačaj nije nešto strašno i koji rade prenatalna testiranja (želite li biti u situaciji biranja želite li ubiti ili ostaviti na životu svoje dijete?).
“Htio sam reći da je postala moda, ili barem običaj, da se u prvim mjesecima trudnoće rade pretrage kako bi se vidjelo je li dijete možda bolesno ili hoće li se roditi s nekim nedostatkom, a prvi izbor je riješiti ga se.
U prošlom stoljeću su svi bili zgroženi onim što su radili nacisti pazeći na čistoću rase. Danas činimo istu stvar u bijelim rukavicama. Zašto više ne vidimo na ulici osobe patuljasta rasta? Zato što protokol mnogih liječnika kaže: ‘Rodit će se s anomalijom. Riješit ćemo ga se’.
Danas se govori o raznim vrstama obitelji. Da, istina je: postoji samo jedna riječ za obitelj – kažemo i obitelj zvijezda, životinjska obitelj, no obitelj na sliku Božju, muško i žensko, samo je jedna jedina. Obitelj je lijepa pustolovina i danas vidimo, kažem to teška srca, da se nerijetko o zasnivanju obitelji, o braku, razmišlja kao da je riječ o lutriji. Ako ide, ide, ako ne ide, brišemo sve i idemo ispočetka.”
papa Franjo, susret s predstavnicima obiteljskih udruga, Vatikan, 16.06.2018
Meni liječnici predstavljaju ljude koji, poput ostalih ljudi, koriste specifične talente dobivene od Boga za dobro – liječenje, operacije, transplantacije, prevenciju, potporu…
Samim time, podupirem sve one postupke koji ne idu protiv Boga Stvoritelja i Njegova moralnog zakona. Jedino tada taj postupak ne ide ni protiv čovjeka jer su ta dva odnosa u istosmjernoj korelaciji. Mnogi postupci poput pobačaja, eutanazije, umjetne (potpomognute) oplodnje, kloniranja, kontracepcije, genetskog inžinjeringa embrija… ne mogu se ubrojiti u skupinu moralnih.
Što se tiče zemalja koje prodaju maglu kao o najsretnijim nacijama na svijetu poput Danske i Islanda, a koje imaju državnu politiku istrjebljenja djece s nekim nedostacima (besplatno prenatalno testiranje nakon kojeg skoro 100 posto žena napravi pobačaj), ježim se te konstrukcije i smatram je oksimoronom.
Biti sretan uz politiku pobačaja i nakon pobačaja može biti samo onaj koji je duhovno i psihički bolestan. Pobačaj je nespojiv sa srećom jer taj čin, ako ga je napravila osoba koja je do tada koliko-toliko psihički i duhovno zdrava, napravi nasilje nad naravi. Stvarno je za brigu ako se takve nacije proglašavaju najsretnijima.
Pinterest.com
“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljenim. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”
Ovih dana volontiram na prikupljanju potpisa za referendum promjene izbornog zakona jer smatram da je postojeći loš, a njegova izmjena temelj je od kojeg se može pokrenuti provođenje promjena, pa i promjena drugih zakona koji su loši.
Samo zato što netko drugi ne može shvatiti svrhu koja je dana vama kako biste je shvatili ili samo zato što netko pragmatično štiti svoju poziciju, ne znači da trebate odustati ako vas je Bog odredio za boj. Blaženi Alojzije Stepinac znao je reći da Bog mrzi mir onih kojima je odredio borbu.
Potpisujem još jedan citat Fultona Sheena koji odražava moj stav, moj odgoj i principe po kojima živim.
Čovjek prvo treba ispitati svoju odgovornost, izvršavanje svojih obveza i moralnu kvalitetu kojom živi, a tek se onda možda može zapitati je li netko drugi kriv za neku situaciju. I nemojmo se zavaravati velikim parolama kojima naš narod, budimo iskreni, obiluje.
Fb/Fulton J. Sheen
Vjerujem ljudima koji i ne pričaju toliko o svom domoljublju, ne drže stalno ruku na srcu i žive samozatajno, a prave su osobe s integritetom – trude se živjeti moralom najvećih pravednika, ne odaju se korupciji i nepotizmu koje uništava i raseljava društvo, djecu odgajaju katolički s ljubavlju prema Bogu i bližnjima bez mržnje te reagiraju ispravno u različitim situacijama.
Gospodari svijeta mogu rovariti jer ovaj svijet nije raj i nikada neće moći biti bez problema, ali ne mogu napraviti veliku štetu ako ljudi vjeruju Bogu, žive po Njegovim zapovjedima i smislu.
Referendumska inicijativa “Narod odlučuje” koja, prema riječima inicijatora, okuplja brojne udruge, zajednice, pokrete i građane, pokreće prikupljanje potpisa za novi referendum o promjeni izbornog sustava. Time se rješava uzrok problema, a ne posljedice. Ukoliko se ne promijeni uzrok, stalno se pojavljuju novi problemi koji se rješavaju na štetu građana.
Referendumom se želi postići sljedeće:
ulazak zastupnika u Hrvatski sabor na temelju broja preferencijskih glasova
elektroničko i dopisno glasovanje
smanjenje broja zastupnika i izbornih jedinica
zastupnici manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.
Referendumska inicijativa “Istina o Istanbulskoj”, zajedno s drugim civilnim udrugama i građanima, organizira prikupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. S obzirom da je Ministarstvo obrazovanja u svojim formularima i obrascima već zamijenila polje spola poljem za rod te stavila i mogućnost neizjašnjavanja, potrebno ju je što prije otkazati. Pripremu su već odavno odradili, a sada će sve samo poubacivati u sustav.
Potpisi će se prikupljati u isto vrijeme za obje inicijative: od nedjelje 13.5. do nedjelje 27.5.2018.
Potrebno je prikupiti 400.000 potpisa.
Pozivam vas da se prijavite za volontiranje, a ponajprije da date svoj potpis te na referendumu glasate za izmjene izbornog zakona i za odbacivanje Istanbulske.
Ovi referendumi, a pogotovo referendum o izbornom zakonu, nemaju alternativu i zato moraju proći. Slušajući i promatrajući ljude, ne mogu se oteti dojmu mrtvila, ‘boli me briga stava’ i nerazumijevanja vitalnih uzročno-posljedičnih pojava za život ljudi. Često se ne reagira rješavajući uzrok, nego posljedično.
Jako malo pojava događa se iznenada. Za sve postoji naznaka koja se samo mora prepoznati. Ovim inicijativama rješavaju se situacije da za nekoliko godina ne pitate svoju djecu mnoga pitanja o njihovom pogrešnom i potraćenom životu, gubitku dostojanstva i smisla u životu. Krojenjem nove paradigme događa se puno užasnih stvari. Razrušene obitelji su dokaz toga, a ova kaljuža s demografskim slomom, korupcijom, nepotizmom, iseljavanjem i nedostatkom vjere da se radom i poštenjem može nešto postići je posljedica, između ostalih, i ovakvog izbornog sustava.
Znam da će sljedeće riječi biti oštre, ali vrijeme je za suočavanje.
Ukoliko ne prođe referendum o izbornom zakonu, ovaj narod, naš hrvatski narod, naša Hrvatska, ne zaslužuje ništa bolje od onoga kako nam trenutno jest, a niti išta bolje od onoga kako će nam tek biti, a bit će plač i Sjeverna Koreja.
Ako ne prođe referendum, to znači da hrvatski narod želi živjeti u Sjevernoj Koreji i da drugo nije ni zaslužio. Stiglo je vrijeme jasnog suočavanja – zlo može napakosti samo koliko mu dobri ljudi dozvole. Ako se ono razmaše, to samo znači da je broj dobrih daleko manji od očekivanog.
“U kineskoj provinciji živio je siromašni Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao.
Sve što je imao bio je sin jedinac kojeg je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati te ga je, pomalo, uveo u kaligrafiju. Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu: ‘Nažalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.’
Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice pa krenuo u svijet. Radio je najteže poslove. Izrabljivali su ga, a spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu, žuljeve na rukama i zdjelu riže dnevno.
Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice i nastala je glad. Za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jedne noći, netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao.
Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba i, dok ih je spuštao niz tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.
Otvorio je bijelu.
U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom napisano:
‘Ovo će proći!’
Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe, nego se zaputio k obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, glasno im pročitao i prošli su. Prošao je i on.
Nekoliko dana proveo je po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni, stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati.
Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina je bio strog, ali pravedan čovjek i znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.
Sve se promijenilo.
U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a star i onemoćao starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu.
Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.
Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu.
Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojedobno umre, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutijice koju mu je otac dao.
Otvorio je crnu kutijicu.
U njoj je bio smotani papirić. Razmotao ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano:
‘I ovo će proći.'”
Nepoznati autor
Ne znam kako vas, ali mene bi bilo strah života u kojem, uvjetno rečeno, imam sve što poželim, u kojem ne moram raditi, u kojem nemam obveza… jer se tada čovjek najčešće počne oslanjati na sebe. Izgubi iz fokusa Boga jer on postane bog. Zbog dosade i čiste obijesti (oholosti) te zato što nešto može, počne činiti skupocjene pogreške i grijehe – kako sebi, tako i ostatku svijeta.
Biti na vrhu svijeta, biti gospodar svijeta je, s jedne strane, jako usamljena, a s druge strane nezaslužena pozicija. To je pozicija koje čovjek nije dostojan. Nikad se u njoj ne bih htjela svojevoljno naći.
Ona pripada jedino Bogu i onima koje je on pripravio za te jako odgovorne pozicije jer će, samo u tom slučaju i samo osoba izabrana na taj način, moći činiti dobro. Ta osoba bit će svjesna da neće ona biti gospodar svijeta, nego Božji suradnik. Bog će uvijek biti Gospodar Stvoritelj čiju će volju poštovati, tražiti i voljeti takvi suradnici.
Onaj tko je tu poziciju pribavio na drugi način sije samo zlo.
Imati moć je jako privlačno, a ta je težnja čovjeku ostala kao posljedica istočnog grijeha. Ona može toliko zaslijepiti osobu da ona postane zla. Ne vjerujem ljudima koji obećavaju napredak, a gaze ne samo kršćanske vrijednosti, nego i zdravi razum i naravni zakon koji je univerzalan.
Svatko ima neki križ, a svaki križ je različit. Ne možemo pobjeći od njega. Možemo ga zagrliti i gorko-slatko biti sretni jer je samo naš, jer je to naš put kojim ćemo doći u nebo. Možda zvuči trivijalno i samorazumljujuće, ali vjera u Boga (vjera Bogu) je upravo ono što joj samo ime kaže: vjera (povjerenje). Ona nadilazi i mora nadići razum jer razum sasiječe povjerenje tamo gdje mu se čini da nema razloga, tj. dobrog, razumnog, logičnog objašnjenja nekoga ili nečega. Tako je vjera povjerenje u Boga, čak i kada On dopušta teže situacije, probleme, tugu i nepravdu.
To doslovno znači ovako nešto: “Bože, ja vjerujem Tebi, čak i ako sam bolestan, čak i ako sam izgubila dijete, čak i ako ne mogu pronaći posao, čak i ako sam usamljen, čak i ako se borim s tjeskobom, čak i ako su me povrijedili moji bližnji, čak i ako… Vjerujem da ćemo Ti i ja pobijediti, čak i radi svega toga ili upravo po tome jer su Tvoji planovi i razlozi veći od poteškoća. Vjerujem Ti, iako mi se čini da smo mogli nešto napraviti bez svih ovih patnji, ali s obzirom da ja ne poznajem namisli srdaca ljudi, ne znam tko će što i kako napraviti, a Ti sve znaš uvijek, oduvijek i zauvijek, onda znaš i zašto mi je ova patnja potrebna i kako će se stvari odviti po njoj. Ja vjerujem da će zbog nje ili upravo po njoj stvari ispasti dobre jer Ti drukčije od dobra ne znaš.”
Roditelji su mi usadili puno suosjećanja prema drugim ljudima.
Odgajali su me s ispravnim vrijednostima i važnošću vjerodostojnosti življenja kako nas uči vjera s ispravnim karakterom iz ljubavi prema Bogu. Jednako tako odgajali su me da pomognem svakom čovjeku, a pogotovo onome koji je pao i da tražim i najmanji dio dobra u čovjeku. Moram priznati da to zahtijeva puno odricanja, samokontrole, vjerovanja u više dobro i opraštanja. Moji roditelji nikada nisu zatvarali vrata svoga doma takvim ljudima, prije svega jer smo svi grješnici i nema mjesta naslađivanju tuđim grijesima, ali i zato jer im je bilo žao što je čovjek pao. Htjeli su mu pomoći koliko su mogli kako bi popravio pogreške, kako bi ga opravdali i potaknuli na dobro, na obraćenje. Iz toga proizlazi i zadnji dio mog teksta.
Čovjek može prolaziti teške trenutke i trpjeti razne nepravde zbog smjera u kojem se kreće društvo, ali, u konačnici, postoji raj i postoji pakao kao konačna nagrada ili kazna.
Nitko od nas neće biti sudac Sudnjeg dana. Hvala dragom Bogu da je tako. On poznaje namisli srdaca i hoće li se netko pokajati za zlodjela pa njemu pripada i konačni sud, konačna odluka. Čovjek ne bi smio presuditi o životu i smrti drugog čovjeka. Nitko od nas ne zna bi li netko promijenio svoj život ni koji je Božji plan za tog čovjeka. Zato će taj sud i biti konačan. Zato čovjek ne može biti nositelj konačne presude – neki zbog toga što ne bi vjerovali nekome tko se pokajao, a neki zbog toga što bi zbog nade da se netko pokajao, propustio vidjeti sve zlo koje je ta osoba napravila te bi time oštetio sve koji su nastradali od tog čovjeka.
Moramo se boriti za Dobro, truditi se biti najbolje osobe koje možemo biti, učvrstiti vjeru, ali nikome ne željeti zlo jer, kad se suštinski pogleda, žaliti treba gospodare svijeta jer se njima ne piše dobro.
Oni su ti koji će, ako rade protiv Boga Stvoritelja, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, završiti loše za sva vremena bez mogućnosti promjene. Oni su ti koji ne znaju ljepotu Božjeg plana. Oni su ti koji ne dozvoljavaju da ih dotakne Božja milost. Oni su ti koji ne shvaćaju simboliku braka i spolnih odnosa, veličanstvenost nastanka novog života, ljepote života s Bogom i u ljubavi s drugima. U konačnici, oni su ti koji su jadni. Žali, Bože, onda novca i društvene moći kad će osoba vječnost provesti u paklu. Onaj tko ima Boga u srcu nikad ne može biti jadan koja god bila mjerila uspješnosti društva jer upravo Bog daje čovjeku vrijednost.
Pinterest.comPinterest.com
To ne znači da opravdavamo zle postupke ljudi niti da nam se “samo čini da netko radi zlo” jer čovjek djelima pokazuje kome pripada.
Svaki čovjek ima slobodnu volju, osim u ekstremnim slučajevima bolesti, opsjednuća i sl. pa će i postupiti onako kako želi. Ako je neki postupak zao, onda ga tako treba i imenovati bez relativiziranja, ali i moliti za moral i dobrotu svjetskih vođa. Nema potrebe “razumijevanjem” smanjivati štetu koju svojim odlukama uzrokuju vodeći ljudi jer one jesu ozbiljne, a i vrijeme je da prestanemo biti toliko dobronamjerni i širokogrudni (bar je meni vrijeme) pa njihove odluke smatrati neznanjem. To nije neznanje. To je svjesna odluka u skladu s (ne)vrijednostima koje zastupaju i u skladu s njihovim viđenjem 90 posto svjetskog stanovništva kao bezvrijednih životinja, bezvrijedne stoke, robova koji, kad nas se već ne mogu sviju riješiti nekim planom, onda moraju služiti i ljubiti noge jer ne bismo smjeli ni živjeti niti imati mogućnost vjerovati u što želimo jer smo stoka.
Ovaj je članak više fokusiran na tzv. velike ribe koje su na pozicijama vođa ovosvjetskih institucija u kontekstu odluka koje se protive moralu i općem dobru, ali ne treba zaboraviti da će i svatko od nas odgovarati za svoj život – bili mi dobri i bogati, bili mi zli i bogati, bili mi dobri i siromašni, bili mi zli i siromašni. Svaki čovjek može napraviti puno zla na kojem god se društvenom položaju i situaciji nalazio.
Pakao na koji se ljudi osude svojim djelima je vječan i definitivan.
Odabrane su osnovne i srednje škole u kojima će se od jeseni navrat-nanos provoditi eksperimentalna faza kurikulne reforme.
Neću trošiti riječi na reformu koja sasvim sigurno nije dobra u ovakvom obliku i sadržaju s obzirom da većina relevantnih znanstvenika, tj. relevantnih znanstvenika za pojedina područja ističu veliki broj zamjerki i na sadržaj i na način provođenja.
Ono što je meni upalo u oči je jako mali broj škola iz Zagreba i Zagrebačke županije. Dapače, s obzirom na udio (školskog) stanovništva koji živi u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, sarkastično bi se moglo reći da su nepravedno zapostavljeni.
Ako sarkazam stavimo na stranu, u ovom slučaju ne radi se o zapostavljenosti, nego o ciljanoj odluci.
Logično pitanje koje se treba javiti svakome je sljedeće: s obzirom da se grad Zagreb po visini prosječne plaće, životnog standarda, besplatnim udžbenicima, davanjima za rođene i, općenito, po primanjima razlikuje od ostatka države, tj. stanovnici grada Zagreba su po mnogim pitanjima u boljim i privilegiranijim uvjetima od ostatka države, kako to da i u ovom slučaju grad Zagreb nije privilegiran ako je ova kurikulna reforma dobra?
Drugim riječima, da je ova kurikulna reforma dobra, netko bi se pobrinuo da se prvo masovno provede u zagrebačkim školama. S obzirom da to nije slučaj i da se netko očito pobrinuo upravo suprotno (da se eksperimentalna faza ne provodi masovno u Zagrebu, a neki su lobirali da se ne provodi u konkretnim školama), i to je pokazatelj o kakvoj se reformi radi.
Nadalje, sljedeće logično pitanje koje se postavlja je: znači li to da je prihvatljivo uništiti generacije učenika samo zato što ne žive u glavnom gradu, odnosno znači li to da je odgovornima prihvatljivo vršiti eksperimente na djeci samo zato što ne žive u glavnom gradu, vodeći se time da se svejedno radi o ‘provinciji’, da njih ionako nitko ne štiti i da neće imati otpor?
Poznat mi je slučaj vrtića u kojem su jednu vrtićku skupinu pretvorili u eksperimentalnu. U toj skupini, tete odgajateljice nisu govorile djeci što trebaju raditi, nije postojao nikakav raspored. Djeca su radila što i kad su htjela. Nije ih se usmjeravalo. Ta skupina sada ide u školu. Oni su najgori i najproblematičniji razred u školi. Spomenula sam ovaj vrtić jer ni on nije bio iz Zagreba.
Ne znam što su radili roditelji kad su dozvolili sudjelovanje svojeg djeteta u tome, ali jako su pogriješili. Pogriješili su zato što nisu sigurni u svoje stavove, zato što nemaju stav ili zato što im netko nije prezentirao eksperiment u potpunosti.
Dragi roditelji, poanta je u tome da morate pratiti što se događa u školama i reagirati. I u Zagrebu ima svakakvih gluposti i opasnosti. One mogu biti uz punu potporu roditelja koji pate da ih drugi ljudi smatraju ‘modernima’ po kojoj god cijeni.
I, treće logično pitanje je sljedeće: je li nesudjelovanje zagrebačkih škola u velikom broju u eksperimentalnoj fazi dokaz da je ova kurikulna reforma precrt modela školstva koji se provodi u Rijeci gdje udruge vrše ideološko nasilje nad djecom i mogu bez kontrole dolaziti u škole? Ako je to tako, onda je logično da u eksperimetalnoj fazi ne sudjeluje velik broj zagrebačkih škola jer je Ured za obrazovanje grada Zagreba odbio zaključak prijedloga za uvođenje građanskog odgoja i modela koji se primjenjuje u Rijeci
Ako je treća točka točna, a jest, onda je točna i druga točka, a to je opasno
I, za kraj, vrlo je jasna, primjetna, transparentna, vidljiva politička ideološka komponenta kojom se želi ispirati mozak djeci odmalena. U čemu je vidljiva ta politička ideološka komponenta? U tome što je stranka koja nema potporu birača ni od dva posto, HNS, dobila monopol na osmišljavanje i provođenje obrazovne reforme. To čak ne bi bilo ni problematično da se u svojem radu vode moralom, vrijednostima, znanstvenim istinama i vrijednostima duboko usađenim u narod. S obzirom da se vode pogubnom ideologijom, ne mogu biti vođe reforme. Da politička opcija ima potporu većine naroda, a da se u svom djelovanju također vodi ideologijom, i ta opcija bi bila nedopustiva kao vođa reforme. Pogrešno ne postaje ispravnim ako ga podržava veći broj ili svi ljudi. Ispravno je ispravno, makar ga podržavao jedan čovjek ili nitko.
Zbog nekih poveznica, dobila sam poziv na otvorenje izložbe “Uskrsne meditacije” slikara Vjekoslava Skrbina u Muzeju Ivanić-Grada 15.03.2018.
Izložba obuhvaća slikarova djela ulja na platnu, akvarela i pastela iz ciklusa ‘Križ’, ‘Gospina krunica (plava djela – radosna otajstva, ljubičasta – žalosna otajstva te roza – slavna otajstva)’, ‘Meditacija’, ‘Pasija i milosrđe’ te ‘Torinsko platno’.
Inače ne objavljujem ovakve pozive na blogu, ali ako ste u blizini, pogledajte izložbu. Prof. Skrbin prekrasno je oslikao otajstva vjere, a mene se jako dojmila blagost nijansi roze i ljubičaste korištene za otajstvenost.
Želim istaknuti reakciju biskupa Mate Uzinića povodom pornografskog oskvrnuća koje se dogodilo u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku.
Vjerujem kako znate o čemu se radi. Fotograf erotskih, kako mu novinari tepaju, a ja bih rekla pornografskih fotografija, slikao je golu glumicu u dubrovačkoj crkvi sv. Ignacija, a sve ima veze s njemačkom filmskom akademijom.
Nije mi jasno zašto projekt nisu odlučili realizirati u nekom od kvartova u Njemačkoj u koji se ni policija ne usudi zaći. Tako bi se dokazali djelima i pokazali kao junaci na muci. Vjerojatno zato što su kukavice pa se boje da ljudi iz takvih kvartova ne bi razumjeli njihovu “umjetnost”, a sasvim sigurno jer su im crkve na piku s obzirom da su se hvalili po facebook grupama da će oskvrnuti što više crkava i “kako su ih baš dobro oskvrnuli”. (Je li Ministarstvo kulture upoznato s projektom koji se odvija na prostoru RH?)
Biskup Uzinić je odredio da, zbog oskvrnuća, u crkvi NE MOŽE biti bogoslužja shodno kan. 1211 Zakonika kanonskog prava, dok se ona ponovno ne blagoslovi i ne izvrši se pokornički čin, tj. pokornička naknada za oskvrnuće. Crkva će se blagosloviti u četvrtak, 8.3.2018. Od 17h bit će pokornički čin klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, a vjernike se poziva na nemrs i post kao naknadu.
Napisala sam ovu kratku crticu upravo zbog biskupove reakcije.
Biskupova reakcija, nažalost, pokazuje veličinu, tj. ozbiljnost događaja. Taj događaj je rezultat čovjekova djelovanja i odluke, a čovjek često ne razmišlja o posljedicama svojih djela, iako je to logična uzročno-posljedična veza.
Zato nam je potrebno pokazati da naša djela nose posljedice. Čovjeka je potrebno odgojiti. Duhovne i psihičke posljedice su one najgore, a o njima se uvijek radi u slučaju teških prijestupa protiv Boga i čovjeka. Biskupova reakcija pokazuje ozbiljnost ove rane, ovog grijeha. Padaju mi na pamet još dva primjera – ona je na razini oskvrnuća crkve terorističkim ubojstvima u Francuskoj ili oskvrnuća crkve u Gučoj Gori (Travnik) od strane mudžahedina za vrijeme rata u BiH gdje se također morala raditi ponovna posveta.
Što se tiče liberala i slobode umjetnosti, u ovom se slučaju uopće ne bih spuštala na tako nisku razinu rasprave o slobodi umjetnosti i tko zapravo potiče umjetnost, a tko ne, nego bih situaciju riješila singapurski vrlo pragmatično (iako pragmatizam bez vrijednosti nije moj credo, ali ne volim ni filozofiranje): crkva je vlasništvo Katoličke Crkve i ona odlučuje što se može, a što ne može raditi u njezinom vlasništvu. Ostali mogu samo blebetati.
Čovjek je duša, duh i tijelo te, kao takav, neodvojiv od svojih djela. On je ono što čini. Djela nose posljedice – i u politici i u gospodarstvu i u svakodnevnom životu, a ta djela, ako su strašna, vape u nebo.
Možda bi neke skupine u društvu trebalo ozbiljnije podsjetiti koje crkvene kazne povlače njihove odluke?
Ono što vjernik može je moliti za političke i gospodarske elite kako bi bili na strani dobra te, naravno, biti na strani dobra ako smo dio takvih skupina. Svaki društveni položaj ima svoje obveze i odgovornosti, svoje teškoće i prednosti, svrhu i rezultat, misiju i ulogu, baš kao i svaki čovjek. Na čovjeku je da svoj položaj koristi za dobro jer su dobro i zlo univerzalni i za bogataša i za siromaha.
Dodatak nevezan za temu: Kako je moguće da u izradi novog Zakona o sukobu interesa sudjeluje osoba koja je optužena za sukob interesa? #vjerodostojno i s blagoslivljajućim pozdravom ‘Hvaljen Isus i Marija’
Primjena kontracepcije svodi čin žene i muškarca na odnos kakvog imaju dva muškarca ili dvije žene, a u odnosu na ljubav, taj čin koji bi trebao biti odraz ljubavi, svodi se na sebičnost jer se osoba okreće sama sebi i ne daje se u potpunosti drugoj osobi.
Kontracepcija je bila jedan od argumenata za legalizaciju istospolnih “brakova”. Protuprirodno je i moralno neuredno koristiti kontracepciju kako bi se prevario dar plodnosti. Tada govorimo o oholosti i sebičnosti, a to je Luciferov pad.
Privatno vlasništvo, all rights reserved
Ljubav je slobodna, voljna odluka i slobodno sebedarje jedne osobe drugoj. Te slobode nema prilikom upotrebe kontracepcije jer se njome osoba brani od druge osobe, brani se od drugog dijela osobe, ne želi jedan dio te osobe. Kontracepcija poručuje kako osoba ne želi drugu osobu u potpunosti, da joj ne vjeruje u potpunosti, da je ne ljubi pravom ljubavlju jer, da je ljubi pravom ljubavlju, ne bi postavljala uvjete i prepreke toj ljubavi. Kontracepcija jako dobro i vizualno naglašava te uvjete i prepreke.
To bi trebala biti ljubav?
S obzirom da to nije ljubav, radi se o čistoj sebičnosti (egoizmu) te osjetilnom i osjećajnom subjektivizmu.
Radi se o sebičnosti jer osobe jedna u drugoj vide samo spolnu vrijednost koja treba poslužiti za zadovoljenje vlastite ugode. Tako se osobe doslovno pretvore u objekt koji ima samo tu karakteristiku koja je prepoznata jer treba poslužiti za zadovoljenje osjetilne ugode. Zato je kontracepcija moralno neprihvatljiva. Ona stvara krivotvorinu ljubavi. Ona stvara laž, komociju i neodgovornost.
Ljubav je i odgovornost za drugu osobu. Voli li vas netko ako narušava vaše zdravstveno stanje (fizičko, psihičko i duhovno)?
Bog je ljubav, a ljubav stvara. Bog je tvorac života, gospodar života i smrti. On želi čovjeka kao su-tvorca novog života te mu je zato i rekao da se plodi i množi, ali odluku o životu i smrti nema pravo donijeti čovjek. Bog je stvoritelj svega pa i novog života, a čovjek može samo sa zahvalnošću prigrliti mogućnost sudjelovanja u tome. Tijelo je hram Duha Svetoga, a Duh Sveti je ljubav, stvaralačka snaga i krecija, a ne destrukcija.
Evo stava KC na samom početku teksta: kontracepcija u bilo kojem obliku i načinu je moralno neprihvatljiva za katolike, a njezina upotreba je teški grijeh i zabrana sakramentalnom životu jer je ljubav kreacija, a ne destrukcija.
Ako baš želite: kontracepcija je moralno neprihvatljiva jer je Bog tako rekao, a to je rekao načinom na koji je stvorio svijet, time kako ga je zamislio, a to govori i antropološkim istinama o tome tko je čovjek i koji je njegov smisao života.
Gotovo redovita reakcija velikog broja ljudi kada Crkva podsjeća i ističe ispravni stav o bioetičkim pitanjima je: “Otkud Crkvi pravo da se petlja u ta pitanja? Otkud Crkvi pravo da se petlja u moj krevet, moje pravo na izbor i moje odluke? Neka se drži oltara i bavi se svojom zadaćom!”
Ono što ti ljudi ne razumiju je da se u svim tim slučajevima Crkva i bavi svojom zadaćom, radi točno ono za što je nadležna i na što je pozvana. Crkva se ne petlja u vaš krevet i vaša prava, nego naučava istinski nauk za dobrobit čovjeka, a koji je u službi Istine. To što su ljudi skloni Istinu prilagoditi samima sebi iz razno raznih razloga i dobiti “istinu” te se obmanuti lažima, to je druga stvar. Naravno da u tom slučaju čovjeku smeta Istina i onaj tko je govori.
Papa Pavao VI. objavio je encikliku “Humanae Vitae”1968.
U godinama prije objave enciklike, na Papu je vršen pritisak od strane interesne skupine koja je obilato financirala programe kontrole rasta stanovnika. Neslužbeni predstavnik te interesne skupine, a koja je danas više nego ikad aktivna po pitanju kontrole rasta populacije, pripadnik američke naftaške poduzetničke obitelji, došao je u posjet Papi s nadom da će Papa promijeniti temeljni nauk Katoličke crkve, odustati od naučavanja da je brak neraskidiva veza dvojakog značenja: otvorenosti prema životu i izraza ljubavi te da će u encikliku ubaciti dopuštenje o upotrebi kontracepcije bar kao izuzetak u nekim slučajevima.Predstavnik se malo zeznuo jer čak ni Papa nema ovlasti promijeniti temeljni nauk Crkve jer ga je postavio sam Isus, jer je on apsolutna istina i usklađen je s pravom biti čovjeka. To su svi temelji vjere i uglavnom sva ona pitanja koja mediji vole spominjati – narav i nerazrješivost ženidbe, žene svećenice, istospolni brakovi, rodna ideologija, početak ljudskog života, umjetna oplodnja …
Papino tumačenje u enciklici uključuje pojam ‘odgovorno roditeljstvo’.
‘Odgovorno roditeljstvo’ je pojam kojeg je izvorno prvo počela koristiti Crkva i podrazumijeva da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete”, mogu odlučiti zaprirodno reguliranje poroda ili da “privremeno ili trajno ne rode dijete”. Bitno je istaknuti da ‘odgovorno roditeljstvo’ ne narušava narav braka jer poštuje prirodni zakon (promjenu plodnih razdoblja u ženinom ciklusu), tj. muž i žena poštuju prirodni zakon te se prema njemu i (ne)ponašaju.
Za razliku od toga, kontracepcija, tj. parovi koji koriste konracepciju, ne poštuju prirodne zakonitosti te ne ‘odgajaju’ svoj nagon, nego dopuštaju da nagon gospodari njima uvjeravajući ih da se i tada radi o ljubavi.
Kontracepcija je prepreka koja onemogućava ispravno življenje braka, tj. prakticiranje spolnih odnosa, dok je prirodno planiranje obitelji poštovanje ženine prirode koje ne stvara zapreku ispravnom življenju braka. Kasnije su pojam “odgovorno roditeljstvo” počele koristiti abortivne klinike i dale su mu potpuno drugo značenje.
Predstavnik, a ako me sjećanje ne vara, radilo se o članu obitelji Rockefeller, i ta interesna skupina jako dobro znaju da zlo nema šanse pred Dobrom pa pokušavaju zemaljskog nasljednika Isusa (to je Papa) i poglavara Katoličke crkve odvratiti od Istine. Znaju da bi im u tom slučaju put bio otvoren prema potpunom uništenju ljudskog dostojanstva koje je ionako na niskim granama.
Predstavnik nije postigao ono po što je došao u Rim. Papa se u obraćanju vjernicima, ali i institucijama, držao nauka Crkve te je isticao da umjetna kontrola rađanja narušava ljudsko dostojanstvo. U govoru u Skupštini UN-a kojeg je održao ubrzo nakon posjeta predstavnika spomenute interesne skupine, Papa ističe da se mora poštivati život, da se životu mora odati najveće priznanje i mora mu se naći razumna obrana. Papa članovima Skupštine govori:
“…Vaša je zadaća brinuti se da na stolovima čovječanstva bude dovoljno kruha, umjesto da, suprotno svakom razumu, unaprjeđujete umjetnu kontrolu rađanja kako biste smanjili broj uzvanika na životnoj gozbi…”.
Doista, hajdemo razmisliti.
Treba li se jedan poduzetnik ili političar baviti širenjem i razvojem poslovanja te olakšanjem uvjeta za poslovanje ili kontrolom broja stanovnika?
Je li problem gladnih obitelji to što nemaju posao ili to što imaju djecu?
Jesu li ljudi u Africi gladni zato što ih je previše i još im se povećava broj ili zato što su opljačkana, osiromašena, kolonizirana, nemaju posao i obrazovanje?
Stvarno mislite da bi ljudi u Africi bili siti i imali što jesti da obitelj čini samo bračni par bez djece ili da imaju samo jedno dijete? Ja nisam sigurna u to jer, kao što sam već pisala, nije problem u tome da nema/neće biti hrane, nego u tome kako je hrana/bogatstvo raspoređeno, a raspoređeno je krivo zbog ljudske pohlepe, ali i različitih radnih navika.
Nećemo valjda problem ljudske pohlepe i zloće rješavati na način da ćemo tu pohlepu i zloću “hraniti”, a ubijati i poništavati stvarnu narav i svrhu braka? To je kao da liječnik rak liječi gipsom ili virusnu prehladu antibioticima (usporedba nikako u potpunosti ne odgovara pitanju kontracepcije jer je to pitanje neusporedivo važnije). Zašto liječnik, u ovom slučaju spomenuta interesna skupina, želi “virusnu prehladu liječiti antibioticima”?
Zašto posljedicama pripisuju pogrešne uzroke i samim time krive terapije?
Neosporno je pravo da svatko svoj novac troši kako želi, ali kad se taj novac koristi tako da se onemogućava pravo na život drugim ljudima, onda je to nedopustivo zadiranje u tuđi život te se radi o geopolitici koja je osmišljena protiv čovjeka samo zato što se netko klanja bogu novca. Zbog toga, marketinški odjel geopolitike mora promijeniti shvaćanje i razmišljanje ljudi tako da oni misle da su djeca problem, smetnja, da čovjek i u seksu mora štiti svoje interese od “nametnika” i “neželjenog ploda ljubavi”.
O kakvoj se ljubavi radi ako postoji neželjeni plod te ljubavi? Može li postojati neželjeni plod ljubavi ako se radi o ljubavi? To bi značilo da naša ljubav nije onakva kakvom je predstavljamo drugima i da se radi o laži.
Bog odlučuje kad će nastati novi život, a mi moramo biti odgovorni – otvoreni za život, ali, uzimajući u obzir gore spomenute zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete pojedinca, odnosno obitelji, surađivati s Bogom.
Jeste li znali da je kontracepcijsku pilulu, koja je i abortivno, a ne samo kontracepcijsko sredstvo, izumio muškarac Carl Djerassi 60.-ih godina 20.st. gotovo u isto vrijeme kada je Papa objavio encikliku i isticao nauk Crkve o kontracepciji, ali i u vrijeme kada je predstavnik došao u posjet Papi? Papa je isticao i predvidio ozbiljne posljedice u slučaju da bračnom činu bude oduzeta uloga rađanja, a danas svjedočimo svemu što je Papa istaknuo 60.-ih godina jer se prirodni (naravni, upisani, urođeni) moralni zakon miče iz ljudske svijesti. Uz moralno pitanje, pitanje kontracepcije je i zdravstveno pitanje jer su mnogobrojna istraživanja potvrdila da je jako štetna za zdravlje, što je i logično. Netko zarađuje na vašem uništavanju spolnosti i zdravlja uz vaš pristanak.
Papa je isticao sljedeće:
1. “Otvara se širok i lagan put bračnoj nevjeri, put k općem srozavanju morala.” (Hm, zvuči li vam poznato? Živimo u društvu gdje je preljub nešto skoro normalno, a velik broj ljudi si i ne postavlja baš “previsoke” ciljeve i uvjeravaju sve oko sebe da se potiv toga “jednostavno ne mogu boriti” pa su zadovoljni ako partner/ica za to ne sazna)
2. “Muževi bi mogli izgubiti poštovanje prema ženi, ne uzimati u obzir njezinu tjelesnu i duševnu ravnotežu, svesti je na puko oruđe svoje požude, ne odnositi se više prema njoj kao prema svojoj bračnoj družici kojoj treba pružati dužnu pažnju i iskazivati ljubav”.
3. Državnim bi se vlastima time dala u ruke opasna moć. “Tko bi mogao spriječiti vlade da promiču onaj način sprječavanja začeća koji drže najdjelotvornijim i čak odrede njegovu opću primjenu”? (čl. 17.)
Nažalost, u prenošenju tih poruka i tog dijela nauka, biskupi nekih država/biskupija nisu ispravno prenosili Papine riječi te su pitanje kontracepcije držali moralno neutralnim, izbor prepuštali bračnim parovima te tako otkazali poslušnost Papi i nauku. Posljedice odluke tih biskupa su jako velike jer i danas jako velik broj katolika ne zna da je upotreba kontracepcije protivna nauku Crkve kojoj pripadaju te da ona nagrđuje i izruguje narav braka.
2008. godine, kardinal Christoph Schonborn je rekao:
“Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina, Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti. 1968. je rekla NE enciklici Pavla VI., nekoliko godina kasnije je prihvatila Pravila o rokovima pobačaja (moja nap.: Koji apsurd! Po kojoj je logici određivana granica za “dozvoljeni” i “nedozvoljeni” pobačaj? Nešto što se razvije u potpuno ljudsko biće je živo u svim fazama jednostavno zato što se drugačije ne bi moglo roditi ljudsko biće. Može li od nečega mrtvog nastati nešto živo?), a na kraju je prihvatila i “istospolni brak”.
Nažalost, sva Papina predviđanja ostvarena su.
Brakovi i veze raspadaju se, a samo se rijetki pitaju ima li to veze s time da, zapravo, i nisu živjeli u pravom braku jer su uništili pravu narav braka. Upotreba kontracepcije bila je i objašnjenje zašto se “mogu” legalizirati istospolni “brakovi”. Ako muž i žena namjerno čine svoj spolni bračni čin neplodnim, koja je razlika između takvog čina i istospolnog čina? Oba su protuprirodna (protunaravna) i neplodna, iako su istospolna trajno neplodna, a tako će i ostati zauvijek.
Prije dva- tri tjedna ponovno se otkrila prijevara s cjepivima kada je u cjepivima protiv tetanusa, a koja su korištena na dva milijuna djevojčica i žena u Keniji, otkriveno da se radi o cjepivima za prisilnu i tajnu sterilizaciju (napomena: ovo nikako ne izražava moj stav o općenitom cijepljenju djece. To nije tema, a ja nisam protiv cijepljenja. Protivim se cijepljenju protiv bilo koje bolesti koja se prenosi spolnim putem i protivim se cjepivima testiranim/dobivenim od ubijene nerođene djece. Ovim putem apeliram na znanstvenike i zdravstvene djelatnike: budite oprezni jer ima puno zamki i u medicini i istraživanjima). Da se radi o pravom skandalu, zaslužni su UN i Svjetska zdravstvena organizacija koji su sudjelovali u cijelom slučaju. Da nešto nije u redu, upozorili su liječnici iz Kenijskog društva katoličkih liječnika te se uključila i Kenijska biskupska konferencija. Korumpirana kenijska vlada je dopustila cjepivo jer ih tako razvijene države ucjenjuju za financijsku pomoć. Vidjet ćemo kako će istraga završiti. Ono što je nedopustivo i suludo je ideja po kojoj bi neka vlada ili interesna skupina smjela odlučivati hoćete li vi imati djece te, ako odluče da vi nemate pravo na to, sterilizirati vas. Otkud nekome uopće pomisao da je njegova moć odlučivanja o nastanku novog života i otkud nekome pomisao da ima pravo određivati koliko ćemo imati djece?
Koje je rješenje? Jedno i jedino: smisleni odgoj s ispravnim vrijednostima. Nažalost, velik broj roditelja ne odgaja svoju djecu, već to prepušta institucijama, dadiljama i drugim akterima. To znači da principe života toj djeci ne prenose roditelji, nego netko iz institucija ili treće osobe.
U članku sam se referirala i na interesne skupine i njihovo zalaganje za pogubne ideje. One su prisutne i rade mnoga zla po svijetu, ali o nama ovisi hoćemo li prihvatiti njihovo viđenje stvari ili ćemo ostati vjerni Božjem nauku i smislu o kojoj god se temi radilo.
Ako vam nije dovoljan duhovno-moralno-psihički razlog, onda vas možda uvjeri financijski.
Trošite novac i financirate mnogobrojne članove obitelji koje stoje iza agende kontrole populacije (oni svi imaju puno djece), plaćate nekome da vam uništava duhovno, tjelesno i psihičko zdravlje te plaćate nekome da vam smanji kvalitetu seksualnog života. Na kraju opet dođe vama na naplatu neplodnost i druge životne komplikacije jer je, kao i kod svake druge naše odluke, loptica odgovornosti na nama.
Pepeljanje ili stavljanje znaka križa od pepela na čelo je podsjetnik na pokoru i pokajanje. Pepeo je i znak plodnosti pa bi razdoblje korizme trebalo biti plodonosno za našu dušu.
Napravite plan koji ćete moći ispuniti. Uvažite svoje mogućnosti, okolnosti, zdravstveno stanje i sl. vodeći računa da korizma nije dijeta, nego skrb za dušu s ciljem micanja onoga što nas veže, čini lošijim i slabijim ljudima ili smanjuje našu slobodu i naše “ja”. Korizma je vrijeme za ćišćenje nas, slike Božje, od svega što nagrđuje tu sliku.
Zlatno pravilo: MOLI & RADI. Čamac možemo pokrenuti samo s oba vesla i nijedno ne smije biti izlika za manjak onog drugog. Oaze nema bez pustinje.
Prijedlozi i recept:
ISPOVIJED (ako niste, još stignete) ❤ – hajde, napravi taj korak! Pomiri se s Bogom i samim sobom
PRIČEST ❤ – besplatni, neprocjenjivi dar koji znači život
KRIŽNI PUT + MISA (barem utorkom i petkom) ❤ – pokajanje i žrtva
Na kraju sam ipak odlučila napisati osvrt upravo zato što je
Flicr.com
problematika previše ozbiljna da bih je ignorirala, a oduševljenost i citati ženske populacije poput ovog desno na slici su zvono za uzbunu.
Na svijetu postoji velik broj Christiana Greya, samo što nisu svi uspješni, bogati, šarmantni, zgodni, ali jednako imaju nesređene obiteljske odnose iz kojih nikada nisu osjetili ljubav i zbog kojih vuku traume koje je potrebno rješavati psihoterapijom i smislom prije nego završe nečijom smrću ili srede i vas svojim manipulacijama po “zakonu privlačnosti ranjene zvijeri”.
Glavni glumac, Jamie Dornan, rekao je: “Ni u najluđim snovima nisam zamišljao da ću te stvari morati raditi pred kamerama. Prije povratka kući, ženi i djetetu, dugo sam se tuširao da bih isprao sa sebe taj lik.”
Glavna glumica zabranila je svojim roditeljima i obitelji gledanje filma.
Mnogi psihijatri obratili su se javnosti, a pogotovo mladima, i upozoravali na toksične posljedice “50 nijansi sive”, dok je s duhovno-vjerske strane oduvijek poznato kako je taj film štetan jer promovira perverziju.
Problem je u tome što se (mladim) ljudima šalje bolesna poruka – agresija, nasilje, posesivnost, ucjena, kontrola vremena, osobe i slobode u vezi/braku prikazuju se kao nešto normalno, poželjno, šarmantno, romantično, izazovno, posebno, seksi, napeto, uzbudljivo.
Možemo se praviti glupima odbijajući odgovornost te reći kako ovakve knjige, pozitivna atmosfera oko filma/knjige i pozitivna naklonost medija, ne utječu na pojedinca (pogotovo pojedinca u formativnim godinama) u mjeri koja bi mogla zabrinjavati, ali onda se ne bi bilježio porast maloljetničkog, obiteljskog i drugog nasilja, razvoda, posesivnih ovisničkih veza, porastu narcisoidnih paranoika, ovisnika o pornografiji koja uništava brak, manipulatorima/cama, padu nataliteta i sl.
I ptice na grani znaju da pornografija vrlo jednostavno i vrlo brzo stvara ovisnost s obzirom da stvara podražaje. Kad čovjek pregazi granicu, potrebni su mu sve bolesniji i agresivniji sadržaji jer ovisnik otupi na normalnu razinu podražaja pa mu treba nešto jače.
Koliko se lako nakačiti na takav sadržaj i koliko je zagadio populaciju pokazuje presjek novoobjavljenih knjiga pa u knjižari ili knjižnici više ne možete pronaći normalnu knjigu. Dominiraju psihološki trileri, New Age knjižice i dominantno erotski (pornografski) trileri i pričice. Jako velik udio imaju knjige slične “50 nijansi sive” koje su preslika nečijih mračnih misli i potreba, a koje onda, puštene u javnost, zagađuju cijelo društvo – od jedanaestogodišnjaka do gospođa u mirovini.
Sigurna sam da ste, kao i ja, primijetili bar jedan par u tramvaju, parku ili gradu u kojem su ili cura ili dečko bili posesivno-manipulativno nastrojeni, a to se odmah primijeti po riječima i njihovom ponašanju. Još je gore kada vidite da se radi o teen populaciji, iako takve veze, na neki način, mogu biti karakteristične za to razdoblje pri čemu druga strana samo stoji i sluša jer to smatra normalnim dijelom veze. Za takvo shvaćanje ljubavi krivi su, između ostalih, i knjige i filmovi poput “50 nijansi sive”.
Ono što bih istaknula je i to da priča duguje uspjeh jedino činjenici što se radi o iskusnom muškarcu i neiskusnoj curi jer da je i ona iskusna, izgubio bi se fantazijski element na koji se i zakače takvi narcisoidno-manipulativni tipovi te element iščekivanja. Oni ne cijene to neiskustvo kao vrlinu i dar kojeg trebaju cijeniti jer to jest vrlina, nego isključivo kao element koji im je zanimljiv pa ga moraju ugrabiti sebi jer, s obzirom da su narcisi i manipulatori, moraju imati sve najbolje, sve što žele, mora biti po njihovom i svejedno im je što će uništiti ili slomiti pri tome.
Christian manipulira Anom pomoću alkohola, seksa i ugovora i time se nijedna njezina odluka ne može smatrati zrelom i slobodnom, iako ni ona nije malo dijete. Ona počinje osjećati prisnost s njim, iako nije dobar za nju te se nalazi u neuroznim stanjima zbog tog raskoraka. Emocionalno se navezala na njega, iako nije dobar za nju. Ljubav je odgovornost za drugu osobu, povjerenje i sloboda. Nema mjesta kontroli, manipulaciji i bolesnoj posesivnosti.
To nije ljubav, to je izopačena “ljubav” – neljubav, to nije Božji plan, ali mediji i društvo govore da je to poželjno. Mediji možda i priznaju da je veza Christiana i Ane drugačija, ali žele je učiniti prihvatljivom. Isto to društvo i mediji koji kasnije peru ruke od njihove neželjene djece, premlaćenosti, razočarane i utučene djece, okreće glavu od njihovih problema po principu ‘kako si si dozvolio postati ovisan? Ja sam te samo upoznao s drogom, nudio ti je i uputio te u pakao.’
Nikako se ne mogu složiti da je ponašanje opisano u knjizi poželjno i normalno jer predstavlja izopačenu gadost koja vrijeđa Boga i ljudsku vrijednost, ali se mogu složiti kako svatko odgovara za svoje postupke i ima slobodu ponašati se kako želi u svojoj kući.
Jednako tako mogu prihvatiti činjenicu da, zbog nereda na psihološkoj i duhovnoj dimenziji, osoba može imati nastrana nagnuća poput ovog koja ga uzbuđuju i seksualno pale jer se radi o takvim maštarijama ili može imati poremećaje na drugim područjima, ali autodestruktivne i destruktivne odluke i dalje ostaju autodestruktivne, destruktivne i grešne, iako ih je pojedinac (slobodno) donio. Problem je što ljudi često donose odluke potpaljene pretrpljenim ranama koje se nisu liječile smislom i nisu zacijelile, nego se to pretvorilo u karakter osobe, a to onda ne završi dobro.
Opasno je kad se to nenormalno ponašanje predstavlja kao normalno izvan kuće, kao nešto zanimljivo i svojstveno svim ljudima jer taj problem iz osobnog prerasta u društveni, iako nije normalno i svojstveno većini ljudi imanje takvih nagnuća jer nismo takvi stvoreni, nego se čovjek dovede u takvu situaciju, postane takav čovjek.
Uz poruku da je nasilje dio ljubavi, knjige promiču još nekoliko opasnih poruka. Jedna od njih je da žene vole muškarce koji im naređuju i s njima postupaju grubo, a što nije točno jer psihički zdrava žena želi sigurnost i pažnju. Duševno i emotivno nesređena žena može htjeti nekoga poput C. Greya jer se na tom području nešto krivo posložilo pa stoga i takve igrice mogu izgledati zanimljivo i uzbudljivo.
Druga laž koju knjiga promovira je da muškarci žele nesigurne i ponizne žene poput Ane, a točno je da muškarci žele sigurne žene jer je prirodno da žena pomaže muškaracu u samokontroli, ispravljanju kad pretjera i zato što jedino snažna žena može poštovati muškarca, dok on njoj može dati ljubav. Pod pojmom snažna žena ne mislim na ženu koja se ponaša po principima muškarca. Snažna žena je, zapravo, nježna žena s jakim ispravnim principima i karakterom što je čini poželjnom muškarcu.
Zašto je velik broj žena kupio/pročitao knjigu?
Zato što su, danas, u opasnosti i muževnost i ženstvenost i jako je upitan odgoj. Kako se to očituje?
Tako što je sve manji broj pravih muškaraca koji trebaju biti zaštitinici žene i obitelji – imati ispravan gard, snagu, hrabrost, odlučnost (usp. teologija tijela i teologija tijela), a to žene vole jer po prirodi teže sigurnosti, zaštiti, snažnim muškarcima koje mogu poštovati.
Christian Grey ima autoritet, ima snagu, fokusiran je, uspješan, ali kod njega su sve te karakteristike izopačene, izokrenute i nisu u funkciji zaštite žene, nisu u funkciji toga da se žena osjeća posebno uz samouvjerenog i sigurnog muškarca, nego upravo suprotno – živi s grabežljivcem. S obzirom da (možda) takvog pravog muškarca žene nemaju u svojoj stvarnosti, onda je poželjan i C. Grey kao grabežljivac u mašti pa čitanje takve literature cvjeta jer je u tom svijetu mašte moguće stvoriti ljubavnu priču prema vlastitim idejama i željama.
Veliki utjecaj ima i dominantna romantična ideja ‘on će se promijeniti radi mene.’ To je trik i ideja na koju žene lako padnu, a koji u stvarnosti baš i ne funkcionira. Osoba mora OBAVEZNO konsolidirati dušu, razum i emocije, a to je moguće jedino odmicanjem od takvih toksičnih sadržaja, duhovnom nadgradnjom i ispovijedi. Ako osoba uđe u brak s ovisnošću o takvim sadržajima i pornografiji, uništit će i brak i muža/ženu jer ima poremećene, grešne i destruktivne predodžbe o odnosu pa će u tom smjeru i razvijati brak. To će raditi jer će mu se dogoditi i fizičke promjene na mozgu pri čemu dolazi do hipofrontalnosti – slabije razvijenog prednjeg dijela mozga koji je odgovoran za razumno i odgovorno ponašanje. To nikako ne može završiti dobro. S druge strane, točno je kako se ljudi mijenjaju, kako doista prava žena može promijeniti muškarca i kako jedno drugo trebaju poboljšavati, ali to nije uvijek uspješno. Ništa od ovoga ne pišem osuđujuće, nego demistificiram razloge popularnosti koji nisu nikakav posebni recept, nego samo iskorištavanje ljudskih slabosti. Kao romantik i kreativna osoba, meni je to još razumljivije, stoga dijelim mudrost s vama.
Ako liku Christiana oduzmemo bogatstvo, ljepotu, šarmantnost, dobru odjeću, automobile i glazbu, dobili bismo obiteljskog nasilnika kako izgleda u stvarnosti.
U stvarnosti, kraj ne bi bio tako bajkovit – Christian se ne bi promijenio radi Ane. Završio bi u zatvoru, kao obiteljski nasilnik ili na terapiji liječenja ovisnosti, a Ana u mrtvačnici, bolnici, trpeći nasilje ili bježeći. Ako bismo uzeli u obzir mogućnost promjene, ona bi bila moguća jedino Božjim zahvatom (okretanjem Bogu) te odlukom Greya za promjenom, a sama promjena bi nastupila nakon višegodišnje psihoterapije i duhovne terapije. Sigurno se ne bi promijenio zato što je ona popustila, prihvatila njegovo ponašanje i odlučila sudjelovati u tome, a tako je to prikazano u ovom filmu.
Shutterstock.com
Da žena i ne završi u mrtvačnici, a muž u zatvoru, to je i dalje poremećen i grešan odnos te je to i bit svega – možda vam fizički neće otpasti ruka, nećete oslijepiti, nećete završiti u mrtvačnici, ali ćete psihički i duhovno umrijeti, a to je puno gore od svega navedenog. Zato ovakvi odnosi nisu samo pogrešni jer su nasilni, nego su pogrešni jer uvijek predstavljaju perverziju koja i u ostalim segmentima osobe i braka stvaraju užas.
Nema bajke i nema iznenađenja jer, ako čovjek ne živi po Božjem smislu ili bar po narativnom zakonu, postaje olupina.
Nadam se kako Božić provodite u krugu svojih najmilijih uz lijepo i radosno druženje grijano našom kršćanskom nadom i rođenjem Boga.
Nadam se kako ste imali vremena i uključili se u neki humanitarni projekt namijenjen potrebnima. Ako niste, još stignete. Svaki dan je pred nama jer su “humanitarni projekti” u vlastitim obiteljima i u vlastitom životu itekako potcijenjeni i nepopularni. Lakše se uključiti u neki humanitarni projekt nekoliko puta godišnje, nego katolički živjeti svaki dan.
Nekoliko dana prije Božića, povela se rasprava oko načina Njegovog čestitanja.
Povod za raspravu bio je natpis “Merry Xmas” u sklopu adventskog programa u Zagrebu. Organizator je u svojem priopćenju naveo: “misao vodilja pri planiranju i realizaciji projekta bila je ponuditi jedinstveno, multikulturalno događanje koje nikoga ne vrijeđa, već dapače, aktivno sudjeluje u multikulturalnom i liberalnom dijalogu s ciljem promocije hrvatske i europske kulture.” (???)
Kao prvo, hrvatska i europska kultura izgrađena je na Božiću. Nitko ne može bolje promovirati ili nitko nije pozvaniji promovirati ono što Božić jest od nas. Nažalost, stvari pođu po zlu jer mi, pozvani, ne promoviramo istinu o Božiću, nego laž. Ta ista Europa sada je izbacila Božić, a okrenula se prema ‘Sve rastočeno Xmas-u’ i promoviranju drugih religija.
Kao drugo, Božić je odraz kršćanske kulture. Možemo ga spominjati pripadnicima islamske, židovske, hinduističke, budističke, taoističke i neke druge kulture, ali oni ga nikada neće razumjeti u cijelosti, osim ako se ne obrate pa ne postanu dio te kršćanske kulture. Kao takvo, multikulturalno slavljenje Božića nemoguća je glupost, odnosno oksimoron – spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz. Ili slaviš Božić ili slaviš izmišljeni blagdan ‘Sve rastočeno Xmas’ koji kršćanina vrijeđa i koji ne može imati nikakve veze s Božićem.
Prema tome, znači li to kako su organizatori htjeli iskoristiti vremensku podudarnost s Božićem pa su napravili neki blagdan rastočene i sive radosti pod nazivom Xmas čije su karakteristike druženje, kupovanje, opijanje i prejedanje ($$$) kako bi, u tom rastočenom obliku, bio prihvatljiv svima jer je, u pravom, istinskom obliku za neke ljude prejak, odnosno u pravom ga obliku neki ljudi ne slave?
Meni se čini da se i u ovom slučaju i u slučaju Europe računa da se kršćane može obezvrjeđivati i prisiliti ih da slave “krivotvoreni” Božić, odnosno nešto što nije Božić.
Ne vidim drugo objašnjenje.
To je ista situacija kao i s nasilnom i pogrešnom ravnopravnošću i feminizmom – da bi žene bile lažno jednake muškarcima, brišu se granice između muškog i ženskog spola pa se dobije neko sivo i rastočeno biće u kojem nema što biti ravnopravno s nečim jer ne postoje ni što ni nešto (ni muški ni ženski spol), nego umjetna, bezlična masa. Apsolutno je jasno kako muškarci i žene imaju jednaku vrijednost i dostojanstvo, a razlikuju se po svojim ulogama kako bi se nadopunjavali. Očito je nekima to problem pa je potrebno uništiti i jednu i drugu stranu.
U sveopćoj komercijalizaciji blagdana, sekularizaciji društva diktaturom relativizma te izbacivanjem vjerskih simbola iz javnog prostora, “merry xmas” i “sretni blagdani” počeli su se obilato koristiti. Ako znamo koliki utjecaj imaju marketing i promidžba na ljudsku percepciju zbivanja, a crveni, bradati djedica stvara sliku blagdana vozeći crvene kamione pune bezalkoholnog napitka, onda ovo i nije tako bezazleno.
Zapravo, već je počelo biti pomalo stresno jer te stavlja u situaciju odupiranja “sretnim blagdanima” kad ti netko čestita i moraš se potruditi reći “sretan Božić” dajući do znanja kako si svjestan da je danas rođendan malog Boga (umanjenica: Božić), Isusa koji se rodio u štalici kao beba prije 2000 godina. On je, sa svojim darovima mira, radosti i blagoslova, u centru pozornosti, a ne šoping izlog ili neki općeniti osjećaj druženja i radosti. Proslava Božića bez Božića nije Božić, nego proslava blagdana ‘Sve rastočeno Xmas’ da se pripadnici drugih religija ili ateisti ne bi uvrijedili. Sasvim sigurno nije katolikov problem što se itko uvrijedio na blagdan. Ja kao katolkinja, a sigurna sam i vi, nikoga ne želim vrijeđati, ali ne dopuštam ni da mene netko vrijeđa niti prihvaćam mogućnost da nekoga vrijeđa kršćanski blagdan.
Kako je Europa, ali i veliki dio svijeta izgrađen na kršćanskim temeljima, slavljenje Božića ukorijenjeno je u društvo. Točno je kako i ljudi koji se deklariraju kao ateisti/agnostici ili su možda pripadnici nekih drugih religija, na neki način, slave ovo razdoblje u godini te žele mir i radost. To je lijepo i pozitivno, međutim to ne mijenja činjenicu što je Božić.
Ovo razdoblje nije neka umjetna, neopipljiva radost, nego je to Božji rođendan. To je ono što mora biti prezentirano ateistima, agnosticima; pripadnicima kršćanstva umornima od vjere i njezina neprakticiranja; pripadnicima drugih religija i svima ostalima koji dolaze na advent. Zašto? Jer se Božić rodio i zbog njih, a kako će oni to spoznati i dobiti informaciju o tome ako im mi ne kažemo istinu?
Božić je tek drugotno obiteljski blagdan i nije mu značaj u tome. On je u prvom redu blagdan utjelovljene Božje riječi s izravnom usmjerenošću na Veliki petak i Uskrs (Isus je patnik već u jaslicama), odnosno oltar. Zato je jednako vrijedan i za one koji imaju obitelj i za one koji nemaju obitelj i za samce i za osobe u braku i za usamljene i za neusamljene i za više grešne i za manje grešne…
Pozitivna diskriminacija nije nikakvo rješenje – ni u broju zastupnica u saboru ni u zapošljavanju nacionalnih manjina ni u broju predsjednica uprava i nadzornih odbora ni u pravima manjina, pa tako nije rješenje ni u načinu čestitanja Božića. Jedino istina oslobađa. Stvari mogu funkcionirati ispravno jedino ako se ona kaže. Opasno je i smiješno stvarati nepotrebnu toleranciju oko čestitanja Božića kako se neka osoba ne bi uvrijedila.
Mene uopće ne zanima približavanje Božića muslimanu, Židovu, hinduistu ili budistu ako ću mu taj Božić približavati snižavanjem onoga što Božić jest, odnosno prezentirajući mu ono što Božić nije. Zašto? Jer se Božić rodio i zbog njih, a kako će oni to spoznati i dobiti informaciju o tome ako im mi ne kažemo istinu?
Načelno, uopće me ne zanima je li Božić nekome prihvatljiv ili nije.
Zašto?
Zato što se Božić može ispravno slaviti samo ako ga čovjek prihvati kao svog Boga čije se utjelovljenje slavi 25.12.
Zašto mi odustajemo od proslave onoga što Božić jest? Zašto bismo morali skrivati što je Božić kako se budist ne bi uvrijedio? Ja ne želim slaviti kupovinu samo kako bi Židovu i ateistu Božić bio prihvatljiv pa ostavio koju kunu.
Ako osoba ne slavi Božić, ne slavi ga i sasvim sigurno nema pravo mijenjati njegov pravi značaj, niti bi toj osobi trebalo smetati što i kako drugi slave. Poštujem druge religije. Mislim da njih boli briga što ja kao katolkinja mislim o njihovim blagdanima (tako i treba biti) pa bi i mene trebalo biti briga što oni misle o mojim blagdanima.
Zašto muslimani, Židovi i pripadnici ostalih religija ne daju na svoje, nego mi, kršćani koji smo Božjim principima ostavljenim na svijetu pomogli u izgradnji tog svijeta, stalno uvažavamo sveprisutne ljude koji tupe i tupe o diskriminaciji, mržnji i netoleanciji? (Znamo zašto – jer je napadana Istina, a ona je jedna). Neću ni spominjati militantne, aktivističke skupine kojima je jedini cilj destrukcija svih temelja društva.
Kako mi, kao katolici koji slave nešto, tim istim slavljem pokazujemo mržnju prema ljudima koji to isto ne slave pa, kako ne bismo pokazivali tu mržnju, njih trebamo uključiti NA NJIMA PRIHVATLJIV način slavljenja onoga što mi slavimo, a oni ne slave i tako zapravo obezvrijediti ono i Onog što slavimo. Tko je tu lud (jer netko jest)?
Nisam čula da se Hanuka zove H-uka ili Panuka, kao ni za to da se Bajram zove B-man ili B-am ili nešto slično. Znate li što bi vam pripadnici tih religija napravili kad biste njihove blagdane tako preimenovali? Za početak, prekinuli bi s vama svaki kontakt, prijateljstvo i odnos (što je u redu). Dalje, neki bi vam postavili bombu ili metu na vašu glavu ili biste postali neprijatelj države (što nije u redu).
Zato smo mi, kršćani, pozvani biti uvijek primjer drugima, a to se može jedino istinom.
Ako se mogu ispravno, a i trebaju ispravno, čestitati svi ovi blagdani, onda se itekako mora ispravno čestitati Božić jer se Božić rodio i za muslimane i Židove i ateiste i agnostike i bolesne i zdrave i osobe sa ovim i osobe s onim sklonostima… jer bez Božića, bez obzira na sustav vjerovanja kojem čovjek pripada, nema spasenja – odlazimo u vječnu tamu i pakao.
To je činjenica, ali mi se onda moramo držati činjenica i Istine, a ne lažirati blagdan pokušavajući nekoga pridobiti.
Ja prva ne bih vjerovala osobi/narodu koji je tako jeftino spreman prodati svoj identitet kako bi mene uvjerio u taj identitet. Što onda ostane od tog identiteta kad je lažiran?
Možda je u tome trik: ljudi su danas ionako dosta lažni pa je logično kako slave i blagdan na lažan način samo radi prodaje. Sve je na prodaju, zar ne? Možda zato prolazi i taj rastočeni ‘Sve rastočeno Xmas’.
Rezultati nacionalnog istraživanja koje je provela agencija Hendal 22.12.2014. na uzorku od 1000 ljudi, pokazuje kako 91% ispitanika smatra da čestitka “Sretan Božić” ne može nikoga uvrijediti pri čemu značajno veći broj ispitanika iz Zagreba, u odnosu na ispitanike iz Dalmacije, misli da ta čestitka ne može nikoga uvrijediti.
Najveći dio ispitanika želi čestitku “Sretan Božić” (57%), 27% ispitanika je odgovorilo da su im podjednako dragi i “Sretan Božić” i “Sretni blagdani”, dok bi 15% ispitanika htjelo čuti čestitku “Sretni blagdani”. “Sretni blagdani” bi dominantno htjeli čuti ispitanici iz Dalmacije, Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Da ima razlike između ova dva načina čestitanja, dominantno misle mlađi ispitanici (15-34 godine) u odnosu na najstarije (65+).
I za kraj, ne, lampice nisu same po sebi zle, nego je bitno ne dati se zavesti blještavilom i euforijom jer nas oni ostavljaju praznima. Lažni su. Prvo nas kratkotrajno podignu, a kad dopamin i ostali hormoni prestanu djelovati, spuste nas tako da smo sniženi dulje vrijeme. Zašto? Zato što blještavilo nema nikakvu smislenu vrijednost koja će čovjeku dati smisao i biti ono za što će se uhvatiti. Lampice će biti samo jedan kratkotrajni bljesak koji će čovjek pohraniti u mozak, a za kojeg se poslije neće moći uhvatiti.
Ako vas uhvati napast, morate sami sebi reći da slavite Isusov rođendan u skromnoj štalici, a On donosi mir, blagoslov i nadu. Ne donosi nikakvu euforiju i radost istovjetnu radosti proizvedenoj opijatima jer je to lažna radost. Nada nije bučna i lažna jer je temeljena na Božjem obećanju pa nema nikakve veze s lažnim pozitivnim mislima i praznim osmijehom na sve strane.
“Nisam samo protiv pobačaj a. Ja sam za život.” (A. Bocelli)
Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život.
Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti. Ima pravo na život samom tom činjenicom.
Život započinje začećem.
Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja. Zdravom logikom, to znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro.
Priziv savjesti je sasvim logično i apsolutno neotuđivo pravo u bilo kojem zanimanju i pitanju, pa tako i u slučaju abortusa i liječnika. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta. Točnije rečeno: neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno.
Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala tražiti dopuštenje za moralno življenje.
Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba liječnik koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva.
Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.
Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.
Na političkoj sceni nikada nije mirno, ali svjedoci smo da je hrvatska pred “toplotnim” udarom od 2010.
U tom periodu, glavna obilježja medija i politike postali su senzacionalizam, crnilo i depresija.
Ne možemo reći da su upravo ta obilježja postala dominantna pukim slučajem niti da ih prije 2010. nije bilo. Bilo ih je i ranije jer nije riječ o fenomenu kojeg stvaraju čitatelji i stanovništvo, nego je riječ o strategiji.
Kao prvo, puno je lakše pisati i plasirati negativne vijesti i informacije, nego pozitivne primjere.
Drugo, ukoliko se čitatelju serviraju samo loše vijesti, crna kronika, loše prognoze gospodarskog oporavka, loš zdravstveni i obrazovni sustav ili poražavajući demografski podaci, ubija mu se volja i nada u promjene jer se stvara dojam nemogućnosti promjena i napretka. Ne smije se bježati od činjenica i živjeti pod stakleni zvonom, ali niti strateški sijati kolektivnu depresiju.
Treće, ako se čovjeku ubije nada i volja za promjenama, prividno se održava status quo, a u stvarnosti se iza očiju javnosti donose sve pogubnije odluke. U praksi imamo status quo lopovluka, nepotizma, korupcije, prostitucije (doslovne i u prenesom značenju) i oduzimanje sloboda.
quotefancy.com
Četvrto, crnim vijestima stvara se dojam kako ne postoji nijedna dobra, moralna, poštena, kvalitetna osoba koja živi prema moralnim, vjerskim, etičkim načelima pa se čovjeka potiče da se ponaša suprotno od moralnih načela, gazeći vlastito dostojanstvo jer mu se serviraju takvi primjeri i taj obrazac ponašanja.
Peto, ako je cijela populacija ili njezina većina, beznadna i bezvoljna, stvara se masa kojom je lako manipulirati jer se teško boriti sa zlom ako prvo morate misliti na svoje zdravlje.
Šesto, senzacionalističkim pristupom po pravilu “10% istine upakirano u 90% laži”, prava istina ostaje skrivena, dok većina čitatelja formira mišljenje na temelju laži koja je poslužila u određene svrhe. Od toga su zaštićeni oni koji ne čitaju medije i oni koji imaju izgrađen karakter i ispravne principe pa prosuđuju po njima.
Zbog svega navedenog, od izuzetne je važnosti tražiti provjerene izvore informacija, čitati više izvora i, općenito, čitati knjige koje se bave geopolitičkom tematikom ili tematikom opće kulture kako bi se stekao uvid u odnos snaga i dobio širi pregled situacije.
Meni kao ekonomistici izuzetno mi je važan ekonomski program neke političke opcije jer odlučujem o opciji koja će provoditi ekonomske mjere koje će poticati segmente gospodarstva za koje mislim da će pokrenuti cijelo gospodarstvo, kao i način na koji će se rast ubrzati.
Meni kao osobi puno je važnije koja moralno-vrijednosna načela zastupa neki pojedinac ili stranka.
I jedno i drugo mora biti uravnoteženo kako bi imalo moju potporu.
Nekome se može javiti pitanje kakve veze ima politika s moralno-vrijednosnim sustavom; zašto je bitno prisiliti politiku na uvoz morala ako političari ne podrazumijevaju kako moraju biti moralni?
Itekako ima.
Kao prvo, nisu svi isti. Apsolutno je nedopustivo sve političare smatrati lopovima.
Drugo, apsolutno je nedopustiva činjenica da se politikom bave i zauzimaju važne političke funkcije osobe bez morala i vrijednosti. Takve osobe neće se zalagati za ispravne vrijednosti jer ih nemaju. To znači da će i cjelokupni sustav razvijati na krivim vrijednostima, odnosno neće im biti u interesu razvoj sustava.
U zapadnim demokracijama, ekonomski program je dominantan čimbenik koji neku političku opciju svrstava među konzervativce, liberale, libertarijance, socijaliste… Načelno, pri takvom određivanju trebala bi se obratiti pažnja na tri segmenta:
Ekonomski program
Političko opredjeljenje
Vrijednosno-kulturološki svjetonazor
Zašto je bitan vrijednosno-kulturološki svjetonazor kad se kod mnogih ljudi, prema prioritetima, nalazi na zadnjem mjestu?
Od mnogih ljudi čujem izjave kako je najvažnije dobro funkcioniranje gospodarstva, rast BDP-a (iako ne može rasti visokim stopama ako je država već visoko razvijena), niska nezaposlenost, tj. visoka zaposlenost i sl.
To je točno.
Da bi čovjek mogao biti koristan sebi i društvu, mora imati posao, mora imati odgovornosti i mora se osjećati korisno. On mora imati mogućnost oblikovati svoj život i život svoje obitelji svojim znanjem i radom. Mislim da ne moram posebno govoriti koliko je važno dobro funkcioniranje gospodarstva.
S druge strane, što se događa s vrijednosnim sustavom kada gospodarstvo napreduje, BDP raste, inflacija je niska, a krediti su jeftini? Što se događa s ljudskim dostojanstvom, s bioetičkim načelima?
Vjerujem da ste i sami primijetili da je razvijeni svijet duhovno i moralno polumrtav (negdje i mrtav). Ako pogledamo iz ptičje perspektive, tj. širu sliku, što jednom društvu vrijedi ekonomsko blagostanje ako u sebi ubija sve moralne principe, krši bioetički kodeks, oduzima pravo na život, oduzima pravo djetetu na oca i majku, zamrzava članove društva, opako krši naravni (prirodni) zakon, uništava obitelj, promiče protuprirodne međuljudske odnose, pomaže u samoubojstvu ljudi, provodi genetičke pokuse na embrijima i manipulira spolom nerođene djece, uništava slobodu u ime slobode, zapošljava preko veze, daje mogućnost napetka samo klijentelističkim skupinama po mafijaškim načelima “sve ostaje u obitelji” za javni interes, prodaje javna radna mjesta na kojima bi trebali raditi stručni i nepotkupljivi ljudi (primjer Singapura i zdravog razuma), daje jednaku mirovinu čovjeku koji je vrijedno radio cijeli život i čovjeku koji nikad nije radio u životu ili je zarađivao duplo više na crno, dodjeluje stipendije za zanimanja koja nisu od važnosti za razvoj države ili daje stipendije osobama bez ikakve obveze vraćanja?
Kakve šanse za razvoj ima država u kojoj vanjsku politiku vodi elita koja pati za drugom državom, u kojoj poduzetnik plaća dvjesto poreza kojim se financira zapošljavanje rođaka i pretvaranje javnih društava u obiteljske i ljubavničke odaje bez ikakve odgovornosti za posao i odluke, gdje direktorova ljubavnica bez stručnih znanja donosi odluke umjesto direktora koji je vječito na poslovnom ručku, gdje klijentelistički pedigre određuje tko će dobiti specijalizaciju iz medicine pa ako nemate klijentelistički pedigre, niste doktorovoj ljubavnici po volji ili mu se niste uvukli u stražnjicu, možete dubiti na glavi zajedno s ostalim suma cum laude odlikašima drugih zanimanja.
Ima nešto što podsjeća na odnos Herodijade i Heroda u takvom javnom životinjskom direktorsko-ljubavničkom odnosu, samo što je ovdje glava Ivana Krstitelja cijelo hrvatsko društvo nabijeno na rašpicu za umjetne nokte direktorove ljubavnice.
U privatnim društvima poslodavac može zaposliti koga želi, pa pčelu koja će operirati, ali u javnim bolnicama nitko se nema pravo ponašati kao vlasnik iste i prostitutivno dijeliti poslove na račun poreznih obveznika.
Sva ova pitanja povezana su s moralom svake osobe, a onda i s politikom jer nju čine ljudi, a ljudi su sastavnica društva.
M. Caravaggio, “Narcis”, commons.wikimedia.orgTumblr/Mathew Wilkinson
Društva plate visoku cijenu ako potiču samo ekonomski razvoj, a napuštaju i uništavaju moralni sustav.
Kao što je užasno kada politički predstavnici, koji bi trebali raditi u interesu svojih državljana, donose i provode krive ekonomsko-političke odluke, jednako je pogubno kada isti ljudi uništavaju moralno-vrijednosni sustav pod krinkom naprednosti, lažne slobode (čovjek nije slobodan ako je rob svojih nagona i instinkata!), liberalnosti, razvoja, urbanosti, modernizma i tzv. progreivizma samo radi progresivizma. Ne vjerujem blagostanju koje donosi čovjek koji je duhovno mrtav ili mračan.
Nepobitna je činjenica kako kućni odgoj i vrijednosti koje dijete uči i nosi iz doma imaju najveću ulogu.
Drugim riječima, ako dijete dobiva odgoj u punom smislu riječi u svome domu koji će ga ispravno usmjeriti, potaknuti, pomoći mu da promijeni svoje loše osobine, ono može izrasti u osobu s ispravnim pogledima na život. Zato je toliki udar na brak i obitelj kao temeljnu odgojnu zajednicu.
Kako netko može biti dobar političar, ekonomist, liječnik, prodavač, volonter, pjevač, strojobravar, stolar, građevinac ako se od njega zahtijeva da svoju savjest ostavi doma svaki dan kada krene na posao?
Karakter osobe ne može se rascijepati na dva dijela.
“Pazi koje knjige o zdravlju čitaš. Mogao bi umrijeti zbog tiskarske pogreške”, riječi su Marka Twaina.
To se pravilo može primijeniti i na politiku te političke predstavnike.
Dobro proučite programe političkih opcija, gledajte djela političara, istražujte teme.
Ako izjava političara ne odgovara vašoj savjesti ili razmišljanju, a pogotovo ako se radi o njegovim djelima, vrlo vjerojatno on/ona nije ispravni odabir. Pri donošenju odluke, nemojte se držati diplomatskih odgovora, tj. nemojte se oslanjati na izgovore “političar mora biti diplomat, zapravo on/ona razmišlja drugačije”.
Gdje biste stigli kad biste se pouzdali da ljudi misle i vjeruju nešto drugačije od onoga što kažu, tj. da su nešto drugo od onoga što kažu? Ljudi su ono što jesu i to je tako.
Nada je zeznuta stvar jer pomuti objektivne činjenice, a one su takve da vam ljudi jednostavno ne mogu i ne žele dati ono što nisu, tj. daju vam ono što jesu. Čovjek će ići u onom smjeru kakvo mu je srce, a srce je povezano s karakterom, a za biti krakteran moraš biti vjerodostojan.
Oni koji ne cijene osnovne moralne i znanstvene činjenice o životu i ne štite život najranjivijih koji im nemaju čime platiti, sasvim sigurno neće raditi ni za vaše dobro. Mislite li da ćete takvom nekome uopće biti u fokusu interesa?
U životu se treba paziti ljudi koji obećavaju ekonomsko blagostanje pod cijenu moralne smrti. U izboru političkih predstavnika, koji imaju moć i usmjeravaju cijelo društvo i državu, pogotovo.
“Europa će biti kršćanska ili je neće biti.”
R. Schumann
Hrvatska mora krenuti putem suvereniteta ili je neće biti. Kamo sreće da smo se ugledali na Višegradsku skupinu. Ne piše se dobro onima koji okrenu leđa Bogu.
I za kraj – sustav čine ljudi.
Ako je sustav pokvaren, što to govori o ljudima?
Kažu ljudi kako “riba smrdi od glave”, ali i da se “riba čisti od repa”.
Zato ne možeš biti veliki katolik, čak veći od Pape, i zapošljavati preko veze (osim ako si privatni poduzetnik – tada imaš apsolutno pravo zaposliti koga god hoćeš); krasti imovinu društva u kojem si zaposlen; preskakati liste čekanja kod liječnika (kako znaš da nisi oduzeo mjesto potrebnijem koji je zato umro?); prihvatiti stipendiju ako ti roditelji rade na crno, a po poreznoj su kartici bez primanja.
Ne možeš sjediti na kavi za vrijeme radnog vremena i krasti Bogu dane dok plaća sjeda svaki mjesec. Ne možeš biti nezadovoljan zbog smanjene božićnice kad znaš da je nisi ni zaradio jer radiš u društvu u vlasništvu države. Ne možeš biti prijavljen na burzi kao nezaposlen, imati besplatno zdravstveno na teret radnika, a raditi na crno…
Ovo je samo djelić razloga koji su, uz moralni pad i nakazne trendove u društvu, odgovorni za (demografske) probleme u Hrvatskoj.
Vrijedi i za Istanbulsku, ali i za svaku i najmanju nepravdu, nakaradnu situaciju u kojoj se može naći osoba, narod ili zajednica:
“Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” (Mt 18, 6)
Nadam se da potpisujete peticije pokrenute ovih dana, iako peticije nisu dovoljne.
Ljudi čine sustav i društvo. Što o ljudima govori pokvareni sustav ili Ako su ljudi pokvareni, kakav jedino onda može biti sustav? Daj doprinos Dobru i Istini na ovom svijetu. Pomozite onima kojima možete, budite im potpora u njihovim dvojbama i borbama, nosite im smisao.
Ne znam tko će odrediti tko ili što je žena. Zapravo znam. To će odrediti Grevio u skladu s tim kakvom se osobom osoba osjeća. To je to što je problem.
Grevio (naddržavno tijelo koje je sastavljeno od plaćenika koji nisu predstavnici država, nego isključivo politika koje ih plaćaju s obzirom da u tom tijelu ne sjede predstavnici država) briše razliku između muškog i ženskog spola, odnosno negira biološku determinaciju i smatra da možete biti što želite.
S obzirom na fluidnost rodova, na kraju će žena biti ona/onaj tko se tako deklarira. Strategiju Grevia operativno će provoditi udruge koje dobivaju ultimativno pravo dobivanja novca od država.
Ukoliko ne dobiju novac od države ili im država smanji priljev, tuže državu Greviu koji onda ucjenjuje državu jer Istanbulska konvencija poništava Ustav i sve zakone države, pa tako i vrijednosti koje su implementirane u sustave. Čistom logikom dođe se do zaključka da će udruga morati dobivati više novca ako prijavljuje više slučajeva – opravdanih ili neopravdanih, njima je sasvim svejedno. 🤷
U kakvoj su situaciji muškarci?
Njima je Konvencijom oduzeta mogućnost da oni, kao muškarci, budu žrtve te im je dodijeljena uvijek i jedino uloga zlostavljača. Ja to smatram iznimno diskriminirajućim, neprihvatljivim i lažnim. Što ćemo sa žrtvama muškarcima? Kako se čini, njima će biti priznato trpljenje zlostavljanja jedino ako se deklariraju “ženama” ili nekim od 70 i nešto rodova, ali bi to onda bilo nasilje među “ženama”. Ili?
Meni je svako nasilje neprihvatljivo, a samo nasilje mogu provoditi i muškarci i žene. Nasilje nije samo fizičko, nego i psihičko koje ostavlja i puno teže posljedice. U njemu su žene puno gore i dominantnije od muškaraca.
Za razliku od stava Istanbulske, moj stav je da za loše ili zlo djelo mora odgovarati onaj tko ga je počinio, bio on muškarac ili bila ona žena.
Šovinizam i feminizam su dvije strane iste medalje, iz oboje se lako razvije nasilje i oboje bi trebalo biti neprihvatljivo.
Kako se naziva djelo feministica u kojem prekidaju novi život ili kada oskvrnjuju crkve? Zabludjelih ovaca ima i na jednoj i na drugoj strani. Žena koja mrzi muškarce je jednaka muškarcu koji mrzi žene.
Jesu li smanjene stope nasilja u državama koje su ratificirale Konvenciju? Nisu, a nikada i neće moći biti smanjene. One su povećane.
Potražite pokazatelje (neću ih ovdje prilagati). Najsvježiji pokazatelji su iz Slovenije.
Zašto nisu?
Zato što to nije cilj Konvencije. Nije donesena zbog nasilja.
Zašto joj to nije cilj?
Zato što:
je njezin cilj promicanje rodne ideologije koja, brišući biološke datosti razlika spolova koje oblikuju osobu cjelokupno, kontaminira sve segmente društva. Ako je društvo kontaminirano, uz sve ostale negativne pojave i duhovne katastrofe, porast će stope nasilja, a porast nasilja znači i veću količinu novca udrugama
bi njezina operativa (udruge) prestala dobivati novac
će država godišnje morati osigurati milijardu kuna civilnim udrugama kroz koje se pojavljuju stalno iste osobe koje se bave pobačajem i rodnom ideologijom, a ne zaštitom žena od nasilja. One tuđu nesreću koriste za svoj probitak
Normalnoj osobi ne treba konvencija niti zakon da ne maltretira i ne zlostavlja bilo kojeg čovjeka, a pogotovo članove obitelji. One kojima to nije jasno treba dobro naučiti primjenom zakona države.
Što se tiče osoba koje osjećaju istospolnu privlačnost i osoba koje se bore s rodnom disforijom:
1. to su poremećaji koji su se razvili tijekom života (osoba se ne rađa s njima) i koji zahtijevaju odgovarajuću terapiju
2. tim osobama treba pomoći s ljubavlju. Tko ne želi pomoć, ima pravo živjeti po svojoj odluci, ali nema pravo kontaminirati društvo protubiološkim i protuprirodnim načinima života te zahtijevati mijenjanje znanstvenih i bioloških činjenica
To su psihološko-duhovni poremećaji vezani uz napad na identitet čovjeka protiv kojih se bori psihoterapijom te vjerskim smislom koji oblikuje identitet (egzistencijalno: tko je čovjek? Bog daje identitet čovjeku jer nas je On i stvorio).
Djecu treba pustiti da odrastaju normalno, bez nasilnih intervencija na njihov biološki identitet, jer se znaci rodne disforije povuku sami od sebe u velikoj većini slučajeva (“Izvještaj Atlantis”, Lawrence Mayer, Odsjek za psihijatriju Sveučilišta Johns Hopkins; dr. Paul McHugh, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti, Medicinska škola Sveučilišta Johns Hopkins te glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins).
Ne može se nijekati da postoje osobe koje se bore s tim, ali to se mora smatrati poremećajem do kojeg je došlo tijekom života zbog određenih životnih uzroka i marketinške promocije. Njihovo rješenje nije u poticanju i hranjenju rodne disforije, nego u pomaganju kako bi te osobe, koje od samog začeća imaju ljudsko dostojanstvo kao i drugi ljudi dano samim time što nas je Bog stvorio, osvijestile svoj istinski identitet, vrijednost i dostojanstvo.
Osobe koje imaju istospolne sklonosti mogu živjeti u spolnoj čistoći, svoj križ i napasti prikazivati kao pokoru Bogu te živjeti u punom sakramentalnom zajedništvu Crkve.
S obzirom da se radi o poremećajima, anomalijama koji nisu prirodna karakteristika čovjeka, društveni sustavi se ne mogu bazirati ili orijentirati prema njima, nego prema činjenicama što čovjek jest.
Potrebno je spriječiti promicanje laži o takvom načinu života kao normalnom, prirodnom, poželjnom i oslobađajućem. To su laži jer takav način života, s obzirom da nije svojstven čovjekovoj naravi i onome kako ga je Bog zamislio, donosi mnogobrojne psihičke, duhovne i fizičke bolesti. Drugim riječima čovjek, bio on vjernik ili nevjernik, takvim načinom života ide protiv svoje naravi, provodi nasilje nad svojom naravi, “siluje” svoju narav te se zbog toga javljaju psihičke, duhovne i fizičke bolesti jer narav ne može izdržati takav pritisak.
Mnoge osobe koje se bore s tim bile bi brže u napretku i podsjećanju na dostojanstvo da se u sve nisu upetljale agresivne udruge koje lažima obmanjuju i društvo, ali zapravo i te osobe kojima treba pomoć.
Tako cijelo društvo, a i osobe koje se bore s tim poremećajima postaju taoci tih plaćenih udruga koje im ne žele dobro.
Dobro nam želi osoba koja nam pokušava pomoći da se prestanemo ranjavati, a ne ona koja nam daje oruđe za jače ranjavanje. I javno je poznato koliko osobe s istospolnim sklonostima imaju problema s LGBT+ udrugama ako ih kritiziraju te koliko im je teško napustiti taj krug jer im ne daju.
Za kraj, navela bih primjer Švedske koja je pravi primjer što se dogodi kad se na nepravedan način krenu rješavati problemi.
Uz stigmu da su uvijek krivi i zlikovci, muškarci se ne usude prići ženama jer one uvijek nose titulu žrtava i mogu aktivirati instrumente za bilo što. Naravno da će zbog toga, smanjenja odgovornosti kod muškaraca jer ih odgajaju rodno neutralno, a ne da budu muškarci koji brane svoju obitelj i smanjenja odgovornosti žena jer je zakon na njihovoj strani bez obzira na situaciju s druge strane, kao i radi infekcije društva rodnom ideologijom od rođenja, rasti broj seksualnih poremećaja, devijantnog ponašanja i silovanja jer je narušena prirodna interakcija između muškarca i žene. Skandinavske države pripadaju i krugu binge drinking država u kojoj se stanovnici, “ispunjeni smislom života”, epizodično opijaju od petka poslije podne do nedjelje navečer i tako svaki tjedan.
Što se tiče konkretnog primjera na što će ratifikacija utjecati, iako “pametni” uvjeravaju kako neće, je obrazovni sustav i konkretno zdravstveni odgoj.
Ratifikacijom Konvencije, u školama će se morati provoditi i moći će se provoditi jedino liberalni ZO koji daje katastrofalne rezultate svugdje u svijetu (Skandinavske države – porast seksualnih devijacija, Velika Britanija – najveće stope maloljetničkih trudnoća uz obilato financiran ZO i kontracepciju, SAD – ista situacija, osim u državama koje najmanje izdvajaju za ZO i kontracepciju)…
Zašto neće moći biti proveden drugi program ZO-a?
Zato što je Konvencija iznad Ustava i zakona države. Ukoliko država ne ubaci rodnu ideologiju, GREVIO će to zahtijevati.
Nemojmo se praviti blesavima i govoriti kako to ne znaju vrhuške koje donose odluku. Znaju jer to i žele. Njima ne trebaju kontraargumenti jer svoje odluke i ne donose u dobroj vjeri i namjeri pa da bi ih kontraargumenti uvjerili.
Na kraju, nešto se može dogoditi iznenada, ali se jako velik broj problema, bilo na osobnom ili društvenom planu, ne dogodi iznenada.
Znakovi su tu, samo ih treba ispravno pročitati, ispravno interpretirati i primijeniti ispravnu “terapiju”.
Suprotnosti se možda privlače, ali sličnosti ostaju zajedno.
Otkrit ću vam kako mene ta rečenica gore uvijek malo strese jer volim “nemoguće” ljubavne priče (zato sam jako striktna katolkinja kako bi sve ostalo u balansu ;), ali da, ona je točna.
Neki dan prijatelj me podsjetio na Seinfeld-a jer ga on voli gledati. Nešto smo raspravljali pa se sjetio ovog isječka.
Isječak super pokazuje što je u vezi/braku temelj – isti vrijednosni sustav.
Seinfeld je to pokazao na primjeru abortusa jer se po tom stavu, općenito, dobije dojam tko je kakvog vrijednosnog pogleda, tj. kako mu je oblikovan karakter, iako ni to nije dovoljan pokazatelj.
U vezi i braku bitno je puno toga poput odgovornosti za drugu osobu, razgovora, slušanja, povjerenja, poniznosti, želje da sebe dijelite s nekim (otvorite srce) i drugoga stavite uvijek na prvo mjesto, a najvažniji su ljubav (u pravom smislu – kao odgovornost za drugu osobu) i poštovanje = Bog. Sve to treba biti na ispravnim temeljima, a to je vrijednosni sustav kojeg dijelite.
Život se komplicira s godinama pa vam treba netko s kime ćete ići u istom smjeru, tko će vas poticati na moralni život, koga ćete vi poticati na moralni život, tko će vam pomoći živjeti s ciljem i nadom vječnog života. Kako je to lijepo rekao i blaženi Karlo Austrijski svojoj supruzi Ziti: “hajdemo sad jedno drugome pomoći doći u nebo”.
Kako moj prijatelj kaže, kompromis se radi oko mlijeka kojeg pijete, a ne oko vrijednosnog sustava.
To ne znači da trebate niti možete biti jednojajčani blizanci. To nije ni potrebno, a još manje zanimljivo. Ja ne volim dosadu. Različiti karakteri nadopunjuju jedno drugo, mogu pomoći jedno drugome u isticanju jačih strana, a popunjavanju i pomaganju oko slabijih strana, a ti karakteri trebaju ići u istom smjeru.
I, zato – što je abortus?
Svaki čovjek ima nešto lijepo čime vas može učiniti radosnim ili obogatiti ili učiniti da vam je lijepo s njim/njom. U nekom kratkom razdoblju može vam dati više potpore, pripadanja i ‘život je lijep’ osjećaja i bolje vas upoznati, nego ljudi koji su duži dio života s vama. Možete biti iskreniji i pravi vi s tom osobom. Može vidjeti strane vaše osobnosti koje nitko nikad nije vidio.
Ipak, samo to nije dovoljno jer se radi i o duhovnoj stvarnosti i konačnom cilju. Ljubav je odgovornost za drugu osobu, ali i prihvaćanje osobe takve kakva jest, bez želje da je promijenite; sposobnost da se ta osoba osjeti voljeno i prihvaćeno od vas, da se osjeti da je kao takva dovoljna, a to je lakše i prirodnije s osobama koje su nam bliske vrijednostima.
Osjećaji se istroše, dok je ljubav svjesna odluka za osobu iz dana u dan i nakon što se osjećaji istroše, promijene ili probude za nekog drugog. Osjećaji su subjektivna kategorija i nestalni su, dok je ljubav objektivna kategorija karakterizirana voljom i odlukom.
U konačnici, vi donosite odluku. Živjet ćete s tom osobom i tu odluku donijet ćete na koji način želite. Bog će vam dati odgovor, samo ga morate htjeti čuti. To onda rezultira potpunom sigurnošću i mirom da se radi o pravoj odluci u bilo kojem smjeru – prekid veze ili brak, a to je najvažnije. S druge strane, mi, ljudi, pozvani smo biti dar jedni drugima. Možda smo pozvani biti nekome razlog obraćenja. Dokle god Vas netko ne odvlači od Boga, to je odluka između vas i Boga.
Nemojte se zaboraviti moliti za tu osobu da je Bog čuva od zla, čak i ako krenete različitim putovima. Lijepo je i moćno biti u nečijoj molitvi.
Nek’ te zagrli netko sretniji Čuvali te svi dobri anđeli. Samo nekad me nađi da nam se Zvijezde sve zapale.
T. Cetinski
U isječku je zanimljivo i to što je Jerry pitao Elaine za dečkov stav o abortusu odmah nakon što je ona rekla da je dečko karakteran i ima integritet.
Je li Jerry htio reći da podupiratelji abortusa nemaju integritet? 😎🤫
Evo jednog poticajnog članka među svim ovim ozbiljnim temama kojeg sam objavila davno davno (ožujak, 2015.).
Obožavam jesen i proljeće!
Možda će vam se (opravdano) činiti da je prva priča pisana za djecu. Priča je doista pisana za djecu, a objavljena je u MAK-u.
“Ujesen neke vrste drveća naprave svoju inventuru, popis.
Prebirući po sjećanjima, drveće zbraja plodove koje je tijekom godine uzgojilo, bilježi koliko je životinja udomilo i othranilo, koliko je ljudi svojim hladom zaštitilo i koliko im je puta svojom ljepotom izmamilo uzdahe.
Jednom je živjelo listopadno drvo kojemu je svake jeseni bilo poprilično mučno od inventure. Svake bi godine izbrojilo isti broj plodova, lišća i ptica koji su na njemu rasli i živjeli. Godinama nije zabilježilo vlastiti napredak. Doduše, njemu samomu to uopće nije smetalo. Bilo je zahvalno za život na tom lijepom mjestu i radovalo se svakom jutru koje mu je bilo darovano.
Nevolja je bila u tome što mu je drugo drveće govorilo da je nesposobno i nevrijedno. Ponajviše mu se rugala jelka koja je rasla tik uz njega. Jelka je ponosno rasla, bila je puna života pa se zelenila i tijekom zime. Drvo se uz nju osjećalo još jadnije…
Jedne jeseni, listopadno drvo je došlo na suludu ideju: izazvano porugama, odlučilo je izbjeći jesensku inventuru. Neće izbrojiti lišće, ostat će i ono vazdazeleno, poput jelke.
Taj neostvarivi pothvat je toliko iscrpio drvo da se posve osušilo. Sljedećeg proljeća, ostalo je bez lišća, plodova i cvrkuta ptica u granama. Postalo je crno, grbavo i golo.
Jelka ga je još više zadirkivala bockajući ga iglicama. Drvo je gorko požalilo što je htjelo biti poput nje, vjerujući da je zbog toga postalo posve bezvrijednim, da je kažnjeno zbog svoje lude želje da bude nešto drugo.
A onda je u šumu došao drvosječa. Jelka je istaknula svoju ljepotu kako bi joj se drvosječa mogao diviti, a osušeno drvo se bojalo da će biti posječeno. Drvosječa se zagledao u lijepu jelku te je odlučio kako će ju sljedećeg mjeseca posjeći i okititi za Božić na glavnom gradskom trgu.
Što je bilo s osušenim drvom?
Brižno ga je čuvao još godinama jer je shvatio da ima medeno srce. Naime, u njegovoj su se duplji nastanile pčele i spremile mnogo meda za zimu koji je pomogao drvosječinoj kćeri da ozdravi od teške bolesti.
U toj šumi, drveće i dan danas šušti o tom događaju da bi svi dobro zapamtili da one koje smatramo nevažnima i bezvrijednima Bog može upotrijebiti za velika djela.”(Iva Noščić)
Svatko ima svoj medeni dio, medeno srce, tj. svatko ima specifične talente, svatko ima specifične karakteristike koje ga čine vrijednim, jedinstvenim i lijepim.
Nitko ne može biti toliko “mali”, jednostavan, tužan, skroman, a da to poništi njegovu vrijednost.
Zapravo, čovjek ima vrijednost neovisno o svojim talentima i postignućima jer je Božje ljubljeno biće koje je Bog htio. Svaki čovjek je u potpunosti u Božjim mislima, planovima. U trenutku našeg začeća, Bog je u potpunosti bio posvećen oblikovanju samo nas.
On obraća jednaku pažnju na svaki dio našeg života, kao što obraća pažnju i na svaki dio života vašeg susjeda. Mi smo Njemu najvažniji u svakom trenutku i tako svaki čovjek – svaki čovjek mu je “jednako najvažniji” u svakom trenutku. On je Bog pa može tako 🙂 Radi se samo o tome koliko talenata je kome Bog dao, a On ih je raspodijelio tako jer nas poznaje. Zna da bi nešto što jednoj osobi u mjeri odgovara, drugome bilo previše i da bi ga to uništilo, umjesto spasilo.
Nažalost, ova istina je duboko skrivena i ljudi ne prepoznaju svoju jedinstvenost ili vrijednost. To je napast koja želi čovjeka učiniti nesretnim, očajnim i izolirati ga. Najgora moguća stvar je težiti biti netko drugi i najgore moguće prokletstvo je htjeti biti netko drugi, živjeti život prema tuđim očekivanjima.
Kada kažem tuđa očekivanja, ne mislim na ispravne vrijednosti koje usađuju vjerske institucije ili roditelji ili na pravila lijepog ponašanja, nego na očekivanja ljudi oko vas koja, kad razmislite, uopće nisu i ne moraju biti ispravna ili posebna. Ako savršeno funkcioniraju kod druge osobe, neće funkcionirati kod vas jer je svaka osoba jedinstvena, svaka osoba ima svoju priču.
Manjak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti (poput stabla iz priče) je zajednička crta jako velikom broju mladih žena (djevojaka).
Ako pročitamo neke članke, a i ako se samo okrenemo oko sebe, shvatimo da je taj problem uistinu primjetan. Taj se osjećaj ne rješava jednostavno i brzo, nego može biti toliko dubok da koči osobu u svakodnevnom životu i pretvara ga u pakao. Zato je jako bitno okruženje u formativnim godinama i djetinjstvo jer, ako se tada posije sjeme nedostatka samopouzdanja i osjećaja manje vrijednosti, onda to predstavlja jako veliki problem.
Osjećaj manje vrijednosti nema veze sa stvarnim karakteristikama osobe. To je pogrešna percepcija samog sebe jer taj osjećaj može pogoditi i objektivno prelijepe osobe i jako pametne osobe i jako sposobne osobe. Paradoks je u tome što se osoba može tako osjećati, iako je prekrasna i sposobna ili je otkrila lijek za neku bolest, osvojila medalju, super je roditelj, školske obveze izvršava besprijekorno, uspješno volontira s beskućnicima, super slika i uspješno balansira između mnoštva obveza i odgovornosti.
S druge strane, ako ćemo mi loviti tuđe talente i tuđe karakteristike, što će biti s našim vrijednostima i talentima? Talenti i naše karakteristike (izgled i stavovi) dani su nam da ih odgovorno koristimo za pozitivne stvari. Dani su nam i jer čine jedinstveni dio našeg identiteta s kojim jedino možemo doći do punog izražaja. To znači da je svakome od nas originala Bog darovao život. Ja volim kad se drugi originali trude postati najbolja verzija sebe.
Shine bright like a diamond!
Nema mjesta za strah. Ako se netko usudi ponositi svojim glupostima ili stvarima koje nisu za ponos, onda nema straha za tebe. Čovjeka može biti strah zablistati pa se izolira zbog sramežljivosti (teže se uklapa u okolinu) zato što bi se tada otkrila sva njegova ljepota u punom smislu, a to onda zna “stvarati probleme” drugim ljudima koji i sami imaju problema s osjećajem manje vrijednosti i teže tuđoj jedinstvenosti.
To se pretvori u spiralu ogovaranja, zavisti, podmetanja, ocrnjivanja, ismijavanja, mržnje. Paradoks je što takve osobe ne primjećuju da su oni sami jedno veliko jedinstveno, prekrasno čudo.
Ako si stvoren kako bi zablistao, onda ne možeš pobjeći od toga, nego moraš ljudima ispravno prezentirati zašto blistaš kako bi ih usmjerio prema Bogu jer je Bog taj koji zaslužuje slavu. On je je taj koji, ako Mu dopustimo, blista u nama. Ponekad može izgledati i biti zastrašujuće, ali je jedino smisleno.
S druge strane, ne možemo se praviti naivnima – puno puta pokvareno i zločesto ponašanje neke osobe nema veze s osjećajem manje vrijednosti te osobe, nego isključivo sa zločestoćom te osobe ili naredbom interesnih sfera s obzirom da je sklonost zlu posljedica naše pale naravi.
Potrebno je biti svjestan i jedne i druge mogućnosti (sigurno ih je i više), ali i znati što napraviti s tom spoznajom. Ako na nepravdu ne odgovaraš nepravdom, to ne znači da nisi shvatio igru koja se odvija. To samo znači da se ne spuštaš na tako nisku razinu i da si imao snage biti bolja osoba. S druge strane, to nikako ne znači da trebaš postati vreća za liječenje nečijih frustracija i nesigurnosti. To je nešto što čovjek nauči s godinama.
Moj savjet svima koji imaju teških problema slične naravi koje ne mogu riješiti je: molitva i sakramentalni život jer je Bog najbolji psihoterapeut i jedino se na njega čovjek može 100% osloniti jer je bezgrešan i razgovor sa stručnom osobom (dr. psihoterapeut i duhovnik ako je potrebno).
I za kraj, još jedna priča koja je povezana s temom:
“Jedan je čovjek, idući iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov je sin, momčić od deset godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek pa reče:
– To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih!
Onda otac sjaše s magarca i posadi sina na magarca.
Malo dalje sretne ih drugi čovjek pa reče:
– To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a da tvoj otac ide pješice. Tvoje su noge mlađe!
Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče:
– Kakva je to budalaština: dva luda magarca na jednoj slaboj životinji! Pravo bi bilo da čovjek uzme batinu pa da vas obojicu stjera!
Tada sjašu obojica i pođu pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini.
Sretne ih četvrti čovjek pa reče:
– Kakva ste vi tri, čudna druga! Zar nije dosta da vas dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
Tada reče otac sinu:
– Mi smo obojica jahali na magarcu. Sad valja da magarac jaše na nama!
Onda obore magarca na zemlju te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje pa ga uzmu na kolac među se i tako ga nose.
Kad se ljudi koji su ih sretali i stizali stanu smijati i čuditi, otac baci magarca na zemlju i počevši ga odvezivati, poviče:
– Ta, svaki čovjek koji hoće svemu svijetu ugoditi je luđi od ovoga magarca. Ja ću sa svojim magarcem učiniti kako sam i prije s njim po svojoj volji činio, a ljudi neka govore što im drago!
Pa onda uzjaše na magarca, a sin pored njega pođe pješice i tako odu kući. (Narodna)
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
bug.hrFlickr.com
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.
Flickr.combug.hr
Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.
Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.
Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.
Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.
Pravi muškarac daje život za svoju ženu, a prava žena to mora dopustiti.
To je moguće jedino ako je muškarac glava, stup obitelji, a žena njezina duša. Muškarac mora ljubiti (voljeti) svoju ženu toliko da bi dao svoj život za nju, a ona mora dopustiti i prihvatiti da je se tako i toliko voli, a to znači priznati muškarčeva ulogu i preuzeti svoju. Nitko u odnosu dvaju osoba ne može biti lijen.
Ono što primjećujem je puno nesporazuma na ovim temeljima pa i jedna i druga strana podižu svoje obrambene mehanizme nastale kao posljedica prethodnih (ranjenih) iskustava kako se ona ubuduće ne bi ponovila.
Ona ne želi da je se voli, nego želi biti ta koja će preuzeti mušku ulogu jer je netko iskoristio njezinu ženstvenost, a on ne želi toliko voljeti jer mu je neka uništila muškost emocionalnim spletkama i dominacijom.
Kada to povežete sa slobodnom odlukom osobe o tome koje će vrijednosti ili načela slijediti te (ne)odgojem, neznanjem o čovjekovom smislu i biti te duhovnoj stvarnosti (dobroj i zloj), imamo ubojitu kombinaciju.
U svemu tome nastrada i povjerenje pa se teško odlučiti na ono što ljubav stvarno jest – slobodno sebedarje bez kalkulacija, ali ljubav je upravo to i ne smije biti nikako drukčije. Ona je odgovornost za drugu osobu. Što je više odgovornosti, to je ljubav veća. Istinska ljubav je žrtva. To je nekada neuzvraćeno, nekada bolno, nekada narušeno, a nekada i u potpunosti smisleno. Toliko smisleno da vam je jasno kako ne može biti nikako drukčije i po stoti put dobijete potvrdu kako Bog jedini zna najbolje te da ništa ne valja što odradite bez Njegova načina i zamisli funkcioniranja.
Zato – nismo sami, iako čovjek može biti frustriran zbog navedenog.
Je li jednostavno puno ulagati u odnos i ne dobivati jednako ili išta?
Nije, to je jako teško, a u vezi koja nije okrunjena brakom nije ni potrebno, ali čovjek treba donijeti odluku o tome kakva on osoba želi, koje ideale i vrijednosti slijedi pa se tako i ponašati.
Treba prepoznati osobu čije će mane i ograničenja moći podnijeti jer svaki čovjek ima svoja ograničenja, čak i ako odnos savršeno funkcionira. Nemojte od čovjeka tražiti ono što može dati samo Bog, ali nemojte se ni zeznuti i ne prepoznati temeljne vrijednosti.
Nadalje, ako je čovjeku smisleno ponašati se jedino onako kako treba, onda se i ne može drukčije ponašati jer nema mira s onime što mu je besmisleno. Osobe u vezi imaju izbor – ako nisu jedno za drugo ili je jedna strana nezadovoljna odnosom, odnos se razriješi vrlo jednostavno. Brak zahtijeva veću žrtvu – on je i u dobru i u zlu dok vas/nas smrt ne rastavi.
Ljubav je slobodno sebedarje osobi kojoj ste se brakom obvezali biti vjerni i u dobru i zlu. Ono što će druga strana napraviti s tim, ugrubo rečeno, nije vaš problem niti bit ljubavi, nego je problem te osobe. Na kraju krajeva, nagrada i kazna dolaze na drugom svijetu. To uvijek treba imati na umu kad govorimo o duhovnim pitanjima i pitanjima smisla čovjeka, a to su pitanja pred kojima se sva ostala mogu samo sakriti. Najvažnije je imati smisao jer ćete onda moći biti duhovno mirni i kad se sve ruši oko vas i kad ste emocionalno uznemireni. Jednako tako, i kad se trudite i kad griješite.
Obje strane moraju s ljubavlju izvršavati svoje odgovornosti i uloge koje su različite, inače dođu u situaciju u kojoj svatko koristi svoje oružje za uništenje – ona emocije (emocionalno nasilje), on snagu (fizičko nasilje) ili se zapletu u lažni odnos izokrenutih uloga koji, s obzirom da je temeljen na laži izokrenutih uloga, propadne s velikim ožiljcima. Tako se stvara začarani, otrovni krug muško-ženskih i bračnih odnosa koji prerasta u pakao na zemlji. Jako je bitno prihvatiti različitosti između spolova i antropološke istine te biti svjestan da je naravni zakon upisan u svakog čovjeka.
Sve navedeno, a pogotovo prvi odlomak ovog članka, svoj izvor, fundament imaju u sljedećem: da bi sve moglo ispravno funkcionirati, čovjek mora postaviti Boga u središte svog života. Ako čovjek tako napraviti, neće imati problem ni s “vlasničkim” pristupom ženi niti s emocionalnim spletkarenjem muškarcem.
Zašto?
Kao prvo, zato što je On u nas upisao čežnju za Njim davši nam dušu pa čovjek nema mira dok se tome ne odazove, a kao drugo zato što onda Bog postaje mjerilo naših postupaka, riječi i života.
Ako Bog i Njegov način postaje naše mjerilo, muškarcu neće pasti na pamet tući i omalovažavati ženu. Ženi neće pasti na pamet emocionalno maltretirati, ucjenjivati i krivo usmjeravati. Ako je vama mjerilo stvari ono kako je Bog zamislio odnose, onda će se dvije strane natjecati u tome tko će biti nesebičniji, stavljat će drugu stranu na prvo mjesto, imati više razumijevanja, biti veća potpora, bit ćete svjesni odgovornosti za drugu osobu. Radije ćete vi patiti, nego da pati druga strana. Svi se odnosi naruše kad se zaboravi na to.
Sloboda i feminizam?
Sloboda je činiti ispravna, moralna djela jer si slobodan od zakona ili zato što poštuješ zakon i jedino ti je tako smisleno.
Feminizam nema veze s tim. Mrziti nekoga nije sloboda. To može biti vaša slobodna odluka i izbor, ali on ne donosi slobodu jer je mržnja nikada ne donosi.
Za razliku od mržnje, ljubav je sloboda i kod nje nema posjedovanja, nego poštovanja i odgovornosti.
U članku se nisam dotakla feminizma kao mašinerije financirane ogromnim iznosima moćnika koja za cilj ima uništavanje braka, obitelji i zdravih temelja društva, tj. feminizma kao instrumenta kulture smrti. On se obilato koristi za te svrhe.
Feminizam, rodna ideologija, pobačaji i sve slične ideologije hrane se tuđom boli, nesrećom i napasti.
Žrtve tih ideologija, tog zla, je cijelo društvo, ali i pojedinci koji se npr. bore s istospolnom privlačnošću.
Htjela sam spustiti ovaj članak na osobnu razinu jer, u konačnici, svatko od nas ima izbor. Ima odgovornost. Može odlučiti.
Sustav čine ljudi.
Ako je sustav pokvaren, nije se pokvario sam po sebi, nego se pokvario pokvarenošću ljudi koji ga čine. To nam puno govori, ne samo u slučaju feminizma, nego u slučaju svakog područja koje vam može pasti na pamet. Uljez napada i ulazi tamo gdje osjeti slabost, a puno priče ne mijenja nedostatak djela.
Budite nekome komadić neba na ovoj zemlji na koji god način možete, znate i na koji god ste način pozvani biti jer je to naša svrha.
Zato mi se drž’te, oboružajte se misom, skaramentima, krunicom, kontemplacijom, dobrim knjigama, obitelji.
Od trenutka kad počnete gledati ovaj kratkometražni dokumentarac o radu Marijinih obroka pa do njegove 2:46 minute, na svijetu je umrlo 31 dijete od gladi.
Svaki dan na svijetu umre 18.000 djece od bolesti uzrokovanih glađu, a i vi i ja znamo da hrane ima dovoljno.
Mary’s Meals (Marijini obroci) su organizacija koja se bavi osiguranjem obroka za školsku djecu u siromašnim državama svijeta. Osiguravaju jedan obrok dnevno u školama kako bi ih roditelji slali u školu. Kako ističu, a ono što mi je jako bitno, imaju niske troškove hladnog pogona, stoga se većina sredstava (93%) iskoristi izravno za dobrotvorne aktivnosti, tj. za svaku 1 kn koju doniramo, 93 lp se troše izravno za aktivnost.
Samo 120 kuna dovoljno je za prehranjivanje jednog školskog djeteta cijelu godinu.
Sljedeći način putem kojeg možete pomoći je Mali dom u Africi kojeg je pokrenuo fra Miro Babić. Postigli su ogromne stvari. Kupite narukvice ili, ukoliko ste u mogućnosti, postanite kum/kuma jednom školskom djetetu ili se pomolite za njih.
Doslovno rečeno i doslovno mislim: nema razloga za osjećaj tuge ili bezvrijednosti ako ne možete pomoći financijski. Informirajte svoje prijatelje na društvenim mrežama i tako pridonesite, a molitva uvijek vlada jer ona zalijeva rad misionara u siromašnim zemljama! Vi budite misionari gdje jeste jer je u razvijenom svijetu puno više gladnih bez smisla, tj. pridonesite dobru na koji način možete.
Ovo je bio jedan od mojih prvih članaka objavljen još 2014. godine.
Malo sam ga nadopunila i prenosim ga ponovno.
Često imam osjećaj kako nekada koristimo neke citate, fraze i izreke, a uopće ne razmišljamo što one znače, odnosno sve ostane na onom prvom dojmu: “Kako je to lijepo!” i nastavimo po starom. Nekad nam treba više vremena i tek nakon proteka određenog vremenskog razdoblja počnemo shvaćati citat koji nam se svidio na prvu, ali tada nas nije potaknuo ni na kakvu promjenu.
Ili se nađete u situaciji kad se svi bune: “Opet dosadna kiša!” pa se i vi, nerazmišljajući i nekim automatizmom, pridružite, iako volite kišu i uopće vam ne smeta.
To se može često dogoditi i u molitvi. Tako, na primjer, u Očenašu molimo: “… budi volja Tvoja…”.
Jeste li kada razmišljali što to znači?
Nadam se da jeste i da ste, kao i ja, shvatili poruku i smisao. To znači, iako imamo planove, želje, ciljeve, nismo sami, ne možemo sve kontrolirati. Ne mora i ne može sve biti onako kako smo zamislili.
To znači imati hrabrosti i povjerenja u Boga, priznati Njegovu ulogu i vjerovati mu da On ipak zna bolje od tebe, da zna sve posljedice naših odluka. To znači dozvoliti Mu da ne bude po našem.
To ne znači odustati od svojih snova.
To samo znači da se ti snovi ne moraju ostvariti na način na koji mi želimo. Gledajući smisleno, cilj kojem katolik treba težiti je raj pa zanimanje u tome nije presudno, tj. osoba tome može težiti i kroz isti posao cijeli život ili kroz promjenu. Bitno je kroz bilo koji posao biti svjestan onog vječnog “kamo idem?”.
Današnji ljudi boje se tišine.
Zašto?
Zato što jedino u tišini dobivamo odgovore ima li način života koji vodimo smisla ili smo na krivom putu. U tišini se susreće Boga i sebe. Bez te tišine i samoće čovjek je osiromašen i ne može ispravno kroz život.
Lijepo je htjeti biti “faca” u doktorskom, ekonomskom, poduzetničkom, znanstvenom, obrtničkom, glumačkom krugu.
Dobro je uložiti puno truda i rada kako bi čovjek postigao što želi, ali možda ta “faca” neće postati na način na koji je zamislio.
Možda postane faca u misijama u Africi gdje će liječiti ljude, iako i upravo zato što ti ljudi nemaju čime platiti liječenje; možda se baci u projekte socijalne odgovornosti, iako se vidio u investicijskom bankarstvu; možda će umjesto hollywoodskih blockbustera snimati filmove s puno važnijom i ozbiljnijom tematikom, tematikom koja veže čovjeka za film i kad napusti kinodvoranu.
Možda će graditi crkve u misijama u Africi. Možda će graditi i poslovne zgrade i crkve u Hrvatskoj pa onda i crkve u misijama. Možda će biti arhitektonska faca i jednog dana prihvatiti projekt svrhom potpuno različit dosadašnjim te, iako će pobrati nagrade i tim projektom, shvatiti da je važnost tog projekta nemjerljiva za njega, ne u poslovnom, nego osobnom smislu jer ga je taj projekt izgradio kao čovjeka. Možda će biti kuhar u pučkoj kuhinji. Možda neće pisati chick lit bestselere, nego knjige koje neće biti toliko poznate, ali će promijeniti život svakom čitatelju. Možda će biti mama i supruga 24 h dnevno potpuno nesvjesna svoje nemjerljive važnosti za društvo.
Nijedna od ovih opcija nije pogrešna, ali svatko mora pronaći svoju i pronaći put kojim će je ostvariti.
U svemu tome treba paziti i ne uzimati sebe previše ozbiljno jer čovjek nikada ne može kontrolirati sve parametre, a to je dobro jer i inače radimo puno pogrešaka. Mislim da bismo u tom slučaju radili još veće jer čovjek ne zna raspolagati ispravno s velikom moći jer ima različite slabosti.
Čovjek nije Bog jer Bog oduvijek jest i Stvoritelj je svega vidljivog i nevidljivog. Čovjek koji pokušava zauzeti Njegovo mjesto napravi toliko grijeha i zla da na kraju prokocka svoju dušu i uništi društvo. Vinograd pripada Bogu, a mi samo možemo biti Njegovi radnici uz obilje blagoslova.
Često se govori da novac nije važan, da je zdravlje najvažnije. Što to znači za vas?
U kojem vam opsegu novac nije važan i mislite li to stvarno ili je to način spašavanja savjesti i obraza pred ljudima, a zapravo ste zaluđeni mišlju o bogatstvu i zavidni svakome tko ima više materijalnog?
Što vas motivira na daljnje korake?
Čovjek mora naći druge motive osim novca, inače će ostvariti svoj cilj, imat će novca, ali putem će pogubiti sebe, svoju dušu i sve što nije znao cijeniti, a zapravo je najvažnije.
Jedan je svećenik kroz priču sažeo istinu o razlici između Mihaela Arkanđela i Lucifera, a koja se jako dobro može prenijeti na čovjeka, njegovu oholost i taštinu i način na koji se bori protiv istih.
Priča kaže kako su razgovarala dvojica muškaraca o tome što je razlika između Mihaela i Lucifera, tj. kako je moguće da su dva anđela koja je Bog stvorio pošla tako različitim putovima.
Na kraju jedan od njih dvojice zaključi: Lucifer je sebe smatrao svjetlonošom, rješenjem, a ne onim koji svijetli u ime Božje, dok je Mihael bio svjestan kako on samo svijetli svjetlo koje daje Bog i da bez Njega ne bi ni postojao.
Ova priča sažima ono što je istina: Lucifer je pao zbog svoje oholosti i narcisoidnosti.
Tako je i s ljudima.
Oholost i taština ljudi koji je ne drže pod kontrolom, dovest će do mnogih zala jer iz oholosti, samodostatnosti, narcisoidnosti, “ja sam bog” stava proizlaze sva zla i svi drugi grijesi.
S druge strane, ako je čovjek svjestan svojih prednosti i snaga kao dara od Boga, onda će ga to uvijek jačati u poniznosti. To ne znači da nekada neće pasti u oholosti ili se boriti s taštinom, nego će u toj borbi uspijevati uz Božju pomoć.
Narcisoidne osobe pretvaraju međuljudske odnose i brakove u pakao na zemlji. Pokušajte zamisliti kakve odnose gradi narcisoidna majka koja uništava dijete svojom patologijom ili kako je teško u braku s takvom osobom. To je patologija koju je potrebno liječiti na puno frontova.
Nemojte se zavaravati. Čovjek nije savršen. Čini puno grijeha i pogrešaka, a svi koji nam tako tepaju rade jako veliku pogrešku i krivovjerje jer, iako se danas puno toga ne smatra grijehom pa mnogi “nemaju” što ispovijediti Bogu, to ne mijenja istinu, a ona je kako je to nešto grijeh. Iz te samodostatnosti proizlazi i pad sakramentalnog života.
S druge strane, nije sve ni tako zlo. Čovjek je Božje stvorenje, naginje i dobru i zlu, ali je otkupljen po Isusu Kristu. Treba znati svoja ograničenja kako bismo ih oslabili uz Božju pomoć i maksimalno aktivirati Božji duh u nama.
Nažalost, Njemačka, Belgija, Austrija, Nizozemska… pogođene su nepristupanjem sakramentu ispovijedi pa vjernici idu na pričest bez ispovijedi jer, eto, ništa nije grijeh i nije im jasno zašto je KC tako “rigidna” svojim naukom. Crkve su pretvorene u kafiće, crkveni prostori se koriste za New Age aktivnosti, a i generacije Hrvata rođene i odrasle tamo poprimaju takva shvaćanja pa je zajednički život prije braka i kontracepcija normalna stvar. Vjera postane tradicionalna bez sakramentalnog života ili s prividnim, ovako obeščašćenim sakramentalnim životom.
To je sve posljedica oholosti i potrebe svakog čovjeka za vjerovanjem u nešto, a ako ne vjeruje u pravog, živog Boga, onda vjeruje u krivo.
Kako bi se čovjek što uspješnije borio sa svojim slabostima, treba biti emocionalno zreo i karakterno jak (ispravno razvijene psihološka i duhovna dimenzija), tj. mora od rođenja, odgojem, biti usmjeravan u pravom smjeru kako bi izgradio karakter i emocionalno sazrio te radio na svim svojim dimenzijama cijeli život. Nekad nam ide lakše, nekad teže. Nekad malo padnemo, nekada idemo pravocrtno, ali ne dajte se i nemojte očajavati! Pojačajte sakramentalni život, dobru literaturu, molitvu i kontemplaciju. U teškim i tjeskobnim vremenima, možda vam pomogne ovaj članak.
Jedna od zamaka u koju čovjek može upasti je da bude toliko uvjeren u svoje intelektualne sposobnosti, stručnost, znanje, sposobnosti, razum, pamet, talent te se počne oslanjati samo na to i samo na sebe, a zaboravi kako sve te darove nije dobio po svojoj zasluzi, nego kao poklon da ih koristi za dobro i razvija kroz svoj rad.
Stručnost, načitanost, intelekt tada postaju uteg koji čovjeka uljuljkaju u njegovu samodostatnost pa se tako ponaša i prema drugima – zaboravlja savjest i kroji svoje istine. Svi se trude biti uspješni, ali se malo ljudi trudi biti uspješan u dobroti. Tako imamo puno uspješnih ljuštura, materijalista koji za one koji ne žele živjeti suprotno svojim idealima misle da su glupi i neuspješni.
Kao što je Majka Terezija rekla:
Ako si obeshrabren, to je znak ponosa jer se oslanjaš samo na svoje snage.
Tvoja samodostatnost, sebičnost i intelektualni ponos će onemogućiti življenje Boga u tebi jer On ne može ispuniti ono što je već puno.
U zadnje je vrijeme postala pomodna riječ “karakter”, “osoba s karakterom”, “karakterna osoba” ili “žena/muškarac s karakterom” pa ljudi imaju krive verzije onoga što je karakter i nabacuju se tim izrazima.
Tako će neki reći da je osoba karakterna ako se nezrelo posvađa zbog nečega jer, eto, ima svoj karakter i stav, ne da svoje pa makar pričala (pogrešne) gluposti i bila u krivu. Tu se ne radi o karakteru nego o (neodgojenom) temperamentu.
Tumblr/Mathew Wilkinson
U Bibliji ne postoje semafori, automobili i instagram, ali postoji slobodna volja, snaga volje, odgovornost, zlatno pravilo, moral, umjerenost, deset zapovijedi, posljedice Istočnog grijeha, velika doza zdravog razuma, ali i puno više onoga što nadilazi razum i što čovjek ne može spoznati razumom; istina o čovjeku koja se onda primjenjuje i u slučaju crvenog na semaforu i objavama na dr. mrežama.
Upravo je takvo zaključivanje smisao odgoja, rasta u vjeri i, općenito, izgradnje karaktera. Nije smisao izvlačiti rečenice iz konteksta s obzirom da na taj način nikada nećete moći uklopiti auto i semafor jer ih nema.
“Čovjek ne želi priznati golemuvrijednost koju za ljudsku ljubav posjeduje čistoća onda kada ne želi priznati potpunu i objektivnu istinu o ljubavi žene i muškarca, postavljajući na njezino mjesto subjektivističku fikciju. … Ne može se shvatiti puni smisao krjeposti čistoće ako se ne razumije ljubav kao funkcija odnošenja osobe prema osobi, funkcija usmjerena u načelu prema sjedinjenju osoba.”
sv. Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”
Tumblr/Mathew Wilkinson
Temperament i karakter
Temperament (narav) je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao za rad na sebi, prirodno gorivo koje nas pokreće. Netko je zapaljive, a netko mirnije naravi. U različitim situacijama do izražaja dolaze različite vrste čovjekovog temperamenta jer smo miks svega pomalo.
Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, odgojem, vjerom, izgradnjom sebe i željom da se postane najbolja verzija sebe. Karakter je nadgradnja temperamenta jer čovjek ne može živjeti (samo) po temperamentu.
Sve ljudske razine trebale bi biti integrirane, međutim, ako ima nekih odstupanja, onda je karakter kontrolni i korektivni mehanizam. Kako je karakter povezan s duhovnom dimenzijom, evo nas opet na potvrdi važnosti duhovne dimenzije u ponašanju čovjeka.
Karakterna osoba ili osoba s karakterom postupa moralno ispravno, ima ispravne stavove i drži ispravne principe. To radi zato što je tako oblikovao/la svoju dušu i srce. Zato što shvaća važnost toga, ima smisao. Zato što se dopušta napuniti Božjom mudrošću i smislom. Zato što je prionula na Božji (crkveni) nauk i način gledanja na stvari i pojave. Zato što zna kako to ne može biti i postati sam.
Društvene mreže imaju i svojih prednosti, ali i više nedostataka.
One olakšavaju komunikaciju s ljudima koji žive dalje od nas, olakšavaju grupne dogovore i pregovore, ali i kreiraju lažne odnose. Potiču površinske odnose, izazivaju ovisnost. Miješaju stvarnost i umjetni, nestvarni svijet. Šire mainstream ideje i lažne vijesti uz kontrolu. Prikazuju jedan lažni svijet radi prodaje bar malog dijela sebe ili pobuđivanja osjećaja divljenja prema sebi od strane drugih. Čovjek se želi osjećati bar malo vrijedno i važno jer možda nema odnos ljubavi s bliskim osobama ili taj odnos nije istinska ljubav i bliskost koja napuni čovjeka. To su činjenice.
Pokazalo se i da su korisnici Instagrama najveći narcisi te da, općenito, društvene mreže povećavaju tjeskobu, dekoncentraciju, rastresenost i disperziju pozornosti. Uništavaju stvarne odnose koji se mijenjaju šutom dopamina nakon lajka, sviđanja i uspješne prezentacije. Tako dođe do hipofrontalnost, tj. slabljenja frontalnog korteksa mozga zaslužnog za razumno odlučivanje i odgovorno ponašanje jer ste se navezali na šut poput ovisnika.
Bitan je klik, a ne kvaliteta
Ukratko, tim se riječima može objasniti funkcioniranje društvenih mreža (u prvi tren).
Nije bitno što prikazujete. Ako ste udarili na ljudski dojam, tj. emocije, u prednosti ste jer sve izaziva neki dojam, sve budi neku emociju. Zato su društvene mreže pune osoba koje se prodaju kao komad mesa, čak i ako nisu javne osobe, jer je najlakše pobuditi najniže emocije s obzirom da su one primitivne i neuređene.
Po tom spuštanju i umanjivanju čovjeka samo na nagone, sistem ‘provokacija-nagon-emocija’ je logičan jer, ako netko misli da je životinja, neće imati problem izazivati takve emocije niti će imati problem odgovarati na njih (“životinja” je našla “životinju”).
Problem je što čovjek nisu samo emocije. Čovjek nije samo nagon, samo temperament.
Čovjek nije životinja, nego je on Božje stvorenje u čijem su tjelesnom dijelu stvaranja sudionici roditelji, dok Bog daje dušu u trenutku “Neka bude!”, a taj trenutak ne ovisi o ljudskoj volji ni pokušaju. Drugim riječima, čovjek sa svim svojim biološkim, emocionalnim/psihološkim nagnućima ima i duhovnu razinu. Ona svemu tome daje smisao kako se sve ostale dimenzije ne bi pogrešno razvijale, integrirale i zloupotrebljavale.
Osobe koje izazivaju najnižu razinu nagona kod ljudi i same su vođene najnižim razinama svih svojih dimenzija. Na njima su ostale jako nisko u ravoju.
Ovo su teške riječi pa ćemo ih pokušati rastaviti i objasniti.
Neki će reći da to nije tako jer su te osobe zapravo pametne pa znaju iskoristiti ono što danas prolazi. U principu, ne radi se o tome. Točno je kako to rade radi novca, ali se sasvim sigurno ne radi o pametnoj ideji.
Zdravoj, zreloj osobi nešto takvo nikako ne može biti privlačno niti bi, zbog osjećaja moralne odgovornosti koji je sprječava da druge ljude navodi na grijeh, postupila tako jer ne postoji novac koji bi bio dovoljan da se spere takva odgovornost.
Ako je osoba spremna prodati sebe kao komad mesa kako bi zaradila na klikovima i promovirala se, prema slobodi volje, ima pravo na to. Istovremeno, ona nije pametna, nego je duhovno i emocionalno, tj. karakterno osiromašena iz različitih razloga – rana, neznanja, slobodne odluke, pohlepe, nezrelosti, loše namjere, loše oblikovanog karaktera i sl. Toj osobi treba pomoći kako bi shvatila istinu, iako ima slobodu volje i sama bira kako će urediti svoj život.
Dakle, slobodna volja svake osobe postoji, ali postoji i istina i posljedice koje idu uz tu slobodnu volju. Dok osoba zanemaruje istinu, ne može započeti ni proces iscjeljenja. Kad nastupe posljedice, nastaje iščuđavanje i ljudi odbacuju svoju odgovornost, iako su ih oni svojim postupcima izazvali.
Prodaje li golotinja?
Da prodaja samog sebe golog i ne prolazi uvijek, tj. da je na prvu važan klik, ali dugoročno kvaliteta, vidljivo je i na kampanjama plaćanja svakog klika i komentara. Broj sljedbenika mora se nekako natući makar i plaćanjem, iako se daljnjim raslojavanjem obitelji i odgojem bez vrijednosti, morala, odgovornosti, obveza, bliskosti i topline, klikovi više neće morati ni plaćati jer će samim tim činjenicama već biti stvorena željena masa – bezmoralna, bezkarakterna, zaglupljena, bez istine o vječnom životu i bez kritičkog promišljanja o serviranim “istinama”. Već sada su vidljive takve karakteristike među ljudima.
Kako god bilo, to ne pere od odgovornosti ni plaćenike ni one koji plaćaju.
Čak ako se i ne radi o izazivanju najnižih emocija, radi se o izazivanju emocija (dojma).
Drugim riječima, sve je postala (lažna) prezentacijska prodaja. Danas čovjek robuje dojmu, doživljaju i prodaje se prezentirajući se nekom veličinom. Kad popričate s takvom veličinom, dobijete drugačiju sliku, sliku bez pokrića. Mora imati puno doživljaja koje mora prodavati svima drugima i uvjeravati ih da je zbog toga sretan jer puno putuje, super jede, izlazi na prestižna mjesta, pliva s dupinima i sl., iako je dojam (emocija) subjektivna kategorija. Cilj prodajne i marketinške aktivnosti je učiniti vas nezadovoljnim svime u vašem životu, a zapravo je ono što vam ta prodaja nudi besmisleno i nedovoljno jer svaki mjesec morate kupiti nešto, “uzeti svoj šut” kako biste bili “sretni”.
Sve nabrojano nije loše ili krivo, ali nisu ti doživljaji ono što čine čovjeka niti će mu to nešto pomoći u pripravljanju za vječnost. Zato dojam, tj. emocije i jesu subjektivna kategorija. To nije bit čovjeka, nego dodatak koji može učiniti čovjeka zanimljivijim i njegov život ljepšim, ali ako on nema dobru bit, ako nema dobar karakter koji je objektivna kategorija jer se tiče principa i morala, onda to ništa ne vrijedi. Onda pričate s čovjekom koji može kupiti puno toga u životu, ali je ljuštura. Doslovno. Kad ga gledate, vidite samo ljušturu bez ičega unutar nje, bez duše. Praznu, zlu ili jadnu ljušturu.
“Ne mogu biti dio svijeta u kojem muškarci oblače svoje supruge kao prostitutke pokazujući sve što treba njegovati; u kojem ne postoji pojam časti i dostojanstva, a čovjek se na druge može osloniti samo kada kažu ‘Obećajem’; u kojem žene ne žele djecu, a muškarci ne žele obitelj … ”
Keanu Reeves
Bilo što što dovodi do smanjenja moralnih principa (apsolutne moralne istine) i umanjenja vrijednosti (dostojanstva) osobe, nije vrijedno truda jer je u sebi ružno zbog ružne duše.
Je li tijelo problem?
Nikako.
Zašto?
Zato što je Bog postao čovjekom i uzeo ljudsko tijelo.
Isus je uskrsnuo tijelom i dušom.
Gospa je uznesena tijelom na nebo.
Čin kojim nastaje novo ljudsko biće, preko muškarca i žene ima i svoju tjelesnu dimenziju. U tom lijepom činu stvaranja, muškarac i žena sudjeluju i tjelesno.
Mi ćemo uskrsnuti tijelom.
… Puno je razloga zašto je tijelo važno.
Prema tome, nema ništa loše u ljudskom tijelu koje je fizička komponenta (razina) osobe (osoba = duša, duh i tijelo).
Upravo zato što je Bog jedino čovjeku dao dostojanstvo, to dostojanstvo ne smije se uništavati (polu)pornografijom jer čovjek nije otkupljen i ne spašava se usprkos tijelu, nego po tijelu (“Tijelo je stožer spasenja.”, KKC).
Ne možemo rascjepkati čovjeka na dijelove kad su sve njegove razine povezane, a što znači da ne možemo izolirati jednu razinu i reći da se to ne tiče drugih razina, tj. cijelog čovjeka.
Evo banalnog primjera kojeg se nitko ne sjeti. Djelo počinjeno tijelom (npr. krađa, udarac) ostavlja posljedice i na drugim dimenzijama čovjeka pa se javlja krivnja, lupanje srca (tahikardija), napad panike, nesanica, loši snovi i sl., a to su već emocionalna i duhovna razina. Taj čin ostavlja rane, posljedice, na cijelom čovjeku. Ne može se čovjek spasiti po jednoj razini, a po drugima ne jer je on nedjeljiva osoba (duša, duh i tijelo).
ČIME ZAPOČINJE SPOLNI ODNOS?
Onaj tko želi zanijekati ovu istinu, vjerojatno misli da seks započinje tjelesno, tj. spolnim organima, a što nije točno. Seksualni odnos započinje voljnim procesom u srcu (duši) (duhovna dimenzija) i nastavlja se kroz misaoni proces (psihološka dimenzija) u mozgu koji registrira tu želju te izdaje daljnje naredbe tijelu – žlijezdama i organima (fizička dimenzija).
Kao što Ivan Pavao II. reče, problem s pornografijomnije što ona prikazuje previše. Ona prikazuje premalo jer reducira osobu samo na tijelo, samo na objekt. Objekt ne misli i ne osjeća. U spolnom odnosu sudjeluju sve čovjekove dimenzije, zato u tom činu sudjeluju dvije osobe koje imaju svoje misli i osjećaje. Kod trgovine ljudima i prostitucije toga nema. Tada postoje samo subjekt i subjekt sveden na objekt.
Zbog svega napisanog, spolni odnos nije nebitan. On je od velike važnosti, ali u braku. U vezi osobe nisu pozvane niti imaju pravo na taj dio druge osobe, nemaju se pravo na taj način vezati jer tko što mislio i govorio, spolni odnos predstavlja povezivanje (izmjenu, predanje) osoba. Spolni odnos, odnosno bračni čin predstavlja slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj.
Spolni odnos je jako bitan u braku, pogotovo muškarcima koji su osjetilniji i kojima je on poveznica s poštovanjem i poželjnošću. Žene su osjećajnije pa im treba ljubav. Tu se slažu i vjera i antropolozi i psihijatri i psiholozi i sve druge grane koje se bave čovjekom, a i zdravi razum, ali jedino vjera daje smisleni okvir, tj. smisao jer se čovjek, sa svim svojim prirodnim nagnućima i razinama, može smisleno ostvariti samo kao otkupljeno biće po Isusu Kristu koje ima alate za borbu protiv svojih loših nagnuća.
Ako niste vjernik i ne živite praktičnim vjerskim životom, sigurno znate i primjenjujete zlatno pravilo. Neka vam ono ostane za život: (ne) čini drugome ono što (ne) želiš da drugi tebi čini. Tako je i u odnosu između muža i žene. Njemu više trebaju poštovanje i seks, njoj treba ljubav. I jedno i drugo moraju se potruditi kako bi dobili što im je potrebno bez ALI, inače dolazi do problema.
S pojavom Facebooka i Instagrama, pojavile su se, tj. kristalizirale, i neke pojave na području međuljudskih, pa samim time i na području muško-ženskih odnosa. Evo nekih od njih:
čestitanje rođendana i drugih svečanih prilika: mislim da je puno bolje čestitati djetetu/ženi/mužu direktno u stvarnosti, zagrliti ih i samo s njima i/ili s prijateljsko-obiteljskim krugom provesti taj dan, nego čestitku objaviti na svom profilu u stilu: danas je mojem djetetu rođendan … (??) Nije ni to grijeh ili nužno loše, ali je usmjereno na vašu promociju, a ne na emocionalnu potrebu djeteta za vašim zagrljajem, potporom i ljubavlju. Vi ćete biti lajkani mama ili tata, ali u suštini, vaše dijete neće imati išta od toga, kao što ni djeca J.F.K.-a nisu imala išta od toga što im je tata faca, predsjednik države i (idealizirajuća) fantazija ondašnjih žena (konkretno Kennedy je imao jako dobrih političkih poteza koji su odražavali katoličku brigu za društvo, iako je privatno kršio bračne zavjete i katolički nauk o spolnosti što je njegova privatna stvar)
objavljivanje fotografija djece: nemojte objavljivati fotografije svoje male djece iz očitih i neočitih razloga
razvijanje veza: Jeste li primijetili kako su se veze pretvorile u prodavanje osoba? Tako muškarac prodaje svoju polugolu curu/ženu javnosti bez razmišljanja o kakvom se utjecaju radi i kako time umanjuje njezinu suštinsku vrijednost, iako novčanu možda ne i žena prodaje samu sebe. Lijepo je što se on ponosi njome (tako i treba! Moraju jedno drugome biti podrška! – iako, čime se u ovom slučaju ponosi?), ali meni je logično da, ukoliko nam je nešto vrijedno i neprocjenjivo, to želimo zaštiti. Prvenstveno mislim na intimnost, ljepotu povezanosti, dostojanstvo osobe, ljepotu biti osobe. U protivnom je misterij i dostojanstvo osobe izloženo cijeloj javnosti. Naravno, ženska je strana ta koja daje pristanak za objavljivanje takve fotografije. Tužnije od toga je jedino kad žena samu sebe prodaje na ovaj način.
Tko usmjerava civilizaciju?
Žene su te koje određuju smjer civilizacije.
Ako usmjeravamo civilizaciju ovako, onda nemamo pravo na prozivanje muškaraca za šovinizam. Jednako tako, ne mora se raditi o polugoloj fotografiji, ali se opet današnje veze svedu na promociju i egzibicionizam gdje ljudi dokazuju svom krugu ili javnosti svoju važnost, bitnost i vrijednost. Ne znam što bi se dogodilo ukoliko bi se ta žena npr. udebljala ili prestala ići u teretanu? Bi li njihov odnos i ljubav mogli izdržati tu kušnju ili bi došlo do prekida jer bi on smatrao kako se ona više ne bi mogla toliko dobro prodati? Bi li njihova ljubav došla na kušnju ako bi on izgubio svoju moć i poziciju pa više ne bi bilo platinaste ili crne American kartice? Svatko dobije što traži/zaslužuje, a pogotovo obje strane u takvoj vezi. Nema mjesta čuđenju, ali ni proglašavanju tog odnosa odnosom kakav bi trebao biti i kako ga je Bog zamislio.
Problem su pogrešna očekivanja i pogrešne istine koje društvene mreže grade o čovjeku pa onda i o međuljudskim odnosima pri čemu nitko ne preuzima odgovornost.
Što ako bih ja umjesto odlaska na ekstenzije trepavica i pumpanja jagodica, teretane, ružnih geliranih noktiju, “jeftinih” 3 u 1 dekoltiranih+kratkih+uskih haljinica, “poslovnih i turističkih pothvata” u Dubaiju, seksa za jednu noć i hoda srama radije utvrđivala gradivo o paničnim neurotičarima istovremeno jedući tjesteninu s povrćem iz vrta, nakon čega bih se rasplesala uz pjesme objašnjavajući nećacima razliku između countryja i rocka, otišla na probu i misu, otišla na spoj i sama zaspala u svom krevetu?
Ili bih došla s posla, čitala o pogrešnim idejama g. Attalija, otišla na misu, napisala novi članak pa sutradan obukla haljinu, obula štikle, sandale ili balerinke, stavila tradicionalne konavoske naušnice ili narukvicu belenzuku iz BiH te otišla na spoj, divila se zvijezdama i Bogu koji se zaigrao sa stvorenim, raspravljajući s dečkom zašto na ravnateljskim pozicijama bolnica moraju biti ekonomisti, a ne doktori jer ekonomist ne može operirati, a doktor ne može voditi bolnicu te mu objašnjavala zašto je muškarac stup (glava), a žena duša obitelji i pričala mu svoju filozofiju o cipelama i vatrometu prve bračne noći te sama zaspala u svom krevetu, a to bih ponavljala ili do prekida, ukoliko osoba nije za mene, ili do vjenčanog prstena na ruci?
Nisam i ne želim biti porno diva, nego žena. Žena i treba biti privlačna, ali ženstveno privlačna, a to nema veze s 3 u 1 dekoltiranim+kratkim+uskim haljinicama, nego s umjerenošću. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno, a i jest dovoljno zrelom muškarcu. Caka je u tome što porno diva nije samo ona žena koja snimi porno film. Takve su žene u manjini i da se radi samo o njima, ne bismo imali toliko problema.
krivo tumačenje pojmova poput karakternosti: To je posljedica prethodne točke. Da bi se razumjela prethodna točka, osoba mora znati tko je i što je dostojanstvo svakog ljudskog bića. Ako ni inače ne gleda na taj način, onda neće ni razumjeti u čemu je problem
redukcija čovjeka i izopačen pogled na muško-ženske odnose: u potpunosti se potiče bezkarakternost i kod muškaraca i kod žena. Stvarno vam je ok ako vaš dečko ili suprug prati profile polugolih žena? Ne bih rekla da vas to usrećuje, ne zbog posesivnosti, nego zbog manjka karaktera vaše jače polovice i zbog spoznaje da niste dovoljni. Stvarno vam je super što vaša cura/supruga ciljano izaziva osjećaje koje bi trebala izazivati samo u vama?
Pogrešno integrirana seksualnost bez vrijednosti i ovisnost o pornografiji uništavaju veze i brakove, a ovisnost o pornografiji ostavlja i fizičke promjene na mozgu. Žene, zbog toga možete prigovarati samo ako same ne objavljujete takve fotografije jer inače sudjelujete u trovanju muškarca neke druge žene i imate dvostruke standarde.
Inače, uopće je neosporno da muškarci ne trebaju pratiti takve profile i onda komentirati kako su sve žene … ili te žene …. jer i oni sudjeluju u njihovom padu i pogrješci, snižavaju ih na objekt požude plus što uništavaju sebe, vezu i brak.
Pornografija je dominantno muški problem, iako pomalo zahvaća i žene, zbog biološko-psihološko-duhovne istine o razlici spolova, potrebi za poštovanjem i prirodnom dominantnošću što je kod muškaraca povezano sa seksom.
Nažalost, danas se promiče i pornografija kod žena što je jednako loše kao i kod muškaraca s time da je ovdje još došlo do “zamjene” uloga jer se ženi nastoji nametnuti muški način razmišljanja pa i muški problem pod krinkom naprednosti. Time je došlo i do “zamjene”organa i do psihološko-duhovnih karakteristika. Zašto? Jer su muškarci po naravi osjetilniji (aktivniji, davatelji ljubavi na primajući način), dok su žene u tom kontekstu osjećajnije (pasivnije, primateljice ljubavi na davajući način), a ovime su žene “postale” biološko-psihološko-duhovno muškarci koji zahtijevaju poštovanje mjereno količinom seksa.
posesivnost i kontrola: istovremeni rast takvih “prodajnih” fotografija i porast posesivnosti i kontrole u vezi/braku. Grozno mi je kad ljudi u vezi ili braku kopaju po mobitelu druge strane. Gdje je povjerenje, odgovornost i sloboda = ljubav? Oni su nestali i radi takvog prodajnog koncepta odnosa. Karakterna osoba niti objavljuje takve fotografije niti kopa po mobitelu druge strane jer je to preduvjet zdrave veze, ali u stvarnosti ispada kako će jedna strana tolerirati takve fotografije, a druga kopanje i nadzor po mobitelu. Brrr!
ne, ne mislim da se neka institucija treba baviti odgojnom komponentom društvenih mreža i mladima te im objašnjavati s kime smiju, a s kime ne komunicirati ili tko ih smije zagrliti, dodirivati i sl. To moraju raditi roditelji jer je odgoj njihova uloga te osoba koja je ispravno odgojena nema problema s tim (vidi uvodni dio o semaforima i instagramu u Bibliji). Onim roditeljima kojima treba pomoć, treba pomoći, ali se ne smije zato oduzimati pravo roditeljima na odgoj
svi smo mi face: jesmo, svi smo mi face. Cijeli svijet je tolika faca da se narcizam cijedi u neograničenim količinama, kao i tablete za spavanje te antidepresivi. Zapravo, onda se radi o facama koje mogu zaspati samo uz tablete za spavanje.
Božju mudrost u srce i glavu jer čovjek može biti istinski sretan jedino tako!
Nemojte očajavati ako ste bili na krivom putu. Krenite ispočetka! S Bogom i radom na sebi to je moguće jer ste vrijedni i zaslužujete puno bolje, bili muškarac ili žena. Naša je vrijednost u onome što jesmo – Božja bića i u Onome koji jest – Bogu.
Kao i svaka devetnica, moli se za istu nakanu svaki dan devetnice.
Preporučujem i ispovijed, tj. treba biti u stanju milosti i što češću misu kroz dane devetnice, a to podrazumijeva i poticaj na promjenu života ako se radi o nekim većim zastranjenima.
“Jer novi ateizam nije poput starog, teorijskog ateizma koji se ponosio što je intelektualno sastavljen od malo znanosti, antropologije i komparativne religije. Novi ateizam nije ateizam intelekta, nego ateizam volje; to je čin slobodnog i željnog odbacivanja moralnosti i njezinih zahtjeva. On započinje samoostvarenjem (afirmacijom samog sebe – moja napomena) i nijekanjem moralnog zakona.”
“Barbarizam novog doba neće biti poput onog starih Huna; on će biti tehnološki, znanstveni, sekularistički i propagandni. Neće doći izvana, nego iznutra jer barbarizam nije izvannas; on je unutarnas. Stare civilizacije su bile uništene uvezenim barbarizmom; moderne civilizacije odgajaju svoj.”
Sluga Božji Fulton J. Sheen
“Karakteristika svake propadajuće civilizacije je kako velike skupine ljudi nisu svjesne tragedije. Čovječanstvo u krizi je općenito neosjetljivo na težinu vremena u kojima živi. Ljudi ne žele vjerovati da su njihova vremena zla, dijelom i zato što nemaju standarda izvan sebe po kojem bi procijenili svoje vrijeme. Ako ne postoji fiksni koncept pravde, kako će čovjek znati da je ona prekršena? Samo oni koji žive u vjeri stvarno znaju što se događa u svijetu; velike mase bez vjere su nesvjesne destruktivnih tijekova koji nastaju zato što su izgubili viziju visine s koje su pali.”
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti je potrebno razlikovati od puritanizma (protestantske teologije)i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.
Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku
Mogli ste primijetiti kako volim svoju privatnost. Ne volim narcisoidnost društvenih mreža i društvene mreže, ali evo mog doprinosa onome što smatram važnim i apsolutno moralno ispravnim za razliku od drugih # kampanja.
Nakon suprotstavljajuće peticije koja je isporučena britanskoj bolnici koja je odlučila isključiti aparate za život bebi Charliju Gardu, a podršku peticiji su dali i Sveti Otac – papa Franjo te g. Donald Trump, ovom kampanjom pokrenutom od strane CitizenGO-a se želi doprijeti do ostalih svjetskih lidera kako bi napravili ispravni pritisak i jasno rekli kako ne odlučuje čovjek o početku i završetku života. Vatikanska bolnica Il Picollo Gesu u Rimu želi prihvatiti malog Charlija, ali to ne dozvoljava britanska bolnica. Apsolutno je nedopustivo što je bolnica zabranila daljnje liječenje i osudila dijete na smrt jer su doktori iz vatikanskih i američkih bolnica smatrali da ima smisla nastaviti s drugom terapijom, kao i to da je odvjetnica zastupnica Charlija Garda aktivistica za legalnu eutanaziju, a srž cijelog ovog slučaja je upravo promicanje eutanazije, iako se radi o teškom slučaju. Treba prihvatiti činjenicu kada više ne postoje medicinske mogućnosti oporavka i zadnju riječ o tome imaju doktori, ali vodeći računa o tome da je Bog gospodar života i smrti, a čovjek nema pravo ugasiti uređaje koliko god situacija bila teška. Ovdje su bili suprotstavljeni s jedne strane roditelji i s druge strane bolnica i dodijeljena zastupnica prava malog Charlija.
Roditelji dječka su odustali od pravne bitke i dječaku će biti isključeni aparati. Pomolite se za njihovu obitelj da im Bog da snage nakon svega što su prošli.
Moja mama je kućanica te uvijek posije i posadi sve u veliki vrt.
Osim vrta, imamo i domaće životinje.
Zahvaljujući ogromnom radu moje mame, mi smo, kada je u pitanju prehrana, uglavnom samodostatni. Ona ponekad radi i npr. domaću tjesteninu za naše potrebe, a u trgovini kupujemo ono što se ne može posijati na vrtu te, naravno, ostalo što nam je potrebno. S obzirom da ne koristimo kemikalije i pesticide, to zahtijeva jako, jako puno truda. Rezultat toga je zdrava prehrana, manja potrošnja u trgovinama te dostupna zdrava hrana tijekom cijele godine u različitim varijantama. S druge strane, nikada nismo izbacivali ijednu kategoriju namirnica. Ako mi se jede Nutella, e pa onda ću je i kupiti. Ona nikada nije postala moj svagdašnji odabir, ali nikada nije bio ni problem ako sam je htjela jesti. Nezdravo je jesti samo zdravo. To preraste u bolest.
Magistra sam ekonomije, ne podržavam život na dug i potrošnju samo radi rasta indikatora, ali podržavam manje poreze, efikasniju i efektivniju državu, efektivno radno vrijeme, razvoj poduzetništva i visoku proizvodnju. Ne možete prodavati čokoladu, analizirati je, raditi benchmark analizu, SWOT analizu, pratiti razvoj kroz BCG matricu, rebrandirati je i sl. ako tu čokoladu niste i proizveli; niti se možete osigurati i trgovati futuresima na kakaovac ako ne postoji njegova plantaža. Jednako tako, u redovnim i izvanrednim situacijama, ljudi ne mogu jesti futurese, ali se itekako mogu najesti čokolade i krumpira, samo što će on u izvanrednoj situaciji biti puno skuplji ako ga treba nabavljati na drugom tržištu.
A što ako ga ni druga tržišta neće moći osigurati jer se bave proizvodnjom transhumanog robota i sklopova za njegove procesore, a ne proizvodnjom krumpira?
Pitanje hrane je geopolitičko i geostrateško. To je izravna poveznica s čovjekom. Opasno je ukoliko ga se ne doživljava tako.
Oni koji prodaju GMO prvi su koji kupuju namirnice na organskim tržnicama jer znaju da je to najzdravije, kao što su i oni koji zagovaraju rodnu ideologiju prvi koji će svoju djecu upisati u privatne (katoličke!) škole misleći kako oni imaju pravo zaštiti svoju djecu, za razliku od ostale djece koja nemaju pravo na zaštitu od rodne ideologije.
Ne dajte se nasanjkati. Nemojte biti njihovi korisni idioti.
Čista logika govori kako nešto ne može biti dobro ako se odvija suprotno od onoga kako je Bog namijenio, potvrdila to neka istraživanja ili ne. To je čista logika već i na razini narativnog zakona.
Jednako tako, istina je kako kućanstvo koje ima mjesečne dohotke od 20.000,00 HRK ne mora imati vrt jer će moći kupiti prirodno uzgojene namirnice.
Onaj tko nema tolika mjesečna primanja, mora imati vrt, inače će završiti hraneći se nekvalitetnom i štetnom hranom.
Što se tiče života na dug i peglanja kartica, računica i logika su vrlo jasne: ukoliko osoba ima vrt, neće peglati kartice za hranu niti ulaziti u minus, što je itekako bitno ukoliko ima niža primanja u kućanstvu, ali to zahtijeva puno rada i truda.
Mnogim ljudima to se ne da jer je jednostavnije otići u trgovinu, pogotovo danas uz strkovit način života, ali svatko bira razlog zbog kojeg želi, a zbog kojeg ne želi biti rastrgan. Tako neki love novac, a neki zdrave obiteljske odnose.
Mislim da svatko poznaje svoju financijsku situaciju – treba biti odgovoran i prilagoditi se svom budžetu kako se ne bismo hranili na dug ili općenito stvarali dug, živjeli na dug. Prostri se koliko se možeš pokriti.
Ako stavimo novac na stranu, ukoliko ne koristite pesticide i kemikalije, jedete zdravu hranu. To su dva nenadmašna cilja radi kojih vam savjetujem imanje vlastitog vrta ako je ikako moguće, makar 2×2 ili nekoliko drvenih kašeta na balkonu. Ako ne možete imati vrt, onda potegnite dobrosusjedske i obiteljske odnose, trampu, kupljenu hranu, ali da nije GMO. Apsurdno je da Slavonac kupuje krumpir u trgovini. On ga treba uzgojiti bar za svoje potrebe. Isto vrijedi i za druge krajeve.
Povećanje nekih bolesti koje već sada postaju pandemija povezujem s GMO hranom, prekomjernom konzumacijom industrijske hrane, smanjenjem imanja vlastitih vrtova, upotrebom kontracepcije i abortivnih kemijskih sredstava, zračenjima i bežičnim internetom, izloženošću čovjeka od samog začeća zračenjima i valovim, premalom tjelesnom aktivnošću, premalim igranjem igara i kreativnih igara, a prevelikim boravkom pred mobitelom, TV-om, tabletom, laptopom, playstationom. To sve utječe i na psiho-socijalni razvoj (neuroze, rastresenost, raspršenost, dekoncentraciju i ostale poteškoće tog spektra).
Njemački Bayer kupio je Monsanto koji je najveći proizvođač GMO sjemena na svijetu pa, iako je GMO sjeme zabranjeno u većini država EU te je Monsanto imao restrikcije vezano za svoju europsku ekspanziju na tom području, sad je vjerojatno više neće imati s obzirom da je postao njemačko društvo.
GMO usjevi uništili su Latinsku Ameriku gdje je većina poljoprivrednih površina pod njima. Većina svjetskog kukuruza je GMO, a više od 90 posto (spominje se i 98 posto) soje koja se upotrebljava u proizvodnji svega i svačega. Dokazano je da GMO, uz štetan utjecaj na razvoj mozga, jetre, pluća i ostalih organa, smanjuje i plodnost. Soja je prepuna estrogena. Možete zamisliti što ona radi i ženskom tijelu, a pogotovo muškom. Kad netko propagira soju kao zdravu namirnicu, taj nema pojma ni o čemu. Uvjeren je jedino u činjenicu kako krave zagađuju okoliš i da treba smanjiti broj ljudi na zemlji.
GMO proizvođači žele patente na povrće. To znači kako će njihovo vlasništvo biti npr. patent (pravo) proizvodnje krumpira. Vi nećete moći u svom vrtu posaditi krumpir, osim ako ne kupite GMO sjeme proizvođača, a kroz cijenu ćete im platiti i patent (pravo) sijanja, tj. sadnje. Pazite vi to! Dok njih nije bilo, jadni ljudi nisu ni znali što je krumpir. Kad su se oni osnovali, smislili su proizvod koji se zove krumpir i sad žele pravo proizvodnje na taj izum.
Druga posljedica je to što ne-GMO prirodno i zdravo povrće neće moći ni rasti kad se oko njega zasiju GMO usjevi. Treća posljedica je to što će se uništiti hranjivost i bogatstvo tla koje se neće oporaviti desetljećima te životinjski svijet. Naravno, najveća posljedica je štetno djelovanje na zdravlje i temeljne karakteristike ljudi poput razmišljanja, logike, zaključivanja, propitivanja, kritičkog razmišljanja i sl.
Nažalost, već sada se može primijetiti razlika u logičkom razmišljanju i kritičkom promišljanju događaja oko nas i fizionomiji stanovništva zemalja koje se hrane GMO hranom i onima koje se ne hrane GMO hranom. Istina je kako to ovisi i o obrazovnom sustavu, stoga je potrebno ne dozvoliti srozavanje školstva i zaglupljivanje djece smanjivanjem kriterija i količine znanja koja se traži od njih. Nadalje, takva hrana potiče osjećaj gladi pa je morate stalno konzumirati. Ono što proizvođači GMO prozvoda žele napraviti je zamijeniti prirodu kemijom, tj. umjetno stvorenim rješenjima pa problem koji se liječi npr. spavanjem, liječiti hormonskim terapijama ili nečim gorim.
Zašto to ističem? Zato što se kao jedan od ciljeva ističe smanjenje gladi na svijetu GMO hranom, iako su prinosi GMO proizvoda 10-ak posto manji od konvencionalne proizvodnje. Glad na svijetu ne smanjuje se šopanjem ljudi proizvodima na kojima piše “HRANA”, a zapravo se radi o tvorničko dobivenom otrovu križanjem gena žabe i tikve koji je umislio da je krumpir koji je rastao pod hranjivim tlom.
Drugim riječima, glad na svijetu ne rješava se trovanjem ljudi. Natalitetna politika ne vodi se širenjem pobačaja i kontracepcije, nego poučavanjem ljudi što je ljubav, što je odgovornost, što briga za djecu sve podrazumijeva, što je posvećenost odgoju i koliko to zahtijeva ljubavi, poučavanjem katoličkih vrijednosti i shvaćanja jer su ona univerzalna i prelijepa.
Kako ne bi bilo zabune, ne radi se o kultu zdravlja i zdravizmu koji se dosta raširio pa ljudi jedu sjemenke, baby frape i žive od sunca.
To je, kao prvo, jako nezdravo, a kao drugo pripada new age-u i istočnjačkim filozofijama jer je povezano s vjerovanjem da su životinje jednake ljudima, a one to nisu niti će kada biti. Strašim se ljudi koji ne znaju živjeti bez nutri bulleta i koji sve jedu u obliku frapea, pogotovo ako se radi o muškarcu 😱😱😱Ozbiljno, to mi je brrrr na mnogo načina! Veganstvo, kao nova ideologija, ide ruku pod ruku s new age-om.
Piramida prehrane i dalje vrijedi što znači da čovjek treba jesti i proteine i masti, povrće, voće, ugljikohidrate, škrob, samo je bitna količina (zna se što je baza, a što vrh) te da je komad mesa, žitarica, krumpir ili riba iz provjerenog izvora koji ih tretira kao hranu dobivenu iz prirode, a ne proizvod iz laboratorija, tj. tvornice. Svatko će jednog dana i od “nečega” umrijeti – Bog zna vrijeme i čas za svakoga, samo što to u slučaju GMO-a neće biti prirodni razlozi i mirni načini smrti poput starosti, srčanog udara, “zaspao je u snu” ili “samo se srušio”, nego će to biti rak jetre, tumori na mozgu, rak gušterače, debljina, tko zna kakve promjene gena koje će se prenositi na obiteljsku lozu ili neplodnost, a uz sve to izgubili ste hranu kao faktor kojeg kontrolirate. Zato nemojte kukati kako se samo bogati dobro hrane i liječe, nego prihvatite i primijenite mudrost prijašnjih generacija i nauk Crkve – od njih nikad nećete čuti da je nešto zdravo ako nije prirodno. Nasamarite interesne skupine.
Još jednom, kult zdravizma i nove piramide prehrane su out. Zdrava prehrana je in, a to nije veganstvo, vegeterijanstvo, ortoreksija i sl. Ja jedem i slatko. I, da, koristim maske za kosu sa silikonima 😱 Koja je svrha imanja duge kose koja je ružna (sorry, new ageri koji volite ružnu kosu).
Kad sam već kod natalitetne politike, i ovi i prošli vladajući, i “naši” i “vaši”, će problem DEPOPULACIJE Hrvatske (depopulacija = izumiranje stanovništva, depopulacija ≠ smanjenje stanovništva) rješavati održavanjem statusa quo i uvođenjem zdrastvenog odgoja koji će djecu i mlade pripremiti za sve, osim da budu odrasle osobe sposobne zasnovati obitelj na temelju prirodnog planiranja obitelji te uvažavajući okolnosti koje dopušta Humanae Vitae, a što je potkopavanje pronatalitetne politike kojom se busaju u prsa. Drugi način rješavanja je seljenje stanovništva. U Europu će dozvati velike mase ljudi koji ne baštine kršćansku civilizaciju.
Ako s jedne strane trebaš povećanje stanovništva, a s druge dijeliš kondome i hormonske pilule sa stvaranjem ozračja da mladi sve trebaju probati i pri tome se rješavati posljedica čak i ubojstvom (pobačajem) radi sebičnosti, do prirodnog prirasta nikako ne može doći.
Više nisam toliko naivna da bih mogla reći kako to ne znaju. Znaju, to žele i tu su vjerodostojni – i tzv. lijevi i desni, i “naši” i “vaši” i “njihovi” i “svačiji”. Samo nisam sigurna kako od štetnih posljedica misle zaštititi i svoju djecu. Upis u privatne škole na koje se, eventualno, neće odnositi nametnuti odgoji, tome neće pomoći jer se život odvija i izvan zidova škola.
Čula sam podatak da, prema nekom relevantnom istraživanju provedenom u Švedskoj kojeg mi se nije dalo tražiti, 2/3 Šveđana smatra kako životinje i čovjek imaju jednako dostojanstvo.
Moram biti iskrena i reći kako me taj podatak, ako je točan, ne iznenađuje. Rezultat bi bio sličan i da se istraživanje provelo u nekoj državi Zapadne Europe.
Zašto me to ne iznenađuje?
Zato što je svijet toliko zagrizao u new age i relativističku istinu da niječe postojanje apsolutne istine, iako je ona stvarna. Ta istina je Božji poredak i viđenje.
Jedino biće koje ima dostojanstvo je čovjek kojem je Bog jedinom dao svoj dah (dušu) te mu rekao da se plodi&množi te gospodari. Životinje su dane čovjeku za preživljavanje, a ne obrnuto. Mnoge stvari, pa i životinje, mogu imati ili imaju vrijednost, ali dostojanstvo ima samo čovjek jer je samo on stvoren na sliku Božju. Jedino je čovjeku Bog dao dušu (duh), razum, emocije i spoznaju. Jedino je čovjek duša, duh i tijelo s dostojanstvom.
“Mali Šef” dobro se uklapa u ovu temu. On je beba direktor na zadatku, a cijela priča ispričana je iz perspektive sedmogodišnjeg dječaka Tima koji jednoga dana dobiva brata i to, ni manje ni više, nego Malog šefa koji zadobiva svu pozornost i postavlja svoja pravila.
Kako će se Tim i Mali Šef slagati te kako će riješiti problem nedostatka beba i ljubavi prema bebama jer sva ljubav odlazi na psiće kućne ljubimce? Ljubav prema životinjama dovela je do manjka beba, a to je dovelo do toga da je Mali Šef postao direktor s posebnim zadatkom. Kakve veze to ima s toplinom, ljubavlju i odgojem u obitelji, pogledajte u filmu “The Boss Baby”.
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da Mu budeš vjeran.”
sv. Majka Terezija
To je uspjeh. Ako uz to što si vjeran Bogu ostvariš i uspjeh u vidu bogatstva, uspješne karijere i društvenog položaja, možeš biti miran jer znaš da je to od Boga. Ako okreneš leđa Bogu i svom dostojanstvu djeteta Božjeg pa postigneš ovozemaljski uspjeh, nećeš imati mira niti se to može smatrati uspjehom. Tada smo podbacili u svojem temeljnom zadatku koji istinski definira što je uspjeh: vjernost Bogu.
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti najveće su siromaštvo.”
Sv. Majka terezija
“Nađi vremena za molitvu. To je najveća snaga na zemlji.”
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil kojem se može pridodati još nekoliko psihijatrijskih dijagnoza i na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
On i njegovi suradnici zlostavljali su djecu – od beba do starije djece, a i sam je sebe zlostavljao različitim oblicima seksualnih perverzija, tj. seksualnom destruktivnošću od koje je i umro.
Kinsey je kretao od teze da je čovjek životinja. Njihova je teza da su i bebe seksualna bića koja treba seksualno stimulirati (zato su ih on i njegovi suradnici zlostavljali), a to onda vrijedi i za djecu vrtićke dobi i osnovnoškolce.
Seksualna perverzija je temelj zdravstvenog odgoja kojeg država i interesne skupine žele nametnuti i u Hrvatskoj, a u tome će i uspjeti ako se drugi ne pobune.
Kinseyjevi rezultati su temeljeni na zlostavljanju, a ne na znanosti. Na njegovom se institutu u SAD-u školovao se i Aleksandar Štulhofer, jedan od pisaca hrvatskog programa ZO-a.
S obzirom na nova kretanja u politici koja, naravno, imaju utjecaj na nas, ostavljam linkove na članke o zdravstvenom odgoju koje sam ranije pisala i koje možete naći u arhivu.
Ponovno se akzualiziralo prisilno uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja od strane države u škole. Taj odgoj nije temeljen na znanosti, nego na pedofiliji.
Iako je više od 80 posto roditelja poduprlo zdravstveni odgoj TEEN STAR programa, državu to nije omelo u naumu nametanja suprotnog programa.
Roditelji imaju pravo na odgoj svog djeteta! Škola (sustav) nije prva odgojna institucija niti to smije postati.
Demokršćanska vlada u Hrvatskoj pokrenula je postupak usvajanja, tj. postupak pripremanja terena za usvajanje Istanbulske konvencije. Usvajanje Konvencije znači upravo ovo gore navedeno: sustav će vama/nama onemogućiti donošenje vlastitih odluka jer njezino usvajanje znači da država ne priznaje spol, nego rod te se takav način gledanja mora ubaciti u sve segmente. O tome sam pisala u članku Panama Papers u Hrvatskoj jer ono što se ubaci u sustav, što se opere u sustavu, ne možete više zaustaviti. Primjena Konvencije podrazumijeva sljedeće:
“unošenje znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula
ograničavanje primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima
ugroženost slobode vjeroispovijedi zbog netrpeljivosti prema vjerskim zajednicama, izazvane naukom koji se razlikuje od rodne ideologije
pojava kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima” (* narod.hr)
Sažeto rečeno, ako se ona ratificira neće moći biti moguć nikakav drugi ZO u školama, osim liberalnog, a on je najliberalniji u Europi.
Želim istaknuti kako se “riječi vezu mačku za rep”, kao i izraz #vjerodostojno jer su djela ono što se računa. Dobro je znati ispravno odgovoriti na novinarska predizborna pitanja npr. o tome kad započinje život i treba li procesuirati korupciju, ali tim istim ljudima valjda nitko nije rekao i poučio ih da se ideje i stavovi ostvaruju djelima ovako:
Naravno da oni to znaju i provode u djelo. Nemojte biti sitničavi – djela se ne moraju slagati s onim što pričaju.
Apeliram na sve koji su na pozicijama moći: spriječite nametanje ideološkog, neznanstvenog i na pedofiliji utemeljenog zdravstvenog odgoja, ratifikaciju IK te svake slične postupke povezane s LGBT lobijima kojima se krši nekoliko konvencija i zakona vezanih za pravo roditelja na odlučivanje o odgoju te načelo supsidijarnosti EU.
Dragi svi, a pogotovo roditelji, širite među roditeljima opravdane argumente protiv ovakvog programa ZO-a i radite pritisak jer je ovaj ZO Panama Papers kojim će se oprati i ubaciti puno toga kroz obrazovni sustav, a što će dovesti do domino efekta.
Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil uz još nekoliko psihičkih dijagnoza, na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.
A) Nadam se da ste izvršili svoju građansku i moralnu dužnost te glasovali na lokalnim izborima. Ako nikako drukčije, napravite listić nevažećim, osim ako želite da netko glasa umjesto vas. Tada nemojte vi glasati. Neka netko manipulira vašim glasom, ali u tom slučaju ostajete bez prava na kukanje. U svakom slučaju, ne dajte se nasanjkati!
B) Svibanjske su pobožnosti. Nadam se da je krunica u upotrebi (stalno), espadrile, hunterice, tenisice ili rubberice na nogama i boravak u prirodi na repertoaru.
C) Hod za život – lijepo, zar ne? Hodajte za život cijelu godinu, budite potpora osobama oko sebe, ispravno savjetujte, podijelite neki citat za razvoj katoličke vjere kod ljudi, budite hrabri u društvu i izrecite katolički stav, budite dosljedni i karakterni. Puno je načina evangelizacije. Pronađite svoj!
D) U petak sam bila na Rebru.
S obzirom da nosim naočale od 4. razreda osnovne, a dosadašnji pregledi su bili samo refrakcijski zbog povećanja miopije (ah, taj – koji voli letjeti visoko pod oblake! Pazite gdje ostavljate naočale kako biste ih vidjeli naći 🙈), htjela sam napraviti kompletan pregled. Liječnica i ja odradile smo refrakcijski pregled pa je na red došao pregled živca i očnog tlaka.
Za to je potrebno proširiti zjenice kapanjem kapi. Bogu hvala pa kroz život nisam morala prolaziti kroz puno (groznih) pregleda pa mogu reći da je pregled živca, iz te perspektive, stvarno zeznut. Morate gledati u jak izvor svjetlosti raširenih očiju, a ono što sve otežava je činjenica da su vam zjenice raširene, da ste morali imati zatvorene oči pola sata, da ne vidite i da vam pojačano smeta svjetlost zbog kapi i raširenih zjenica (umjesto dvije nijanse boje oka, sve postane jedna nijansa jer se zjenica proširi i naravno da ne vidite normalno).
Pregled živca radi se cca pola sata nakon što se oči nakapaju pa morate čekati u čekaonici. Izlazim iz ordinacije, naočale su mi u ruci, zatvorene oči suze i ništa ne vidim jasno. Nekako razaznam da bi jedno mjesto između dvoje ljudi moglo biti slobodno i pitam prema njima: “Je li slobodno?”. Pitanje ponovim nekoliko puta jer me nisu čuli i taman kad iz suprotnog smjera dopre glas: “Gospođo, dođite ovdje sjesti. Pomaknite se da gospođa prođe”, oni shvate da se obraćam njima i uslužno mi pomognu smjestiti se.
Bilo mi je zanimljivo jer se radilo o obratnoj situaciji – stari ljudi su meni ponudili svoje mjesto i pomogli mi, dok je inače suprotno. Ta me činjenica, malo ljudskosti u petak i u okolnostima u kojima sam bila, dotaknula. Postala sam dodatno emotivna jer sam ionako već bila emotivna i plačljiva iz nekih drugih razloga. Izlazak na sunce nakon pregleda bio je 😱🙈. Nakon tri-četiri sata, situacija se počela normalizirati.
E) Prije nekoliko godina, kad sam bila 3. ili 4. razred gimnazije (najvjerojatnije 3.), profesorica iz hrvatskog jezika nam je, u sklopu pripreme za test, dala križaljku za ponavljanje književnosti, dok je ona za to vrijeme bila u svom uredu i pripremala materijale.
Bili smo super razred po ocjenama i dosta složni, a ja sam bila i ostala knjiški moljac koji voli učiti i čitati, radoholičarski nastrojen i kojeg zanima sve – od povijesti do medicine (osim računala) te sam, zajedno s jednom kolegicom, bila najbolja učenica u razredu. S obzirom da se taj put nikome od nas nije dalo pretjerano truditi u ponavljanju (mislim da je bilo kasno proljeće, ljude su pogodili leptirići u zraku i cvijeće u kosi), a nas dvije nismo znale odgovor na jedno pitanje povezano s nekom književnom vrstom, netko od muških kolega (mislim L.) sjetio se da nazovemo g. Mirka Miočića. Nazvali smo telefonske informacije i dobili njegov telefonski broj. Kolega je zvao s mobitela, predstavio nas, objasnio o čemu se radi te mu pročitao pitanje na koje nismo znali odgovor. Naravno, g. Mirko znao je odgovor. Svi smo ga pozdravili preko zvučnika, ispričali mu o “našem” gradu, a u znak zahvale smo mu poslali i razglednicu. Tako smo i mi stvorili svoju uspomenu s g. Mirkom.
Neka ova priča pridonese očuvanju uspomene na gospodina Mirka te kao primjer zanimljive sitnice koja uljepša život.
Svaki novi život je Božji dar prema kojem moramo biti odgovorni, a svatko je poseban na svoj način. Svatko ima vrijednost koja je neotuđiva jer proizlazi iz duše koju je Bog udahnuo u čovjeka, ali koju možemo unakaziti svojim mislima, riječima i dijelima.
F) Ruže sa slike su posebna sorta koja je jako aromatična i esencijalna. Koristitimo je za dobivanje soka i ružolina (likera od ruže). Mirišu neodoljivo, a ružolino je savršenog punog okusa.
G) Plodova sa stabla/grma zvanog murva (dud) imaju jak pigment pa treba biti oprezan sa svijetlom odjećom, ali isplati se popeti i pobrati plodove. Boja odlazi s ruku nakon temeljitog pranja. Kako kažu, dud obiluje vitaminom C, željezom, magnezijem, kalcijem, fosforom i kalijem. Super su okusa, stoga se vratite u djetinjstvo, protegnite noge i skok na drvo.
Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri, svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.
Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju.
Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji.
Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost?
Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru.
Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.
Ljubav i odgovornost”, IP II.
Ljubav kao krijepost govori o tome da, što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.
Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom, kao i na ulomke iz knige “Ljubav i odgovornost” Ivana Pavla II.
Ono što stalno ističem vezano za politiku, principe, odgoj i moral, a što mora rezultirati vjerodostojnošću, može se sažeti na sljedeći način:
Status quo “on krade, ali daje i ljudima” je status quo kriminala.
Stabilnost kažnjavanja poštenih i principijelnih koji ne žele igrati po pravilima kriminalnog statusa quo, nego su ga uzdrmali je stabilnost nagrađivanja nepoštenih stabilnim poslovima u tromom državnom sektoru.
Politička stabilnost kriminala, ortaka i hobotnice od najniže do najviše razine nije stabilnost kojoj treba težiti.
Stabilnost rođačkog kapitalizma i struktura je u Nebo vapijući grijeh.
Deklarirani vjernik koji ne živi i ne radi po deklariranoj vjeri je sablazan.
Bezkarakterna i bezbožna stabilnost je moralna kaljuža.
Politička stabilnost bez odgoja je oportunitetni trošak situacijskog lopova.
Stabilnost kolektivne (ne)odgovornosti je stabilnost propalog poduzetničkog društva i propale države.
Stabilnost neimenovanja stvari i pojava pravim imenom je stabilnost nevjerodostojnosti i gaženja savjesti.
Stabilnost neizvršavanja građanske dužnosti glasanja je stabilnost neodgovornosti i mogućih izbornih manipulacija.
Stabilnost planskog razvoja samo jednog grada u državi koji živi kao država u državi s privilegijama, za razliku od ostatka države, je stabilnost “sve dođe na naplatu” i “sve se vraća, sve se plaća” (depopulacija).
Stabilnost koju osiguravaju predstavnici većine građana, koji su samo deklarativni u stavovima, s predstavnicima, koji mrze tu većinu građana, je stabilnost političke trgovine, nevjerodostojnosti, kriminala, nepotizma i demografske katastrofe. To je stabilnost i lijenih državnih zaposlenika i umirovljenika s 35 godina, vrijednih privatnih zaposlenika koji ni sa 60 godina ne mogu u zasluženu mirovinu, a koji financiraju one koji su s 35 godina otišli u mirovinu i one koji i ne traže posao ili rade na crno, a imaju zdravstveno osiguranje preko burze za zapošljavanje.
To je stabilnost fakultetski obrazovanih ljudi diplomiranih magna cum laude koji rade za 2.400 kn uz sve svoje sposobnosti. To je stabilnost poduzetnika koji imaju milijune (milijarde?) kuna duga koji se toleriraju oporezivanjem poštenih poduzetnika i za zrak koji dišu.
Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.
Mt 5,6
Postavi granice svojoj ljubavi
Kada kod drugih ljudi udariš u granice (nap. ono što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim.
Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.
Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.
Pored ljudi koje voliš, tvoje potrebe rastu i rastu dok ih s njima ne zasnuješ u tolikoj mjeri da su se praktički prisiljeni udaljiti ako hoće preživjeti.
Tvoj je veliki zadatak u tome da prihvatiš odgovornost za sebe, da znaš zadržati svojepotrebe unutar vlastitih granica te njima ovladati i u odnosu prema onima koje voliš. Istinska obostrana ljubav zahtijeva čovjeka koji je sam svoj i sposoban je davati drugome, a da se ne odrekne vlastitog identiteta. Ako, dakle, po jednoj strani želiš biti učinkovit u davanju, moraš po drugoj strani biti sposoban pobrinuti se za svoje vlastite potrebe. Moraš naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.
Henri Nouwen, katolički svećenik
Svaki čovjek ima ograničenja i svoje limite, tj. zatamnjenja naravi jer je “zbog istočnog grijeha naša sloboda oslabljena.” … “Svojom milošću Duh Sveti nas vodi duhovnoj slobodi da nas učini svojim slobodnim suradnicima u Crkvi i svijetu.” (KKC 1739-1742, 1748)
Nažalost, neki ljudi su jednostavno zli u dominantnom dijelu svoje ličnosti, a negirati to bi bilo kao negirati gore navedeno te pad anđela te Adama i Eve.
Čovjek nije anđeo i nije Bog, to je sasvim jasno iz nauka KC.
Čovjek je Božje ljubljeno biće koje ima više dimenzija – dušu, duh i tijelo koje je otkupljeno po Isusu Kristu, a o njegovim djelima i životu (zato postoje Božje zapovijedi i nauk KC) te Božjoj milosti ovisi hoće li se spasiti. Bog je bio vrlo jasan kad je dao zapovijedi i kad je tražio, kao preduvjet novog života, ostavljanje prijašnjeg (grešnog) života. Čovjek je dobio dar slobodne volje koji ga čini odgovornim za vlastita djela u mjeri u kojoj su počinjena vlastitom voljom. Milost i življenje po Božjim pravilima idu zajedno. Ignorirati duhovnu dimenziju u procjeni i životu te sve svoditi na psihičku dimenziju je jako pogrešno, a za krsćanina i nedopustivo.
Premda ‘hoće da svi prispiju k obraćenju’ (2 Pt 3,9), Bog, budući da je čovjeka stvorio slobodna i odgovorna, poštuje njegove odluke. Stoga je sam čovjek taj koji se u potpunoj samostalnosti dragovoljno isključuje iz zajedništva s Bogom ako do trenutka vlastite smrti ustraje u smrtnom grijehu odbacujući milosrdnu Božju ljubav.
KKC, 1036-1037
Je li teško odustati od nekoga i prihvatiti činjenicu da se neće promijeniti?
Meni jest, iako osoba prihvati činjenicu i poštuje slobodnu odluku druge osobe koliko god se brinula za tu osobu. Odgajana sam po idealima vjere te karakterno imam oblikovanu važnost samodiscipline i postupanja onako kako je ispravno (isusovački odgoj), a to zna biti ponekad na štetu osjećaja u korist ispravnog rezultata, ali kao što postoji dobro (Bog), postoji i zlo (Sotona).
Kao što sam gore napisala, nijekati postojanje zla i napasti je ne samo nerazumno, nego grijeh i opasno. To je činjenica koju je i katolicima teško prihvatiti jer je mala granica između nepraštanja, osvete i nedavanja da vas se gazi. Jednako tako, može biti teško pojmiti da postoje zli ljudi ako dolazite iz stabilnog i mirnog obiteljskog okruženja. Svijet je drugačiji izvan stabilnog braka roditelja i stabilne obitelji.
Pri tome ne mislim na svjetske moćnike, političare, osuđivanje i lijepljenje etiketa. Jedno je osuđivanje, drugo je konstatiranje, tj. prihvaćanje da osoba ne čini dobro, čak i ako ste vi prema njoj najbolji na svijetu. U ovom članku mislim prvenstveno na ljude koji su svakodnevni ili povremeni dio vašeg života jer je lakše reći za političara da je zao s obzirom da je on “tamo negdje”, nego prihvatiti činjenicu da je netko koga srećete svaki dan zao i da uništava druge ljude ili vas – bilo na poslu, hobi aktivnostima, među prijateljima, poznanicima, obitelji, poslovnim partnerima i dr.
Može biti problem prihvatiti stvarnost u kojoj čovjek može biti prema nama zao, iako smo mi prema njemu dobri te da zloća te osobe nije naša krivnja. Što će netko napraviti s našom dobrotom prema njoj/njemu nije naš problem. To je problem (odluka) te osobe. U nekim situacijama, štogod dobro čovjek napravi (napravili sve dobro i ispravno, tj. ispuca sve mogućnosti po nauku KC), neće imati nikakvog utjecaja na zla djela druge osobe jer je i druga osoba osoba sa slobodnom voljom koja može odbiti milost Duha Svetoga u ispravnom življenju. Za teže prihvaćanje takve situacije, sigurno je odgovoran dobar katolički nauk o neosuđivanju drugog, poniznosti, praštanju drugima, negajenju gnjeva i potrebi evangelizacije, ali jednim dijelom i nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema. Prvi dio je odličan (nauk Crkve) jer tako i treba biti, dok drugi dio (nezreli obrambeni mehanizmi) nije dobar te bi na tome čovjek morao poraditi.
Ono što se mora priznati je sljedeće: na udaru su prvo uvijek praktični katolici.
Zašto?
Zato što mi moramo biti dobri.
Sto puta važemo kad nekome trebamo dati ono što zaslužuje pa mu ne vratimo, nego okrenemo drugi obraz nauštrb emocija te smo mi ti koji nastradamo.
Kao da smo na stalnom testu i vježbanju – strpljenja, dobra, emocija, naših principa, karaktera i integriteta (zapravo i jesmo).
Zato vjera nisu emocije i ne rade dobro oni koji je svode na emocije. Vjera i emocije su različite, ali sastavne dimenzije (slojevi, razine) čovjeka. Vjera je odluka, život po nauku i moralnim principima bez obzira na okolnosti, “umijeće držanja za ono što smo jednom prihvatili usprkos promjenama naših raspoloženja” (C.S.Lewis), ali istovremeno neniječući te okolnosti i situacije. Emocije su sastavni dio čovjeka, a jedino su zrele emocije konstruktivne za čovjeka.
Jedno je iskreno prihvatiti situaciju odmah ( što bi bilo idealno) ili nakon početne ljutnje i razočaranosti (što je prihvatljivo) te postupiti ispravno, a drugo je negirati, potisnuti i praviti se da ta situacija (nepravda) ne postoji jer znamo/želimo/moramo postupiti ispravno, a zapravo duboko gajimo ljutnju ili tugu jer je odreagirao nezreli obrambeni mehanizam nijekanja.
Mislim da vježbanje poniznosti neće poremetiti priznanje da nam je netko nanio nepravdu i da je postupio zlo, sebično i slično. Pitanje je kako ćemo se mi ponijeti prema tome i što ćemo napraviti s time. Ljutnja se javlja na emocionalnoj razini i morate je pustiti, tj. registrirati i priznati, da bi duhovna dimenzija mogla sanirati štetu i pomogla čovjeku ispravno postupiti.
Prema iskustvu koja imaju psihijatri, ta će potisnuta ljutnja eskalirati na nekom drugom području vašeg života i stvoriti kaos/nemir. Na primjer, neriješeni (negirani, potisnuti) obiteljski ili bračni problemi, mogu dovesti do toga da osoba ima problema u odnosu s npr. poslovnim partnerima ili kolegama jer se nemir prelije na tu stranu. Može biti i obratno – neriješena nepravda koju ste doživjeli na poslu jer ste timski zadatak po stoti put odradili sami ili vam je kolegica ukrala ideju, preseli se u vaš brak pa vam povratak doma posluži kao vreća za ispucavanje. Sve se krivo krene slagati na to nešto što nije istinski prerađeno/oprošteno/riješeno.
Ako ste pretrpjeli nepravdu, naravno da vas boli i da ste ljuti jer je to sastavni dio čovjeka s obzirom da je nepravda suprotno od pravde, ali treba biti oprezan s obzirom da nitko ne zna svog dana ni časa pa da vam život ne prođe u gnjevu i mržnji, tj. grijehu i pridavanju prevelike pažnje samom sebi po kojem se vama ne bi smjela dogoditi nikakva nepravda. Tako postajete taoci svojih raspolozenja i (ne)zrelih emocija. Sjetite se da je Bog Onaj koji kontrolira situaciju svojom Providnošću i pristankom naše slobodne volje te da je čak i Njegov Sin raspet na križu.
Ispravno (katolički) “odbolujte”, vodeći pažnju o pravim uzrocima što prije (odluka za oprost! – pogledajte Poslanicu Kološanima te Prvu i Drugu Korinćanima). Oboružajte se snagom sakramenata i samodisciplinom kako biste što prije mogli prijeći na sljedeću fazu – istinski oprost i konstruktivno rješavanje situacije. Riješite što se može riješiti. Ono što se ne može riješiti predajte Bogu, pronadite snagu u vjeri i molite Ga da vam da mir kako biste izdržali.
Tu je opet i odgoj jedan od bitnih faktora jer različiti ljudi različito odgajaju svoju djecu. Koliko je odgoj bitan pokazuje masa članaka koji govore o banalnostima poput toga što se smije obući na vjenčanje, a što ne te da uskom, kratkom i traperu nije mjesto na vjenčanju. To je nešto što se također prenosi odgojem i što postane sastavni dio čovjeka, a koliko je on zakazao govori i taj banalni primjer u kojem je uopće potrebno istaknuti što je nepristojno.
I za kraj: jedna je konačna nagrada. Jedna je i konačna kazna, a ono konačno uvijek dolazi na kraju i to s kamatama zauvijek.
Cilj i smisao kršćanskog života nije provesti život bez patnje i s lažnom mišlju da smo u raju.
Možda se ponekad teško uhvatiti za to jer ovaj život može biti težak, ali to je bit naše vjere – vječna nagrada ili kazna s time da treba preuzeti odgovornost za vlastiti život. Čovjek nije lutka na koncu ili životinja, nego Božje ljubljeno biće kojem je On dao slobodnu volju da se odluči za dobro. Ujedno, upisao je u čovjeka čežnju za Njim.
Samo hrabro!
#NEtiranijipozitivnihmisli
#DAkatoličkojnadi
#lošestvarisedogađajuidobrimljudima pa #BožjijeSinraspetnakrižu
U ovom članku pisala sam o enciklici “Humanae vitae” koja, između ostalog, govori i zašto upotreba kontracepcije nije u skladu s naukom KC (zašto je grijeh) te zašto je to uništavanje samog sebe, a onda i muško-ženskih odnosa, pa tako i braka.
Evo još jednog malog, ali kvalitetnog doprinosa zdravstvenom odgoju temeljenom na istini i vrijednostima kao što su ljubav, uzdržljivost, poštovanje, razumijevanje i dogovor. Upravo je te karakteristike navelo 255 akademika, doktora znanosti, profesora i kulturnih djelatnika u “Izjavi o zdravstvenom odgoju” od 26. ožujka 2007. kojom su, u žiži rasprave o uvođenju zdravstvenog odgoja, htjeli istaknuti da su vrijednosti itekako bitne za odgoj.
Za razliku od kontracepcije, prirodno planiranje obitelji nije kontracepcija, poštuje ženinu i muškarčevu prirodu te Božji plan stvaranja, stoga je ono katolički odgovor na kvalitetan način življenja braka i spolnosti te probleme s neplodnošću. S obzirom da je muška plodnost konstantna, metoda je usmjerena na ženino tijelo.
ppo.hr
Pojam odgovorno roditeljstvo uvela je Crkva i nema nikakve veze s pobačajem i kontracepcijom.
Abortivne klinike i podupiratelji takve ideologije uzeli su taj pojam i dali mu svoje (opako) značenje. Papa Pavao VI. u “Humanae Vitae” navodi da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da privremeno ili trajno ne rode dijete.” Ono što je potrebno istaknuti je da se ovaj način življenja ne smije iskorištavati i zloupotrebljavati zbog sebičnih interesa. Sama metoda osigurava otvorenost životu jer se oslanja na prirodne promjene žene.
Izvukla sam osnovne stvari sa stranica savjetovališta i prilagodila ih. Za ostale informacije, preporučujem posjet stranici savjetovališta.
Prije početka, htjela bih napomenuti jednu stvar.
Kad se molite, uvijek se molite za Božju volju, pa i po ovom pitanju. Ja nisam tip osobe koja želi mijenjati Božju volju – ako se molite, živite sakramentalnim životom, dobra ste osoba i nemate ozbiljnijih zdravstvenih problema, fokusirajte se na nešto drugo u životu, a Bogu pustite da bude Njegova volja jer ima razlog koji god odgovor na vaše molitve bio. Ako niste živjeli sakramentalnim životom i živjeli ste neurednim spolnim životom, vjerojatno ćete morati poduzeti još neke korake s obzirom da kontracepcija ostavlja posljedice, a i prisutne su različite spolne bolesti. Kako god bilo, vratite se na pravi put i krenite ispočetka, ali morate biti svjesni da tog novog početka nema bez Boga.
Za prirodno planiranje obitelji koristi se Billingsova ovulacijska metoda.
otkrili su je doktori John i Evelyn Billings prije više od 50 godina te su je od tada istraživali i potvrdili znanstvenici širom svijeta
jednostavna je i praktična u primjeni; besplatna; nema štetnih posljedica za zdravlje
prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, djelotvornost u izbjegavanju trudnoće je 97% (prema novijim istraživanjima čak 99,5%)
učinkovita je u dijagnosticiranju i liječenju ginekoloških poremećaja i neplodnosti te je mnogim parovima pomogla da dođu do željene trudnoće, a mnogim je ženama vratila zdravlje
ppo.hr
Billingsova ovulacijska metoda:
je jedan od najsuvremenijih prirodnih načina planiranja obitelji
služi i za postizanje i za odgađanje trudnoće
se temelji na prepoznavanju prirodnih razdoblja plodnosti i neplodnosti, prateći znakove povezane s ovulacijom(ovo nije metoda “brojanja dana”!)
za razliku od kontracepcije, ne narušava sklad prirode već ga uvažava
pretpostavlja suradnju i zajedničku odgovornost muža i žene te tako produbljuje odnos ljubavi, poštovanja i međusobnog razumijevanja supružnika
Ona:
omogućuje djevojci ili ženi razumijevanje fizioloških događaja tijekom ciklusa te s njima povezanih osjećaja i raspoloženja
pruža svijest ženi o vlastitoj plodnosti, a time i osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja, prirodnosti i slobode
je primjenjiva u svim razdobljima i okolnostima reproduktivnog života žene: redoviti i neredoviti ciklusi, dojenje, približavanje menopauzi, stres, prestanak uzimanja pilule...
je znanje kojim bi trebala raspolagati svaka žena! *
Kao što joj i samo ime kaže, ova metoda nije metoda brojanja dana pa “kako bude, bit će”, nego se temelji na praćenju znakova povezanih s ovulacijom, tj. uočavanju promjena tijekom menstruacijskog ciklusa žene koje se odvijaju zahvaljujući hormonima estrogen i progesteron – estrogen stvara sluz, progesteron ga isušuje. Drugim riječima, oni reguliraju ženin ciklus i trenutak ovulacije (plodno i neplodno razdoblje), osiguravajući znakove po kojima žena može znati o kojem se razdoblju radi. Kao i sve funkcije, i spolno ponašanje te rad spolnih žlijezda počinje u mozgu.
ppo.hrppo.hr
ppo.hr
ppo.hr
Praznu tablicu za praćenje vašeg ciklusa koja izgleda ovako, možete preuzeti s http://www.ppo.hr, a nju vam preporučujem i za opširnije materijale te daljnje informacije o metodi i savjetovalištu.
Dostupna je i aplikacija Evelyn App koju možete besplatno preuzeti na mobitel i kroz koju možete pratiti svoj ciklus.
Živim po katoličkim principima i kako mislim da je ispravno pa su iz toga vidljivi moji odgovori, ali za blog nema druge opcije nego pisati i objašnjavati nešto što je usvojeno i strukturirano u glavi.
Temelj svake osobe, svih odnosa, svega stvorenog je Bog.
Bog stvara mišlju i riječju. Da, toliko je moćan!
Zamislio je svijet po svojem naumu i promislu.
Postoje odgovornosti i s jedne i s druge strane – i s muške i sa ženske.
Čini mi se kako danas svi znaju svoja prava, a nitko ne zna koje su mu odgovornosti i obveze. Ljudi ne znaju ili ne vode računa o tome kako utječe na druge i kako funkcioniraju muško-ženski odnosi kad se grade na istini o razlikama i različitim potrebama spolova. Zapravo, možda i znaju, ali ne žele to poštovati jer se, pod lažnom krinkom slobode, sve može.
Velika moć zahtijeva veliku odgovornost.
Mnogi lako prigrle moć, a operu ruke od odgovornosti koja dolazi uz nju.
Flickr.com/edit Desert Rose
Ako ste svjesni svojih odgovornosti, a odgoj je presudan za to, onda sasvim sigurno preuzimate i morate preuzimati odgovornosti za svoja djela. Morate uzeti u obzir i kako vi i vaše ponašanje utječete na drugu stranu, prvenstveno na suprotni spol.
S obzirom kako je odgoj danas problem, prevladavaju lažna sloboda i ego koji se brinu samo o pravu na činjenje onoga što čovjek želi bez odgovornosti za drugu osobu.
Niti žena može biti feministica niti muškarac može biti šovinist jer će feministica stvarati šoviniste, a šovinist će stvarati feministice.
I u jednom i u drugom slučaju druga strana postaje predmet, oruđe koje treba obezvrijediti, iskoristiti, posjedovati i uništiti.
Na ženama je odgovornost opstanka i razvoja cvilizacije te moralno-ponašajnih pravila.
To je jednostavno činjenica.
Ako žena ne teži onome što kaže citat na slici gore, civilizacija propada kao odraz žene jer, umjesto plemenitosti i vrlina, počne vući meso, nekultura, pokvarenost, izopačenost, emocionalne manipulacije. Žena je ta koja postavlja pravila pristojnosti, a muškarci se tome prilagode.
Kad se kao žena počne predstavljati ta nekultura i pokvarenost, onda će se ona buni kako su muškarci svinje jer je ne poštuju, a muškarac će se braniti i buniti kako su sve žene… (da ne pišem izraz).
To je začarani krug sukoba u kojem se žena, koja ne dopušta da je se voli ili žena koju je povrijedio muškarac, ponaša po muškim principima jer misli kako to može bez posljedica za sebe, drugog i društvo. Počne se iskaljivati na drugom muškarcu koji nema veze s tom ranom.
Onda se muškarac osvećuje toj ženi, koja se zapravo preko njega osvećivala drugom muškarcu, preko druge žene koja nije feministica. Počne se ponašati po principu “jer su sve one iste” pa se onda ta žena, koja na početku nije ni kriva ni dužna, ali se kasnije odluči za osvetu, osvećuje na nekom muškarcu koji nije šovinist, ali joj se našao pri ruci.
Tako se to vrti u krug, sve dok ga netko ne prekine.
Čime?
Ljubavlju i oprostom.
Možda je riječima nešto teško izdefinirati, a možda nije ni potrebno jer su djela konkretniji odraz čovjeka.
Ako malo pogledate oko sebe i proanalizirate bilo pojedince, bilo njihove veze, mislim kako ćete shvatiti poantu. Postalo je jako vidljivo kako samo rijetki odnosi nisu postavljeni na krivim nogama.
Čak i ako ne mislite doslovno za drugu stranu da je svinja ili laka žena i nikad ne koristite te izraze u tom kontekstu, ne mora značiti kako niste na krivom putu feminizma ili šovinizma.
Ako osobi pristupate po potrošačkom mentalitetu birajući najbolju čokoladu ili mobitel koje ćete iskoristiti, na putu ste šovinizma ili feminizma.
To znači da se vodite utilitarističkim principom (principom korisnosti = iskorištavanja) za neku svrhu – žene koriste muškarce npr. za dobivanje djeteta, a muškarci “samo” za seks. Tada ste odbacili personalistički pristup koji zahtijeva osviještenost da se radi o osobi, a ne o stvari za korištenje (napomena: o pristupima pogledaj knjigu “Ljubav i odgovornost”, IP II.).
Feminizam i šovinizam u svojoj biti su upravo ta mržnja prema osobi pod izgovorom lažne slobode bez morala i posljedica.
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.
U emocionalnim igrama, ucjenama i tzv. soft dijelovima čovjeka (vještinama, vrlinama i sl.) su žene jače.
Emocije su njihova domena pa emocionalne igre koriste kao oružje. Kako bi posljedice ženinog ponašanja bile dobre, ona mora preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. Ne smije manipulirati, navoditi i zavoditi. Mora poraditi na poštovanju muškarca, inače se radi o zloupotrebljavanju vlastite ženstvenosti (ženskosti) iskorištavajući različitu reakciju muškog spola. Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Te se dvije istine upotpunjuju, a nikako zamjenjuju.
S druge strane, muškarci su stabilniji u osjećajnom smislu, a imaju dominantniju fizičku snagu i osjetilniji su. Imaju bržu i jaču potrebu pretvaranja impulsa dobivenih registriranjem spolne vrijednosti u djelo. Drugim riječima, prije će se zapaliti u seksualnom smislu. Oni moraju poraditi na iskazivanju ljubavi te preuzeti odgovornost kontrole fizičke snage.
Žena je srce obitelji pa o njezinom (ne)pristanku i ponašanju ovisi i kultura, tj. civilizacija. Ona može vući civilizaciju u ispravnom ili krivom smjeru jer će i drugi akteri, a pogotovo muškarac, ići za njom.
Ona ima zadnju riječ i prednost kad se radi o pristanku na spolnu aktivnost, iako je muškarac taj koji ima aktivnu ulogu i na tom području.
Muškarci su, pak, u prednosti kad se radi o prosidbi i odluci za vjenčanje jer tada oni biraju koga žele.
Čovjek ne može funkcionirati samo po naravi (temperamentu) jer nije životinja. On mora izgraditi svoj karakter i integritet putem moralnih principa i odgoja. Karakter se tiče duhovne dimenzije. On tada biva nadgradnja naravi te pomaže pri usklađivanju razlika između spolova, pa i na području spolnosti.
Primjer: za katolike, nagon ima religijsko značenje. Spolni nagon i užitak je Božji dar kako bi muškarac i žena mogli sudjelovati u nastanku novog života i kako bi si iskazali ljubav. Bog je zamislio to darivanje u okviru trajne zajednice braka. Čovjek može kontrolirati svoj nagon izgradnjom karaktera po svojoj duši jer nije životinja. To znači da ima snagu i sposobnost reći ‘ne’u drugim okolnostima ili npr. u situacijama kad žena mora čuvati trudnoću.
Nažalost, primjetno je kako žene iskorištavaju činjenicu osjetilnosti kod muškaraca zbog različitih razloga, a onda odgovornost za neku nastalu situaciju prebacuju isključivo na njih.
S druge strane, javlja se i situacija kad muškarci iskorištavaju osjećajnost kod žena. Obećavaju brda i doline, znajući da će to goditi čuti.
Ispravno postupanje: muškarac neće iskorištavati osjećajnost, a žena neće iskorištavati osjetilnost. Poštovat će i cijeniti tu razliku kao zanimljivost koja obogaćuje život.
Krivo postupanje: žena se odluči ponašati po muškim principima, ignorira svoju osjećajnost i potencira osjetilnost, a muškarac počne ignorirati svoju osjetilnost i postane neka varijanta prijateljice.
Primjetno je kako su žene neprirodno postale osjetilnije jer misle kako će biti snažne i cijenjene ako se počnu ponašati po muškim pravilima. Žele aktivnu ulogu na području spolnosti koja, i po naravi i po moralnim, vjerskim, biološkim i antropološkim istinama, pripada muškarcima. Danas se prosječna žena ponaša gore od prosječnog muškarca. Nažalost, to je taj pad u civilizaciji. Začarani krug rana i padova.
Bitno je napomenuti i kako ni osjećajnost ni osjetilnost nisu ljubav.
Oni su samo veziva koja čine život zanimljivim. Nisu tvorivo i ne smije ih se poistovijetiti s ljubavlju.
To je razlika između različitih odgovornosti spolova, a koju danas nastoje izbrisati, neshvaćajući kako je priznanje tih razlika najsigurnije okruženje i za muškarca i za ženu. To je i jedini ispravni način kretanja naprijed jer smo stvoreni različiti. Primjetno je kako se, kad se ignoriraju te razlike, brakovi/obitelji/društvo/kultura raspada (Kad smo kod kulture, jeste li pogledali repertoare HNK-a u Hrvatskoj?).
Fb/Catholic gentle
Muškarci i žene imaju različite uloge.
Zašto imaju različite uloge? Zato što smo različiti – biološki, psihološki, duhovno pa moramo biti međusobno komplementarni (upotpunjujući), a ne supstitutivni (zamjenjujući).
Muškarci imaju druge odgovornosti poput zaštite žene i obitelji, davanja života za svoju zaručnicu, služenja i voljenja (obostrano), stabilnosti i stupa potpore, poštivanja žene i njezina dostojanstva, truda za zavrjeđivanje njezine ljubavi, osiguranja egzistencije za obitelj, slijeđenja ambicija i dr.
Drugim riječima, muškarac mora biti pravi muškarac da bi ga žena kao takvog mogla poštovati, a to se naruši kad muškarac izgubi svoju mušku snagu, odvažnost i analitičnost te se počne ponašati kao žena. Kolikogod zvučalo oštro, moram priznati kako ne bih mogla vjerovati muškarcu koji je izgubio svoju naravnu muževnost jer je muškarac (suprug) osoba različita od prijateljice za kavu. To ne znači da muž i žena nisu prijatelji. Jesu, oni su i prijatelji, ali ne prijatelji u standardnom poimanju prijateljstva.
Isto vrijedi i za žene – kako bi vas muškarac mogao voljeti i poštovati, morate biti žena i morate poticati vrijednosti i vrline. Samo ako smo svjesni činjenice koliko je žena nezamjenjiva i koliko je muškarac nezamjenjiv, odnosno kolika ja naša vrijednost i odgovornost, bit ćemo zadovoljni s onim što jesmo, preuzet ćemo sve odgovornosti i nećemo mrziti suprotan spol.
Ako ste feministica ili šovinist, nasjeli ste na laži i ne znate kolika je vaša istinska odgovornost i vrijednost.
Vjerojatno vam je povrijeđena taština koja se “inficirala” pa je rana prerasla u feminizam/šovinizam. Drugim riječima, kad biste znali kolika je istinska odgovornost svakog muškarca i žene, ne biste se bavili toliko pogrešnim uništavalačkim načinima života poput feminizma i šovinizma ili nijekali razlike između žena i muškaraca jer za to, kao prvo, ne biste imali vremena, a kao drugo, shvatili biste suštinsku bit spolnosti.
Primjer: beba siše mamino mlijeko jer je Bog zamislio i stvorio mamu koja ima mlijeko te je ulogu rađanja i dojenja dao ženi-mami. Muškarcu-tati je dao druge uloge vezane za to isto novo biće, novog člana obitelji, i ne mislim da je prebacivanje odgovornosti porodiljnog dopusta na očeve ispravno, a da za to vrijeme majka preuzima očevu ulogu i zarađuje novac za egzistenciju.
U tom je slučaju došlo do klasične zamjene muško-ženskih odgovornosti, sukoba spolova i razračunavanja preko djece.
Ne bih mogla imati povjerenja u muškarca koji bi bio na porodiljnom dok ja zatvaram naše financijske konstrukcije, koliko god mi posao dobro ide, koliko god voljela raditi i koliko god me je nekada strah da mi ne bi bio dovoljan samo odgoj djece bez poslovne karijere.
Dolazi i do drugih nesporazuma.
Primjer: izbacivanje oca iz jednadžbe. Neke žene stave dijete na suprugovo mjesto pa njega izbace iz kreveta u kojem sad spavaju ona i dijete. To je malo patološki i slučaj za psihijatre jer odnos treba biti: brak (mama i tata koji su dalje supružnici) + djeca.
Primjer: projiciranje zahtjeva i karakteristika na oca koje on ne treba imati jer niti je žena niti je žena koja je rodila niti može biti žena koja je rodila. Primijetite da se ne radi o igranju s djetetom, učenju vožnje bicikla, sudjelovanju u djetetovom životu i pomaganju u odgoju jer se nadam kako nije potrebno reći kako su to odgovornosti i očeva koji moraju sudjelovati u životu djece, ali otac sudjeluje na svoj način. Ne može se od njega zahtijevati da sudjeluje na ženski način.
Ljubav oca i majke prema djetetu vidljiva je u različitim stvarima, načinima, nastupima, postupcima, idejama. Tako i treba biti jer su muški i ženski spol različiti pa i vole na različite načine. Ne radi se o poslu, nego o pozivu kojeg uništavaju muško-ženski sukobi koji se razračunavaju preko djece.
Primjer: kad žena umisli da je muškarac, a muškarac da je žena, sve ode krivo. Kao opravdanje za probleme, žena će u takvoj situaciji reći kako se njezin muž nije mogao nositi s njezinom karijerom, da je možda ljubomoran i da se osjeća nesigurno od nje, snažne žene. Ljudi su različiti, ali u principu, muškarac u takvim situacijama nije ljubomoran na ženin uspjeh i ne osjeća se on nesigurno jer ima snažnu suprugu, nego jer se njegova supruga pretvorila u muškarca. Kastrirala ga je i za njega više nema mjesta ni potrebe u njihovom braku. Učinila ga je viškom. Oduzela mu je ono što je njegova bit – služenje te primarna briga i zaštita nje i njihove obitelji jer su muškarci stvoreni tako da im je urođeno vodstvo kroz služenje.
Primjer: kad muškarac postane hiperosjećajan pa ne preuzima uloge koje kao muškarac mora preuzeti. Tada pronalazi različita opravdanja za svoju nezainteresiranost, mlakost, neodgovornost.
Zašto dolazi do sukoba?
Zato što žene više nisu žene, a muškarci više nisu muškarci.
Da bi se to moglo ispraviti, a njihovi odnosi poboljšati, žena mora postaviti i vratiti ispravna pravila igre. Ona mora promicati vrijednosti i vrline kojima će potaknuti u muškarcu ljepotu, zaštitu, plemenitost, hrabrost, cijenjenje i poštovanje.
Koje je strateško i svobuhvatno rješenje?
Izgradnja integriteta odgojem od malih nogu te kasniji rad na sebi obje strane. Vjera je i za to jedan od ključnih elemenata te svakako jedini NEZAMJENJIVI element. Čovjek treba hodati putem spasenja radi sebe, a onda to dođe do izražaja i u muško-ženskim odnosima.
Pred kraj je bitno istaknuti i sljedeće: spolni odnosi se ne mogu svesti samo na razinu seksa niti samo na razinu rađanja djece.
Bračni odnosi predstavljaju odnos predanja dviju osoba jedne drugoj uz otvorenost životu pri čemu se, inače nepriopćive osobe, nastoje priopćiti jedna drugoj.
Kako se ne može koristiti kontracepcija jer se tako bračni odnos svodi na seks, ugrubo rečeno trošenje, umjesto darivanje, tako se ni bračni odnos ne može koristiti samo za trudnoću. I tada se krši zakonitost i svjesnost da se radi o osobi, podređujući uzajamni dar dviju osoba iskorištavanju za cilj dobivanja djeteta. Oko toga treba biti posebno oprezan par koji se bori s nemogućnošću začeća. Nitko nema pravo na dijete, s jedne strane, a s druge strane nitko nema pravo zatvoriti spolni čin mogućnosti nastanka djeteta.
Savjeti za (buduće) kavalire:
Božji način na prvo mjesto.
Odgoj samog sebe – što će privući tvoju pozornost? Kakav je tvoj karakter? Imaš li uopće karakter? Imaš li izgrađen karakter i integritet ili imaš samo neodgojenu narav (temperament)? Jesu li žene objekti ili subjekti vrijedni kao i ti? Zašto želiš da netko tvoju (buduću) kćer tretira kao princezu kad se ti ponašaš kao svinja prema kćeri nekog drugog oca? Zašto bi “polomio noge” dečku koji je povrijedio tvoju kćer ako misliš da ti ne zavrjeđuješ “slomljene noge” kad povrijediš kćer drugog oca? Sve su žene iste? Stvarno? Možda se radi samo o tome da ti završiš s istim tipom žene jer takve i tražiš.
Izbjegavanjenapasti i krivih putova – nemoj zahtijevati od žene da po odijevanju bude muslimanka, a ti na Instagramu tražiti Marije Magdalene prije obraćenja (i sv. M. Magdalena se sigurno slaže s ovom mojom opaskom).
Savjeti za (buduće) dame:
Božji način na prvo mjesto.
Citats početka teksta – takva žena potiče muškarca da bude kavalir s obzirom da svojom ženstvenošću (svojom ženskom biti) potiče muževnost kod muškarca (njegovu mušku bit) bez želje za iskorištavanjem, a sa željom za priopćavanjem osobe.
Tvoje dopuštenje da te se voli i da te se tretira kao ženu (koja vrijedi) – ako ne želiš da te se tretira kao ženu, dolazi do klasičnog sukoba između muškaraca i žena temeljenih na lažima pokrenutih 60.-ih godina seksualnom revolucijom i rodnom ideologijom. To su stavovi poput “ona nije neka slaba žena kojoj treba muškarac, nego je ona jednako jaka kao i on te može živjeti po muškim principima, sama kositi travu i kopati kanale”. Žena ne može živjeti po muškim principima, a da se emocionalno i duhovno ne uništi, čak i kad to ne želi priznati. Žena može kositi travu i kopati kanale ako želi.
Krivi pogled na muško-ženske odnose mogao bi ostati grijeh i slobodna odluka samo jedne osobe jedino u situaciji da ona ne utječe na cijelo društvo.
A utječe jer pomiče cjelokupnu civilizaciju u krivom smjeru nekako po principu ‘ako može on ili ona, mogu i ja’.
Kakvom vam se čini današnja razina civilizacije?
Zakon ponude i potražnje?
Nešto ne štima, a reći zašto ne štima može biti nezgodno.
“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.
Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu. …
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.
Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”
Pred kraj prošlog tjedna, u Hrvatskoj je buknula vijest kako je hrvatska vanjska politika (konačno) krenula u dobrom smjeru.
Doduše, ova vijest je negativna i opasna ako se pita članove različitih civilnih udruga koje se financiraju novcem poreznih obveznika, a ne zastupaju interese i vrijednosti tih poreznih obveznika te su se odmah digle na noge.
Jednako tako, na noge su se digli diplomati prošlih diplomatskih misija i političari političkih opcija koje nemaju potporu hrvatskog društva, ali koji su s jedan posto birača uspjeli postaviti i ministre, raširiti “rođo ekonomiju” po državnim društvima, a i ocrnjivati Hrvatsku po svijetu (mislim na političku opciju HNS – Hrvatska narodna stranka). Kad govorimo o izborima, ponekad je točna poznata Churchillova izreka: “Najbolji argument protiv demokracije je petominutni razgovor s prosječnim glasačem.”
I dok se Churchill vrlo vjerojatno nije vodio moralnošću i moralnom (apsolutnom) istinom, nego pragmatičnom politikom na svoj mlin, ja se vodim moralnošću pa bih tako tu njegovu izreku modificirala gledajući na ovaj način: to što puno ili svi ljudi biraju isto, ne govori ništa o moralnosti i ispravnosti toga.
Moralno ispravno je moralno ispravno pa i onda kada to nešto odabire samo jedna osoba. Moralno neispravno je moralno neispravno i onda kada to svi biraju. Ja sasvim sigurno nisam osoba koja se oslanja na to da je moralno ono što većina odluči. To nikada nije bio moj credo.
bug.hr
Zaokret Hrvatske i naše vanjske politike je ohrabrujuća vijest, ali samo ako se i dalje nastavi u tom smjeru te na svim frontovima.
Neću biti preoptimistična s obzirom da je i politička opcija na vlasti puno puta dokazala da nije demokršćanska. Jedan od primjera krivog reagiranja je i u slučaju s Hrvatskim audiovizualnim centrom (HAVC). Državna revizija pokazala je mnogobrojne nepravilnosti i malverzacije u korištenju novca poreznih obveznika, a prošli su bez sankcija. To se mora sankcionirati bez obzira radi li se o desnima, lijevima, onima gore ili dolje. Drugi primjer je pokušaj uvođenja liberalnog ZO-a. Ili nepotizam, korupcija…
Samo se nadam da hrvatske europarlamentarke iz demokršćanske opcije ne pokvare stvari s obzirom da su, pomalo negativno, rekle da nisu upoznate s time. Nažalost, pokazalo se da nema mjesta preoptimističnosti s obzirom da te iste zastupnice najavljuju ratifikaciju Istanbulske konvencije koja potiče rodnu ideologiju.
Da mi je znati gdje je otišlo krivo s demokršćanskom opcijom i njihovim zastupnicima! Neću reći da su pogriješili u vjerodostojnosti. Oni jesu vjerodostojni u onome što jesu, a demokršćanska opcija nisu.
Kad smo kod HAVC-a i hrvatskog filma, ja ne volim hrvatski film jer se ne miče od loših tema.
Obitelji koje su u njima prikazivane su uvijek disfunkcionalne. Netko je uvijek narkoman, netko alkoholičar, djeca su nesretna i premlaćivana u mračnoj rupčagi od stana, a Crkva uvijek u krivu. I samo osvjetljenje i scenografija je tmurna i jadna, nekako kao da je film zaostao u dobu totalitarističkih režima gdje je sve bilo sivo i u betonskom bloku. Jednostavno je sve nekako poremećeno (što ne znači da i to nije dio stvarnosti i da nema takvih obitelji), ali ovdje je tako u svakom filmu.
Jako sam protiv uplitanja politike u teme filmova, ali sam i protiv financiranja filmova koji ocrnjuju porezne obveznike i državu koja ih financira te koji promiču laži i lažnu sliku društva. HAVC financira projekte koji su protivni hrvatskim interesima i koji ocrnjuju Hrvatsku u svijetu. Mora postojati odgovornost prema vlasniku sredstava. Privatnik bi odavno propao ukoliko bi tako postupao. Da, to je ta razlika između privatnog i državnog sektora.
Lako je biti kulturni “intelektulac” s državom kao kasicom prasicom kojoj ne polažeš račun zašto je vaš film pogledalo deset ljudi u kinu, iako je osvojio nagradu na nekom festivalu. Osvojio je nagradu jer drugi nisu ludi pljuvati po svom izvoru financiranja pa vas se nagradilo za idiotizam.
O čemu se radi u zaokretu vanjske politike?
Tijekom rasprave o ljudskim pravima unutar Vijeća Europske unije, hrvatski ministar vanjskih poslova je iznio hrvatsko stajalište vezano za reproduktivna prava i financiranje nizozemske inicijative stvaranja zajedničkog fonda EU iz kojeg bi se financirali pobačaji diljem svijeta.
Nizozemska inicijativa “She decides” nastala je kao odgovor nizozemske vlade na potez američkog predsjednika, D. Trumpa, od 23. siječnja 2017. On je tada potpisao ukaz kojim se zabranjuje financiranje međunarodnih nevladinih organizacija koje pružaju usluge ili daju potporu za pobačaj u inozemstvu. Tim potezom je zatvorio značajan izvor sredstava abortivnim klinikama i udrugama koje promiču abortus u SAD-u, a ovim zajedničkim fondom nadoknadio bi se taj gubitak. Neke države su pozitivno reagirale, dok su Mađarska i Poljska zauzele stajalište kao Hrvatska.
Čak ako i maknemo moralni aspekt i biološke istine, i ekonomski je apsurdno da hrvatski ili nizozemski porezni obveznik financira pobačaj npr. jednoj Amerikanki.
Hrvatska je naglasila kako termin ‘seksualno i reproduktivno zdravlje i prava tumači na način da ne uključuje abortus’ te naglasila načelo supsidijarnosti (svaka država odlučuje kako će tumačiti ili kakvu će odluku donijeti) oko ovog pitanja.
Ovu odluku treba gledati i u svjetlu približavanja Hrvatske Višegradskoj skupini, tj. konačnom vraćanju Hrvatske u okrilje Srednje Europe gdje i pripada – vrijednosno, kulturološki i civilizacijski.
Nadalje, Hrvatska je u svom stajalištu naglasila kako će ‘posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku koji je definiran kao zajednica žene i muškarca te, kao takav, prirodna i temeljna jedinica društva’. Jednako tako, Hrvatska će se potruditi na području ‘podizanja svijesti o nasilju i progonu kršćanske i drugih vjerskih manjina u zemljama u kojima se vjerske slobode ne poštuju u potpunosti, posebno na Bliskom istoku’.
Naravno, ovakvo stajalište je ne samo legitimno – u skladu s Ustavom RH, Poveljom EU o temeljnim pravima i programom Vlade RH, nego i jedino moguće za jednu opciju koja se želi nazivati demokršćanskom, iako je svoje kršćanstvo pogazila već sto puta.
Lijeve političke opcije uvijek hrabrije provode svoje ideje. Možda je to zato jer nemaju usađenu zapovijed ljubavi i kršćanska moralna načela pa nemaju problema s agresivnošću te im je svako “oružje” dobrodošlo, čak i ono na osobnoj razini? Ili možda jer u demokršćanskim opcijama nisu istinski demokršćani? Jedan od svakako lako dokazljivih razloga je podrška medija s ozirom da su urednici uglavnom lijevo-liberalno nastrojeni. Kako društvo uništava neprincipijelni demokršćanin, jednako ga upropaštava totalitarni ljevičar uspješan u razarajućim principima.
Ono što je još potrebno istaknuti i prepoznati su opcije koje se kite kršćanstvom i vjerom, a s njom nemaju ništa, krivo je žive i promidžbeno se sakrivaju iza vjere. To vrijedi i za one u tim redovima koji povlače prema komunizmu i socijalizmu uz rodnu ideologiju (socijalisti i vrijednosni liberali), kao i za one koji povlače prema fašizmu i crnim košuljama. To su totalitarizmi koji s kršćanstvom nemaju veze jer ono počiva, između ostalog, i na slobodi savjesti i slobodi izbora, tj. Istini koje nije bilo u tim režimima, a ne na kultu čovjeka.
Takvi, i jedni i drugi, bacaju loše svjetlo na istinskog kršćanina iz reda demokršćana koji čuva svoj vjerodostojni integritet i postupa kako demokršćanin i treba. Demokršćanin se zalaže za razvoj poduzetništva uz konzervativne vrijednosti, vjeru u Boga, osobnu odgovornost za postupke, postupanje prema savjesti i moralnim načelima te socijalni karakter prema potrebitima. Praksa, zdravi razum i logika, a i Biblija pa i iz nje izveden kršćanski socijalni nauk koji se tiče napretka društva i ekonomije, pokazuju da je jedino to put napretka.
Ako je država na putu zaokreta vanjske politike, možda bi mogli razmisliti i o zaokretu unutarnje politike – od monocentrizma prema policentrizma kako se ne bi događalo npr. da se pomiču naplatne kućice kako bi se Zagrepčani vozili besplatno autoputom, a da se povećavaju cestarine do tih kućica za sve one koji nisu Zagrepčani. Tko što mislio i gdje živio, mora se priznati da je Zagreb sveta krava u Hrvatskoj.
Ne, to nije (samo) pitanje lokalne vlasti. To je, prije svega, pitanje nakaradnog sistema upravljanja u cijeloj državi i nedostatka osobne odgovornosti.
Kako članak ne bi bio prenegativan, evo nade: Bog sve zna!, ali morate biti i kritični prema onome što vam je bitno/onima koji su vam bitni jer će se samo tako popraviti pogreške. Na čovjeka (osim Pape u pogledu dogmi, nauka i teoloških istina) se ne odnosi dogma o nezabludivosti pa svatko može zalutati.
Zato se tada ne drži svijeća, nego raščišćava situacija, rješavaju problemi i upozorava zabludjelog.
Vjernik ne može biti samo deklarativni vjernik, neovisno o zanimanju i funkciji, pa ni da se dočepa fotelje u demokršćanskoj stranci. Ili može biti, ali onda ga drugi imaju pravo kritizirati jer baca loše svjetlo na sve.
društvena prihvaćenost (ponegdje i poželjnost) koja me baš iritira
neinformiranost ljudi o stvarnom štetnom djelovanju i opsegu problema (kao i u slučaju demografske katastrofe, pornografije, vjerodostojnosti, osobne odgovornosti za djela i sl.)
Kockanje i klađenje spadaju u pošast koja se opako razmahala i za koju se sada, kao i za pornografiju, zna koliko štetne posljedice ostavlja i na ovisnika i na njegovu obitelj, a onda i na društvo u cjelini. Ne postoji selo, a kamoli grad, u kojem se ne nalazi kladionica i/ili automat klub, a sve veći broj aplikacija skine se na mobitel bez problema.
hrt.hr
I za vrijeme ovog Svjetskog rukometnog prvenstva 2017. godine, prikazivala se reklama jedne kladionice pod sloganom: “Igra nikad ne prestaje”.
To su opako u pravu. Glas u reklami posudio je poznati sportski komentator, a stas poznata manekenka.
Što više reći?
Možda da su neki za novac spremni prodati sve uz prikladno pranje ruku od odgovornosti – od manekenke iz reklame kojoj će to biti odskočna daska za tko zna što (sam Bog i objektivni promatrač znaju da to neće biti ništa pametno i dobro), preko vlasnika kockarnice i kladionice, preko poznatog komentatorskog glasa do države koja nema preventivni plan. Pouzdano znam da su političari jedne političke opcije imali dobar plan prevencije klađenja i kockanja. Ne znam gdje je zapelo u pokretanju rasprave o tome.
Bez imalo šale, smatram kako bi kladionice, kockarnice, automat klubove i takve aplikacije trebalo zabraniti. Neki će reći kako će tada sve prijeći u ilegalu.
Kao prvo, većina neće prijeći.
Kao drugo, ono što prijeđe podložno je kaznenom progonu.
Kao treće, ono što prijeđe u ilegalu bit će bogataši, a mene boli briga što će neki milijunaš ili milijarder izgubiti koji milijun svojom voljom sve dok to nije dio poslovnog dogovora kojim mora platiti udio u zločinu.
Problem je što ljudi koji rade za 4.000-7.000 kuna mjesečno ostavljaju plaću na takvim mjestima. Naravno da je sve stvar osobnog izbora, ali puno toga odrade i marketing i dostupnost. Tko to niječe, nema pojma o vjeri, čovjeku, padu, životu, Sotoni i krijepostima.
Svakako, prvi korak trebala bi biti zabrana kladionica, kockarnica, automata i sl. blizu škola te bolja kontrola registracije aplikacijskih rješenja. Uz to, treba se zabraniti angažman poznatih osoba u takvim reklamama, kao i pojavljivanje reklama u dnevnim terminima u medijima. Nadalje, treba biti zabranjeno intenzivno oglašavanje plakatima i strogo ograničavanje broja plakata i takvih poslovnih prostora. Dodatno, potrebno je pooštriti kazne za pranje novca i pojačati mehanizme za uočavanje pranja novca.
Hrvatska je premrežena kapitalom iz susjednih država koji su dobiveni od trgovine ljudima, narkoticima, duhanom i oružjem. Strašno! Takav kapital ulazi u RH putem kafića, noćnih klubova, restorana, automat klubova, kockarnica, kladionica, trgovina. Zajedno s kontrolom kapitala, treba odraditi potpunu provjeru osoba-imatelja hrvatske putovnice, a koji su državljani susjednih država poznatih po trgovini narkoticima, duhanom, ljudima i oružjem.
Sramotno je i strašno koliko je takvog kapitala uplivalo u Hrvatsku, a još gore kakve se osobe kreću po Hrvatskoj s (lažnim) hrvatskim putovnicama. S time je dosta povezano i tržište nekretnina na kojem se također pere novac, a to negativno utječe na standard poštenih građana Republike Hrvatske jer rastu cijene nekretnina uslijed potražnje, kao i cijene najma. SOA (Sigurnosna obavještajna agencija) mora se itekako baviti ovime jer je upliv takvog kapitala prisutan, kako kroz gore spomenute radnje, tako i u medijskom svijetu.
Društvena prihvaćenost te sjaj i blještavilo i u slučaju pornografije i u slučaju klađenja baš je iritirajuća s obzirom da iza toga stoje jad i bijeda uništenog čovjeka. U tom smislu, potpuni je oksimoron izvanjski sjaj reklama koje privlače i unutarnji mrak kockarnica i automat klubova. Kladionice su na svakom koraku pa mladi prolaze pokraj njih na putu do škole pa dečki uplaćuju listiće dok ih cure čekaju vani. To je znak za uzbunu. U novije vrijeme, prava pošast su i sportsko-kladioničarske aplikacije.
Pojam kockanje odnosi se na bilo koju „igru” u kojoj postoji šansa za dobitak ili gubitak novca, a čiji ishod ne možemo predvidjeti. U kockanje spadaju bingo, strugalice, loto, sportsko klađenje, razni automati te igre u kockarnici poput ruleta, ajnca i sl. *
Kockanje je patološki poremećaj kontrole poriva, tj. nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog ponašanja ili poriva koji je opasan za samu osobu ili za druge. Kockanje, kao i pornografija, mijenja čovjekov mozak. Dr. Bagarić ističe da su kod ovisnika koji su ovisni 20-ak godina, vidljive jasne promjene na mozgu.*** Neki psihijatri ističu i da se teže skinuti s kocke, nego s droge, iako kod njih ne postoji tvar (supstancija) koja se konzumira pa kockanje spada u skupinu ponašajne ovisnosti. S kockanjem se češće započinje kao mlada osoba, a razdoblje adolescencije je posebno osjetljivo.
Ljudi kockaju radi:
osvajanja novca
zabave
kockanja u dobrotvorne svrhe
bijega od problema
podizanja raspoloženja – sličnost s konzumacijom droge -> PONAŠAJNA OVISNOST
“Ponašajna ovisnost započinje kada pojedinac iskusi zadovoljstvo povezano s određenim ponašanjem i ishodima tog ponašanja, u početku samo kao dodatni izvor zadovoljstva u životu, a kasnije i kao način za suočavanje sa stresom sve dok ne postane vrlo važan dio pojedinčevog života – žudnja za uključivanjem u to ponašanje koja se intenzivira sve dok osoba ne ponovi ponašanje, nakon čega obično osjeća olakšanje praćeno ushićenjem.”* (napomena: ponašajna ovisnost je i ovisnost o hrani, kupnji, internetu, video igrama…)
Kockanje i klađenje karakterizira solistička konzumacija, a mamac na koji se kockar i kladitelj navuku te koji postaje mehanizam ovisnosti je nada da će sljedeći put osvojiti dobitak i osjećaj zadovoljstva. Oni smatraju da osvajanje dobitka nema veze sa srećom, nego s njihovim vještinama i znanjem. Zato se posvete klađenju i kockanju kao svom primarnom poslu kako bi usavršili vještine. Kockanje i klađenje uništavaju obitelji i svakog čovjeka – i materijalno i odnosno i psihički.
“Patološko kockanje uključuje stalno i ponavljajuće problematično kockanje te nekoliko sljedećih simptoma koji nisu dio nekog drugog problema mentalnog zdravlja:
Flickr.com
zaokupljenost kockanjem
potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja
učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim
nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja
kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti)
nakon gubitka novca na kockanju, kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio
laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje
nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kako bi se financiralo svoje kockanje
ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja
Još neki važni znaci kompulzivnog kockanja:
korištenje radnog vremena ili izostanak iz škole zbog kockanja
povećanje stresa u kući zbog kockanja
kockanje je način nabave novca za plaćanje računa
kockanje do posljednjeg novčića
kockanje duže od planiranog vremena
kockanje kao bijeg od briga i problema
kockanje kao slavljenje dobre sreće”*
Kako ističe dr. Robert Torre, u Jugoslaviji je klađenje i kockanje bilo ograničeno na lutriju i prognoziranje sportskih rezultata, dok su danas u Hrvatskoj prisutni sportsko klađenje, kockarnice i automati. U 2010., u Hrvatskoj je samo sportskih kladionica bilo oko 3.000. Liječnik ističe i kako, prema njemu, u Hrvatskoj dominiraju sportske kladionice ispred automat klubova i kockarnica, dok je lutrija i dalje dio zabave i razbibrige pretežito starijeg pučanstva kojeg regulira država**.
Kolika su pošast kockanje i klađenje pokazuju, primjerice, statistički podaci iz Australije koji kažu da su Australci izgubili 115 milijardi kuna na kocki u 2015. godini. Najviše gubitaka ostvareno je na poker aparatima.
Podaci iz SAD-a za 2015. govore da je 80% njegovih stanovnika bar jednom u životu kockalo, a iako su muškarci skloniji toj ovisnosti, sklone su joj i žene koje će rjeđe potražiti pomoć za liječenje. Kriminalne organizacije operu svake godine više od 140 milijardi dolara (više od 100 milijardi eura) u sportskom klađenju na svjetskoj razini, kako pokazuje izvještaj Međunarodnog centra za sigurnost u sportu (ICSS) iz Dohe***.
Prema procjeni, ovisnošću o kocki i klađenju pogođeno je više od 100.000 osoba u Hrvatskoj (2015.). Njima se trebaju pridodati i članovi njihovih obitelji koji trpe neizravne štete.
Što se tiče Biblije i naše vjere, nigdje se izričito ne spominje kockanje kako bismo ga mogli danas predstaviti, ali spominje se da su vojnici bacili kocku za Isusovu haljinu (uspomena na zli trijumf ubojstva) te se spominju rad, novac, talenti i odgovornosti (npr. 1Tim 6, 10; Mt 25, 14-30; 2Sol 3, 10-11; Lk 14, 28-30).
U kontekstu poruke Evađelja, kockanje i klađenje može se gledati kroz pohlepu i želju za lakom zaradom, tj. služenja bogatstvu, a znamo da to nije ispravno. Jednako tako, Bog od nas zahtijeva da pravedno i odgovorno upravljamo dobrima, da ljubimo Njega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim te svoje bližnje kao samoga sebe, a to je automatski u suprotnosti s kockanjem jer su sve posljedice kockanja štetne.
Zdravim razumom i praktičnošću dođe se do istog zaključka za mnoge stvari, tj. ne mora sve poimence biti zapisano u Bibliji. Mudrošću i razumom, koje daje Duh Sveti, naukom Crkve te savješću svakog čovjeka, treba razlučiti što je dobro, a što zlo.
Ispravni odgoj je od nenadoknadivog značaja za razvoj odgovornog i ispravno posloženog čovjeka. Onda pravila nisu pravila, nego način života, sastavni dio nas, sloboda. Teško je nešto nadograditi ako se nema na što nadograditi, a onda se zbog toga javljaju problemi. Sljedeći zaštitni mehanizam je zabrana marketinških aktivnosti koje promoviraju kockanje i klađenje. Scvaki čovjek slab je na nekom mjestu. Može biti ispravno odgojen i težiti ispravnim stvarima pa ga preko ruba gurnuti marketinško bombardiranje.
Ovisnici se mogu obratiti na bolničke odjele psihijatrije za pomoć ili svom obiteljskom liječniku koji će ih uputiti dalje.
Obratite pozornost na znakove.
Što bi država trebala napraviti? Prije svega prestati poticati kockarnice i kladionice, kao i društva koja se bave razvojem tehno igara. U ovisnosti nema razlike u rezultatu, iako je predmet ovisnosti različit. Hrvatska je postala baš rupa za pojedine poduzetničke ideje i rast troškova zdravstva.
Što bi roditelji trebali raditi nevezano za temu? Odgajati djecu.
Za kraj, obratite pozornost i na količinu vremena koje vaša djeca provode na mobitelu i igrajući video igrice. Ovisnost o njima je također pogubna na više razina.
Iz obiteljskog iskustva mogu reći kako moji nećaci ne vise po mobitelima. Dapače, nemaju ih, iako bi mogli imati najskuplje mobitele koji su dostupni na tržištu. Mogu provesti sat vremena preko vikenda na majčinom/očevom mobitelu, nitko se od njih radi toga ne valja po podu i ne stvara frku, odlični su učenici, pentraju se po drveću i lijepo druže s prijateljima (od kojih većina ima mobitel). Kad i dobiju mobitele, neće moći raditi što žele na njima.
Ako je potrebno, odmah djelujte i promijenite navike dok je vrijeme.
Izvori:
*”Kocka i mladi”, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2014.
Svaki politički komentator koji bar malo želi biti vjerodostojan ne može zanijekati i izbjeći ogromnu ulogu koju je imao sv. Ivan Pavao II. u padu komunizma.
Svaki vjernik i/ili čovjek dobre volje ne mogu zanijekati duhovnu ulogu pape I.P.II. u razvoju boljeg svijeta, u izgradnji kulture života i ljudskog dostojanstva te, naravno, širenju Evanđelja. Njegove nada i poruka o ljudskom dostojanstvu mogle su izmamiti osmijeh na lice i kod najusamljenije osobe koja pati jer bi shvatila da je vrijedna i dovoljna takva kakva jest.
Ovaj dokumentarac izvršnog producenta Carla Andersona sažima Papinu ulogu u padu komunizma, a to posebno dolazi do izražaja ovih dana kada Hrvatska slavi 25 godina od priznanja. Međunarodno priznanje potaknuo je Ivan Pavao II.
Geopolitika je često puta skrivena, komplicirana (meni je zato zanimljiva) i zahtijeva povjerljivost, a iznad svega odgovornost i integritet, ali veseli što je činjenica uloge Ivana Pavla II. u priznanju Hrvatske javna.
“U kontekstu rasprave koja se u hrvatskoj javnosti vodi oko Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za hrvatske škole mi, dolje potpisani akademici, znanstvenici, sveučilišni profesori i kulturni djelatnici, bez namjere da ulazimo u ocjenu predloženih programa, a sve s ciljem dobrobiti djece i cjelokupnog hrvatskog društva, izjavljujemo sljedeće:
1. Zdravstveni odgoj i obrazovanje koji će se, prema najavama, uvesti u osnovne i srednje škole u Hrvatskoj trebao bi, suprotno nekim mišljenjima, biti vrijednosno orijentiran. Znanost o odgoju (pedagogija) odavno je spoznala da informacije same po sebi ne odgajaju. Odgoj je, u biti, vrijednosna kategorija koja uključuje, osim stjecanja znanja, i intenciju, stremljenje prema usvajanju pozitivnih kulturnih, duhovnih i etičkih vrijednosti koje omogućavaju izgradnju osobnih stavova i cjeloviti razvoj osobnosti. Ovako shvaćen odgoj je ujedno jedan od temelja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda i Zakona o školstvu. Kada se radi o školi kao odgojno-obrazovnoj instituciji, pitanje je samo koje će vrijednosti ona posredovati: vrijednosti koje su na dobrobit djeteta i u skladu s vrijednostima roditelja ili vrijednosti koje će se nametati djeci i roditeljima. Također je pitanje hoće li škola poštivati postojeći sustav vrijednosti u Hrvatskoj poznat upravo iz mnogih znanstvenih istraživanja ili će nametati određeni sustav vrijednosti iz drugih zemalja.
2. Suvremena znanost došla je do spoznaje da znanost nije vrijednosno neutralna odnosno da pojmovi “znanstveno” i “vrijednosno” po sebi nisu suprotstavljeni. Primjerice, vrijednosti kao što su ljubav, uzdržljivost ili vjernost nemaju svoje znanstveno utemeljenje samo u brojnim velikanima filozofije od antike do danas, već i u predstavnicima drugih znanosti, etike, pedagogije, sociologije ili psihologije. Poistovjećivanje znanstvenosti samo s tvrdnjama i stavovima one grupe autora koja relativizira odnosno negira sve (ili neke) etičke vrijednosti i civilizacijske norme, predstavlja “privatizaciju” znanosti i nametanje tog jednog, navodno i jedinog, znanstveno utemeljenog svjetonazora kao apsolutno obvezujućeg za sve. Paušalno nazivanje znanstvenim isključivo takvog pristupa, a neznanstvenim svih drugačijih pristupa ne samo da je u potpunosti znanstveno neutemeljeno, već u slučaju zdravstvenog odgoja predstavlja ugrožavanje same mogućnosti odgoja i prava djece na taj odgoj. Jedna od najpoznatijih zloupotreba znanosti u tom smislu bila je neupitna upotreba „znanstvenog marksizma“ kao jedine znanstveno validne, vrijednosno neutralne i objektivne znanstvene paradigme. Pokazalo se da tome nije tako, no mentalitet koji je nastao u periodu u kojemu je ta paradigma bila jedino službeno važeća još uvijek nepotrebno opterećuje našu sadašnjost. Tog se mentaliteta trebamo osloboditi kako bi se naše društvo moglo slobodno razvijati.
3. U raspravi o zdravstvenom odgoju treba na prvom mjestu biti dobrobit djece. Suprotno mišljenju nekih subjekata u toj raspravi, smatramo da djeca i roditelji nisu suprotstavljene strane. Roditelji žele dobro svojoj djeci i zato imaju pravo i odgovornost sudjelovati u kreiranju njihova razvoja, rasta i odgoja. To im pravo i tu odgovornost daju mnogi domaći i međunarodni pravni akti, počevši od Ustava Republike Hrvatske. Roditelji “…imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.” (čl. 63. Ustava RH). Prema Konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice su dužne roditeljima pružiti odgovarajuću pomoć u odgoju njihove djece. Škola, dakle, treba pomagati roditeljima, a nikako im ne smije nametati nešto što je suprotno njihovom vrijednosnom sustavu, pogotovo kad se radi o spolnom odgoju, kod kojeg su vrijednosni sustavi roditelja vrlo različiti. Konvencija o pravima djeteta (čl. 18.) ističe pravo roditelja da odgajaju djecu u skladu sa svojim vjerskim, moralnim ili filozofskim uvjerenjima. Pravo roditeljima da biraju obrazovanje za svoju djecu daje i Opća deklaracija o pravima čovjeka (čl. 26.). Svi ovi, a i mnogi drugi, dokumenti jasno pokazuju da roditeljska prava nisu u suprotnosti s pravima i dobrobiti djece te da bi roditelji i u hrvatskim školama trebali imati mogućnost odlučivanja o programu zdravstvenog odnosno spolnog odgoja koje će pohađati njihovo dijete.
Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da u procesu usvajanja Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja poštuje postojeći sustav vrijednosti, ustavno načelo zaštite djeteta i prava i odgovornosti roditelja u odgoju djece te omogući otvorenu znanstvenu raspravu u koju će biti uključeni rezultati različitih znanstvenih istraživanja. Pozivamo i našu medijsku javnost da na primjeren i objektivan način izvještava o ovome uistinu važnom pitanju za budućnost naše djece i cijeloga društva.”
U Zagrebu, 26. ožujka 2007.
1. Akademik Smiljko Ašperger 2. Akademik Jerko Bezić 3. Akademik Leo Budin 4. Akademik Zvonimir Devidé 5. Akademik Vladimir Devidé 6. Akademik Stjepan Gamulin 7. Akademik Radovan Ivančić (†) 8. Akademik Andrija Kaštelan 9. Akademik Leo Klasinc 10. Akademik Stjepan Krasić 11. Akademik Milan Meštrov 12. Akademikinja Anica Nazor 13. Akademik Vladimir Paar 14. Akademik Josip Pečarić 15. Akademik Stanko Popović 16. Akademik Vlatko Silobrčić 17. Akademik Stjepan Šćavničar 18. Akademik Nenad Trinajstić 19. Prof.dr.sc. Anđelko Akrap 20. Prof.dr.sc. Pero Aračić 21. Prof.dr.sc. Boško Barac 22. Prof.dr.sc. Ingeborg Barišić 23. Prof.dr.sc. Borna Bebek 24. Prof.dr.sc. Ružica Beljo Lučić 25. Prof.dr.sc. Mijo Bergovec 26. Prof.dr.sc. Ivan Beus 27. Prof.dr.sc. Ante Bežen 28. Prof.dr.sc. Mladen Boban 29. Prof.dr.sc. Davor Bonefačić 30. Prof.dr.sc. Josip Butorac 31. Prof.dr.sc. Franjo Cajner 32. Prof.dr.sc. Mario Cifrek 33. Prof.dr.sc. Vladimir Ćepulić 34. Prof.dr.sc. Vera Čuljak 35. Prof.dr.sc. Ružica Čunko 36. Prof.dr.sc. Vlado Dadić 37. Prof.dr.sc. Vida Demarin 38. Prof.dr.sc. Matija Domaćinović 39. Prof.dr.sc. Ivan Dugandžić 40. Prof.dr.sc. Andrej Dujella 41. Prof.dr.sc. Mario Essert 42. Prof.dr.sc. Pavo Filaković 43. Prof.dr.sc. Vjekoslav Filipović 44. Prof.dr.sc. Vera Folnegović-Šmalc 45. Prof.dr.sc. Ivan Fuček 46. Prof.dr.sc. Ivan Gašparac 47. Prof.dr.sc. Vesna Gjurčević Kantura 48. Prof.dr.sc. Rajko Glibo 49. Prof.dr.sc. Hrvoje Gomerčić 50. Prof.dr.sc. Sven Gotovac 51. Prof.dr.sc. Ana Marija Grancarić 52. Prof.dr.sc. Ivica Grković 53. Prof.dr.sc. Marija Heffer-Lauc 54. Prof.dr.sc. Janko Herak 55. Prof.dr.sc. Carol Mirna Herak-Kramberger 56. Prof.dr.sc. Vladimir Horvat 57. Prof.dr.sc. Franjo Emanuel Hoško 58. Prof.dr.sc. Ivan Ilić 59. Prof.dr.sc. Zlata Ivanovi Herceg 60. Prof.dr.sc. Dijana Jakovac-Lozić 61. Prof.dr.sc. Stipan Janković 62. Prof.dr.sc. Krešimir Jelić 63. Prof.dr.sc. Tatjana Jeren 64. Prof.dr.sc. Franjo Jović 65. Prof.dr.sc. Vlado Jukić 66. Prof.dr.sc. Elza Jurun 67. Prof.dr.sc. Dragutin Kadojić 68. Prof.dr.sc. Marija Kaštelan-Macan 69. Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja 70. Prof.dr.sc. Šimun Križanac 71. Prof.dr.sc. Branimir Lukšić 72. Prof.dr.sc. Marta Ljubešić 73. Prof.dr.sc. Nikola Ljubešić 74. Prof.dr.sc. Ivan Malčić 75. Prof.dr.sc. Ivona Marasović 76. Prof.dr.sc. Špiro Marasović 77. Prof.dr.sc. Ante Markotić 78. Prof.dr.sc. Pavao Marović 79. Prof.dr.sc. Matko Marušić 80. Prof.dr.sc. Mira Marušić 81. Prof.dr.sc. Sveto Marušić 82. Prof.dr.sc. Anka Mašek 83. Prof.dr.sc. Ante Mateljan 84. Prof.dr.sc. Stanko Milun 85. Prof.dr.sc. Božidar Nagy 86. Prof.dr.sc. Marija Nikšić Ivančić 87. Prof.dr.sc. Milan Nosić 88. Prof.dr.sc. Mladen Parlov 89. Prof.dr.sc. Davor Pavelić 90. Prof.dr.sc. Dubravko Pavlin 91. Prof.dr.sc. Marijana Peruzović 92. Prof.dr.sc. Nadan M. Petri 93. Prof.dr.sc. Ante Petričević 94. Prof.dr.sc. Franjo Plavšić 95. Prof.dr.sc. Valentin Pozaić 96. Prof.dr.sc. Tanja Pušić 97. Prof.dr.sc. Marija Riman 98. Prof.dr.sc. Marija Rosandić Pilaš 99. Prof.dr.sc. Josip Roša 100. Prof.dr.sc. Jagoda Roša 101. Prof.dr.sc. Ante Rozga 102. Prof.dr.sc. Bruno Saftić 103. Prof.dr.sc. Milan Sikirica 104. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 105. Prof.dr.sc. Ante Smetiško 106. Prof.dr.sc. Vlado Šakić 107. Prof.dr.sc. Želimir Šimunić 108. Prof.dr.sc. Juraj Šimunić 109. Prof.dr.sc. Anton Šmalcelj 110. Prof.dr.sc. Sanja Špoljar-Vržina 111. Prof.dr.sc. Marijan Šunjić 112. Prof.dr.sc. Ivan Tadić 113. Prof.dr.sc. Jadranka Tocilj 114. Prof.dr.sc. Zdravko Tomac 115. Prof.dr.sc. Srećko Valić 116. Prof.dr.sc. Ivica Veža 117. Prof.dr.sc. Valerije Vrček 118. Prof.dr.sc. Maja Vrkljan 119. Prof.dr.sc. Šime Vučkov 120. Prof.dr.sc. Ante Vukasović 121. Prof.dr.sc. Tatijana Zemunik 122. Prof.dr.sc. Ivan Zulim 123. Prof.dr.sc. Niko Zurak 124. Doc.dr.sc. Ana Planinc-Peraica 125. Dr.sc. Josip Balabanić 126. Dr.sc. Domagoj Jamičić 127. Dr.sc. Ivan Kordić 128. Dr.sc. Zlata Živaković-Kerže
Krive interpretacije, tj. interpretacije koje su nastale na temelju vlastitog gledanja na situaciju posebno su štetne kad se radi o tumačenju Biblije (vjerskim pitanjima) i pitanjima koja se tiču čovjeka.
Kako pokojni katolički svećenik i psiholog, otac Benedict J. Groeschel ističe, tada se pojavljuju dvije osnovne pogreške: fundamentalizam i racionalizam.
Fundamentalist želi sve uklopiti u “formulu” pomoću koje bi objasnio i otajstveno. Želi pojednostaviti otajstveno, a ono se ne može iskazati formulom. On ima problem sa shvaćanjem otajstvenog pa stalno ponavlja formule kojima, zapravo, ograničava shvaćanje onoga što želi sačuvati i što smatra bitnim, nesagledavajući kontekst uz pomoć mudrosti i razuma.
Racionalist kreće od svog shvaćanja, a ne od Objave te prihvaća ono što može uklopiti u svoje shvaćanje. Ono što ne može uklopiti u svoje shvaćanje neće ni prihvatiti.
Ako imate neku nedoumicu ili vam nešto nije jasno vezano za vjeru, uvijek se obratite ili svećeniku ili Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) kako biste dobili ispravan odgovor i tumačenje prije nego krenete istraživati mišljenja i tumačenja drugih ljudi po tom pitanju. To vrijedi za blogove, forume, emisije, članke i mišljenje ljudi. Ispravan odgovor je onaj koji dobijete od KKC, tj. KC.
Treba biti oprezan jer relativiziranje objektivne istine u kombinaciji s, danas dominantnim, naglaskom na vlastitom iskustvu i gledanju iz vlastitog doživljaja, ostavljaju jako velike posljedice poput krivovjerja i širenja tumačenja koja ne odgovarajuni istinama katoličke vjere ni istini o čovjeku. S druge strane, svaki čovjek je na drugačijoj duhovno-emocionalno-intelektualnoj razini i treba pripaziti od koga uzimamo savjete koji se odnose na čovjekovu duhovnu i duševnu razinu. Svaki čovjek ima svoje iskustvo i doživljaj, ali vjera nije doživljaj i nije emocija.
Ako to isto spustimo na razinu čovjeka, to može biti i situacija u kojoj čovjek počne živjeti prema očekivanjima i tumačenju drugih koji možda ne znaju kako povezati sve razine čovjeka onako kako treba niti poznaju čovjekovu situaciju. To uvijek loše završi po čovjeka. Nema ništa gore od nerazumnog čovjeka (bezumnika) koji sve radi po svom nagonu=instinktu=nezrelim emocijama ili prezentira nešto što nema veze ni s razumom ni s Evanđeljem. S druge strane, samo intelekt bez zrelih emocija jednako tako uništava čovjeka (pad anđela). Samo zrele emocije čovjeka mogu poštovati razum, prihvatiti i živjeti prema moralnim načelima i pravilima te se nadopunjavati s razumom u izgradnji najbolje verzije čovjeka i očitovanju volje, a onda i izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima.
Nezrele emocije, bilo izravnih aktera ili drugih iz njihove okoline, uz nedostatak duhovnog rasta i brige za dušu koja usmjerava prema Bogu, velik su uzrok problema u brakovima te užoj i široj obitelji koje uništavaju odnose, ne dopuštaju drugima da razvijaju svoje odnose, sprječavaju razvoj i osamostaljenje drugih ljudi, a osobe koje ih imaju su uništavalački uljezi u odnosu. Možda se premalo govori o tome pa se sve svede na tumačenje sistema “šutnje i patnje” koji u sebi može biti nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema.
Jednako tako, fundementalističko izvlačenje rečenica iz Biblije i konteksta predstavljaju istovjetan problem. Kao što B. J. Groeschel ističe, mnogi znaju rascjepkati Bibliju na dijelove (staviti naglasak na neke dijelove), ali je malo tko zna vratiti u cjelinu (razumjeti u cjelini i prenijeti onako kako jest). Nažalost, dokaz za to su i shizme u kršćanstvu i osnivanje različitih kršćanskih sekti i zajednica (koje je osnovao čovjek!), a i nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život pod izgovorom sudbine ili tko zna čega.
Vlč. Petar Nodilo te dvije krajnosti naziva ovako:
samoživost -> racionalist koji nema ništa s duhovnom dimenzijom i tradicijom te ne traži Boga, ne živi po Božjim pravilima i nauku, ne vidi ga u svakodnevnom životu i nema ništa s Njim. On se pojačano oslanja samo na sebe
nijekanje dara slobode -> fundamentalist koji ne prepoznaje dar slobode pa stalno razmišlja jesu li njegovi postupci u skladu s Božjom voljom, iako svaka od više mogućnosti može biti u skladu s Božjom voljom. On ne želi preuzeti odgovornost za vlastita djela i život u okviru Božje Providnosti te postupa dosta nerazumno
U principu, kad bih malo slikovitije objašnjavala, rekla bih ovako: s fundamentalistom ne možete normalno razgovarati jer vam samo citira rečenice iz Biblije iz straha da ne dođe nešto što ne razumije pa mora imati spremnu rečenicu (vi o nečemu što nije duhovna ili vjerska tema npr. nogometu, on citira Bibliju), dok s racionalistom ne možete normalno razgovarati jer je on bog i ne postoji ništa osim njega, a svi mi ostali smo ludi i nerazumni jer vjerujemo u Boga većeg od nas samih (vi o tome zašto nešto nije moralno, on o petljanju Crkve ili vjere u njegov krevet).
To su dva temeljna oblika vjerske (možda i osobne) nezrelosti. Kako kaže B. J. Groeschel: hvala Bogu što nas tako dobro poznaje pa su i fundamentalist i racionalist dovoljno nedosljedni, tako da ipak uspijevaju vjerovati.
Opet mislim da bi se moglo sažeti na sljedeći način: religioznost&duhovnost, moli&radi, vjera&djela, disciplina i življenje prema nauku+milosrđe i milost, vjera&razum. To je ono po čemu se Katolička Crkva i mi, njezini vjernici, razlikujemo od svijeta. To je ono po čemu se i razlikujemo od protestanata ili drugih kršćanskih sekti.
Katolik mora slušati katolička tumačenja, a ne protestanstska, kao što mora prisustvovati katoličkoj liturgiji, pobožnostima i kontemplaciji, a ne protestantskim i s time treba biti jako oprezan. Primijetila sam trend protestantizacije među katolicima i ne smatram to dobrim. Jedna je sveta i sveopća Katolička Crkva, a više od 3.500 je protestantskih sekti i sljedbi. Treba biti oprezan.
konzervativnost ≠ fundamentalizam
Uzdignuti se iznad sebe u pobožnim raspoloženjima, a u životu i radu ne podvrgnuti sebi svoj duh, bio bi znak da ta raspoloženja ne potječu od Boga niti su u Bogu.
Kreativna, vesela, odvažna naravna sklonost sangvinika ka gledanju na vedriju stranu, uživanju u ljudima i traženju pustolovina katkada ima za posljedicu površnost i lakoumnost, ali ovaj svijet je vedrije, veselije mjesto zahvaljujući njegovu nadahnuću, oduševljenju i prijateljskom raspoloženju.
Jača strana sangvinika jest njegova sposobnost ‘življenja u sadašnjemu trenutku’. Zbog toga što ne razmišlja o prošlosti i što ne troši vrijeme brinući se za budućnost, on ima vrlo optimističan, radostan stav prema životu. Sangvinik je često pustolovan, poduzetan i kreativan te izvor nadahnuća za druge ljude.
Rtl.hr
Premda se u njemu brzo i lako izaziva emocija ili reakcija, ta se reakcija uopće ne zadržava kod sangvinika. Njegovu je znatiželju lako potaknuti i njegovo zanimanje za nešto lako se budi. To je, zajedno s njegovom naravnom ekstrovertiranošću, ono što čini sangvinika obično srdačnim, otvorenim, komunikativnim, uvijek u potrazi za novim pustolovinama i prijateljima. U skladu je sa svojih pet osjetila zbog čega ima oštro oko za detalje i pazi na izgled. To, također, može biti izvor nevolje budu li mu osjetilna zadovoljstva i vanjski izgled previše privlačni.
Odnosi su krajnje važni sangviniku. Oni su srdačni, suosjećajni, velikodušni i spremni ugađati. Velika im društva daju energiju, dobro surađuju s drugim ljudima i prihvaćaju ih. Žele ugoditi svojim roditeljima i učiteljima.
Sangvinikova spremnost za ugađanjem, međutim, katkada je u raskoraku s njegovom potrebom bivanja u središtu pozornosti. Naš je sangvinični sin bio nekoliko puta kažnjen (nezasluženo, po njegovu mišljenju) zbog svojeg ekscentričnog ponašanja za vrijeme nastave u školi, dakako u cilju zadobivanja pozornosti. Sangvinici vole biti u središtu pozornosti i draža im je kvantiteta (i ne nužno kvaliteta) prijatelja. Oni žele učiniti druge sretnima – ili ih barem dobro nasmijati!
Nepostojan sangvinik lako pokazuje svoje duboke emocije, premda te emocije nemaju dug vijek i, premda se mogu pripisati naglosti, nerazboritosti ili impulzivnosti, on je rijetko kada namjerno drzak i tvrdoglav. Sangvinično dijete uči brzo, iako može imati poteškoća s pamćenjem. Budući da stalno otkriva nove interese poput leptira što leti od cvijeta do cvijeta, sangvinicima može biti teško zaći duboko u neko područje proučavanja ne zato što nisu intelektualno sposobni, nego zato što njihovu pozornost lako zaokuplja nešto novo.
Među slabije strane sangvinična temperamenta spadaju sklonost k površnosti zbog neposrednosti reakcija i kreativnih zamisli, nedosljednost zbog kratkotrajnosti njihovih dojmova i senzualnost. Kad se u njima probude strasti, nemaju ustrajnost odoljeti napasti. Zato što pridaje toliku vrijednost odnosima i ugađanju drugima, sangvinik je često sklon zaboraviti ono za što zna da je ispravno, samo da bi se uklopio u društvo.
Katkada se kaže da sangvinici ‘ulaze u prostoriju najprije ustima’. Zbog potrebe da budu u središtu pozornosti, skloni su pretjerivati i nepromišljeno govoriti te zadirkivati druge ljude. Njihova sklonost govorenja prije nego li razmisle često ima za posljedicu to da se moraju ispričavati zbog toga što su povrijedili nečije osjećaje. Takvo ispričavanje obično ne pada teško sangviniku koji stvarno želi da ga svi vole.
Duhovni pisci ističu kako sangviniku nije teško ići na ispovijed, dok kolerik ne želi ispovijedati grijehe zbog ponosa, a melankoliku je razotkrivanje vlastitih, duboko skrivenih mana krajnje bolno.
Sangvinik će vjerojatno uživati u poslu u kojemu je izraženo bavljenje drugim ljudima. On će željeti koristiti svoje kreativno brzo razmišljanje za iznošenje novih ideja, projekata i pothvata. S druge strane, podrobni, naporni zadatci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti nešto mukotrpniji za zanesena, društvenoga sangvinika.
Kada se radi o duhovnomu životu, manje su šanse da će sangvinik postati žrtvom farizejskoga legalizma zato što on daje prednost odnosima i slobodi izražavanja. Međutim, kada su loše izgrađeni u vjeri, ta njihova sklonost može imati za posljedicu niz nediscipliniranih i nepovezanih uvjerenja koja se temelje prije na njihovim osobnim sklonostima nego li na istini.
Međutim, ako sangvinik razvije prisan odnos s Kristom, u njemu se može razviti i vjernost i poslušnost prema autentičnu učenju Crkve.
“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15). Kad sangvinik, koji je pun ljubavi prema životu i koji rado ugađa ljudima, otkrije da je Isus Krist pravi prijatelj njegove duše, on tada započinje hod prema duhovnoj zrelosti. Rezultat toga bit će dubina i postojanost osobnosti. Takav će mu hod pomoći otkriti tko je on u stvari i tko je Onaj kojemu je najvažnije ugađati!
Sangvinike treba visoko cijeniti kao članove obitelji, organizacije ili vjerske zajednice. Oni daruju sebe, velikodušni su, surađuju i puni su ljubavi. Kad ga bude motivirala ljubav prema Kristu i pažnja na duhovnomu izgrađivanju, sangvinik će, dok bude širio Kraljevstvo i privodio druge duše Kristu, pokazati veliku energiju, osjetljivost i živost.
FLEGMATIK
Blago mirotvorcima:oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9)
Flegmatici su suzdržani, razboriti, razumni, misaoni, uljudni i pouzdani.
Njih nije lako uvrijediti ili razgnjeviti, a u njihovu govoru nema živosti i pretjerano puno riječi. Vjerni su i odani, tolerantni i rado pružaju potporu. Imaju prikrivenu željeznu volju, što se često previđa zato što su toliko ugodni ljudi. Imaju dar raspršiti napete situacije. Flegmatici su izvrsni diplomati i vojni stratezi. Odlični su vatrogasci, policajci, vojni časnici. Ističu se u profesijama u kojima je bitno ostati miran pod pritiskom.
Ako ste flegmatik, dobra je vijest da nećete morati pohađati tečajeve obuzdavanja gnjeva! Potrebno je mnogo toga da bi se flegmatika razljutilo. Oni su poznati po ležernoj naravi. Imaju puno zdrava razuma i psihički su uravnoteženi. U govoru i pismu obično su jasni, koncizni i promišljeni. Izvrsni su slušatelji i puni empatije za druge ljude. To su prijatelji koji pružaju potporu, strpljivi su s teškim ljudima i u teškim situacijama i uvijek obzirni. Prihvaćaju tradicije i pravila te neće “pružati otpor sustavu”. Mogu upravljati birokratskim sustavom ili sustavom u kojemu je hijerarhija jasno uspostavljena.
Međutim, oni ne vole sukob ili suprotstavljanje. Od našega najstarijeg sina, flegmatika, nedavno se tražilo sudjelovanje u školskomu natjecanju u debati. Što će napraviti flegmatik koji ne voli sukobe ako mu ocjena ovisi o raspravi s nekim protivnikom? Rezultat je bio gotovo komičan. Njegov je protivnik započeo riječima: “Držim da uporaba alkoholnih pića treba biti dopuštena osobama koje imaju najmanje 21 godinu zato što bi mlađi od te dobi bili neodgovorni.” Naš je sin odgovorio: “Slažem se s tobom, ali mislim da bi se ta dob trebala pomaknuti na dvadeset dvije godine. Te bi osobe bile još odgovornije.” Njegov je siroti protivnik ostao bez riječi.
Na poslu su flegmatici pouzdani, točni i uredni. Oni mogu unijeti sklad u gotovo svaku skupinu. Introvertiranost flegmatika, kombinirana s važnošću koju pridaju odnosima, privlači osobe ovoga temperamenta apstraktnim ciljevima kao što su ljubav, domoljublje, religija i lojalnost.
Oni su, međutim, nerado vođe. Više vole posao koji pruža sigurnost nego li onaj koji je zahtjevan i s visokim postignućima. Mnogi flegmatici postaju učiteljima. Privlačna im je rutina i sigurnost toga posla, a i dobro su opremljeni strpljivošću za rad s djecom. Inženjerstvo, znanost, strojarstvo i stolarstvo također su dobra područja za flegmatike koji su usmjereni na detalje. U vjerskome životu govorilo se da su monasi, koji su marljivo stvarali iluminirane rukopise, bili flegmatici.
Zbog suzdržane naravi, flegmatike se katkada optužuje da nisu prodorni ili da im nedostaje oduševljenja i spontanosti. Budući da im je težnja ugađati i da po svaku cijenu žele izbjeći sukob, oni mogu postati previše pomirljivima. Katkad su toliko pomirljivi da se čak ima dojam kako i ne znaju koje su njihove vlastite želje!
Za razliku od sangvinika čija je značajka privlačenje stvari (drugi ljudi, iskustva, novosti i materijalni predmeti), flegmatik je poznat po tome što izbjegava stvari: konflikte među ljudima ili zahtjevan fizički rad ili umno naprezanje. Flegmatik bi mogao udovoljiti pritisku svojega vršnjaka ili nekoga jednakog položaja na poslu samo kako bi sačuvao mir ili izbjegao sukob (i na taj način može biti nadvladan), dok sangvinik prirodno teži biti tamo gdje je u društvu njemu ravnih najžešće.
Dok se kolerik mora obuzdavati, flegmatik (čiji je temperament dijametralno suprotan kolerikovu) se mora pobuđivati. Kolerik je strastven; flegmatik miran. Flegmatikova suzdržanost može ostavljati dojam nezainteresiranosti.
Flegmatik će pokazivati takav izravan, znanstven, nepristran i realističan pristup u radu i u proučavanju. Oni koji su intelektualno nadareni mogu postati velikim učenjacima i znanstvenicima i njihove će analize biti objektivne i nepomućene strastima bilo sangvinična, bilo kolerična temperamenta (koji će vjerojatno donositi zaključke naprečac ili ostvarivati vlastite skrivene namjere). Takva nepristranost može biti korisna u znanstvenomu radu dopuštajući flegmaticima provođenje bezbrojnih sati pozorno ispitujući i analizirajući neko znanstveno istraživanje, ali će biti frustrirajuća u nekomu odnosu. Međutim, kad flegmatik bude potaknut na postizanje nekog cilja ili ostvarivanje nekog ideala, on će biti nepokolebljiv i ustrajan.
U duhovnomu životu, flegmatiku može biti puno lakše prihvatiti doktrine i učenja Crkve te on možda ne će biti toliko sklon, kao što bi to možda bio kolerik, prepirati se s učiteljstvom. Poslušan i kooperativan flegmatik može prihvaćati učenja Crkve bez provjeravanja pa će ga se možda morati poticati da svoju vjeru internalizira i personalizira. Dobar odnos sa svećenikom, kapelanom za mlade ili čak duhovnim vođom pomoći će flegmatiku preuzeti aktivnu ulogu u apostolatu Crkve. Ne bude li flegmatik uvidio koliko je neophodna njegova osobna suradnja, mogao bi završiti tako što će samo grijati klupu u crkvi nedjeljom i tako što nikada ne će istinski prigrliti svoju krsnu obvezu – pomagati u širenju kraljevstva Božjega.
Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije
Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče,ali jedan prima nagradu? (1 Kor 9,24)
Entuzijazam, energija, inteligencija i snažna volja kombiniraju se kako bi koleričan temperament učinili klasično energičnom, poduzetnom i prodornom osobom.
Bilo kod kuće ili na poslu, kolerik će preuzimati vodstvo i obavljati mnoge stvari u kratkom roku. Kolerik reagira brzo i intenzivno – odlučnost je njegova značajka. Osim toga, on je ekstrovertiran i samouvjeren te s lakoćom preuzima brigu o ljudima i situacijama. Protivljenje mu nikada nije kamen spoticanja, već prije dodatan poticaj za djelovanje. Dinamičan i izravan, kolerik je oštrouman i misli samostalno. On će vam uvijek dopustiti da znate što misli.
Flickr.com
Kolerik će svojim zanosom i energijom privlačiti k sebi druge ljude. On živi od djelovanja, a rad ga okrjepljuje. Optimističan je i velikodušan, cijeni uspjeh u radu i postavlja visoke ciljeve. Moć mu godi, cvjeta kad ima natjecanja i siguran je u svoje odluke.
Kolerici su izrazito racionalni – očekuju da će za svaki argument čuti dobre razloge. Čak ni kao djeca neće prihvatiti: “Zato što sam ja tako rekao” kao dobar razlog da nešto napravi. Kolerici mogu shvatiti krupnu sliku stvari i prenijeti svoje viđenje drugima, rođeni su organizatori i nastoje se uzdizati do položaja vlasti. Drugima lako izražavaju svoje ideje, ali su manje spremni slušati. Mrsko im je “gubiti vrijeme” na sastančenja, na odnose između zaposlenika ili na trivijalne detalje.
Mnogi su poduzetnici kolerici. Skloni su ne delegirati poslove zato što drže kako ih sami mogu obaviti bolje i brže te zato što uživaju u vlastitoj produktivnosti. Kolerik može biti uspješan i kao glavni izvršni direktor, vojskovođa, osnivač ili u bilo kojoj drugoj profesiji u kojoj će se cijeniti njegova vizija i sposobnost za vodstvo.
Dakako, postoji i nepovoljna strana ove energične i žestoke osobnosti.
Kolerik brzo osuđuje, brzo donosi mišljenje i tvrdoglavo gura naprijed često bez valjana razmišljanja, a katkada i bez milosti prema ljudima koji mu se nađu na putu. Ako ste ikada donijeli kući nešto što se mora sastaviti i uključiti bez čitanja naputaka, onda ste možda kolerik. Kolerik smatra da je čitanje naputaka ili proučavanje karte prije izlaska iz kuće puko gubljenje vremena – on će sve shvatiti usput.
Zbog svoje inteligencije, odlučnosti i visoke produktivnosti, kolerik je nestrpljiv, a katkada i prezriv prema onima koji su manje talentirani od njega. On može nastojati dominirati drugima, biti nepopustljiv, diktatorski nastrojen, pretjerano ambiciozan i tvrdokoran. Sklon je oholosti i gnjevu.
Otac Conrad Hock piše: “Kolerik će radije umrijeti nego se poniziti.” Katkada se može imati dojam da su ljudi koleriku od drugorazredne važnosti. Kolerik koji ne nastoji rasti u krjepostima može vrlo brzo postati utilitarist u pristupu ljudima i stvarima.
Ako ste kolerik, neka vas ne vrijeđa činjenica da je mnogim zloglasnim diktatorima u povijesti bio zajednički vaš temperament. Kolerici su skloni predvoditi druge ljude snagom ideje, cilja ili samoga zanosa prije nego li odvojiti vrijeme za formiranje, uvjeravanje ili poučavanje ljudi koje vode. Jednako tako je istina da su mnogi veliki sveci baš ovoga temperamenta. Sveti je Pavao nekada bio najveći progonitelj kršćana. Nakon obraćenja postao je najdinamičnijim apostolom.
Kolerik se može plašiti bliskosti u osobnim odnosima. On je previše samostalan, nestrpljiv i neosjetljiv. Prilikom donošenja odluka može žuriti i biti nerazborit, a onda poricati da je napravio pogrješku. Sklon je prikrivati svoju nesigurnost i optuživati druge za vlastite pogrješke.
Kolerici će biti vrlo vrijedni zaposlenici, ako ne i osnivači same tvrtke. Oni su sami po sebi motivirani, usmjereni na zadatke, brzo razmišljaju, pragmatični su i energični. Uživaju u svojemu radu. Uživaju u vođenju projekta i rukovođenju ljudima, ali katkada ih treba podsjećati da ne radi svatko tako brzo kao oni. Katkada, odlučni u ostvarenju rezultata, mogu prelaziti preko osjećaja svojih suradnika kako bi dovršili posao koji im je pri ruci.
Duhovni život čije su značajke stroga disciplina i poslušnost od odlučujuće je važnosti za kolerika kako bi mu se pomoglo svladati sklonosti k oholosti, gnjevu i tvrdoglavosti. Morat će učiti kako se postupa s drugim ljudima s ljubavlju, poniznošću, blagošću i razumijevanjem. Najprije će biti potrebno uvjeriti kolerika kako mu je duhovni život zaista potreban, da može imati povjerenje u svojega duhovnog vođu, kako se mora poniziti pred Bogom i naučiti krjepost poslušnosti. Naučit će postupati s bližnjima s više razumijevanja i praštati im, a bit će ponizniji tek kada shvati kako su prirodni darovi njegova temperamenta darovi od Boga, a ne nešto što je on osobno stekao ili zaslužio.
MELANKOLIK
Blago gladnima i žednima pravednosti:oni će se nasititi! (Mt 5,6)
Melankolik je, više nego li bilo koji drugi temperament, sklon cijeniti ideal – bilo da je to istina, ljepota ili pravednost.
On može biti obziran, pobožan, suosjećajan, sklon samoći i razmišljanju. Kaže se da melankolik toliko čezne za nebom da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Budući da je osjetljiv i idealističan, duboko ga brinu nepravde i opačine. Njegov ga idealizam, spojen sa suosjećanjem za čovječanstvo i osjećajem za pravdu, može odvesti u neki humanitarni poziv. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovogatemperamenta.
Mnogi su melankolici postali velikim svecima – utemeljiteljima redovničkih redova, reformatorima, velikim misticima i teolozima. Melankolik je principijelan, dosljedan, vjeran i ustrajan. Uredan je, marljiv i pazi na detalje. Razumije i cijeni misterij i dubinu života.
Taj isti idealizam može biti i uzročnik kritizerskog i osuđivačkog stava melankoličnih osoba prema drugim ljudima, prema onima koji ne “zadovoljavaju”. Taj je idealizam prikladan za vještine vodstva, ali je katkada uzročnik nepraktičnosti i nepokornosti melankolika, njihove nesposobnosti da budu timski igrači. Oni su skeptični u odnosu na sve što se čini pojednostavljenom etiketom ili kategorijom kao što su četiri temperamenta.
Značajka melankolična temperamenta jest slaba ili mlaka početna reakcija na podražaj. Intenzitet reakcije se vremenom povećava i reakcija obično traje vrlo dugo. Zbog spora reagiranja i sklonosti k introvertiranosti, melankolici uglavnom odlučuju na temelju ideala. Oni čeznu za savršenstvom, a tek malen broj ljudi može zadovoljiti njihova očekivanja i njihove snove. Stoga nije nikakvo čudo što stalno čitaju!
Melankolici grade odnose vrlo polagano – oni su zapravo posve zadovoljni kad ih se ostavi na miru. Ne započinju odnose i može im biti potrebno puno vremena za stjecanje povjerenja u nekoga, ali kad jednom izgrade neki odnos, vjerni su i vrlo iskreni. No, ako ih tko uvrijedi ili ako doznaju da ih je tko izdao, mogu biti neumoljivi u nepraštanju.
Melankolikova misaona narav u spoju s njegovim ciljem dostizanja savršenstva, navodit će ga u zapažanje svih poteškoća novog pothvata ili predloženoga projekta, u brigu o svim mogućim negativnim ishodima te na ukazivanje na pogrješke i nepravde. Učinak može paralizirati melankolika. Kad je Hamlet izgovorio svoj čuveni monolog “Biti ili ne biti”, on je tada izražavao temeljnu melankoličnu dispoziciju. Hamlet nije bio u stanju djelovati zbog svoje intenzivne introspekcije i njezina kočećeg učinka.
Melankolik čezne za savršenstvom pa, budući da ga ne može postići, može početi gubiti samopouzdanje i klonuti duhom. On vidi probleme tamo gdje drugi temperamenti (kao što je kolerik) vide izazove i dobre prilike za sebe. Međutim, premda melankolike mogu zbuniti i blokirati vrlo trivijalne stvari, zanimljivo je da su oni često sposobni svladavati vrlo velike krize i to dostojanstveno i samouvjereno.
Zašto se melankolici muče s malim stvarima, ali ne i s onim velikim? Nismo sigurni što bi bio odgovor na ovu zagonetku vrlo složena melankoličnoga temperamenta. Jedna teorija kaže da melankolik živi svoj svakodnevni život očekujući da bi se u svakome trenutku moglo dogoditi nešto loše.
Jedna melankolična osoba koju poznajemo uvijek ima spreman popis žalbi: djeca se loše ponašaju, tržište rada izgleda sumorno, rodbina stalno ratuje među sobom, ali kada je ozbiljna bolest zaprijetila njegovoj obitelji, taj je melankolik bio pod tim pritiskom smiren i oslanjao se na duhovnu snagu. No, da nije imao takav temelj, taj je melankolik vrlo lako mogao pasti u duboku depresiju.
Flickr.com
Zbog sklonosti razmatranju i odmjeravanju svakog razloga za i protiv nečega, melankolici se mogu doimati kolebljivim i neodlučnim. Oni će možda trošiti previše vremena na planiranje i pripremanje, a premalo vremena na provođenje svojih planova u djelo. Njima je katkada vrlo teško uključiti druge ljude u projekt zato što ne znaju prenijeti entuzijazam za njega, a ne zato što sami nemaju u sebi dovoljno entuzijazma. Iz nekog razloga, melankolik je sklon biti manje fizički snažan od drugih temperamenata. Dok se čini kako kolerik vrvi snažnim entuzijazmom, melankolik je obično mirniji, slabiji te skloniji manjim boljkama koje mu slabe volju.
Melankolici, zbog sklonosti k pesimizmu, mogu biti pretjerano zaokupljeni sobom. Za njih bi bilo dobro da se jako potrude kako bi postigli samopouzdanje te da se počnu uzdati u Boga. Moraju nastojati biti pažljivi i velikodušni prema drugim ljudima u potrebi (što bi bila borba protiv njihove sklonosti samosažaljevanju). Samosažaljenje je zamka koja melankolika može zadržavati u kratkovidnu, neproduktivnu načinu života. Nastavnici i roditelji mogu pomoći svojim učenicima, odnosno djeci tako što će ih poticati na redovito vježbanje i dobru ishranu te na učenje načina na koji se razvijaju povjerenje, optimizam i entuzijazam.
Prvi je korak katkada najteži. Zbog jasne svijesti o svemu što bi moglo poći krivo, melankolik će na početku novog projekta ili na početku nove faze u životu često pokazivati izrazitu neodlučnost. Melankoliku je potrebna pomoć u obavljanju tog najtežeg dijela posla – možda pomoć uviđavna učitelja ili nastavnika, roditelja ili duhovnoga vođe koji mu mogu pomoći tako što će u njega ulijevati samopouzdanje koje mu nedostaje i tako što će ga nadahnjivati optimizmom. Kako otac Hock kaže, melankolik ima “jaku volju spojenu s talentom i snagom”, ali može biti pretjerano oprezan, čak do te mjere da ne će imati “nimalo hrabrosti”. Stoga je savjet koji slijedi postao poslovičan: “Baci melankolika u vodu i on će naučiti plivati.”
Na poslu će netko čiji je primarni temperament melankoličan biti velika prednost u svakomu radu koji bude zahtijevao preciznost, podrobnost, dosljednost, organiziranje i produbljenu analizu. Poznajemo nekoliko melankolika koji su urednici, pisci, edukatori i financijski analitičari. Neki su čak nadzornici sposobni nanjušiti korporacijske malverzacije. Samo nemojte tražiti od njih da obavljaju prodaju putem telefona! Isto tako, nemojte očekivati od njih da budu najosjetljiviji rukovoditelji u upravljanju ljudima: melankolici su skloni previđati neophodne vidove postupanja s ljudima, kao što su odnosi među ljudima, izgradnja tima ili podizanje motivacije.
Melankolik se u duhovnomu životu treba usredotočiti na osobnu bliskost s Kristom zato što njegovu narav privlače najviši ideali i zato što se ne će smiriti sve dok se, kako je to sveti Augustin rekao, ne smiri u Gospodinu. Nadalje, melankolik će samo pomoću prisna odnosa s Kristom moći naučiti smanjivati svoja pretjerano kritička očekivanja od drugih ljudi (takvo povjerenje valja polagati samo u Boga) i svladati naravnu sklonost k žalosti. Snažan nutarnji život pomoći će melankoliku doseći bliskost s Bogom, nadnaravnu radost i mir. Dobar duhovni vođa može uvelike pomoći melankoliku tako što će mu pomagati postavljati razborite ciljeve, podsjećati ga na brigu o zdravlju i o svojim ljudskim potrebama te da donosi konačne duhovne odluke.
Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije
Prije dvije godine napreskokce prolistah knjigu “Temperament” autora Arta i Laraine Bennett.
Knjiga govori o temeljnim tipovima osobnosti (temperamenta=naravi) koje su proučavali i imenovali još antički filozofi.
Srce introvertera smišljeno od strane introvertera, Scienceofpeople.com
Neke osnovne činjenice vjerojatno znate, ali možete pročitati knjigu ili bar ove članke kako biste naučili nešto o sebi i vidjeli kako sva četiri tipa naravi mogu funkcionirati u životu te svoje karakteristike iskoristiti za duhovni i emotivni (psihički) razvoj.
Napominjem i sljedeće: nemojte se previše zamarati i definirati. Jednako tako, nisam pretjerani ljubitelj pojednostavljenih psiholoških prikaza i self help literature.
Ova klasifikacija ima i biološku podlogu koja nije bila u fokusu knjige pa ću ja dodatno iznijeti biološke osnove.
Biologija kod ekstrovertera
Za ekstrovertera je važan transmiter dopamin koji ima kraći put u mozgu od drugog transmitera.
Dopamin djeluje na dijelove mozga gdje su smješteni receptori za opažanje vanjskih procesa. Zato ekstroverter crpi snagu iz okruženja.
Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, stražnjem talamusu, amigdali te dolazi u područje motoričkog korteksa zaduženog za voljne pokrete.
Prijenos podražaja kod ektrovertera, crew.co
Biologija kod introvertera
Za introvertera je važan transmiter acetilkolin koji ima dulji put kroz mozak.
On prolazi kroz puno više dijelova i to kroz dijelove zadužene za prisjećanje (hipokampus), govor (Broca područje), planiranje i rješavanje problema (prednji čeoni riježanj, frontalni korteks). Zato introverter crpi snagu iz svoje nutrine.
Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, prednjem talamusu, Broca području, prednjem čeonom riježnju, hipokampusu te naposlijetku dolazi do amigdale.
Ono što je još bitno napomenuti je da je čovjek (osoba) presloženo biće da bi bio u potpunosti jedan od ta četiri tipa. Najvjerojatnije je osoba spoj tipova osobnosti, iako mu je jedan temperament sigurno dominantniji od drugih – nekome možda i u jako visokom postotku.
Također, pravu narav može biti teško prepoznati ako je na nju čovjek naslagao obrambene mehanizme ili je trenirao sebe kako bi ispravio svoje negativne karakteristike (npr. introverter koji radi u prodaji; kolerik koji uči kako uvažavati tuđe mišljenje; sangvinik koji radi na imanju čvršćeg stava…). Doživljene traume i druge životne okolnosti također utječu na promjenu naravi.
Razlika između temperamenta i karaktera
Potrebno je istaknuti i da temperament (narav) nije isto što i karakter.
Temperament je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao pa je netko zapaljive, a netko mirnije naravi, netko je preentuzijastičan da bi mogao biti diplomat, a netko je sklon maštanju pa ga ne zanima analitika.
Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, dogmama, vjerom, radom na sebi, željom da se postane najbolja verzija sebe. Drugim riječima, karakter su vrline i krijeposti osobe koje je osoba preuzela (izgradila) i naslanja se na duhovnu nadgradnju. Karakter ili potvrđuju integritet ili nedostatak integriteta osobe.
Nadalje, mislim da je za bolje razumijevanje je li osoba intro ili ekstroverter bitno i to kako osoba puni svoje baterije.
I introverteri vole ljude, ali im je osjetno i bezuvjetno potrebna samoća kroz koju pune svoje baterije zbog svojih karakteristika i sklonosti (promišljanje, introspekcija, proučavanje, osluškivanje, kontemplacija, molitva). Introverter treba odmor od događaja i ljudi.
Za razliku od njih, ekstroverteri pune svoje baterije kroz interakciju s ljudima te se oni odmore uz događaje s drugim ljudima.
Dio iz gore spomenute knjige
Jedna od primarnih razlika između temperamenata jest razlika između ekstrovertiranosti i introvertiranosti. Općenito govoreći, ekstrovert je onaj koji je obično usredotočen na izvanjsko okruženje (ljude i događaje) i s time nema poteškoća, dokje introvertobično usredotočen na svoj nutarnji svijet (misli i emocije) i u tom se svijetu osjeća ugodno.
Ekstrovertiranost označava širok spektar značajki uključujući, ali ne i ograničavajući se na to, i određeni stupanj stalne živahnosti, društvenosti, entuzijazma, lakoće druženja i interakcije s vanjskim svijetom. Introvertiranost se odnosi na sklonost bivanja usredotočenim na nutrinu, suzdržan, sklon razmišljanju, manje srdačan, manje opušten u društvu i manje aktivan.
Primijetite da za označavanje ove konstelacije značajki upotrebljavamo termin ekstrovertiranost u psihološkomu smislu. Određenije rečeno, ta riječ ne znači jednostavno “otvoren” nasuprot riječi “stidljiv”. Mnogi introverti nisu stidljivi, premda bi više voljeli provesti mirnu večer kod kuće.
Oba temperamenta s najbržim reakcijama (kolerični i sangvinični), prvenstveno su ekstrovertirani. Oni su prije svega skloni djelovanju, a svoje reakcije na iskustva i misli izražavaju izvana. Oni su zapravo stalno svjesni onoga što se događa izvan njih i stalno reagiraju na to.
Ekstroverti obično više govore, nego što slušaju; gestikuliraju i prave facijalne grimase te prenaglašavaju i ponavljaju bit onoga što govore. Ekstrovert će često početi govoriti i prije nego li bude znao što misli o nekoj temi nadajući se kako će njegove misli, nakon što ih verbalizira, postati jasnijima i njemu samome i drugima.
S druge strane, kad se introvert (obično melankolična ili flegmatična temperamenta) suoči s nekom idejom ili iskustvom, njemu je potrebno vrijeme za obradu informacija. Dok ekstrovert obrađuje nove informacije još dok govori o njima, introvertu je potrebno vrijeme kako bi o novim informacijama razmislio, upio ih i usvojio.
Introverti su obično više usredotočeni na nutarnji svijet, samosvjesniji su, katkada se mogu doimati suzdržanima ili rezerviranima. Introvertiran nije isto što i “stidljiv” u uvriježenu smislu te riječi. Introverta se može smatrati stidljivim dok je dijete, ali on tu etiketu može skinuti sa sebe putem socijalnog sazrijevanja. Kao odrastao, on će možda biti duša društva, ali će ga to emocionalno iscrpljivati pa će vjerojatno više voljeti provoditi mirne večeri kod kuće. Unatoč tome, postoje introverti u raznoraznim vrlo društvenim, ekstrovertiranim profesijama: javni govornici, prodavači, komičari…
Stoga, bitna osobina za određivanje jeste li introvertirani ili ekstrovertirani nije smatraju li vas drugi ljudi stidljivima, već reagirate li na podražaje najčešće u sebi i pasivno (intoverteri) ili, kao što to ekstroverti čine, izvana i aktivno.
Izražavate li se lako (ekstrovertiran) ili s određenim poteškoćama (introvertiran)?
Imate li intenzivan nutarnji život (introvertiran) ili vrijednost tražite u svijetu izvan sebe (ekstrovertiran)?
Jeste li skloni rješavati konflikte razgovarajući o njima (ekstrovertiran) ili ste skloni internalizirati sukob pa u glavi ponavljate razgovore o njemu (introvertiran)?
Osjećate li da vas društvene interakcije jačaju i osvježavaju (ekstrovertiran) ili vas intenzivna društvena interakcija iscrpljuje (introvertiran)?
Smatraju li vas drugi ljudi toplom i srdačnom osobom (ekstrovertiran) ili govore da ste suzdržani i da se sporo zagrijavate (introvertiran)?
Do prije četiri godine, priroda mi nije predstavljala isto što i danas.
Onda se puno toga promijenilo.
Shvaćala sam njezinu važnost i ljepotu. Nedvojbeno je koliko je bitna njezina čistoća te zdravlje flore i faune za zdrav čovjekov život, ali do tada me nije nadahnjivala niti bih provodila vrijeme u njoj za molitvu, kontemplaciju, razmišljanje, skupljanje snage, traženje ideja i sebe.
Usprkos tome, uvijek je bila u mojoj blizini, makar kroz domaće životinje, veliko dvorište, prepuni vrt, skakanje s drveta u lišće ili igranje na nogostupu tijekom odrastanja. Nebo mi je uvijek bilo pojam Božje svemoći, neograničenosti i misterija ljepote i nekako je produhovljavalo moj romantični i sanjarski dio zaljubljen u ideale, knjige i pisanje, a kojeg odlično balansira moja odgovornost, odgoj i karakter u elegantnoj suknji i štiklama.
Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine usmjeravaju čovjeka prema shvaćanju kako je velika većina stvari za kojima danas trči besmislena, a da one lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Možda sve ljude ne skrene s puta u smislu da će početi radi loše stvari, ali ih skrenu s puta jer zaborave što je najvažnije npr. da je obitelj blago i da članovi obitelji cijene vrijeme koje provedemo s njima, a ne samo materijalne stvari koje im omogućimo poštenim radom. Drugi, pak, olabave u sakramentalnom životu i moralnim principima.
Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i, u toj jednostavnosti, primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Kako je prelijepa spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti.
Zapravo, molitva u prirodi, pa i samo boravak u prirodi, podsjeti da je bitno ono nepromjenjivo, tj. podsjeti na ono bitno. Otvori čovjeka kako bi on primijetio sva čuda oko sebe, a kroz ta čuda Božju prisutnost – kroz lahor, cvrkut ptica, miris pokošene trave, sjaj sunca na obzoru, oblake nad gorama, otvoreno nebo nad vrhovima gora koje se pruža u beskonačnost. Sve to čovjeka potiče na kontemplaciju, skrušenost, promišljanje.
Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka – svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i tome se čovjek može samo diviti te primijeniti u svom životu.
Upravo ta nepromijenjivost i jednostavna neopterećenost biljnog i životinjskog svijeta daju sigurnost i oslonac jer u toj jednostavnosti sve funkcionira. Primijeti se Božji sklad i red kako čovjek nikada ne bi mogao urediti. To je ono što nas usmjerava prema Bogu, što nam pokazuje da je Bog u svemu.
Čovjek se ne može moliti samo kad pobjegne u prirodu. Molitva treba biti dio svakodnevice i trebala bi pronaći mjesto u čovjekovom životu. Pronađite vrijeme/molitvu/pobožnost/katoličku kontemplaciju.
Emotivna i duhovna zrelost također utječu na to kakva je naša molitva i za što molimo. Drugim riječima, boravak u prirodi može se iskoristiti za osobni razvoj, kako psihološke, tako i duhovne dimenzije, a onda i tjelesne.
Priroda, molitva u prirodi, duhovne obnove, susreti na koje idu pripadnici molitvenih zajednica, slavljenja i sl., NIKAKO ne mogu biti zamjena za misu, sakramentalni život i nepretakanje vjere i nauka u djela bez obzira koliko redovno i marljivo odlazili na te aktivnosti.
Liturgija je iznad svega i nema zamjene za misu i sakramentalni život jer se misa događa po Kristu i s Kristom i u Kristu u ime cjelokupne zajednice vjernika. Ona je najveličanstvenije čašćenje i slavljenje Presvetog Trojstva gdje svaki znak, ponašanje i stav ima svoje značenje. Zato je bitno da vjernici na ispravan način i ispravnim izražavanjem stava sudjeluju na misi. Ova razlika je vidljiva i u tome što svećenik nosi svečano (misno) ruho za vrijeme mise, dok npr. pri moljenju pobožnosti ne nosi misno ruho. Drugim riječima, i misa i pobožnost imaju svoje uloge, ali jedno ne može zamijeniti drugo.
Vjera nisu emocije pa treba biti oprezan jer sam primijetila tendenciju ljudi da je tako doživljavaju i u tom smjeru razvijaju.
Emocije su sastavni dio čovjeka i on mora težiti da one budu zrele, a upravo zbog toga što ljudi ostanu na razini nezrelih emocija, znaju stvoriti zbrku i svakakve probleme u odnosima ljudi. Bile one zrele ili nezrele, emocije nisu vjera. Vjera je nešto drugo.
‘Vjera je umjetnost držanja za nešto što je tvoj razum jednom prihvatio unatoč tvojim promjenama raspoloženja.’/Fb C.S.Lewis quotes
Čovjeku bude dano puno toga kroz molitvu, ali ne u smislu da pobijedi njegova nogometna momčad ili da dobije posao preko veze ili da prođe ispit kojeg nije pripremio ili da mu štima analiza nečega u koju nije uložio truda koliko je trebalo.
Zašto?
Zato što to nisu ispravne molitve – daj sve od sebe i moli se da i Bog blagoslovi, ali ni cilj molitve i svih vjerničkih postupaka nije “ti meni, ja tebi pristup” kako ne bismo imali nikakvih problema, nego strpljivost i pošteni život kako bismo stigli u nebo i vjerovali u vječnu nagradu i kaznu.
Bude mu dano da shvati kako može pronaći način svoga djelovanja, bude mu dan mir, pouzdanje, novi žar jer kroz molitvu razgovara s Bogom. Kad osoba osjeti Božju prisutnost, kada Boga prepozna u i oko sebe, kada razgovara sa živom osobom, onda ne može ostati nepromijenjena.
Bog iscjeljuje slomljena srca, odmara umorne, liječi depresivne, daje snagu tjeskobnima, zabrinutima, prosvjetljuje pamet, pomaže neodlučnima… (pa i) kroz molitvu u prirodu. Smisao i cilj molitve nije doživljavanje čuda, nego ostanak vjernosti Bogu.
Molitva krunice i promišljanje o otajstvima u prirodi je pravo oružje.
U nastavku je trailer indie filma “October Baby” iz 2012. godine.
Film se bavi tematikom pobačaja, prava na život i posvajanja, ali i prenatalnom psihologijom čovjeka te oprostom i ljubavlju.
“October Baby” je inspiriran životnom pričom aktivistice za život, Gianne Jessen, koja je preživjela neuspjeli pobačaj solnom kiselinom i čiju je potvrdu rođenja potpisao doktor koji je izvodio pobačaj.
U središtu radnje je buduća brucošica Hannah koja živi s majkom i ocem. Pati od epilepsije, astme i depresije za koje ne znaju što je uzrok.
Nakon što je imala jaki napadaj panike i epilepsije tijekom kojeg se srušila za vrijeme nastupa u predstavi, ponovno je prošla sva medicinska testiranja. Tijekom čekanja rezultata, saznaje istinu koja, jednim dijelom, otkriva i uzrok njezinih problema s depresijom, a koja otkriva da je cijeli njezin život laž.
Krene na put sa svojim prijateljima kako bi pronašla preostale odgovore i svoju biološku majku.
U odjavnoj špici je jako svjedočanstvo glumice koja glumi biološku majku, a koja je u svom životu napravila pobačaj.
Neka od pitanja kojima se film bavi su:
Kako rane mogu zacijeliti? Mogu li rane zacijeliti? Tko može oprostiti? Ljubav?
Nadalje, za ovaj film, a i za svakodnevni život, potrebno je spomenuti područje prenatalne psihologije.
Prenatalna psihologija obuhvaća razvoj djeteta kroz devet mjeseci u majčinoj utrobi. Sve što majka osjeća za vrijeme trudnoće, prenosi se i na nerođeno dijete, a to će se primijetiti na djetetu tijekom njegova odrastanja. Porast raširenosti depresije, anksioznosti, osjećaja nevoljenosti, odbačenosti i nepripadanja te dr. psihičkih problema može biti povezan s prenatalnim razdobljem. Ukoliko je majka pokušala pobačaj i on nije uspio, dijete će se boriti s osjećajem nevoljenosti i odbačenosti jer će mu to ostati u podsvijesti, a tijekom razvoja će se sve – socijalna, psihološka i duhovna dimenzija slagati na prve četiri godine. Ako majka nije osjećala povezanost s djetetom za vrijeme trudnoće ili ga nije željela, također može doći do psihičkih smetnji.
Naravno, nastanak psihičkih problema kod osobe može biti i posljedica isključivo okolnosti i situacija nakon rođenja koje su dovele do toga jer je nešto imalo negativni utjecaj na osobu, ali prve tri, odnosno četiri godine (ako uključimo i prenatalni dio nerođenog djeteta), najvažnije su četiri godine. Ako imate bilo kojih problema koji se tiču duhovno-psihološke dimenzije, obratite pozornost u analizi i na te prve četiri godine.
U Hrvatskoj se područjem prenatalne i perinatalne psihologije bavi dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj ureda za obitelj HBK. Sigurno ima još liječnika i znanstvenika čije je to uže područje, ali za njega znam da je izvrstan stručnjak i čovjek, a slušala sam jedno njegovo predavanje pa je on dobar početak ako vas ta tematika dublje zanima.
Nalazi li se u majčinoj maternici klupa koja prolaskom kroz porođajni kanal postaje čovjekom?
Koji se to čarobni sastojak nalazi u plodovoj vodi koji, aktiviran porodom, dolazi u doticaj s klupom i pretvara je u čovjeka?
O tom “čarobnom” sastojku možete pročitati u nastavku.
Moj logički lanac za argumentiranu raspravu:
(Temeljno) ljudsko pravo je pravo na život. Sva druga prava su podređena tom pravu
Ne postoji pravo na pobačaj kao ljudsko pravo => Pravo na pobačaj nije ljudsko
Flickr.com/edit Desert Rose
pravo niti se igdje spominje kao ljudsko pravo
Život započinje začećem. Suprotno životu je smrt (prirodna ili nasilna), a ne medicinski postupak
Srce počinje kucati 22 dana od začeća, a tada žena još i ne zna da je trudna
Abortusom se zaustavlja daljnja faza razvoja čovjeka, što znači da se ubija život, tj. provodi se nasilna smrt
Čovjek ne odlučuje o početku ili završetku života. Puno pokušaja (vođenja ljubavi) ne znači da će nastati život. Jedan pokušaj ne znači da neće nastati život pa postoje trudnoće s prve bračne noći, s medenog mjeseca, nakon nekoliko mjeseci, nakon tri godine braka, nakon deset godina braka ili nemogućnost imanja djece. Možemo se truditi (i to je super ;)), ali ne odlučujemo mi kad će nastati novi život, kad će se dogoditi Božji ‘neka bude’ trenutak (pogledaj točku 7.) Nastavi čitati “Logični argumenti za život”
Diglo se puno buke oko udžbenika iz glazbene umjetnosti za prvi razred osnovne škole.
To je u redu jer su roditelji očito shvatili kako moraju koristiti svoju poziciju roditelja za pritisak s obzirom da pojedine interesne skupine žele u obrazovni sustav ubaciti indoktrinaciju djece rodnom ideologijom i provesti hiperseksualizaciju koja nije temeljena niti na istini, niti na znanosti niti na ispravnom vrijednosnom sustavu.
Treba reći kako slike nisu prikazane jedna uz drugu, nego u drugim dijelovima knjige i u drugom kontekstu, ali se mogu postaviti neka pitanja koja nužno ne okrivljuju izdavača.
Ono što je meni problematično na ovim slikama nije nikakva neravnopravnost žena ili sekszisam niti su mi opravdani feministički pogledi na tematiku, nego sljedeće:
I mamica je žena, a na slikama nije vidljivo da je autorici to jasno s obzirom da radi razliku između ta dva pojma
Mamica, tj. majka dobro je prikazana na slici jer odaje dojam dostojanstva, topline i sigurnosti (što majka i treba biti), ali to sve treba biti i žena (imati dostojanstvo). Žena je prikazana jeftino i kao apsolutna suprotnost mamici. Majka je srce obitelji, a ton slike je možda malo podcjenjivački jer je mama bitna i tati, tj. ona je žena u koju se muškarac zaljubio
Shodno tome, želi li autorica udžbenika reći da mamica nije žena i da bi tata ženu trebao potražiti izvan kuće?
Kako je žena postala mamica? Tako što je bila privlačna svom muškarcu, a da bi mu bila privlačna, ne mora raditi selfije, biti plavuša, pozirati ili nositi neprimjerenu odjeću s “izvolite” principom (bar normalnom, pravom muškarcu). Zapravo, ovdje je veći problem kako je prikazana žena i kakvu ona poruku šalje, nego kako je prikazana mama
Sve gore napisano može se sažeti: žena može biti i majka i poslovna žena. Žena može biti “samo” majka i supruga jer je to plemenit poziv i bit žene. Žena može biti i samo samouvjerena poslovna žena kojoj nitko nije ravan, ali onda gubi dio svog identiteta (majčinstvo jest primarni dio njezinog identiteta i muškarci se ne odriču očinstva radi karijere). Nikako se ta opcija žene od karijere ne može prikazivati dominantnijom ili poželjnijom tako da se ta žena prikaže ljepšom u knjizi za djecu
Postoji razlika između uloge majke i uloge supruge koju žene imaju i preuzimaju. Da je autorica htjela istaknuti tu razliku, ona se na slikama mogla prikazati drugačije jer ovako ispada da je poželjnija žena od mamice (iako se radi samo o dvjema ulogama jedne te iste osobe) uz to što žena uopće ne treba izgledati kao na slici.
Nadam se da su mame i svi drugi koji su digli buku oko ovog slučaja istovremeno i protiv liberalnog zdravstvenog odgoja jer, ako se on uvede, ovo će biti ništa s obzirom na sadržaj koji će se tamo prikazivati i zbog kojeg će biti opravdano podizati buku.
Jednako tako, nadam se da su ti isti roditelji jednako reagirali kad su vidjeli odlomke iz lektira za osnovnu i srednju školu jer, kao i u slučaju zdravstvenog odgoja, ova situacija je ništa nasuprot sadržaja u tim lektirama.
Ako mame nisu reagirale ovako na zdravstveni odgoj i lektire, onda mi se čini da se prije radi o njihovoj povrijeđenoj taštini, nego o brizi da se djetetu usade prave vrijednosti i pogledi na život.
Da u ovom članku nisam mogla povezati ZO i ispravan odgoj, ne bih ga ni napisala jer svoju taštinu i nerazumijevanje muško-ženskih odnosa svatko mora riješiti sa sobom, pa tako i mamice same sa sobom.
O štetnim i opasnim posljedicama zdravstvenog odgoja, pisala sam ovdje, ovdje i ovdje.
Netko drugome može više pomoći tjelesnim, a netko duhovnim djelima milosrđa.
Kako bilo, njih se ne treba sjetiti samo u posebnim prilikama poput ove godine milosrđa, nego djecu treba odgajati da to postane njihov sastavni dio.
Ono s čime smo saživljeni, postaje naš sastavni dio, postaje dio načina našeg života i tome ne pridajemo toliku pažnju. Postane nam prirodno nešto činiti bez napora ili razmišljanja – kako dobro, tako i loše.
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
1.Gladna nahraniti
2.Žedna napojiti
3.Siromaha odjenuti
4.Putnika primiti
5.Bolesnika i utamničenika pohoditi
6.Zarobljenike i prognanike pomagati
7.Mrtve pokopati
Sedam duhovnih djela milosrđa:
1.Dvoumna savjetovati
2.Neuka poučiti
3.Grješnika pokarati
4.Žalosna i nevoljna utješiti
5.Uvrjedu oprostiti
6.Nepravdu strpljivo podnositi
7.Za žive i mrtve Boga moliti
Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.
Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.
McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).
Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.
S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.
(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )
“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.
Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.
Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’
Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:
Uvjerenje da je seksualna orijentacija urođeno, biološki nepromjenjivo ljudsko svojstvo (da se ljudi tako rode) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
Također, uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu (tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca”) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
Tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastavit će ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi. Ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji
Ne-heteroseksualni i transrodni ljudi imaju više stope problema s mentalnim zdravljem (anksioznost, depresija, samoubojstvo), kao i bihevioralnih i društvenih problema (zloporaba opojnih tvari, nasilje partnera) od opće populacije. Eventualna diskriminacija tih skupina ne objašnjava cjelokupnu razliku u stopama, odnosno razlika u stopama dolazi od toga što su ta stanja intrizično u neskladu s čovjekom
Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.
Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:
Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.
Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.
Što objašnjava ove tragične ishode?
Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’
Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.
Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.
Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.
Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’
Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.
Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’
Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.
Prema wikipediji, hod srama (walk of shame) odnosi se na “situaciju u kojoj osoba mora sama hodati među strancima ili poznanicima zbog nekog sramotnog razloga prije nego što dođe do mjesta privatnosti i mira. Često se odvija ujutro nakon noći provedene u izlasku. Podrazumijeva se da su ljudi koji hodaju hod srama proveli noć u domu seksualnog partnera, a najčešće se odnosi na seks za jednu noć”.
Hod srama podsjeća me na metaforički oksimoron (nap. oksimoron = spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz, npr. požuri polako, topla zima) jer spaja hod, koji nije nešto što bi trebalo biti problematično ili sramotno, sa sramom.
S obzirom da hod kao hod nije sramotan, što ga onda čini sramotnim? Nešto ga mora činiti sramotnim ako se tako zove.
Sramotnim ga čini ono što mu prethodi u okolnostima u kojima se dogodi, je li tako?
Ako se na seks može gledati samo kao na rekreaciju ili zabavu bez obveza ili konsenzualni hobi seksualnog partnera i seksualne partnerice kroz koji jedno drugome ne otimaju dio duše, zašto postoji hod koji se zove hod srama?
Možda zato što čovjek može zavarati druge. Može slušati društvo koje mu daje zeleno svjetlo, ali ne može zavarati svoju dušu koja se nalazi duboko u nama. Duboko u sebi zna da nešto nije kako treba jer seks, uz psihičku i fizičku dimenziju, ima i duhovnu.
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.
Ne vjerujem da postoji (ženska) osoba koja je hodala hod srama, a da stvarno nije i osjećala sram.
Zašto?
Zato što svoju bit i narav ne može prevariti, koliko god osoba bila nesvjesna te naravi ili ne znala razlog zbog kojeg se osjeća loše. Ono što je nepobitno je da se osjeća loše s razlogom.
Prvi razlog leži u međusobnom iskorištavanju osoba. Dvije osobe svedu jedno drugo na objekt zadovoljenja vlastitih sebičnih interesa.
Drugi razlog je što su muškarci i žene različiti – njoj je bitna osjećajnost, a na njega jače djeluje osjetilnost. Zbog toga on ima želju brže konkretizacije pobude koja, ukoliko nije vođena ljubavlju kao krijepošću i moralnim integritetom, povuče u pogrešnu stranu.
Žena ne može biti muškarac, muškarac ne može biti žena, otac ne može biti majka i majka ne može biti otac.
Žena se ne može ponašati kao muškarac na području muško-ženskih odnosa bez posljedica. To je odraz različitih naravi, uloga i odgovornosti između muškaraca i žena.
Žao mi je što uvijek kritiziram žene, ali žene se danas ponašaju gore od muškaraca jer misle da im je dozvoljeno nešto što je primjerenije muškarcima.
U redu. Svatko se ima pravo ponašati kako želi, ali onda se ne može čuditi posljedicama. Razina kulture i civilizacije određena je razinom na kojoj se nalaze žene. Nažalost, žene su jako moralno pale pa su povukle i civilizaciju za sobom. Naravno, postoje i svakakvi muškarci, ali žena je ta koja mora držati razinu vrijednosti i tako utjecati na druge. O njoj ovisi hoće li biti spolnog odnosa ili ne, hoće li ona biti moralna ili ne.
Kome je potrebna dodatna potvrda, može mu poslužiti gornji citat iz knjige na kojeg sam naišla nevezano za ovu temu. Dobro sažima objektivnu istinu.
Nitko me ne može uvjeriti da se netko može osjećati dobro nakon što se probudio/la na nepoznatom mjestu, s nepoznatom osobom, sa sjećanjem na događaje ili s nemogućnošću sjećanja na prošle događaje, ali s odvratnim osjećajem pogreške. Pogotovo žena.
Ono što je još zanimljivo je i činjenica da žene lažu o broju (seksualnih) partnera s kojim su bile kad o tome pričaju sa sadašnjim dečkom.
Ako je to sve normalno, zašto imaju potrebu biti lažne i smanjivati broj partnera? Legitiman odgovor bi bio kako ne bi povrijedile trenutnog partnera jer to muškarcima predstavlja povredu, dok ženama muškarac ženskaroš može biti privlačan zbog nekih nerazrješenih emotivnih odnosa.
Idemo se vratiti opet na početak – ako su seksualna “sloboda”, hod srama, priče o neobaveznom seksu ili o uzastopnim monogamnim seksualnim vezama ispravne, ne uništavaju čovjeka i ne utječu na kvalitetu muško-ženskih odnosa, zašto bi cura imala potrebu zaštiti svog sadašnjeg dečka i lagati mu o broju partnera? “Pa radi se samo o seksu”, “to nije ništa pogrešno” i “ne može nikoga povrijediti”.
Onda budite vjerodostojni do kraja i jedno i drugo, a ne lažni. Recite istinit broj.
Shvaćam da netko želi ostaviti iza sebe svoje pogreške i prijašnji način života, a to i potičem i ohrabrujem, stoga neće htjeti u novu vezu unositi svoje prijašnje ponašanje i ispričati sve o njemu (i ne treba sve ispričati, može reći da je do tada živjela pogrešno i da sada želi krenuti ispočetka), ali takva osoba neće ni imati pozitivan stav o hodu srama, seksu bez obveza, seksu izvan braka ili seksualnim “slobodama” jer zna da je to pogrešno, tj. da taj broj s opravdanim razlogom utječe na muško-ženske odnose.
O laganju prilikom otkrivanja s koliko ste osoba bili seksualno aktivni je napisano i napisano članaka u svim vrlim časopisima koji se bave muško-ženskim odnosima.
Smiješno je to što će vam oni reći koliko je partnera prihvatljivo te da lažete osobi s kojom ste u vezi uz istovremeni savjet da budete što više seksualno aktivni pa će vam, kad ih opet pitate za savjet, reći da lažete o broju ako je veći od nekog određenog broja i tako u krug. Naravno, izvan braka.
Kao što je istaknuto u članku Hiperseksualizacija i djelovanje pornografije , “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Uz navedeno,psihologija poznaje problem “urezanosti” koji podrazumijeva i potvrđuje činjenicu da se ženama u dušu urezuje prvi seksualni partner. To, naravno, kasnije utječe na cjelokupni život jer su muškarci i žene različiti.
Žena ne može živjeti po načelima muškarca i osjećati se dobro jer će se emocionalno i duhovno slomiti. Ne može živjeti niti muškarac po ženskim načelima, ali veća je tedencija žena da žive po muškim načelima po principu “što mogu oni, možemo i mi”.
To je toliko pogrešno na mnogim razinama, ali za početak po biološkoj i emocionalnoj razini. Žene i muškarci nisu isti, a tako i treba biti jer oni moraju biti komplementarni (nadopunjavati se), a ne supstitutivni (zamjenjivati se).
I ovdje dolazi do izražaja važnost katoličkog nauka o seksualnosti (teologija tijela) koji je jednakovrijedan za sve ljude, bez obzira na vjeru jer taj nauk ide ruku pod ruku uz ljudsku bit.
Neki će se pitati kako uklopiti citat sv. Ivana Pavla II. s početka članka u priču o hodu srama, tj. kako uklopiti ljubav i odgovornost sa seksom (napomena kako ne bi bilo zabune: odgovornost ili odgovorno ponašanje nije povezano s korištenjem kontracepcije)?
Vrlo jednostavno jer su ljubav, seks i odgovornost povezani i, u svojoj biti, NERAZDVOJIVI, iako ih se danas razdvaja (želi razdvojiti). Oni se ne mogu razdvojiti. Površinski mogu, ali zato ostanete slomljenog srca ili zamrzite suprotni spol.
Drugim riječima, to znači ovo: seks se ne može odvojiti od svoje dvije “uloge”: stvaranja novog života i sebedarja (iskazivanja ljubavi).
Ako mu pokušate zanijekati neku ulogu, nadrapali ste. Možda vam se neće činiti da hod srama ili vaše ponašanje na području spolnosti ima veze s vašim psihičko-duhovnim stanjem, ali ima jer je to sve povezano i jako osjetljivo. Vođenje ljubavi (seks) je slobodno darivanje, predanje sebe drugoj osobi bez sebičnosti, a ta potpuna sloboda je prisutna jedino u braku.
Gornji citat i, općenito, teologiju tijela trebalo bi primijeniti u životu sljedećim obrascem: volim te i ne želim napraviti išta što bi ti štetilo jer sam odgovoran/na za tebe.
To, bar načelno, većina ljudi misli, ali problem je što su ljudi izgubili iz vida što znači štetno (grešno) pa im spolni odnos prije i izvan braka nije grešan. O tome drugi put.
U svakom slučaju, predbračna čistoća je pitanje čistoće duše jer nije dovoljno samo ne otići do kraja u spolnom odnosu s obzirom da su sve radnje zagrijavanje ili početne faze seksa. Započeti i razvijati nešto pa izbaciti samo završetak je jednako pogrešno i besmisleno.
I za kraj, svako ponašanje i svaka odluka donose posljedice.
Jeste li spremni podnijeti posljedice na ispravan način?
Svatko odlučuje što će raditi, tako da je vaša odluka vaša s posljedicama – bez laganja i prilagođavanja istine o sebi ovisno o potrebi (kako Gibo kaže u svojoj pjesmi: i svetica i …, sve po potrebi).
Za kraj, dok je ženina posljednj riječ kad je u pitanju spolni odnos, muškarci su u prednosti kad mogu birati koga će zaprositi. Istraživanje ispod dobro detektira društvena kretanja i analizira situaciju na području muško-ženskih odnosa.
Prenosim jednu priču sa sretnim završetkom iz SAD-a.
Courtney Baker bila je trudna s trećim djetetom. Prenatalni test kojem se podvrgla promijenio je puno toga.
modlitba.sk
Pismo u nastavku je pismo koje je ona napisala svom ginekologu, a u sandučić ga je ubacila njezina djevojčica Emersyn koja, da se pitalo njezinog ginekologa, ne bi bila rođena.
“Dragi doktore,
nedavno mi je prijateljica ispričala kako joj je njezin ginekolog pri svakom ultrazvuku rekao: ‘Savršen je’, a kad se dječak rodio s Downovim sindromom, posjetila je svog liječnika. Pogledao je dječaka i prokomentirao: ‘Rekao sam vam. Savršen je’.
Njezina priča jako me je pogodila. Iako sam bila zahvalna zbog njezinog pozitivnog iskustva, istovremeno sam bila beskrajno tužna jer ja to nisam imala. Da ste barem vi bili taj liječnik.
Došla sam k vama kad mi je bilo najteže. Bila sam prestrašena, zabrinuta i posve očajna. Još nisam znala istinu o svom djetetu i trebala sam je čuti od vas, ali sam, umjesto potpore i ohrabrenja, dobila prijedlog da prekinem život svog djeteta.
Rekla sam vam njezino ime, a vi ste nas ponovno upitali razumijemo li koliko bi dijete s Downovim sindromom loše utjecalo na kvalitetu našeg života. Predložili ste da još jednom razmislim o prekidu trudnoće. Užasavali smo se pogleda koji tek slijede. Najteži trenuci mog života su postali gotovo nepodnošljivi jer mi nikada niste rekli istinu: Moje dijete je savršeno!
Nisam ljuta. U meni nema gorčine. Samo sam jako tužna; tužna jer vas malena srca koja čujete kako kucaju svaki dan ne ispunjavaju strahopoštovanjem; tužna jer vas zapetljani detalji i čudo tih slatkih prstića, pluća, oči i uši ne tjeraju da zastanete; tužna sam jer ste strašno pogriješili rekavši kako će nam dijete s Downom narušiti kvalitetu života. Srce mi se slama jer znam da biste to mogli reći danas još nekoj majci. Rastužuje me to što niste imali čast upoznati moju kćer. Znate, Emersyn ne samo da je popravila kvalitetu naših života, već je dirnula srca tisuća ljudi.
parkermyles.com
Dala nam je neopisivu radost, veće osmijehe, više smijeha i slatkih poljubaca nego što smo znali da je moguće. Otvorila nam je oči za pravu ljepotu i čistu ljubav, stoga se molimo da nijedna majka ne mora proći što ja jesam; molim se da i vi vidite istinsku ljepotu i neokaljanu ljubav na svakom ultrazvuku i molim se da se, kad sljedeći put vidite bebu na ekranu s Downovim sindromom, sjetite mene i kažete istinu: ‘Vaše dijete je savršeno!’.” Izvor: parkermyles.com
Kroz razgovor s ljudima koji rade s trudnicama i na zaštiti života, saznala sam da im se velik broj trudnica žali na ponašanje liječnika u sljedećem smislu: prvo pitanje koje im je liječnik postavio nakon što im je potvrdio da su trudne je: “Želite li zadržati ovo dijete?” Pitanje je postavljano i kad je sve u redu s djetetom i kad dijete ima problema.
Čovječe, liječnik si! Kakvo je to pitanje i kakav je to pristup ? Treba li i liječnike educirati da prvo budu ljudi, a onda i oko pitanja pronatalitetne politike?
O kakvoj pronatalitetnoj politici pričamo ako i liječnike zanima ubijanje?
Priča se nastavlja ovisno o odgovoru trudnice – ako je odgovor da želi zadržati dijete, onda se koristi izraz dijete; ako je odgovor ne, onda je to samo nakupina stanica od kojih će liječnik očistiti trudnicu i sastrugati ih.
Jednako kao što je princ George, sin vojvode i vojvotkinje od Cambridgea, bio dijete dok se nije još rodio, a to isto dijete postaje nakupina stanica u raspravama o pravu na život i nije ništa strašno ako te liječnik “očisti od njih” u slučaju trudnoće neke osobe koja nije od interesa javnosti. Uz kulturu smrti i niske moralne standarde, medijima je bitno i o čijem se djetetu/”nakupini stanica” radi.
Dragi liječnici! Vi imate odgovornost! Nemojte misliti da vaša odluka ne utječe na oblikovanje društva.
Što se tiče prenatalnih testova, dragi budući roditelji, želite li biti u poziciji da možete birati? Mislite li da biste imali snage ispravno odabrati ako biste znali? A ako to ostavimo sa strane, tko ste vi da imate pravo ići protiv Boga Stvoritelja, tko ste vi da imate pravo odlučiti prekinuti začeti život?
Treba se moliti za liječnike i za sve koji imaju utjecaj kako bi taj utjecaj koristili za suradnju s Bogom na dobro cjelokupnog društva te kako bi imali katolički integritet (vjerodostojnost).
Bez obzira na poziciju i zanimanje, svaka osoba mora svjedočiti svoj integritet jer njezino ponašanje utječe na društvo. Pjevačica koja zabavlja ljude utječe na društvo, iako možda misli da to nije njezina ulog pa je ne odrađuje dobro.
Nije dovoljno biti deklarativni katolik ili deklarativni čovjek. To se mora pokazati primjerom, integritetom.
Trenutna hrvatska situacija pokazuje koliko je bilo pogrešno toleriranje deklarativnih ljudi jer su u svome djelovanju bili daleko od integriteta, daleko od onoga kako su se prodavali – riječi bez pokrića. Umjesto da im se dokaže da trebaju ići na “čišćenje” za vlastito dobro jer su se udaljili od ispravnog, puštalo ih se, a s obzirom da zlo ne miruje, nego “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”, slavi i priprema svoje “orgije” jer ima moćnu mašineriju iza sebe.
Da je svjetlo pravo svjetlo, tama protiv njega ne bi imala šanse. Drugim riječima, djela u praksi dokazuju deklarativnu izjavu te se djela trebaju i gledati.
Grozim se Danske i njezinog plana da do 2030. ne bude djece s Down sindromom. Još se više ježim kad takva Danska prodaje svijetu priču o najsretnijoj naciji. Biti sretan uz takav plan i pobačaje može samo onaj čovjek koji je psihički i duhovno potpuno propao jer pobačaj i nacionalni plan pobačaja (besplatno tesiranje ploda na bolesti) i sreća ne idu jedno s drugim.
Iz Hollywooda stiže još jedan blockbuster, nova perjanica koja bi u ljudima trebala potaknuti emotivizam i isključiti razum ili vrijednosni sud.
Koja je moja priča s ovim likovima?
Film je snimljen prema istoimenoj knjizi autorice Jojo Moyes. Prije dvije-tri godine, na knjižničarkinu preporuku, posudila sam knjigu u knjižnici i pročitala je. Do kraja. Nisam znala o čemu je radnja, ali je knjižničarka rekla da se radi o životu, odgovornosti i životnim odlukama. Knjiga nije ljubić (ne čitam ih), ali ima dva glavna lika oko kojih se plete mreža emotivizma i osjećaja, kao i sama radnja.
(Namjerni spoileri u nastavku. Znam da je film dobio besplatnu reklamu i ne volim se referirati na taj način, ali činio mi se kao dobar primjer za jednu temu i prilika.)
Glavni likovi su Louisa, 26-godišnjakinja koja se zapošljava kao pomoć Willu, 35-godišnjem bogatašu koji je, nakon prometne nesreće, ostao paraliziran i vezan je za kolica. Zbog toga je ogorčen i traži način kako bi okončao svoj život. Louisa saznaje da se Will pokušao ubiti nakon što je njegova majka odbila ideju da izvrši samoubojstvo u švicarskoj klinici za samoubojstvo Dignitas.
Nakon pokušaja samoubojstva, Will sklapa dogovor sa svojom majkom da, ukoliko u šest mjeseci ne promijeni mišljenje i ne shvati kako je život lijep, ona će ga podržati u planu odlaska u Švicarsku. Kroz tih šest mjeseci, Louisa i Will se druže, ona se zaljubljuje u njega, ali on je svejedno izvršio svoj plan – otišao je u Švicarsku gdje je eutanazija legalna i gdje su mu pomogli da se ubije. Ostavio je Louisi dovoljno financijskih sredstava kako bi provela “ispunjen život”. Noć prije nego je otišao u Švicarsku, razgovara s Louisom i slože se da je proteklih šest mjeseci bilo najbolje razdoblje njihovih života. Ni ta spoznaja nije bila dovoljna da se glavni lik odluči za život i ljubav.
Svu tu milost koju je primio druženjem s Louisom odbio je prihvatiti. Mislim da je to jako velika tragedija s nama ljudima – kad odbijamo milost, ljubav, činjenicu da nas netko voli. Čini mi se da nam je to postao veći problem i da pobuđuje veći strah, nego se nositi s time da nas netko ne voli. Dokaz njegove ljubavi nije to što joj je ostavio novac kako bi mogla dobro živjeti, nego je upravo njegovo samoubojstvo dokaz da je nije volio i da je sebičan.
Film završava Louisinim odlaskom u Pariz o kojem joj je on pričao. Tamo se nalazi njegovo najomiljenije mjesto na svijetu. Otišla je u Pariz jer joj se, u usporedbi s njegovim životom, njezin činio ograničenim. Čita njegovo oproštajno pismo u njegovom omiljenom kafiću (kako patetično!, ali dovoljno uspješno da se ulovite). Ako ograničen život znači imati poglede na život u skladu s naukom Katoličke crkve, let it be. Oko toga nikada ne želim biti buntovnik niti želim propitkivati Božje zakonitosti, nego biti poslušna.
Opet je u igri potvrđeni koncept “nemoguće ljubavi” (iako je u ovom slučaju ona nemoguća isključivo zbog odluke za smrt glavnog muškog lika): simpatična cura u škripcu s poslom i financijskim problemima te bogati, zgodni muškarac koji nije sadomazohist, ali mrzi život i ne preuzima odgovornost za njega.
Film je veliko NE zato što vas emotivizmom želi navesti da prihvatite činjenicu kako je Willov život težak, nemoguć, da nema smisla, da ne zaslužuje patiti nakon svega i da je u redu odlučiti želite li živjeti ili umrijeti.
Upravo je to holivudski trik ili taktika koja je podmukla jer vas navodi da odbacite razum, vrijednosti i apsolutne istine. Potiče vas da zauzmete stav kako je sve relativno i opravdano, pogotovo kad se radi o zgodnom bogatašu, pa čak i ako se on želi ubiti ili vas pretvoriti u vlastitu, kontroliranu, seksualnu robinju. Jako podmuklo! Možda nije podmuklo onima koji misle da Josef Fritzl nije učinio išta pogrešno ili da je uzbudljiva priča o posesivnom suprugu koji tuče svoju ženu, kontrolira svaki njezin korak i određuje smije li disati ili ne. Tako sve to “seksualno uzbudljivo” u filmovima izgleda u stvarnosti.
Film promiče kulturu smrti i stav da čovjek ima pravo odustati od borbe za život jer ima težak život.
Treba biti realan i reći da je život gorko-sladak i bez sumnje težak – baš borba. Ponekad nam se ne da ni živjeti ni truditi, ali život je jedan i Božji je dar.
Neki su ljudi tjeskobniji i trebaju više duhovnih alata da se drže.
Neki su veseliji.
Svi imamo neka ograničenja.
Možda će netko reći da se ograničenja i poteškoće jednih ljudi ne mogu uspoređivati s poteškoćama drugih, ali svaki čovjek nosi svoj, jedinstveni križ. Kolikogod mi se nešto u mom životu činilo teškim, stanem, razmislim i podsjetim se da se ne bih mijenjala s drugim ljudima jer svoj život i teškoće ipak najbolje poznajem, a nikada dovoljno dobro nećemo moći shvatiti kako je nekome drugome.
Mi nismo ovlašteni donositi odluku o prekidu života, jednako kao što ne donosimo odluku o njegovom nastanku. Dokaz za to je što puno pokušaja nije garancija ostvarenja trudnoće, jednako kao što ni samo jedan pokušaj nije garancija da se neće začeti novo ljudsko biće. Bog je taj koji kaže: “neka bude, ok”. Nekome na medenom mjesecu, nekome nakon dvije godine braka, a nekome ni nakon pet. Čak i ako dubite na glavi, bit će onda kad Bog kaže.
Toga se treba prisjetiti prije nego odlučite pogledati ovaj film jer emotivizam odradi svoje. Na kraju možete završiti gledajući cjelokupnu situaciju kroz njegove probleme ili “ljubav različite vrste” ili “posebnu ljubavnu priču” i sl. jer su emocije sastavni dio čovjeka. Sasvim je u redu biti suosjećajan i priznati da je sigurno teško biti ovisan o kolicima. U redu je i bojati se, ali ovdje se radi o temeljima kulture smrti koja se nastoji propagirati udarajući na ljudske emocije. Osoba nije manje vrijedna ako je u kolicima. Osoba nema manje pravo na život ako je u kolicima niti ima veće pravo na smrt ako je u kolicima. Niti je smrt opravdanija osobi u kolicima. To treba biti svakome jasno, a uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.
Jadna je osoba koja sažalijeva samu sebe iz bilo kojeg razloga ili koga sažalijevaju drugi.
Za život i u životu bori se bez obzira na osjećaje.
Bori se za ispravno i odlučuje se za dobro ili zlo vlastitom voljom. Poznati franjevac i psiholog, o. Benedict J. Groeschel, je u jednoj svojoj knjizi istaknuo kako nikada nećemo znati kako je u cipelama (na mjestu) drugih ljudi te da ne govorimo “znam”, “razumijem” jer ne znamo. To je stvarno točno, ali sigurno nije mislio na situaciju kad nekoga slušamo, želimo mu pomoći i razumjeti ga pa govorimo kako razumijemo. Mislim da je mislio na to da ne postanemo oholi i da se ne postavljamo iznad problema drugih ljudi sa sveznajućim stavom. Čovjek treba njegovati svoju savjest, živjeti kulturu života, živjeti Božje zapovijedi i nauk, iako treba nastupati s ljubavlju i milosrđem prema drugima. Čovjeka mogu opominjati i podsjećati razne osobe ili institucije da nešto nije dobro. Ako nakon nekoliko opomena, na kraju ne posluša ni svećenika (Crkvu), tada je sva odgovornost na njemu. Nekada je teško pustiti osobu i prihvatiti njezinu slobodnu odluku, pogotovo ako je ona zla i možemo naslutiti kako će završiti, ali svatko bira svoj put.
Preskakala sam neke dijelove knjige, ali na kraju sam je zatvorila i pomislila: utrošila sam svoje vrijeme na lika koji se ubio jer se sažalijevao, iako nije bio u laganoj situaciji. Odbijao je Božju milost i uopće mu nije bilo bitno što ne postupa ispravno i što ga netko voli. To nije u redu! A skoro nasjedneš.
Vjerojatno vam neće biti ništa ako pogledate film, ali pripazite da zadržite odmak i odlučite pametno!
Na ovu temu potaknula me je jedna situacija od nedavno, ali i neka zabrinjavajuća otkrića do kojih sam došla kad sam se time malo pozabavila.
Početak priče
Prije nekog vremena putovala sam vlakom.
Tumblr/Mathew Wilkinson – ovaj gif se može primijeniti i na ovisnost o pornografiji jer i ona dovodi do fizičkih promjena (mozga)
Preko puta mene sjedila je cura od 16-17-18 godina i čitala knjigu ne-sjećam-se-kojeg-naslova, ali nešto u stilu “osvoji me, zaveži me i iskoristi me”. To mi je bilo frustrirajuće jer sam bila bijesna zbog spoznaje iz kojih izvora djeca (mladi) danas traže informacije o međuljudskim odnosima.
Traženje informacija je u redu jer je spolnost sastavni dio čovjeka (za sve one koji misle drukčije: nije H. Hefner izmislio spolni odnos i otkrio spolnost kao dio čovjeka, nego Bog), ali izvori iz kojih se te informacije traže, laži koje ti izvori daju i godine s kojima se traže odgovori na neka pitanja su za vikanje, ne na njih, nego na društvo i cjelokupnu situaciju.
To je bila baš spoznaja koja me lupila u glavu i koja mi je govorila: “Evo me. Sjedim preko puta tebe i ovoj curi punim glavu pogrešnim i opasnim stvarima protiv kojih se boriš.”
Znate li taj osjećaj? Kad nešto znate i jasno vam je, ali tek kad vas spoznaja lupi ko’ bumerang, kad neki mali klik dođe na svoje mjesto, to bude to.
Ne znam zašto ikome treba odgovor na pitanje o tome kako postaviti muško-ženski odnos da bude psp (prijatelji s povlasticama; hvala google-u), a kamo li da to treba 13-godišnjakinji koja će taj odgovor potražiti u nekom časopisu ili portalu za koje je pisao tko zna tko! (stvarni primjer). AAAAAAAAAAAArrrggggggggg!!!! .
Kako je moguće da 13-godišnjem djetetu treba odgovor kako će reći dečku da ne želi vezu, nego samo psp odnos (samo spolni odnos) ili kako je moguće da 14-godišnjakinju zanima je li normalno što je boli grlo tri dana nakon oralnog seksa? (stvarni primjeri).
Što je društvo napravilo od djece i mladih koji će jednog dana, ne tako daleko u budućnosti, trebati postati zreli muškarci i žene? Kako će osoba koja je već od 13. godine opterećena spolnim odnosom moći biti zreo suprug ili supruga spreman/spremna na nesebično darivanje? Kako će osoba koja je navikla druge gledati kao stvar namijenjenu za užitak moći svoju suprugu/svog supruga gledati kao subjekt, kao osobu koja ima vrijednost? Kako će ta osoba izdržati test vjernosti na malo dugoročnijem poslovnom putu? Ili za vrijeme čuvanja trudnoće?
Oni koji koriste argument kako mladi nisu educirani iz područja spolnosti za uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja, reći će da je baš on potreban kako mladi ne bi imali nedoumica oko gore spomenutih stvarnih primjera te ih više ne bi morali tražiti po portalima, ali to nije bit zdravstvenog odgoja.
Mladima ne treba reći: “može sve, samo se zaštitite”, nego im treba osvijestiti svetost i važnost spolnosti, tj. treba ih upoznati s antropološkom istinom.
Treba im objasniti da postoje moralni i nemoralni postupci – prvi izgrađuju čovjeka, a drugi ga uništavaju.
Treba im objasniti da, ako smo nekoga navikli promatrati kao objekt kojeg koristimo po svojoj želji (objekt nema dostojanstvo, ne govori, nema pravo na prigovor, nije čovjek), kako ćemo to ljudsko biće moći gledati kao subjekt? Ako je sve podložno želji i htijenju jedne osobe, kako će ta osoba moći služiti svojoj ženi/mužu/djeci/zajednici pa ostati vjerna na poslovnom putu ili uredskoj božićnoj zabavi? Što će biti to nešto što će osobu spriječiti da pogazi drugu osobu ili da je npr. ubije ako joj je u glavi projekcija objekta, a ne subjekta?
S druge strane, mladi Hrvati su na dnu ljestvice po godinama starosti stupanja u spolne odnose, iako se taj prosjek pogoršava. Čini mi se da netko želi da se te godine pomaknu bliže 10, što će se bez ikakve sumnje dogoditi zbog izloženosti hiperseksualizaciji putem liberalnog odgoja. Istraživanja iz prakse ne lažu.
Reći ćete ili će vas neki uvjeravati kako curi iz vlaka neće biti ništa od jedne knjige.
To je vjerojatno točno. Vjerojatno neće fizički umrijeti od jedne knjige, tj. neće imati fizičke posljedice zbog jedne knjige (iako ni to ne mora biti točno jer može kopirati što pročita), ali itekako će imati duhovne posljedice čak i od jedne knjige jer je i jedna takva knjiga grijeh s obzirom da vrijeđa Boga i Njegov plan za čovjeka (narušava istinsku duhovnu narav koju je Bog dao čovjeku ruah-om (dušom) te uništava ljudsko dostojanstvo). Ujedno, takva knjiga potiče na čitanje drugih knjiga jer otvara spolni apetit i uvodi u napast.
Trik s pornografijom je u tome što se nikad ne radi o jednoj knjizi, nego o formiranju misaonih procesa koji postaju ponašanje (ono što misliš, pretvoriš u radnju) i moći navike, a kod pornografije i o sadržaju koji izaziva ovisnost jer traži još. Da se radi o jednoj knjizi, ovisnost o pornografiji ne bi postajala sve veći problem i razlog raspada brakova i veza. Spolnost je osjetljivi dio čovjeka, a samo je jedna knjiga dovoljna da u vama potakne taj dio i zaokupira vaše misli, vrijeme i radnje. Na kraju krajeva, postoji ovisnost navike (kockanje, hrana, pornografija, internet, društvene mreže, pametni telefoni i tableti, kupovina, klađenje, opterećenost “zdravim” načinom života) i ovisnost prouzročena nekim kemijskim tvarima (droga).
Pornografija je dominantno problem muškaraca, ali taj problem pomalo je zahvatio i žene.
Grozim se “naprednih” rezultata istraživanja o ponašanju žena koja s ponosom govore da su žene sve degutantnije jer su počele ići kontra svoje naravi u želji da budu osjetilne poput muškaraca.
Jednako tako, nemojte slušati gluposti poput: na pornografiju (drogu/alkohol/cigarete/kockanje/društvene mreže/povraćanje/izgladnjivanje…) navući će se samo onaj tko je labilan.
Napasti postoje i svaki je čovjek “labilan” na svoj način, a ne mislim da trebate testirati na kojem ste području labilni jer ćete pasti u krug iz kojeg se teško izvući, a kad/ako se izvučete, ostaju posljedice.
Ono što je bitno stalno isticati je i sljedeće: ovdje se ne radi (samo) o psihičkoj i emocionalnoj razini. Radi se o duhovnoj jer ono što je duhovno, tj. moralno loše je loše taman da ste na tom području psihički stabilni kao stijena pa ćete nešto napraviti samo jednom ili samo nekoliko puta, tj. nećete postati ovisni, iako se ni to baš ne može primijeniti kod ovakvih ovisnosti (droga izaziva ovisnost i od jednog puta, kockanje takoder, pornografija također…). Iznad ostalog, radi se o moralnom (duhovnom) integritetu koji ne postoji kad radite grijeh. To je jako bitno!
Drugim riječima, spasonosno uže ili opravdanje kako vam neće biti ništa od jednog puta baš i ne vrijedi jer u duhovnom smislu i taj jedan put predstavlja grijeh, a grijeh udaljava od Boga. Drugima možete lagati jer vas drugi ne poznaju toliko, ali nemojte lagati samima sebi – obratite pozornost koliko vremena tijekom dana provodite maštajući o nekom seksualnom kontekstu ili radnji, koliko vam je lako/teško odvratiti misli od toga, pronalazite li u svakom razgovoru ili riječi neku seksualnu konotaciju, što prvo pomislite kad vidite privlačnu osobu. Sve su to znaci koji pokazuju koliko vam je duša, psiha, pogled na muško-ženske odnose i pogled na život zatrovan pornografijom ili nekim drugim područjem ovisnosti (ovaj članak je fokusiran na pornografiju).
Hrabro krenite iz početka!
Pornografija pomiče granicu tako da čovjek treba sve agresivniji i bolesniji sadržaj kako bi postigao isti osjećaj, tj. kako bi se izlučila ista doza dopamina za povezanost i osjećaj sreće kao na samom početku gledanja pornografije kada je osoba reagirala na čisti poljubac. Da bi se postigao isti efekt, osobi više nije dovoljan poljubac, nego mora biti nešto nastrano i agresivno. Ljudska psiha i duhovna dimenzija su zeznute i nježne stvari koje treba paziti.
Kad se u takav nastrani sadržaj ubace dva standardna lika, cura dobrica i muškarac zavodnik s nekim dominantnim mračnim stranama osobnosti, onda će se cure itekako uloviti u mrežu s famoznom romantičnom “ja ću njega promijeniti” jer iza toga stoji želja za važnošću i posebnošću koju bi ona dobila jer se on promijenio radi nje (može biti povezana i duhovna potreba za evangelizacijom koja je sama po sebi dobra i potrebna, ali ovdje stavljam naglasak na emocionalni problem). To je malo nastrana igra, ali nekome može biti zanimljiva radi emocionalnog stanja. Ta emocionalna potreba je karakteristična za razdoblje adolescencije i ranog mladenaštva (zato je bitno da se mlade ne hiperseksualizira), iako se nekim ženama ta nezrela potreba zadrži i tijekom ostatka života jer je ona povezana s dječjom potrebom za važnošću, ljubavi, pažnjom, povezanošću, zauzimanjem posebnog mjesta kod roditelja iz djetinjstva.
Kao što sam već pisala, čovjek se može promijeniti (mora se odlučiti za to i/ili doživjeti Božju intervenciju). Svi možemo biti i pozvani smo nekome biti poticaj ili svjetlo (evangelizirati druge), a muž i žena trebaju cijeli život usmjeravati jedno drugo kako bi stigli u nebo. Činjenica je da se ljudi teško (rijetko) mijenjaju jer to moraju odlučiti svojom voljom. Ne možemo igrati ruski rulet s našim psihičkim i duhovnim zdravljem (dušom) te životom, a to najčešće završi tako. Netko će nekoga povući za sobom. Ako nešto zahtijeva riskiranje vlastite duše i psihičkog zdravlja, to je pouzdani znak da nije ispravno. Cilj ne opravdava sredstvo, iako nam može biti teško odustati od “popravaka” neke osobe, pogotovo melankoliku koji umire za svoje ideale, ali i druga osoba ima slobodnu volju i donosi svoje odluke.
Nemojte nasjedati na laži! Pornografija nije ok i nije banalna stvar. Čak su i neki časopisi koji imaju granični sadržaj, poput GQ-a, objavljivali zašto pornografija nije dobra. Ironično je to što i oni prikazuju polupornografiju koja se prodaje.
Istraživanja pokazuju da pornografija djeluje na muški mozak tako da ga pretvara u nezrelu osobu, tj. djetinji mozak koji nema zrele sustave kontrole i odgovornog ponašanja. Uz to ostavlja i fizičke promjene na mozgu.
Američki znanstvenik s područja psihologije i anatomije, Gary Wilson, u svojoj knjizi iz 2015. objašnjava saznanja neuroznanstvenika o utjecaju pornografije.
Za zrelost osobe odgovoran je dio mozga koji je smješten u čeonom dijelu, a zove se frontalni korteks. On je odgovoran za našu volju, upravljanje našim ponašanjem, filtriranje emocija i nagona te donošenje odgovornih odluka temeljenih na načelima. Taj dio mozga dostiže zrelost oko 25.-te godine. Frontalni korteks kontrolira naše emocije i nagone koji se javljaju u srednjem dijelu mozga. On ih filtrira, kontrolira i pomaže da donesemo razumnu odluku.
“Frontal Lobe”, Duke Keonavongsa, Jacob Bisher, Cody Snyder, Asante Muhammad
Kako bloger Matt Fradd na svom blogu ističe vezano za istraživanje, “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”
Znanstvenici su uočili da kontinuirano izlaganje pornografiji daje mozgu neprirodno visoki, high osjećaj, poput droge. S vremenom se mozak umori, prestane osjećati. Kako bi ovisnik ponovno postigao isti osjećaj zadovoljstva, mora uzeti više droge ili težu drogu. Isto je i s pornografijom. Gary Wilson, koji je uočio tu sličnost, ističe da to uzrokuje značajne promjene na mozgu, kako ovisnika o drogi, tako i ovisnika o pornografiji.
Kao što smo rekli, frontalni korteks je bitan za zrele, razumne odluke i upravljanje našom voljom. Jedna od promjena mozga ovisnika o pornografiji je slabljenje frontalnog korteksa. To znači da, kad ovisnik počne osjećati žudnju za pornografijom, njegov mozak ima slabu moć kontroliranja te želje jer je tu moć kontrole izgubio konzumiranjem pornografije. Neuroznanstvenici taj problem zovu hipofrontalnost pri čemu osoba pomalo gubi kontrolu nagona i strasti.
Kako bismo pojednostavili, sjetite se tko mora dobiti ono što želi baš sad i baš kad hoće i tko ne može kontrolirati svoje nagone? Dijete, je li tako? Dijete još nema razvijen frontalni korteks koji će kontrolirati te nagone. Dijete i nezrela odrasla osoba.
Tako pornografija muškarce, koji bi trebali biti odgovorni i zreli za preuzimanje zadataka očeva i supruga, a prije svega muškaraca, pretvara u nezrelu djecu. Tako pornografija pretvara žene u nezrelu djecu. Tako uništava žensku ženstvenost u korist osjetilnosti. Zato pucaju veze i brakovi.
Svima koji imaju problem s pornografijom ili nisu sigurni da imaju problem, a primjećuju da nešto nije u redu, savjetujem:
prestanak gledanja pornografije, čitanje porno ljubića koji se predstavljaju kao ljubavni romani, čitanje romantičnih romana.
odmicanje od romantičnih komedija
izbjegavanje prilika sa seksualnim kontekstom
kretanje s proučavanjem teologije tijela i pozornije slušanje propovijedi
uvođenje molitve, ispovijedi i razgovor podrške sa svećenikom (te eventualnu terapiju s psihoterapeutom)
Čovjek je biće navika.
Sve bolesne i opasne navike treba zamijeniti novim, ispravnim. Na taj se način čovjek mijenja i napreduje. Zato stalno ističem da je odgoj ključ za sve.
Ovo su načelne upute, a svatko će dalje vidjeti što su njegovi okidači ili konkretne okolnosti koje ga potiču na to te koji je vid terapije potreban.
U svakom slučaju, recept za sve što se tiče seksualnog područja je izbjegavanje takvih prilika.
Spolnost je divna i ona je dar. Po njoj smo slični Bogu Stvoritelju. Ona se ne treba potiskivati, nego se ispravno osvijestiti i živjeti.
Vidjela sam fora video pa ću se osvrnuti na njega kroz ovaj osvrt.
Svako znanstveno otkriće ili napredak koji poštuje Božji zakon – ljudsko dostojanstvo i život od začeća do prirodne smrti, dobrodošlo je i pozitivno.
Svako znanstveno otkriće, tj. napredak koji ne poštuje ova načela, osuđuje čovjeka (civilizaciju) na propast.
Primjer za to su umjetna oplodnja, istraživanja i manipulacije na genima embrija koje otvaraju prostor stvaranju dizajnerskih, naručenih, savršenih beba koje postaju predmet kupnje i želje roditelja, umjesto Božje volje; umjetna oplodnja u funkciji surogatstva i funkciji odgovora na neplodnost; kloniranje ili promicanje prenatalnih testova za što raniju dijagnostiku Down i drugih sindroma. Itd.
Što prenatalni testovi konkretno znače?
Zapravo se i na ovaj način promiče abortus i otvaraju vrata svijetu fizički savršenih ljudi, tj. eugenici koja je dobro poznata Planned Parenthoodu i nacistima koji su imali zajedničke prijatelje.
Triple prenatalni testovi služe za otkrivanje statističke vjerojatnosti za rođenje djeteta s Down s., Edwards s. i drugim sindromima. O načinu na koji se testovi rade ne bih ulazila jer je medicinsko područje i nemam iskustva s navedenim sindromima ili testovima, ali bitan je kontekst pa ću o njemu.
Rezultati testa mogu pokazati veliku ili manju vjerojatnost da će dijete imati neki od sindroma.
Što u slučaju ako rezultati testa pokažu veliku vjerojatnost? Kakav bi vaš odgovor bio na to? Želite li se staviti u poziciju da možete o tome odlučivati?
Možda se mnogi ljudi ne bi mogli nositi s pozitivnim prenatalnim testovima i ubili bi svoje nerođeno dijete zbog čega bi se kajali cijeli život, dok bi, da su to saznali po rođenju, lakše prihvatili tu činjenicu jer bi bili svjedoci života.
Ovakvim testovima poručuje se roditeljima: “Ok, mi smo tu ako vam dijete ima Down sindrom kako biste ga na vrijeme mogli ubiti”.
Odvratan je taj pritisak koji se stavlja, čak i kada se radi o urednoj, zdravoj trudnoći. Prema pročitanim iskustvima žena koje imaju djecu, dosta njih istaknut će da ih je liječnik, pola minute nakon što im je potvrdio da su trudne, prvo pitao:
“Želite li zadržati ovo dijete?” ili “Želite li izdržati trudnoću do kraja?” (!!!???)
Kako je to moguće?
Možda bi pronatalitetna politika mogla početi od promjene takvog ponašanja liječnika.
Razvijena, “zemlja snova”, Danska, izradila je i u svoje društvo zlatnim slovima uklesala strategiju prema kojoj bi, do 2030. godine, ona postala prva država svijeta bez osoba s Down sindromom. Putem državne Agencije za zaštitu zdravlja, Danska je 2004. omogućila trudnicama besplatne prenatalne testove i, u slučaju pozitivnog rezultata, ubijanje novog ljudskog života.
Od 2004. do 2010. godine, stopa smanjenja rođenja djece s Down sindromom iznosila je 13% godišnje, što će dovesti do 0% rođenih osoba s Down sindromom predviđene 2030. Ovo smanjenje nije rezultat prirodnog smanjenja broja trudnoća s Down sindromom (npr. da se otkrio uzrok u prevelikoj konzumaciji neke hrane ili zagađenom zraku ili sl. pa da žene izbjegavaju tu hranu). Ovo smanjenje je rezultat ubijanja i eugeničkog čišćenja svijeta od “nepoželjnih” osoba koje se utvrde prenatalnim testom.
S druge strane, žalosna je situacija u koju se ljudi stavljaju kada, da bi nešto povjerovali, traže samo znanstvene dokaze.
Zar smo se doista toliko odmaknuli od naravnog zakona, savjesti, glasa razuma i mudrosti, instinkta, glasa Duha Svetoga pa nam treba znanstveno istraživanje da bismo povjerovali kako je za djetetov razvoj nužna roditeljska ljubav ili da psihički najstabilnija i sretnija djeca odrastaju u bračnoj zajednici ili da je nastanak novog života uistinu veličanstven događaj? Drugim riječima, doveli smo se u situaciju da se pozivamo na studije i dokaze, dok ignoriramo vlastiti razum. Treba nam dokaz da nas sunce grije, umjesto da povjerujemo da stvarno grije jer to osjetimo na svojoj koži.
Zato mi je uvijek drago kad Bog smisli neku foru na koju će dobiti ljude, kao na primjer, u videu ispod.
U trenutku začeća nastaje svjetlost – trenutak kad spermij ulazi u jajnu stanicu stvara svjetlost. “A-ha”- rekao je Bog, “evo vam male fore. Ako ne vidite koliko je čudo nastanak novog života, evo vam malo svjetla kao dokaz kako biste bolje vidjeli”.
Drago mi je što, koliko god znanost napredovala, čovjek nikada neće znati sve, nikada neće otkriti sve Božje tajne i fore, nikada neće otkriti sve tajne života, funkcioniranja mozga i sve njegove mogućnosti, nikada neće otkriti cjelokupnog čovjeka jer čovjek nikada neće biti Bog.
Koliko god se čovjek trudio postati moćan, može postati samo jadni idol, lažni bog koji, bez Boga, ne može ništa. Sigurna sam da te tajne ne bismo dobro upotrijebili i zato mi se sviđa Božji zaštitni mehanizam. To mogu samo oni s čistim srcem koji ne žele biti bogovi.
Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.
Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.
Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.
Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.
Volim takav namještaj.
Volim obitelj i obitelji.
Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.
Ovako se moli obiteljska molitva u mojoj obitelji:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Anđeo Gospodnji
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. I ona je začela po Duhu Svetomu. Zdravo Marijo …
Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi Tvojoj. Zdravo Marijo …
I Riječ je tijelom postala. I prebivala među nama. Zdravo Marijo …
Moli za nas, sveta Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci Njegovoj i križu, k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Slava Ocu … 3x
Pomolimo se anđelima čuvarima koji su nas čuvali ovaj dan neka nas čuvaju i ovu noć, osobito od grijeha smrtnog što može nauditi duši i tijelu našem.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se Bogu dragom i Gospi Blaženoj. Kako dijelite dan i noć, podijelite Vi nama zdravlje, veselje i pamet prosvijetljenu.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se za svećenička zvanja.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se svim svetim i sveticama Božjim da bi nam se i oni smilovali pa nam okrenuli svako zlo na dobro, nemoći na pomoći ako je sveta volja Tvoja.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se za duše u čistilištu.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se sv. Nikoli za vojnike, bolesnike i putnike. Bože, podaj putnicima sretno putovanje, bolesnicima olakšanje, a vojnike zakloni od svakoga zla.
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Molimo se sv. Obitelji za našu dragu obitelj. Sveta obitelji, čuvaj nam, brani i blagoslovi našu (e) obitelj (i).
Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Zdravo Kraljice
Zdravo Kraljice, majko milosrđa, Živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pod obranu se tvoju utječemo
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojem nas Sinu preporuči, svojem nas Sinu izruči.
Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Presveto Srce Isusovo
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Presveto i slavno Srce Isusovo. Smiluj nam se 3x
Smiluj nam se Isuse da te sve više i više ljubimo i da živimo u Tvojoj svetoj ljubavi do smrti.
Prečisto Srce Marijino. Budi naše spasenje.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Američka istraživanja pokazuju da djeca provedu samo 11 minuta dnevno u razgovoru s roditeljima. Ostalo je odgoj medija i društvenih mreža. To je još jedan razlog zašto je molitva bitna. Naravno, najvažniji razlog je što je molitva snaga, razgovor s Bogom i davanje časti Bogu. Zato su misa i posebni obredi strukturirani kako bi na najbolji mogući način dali čast Bogu i ne radi dobro onaj tko bi to razvodnio.
Djecu treba učiti obiteljskom zajedništvu i okupljanju, a to se lijepo prenese kroz molitvu. Isus je rekao da je on prisutan tamo gdje su dvoje ili troje skupljeni u Njegovo ime. Jednako tako, kroz molitvu se djeci pruža utočište u koje se mogu skloniti tijekom cijelog života. Roditelji trebaju otvoriti ta vrata djeci. Ako ih se odmalena ne uči provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi, kako će u formativnim godinama provoditi vise od 11 minuta u razgovoru s vama? Morate odmalena zauzeti taj dio kolača jer kasnije nećete imati priliku ili će to biti otežano. Ako to stavimo sa strane, na kraju krajeva, se ne radi tu toliko o vama, koliko se radi o Bogu. Obećali ste Mu da ćete povjerenu djecu odgajati u vjeri prema tome … Ne možete se igrati s obećanjima, a pogotovo jer se ne radi o vašem vlasništvu.
Ako govorimo općenito o komunikaciji s djecom, ona je jako važna. Iako djeca najviše uče primjerom, važno je ne prestati razgovarati s njima. U jednom intervjuu, glumac i redatelj Mel Gibson koji ima osmero djece, je rekao kako smatra važnim razgovarati i govoriti djeci, pogotovo za vrijeme adolescencije jer, iako se čini da tada ništa ne čuju i ne slušaju, kasnije se pokaže da su sve čuli i slušali.
Vaša obiteljska molitva ne mora biti poput mog naslijeđa. Složite svoje vlastito. Možete moliti krunicu (kao što je i mi nekada zajedno molimo ili svatko od nas za sebe), čitati Bibliju, moliti litanije, moliti neku drugu molitvu, napraviti neku drugu kombinaciju.
Bitno je da njeguje bogatstvo Crkve te je uvesti u život.
U jednom dokumentarnom filmu iz 2011. godine koji se bavi uzrocima financijske krize, uz puno drugih utjecajnih osoba, intervjuirana je i gđa Christine Lagarde, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda.
U jednom dijelu prepričava susret s tadašnjim američkim ministrom financija, g. Paulsonom, na kojem su raspravljali o naznakama krize i potrebnim mjerama.
Aludirajući na zatvaranje očiju i mlake mjere, u jednom trenutku rekla mu je: „Gledamo kako dolazi tsunami, a sve što vi predlažete je da pitamo koji ćemo kupaći kostim obući.“
AAP Photo/english.kyodonews.jp
Upravo se isti komentar može primijeniti na trenutne događaje u Hrvatskoj, ali i na događaje koji se protežu već određeno razdoblje. To su teme i događaji poput zdravstvenog odgoja, gospodarske depresije, diktature relativizma i stvaranja sukoba unutar društva koji se očituje kroz moćni instrument – medije. To je i dosadašnji pogrešni i opasni smjer vanjske politike koja je Hrvatsku udaljavala od kruga Srednje Europe kojoj pripada, što je uvijek pogrešno, a jako opasno u trenutnoj svjetskoj geopolitičkoj situaciji. Sve ove situacije imaju karakteristike tsunamija ili lavine koja, postajući većom i rušeći prepreke, na kraju udari u odredište.
Zdravstvenom odgoju su se, malo pomalo, micale prepreke i stvaralo ozračje u društvu kada će, ili postati prihvatljivo da udruge i suradnici na sastavljanju programa zdravstvenog odgoja budu udruge koje negiraju znanstvene istine o biološki uvjetovanom spolu i čije stavove dijeli mali broj ljudi ili će društvo biti zaokupljeno drugim problemima (npr. gospodarstvom) pa će opasni zdravstveni odgoj biti ljupko propušten u društvo. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se jedan od autora ZO-a školovao na institutu pedofila koji nije imao nikakvih problema što je pedofil. Dapače, njegova poremećena istražvanja i mučenja postaju uzor seksualnog ponašanja te se ono želi prezentirati valjanim kroz legalni školski predmet.
Drugim riječima, poremećene laži o ljudskoj seksualnosti žele se oprati kroz legalni sustav, a školstvo i znanost su jedni od najutjecajnijih legalnih sustava koji postoje. Na taj način javlja se offshore način poslovanja u školstvu.
Ovih dana buknula je afera „Panama papers“ u koju su upletene mnoge važne osobe.
Nisu sve osobe koje posluju preko offshore kompanija počinile zločin ili nešto nemoralno. Poslovanje preko offshore kompanija legalno je jer se menadžer/direktor društva mora truditi smanjiti troškove društva. To je moralno i legalno samo ako na taj način ne pere novac zarađen od droge, oružja, trgovine ljudima, organima, prostitucijom, političkim utjecajem, korupcijom, mitom, špekulativnim derivatima u kombinaciji s državnim udarima i sl. Takvi postupci su ono što je nedopustivo i što treba drastično kazniti.
Pokušaj uvođenja zdravstvenog odgoja s najliberalniji programom u Europi je upravo hrvatski „Panama papers“.
Ovakvim zdravstvenim odgojem legalizirat će (oprati) lažni i iskrivljeni pogled na ljudsku spolnost i seksualnost. Kako prljavi novac jednom ubačen u legalni sustav putem, npr., restorana ili (nažalost legalne) kladionice, postaje čist, opran, tako će biti oprane i ove laži o spolnosti i krive vrijednosti kad se počnu naučavati u legalnom sustavu (vrtićima i školama). S obzirom da je metoda poznata pod nazivom „sto puta ponovi laž i ona postaje istina“ vrlo primjenjivana i uspješna u diplomaciji i vanjskim poslovima, nema nikakve sumnje da će biti uspješna i u ovom slučaju.
Istina je nepromjenjiva.
Brak je zajednica muškarca i žene jer, za razliku od onoga što uspostavi čovjek, ono što uspostavi Bog po Svojem planu, nikada neće propasti pa čak i ako na svijetu ostane samo jedan bračni par.
Čovjek ne može biti istinski sretan ako ne živi pravu istinu, a to je ono nešto što ga uvijek kopka i što preraste u ovisnosti, autodestrukciju, depresiju, mržnju, tjelesne bolesti.
Neosporna je činjenica da se, nakon što se novac opere legalno kroz sustave koji su sastavni dio društva, gubi trag prljavštini. Ne možete više ništa jer ćete biti spriječeni ukazivati na prljavo podrijetlo novca s obzirom da on postaje čist, tj. legalan.
Ista je situacija i s lažima koje će se promicati ZO-om, a koje su već ugrađene i u zakone. Rezultati sličnih programa zdravstvenih odgoja u SAD-u i Skandinaviji samo potkrjepljuju tu činjenicu, a tužbe još i više.
Uz pornografski nastrojen zdravstveni odgoj, a koliko sam upoznata, sada i lektire, demografska i pronatalitetna politika još više padaju u vodu. Zbog toga su cijenjeni profesori i stručnjaci, Akrap i Šterc, s razlogom zabrinuti jer, bez zdravih pojedinaca koji druga ljudska bića gledaju kao subjekte, a ne kao objekte, nema ni zdravih obitelji i djece. Apsurdno je govoriti o potrebi pronatalitetne politike s jedne strane, a s druge strane odobriti ZO koji djecu odgaja upravo za suprotno. Čini mi se da odgovorne strukture toga nisu svjesne, a ako jesu, onda trebaju prestati lagati kako im je pronatalitetna politika bitna.
S obzirom da pornografija umrtvljuje frontalni korteks koji je najvažniji dio mozga odgovoran za razumno, zrelo ponašanje čovjeka, teško je očekivati da će djeca koja su od malih nogu opterećena pornografijom postati zrele osobe spremne za posao, a kamoli za djecu i brak.
nalazimo se u godini milosrđa koju je proglasio papa Franjo.
Ono kad Isusu pričaš kako ti je teško…
Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve. Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.
Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao.
Ja idem svaka četiri tjedna i svaki put s ispovijedi odlazim sretna i mirna, bez tereta na leđima i oko srca, Razveseli me snaga poniznosti koju dobijem. Srce mi, doslovno, pjeva, radosna sam, volim cijeli svijet jer se podsjetim koliko me Bog ljubi baš takvu kakva jesam.
Ako se nekad osjećaš očajno jer ponavljaš isti grijeh ili si na početku svog duhovnog rasta ili u posebno teškim životnim trenutcima i iskušenjima, ispovijedaj se stvarno redovito, tj. nemoj izbjegavati ispovijed ako znaš i osjetiš da si sagriješio/la. Nemoj pasti u zamku oklijevanja, straha ili srama. Kreni bez straha i svaki put bit ćeš jači/a.
S obzirom da ne znamo kad ćemo umrijeti, po pitanju grijeha i ispovijedi trebamo se odnositi kao da živimo zadnji dan života i na ispovijed odlaziti koliko nam je potrebno, odnosno kad smo sagriješili.
Ispovijed ne smije postati izlika za činjenje grijeha jer, kako bi ispovijed bila valjana, preduvjet je kajanje za grijehe i obećanje da ćemo se truditi biti bolji. Ako činimo što želimo u lažnoj slobodi i onda primjenom automatizma odlazimo na ispovijed, a jedva čekamo ponoviti grijeh jer razmišljamo ‘postoji ispovijed koja će to riješiti’, ona ne ostvaruje svoje učinke.
Ne volim takav pristup i ne volim nevjerodostojnost, deklarativnost. Ono što se dosta zloupotrebljava je i sam pojam “milosrđe”. Milosrđe nije davanje blagoslova na naše krive postupke i kršenje crkvenog nauka pod niti vodiljom da Bog sve oprašta. Milosrđe i neosuđivanje ne znače ni diktaturu političke korektnosti. Milosrđe bez istine je najveći zločin jer smo zapriječili spasenje čovjeku. Nismo ga uputili na put spasenja.
Nedavno sam razgovarala s jednim svećenikom o toj temi te o tome kako me ona malo “žulja”. On je rekao nešto što mi je pomoglo. Rekao je da oni (svećenici) možda krivo započnu temu izgubljenog sina jer bi, na početku teme i prije nego počnu o milosrđu, prvo trebali reći da je najbolja varijanta nikada ne otići iz Očeva doma. Ako nekoga volimo, ne želimo ga povrijediti, unaprijed se oslanjajući na to da će nam ionako oprostiti. Nakon što upoznaju vjernike s time, mogli bi nastaviti s onim da, ako se grijeh dogodi, moramo čvrsto odlučiti da ćemo se popraviti, tražiti oprost i pouzdati se u Božje milosrđe jer nam je ono svima potrebno.
otpuštanje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha
povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu
Za zadobivanje potpunog oprosta vremenite kazne u godini milosrđa (2016.), potrebno je:
iskreno se pokajati za grijehe
ispovijediti se
pričestiti se
izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu.
Jubilejska crkva je crkva koja je unaprijed određena i na kojoj su, na početku godine milosrđa, svečano otvorena vrata milosrđa (npr. katedrala u Zagrebu).
Molitve na nakanu Svetog Oca su: Vjerovanje + Očenaš + Zdravo Marijo + Slava Ocu.
Ispovijed je ogromni Božji poklon za nas kojim nas On uvijek iznova podsjeća da smo Njegova ljubljena djeca koju dočeka raširenih ruku, ali ne bez pokajanja. Mogućnost ispovijedi treba što obilatije koristiti jer se sklonost nekom grijehu može riješiti samo povratkom u Božje krilo kroz stalno ispovijedanje tog grijeha kad god ga počinimo. Ako smo neki grijeh učinili jednom, jednom ga i ispovijedimo. On nam je oprošten ispovijeđu. Ono što se može dogoditi je da se čovjek i dalje kaje, očajava, žaluje ili sumnja da mu je oprošteno pa ima potrebu ispovijedati jedan grijeh više puta. To se ne može raditi.
Isus je jedini koji nas nikada neće ostaviti kako god se osjećali, osjećali ili ne osjećali njegovu prisutnost i osjećali se usamljeno. On je savršen i zato nas može savršeno voljeti. On je iznad emotivnosti i podložnosti osjećajima jer bi osjećaji nekada jedno, a razum ono drugo (što je ispravno). Jedino On sluša sve naše sreće, tuge, tjeskobe i probleme jer jedino On zna sve i zato mu ništa što nas tišti nije trivijalno i beznačajno.
Koliko god imali sreće pa smo u životu imali osobe koje su nam dale obilje ljubavi, potpore i bliskosti, nijedan čovjek nikada neće moći u nama utažiti želju za potpunošću – potpunim pripadanjem i savršenom ljubavlju. To daje jedino Bog jer jedino On savršeno ljubi, stoga nemoj na ovome svijetu i od ljudi tražiti takvu ljubav jer je tražiš na krivom mjestu. Možeš imati najboljeg muža/ženu na svijetu, a ipak ćeš se nekada osjećazi nepripadajuće i usamljeno.
Zato muž i žena jedno drugome pomažu u rastu, razvoju i putu prema Nebu. To je smisao brak – pomoći suprugu/supruzi da dođe u Nebo, da joj/mu sv. Petar otključa vrata raja nakon sto dođe do svog ovozemaljskog kraja.
Nemoj odustajati!
Hvala vam na molitvama, podršci i čitanju.
Ne znam koje su vaše potrebe. Znam da se svi nalazimo u različitim životnim situacijama, ali opet s istim iskonskim potrebama i čežnjama. Sve vas nosim u molitvama, a molim vas da i vi mene nosite u svojim.
“Ljubav je prije svega u volji, a ne u emocijama ili žlijezdama.
Volja je poput glasa.
Emocije su poput odjeka.
Zadovoljstvo povezano s ljubavlju, iliti ono što danas nazivamo seksom, je ocaklina na torti. Njegova svrha je naučiti nas voljeti tortu, a ne ignorirati je.
Najveća zabluda parova je vjerovati da je intenzitet njihove seksualne privlačnosti jamstvo duljine njihove ljubavi. Zbog ovog nerazlikovanja između onog žlijezdanog i duhovnog, između seksa koji je i dio životinja i ljubavi koja nam je zajednička s Bogom, brakovi su puni prijevara.
nadbiskup Fulton j. Sheen
Ono što neki ljudi vole nije osoba, nego iskustvo zaljubljenosti.
Prvo je nezamijenjivo, dok drugo nije. Čim žlijezde prestanu reagirati svojom iskonskom snagom, parovi koji su pomiješali emocionalizam i ljubav tvrde kako više ne vole jedno drugo.
Ako je tomu tako, oni nikada nisu ni voljeli drugu osobu. Oni su samo voljeli biti voljeni, a to je najviši stupanj egoizma. Brak zasnovan samo na seksualnoj strasti traje onoliko dugo koliko traje životinjska strast. Za dvije godine životinjska strast prema drugome može umrijeti, a kad se to dogodi, zakon dolazi u pomoć opravdati razvod beznačajnim riječima poput “nekompatibilnost” ili “mentalno mučenje”.
Životinje se nikad ne obraćaju sudovima jer nemaju volju za ljubav, ali čovjek, budući da ima razum, osjeća potrebu opravdati svoje iracionalno ponašanje kad učini nešto krivo.”
Nadbiskup Fulton J. Sheen
Ljubav je slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj usmjereno voljom i odlukom.
Ljubav je dgovornost prema drugoj osobi.
Osobe su nepriopćive. Nikada se u potpunosti neće moći priopćiti obznaniti jedna drugoj, a ipak je ljubav u braku najveći stupanj do kojeg se osobe mogu približiti priopćavanju jedno drugome.
Ljubav cilja na vječnost, kako to ističe papa Benedikt XVI.
Nekako se u mojim zadnjim člancima provlače sport i filmska industrija.
Znate li što je američki Super Bowl?
To je najvažniji sportski događaj na američkom kontinentu, a odnosi se na završnicu doigravanja u američkom nogometu. To je ujedno i jedan od najgledanijih sportskih događaja na svijetu, a svakako najgledaniji na američkom kontinentu. Prošlogodišnji Super Bowl je, s oko 114,4 milijuna gledatelja, bio najgledaniji emitirani program u američkoj povijesti.
nydailynews
S toliko gledatelja, događaj je daleko od samo sportske manifestacije namijenjene obožavateljima američkog nogometa. To znaju i oglašivači koji koriste priliku za dobru zaradu, a i velika društva i brandovi koji žele pridobiti pažnju svojih potrošača. Možemo reći da i jedni i drugi imaju koristi od Super Bowl-a. Reklame koje se emitiraju za vrijeme završnice postale su događaj sam za sebe koje gledatelji prate čak i ako ne mare za nogomet.
Kako prenosi Forbes, Leslie Moonves, predsjednik i izvršni direktor američke tv kuće CBS, izjavio je da je cijena 30-sekundne reklame na ovogodišnjem Super Bowl-u dostigla pet milijuna dolara. To je porast od 66,6% u odnosu na cijenu od prije pet godina. Procjene govore da je cjelokupna marketinška kampanja za Super Bowl iznosila 30 milijuna dolara.
Zašto je bitno razumjeti ove informacije?
Na ovogodišnjem Super Bowl-u odigranom 7. veljače u San Franciscu, prikazana je reklama nacho čipsa Doritos. Reklama je dobro prihvaćena među ljudima, ali izazvala je rasprave potaknute od strane Naral Pro-choice America, jedne od najvećih američkih organizacija za promicanja prava na pobačaj.
Reklama prikazuje par koji je došao na trudnički pregled ultrazvukom. Muškarac jede Doritose, dok liječnica i žena gledaju snimku bebe – pravog ljudskog bića koje je jasno i nedvosmisleno prikazano na ekranu ultrazvuka. Muškarac primjećuje da i beba želi jesti Doritose jer, kako se on odmiče od žene i bebe, beba pruža ruku i lovi Doritose.
Naral Pro-choice okomila se na Doritose jer su se usudili „humanizirati“ nerođeno dijete, tj. dati mu ljudske karakteristike, tj. prikazati istinu i na taj način odvratiti nekoga od tog čina. Manje pobačaja, manja zarada Planned Parenthood-u u trgovini organima nerođene djece.
Ono što je bitno istaknuti je utjecaj jedne takve marketinške kampanje ili reklame na stavove javnosti.
Dobro je poznato koliki utjecaj mediji i marketing imaju na mišljenje prosječnog čovjeka (mladih) i koliko vremena dnevno provedemo okruženi društvenim medijima sa svih strana. Da većina medija koristi svoj utjecaj na ovakav ili sličan način, pridonoseći formiranju dobrih i ispravnih stavova među ljudima, njihov se utjecaj ne bi trebao problematizirati. Jednako tako, da država kroz zdravstveni i slični odgoj promiče moralne istine koje vrijede za sve ljude i koje su svojstvene velikoj većini, ne bi se problematizirao odgojni element obrazovanja (države). S obzirom da situacija u slučaju zdravstvenog odgoja nije takva, itekako je bitno problematizirati odgojnu komponentu države kroz obrazovni sustav jer ona postaje nametnuta.
S obzirom da svakodnevni život svakome donosi specifične probleme, među 114,4 milijuna gledatelja je sigurno neka osoba koja želi pobaciti, koja poznaje nekoga tko želi pobaciti ili neki liječnik odustao od Hipokratove zakletve.
Reklame poput Doritosa i nezavisni filmovi o kojima sam već pisala spašavaju živote. Zato je potrebno društvene medije, medije oglašavanja i filmske produkcije upotrijebiti u pravu svrhu jer oni, sami po sebi, nisu zli. Postoje ljudi koji ih koriste za dobro, čak i u „najzvjezdanijem“ Hollywood-u i na divljem marketinškom tržištu koje je, ponekad nam se čini, dignulo ruke od čovjekove vrijednosti. Istovremeno, oni su poticaj svima u ekonomskoj branši (jer se sve svede na ekonomiju) koji žele pridonijeti svijetu na ispravan način da je to moguće.
Kada pogledamo brojke i utjecaj, ova reklama je poprilično bitna, zar ne?
psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
socijalna dimenzija – društveni život
duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko
Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.
Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).
Neki negiraju psihološku dimenziju.
Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.
Dar slobodne volje kojeg je Bog dao čovjeku je dar velike ljubavi i dar velike odgovornosti.
Zašto?
Zato što će Bog poštovati našu slobodnu volju (naše slobodne odluke) jer nas toliko voli i cijeni te zato što ne može zanijekati sebe. Njegovoj je providnosti, kojom nas vodi jer nam želi najbolje, sve poznato.
Čovjek svoje odluke donosi slobodnom voljom. Odgovoran je za svoj život kako bi ga živio kao slika Božja. Djela usmjeruju naš život i ona imaju posljedice.
“Zašto im je onda Bog dao slobodnu volju? Zato što je slobodna volja, iako ostavlja mogućnost zlu, ujedno jedina stvar koja omogućava ljubav, dobro ili radost koje vrijedi imati.” – C.S.Lewis
“Ljudi mogu osjećati mnoštvo dobrih stvari, imati dobre ideje, ali ako me to ne vodi utjelovljenom Bogu, ako me ne vodi bližnjemu, onda to nije od Boga. Zbog toga sv. Ivan započinje današnji odlomak riječima: ‘Ovo je zapovijed Božja: da vjerujemo u ime Sina Njegova, Isusa Krista, i da ljubimo jedni druge’.”
Sljedeći tekst je preuzet iz knjige “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”, Thomasa G. Morrowa. Pročitala sam knjigu prije nekoliko godina i pomalo zaboravila na nju, sve dok nisam naišla na članak s dijelovima pa je ovo prilika za objavu jednog njezinog dijela.
ULOMAK IZ KNJIGE
“Mlada žena jednom mi je rekla da je spavala sa svojim dečkom. Kako se nije činila impresioniranom zabranom predbračnog spolnog odnosa koja se nalazi u Sv. pismu, rekao sam joj: ‘Znaš, ti si njegov rob.’ Njezine su se oči raširile, a zatim je odvratila: ‘U pravu ste. On se nije obvezao, ali ja jesam. Ja, sada nakon što smo to učinili, ne želim ponovno izlaziti i tražiti nekoga drugoga, ali on bi mogao. Nema više spolnih odnosa!’
Training Saints
Drugu ženu bilo je strah reći svom ‘katoličkom’ dečku da s njim više neće spavati. Strahovala je da bi mogao prekinuti s njom. Napokon mu je rekla i on nije prekinuo vezu. Nakon još nekoliko izlazaka, ona je odlučila prekinuti s njim jer ga nije zbilja voljela. I učinila je to! Dok su spavali zajedno, nije mogla vidjeti koliko je njihov odnos bio loš zato što ga je pokušavala spasiti. Kad se odmaknula od svega, mogla je objektivnije gledati i vidjela je koliko je bila nesretna.
Sve to jednostavno upućuje na ono što su mudri znali stoljećima: predbračnim spolnim odnosom najviše mogu izgubiti žene. Modernim rječnikom, seksualna je revolucija bila loša za sve, ali žene su dobile najgori dio.
Zašto je seksualna revolucija bila tako loša za žene?
Kad žena ima spolni odnos s muškarcem, ona se veže za njega i osjeća obvezu biti s njim zato što je vjerodostojnija od njega. Muškarac se ne osjeća nužno obveznim nakon što je sudjelovao u spolnom odnosu. Ono što slijedi je odnos u kojem se jedna osoba osjeća obveznom, a druga ne. Žena je sklona trpiti njegovo loše ponašanje jer ona ne želi izlaziti i tražiti nekog drugog. Ako muškarac podlegne svojoj niskoj prirodi, sklon je biti sve bezbrižniji u načinu na koji se odnosi prema njoj jer otkriva da će ona to prihvatiti. Često je rezultat loše ponašanje prema ženama prije braka, a ako do braka dođe, jednako loše ili još gore ponašanje.
U ranim šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, žene su se počele sve više i više slagati s nemoralnim zahtjevima muškaraca i to je bio početak izloženosti lošijem ponašanju.
Do ranih sedamdesetih, mnogim je ženama toga bilo dosta i feministička je revolucija najozbiljnije započela. Vođe su obavile predivan posao u prepoznavanju problema, ali njihovo rješenje bilo je gore nego sam problem.
Odlučile su da žene mogu biti poput muškaraca – pozivajući muškarce na izlazak ako bi tako htjele, plaćajući za pratnju ako bi izabrale tako i upuštajući se u pregršt spolnih odnosa, sve dok mogu obavljati pobačaje da bi sakrile vlastite pogreške. Nažalost, žene ne mogu uživati u usputnom seksu, a da ne učine nasilje nad svojom vlastitom prirodom. Naravno, to isto vrijedi i za pobačaj.
Taj je trend učinio jaz među spolovima još dubljim. Stopa pobačaja se udvostručila od 1960-ih, a neke procjene tvrde da su i do 50% članova NOW-a (National Organization for Women – op. grupa koja se u SAD-u bori za prava žena) lezbijke. Jasno je da verzija feminizma koji zastupa NOW ne daje rezultate.
I drugi su započeli istupati s istim zaključkom.
Danielle Chrittendon u “What Our Mother Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Woman” (op. Što nam naše majke nisu rekle: Zašto moderna žena nije sretna) piše:
‘… žena koja danas odrasta, brzo otkriva da uživa u jamstvu ‘seksualne kvalitete’: pravu da vodi ljubav s muškarcem i zatim ga nikad ponovno ne vidi; pravu da bude uvrijeđena i ponižena ako odbije muškarčeve pokušaje prilaženja; pravu da dobije spolno prenosivu bolest koja je, kao bonus, može ostaviti neplodnom; pravu na pobačaj kada stvari krenu loše ili, što se može dogoditi, pravu da zatrudni izvan braka. Zaista, u svim obećanjima koja su nam dana oko naše sposobnosti da steknemo slobodu i neovisnost kao žene, obećanje spolne emancipacije moglo bi biti najnestvarnije…’
U knjizi “A Return to Modesty” (op. Povratak umjerenosti), Wendy Shallit ističe:
‘Čudan način na koji naša kultura pokušava zaustaviti mlade žene od traženja nečega iznad ‘samo seksa’, način na koji nas pokušava riješiti naših romantičnih nadanja ili naših neprilika i naših ‘hladnih tuševa’, pogrešno je upravljeno zalaganje. To je, ovdje ću pokazati, ništa manje nego pokušaj da se ženstvenost izliječi od sebe same, a što nas je u mnogo slučajeva dovelo u opasnost.’
I doista, ona vrlo efektno obrazlaže, služeći se člancima koje su napisali sami ti osloboditelji u časopisima Cosmopolitan, Elle i Mademoiselle.
Kolumnistica Mona Charen je, prije nekog vremena, smatrala da je program apstinencije pod nazivom ‘Best Friends’ koji pomaže djevojkama u srednjoj školi da odgode spolnu aktivnost, odbiju drogu i alkohol te izgrade pravo samopoštovanje, vratio tim djevojkama njihovu ženstvenost.
Poanta je da žene mogu ponovo uspostaviti svoje ženstveno dostojanstvo životom kršćanske čednosti, pomažući tako ujedno sebi i svojim muškarcima da budu spašeni.
Ako muškarci ne žele izdići kulturu na kršćansku razinu tada to mogu učiniti žene, kao što su to činile stoljećima.
Biskup Fulton J. Sheen imao je jasan uvid kada je izjavio da je razina civilizacije svakog društva uvijek određena ženama. Ako žene odbiju sudjelovati u predbračnom seksu i inzistiraju da se muškarci prema njima odnose na dobar način prije braka i u samom braku, one će uzdići razinu na kojoj se nalazi cijela kultura.”
Kao zaključak mogu reći svoje mišljenje oko sukoba spolova. Taj problem neće se riješiti ako se žene ponašaju kao muškarci ili obrnuto. Upravo suprotno. Problem će se riješiti kada se žene opet počnu ponašati u skladu sa svojom prirodom.
Jednako tako, problem hiperseksualizacije mladih, pa kasnije i cjelokupnog društva jer ti mladi odrastaju, ne rješava se dijeljenjem kontracepcije, laganjem ‘bit će sve ok’ i omogućavanjem abortusa, nego upravo suprotno – govorenjem istine. Samo istina jer je ona upisana u svakog čovjeka. Kad ona govori, nije potrebno ništa drugo jer se izbori sama za sebe. Samo ako se živi u skladu s njom, društvo ide naprijed, a mladi se ne osjećaju loše.
Ako je sustav truo, truli su ljudi. Tako će biti sve dok svaka osoba ne preuzme odgovornost za svoje postupke jer je lopov lopov bez obzira na iznos. Sve dok ljudi ne prigrle moral i Božji način gledanja na svijet u svom životu i radnom mjestu, neće biti bolje.
Sve dok Bog, Isus Krist, ne postane centar našeg života, mjerilo našeg života, neće biti bolje. Samo ako je On mjerilo po kojem živimo život, na ispravna način voljet ćemo i druge, domovinu, vrijednosti, navike…
Nijedna osoba, ideal ili krijepost, koliko god bila dobra, ne smije biti na prvom mjestu umjesto Boga.
Ako ništa drugo, onda ono osnovno – da je nogometaš.
Moram priznati da ne pratim nogomet (prije jesam nešto više), ali znam što je zaleđe, znam što je korner, znam što je gol, znam što je out, znam što je golman i što je napadač. Znam da je Sergio Ramos najbolji stoper/bočni obrambeni, a da se Cristiano i Messi svake godine bore za zlatnu loptu; da je engleska liga najbrutalnija, dok se u Španjolskoj igra najljepši nogomet. Znam da su engleski navijači bili huligani dok čelična lady, Margaret Thatcher, nije rekla – dosta. Sada sjede uz sami teren. Znam da je Cristianov nogometni uspon započeo na EURU u Portugalu, a to je razdoblje kad sam i ja pratila nogomet. Neku opću nogometnu kulturu mora imati i žena. Zar ne?
Prije nekoliko dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu.
U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu s ponekim dijelom iz prošlosti. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje Zlatne lopte i natjecateljski odnos s Messijem.
Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja, njegove životne odluke i navike te (ne)opravdanost ili (ne) ispravnost istih, a izvući samo nekoliko crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak.
Kad pripremam članak koji je o nekom filmu ili osobi, uvijek poslušam intervjue s redateljima ili uključenim osobama kako bih ih mogla razumjeti, tj. vidjeti kako funkcioniraju i “od čega su načinjeni”. Drukčije je kad novinari prenesu neku izjavu, a drukčije je kad se ona posluša od same osobe. Tako sam poslušala neke intervjue i u ovom slučaju.
Ono što se u dokumentarcu primijeti je kako Cristiano nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.
Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeiri u jako siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To naziva najtežim razdobljem u životu, ali se, uz obiteljsku potporu iz daljine, nije predavao, iako je nekoliko puta imao ozbiljnu namjeru odustati. Svaki dan je plakao, ali i disciplinirano trenirao.
Tata mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije uspostavio dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i zbog toga pati. Otac je sudjelovao u portugalskoj intervenciji u Angoli i, kad se vratio, nije bio isti te se odao alkoholu. Cristiano je htio postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. To vjerojatno ostaje njegova rana. U tom je razdoblju njegov trener bio sir Alex Ferguson kojeg smatra poput oca u nogometu. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.
Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad jer talent bez toga ostane samo neiskorišteni talent. Zato mu smeta kad ljudi govore kako je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga dok se izgrađivao kao nogometaš, a odriče se i puno toga sada kad je uspješni nogometaš. Živi spartanski i usamljenički uz red, rad i disciplinu. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa.
U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru na čijim se vrijednostima temeljio njegov odgoj, a sada i odgoj njegovog sina, a u svom domu u Madridu ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli. U intervjuu danom 2014. godine, ističe da mu je vjera bitna i kako bi htio više ići u crkvu jer voli u miru moliti, ali mu je to teško zbog okolnosti u kojima se nalazi (Ajde, Cristiano, nađi neku malu zajednicu ili samostan pa tamo idi na misu). Voli anonimno pomagati drugima jer ne misli kako će njegovo djelo ostati manje vrijedno ako je anonimno. S obzirom da ne bi mogao donirati krv i koštanu srž, a što redovito radi, nema nijednu tetovažu, što je prava rijetkost za nogometaša.👍
Ono što me potaknulo na ovaj članak je sljedeća činjenica: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka nije ga htjela roditi jer su imali troje djece, a njegov otac je u to vrijeme puno pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.
Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj! Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna ili bi je prilikom potvrde trudnoće dočekalo liječnikovo pitanje: “Želite li zadržati dijete?”. Njegova majka onda je pokušala sama napraviti abortus tako što je popila neki “domaći”napitak, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.
Njegov odnos s majkom je emocionalan i (previše) povezan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio zbog toga i što je pomogao Cristianu u postizanju svega što je postigao. Kao katolkinji, jako joj je žao što je i pomislila na pobačaj, ali kaže da je bila očajna. Sigurna sam kako bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješni nogometaš jer se kao argument za zaštitu života od začeća ne može koristiti argument kakva je tko osoba postao. Da, i Staljin i Hitler su se imali pravo roditi. Njihova krivnja nije u tome što su se rodili, nego u odlukama koje su donosili i onome što su postali nakon rođenja.
Njegova majka izdala je autobiografiju kako bi, kako ona kaže, potaknula žene na odabiranje života jer je i ona imala težak život (ostala je bez majke s pet godina, a otac i maćeha su je smjestili u sirotište kod časnih sestara). S obzirom na spoznaje prenatalne psihologije koja prati kako majčine emocije i reakcije okruženja utječu na nerođeno dijete, a utječu tako da to ostaje pohranjeno negdje duboko u djetetovoj duši, sigurna sam da nije lako živjeti s činjenicom da si bio neželjeno dijete i sa stalnom potrebom opravdanja svog postojanja.
Iznenadilo me je kako su otvoreno pričali o svim problemima i zato je ovaj dokumentarac velika pro life i motivirajuća poruka čak i da se ne radi o Cristianu jer je svaki novi život nastao s razlogom iz Božje ljubavi pretočene u djelo stvaranja – “Neka bude”, a taj se život treba usmjeriti prema dobru.
Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam kako će poduprijeti i neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno podupire.
CR7, hvala što si u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni, kojeg si mogao sastaviti kako god si htio i u kojem si mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, iz bilo kojeg razoga – zrelog ili nezrelog, uvrstio tako važnu pro life poruku! 🙂 Sretno!
Možda se pitate što s pojedinim citatima navedenim gore.
Meditirajte nad njima. Molite Lectio Divina. Odvojite 30 minuta što bi bilo idealno ili 15 minuta za početak pa povećavajte.
Umirite se. Odvojite dovoljno vremena za to. Tjerajte sve druge misli i predajte ih Bogu da ih odnese.
Napravite znak križa i zazovite Božju pomoć.
To možete učiniti Zazivom Duha Svetoga, svojim riječima ili izmoliti Očenaš, Slava Ocu i drugo.
Otvorite Sveto pismo. Dnevna čitanja možete pronaći ovdje pa ih otvorite u Svetom pismu. Polako pročitajte čitanja nekoliko puta ako vas ne dotakne nijedna rečenica, citat ili riječ nakon prvog čitanja.
Kad primijetite da u vama odzvanja neka rečenica ili riječ, usredotočite se na nju. Ponavljate je puno puta, osluškujući u sebi što vam Bog želi reći. To zahtijeva napor, vježbanje, odvraćanje misli od svega drugoga. Nemojte odustajati i nemojte brzo proći ovaj dio. On treba najduže trajati.
Na kraju čovjeku može biti darovan osjećaj Božje prisutnosti i blizine. Ako ne osjetimo Božju blizinu, to ne mijenja činjenicu da je Bog tu, s nama. Podsjetite se na to. Recite mu voljom: znam da si ovdje. Hvala Ti!
Na kraju zahvalite Bogu na susretu s Njim i na svemu što vam je dao.
Ne zaboravite zadobiveno primijeniti u životu, suobličiti se Riječi Božjoj.
Dodatni savjet: ako vam pdne na pamet i dođe u srce poticaj koji je suprotan naukuKatoličke Crkve, ne govori vam Duh Sveti. Ako vas netko potiče na napade na nauk KC ili borbu protiv KC, to nije Duh Sveti.
Katolici ne mogu glasati za one pojedince ili stranke koji zastupaju stavove suprotne nauku Katoličke Crkve.
Izbori su prošli.
“Vjera je umjetnost držanja za načela koja je tvoj razum jednom prihvatio usprkos tvojim promjenama raspoloženja (životnih okolnosti)”. Fb/C.S.Lewis quotes
Nadam se da će nova opcija biti i ekonomski, ali i svjetonazorski dorasla situaciji. Dajmo im priliku i vremena. Novi su pa su to zaslužili.
Kao magistra ekonomije, čekam njihove ekonomske poteze, a kao osoba vrijednosne.
Istinski demokršćani jedini mogu dobiti glas katolika (objašnjenje u tekstu).
Dobra ekonomska rješenja, pravedni (uređeni) pravni sustav i ispravne vrijednosti. To su rješenja protiv kojih nijedan čovjek nema prigovora jer se tiču naravnog (upisanog) zakona u svakog čovjeka i čine dobro svakome. Nikada neću moći dati glas za osobu /stranke koje u vrijednosnom smislu zastupaju ono što gazi moral i nauk KC.
Demokršćanin nije onaj tko se tako deklarativno izjašnjava, a ne čini ništa po pitanju
kažnjavanja kriminalaca
po pitanju korupcije i nepotizma, rođa i rođaka
poštene ekonomije koja nagrađuje one koji vrijedno i pošteno rade, a kažnjava lijene i nepoštene
pravosuđa u koje možeš imati povjerenja,
vanjske politike koja promovira Hrvatsku i hrvatske, kršćanske vrijednosti, a ne Jugoslaviju i čežnju za njom
komunističkih zločina
osoba bliskih bivšoj državi koje nisu bile sretne sa stvaranjem Hrvatske, a koje kroje hrvatsku vanjsku politiku
zakona o abortusu, umjetnoj oplodnji, zdravstvenom odgoju, istospolnim zajednicama…
Ako osoba nije demokršćanin, onda se tako ne može ni svrstavati jer je sablazan. Čovjek se po djelima prepoznaje, a ja takvima ne vjerujem. Ono što mi je izuzetno bitno su ekonomska rješenja i moralno-vrijednosni stavovi.
Jedni nisu toliko upoznati s crkvenim naukom ili nemaju ispravno oblikovanu kršćansku savjest(to je ono što čovjeka potiče da ide protiv struje pod svaku cijenu, dok većina društva govori i radi drugo) pa i ne znaju da nešto nije u redu. Tim osobama treba pomoći. Rješenje za to su sakramenti, čitanje članaka, enciklika, provjerenih blogova, Biblije i otvorenost Duhu Svetomu.
Drugi itekako znaju da nešto nije u redu, ali ih to ne zabrinjava jer su svojom slobodom odlučili da ne žele biti ponizni pred Božjim naukom, nego love interes. Oni će se svaku nedjelju pojaviti u crkvi, možda čak i ići na pričest, deklarirati se kao kršćani i, izigravajući boga, rugati se Bogu. Ili će se stalno pozivati na Bibliju i Papu, a deklariarni su ateisti i postupaju suprotno.
Mnogi svjetski i hrvatski političari javno podržavaju pobačaje, istospolne zajednice, liberalni zo, umjetnu oplodnju i dr. i svake nedjelje odlaze na pričest kao da nisu sudjelovali u donošenju zakona koji se protive crkvenom nauku ili da ne žive u teškom grijehu. Poljski biskupi su izdali priopćenje u kolovozu nakon što je izglasan jedan od najliberalnijih zakona o umjetnoj oplodnji.
Rekli su: “Vjernik koji se svjesno i dragovoljno suprotstavio dostojanstvu čovjeka glasajući za ili potpisujući zakon koji je legalizirao in vitro metodu, a želi pristupiti svetoj pričesti, mora se prije toga pomiriti s Bogom i Crkvom kroz sakrament ispovijedi, pokajati se za počinjeni grijeh i popraviti nanesenu štetu… U ovom slučaju treba znati da je grijeh počinjen javno, a sudjelovanje u donošenju zakona koji narušava dostojanstvo života jest posebno štetna sablazan. Iz tog razloga, takva osoba trebala bi se suzdržavati od pristupanja svetoj pričesti”.
Mislim da bi na takve i slične situacije, biskupi i svećenici trebali obratiti veliku pažnju i postupiti kako crkveni kanon nalaže. Nikako se ne smiju prilagođavati ljudima. Istina nije prilagodljiva ljudima. Ljudi se njoj moraju prilagoditi, inače cijelo društvo vučeš u laž.
Što znači biti ponizan pred Božjim naukom?
To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba ne razumije u potpunosti.
To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba razumije samo razumski, a ne i osjećajno. To je dobro – vjera je razum.
To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako te svi uvjeravaju da je to staromodno ili nazadno ili zastarjelo ili da se može djelomično živjeti po nauku ili čak ako te vrijeđaju radi toga.
To znači reći Bogu: “Ti si to tako htio, iako ja to ne razumijem u potpunosti. S obzirom da si ti to htio, ja to prihvaćam. Želim živjeti po tvojim pravilima i planu. Daj mi snage, volje i ljubavi za to. Daj mi ljubavi da sve Tvoje postane i moje.”
Sve dok će se (hrvatska) politika “prati” od kršćanskih načela, nema napretka jer na tim načelima počiva svaki uspjeh, razvoj, bolji i ljepši život. Ne moram spominjati da je puno značajnih znanstvenika bilo vjernicima (kršćanima), da su svjetsku ekonomiju izgradili kršćani svojim društvima i radom itd. Europa je izgrađena na tim temeljima, Europa koja sada okreće leđa tim temeljima.
Zašto stranke koje se zalažu za zakone suprotne dobru osobe imaju uspjeha? Zato što se oni ne “peru” od svog “nauka”. Oni su vjerni sebi. Mi se peremo od Božjeg nauka, a ne možemo biti kao oni.
Prenosim dio Doktrinalne note vezane uz sudjelovanje katolika u političkom životu koju je izdala Kongregacija za nauk vjere 2002. godine na čijem je čelu bio kardinal Ratzinger.
Kao što kaže doktrinalna nota, “etički pluralizam je neprihvatljiv. Danas je na snazi svojevrsni kulturalni relativizam … koji opravdava dekadenciju i napuštanje razloga i načela naravnog moralnog zakona. Slijedom toga, …, u javnosti nije neobično čuti izjave u kojima se tvrdi da je taj etički pluralizam sam preduvjet za demokraciju. Kao rezultat, građani za vlastita moralna opredjeljenja traže potpunu autonomiju, dok zakonodavci smatraju da poštuju tu slobodu odlučivanja donoseći zakone koji ne uzimaju u obzir načela naravne etike, popuštajući tako pred određenim prolaznim moralnim i kulturalnim usmjerenjima, kao da bi sva shvaćanja života bila jednako vrijedna…
To relativističko poimanje pluralizma nema ništa zajedničko s legitimnom slobodom građana katolika da među političkim mišljenjem izaberu ona koja su spojiva s vjerom i naravnim moralnim zakonom.”
Međutim, “katolici imaju pravo i dužnost podsjećati društvo na dublji smisao života i odgovornost svakog u tom pogledu. Ivan Pavao II., nastavljajući trajni nauk Crkve, više je puta ponovio da oni koji su izravno uključeni u zakonodavna predstavništva imaju ‘preciznu obvezu suprotstaviti se’ svakom zakonu koji napada ljudski život. Njima, kao i svakom katoliku, nije moguće sudjelovati u širenju mišljenja u korist takvog zakona niti je ikom od njih dopušteno za njega glasovati. U tom se kontekstu mora spomenuti da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da svojim glasom podupire političke programe ili pojedini zakon koji proturiječi temeljnim sadržajima vjere i morala. Kršćanska vjera čini nerazdjeljivu cjelinu i nedopustivo je izdvojiti ijedan njezin sadržaj na štetu cjeline katoličkog nauka.”
”Svijet može optuživati Crkvu da je netolerantna i svijet je u pravu.
Crkva je netolerantna; netolerantna o Istini, netolerantna o načelima, netolerantna o Božanstvu, jednako kako je Naš Gospodin bio netolerantan o Svojem Božanstvu.
Druge vjere mogu mijenjati svoja načela, i mijenjaju ih, jer su njihova načela stvorena od ljudi. Crkva to ne može jer su njena načela od Boga.
Vjera nije skup vjerovanja koja bismo mi htjeli, nego skup vjerovanja koja nam je Bog dao.
Svijet se može ne slagati s Crkvom, ali svijet vrlo dobro zna tko je taj s kim se ne slaže.
U Hrvatskoj je na snazi Zakon o zdravstvenimmjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine.
Vrijeme je za prave izmjene Zakona.
Svaki politički kandidat koji ne može ili ne želi jasno reći svoj stav o pitanju pobačaja, istospolnih zajednica, zdravstvenog odgoja, umjetne oplodnje, eutanazije i sličnih pitanja, nije pravi izbor. Pravi izbor nisu ni kandidati koji imaju pozitivan stav prema navedenim temama.
Molitva Arkanđelu Mihaelu je, kolokvijalno zvano, “mini egzorcizam” za svaki dan. Egzorcizam je pod navodnicima jer molitva nije egzorcistička. Ona ne sadrži formulaciju naređivanja koju mogu moliti samo svećenici jer imaju snagu dobivenu svećeničkim redom. Da je ova molitva egzorcistička, vjernici laici je ne bi smjeli moliti niti bi bila na mojem blogu jer dobro poznajem što laik smije, a što ne i ne pada mi na pamet gurati nos gdje mu nije mjesto, nego poštujem crkvenu hijerarhiju i nauk.
Anđeli (grč. angelos = glasnik) su osobna, od Boga stvorena, duhovna bića koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10). Oni su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i glasnici su njegove slave.
S obzirom da su čisti dusi, nisu vezani za tijelo, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i dana im je veća sposobnost spoznaje. Oni nemaju slobodnu volju poput čovjeka, što znači da u potpunosti vrše Božju volju i naviještaju Njegovu slavu.
Postoji devet korova anđela (kerubini, serafini, arkanđeli…), a osmom koru pripadaju arkanđeli (Mihael = tko je kao Bog?, Gabrijel = Bog je jak i Rafael = Bog iscjeljuje).
Katolički anđeli različiti su od New age anđela i kultova prema anđelima.
Lucifer = Svjetlonoša (Sotona) također je bio anđeo, a i dan danas je duhovno biće. Kad mu je Bog objavio plan za čovjeka u kojem bi anđeli pomagali ljudima i bili njihovi zaštitnici, Lucifer nije htio služiti biću koje ima tijelo (čovjeku), gadio mu se Božji plan i Bogu je rekao: “Non serviam!” = “Neću služiti!” ( teologija tijela i ovdje). Tako je Lucifer postao pali anđeo koji je okupio grupu pobunjenih anđela koje je predvodio u borbi protiv Boga (na početku stvaranja) i čovjeka (sada).
Na početku stvaranja, kad se odvila ta borba, Mihael je bio vojskovođa anđela odanih Bogu i pobjednik u borbi protiv Lucifera i njegove vojske. Zato je ova molitva važna i snažna, a Mihaela se prikazuje kao ratnika u oklopu s mačem u ruci.
Možda je najvažniji dio u kojem se spominje sv. Mihael i borba Otkrivenje 12, 7-9:
“I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.”
Molitvu Mihaelu Arkanđelu napisao je papa Leon XIII. nakon vizije u Rimu u kojoj je vidio mnoštvo razdraženih demona kako se naslanjaju na crkvu i “sveti grad”. To se dogodilo u prosincu 1884. ili siječnju 1885. godine u privatnoj kapelici Pape u Vatikanu. Vizija se pojavila nakon što je Papa odslužio svoju misu i ostao je prisutan na još jednoj misi. Nakon druge mise, ostao je nepomično gledajući prema oltaru, iznad svetohraništa. Nakon nekoliko trenutaka, uznemiren i u strahu, požurio je prema radnoj sobi, napisao molitvu i nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za obrede, dao mu molitvu i rekao da se molitva odmah pošalje svim biskupima širom svijeta. Papa je naložio da svi svećenici mole molitvu sa svojim vjernicima nakon svake mise.
Papa je povjerio kasnije jednom od svojih tajnika, mons. Rinaldu Angeliju, kako je za vrijeme mise vidio oblak – mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad “svetim gradom” (Vatikanom).
Papa Franjo poručuje da se utječemo sv. Mihaelu u borbi protiv zla.
Baš smo se dobro iskoordinirali – ja ovim člankom 28.10. pa Papa 29.10. u objavi na Twitteru 😉
Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.
Protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen
U Italiji je jako raširen sotonizam.
On je posebno prisutan u Rimu. Mislite li da je to slučajnost?
UPDATE 7. 5. 2017.
Župnik moje župe danas je dobro povezao prispodobu o Dobrom Pastiru (Iv 10) i prevarantima koji vrebaju s duhovnom stvarnošću i krštenjem, a što me je podsjetilo na nešto.
Osoba koja je krštena kao beba i koja je od malih nogu odgajana u vjeri ne može osjetiti, primijetiti ni znati kako je i kakva je duhovna stvarnost bez te zaštite.
Doista, mi ne možemo znati kakvi su to vrtlozi te duhovne i psihičke turbulencije bez zaštite krštenja i o kakvom se mračnom bezdanu radi.
Osobe koje su se krstile kao odrasle, jer su bile odvojene od vjere pa su se preobratile, primijete tu razliku.
Čovjek ima problema bio on kršten ili ne, može bolovati od psihičkih poteškoća bio on kršten (vjernik) ili ne, ali duhovna stvarnost i duhovni vrtlog različit je kod osobe koja je krštena i one koja nema tu zaštitu. Mi ne možemo primijetiti tu razliku jer smo navikli na nju, ona je naše prirodno okruženje, naša stvarnost, ne doživljavamo je novom jer je ona oduvijek tu i nismo ni svjesni njezine snage sve dok se čovjek ne udalji od sakramenata, ali vjerujemo u nju jer imamo Isusove riječi i nauk.
Ako je išta potrebno upamtiti, to je da je duhovni svijet stvarnost. Stvaran je i dobri, ali i zli duhovni svijet. Sotona je stvarna osoba, stvarno biće koje želi uništiti Božje stvorenje (čovjeka) te čini sve kako bi ljudi povjerovali da nije stvaran.
“Đavao je inteligentniji od običnih smrtnika i ne bismo smjeli tvrditi suprotno.
Sotona nije metafora ili neki magloviti pojam, nego pravo stvorenje naoružano tamnim silama. On je zao. On nije poput magle koja se rasprušuje, nije difuzan. On je stvarna osoba.
Uvjeren sam da nikada ne smijemo razgovarati sa Sotonom jer ako to učinimo, bit ćemo izgubljeni. On je inteligentniji. Sve će okrenuti naopako i zavrtjeti vas u glavi. Pretvarat će se da je pristojan – to radi i svećenicima i biskupima – i tako ulazi u vaš um. To može jako loše završiti ako ne shvatimo odmah što se događa i ne kažemo mu: ‘Odlazi!’ Oboružajmo se našom svetom vjerom, svime što nam daje i spavajmo mirno jer je Bog gospodar i stvoritelj svega.” – ne sjećam se čiji je ovo citat bio. Ako netko zna, neka mi javi.
Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima i molitvama, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima pa su i nas odgajali prema njihovim načelima i ponašanju, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.
“Postoji nevjerojatna neistina kojoj se u ovom našem, tehnološki razvijenom svijetu, podučava djecu, a to je kako većina ljudi ima veliku mogućnost proživjeti život bez razdoblja patnji ili boli, bez vremena tame. Ovu iluziju stvaraju mediji, osobito reklame (svijet sretnih svršetaka), obrazovanje, društveni običaji ljudi, ali i vjersko razmišljanje. …
Ova neistina nije namjerna laž – zapravo je to sveopće negiranje stvarnosti. To nije prijevara koju treba osuditi, nego iluzija koju treba raspršiti.
Benedict J. Groeschel, katolički svećenik i psihoterapeut
Otkako je započeo s emitiranjem, Big brother puni medijske stupce i pokušava prakticiranje poremećenih međuljudskih odnosa, pod budnim okom i kontrolom, podmetnuti javnosti kao nešto normalno. Ne zna se što je pogubnije – poremećeni međuljudski odnosi koji svode čovjeka na razinu životinje ili kontrola i nadzor orvelovskog ‘Velikog brata’ koji upravlja lutkama na koncu. Nema sumnje da u tome uspijeva jer, prema istraživanjima provedenim u prvim danima emitiranja, svaki dan 500.000 stanovnika Hrvatske gleda Big brother.
“Bez istine, ljubav se srozava na sentimentalizam. Ljubav postaje prazna ljuska koju proizvoljno treba napuniti. U tome je kobna opasnost ljubavi u kulturi bez istine. Ona je plijen slučajnih emocija i mišljenja subjekata, zlorabljena i iskrivljena riječ do te mjere da znači suprotno.”
Sljedeći tekst prenosim iz knjige “New age i kršćanstvo” autora fra Josipa Blaževića, najpriznatijeg stručnjaka u Crkvi po pitanjima New age-a, joge i novih religioznih pokreta.
“Amerikanka Louise L. Hay (rođena 1926. godine), prema intervjuu što ga je 2008. godine sama dala Marku Oppenheimeru za New York Times, rođena je u siromašnoj obitelji Los Angelesa. Majka joj bila propali katolik, a otac ateist. Živjela je s nasilnim očuhom. Silovana je u petoj godini. Zbog trudnoće, s petnaest je godina napustila srednju školu bez mature, a na šesnaesti joj je rođendan novorođena djevojčica dana na usvajanje.
Jeste li čuli za film “Vuk s Wall Streeta” (“The Wolf of Wall Street”)?
Ok, sigurna sam da jeste, a možda su ga i neki među vama gledali.
Film je snimljen prema memoarima Jordana Belforta, brokera koji se obogatio varajući klijente radi čega je završio u zatvoru. Njegov život je bio stres, varanje, seks, prostitutke, kokain&rock’n’roll. Dvaput se ženio – prvu je suprugu prevario i ostavio radi modela s kojim je dobio kćer. Broker se pokajao i ispričao za sve pogreške te je istaknuo da ga je prije bilo sram, ali da sada ne želi živjeti u sramoti, nego nastoji popraviti sve što je uništio.
Flickr.com
U filmu ga glumi Leonardo DiCaprio, dok njegovu drugu suprugu, model Naomi, glumi australska glumica Margot Robbie. Film je kontroverzan radi velikog broja scena drogiranja, vulgarnosti i eksplicitnih scena seksa.
Nakon objavljenih pet videa od kojih je svaki sljedeći više uznemirujući od prethodnog (ovdje), a u kojima visoko pozicionirani djelatnici lanca abortivnih klinika Planned Parenthood (PP) dogovaraju prodaju dijelova tijela abortiranih beba za upotrebu u farmaceutskoj, prehrambenoj i dr. industrijama (ovdje), američki pro life portali dodatno su se raspisali o Planned Parenthood-u.
S obzirom da se polako zahuktava i utrka za predsjedničke izbore, portali su se pozabavili i stavovima pojedinih predsjedničkih kandidata te njihovom povezanošću s “filantropskim” zakladama.
Otprije je poznato da Hillary Clinton ima obiteljsku zakladu The Clinton Foundation koja ima fokus na pet cjelina:
1. klimatske promjene
2. ekonomski razvoj
3. djevojke&žene
4. svjetsko zdravlje
5. zdravlje
Najveći broj inicijativa zaklade usmjeren je na prava žena i osnaživanje žena obrazovanjem i poduzetništvom, ali i promocijom abortusa (ubijanja nerođenog djeteta) kao prava žena po cijelom svijetu, a pogotovo u nerazvijenim zemljama te promoviranje rodne ideologije. S obzirom da se radi o financijski jakim zakladama, nikada se ne radi samo o promoviranju nekih ideja, nego o lobiranju i ucjenjivanju država.
Clintoni su poznati po pro choice stavovima i svesrdnom promicanju abortusa i rodne ideologije, stoga je Hillary Clinton stala u obranu Planned Parenthood-a čiji rad jako cijeni te je stala uz bok američkom predsjedniku Baracku Obami čija vlada obilato financira Planned Parenthood s oko 600 milijuna $ poreznih obveznika godišnje. Njegov program zdravstvene zaštite obavezno uključuje i dostupnost pobačaja i kontracepcijskih sredstava, ne uvažavajući pravo na priziv savjesti i vjerske slobode poslodavaca. Obama koristi i svoje kćeri u promociji abortusa i “prava žena na izbor”.
Inače, jako velik broj poznatih osoba podržava Obamu i Planned Parenthood: Beyonce, George Clooney, Eva Longoria, Scarlett Johansson, Kim Kardashian…
U ovom članku pozabavit ću se poveznicom između Michaela Bloomberga (pro choice) i J. Busha (pro life). Zašto? Zato što je od izuzetne važnosti da financijski moćni pojedinci svoja sredstva koriste za dobro, a ne za zlo te na taj način, uz ekonomske uspjehe, doprinesu i razvoju moralnog i vrijednosnog društva.
Jeb Bush, brat bivšeg američkog predsjednika, bivši dvostruki guverner Floride te jedan od republikanskih kandidata za američkog predsjednika, 2010. godine bio je jedan od osnivačkih direktora Bloombergove zaklade Bloomberg Family Foundation. Michael Bloomberg bivši je gradonačelnik New York-a i vlasnik društva (medija, portala…) koji služe kao relevantni izvor ekonomskih vijesti, financijskih analiza i svih ostalih financijskih zbivanja. Bush je podnio ostavku u zakladi krajem 2014. kako bi se pripremio za predsjedničku kampanju.
U ožujku 2014. godine, zaklada Bloomberg donirala je 50 milijuna $ Planned Parenthood-u u svrhu širenja “reproduktivnog zdravlja” lobiranjem u stranim državama kako bi se smanjile restrikcije za abortus. Jedna od strategija je i obuka i ekipiranje aktivista za abortus i ubacivanje u države koje štite život od začeća. Organizacija pruža tehničku podršku lokalnim neprofitnim udrugama u Nikaragvi, Burkini Faso, Senegalu i Ugandi.
CEO PP-a, Cecile Richards, poručuje da “vlade moraju igrati jaču ulogu u osiguranju ‘zdravstvene zaštite’ za svaku ženu (moja napomena: abortus je zdravstvena zaštita?) koja joj je potrebna”. Mislim da svi jako dobro znamo što se dogodi kada vlada (država) ima pravo totalitarno donositi odluke i kada oduzima pravo odlučivanja osobi za sebe ili obitelj po svojoj savjesti (npr. sloboda vjeroispovijesti, pitanje zdravstvenog odgoja ili ekonomskih tema poput raznoraznih poreza kojima se kažnjavaju pošteni poduzetnici koji, zajedno sa svojim zaposlenicima, razvijaju društvo, samo što su bioetička pitanja još bitnija jer uništavaju duhovnu i moralnu dimenziju čovjeka).
Izvor: Zimbio
Preuzimajući nagradu koju mu je 2014. dodijelio Planned Parenthood, Bloomberg je istaknuo da je sretan radi suradnje i rekao je da će se njihove aktivnosti u nekim državama više ticati politika seksualnog zdravlja među teen populacijom (zdravstveni odgoj i slobodan pristup abortivnim sredstvima), a negdje će se pritiskom vlada nastojati smanjiti restrikcije abortusa (moja napomena: tko lobira za liberalni zdravstveni odgoj u Hrvatskoj?). Obitelj Gates je surađivala s Bloombergom u izradi ciljeva populacijske i reproduktivne politike do 2020. godine (moja napomena: kontrola rasta svjetske populacije).
Kao guverner Floride, Bush je ostao upamćen kao pro life osoba i guverner koji je pomogao jačanju pro life pokreta i udruga na tom području, njihovom financiranju, kao i stvaranju platforme Choose life. Od aktivnosti Zaklade Bloomberg, Bush se ogradio tako što je istaknuo da je počašćen sudjelovanjem u radu Zaklade u koju je došao jer on i Bloomberg dijele stavove oko reforme obrazovanja, ali da, kao član uprave, nije glasao niti odobravao individualne projekte i programe, a da tako funkcionira praksa, potvrdili su i iz same zaklade. Bush nije imao operativnu ulogu, niti je odobravao projekt po projekt te ističe da nije znao koji su projekti financirani, a da je i znao, ne bi mu predstavljalo problem jer je u Zakladu došao radi reforme obrazovanja. Malo je teško povjerovati da nije znao na koje projekte odlaze sredstva i upitno je spajanje pro life i pro choice stavova, ali se dokazao kao pro life guverner pa ostaje vidjeti što će predlagati kroz predsjedničku kampanju.
Iako se ne slažu oko prava na abortus i rodne ideologije, Bloomberg je Bushu dao potporu u utrci za predsjednika.
U prvoj predsjedničkoj debati, svi kandidati Republikanaca izjavili su da ne podržavaju financiranje PP-a državnim novcem, što je potaknulo PP na marketinšku kampanju.
Izvor: Planned Parenthood
Apsolutno i bezrezervno podržavam pravo svakog pojedinca na slobodno odlučivanje na što će trošiti svoj novac, ali je jako opasno kada se financijski moćne osobe – osobe povezane s poduzetništvom i ekonomijom (Rotschild, Rockefeller, Gates, Buffet, Clinton, Soros, Jobs, Hewlett, Packard i dr.) odluče financirati kulturu smrti – abortuse, eutanaziju, rodnu ideologiju, liberalne programe zdravstvenog odgoja, GMO hranu, surogat majčinstvo, istraživanje kloniranja, prisilnu sterilizaciju u nerazvijenim i zemljama u razvoju i sl. te to zatim postane i državna vanjskopolitička strategija (SAD).
To financiranje dovodi do uništavanja obitelji, društava, vrijednosti, morala, vjere, kultura.
Drugim riječima, to dovodi do uništavanja temelja društva.
Društvo koje nema zdrave obitelji je mrtvo društvo.
Iako volim modu jer predstavlja jednu vrstu umjetnosti i kreativnosti isticanjem onoga što jesi, moram priznati da je nebitna u kontekstu današnjih problema i izazova te joj ne pristupam kao narcisoidnom divljenju odrazu u ogledalu.
Elie Saab Official
Ne robujem trendovima i ne opterećuju me da zavolim obilaziti trgovine i isprobavati odjeću. Imam svoj stil, znam što mi se sviđa, a što nikada ne bih obukla jer bih se u tome osjećala bezvrijedno ili ružno (da, ima ružnih trendova!). Odgajana sam da budem dama. Ne volim kupnju, volim se lijepo obući, ali max limit kojeg toleriram je jedan (1) sat. Nakon toga mi je potpuno svejedno jesam li pronašla ono što sam trebala kupiti, jesam li u prolazu vidjela neku super haljinu ili pada kiša. Ja sam s kupnjom gotova nakon sat vremena (sestrama toleriram do 2,5 sata), bez obzira jesam li nešto kupila. U kupnju idem ciljano – znam što hoću i što mi treba, a to je i dobra taktika za bilo koju vrstu kupnje kako ne biste trošili previše.
Svatko treba graditi svoj stil jer je i on dio naše autentičnosti (jedinstvenosti) koja upotpunjuje i obogaćuje našu osobnost i jedinstvenost. U tom kontekstu gledam na modu.
“Učiteljica jedne osnovne škole je d
ala svojim učenicima zadatak da napišu esej o tome što bi htjeli da im Bog napravi. Na kraju dana dok je u stanu ocjenjivala eseje, pročitala je jedan koji ju je učinio vrlo emocionalnom.
Njezin muž, koji je netom ušao u stan, ugledao ju je uplakanu i upitao: ‘Što se dogodilo?’ ‘Pročitaj ovo. To je esej jednog od mojih učenika.’
‘Bože, večeras te molim da mi učiniš nešto vrlo posebno – učini da postanem televizor. Želim zauzeti njegovo mjesto i živjeti kao televizor u svojoj kući.
Želim imati svoje posebno mjesto i da se moja obitelj okuplja oko mene. Želim da me shvaćaju ozbiljno dok govorim. Želim biti centar pažnje i da me čuju bez prekidanja i pitanja.
Postoji više vrsta, tj. stupnjeva ljubavi. One su međusobno povezane i potrebne, ali nam krajnji cilj treba biti agape – Božja ljubav u čovjeku pomoću koje čovjek ljubi voljom i odlukom, a ne osjećajima koji u puno situacija ne bi dozvolili ljubav.
Agape je princip, način života i djelovanja prema drugim ljudima, ono kakvi mi želimo biti, čak i prema onima koji su zli prema nama. Samo nas agape sprječava da zlima ne vraćamo zlom.
Na kojem se vi stupnju nalazite i koja je ljubav najdominantnija u vašem životu?
Protekla dva dana, američki i europski prolife portali prenose stravično otkriće Centra za medicinski napredak iz SAD-a.
Naime, istraživači Centra su dogovorili sastanak s ginekologinjom i direktoricom medicinskih usluga najvećeg američkog lanca abortivnih klinika, Planned Parenthooda. Ginekologinja Deborah Nucatola je dogovorila sastanak s istraživačima Centra koji su se predstavili kao potencijalni kupci dijelova abortiranih beba.
Sastanak su dogovorili u restoranu, a od ponašanja ginekologinje se svaka normalna osoba strese. Doktorica smrti je jela salatu i pila vino te, bez ikakvog ograničenja ili nelagode, pričala o načinu na koji ginekolozi PP-a izvode abortus kako bi određeni dio djeteta ostao neoštećen za prodaju.
Kad sam krenula s pisanjem serije o teologiji tijela, rekla sam da ću iznijeti svoj stav i svoje poglede na tu temu.
Moram priznati da mi se bilo malo teže odlučiti za ovaj članak, što inače nije problem za teme kojima se bavim. Nekoliko je razloga za to.
Mislim da je ionako jasno kakav je moj stav o predbračnoj čistoći samim time što pišem ovaj blog, tj. zato što sam katolkinja, vjera mi je jako bitna, a jednako tako i vjerodostojnost te integritet. Mi, katolici, nanosimo puno sablazni kad ne živimo kako nas vjera uči. Zaključno, spolni nauk Crkve za mene je sastavni dio vjere. Ako si katolik, živiš tako.
Treći i najvažniji razlog je to što privatne stvari volim držati u uskom krugu ljudi. Međutim, shvatila sam da, ako će bar jednu osobu koja čita moj blog, moje razmišljanje o ovoj tematici potaknuti na promjenu ili je ohrabriti da ustraje u svojim stavovima jer nije sama, moram napisati ovaj članak.
Prije mjesec dana, slušala sam raspravu u sklopu Kulfesta. Tema je bila ekonomske prirode, ali se diskretno provlačila i pro-life tematika.
Jedan od govornika na konferenciji s dugogodišnjim iskustvom na području financija te predavač poslovnih financija i financijskog menadžmenta na jednoj poslovnoj školi je istaknuo kako ga kontaktiraju pojedine političke opcije za suradnju pri sastavljanju njihovih gospodarskih programa. Tako je gospodin istaknuo da ga je kontaktirala i gđa Mirela Holy, predsjednica ORAH-a.
C.S.Lewis quotes
Što se tiče gospodarskog programa, imali su zajedničke točke ok
o kojih su se složili te je govornik bio spreman pomoći, ali uz jedan uvjet. Pitao je gđu Holy što će napraviti po pitanju svojih ideja vezanih za nagrađivanje doktora koji će napraviti najviše abortusa, kao i što će napraviti s dijelom programa koji se tiče bioetičkih pitanja. S obzirom da gđa Holy nije htjela odustati od takvog programa, govornik se zahvalio i rekao da ne želi sudjelovati i surađivati sa strankom koja promiče abortus.
Kome odlaziš po procjenu svoje vrijednosti? Zašto dopuštaš da tvoju vrijednost procjenjuje netko posve nebitan u tvom životu, netko tko nije siguran ni sam u svoju vrijednost?
Znaš li kome se trebaš obratiti za procjenu svoje vrijednosti i to samo Njemu, jednom jedinom? Mislim da znaš 🙂
A, kako se Njemu obratiti? Molitvom i meditacijom, a prije svega misom, ispovijedi i pričesti.
RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE 