Kategorija: Poticaji i osobni razvoj

Što se dogodilo Francuskoj?

Početak je Velikog tjedna.

U francuskoj crkvi Notre Dame (Naša Gospa) izbio je požar. Notre Dame čuva Isusovu trnovu krunu te dio Njegova križa i čavao s raspeća.

Tijekom prošle, 2018. godine, u Francuskoj su vandalizirane ili oskvrnute prosječno dvije crkve dnevno. Samo unazad dva mjeseca, podmetnuti su požari u crkvama Saint Sulpice i Saint Nicholas te katedrali Saint Alain uz razbijanje kipova, bacanje posvećenih hostija i križeva. U nekim hrvatskim krajevima, poput Istre i Slavonije, u zadnje vrijeme je učestalo provaljivanje, vandaliziranje i pljačkanje crkava te oskvrnuće hostija i svetih predmeta.

Fb

Francuska je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje diktature relativizma i sekularizma po masonskim postulatima. Okrenuli su se od Onog koji im je dao sve.

Hrvatska država je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje lustracije morala, vrijednosti i identiteta po globalističko-masonskim postulatima.

U takvim uvjetima, narod gubi blagoslov i divljaju sotonske, sekularističke i feminističke sekte koje su jedno te isto – duhovna stvarnost koja se očituje na licima feministica dok oskvrnjuju crkve prisutna je i na licima totalitarnih sekularista te sotonista. Isti izvor daje i iste rezultate. Žalosno je gledati na što je danas spala ta, nekada, katolička država.

Ipak, nije kasno za Francusku i Hrvatsku, a niti za svakog od nas. Nije kasno sve dok jednom ne postane prekasno. Zašto? Zato što će preživjeti jedino onaj koji će se osloniti na Boga. Zato nam On pruža toliko puno prilika sve dok jednog dana više neće biti mjesta za novu priliku, nego će se primijeniti konačna odluka prema zatečenom. Zato, iako nikada nije kasno, ipak može biti prekasno.

Možda je vrijeme za konačno priznanje istine i isprike drugih vjerskih poglavara kršćanima: kršćanstvo, a pogotovo katoličanstvo, najprogonjenija je religija na svijetu. Kršćani su najprogonjenija vjerska skupina. Na udaru je muslimanskih pripadnika s jedne strane te s feminističkih, sekularističkih i sotonskih sekti s druge. One su financirane od strane interesnih skupina.

Bogu hvala pa je On konačni pobjednik.

Marijo, Majko Milosrđa, moli za nas!

Pomoćnice kršćana, moli za nas!

Zvijezdo jutarnja, moli za nas!

Ogledalo pravde, moli za nas!

Licemjeri #3: prosvjednici #spasime

Nedavno je održan prosvjed #spasime.

Kad se organiziraju bilo kakve aktivnosti ili prosvjedi, jedna ili nekolicina osoba postanu lica te aktivnosti.

Prije samog početka, ograđujem se jer osobno ne poznajem organizatoricu
prosvjeda #spasime, gđu Veljaču.

Ne znam što je motivira u životu niti imam profile na društvenim mrežama. Svatko na svom profilu može objavljivati što želi. Svatko na svom javnom profilu može objavljivati što želi, dok ne krši prava druge osobe. Svaki čovjek procjenjuje drugog, između ostalog u današnje vrijeme, i na temelju onoga što objavljuje na društvenim mrežama.

Sporno je što organizatorica, gđa Veljača, objavljuje gole slike svoje četverogodišnje ili petogodišnje kćeri na svom javnom profilu jedne društvene mreže u ugođaju kojeg bi svaki pedofil pohvalio, dok istovremeno prosvjeduje protiv nasilja. Fotografije je uklonila društvena mreža nakon što su ih drugi korisnici masovno prijavljivali. Gđa Veljača ih nije maknula ni nakon što su je njeni ‘sljedbenici’ upozoravali na njih. Nadalje, nije se radilo o jednoj fotografiji, nego o njezinoj ustaljenoj praksi (gola kći na balkonu, s prijateljicom …).

Ne vjerujem u namjere osobe koja ne vidi problem u pedofiliji i koja eksponira svoje dijete do mjere objavljivanja golih fotografija tog djeteta s balkona, WC-a ili kade s puno hashtag oznaka, tako pretvarajući dijete u modni dodatak.

Neizgovorena povratna informacija koja se tako šalje je da fizičko nasilje nad djetetom nije u redu, dok pornografsko, pedofilsko, marketinško ili emocionalno iskorištavanje djeteta – što učestalo objavljivanje djetetovih slika na mrežama jest, nije krivo, zlo ili problematično, nego “umjetnost” i marketinška strategija pozicioniranja u nišu uspješne poslovne i obiteljske osobe.

Sporna mi je i činjenica što gđa Veljača sebe naziva samohranim roditeljem, iako je otac djeteta, njezin bivši suprug, živ, zdrav, radi i vjerojatno pomaže. Ovo je vjerojatno odraz nekih njezinih promišljanja na koja ima pravo, ali je objektivna činjenica kako gđa Veljača nije samohrana majka.

Nadalje, prosvjed se nastavlja na poruku podržavanja Istanbulske konvencije za koju je dokazano kako nema svrhu zaštite žena od nasilja, nego promicanje rodne ideologije koja je psihičko i duhovno nasilje nad djecom i svim drugim ljudima uz istovremenu poruku da je pornografija, koju čine žene žrtve trgovine ljudima, u redu jer je to “napredni i revolucionarni oblik ljubavi”, sloboda u djelovanju. To je poruka protiv nasilja, a za pobačaj. To je poruka zaštite prava djece uz istovremeno proglašavanje veze adolescentice i četrdesetogodišnjaka samo normalnim istraživanjem i otkrivanjem. To je poruka borbe protiv nasilja, a mržnje prema muškarcima i roditeljima. Takve dvolične poruke se mogu naći i kod revolucionara jer oni toliko “vole” svoj narod ili pravdu da taj isti narod vole svojim nedjelima. Toliko vole ideale i pravdu pa čine zlodjela, dok su krivi uvijek oni drugi. Revolucija prvo pojede one druge, a onda i svoju djecu.

Zašto?

Zato što pobjeđuje jedino Ljubav na nepravdu. Za razliku od ovakvih ideološko-političkih pamfleta, svako nasilje, bilo prema prijatelju ili neprijatelju, je neprihvatljivo.

Nadalje, ne vjerujem u namjere osoba, u ovom slučaju majki, koje ne znaju razliku između čovjeka i životinje pa smatraju kako je u redu svezati dijete na povodac kao životinju, a takvih je bilo na prosvjedu.

Treća sporna činjenica koju sam već iznosila u kontekstu muško-ženskih odnosa je govorenje o nasilju u kojem je žena uvijek žrtva, a muškarac uvijek nasilnik.

Apsolutno se protivim takvim konstatacijama jer nasilje ne poznaje spol. Ono ovisi o rasporedu moći. Žene mogu emocionalno i psihički uništiti drugu osobu. S obzirom kako je svijet, pod militantno-totalitarnim feminizmom i rodnom ideologijom, zakoračio u smjeru mržnje prema muškarcima, to je potrebno apsolutno odbaciti. Dobro se zna što je osoba koja provodi nasilje. Ona treba odgovarati, bila žena ili bio muškarac, i nedopustivo je cijelu populaciju jednog spola okarakterizirati nasilnicima.

Prema podacima OECD-a za 2019. g., Hrvatska, Austrija i Švicarska imaju najmanje stope nasilja nad ženama. Percepcija javnosti je puno veća i zbog toga što se, kao i o drugim problemima, loše i pogrešno izvještava.

Kad se kroz medije promovira nasilje, a svaka krvožedna priča puštena u medije jest promocija, posljedično će rasti nasilje u stvarnosti. Isto vrijedi i za igrice te ne vidim opravdanje za hrvatsku euforiju oko osnivanja startupa za igrice. Ne smatram to dobrim temeljem ekonomije. Kad se neka priča konstantno potencira u medijima, stječe se dojam brojčane nadmoći. To je razlog zašto se u člancima govori o župljanima koji su se pobunili protiv župnika, iako se radi o nekoliko osoba ili se spominju ista, ali užasna djela pa se stječe dojam da je cijela nacija zla.

Četvrti razlog je potpuno ignoriranje činjenice postojanja ljudi i udruga koje se bave nasiljem i pomoći žrtvama već dugi niz godina. One imaju uspješne rezultate (pogotovo katoličke udruge i organizacije), ali je utrka u raspodjeli novca već krenula i GREVIO bdije. Ta utrka podsjeća me na New Age vračeve (savjetnike za život) i narko mafiju koja se bogati na tuđoj nesreći, za razliku od iskrenih ljudi koji pomažu žrtvama.

Peti razlog je emocionalno ludilo. Emocije su subjektivna kategorija, dok je istina objektivna kategorija. Maltretirati istinu emocijama je problem i može prerasti u nasilnu revoluciju, a i u zlonamjerno i manipulativno (ne)rješavanje problema jer se problem ne rješava na ispravan način.

Na kraju, ono što se na primjeru ovog prosvjeda vidi je i visoka razina dvoličnosti kako organizatora, tako i sudionika, a još više ponovno hrvatskih političara na čelu s g. Plenkovićem i gđom Grabar Kitarović.

Nadam se kako to nikome nije iznenađenje jer ako jest, u nepopravljivim smo problemima s obzirom da se radi o konstanti. Nema potrebe za spominjanjem prijašnjih vlada jer su se svi oni, uz ostalo, pokazali i dokazali na temi nasilja nad bilo kim, a pogotovo ratnim žrtvama i žrtvama pedofila.

Broj pobačaja: utjecaj na društvo

40-56 milijuna godišnje –> 153.425 dnevno  

-> 6.393 svaki sat -> 107 svaku minutu

(Podaci o broju pobačaja, WHO)

Život
Flickr.com

Odgoj bez vrijednosti, morala i ideala poput vjernosti, braka, ljubavi i čistoće stvara pornografsko i kontraceptivno društvo (primjer SAD-a, V. Britanije, Skandinavije i Kanade).

Pornografsko i kontraceptivno društvo stvaraju abortivno društvo.

Abortivno društvo stvara zločine i kaos.

Zločini i kaos uništavaju blagoslov, mir i budućnost: raspad pojedinca, raspad brakova, raspad obitelji, raspad društva.

Pobačaj je ubojstvo s posljedicama:

  • ubijeno je novo ljudsko biće stvoreno iz Božje ljubavi i na Božju sliku (tko je čovjek?)
  • ostaju tjelesne, psihički i duhovne posljedice za majku i oca
  • ostaju psihičke i duhovne posljedice za liječnika koji je izvršio pobačaj
  • ostaju narušeni međuljudski odnosi
  • dolazi do neravnoteže u broju i spolu stanovnika
  • društvo u cjelini raspada se jer se okrenulo zlu i izgubilo blagoslov
  • otvaraju se vrata svim drugim zlima: tko nema problem s pobačajem, nema problem ni s ubijanjem odraslog čovjeka pod npr. izgovorom revolucije, evolucije, eutanazije, bolesti, napretka novog vremena, viška, neproduktivnosti…)
  • uspostavlja se vladavina emocija i čovjek odlučuje na temelju njih. Emocije su subjektivna kategorija i ne odgovaraju činjeničnom stanju

Knjiga u maternici ne postaje čovjekom izvan maternice – ili je od početka knjiga ili je od početka čovjek.

Ljubav je slobodno sebedarje sebe drugoj osobi i odgovornost za drugu osobu (ljubav ≠ emocije).

Prava ljubav je jača od smrti! Ljubav je želja darivanja sebe, a ne posjedovanja drugog.

Pobjeda Života nad smrću, Flickr.com

Ubrzani tečaj: Vodič za smisleni život

S dopuštenjem autora, dr. Petera Kreefta, prenosim Vodič s originala “A pocket guide to the meaning of life”, 2007. Hvala dr. Kreeftu na dopuštenju! 🙏😊

Ovaj kratki sažetak katoličke vjere od 67 pitanja i odgovora pročita se za 20 minuta.

Namijenjen je svima – vjernicima i onima koji će to tek postati s ciljem usmjeravanja prema Bogu.

Ja ga interno zovem i vodičem za borbu protiv depresije i besmisla jer je sažet, a konkretan s pitanjima koja se nadovezuju jedno na drugo.

Nadam se kako će se, nakon što ga pročitate, zapaliti mala iskra želje u vama pa ćete uzeti u ruke Bibliju i pročitati tekstove iz evanđelja.

Nakon toga, nadam se kako ćete ući u jednu od katoličkih crkava, potražiti svećenika i tražiti upute za dalje.

1. Što moram znati kako bih shvatio smisao života?
  • Moraš znati svoje podrijetlo, svoju narav i svoju sudbinu – odakle si došao, što si i kamo ideš.

3. Tko sam ja?

  • Tajna tvojeg identiteta se krije u Bogu. Bog je tvoj Otac. Ti si Njegova slika i prilika.

5. Zašto me je Bog stvorio?

  • Iz ljubavi. Ti si Božje očekivano i željeno dijete. Nastao si zbog toga što si bio ljubljen.
2. Što je moje podrijetlo?
  • Bog je tvoj stvoritelj. U Bogu se krije tajna tvojega podrijetla.

4. Što je moja sudbina?

  • U Bogu se krije tajna tvoje sudbine. Bog je tvoj Dom.

6. Što Bog želi od mene?

  • Ono što želi svatko tko ljubi: da mu slobodno daruješ svoju ljubav jednaku onoj koju On osjeća prema tebi.
Dr. Peter Kreeft – Vodič za smisleni životPreuzmi

7. Je li Bog sebičan zato što želi moju ljubav?

  • Nije. Bog želi tvoju ljubav ne zato što je potrebno da je On dobije, nego zato što je potrebno da Mu je ti daš.

8. Treba li Bogu išta od mene?

  • Ne treba. Bog je savršen i ne treba mu ništa. Razlog Njegove ljubavi je velikodušnost, a ne potreba. Premda Njemu ništa nije potrebno od tebe, On želi sve jer je Beskrajna Ljubav.

9. Što mi je najpotrebnije?

  • Spoznati Boga. (Lk 10, 38-42)

10. Nije li ova filozofija namijenjena redovnicima i misticima prije nego običnim kršćanima?

  • Nije zato što kršćanin vjeruje da nam je Krist dao najbolji odgovor na najvažnije životno pitanje: Što je smisao života? Isusov odgovor: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17,3).

11. Što mi je još potrebno osim spoznati Boga?

  • Uz spoznavanje Boga, potrebno ti je još samo jedno: znati da ti više ništa nije potrebno.

12. Zašto mi više ništa nije potrebno?

  • Zato što Bog nije samo jedna od dobrih stvari, nego izvor svakoga dobra, davatelj svakog dobrog i savršenog dara (Jak 1, 17).

“Tko ima Boga, ima sve, a tko ima sve osim Boga, nema ništa. A tko ima Boga i sve ostalo, nema ništa više od onoga tko ima samo Boga.” (sv. Augustin)

13. Zašto bilo što drugo, osim Boga, moj život ne čini ispunjenijim?

  • Zato što je ovo “život vječni (život u svojoj punini): da upoznaju tebe, jedinog istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Iv 17, 3)

14. Ako je “poznavanje Boga” smisao mojeg života, kakvo je to poznavanje?

  • To je osobno poznavanje – poznavanje osobe, a ne samo poznavanje o osobi.

15. Kako mogu spoznati Boga?

  • Preko Isusa Krista.

“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14, 9).

16. Kako mogu spoznati Isusa Krista?

  • Preko Crkve koju je On utemeljio da poučava u Njegovo ime. “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10, 16). Na ovaj smo način, zapravo, i čuli za Njega: o Njemu su nam kroz stoljeća govorili Njegovi učenici, Njegova Crkva i knjiga koju su napisali i koju su posvjedočili – Novi zavjet.

17. Što mi Crkva pruža kao način na koji mogu spoznati Boga?

  • Vjeru, ufanje i ljubav.

18. Što je vjera?

  • Vjera je osobno prianjanje Bogu i slobodan pristanak uz istinu koju je objavio, tj. vjerovanje u Boga, stoga i vjerovanje u ono što nam je Bog rekao. Vjera je naše “da” Bogu i njegovoj objavi.

19. Na koji nam se način Bog objavio?

Na najmanje sedam načina:

  • U prirodi, u svojemu stvorenju, kao što se umjetnik otkriva u svojoj umjetnosti
  • U ljudskoj naravi, posebno u savjesti, Njegovu nutarnjem proroku u našoj duši
  • U svakoj istini koju otkrijemo, u svakom dobru koje učinimo i u svemu lijepom što stvorimo

Uz ovu Njegovu naravnu objavu, Bog nam se očitovao i nadnaravno:

  • U povijesti, odabravši jedan narod (Židove) da bude Njegov skupni prorok svijetu, sklopivši s njima Savez, davši im svoj Zakon i svoje proroke, čineći za njih čuda (poput oslobođenja od egipatskog ropstva) i nadahnuvši njihovo Sveto pismo koje kršćani nazivaju Starim zavjetom
  • Na najpotpuniji način, u slanju svojeg božanskog Sina, Isusa Krista
  • Preko Crkve koju je Krist sazidao “na temelju apostola” (Ef 2, 20)
  • U knjizi koju su napisali apostoli, a opunomoćila Crkva – Novome zavjetu

20. Možemo li vjerovati svim Božjim objavama?

  • Da zato što Bog ne može varati niti biti prevaren. Bog je Istina.

21. Što je ufanje (nada)?

  • Ufanje je vjerovanje Božjim obećanjima, vjera usmjerena prema budućnosti. Poput vjere, i ufanje je odgovor na Božju objavu, a ne samo osjećaj koji možemo razviti u sebi. Ono je poput ulaganja u Boga. Njegova suprotnost je očaj, što je odustajanje od Boga.

22. Kako mogu najbolje spoznati Boga?

  • Ljubavlju. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. ” (Mt 22, 37-38)

23. Zašto je ljubav prema Bogu najbolji način na koji mogu spoznati Boga?

  • Iz istog razloga zbog kojeg je ljubav najbolji način na koji možemo upoznati ljudsku osobu. Ljubav (milosrdna ljubav) sama po sebi jest vrsta spoznaje, najdublje poznavanje neke osobe.

24. Kako ljubav može biti spoznaja. Nije li ljubav slijepa?

  • Ljubav nije slijepa jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8), a Bog nije slijep. Osjećaji mogu biti slijepi, ali bit ljubavi nije osjećaj.

25. Što je bit ljubavi?

  • Ljubav je slobodno darivanje sebe drugome. Ljubav je izbor, a ne osjećaj. Ona dolazi od tebe, a ne k tebi. Činiš to svojim srcem, svojim središtem, a ne samo svojim osjećajima. Zbog toga ćemo “u predvečerje života biti suđeni po ljubavi” (sv. Ivan od Križa). Naime, Bog sudi pravedno, a nepravedno je suditi ljude po njihovim osjećajima koji nisu u njihovoj moći, nego po njihovim slobodnim izborima koji jesu.

26. Na koji način mogu ljubiti Boga?

  • Ne postoji tehnika ljubavi. To jednostavno radiš. Jednostavno kažeš da.

27. Što mi je činiti ako ljubim Boga?

  • Božji odgovor na ovo pitanje jest: ako ljubiš Boga, onda ćeš ljubiti i svojega bližnjega. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40 i Mt 25, 31-46)

28. Tko je moj bližnji?

  • Tko god te treba, tvoj je bližnji. Kad su Isusu postavili ovo pitanje, iznio im je prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37).

29. Trebam li ljubiti sve ljude?

  • “Svi ljudi” su apstrakcija, a tvoj je bližnji stvaran. Krist nam nije zapovjedio da ljubimo “sve ljude”, nego da ljubimo naše bližnje, sve naše bližnje, jednog po jednog.

30. Mogu li ljubiti svojega bližnjega, čak i onda kad prema njemu ne osjećam nikakvu ljubav?

  • Možeš, kao što i sebe voliš čak i onda kad ne osjećaš samoljublje ili samopoštovanje: ti nikad ne prestaješ tragati za vlastitom srećem. Krist nam zapovijeda da jednako tako postupamo i prema našim bližnjima. “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 39).

31. Na koji način trebam ljubiti svog bližnjeg?

  • Jednako kao što ljubiš i Boga – to jednostavno radiš. Odabireš slobodno. Za to ne postoji nikakva tehnika. Međutim, iako ljubav nema uzrok, ona ima posljedice. Ljubav (milosrdna ljubav) služi. Ljubav djeluje.

32. Je li važno što vjerujem, u što se ufam i što ljubim?

  • Itekako je važno. Vjerovati nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će ti naškoditi,  kao i svima onima s kojima si u dodiru, svima onima koje voliš, i u ovom životu i u sljedećem.

33. Kojim riječima Crkva sažima ono što katolici vjeruju?

  • Riječima Apostolskog vjerovanja: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega koji je začet po Duhu Svetom. Rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan. Sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebo, sjedi s desna Boga Oca svemogućega odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

34. Kojim riječima Crkva sažima ono u što se katolici ufaju?

  • Riječima Očenaša (molitve Gospodnje): Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.Amen.

35. Kojim riječima Crkva sažima način na koji katolici ljube?

  • Riječima Deset Božjih zapovijedi:                                                                                                   1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.
    2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
    3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
    4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
    5. Ne ubij.
    6. Ne sagriješi bludno.
    7. Ne ukradi.
    8. Ne reci lažna svjedočanstva.
    9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
    10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.

36. Odakle je poteklo Apostolsko vjerovanje?

  • Ono je sažetak nauka koji je Krist predao svojim apostolima, a sastavili su ga njihovi nasljednici koje su oni polaganjem ruku uveli u službu. Njihovi nasljednici postoje i danas, a to su biskupi Katoličke Crkve.

37. Odakle je potekla molitva Gospodnja (Očenaš)?

  • Od samog Gospodina kad je odgovorio na molitvu svojih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti.” (Lk 11, 1).

38. Odakle je poteklo Deset zapovijedi?

  • Od Boga, preko njegova proroka Mojsija. Njih je potvrdio Krist rekavši: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nissam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5, 17). Krist ih je sažeo dvjema velikim zapovjedima ljubavi po kojima trebamo ljubiti Boga i bližnjega (Mt 22, 35-40).

39. Na čemu, dakle, počiva cijela katolička vjera?

  • Na Kristu. Sve proizlazi iz Krista i sve na Njemu počiva.

40. Što je obliče, narav, osobitost cijele katoličke vjere?

  • Krist. Sve to sačinjava osobu Krista u kršćaninu.

41. Koji je konačan cilj i svrha cijele katoličke vjere?

  • Krist. Sjedinjenje s Kristom jedini je konačni cilj i svrha.

42. Hoće li mi ova vjera pružiti mir?

  • Hoće zato što “vjera” znači odnos s Bogom u Kristu. Nijedna ti stvar ne može pružiti mir jer poljedica ne može biti veća od uzroka. Osobi samo osoba može pružiti mir.

43.  Zašto ta osoba mora biti Bog?

  • Zato što je tvoje srce stvorio sam Bog i jedino ga on može u potpunosti ispuniti. U svakom srcu postoji praznina veličine Boga koju ni čitav svemir nije u stanju ispuniti. “Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!” (sv. Augustin)

44. Kako mogu pronaći Boga koji može ispuniti tu prazninu u mojem srcu?

  • Ne možeš ga pronaći. To je loša vijest, ali dobra vijest je evanđelje kojim je Bog pronašao tebe. “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, On Ga obznani.” (Iv 1, 18)

45. Što moram raditi kako bih pronašao mir koji tražim?

  • Evo Isusova ogovora: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11, 28)

46. Kako mogu doći k Njemu kad je On živio prije dvije tisuće godina?

  • Zato što On i danas živi. “Nije ovdje! Uskrsnu kako reče” (Mt 28, 6). Za razliku od svakog drugog čovjeka, Njegov je grob prazan. On je obećao svojim učenicima: “I, evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.

47. Je li On danas s nama samo duhovno?

  • Ne. On nas dodiruje svojim tijelom. Njegova Crkva je Njegovo tijelo, a i euharistija je Njegovo tijelo.

48. Ako vjerujem u Njega i ako sam kršten u Njegovo tijelo, što će se dogoditi sa mnom?

  • Primit ćeš sam život Kristov: “Ja sam trs, vi loze.” (Iv 15, 5)
  • Ispunit će te Duh Sveti (Lk 3, 16)
  • Ništa te neće moći razdvojiti od Boga, ni na ovom, ni na sljedećem svijetu (Rim 8, 31-39)

49. Kako se naziva taj novi život?

  • Sveto pismo ga naziva brojnim imenima: spasenje, posvećenje, opravdanje, milost, preporod, nadnaravni život, božanski život, vječni život, dioništvo u božanskoj naravi, kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Božje i roditi se nanovo.

50. Što moram učiniti kako bih zadobio taj novi život?

  • Krist odgovara da moraš učiniti tri stvari:
  1. Obratiti se i pokajati za svoje grijehe (Mt 4, 17)
  2. Povjerovati u Isusa Krista i krstiti se “u ime Oca i Sina i Duh Svetoga” (Mt 28, 19)
  3. Živjeti u milosrdnoj ljubavi i praštanju sa svojim bližnjima (Mt 6, 14)

51. Što je grijeh?

  • Grijeh je hotimična misao, riječ, djelo ili propust koji je suprotan Božjoj volji.

52. Što je obraćenje?

  • Obraćenje je okretanje od grijeha. Ono uključuje žaljenje zbog grijeha, ali nije nužno osjećaj, nego čin volje. Obraćenje je odabiranje Boga i odricanje od grijeha.

53. Zašto se moramo obratiti?

  • Zato što, želimo li reći “da” Bogu, moramo reći “ne” grijehu koji je protivan Bogu.

54. Ne čini li nužnost obraćenja kršćanstvo tužnom religijom?

  • Nikako. Kršćanstvo je poput besplatne operacije kojom spašavate život svojoj duši. Tužno je živjeti u poricanju bolesti. Obraćenje nas čini sretnima, a ne nesretnima. Naime, Bog, koji je sama ljubav, stvorio nas je da dijelimo s Njim njegovu sreću i dao nam je svoj zakon kao pravi put do sreće. Moramo se dakle, odvratiti od grijeha kako bismo uživali u sreći.

55. Moramo li biti savršeni?

  • Ne, ali moramo to željeti i moramo se iskreno truditi pokoravati se Božjoj volji te izbjegavati grijeh. Bog nam je pružio sakrament pomirenja zato što zna da nismo savršeni.

56. Zašto je vjera u Krista nužna?

  • Zato što nas samo Krist može spasiti od grijeha i iznova nas sjediniti s Bogom.

57. Zašto je krštenje nužno?

  • Zato što je Krist zapovjedio da ono bude način kojim se pristupa Crkvi.

58. Zašto je Crkva nužna?

  • Zato što je Njegovo tijelo naše spasenje, a Crkva je Njegovo tijelo.

59. O kojoj je Crkvi riječ?

  • Samo je jedna Crkva. Krist nema dva tijela.

60. Po čemu možemo prepoznati Crkvu?

  • Četiri su oznake Crkve: jedna, sveta, katolička (sveopća) i apostolska.

61. Znači li to da nema spasenja izvan Crkve?

  • Krist je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Krist je jedini Spasitelj, a Crkva je Njegovo jedino tijelo.

62. Kako se nekatolici mogu spasiti?

  • Kristova se Crkva proteže nadaleko i naširoko. Ona postoji na brojnim mjestima izvan vidljive Katoličke Crkve. Međutim, njezina punina na vidljiv način postoji samo u Crkvi koju je Gospodin osobno utemeljio i opunomoćio da naučava u Njegovo ime. Bog je veoma milostiv “jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3, 9). Budući da je Bog tako milostiv, pokazao nam je put kojim se možemo spasiti i jasno ga je označio. Bog je obećao da će svi koji traže i pronaći (Mt 7, 8). Crkva naučava ovo: “Vječno spasenje mogu , naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti. (II. vatikanski sabor, Lumen Gentium, br. 16)

63. Zašto je Crkva bolja od drugih vjerskih ustanova?

  • Zato što ona nije vjerska ustanova. Ona je produžetak Utjelovljenja, tijelo jedinoga Krista.

64. Je li Crkva ljudska ili božanska?

  • Poput Krista, Crkva ima i božansku i ljudsku narav. Za razliku od Krista, njezina ljudska narav je daleko od savršene. Unatoč tome, ona je naša stvarna veza sa samim Kristom, posebno u sakramentu euharistije.

65. Ne drži li nas Crkva podalje od Boga time što umnožava posrednike između nas i Boga?

  • Upravo suprotno. Prava svrha posrednika jest povezivati, a ne odjeljivati. Krist je most između Boga i čovjeka, a Njegova je Crkva most između pojedinca i Krista. Kao što nam se Bog učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u Kristu, tako nam se i Krist učinio stvarnim, vidljivim i dostupnim u svojoj Crkvi.

66. Djeluje li Bog svugdje, čak i izvan svoje Crkve?

  • Bog djeluje svugdje.

67. Što je, dakle, smisao života?

  • Bog.
Prema Peteru Kreeftu, privatno vlasništvo

Mediji zgroženi pravom na iznošenje istine

S obzirom da sam zadnjih dana nekoliko puta morala reagirati na neke neistinite izjave, s obzirom na odbijanje zakona o zaštiti djece od čedomorstva od strane demokrata u SAD-u i s obzirom na objavljena tri članka na istu temu unazad nekoliko dana u kojima se napadaju jedan biskup i dvojica svećenika samo zato što su rekli istinu, moram se opet osvrnuti na tretman teme pobačaja, umjetne oplodnje i pornografije u medijima.

A) Američki demokrati odbacili su zakon kojim bi se ona djeca koja prežive neuspjeli pobačaj imala pravo primiti u bolnicu i liječiti. To znači da demokrati, uz izuzetak dvojice od njih u Senatu, i dalje podržavaju praksu ostavljanja te djece na stolu, hrpi otpada ili vreći za smeće da umru u mukama.

Drugim riječima, podržavaju čedomorstvo.

Nancy Pelosi je sigurno zadovoljna. Ona podržava isto to. Tko zna što će se dogoditi ako joj Trump još koji put zabrani upotrebu zrakoplova za putovanja…

S obzirom da Trump vraća Reaganovu definiciju prava na život kojom će dodatno ukinuti financiranje Planned Parenthooda, demokrati su prisiljeni pokazati svoje pravo lice. Trump ih je prisilio da se javno bore za pravo na ubijanje. Ne mogu to više raditi u rukavicama.

Novinari se, “brinući” se za duševno zdravlje čitača, zgražaju nad istinom o pobačaju (ubojstvu) i nad istinom što se događa s komadima tijela beba nakon što se ubiju. Napadaju sve one koji govore istinu jer im je problem što se govori istina, a ne postupak o kojem se govori istina.

Istina je da se dijelovi tijela ubijenih novih ljudskih bića koriste u kozmetici. Nemojte se varati – koristili su se u Pepsiju kao pojačivač okusa (mislim da je korisno pročitati članak koji sam napisala prije dvije godine), a da se ne koriste u narcis kozmetici.

Dijelovi ubijenih ljudskih bića koriste u kremama za pomlađivanje ili obnovu kože.

Treba koristiti kreme za njegu kože i žena mora držati do sebe, ali pripazite što kupujete. Ako nešto nudi posebne rezultate, vjerojatno se radi o dijelovima ubijenih beba koje pojačavaju djelovanje.

Katolik, samim svojim djelom, može biti ekskomuniciran (izopćen, otcijepljen) iz Crkve.

Sigurna sam da su gđu Pelosi i sve političare koji se deklariraju katolicima, a podržavaju, promoviraju, potiču i zagovaraju sve ono što se protivi nauku Crkve pogotovo na bioetičkom području, upozorili u kojem se duhovnom stanju nalaze ostavši pri takvom ponašanju.

Provjerila sam postoji li neki medijski trag oko toga i pronašla članak koji govori o tome – u SAD-u su biskupi zabranili pristup pričesti nekoliko političara (Lucy Killea, Mario Cuomo, Gray Davis, John Kerry, Patrick Kennedy, Rudy Giuliani, Kathleen Sebelius, Joe Biden, Michael Madigan, John Cullerton), a među njima je i Nancy Pelosi jer su u duhovnom stanju otcijepljenosti od Crkve. Bez obzira na te mjere, biskupi češće ne posežu za njima.

Svaki čovjek može živjeti kako želi, kao i Predsjednica RH, Premijer RH, Predsjednik Sabora RH i svi drugi. Ono što je također činjenica je da osobe koje rade sotonska djela ne mogu biti aktivni član Crkve jer su se svojim djelima automatski ekskomunicirali iz zajednice i/ili su duhovno ušli u druga zajedništva što vrijedi za npr. masone, reiki, tai chi, New Age prakse, dublje razine joge.

U skladu s time, zajedno s “neprofitnim” udrugama obilato financiranim od strane hrvatske države, Sorosom i poduzetnicima poput Sorosa, novinari stvaraju pritisak. Žele da se, novim zakonom o pobačaju koji će uređivati ubijanje nerođene djece od strane njihovih majki i liječnika, zdravstvenim djelatnicima oduzme pravo na priziv savjesti te da se područjem ginekologije mogu baviti samo oni liječnici koji izvode pobačaje.

Fuj! Odvratna mi je i sama pomisao da isti liječnik porodi Anino i Markovo, a ubije Sarino i Ivanovo dijete – ovisno kako se s kime dogovorio, time izravno kršeći ono što je obećao kao liječnik.

Ukoliko se zabrani pravo na priziv savjesti, očekujem daljnje smanjenje potražnje za specijalizacijom iz ginekologije jer će se porod žene i rađanje nove osobe svesti na razinu vješte mesarske tehnike u bolnici. Mesari su vrijedni ljudi koji nam trebaju, ali ne u bolnicama, nego na farmama, u klaonicama i mesnicama. Nažalost, čini se kako bi se na ginekologiji očito moglo naći mjesta i za njihove vještine komadanja.

Političkim strankama u Hrvatskoj, pogotovo Joint koaliciji (nemam zasluge u kreiranju imena) te drugim lijevim strankama predlažem manje Amsterdama i amsterdamskih štetnih zaglupljujućih spojeva, a više informiranje kako se ne bi sramotili izjavama temeljenim na subjektivnoj kategoriji emocija koje vrište s njihova lica. Isto vrijedi i za lažnu demokršćansku opciju HDZ na vlasti koja se tek treba posramiti svega onog što su napravili. Dugačak je to popis.

Istraga je dokazala i pokazala kako je Planned Parenthood 🤑🤑 prodavao dijelove tijela ubijenih beba, kao i da su ciljano odabirali mjesto na tijelu na kojem će usmrtiti bebu da neki njezin dio tijela ili organ ostane neraskomadan za prodaju. To novinari vrlo jednostavno mogu saznati kad već sami nisu proveli istragu.

Ti isti mediji koji podržavaju pobačaj i ne groze se ubojstva novog ljudskog bića imaju problem s time kad se opisuje postupak pobačaja ili kad se kaže istina o upotrebi dijelova tijela ubijene djece pa takve izjave smatraju šokantnima te da se o tome ne smije govoriti – pogotovo katolici i Katolička crkva. Odmah se jave uvrijeđene mame, žene i muškarci kojima je u redu podijeliti priču o svojem pobačaj s nekom ženom jer je to “samo sastavni dio života”.

Upotreba dijelova tijela ubijenih beba već je dokazana i evidentirana, ali znaju to novinari. Njihova je zadaća da se o tome ne priča, ne zato što to smatraju lošim i groznim, nego kako prosječan čitatelj kojeg odgajaju u smjeru životinje ne bi pokazao svoje ljudsko lice ili se usprotivio tom postupku.

Oni moraju očuvati javnu tajnu apartmana za pobačaje po bolnicama čiji se računi svaki mjesec šalju kao dio statistike kako se javnost ne bi uznemiravala tolikim brojem ubojstava. Neka javnost bude mirna, a u pozadini će se i dalje tolerirati komadanje djece, mračne i ledene komore za embrije, pobačaje do kojih dolazi kad se embriji prilikom umjetne oplodnje ne ugnijezde u maternicu i slično.

B) Pornografija uništava ljudsko zdravlje na svim razinama (impotencija, neplodnost i kvaliteta genetskog materijala, psihički problemi i FIZIČKA promjena mozga, ovisnost, grijeh) i ljudske odnose.

Mediji su ismijavali priču studentice koja se šokirala kad je jedan dan naišla na svoga oca koji gleda pornografiju. Taj šok poremetio je njezin menstruacijski ciklus, odnos prema muškarcima i pogled na svijet.

Mediji su tvrdili kako to nije šok i da nema štetnih posljedica.

Tvrditi kako doživljeni šok događaj ne utječe na sve razine čovjeka, pa i na tjelesne simptome koji prerastu u poremećaj, laž je.

Mislim kako nije potrebno isticati, posebno u današnjem vremenu, kako je veliki broj bolesti psihosomatski. Ljudi pate od napada panike zbog traume, djeci posijedi kosa od šoka, ženama se poremeti ili izgube menstruacijski ciklus, muškarci pretrpe srčani udar, a da ne spominjem što se dogodi s međuljudskim odnosima.

Uvijek ponavljam da se ono što Crkva naučava uvijek pokaže točnim. Zašto? Zato što Katolička Crkva slijedi Isusov nauk i smisao, a to je ono kako je Bog zamislio čovjeka i svijet. Meni za to ne trebaju istraživanja, a zanimljivo je da sada i istraživanja koja se mogu provoditi zbog dostupnosti tehnologije potvrđuju crkveni nauk. Nema iznenađenja – ako je nešto protivno crkvenom nauku, nema šanse da će dati dobre rezultate.

Kao ženi mi je uvijek žao kad moram kritizirati žene. Zašto ih kritiziram?

Zato što je meni svejedno kojeg je spola – muškog ili ženskog osoba koja radi ono što je zlo ili pogrešno. Neću prestati govoriti o zlim postupcima žena samo zato što sam žena ili zato što je nastupilo vrijeme u kojem se žene totalitaristički osvećuju. Od uzora, žene su postale grobarice.

Kolikogod ovaj svijet ide prema katastrofi, bar su rukavice pale. Ni u Hrvatskoj više ne mogu olako pričati o pobačaju kao o pravu žene, nego su prisiljeni zauzeti poziciju koja vrlo jasno govori da, zapravo, zahtijevaju pravo na ubijanje.

Sjećam se jedne emisije na temu zakona o pobačaju od prije dvije-tri godine.

U njoj je sudjelovala i Bojana Genov, starija, crnokosa aktivistica za pobačaje. Ona je tijekom cijele emisije govorila o pobačaju kao o jedenju bombona u doba hladnokrvnih komesara komunizma ili nacizma. Emisiju je završilo njezino vrištanje u ime žena: želimo pravo na siguran (koje li ironije!) pobačaj koliko god puta treba. Ježila sam se, a istovremeno mi je bilo žao te žene jer je njezina duša bila pakleno mrtva i to je ono što je izazivalo jezu. Duhovno (unutarnje) stanje u kojem se čovjek nalazi odražava se i na fizički izgled, mimiku i kretnje. Zato postaje osobe koje su fizički objektivno lijepe, ali su ružne jer iz njih izviru njihovi stavovi, pogledi, postupci i ponašanje koji su toliko ružni da poružne osobu. Samo na javnoj sceni puno je takvih osoba.

Teške riječi, ali tako je.

Slučaj Starbucks: rodna ideologija&trgovina ljudima

Već neko vrijeme kruže informacije kako će američki lanac kave “Starbucks” otvoriti svoj prvi kafić u Hrvatskoj.

Ne pijem kavu i njezine varijante.

Da mi se i dalje sviđa i da mi odgovara, pila bih je jer je, u normalnim količinama, ne smatram tlom tekućinom potrebne zamjene čajem, kako to New Age sektaši tvrde, ali ne bih je pila u “Starbucks-u”.

Zašto? Dva su glavna razloga koja su povezana:

1. Moralni + zdravstveni

“Starbucks” financira rodnu ideologiju i podržava pornografiju i pedofiliju.


A) Rodna ideologija i promjena spola maloljetnika

“Starbucks” je donator udruga koje promiču rodnu ideologiju i promjenu spola kod maloljetnika.U kampanji naziva #whatsyourname prikazuju ženu kratke kose koja konobaru govori da je njezino ime James, iako je ranije više puta bivala uslužena kao Jemma (“Starbucks” ispisuje ime kupaca na ambalažu napitaka prilikom naručivanja). Reklama završava s #whatsyourname koji upućuje na njihovu twitter kampanju rodne ideologije. Ističu kako je ispisivanje imena na šalicu njihov način priznavanja i prihvaćanja svakoga.Nadalje, prodaju kekse u obliku sireninog repa (eng. mermaid) kako bi prikupili sredstva za transrodnu udrugu “Mermaids” koja lobira za lakši maloljetnički pristup blokatorima puberteta, cross-sex hormonima te kirurškim operacijama promjene spola (mastektomija, kastracija i dr.).

B) Pornografija i pedofilija

Za razliku od npr. Hilton hotela koji su, kad im se kampanjom skrenula pozornost na to, postavili filtere koji onemogućuju pristup pornografskom i pedofilskom sadržaju pristupom s njihove WI-FI mreže, “Starbucks” je to odbio.

Rodna ideologija i pornografija imaju štetne posljedice i za duhovno, ali i za tjelesno i psihičko zdravlje osobe. Znamo kako su sudionici pornografske industrije i pedofilskih lanaca žrtve trgovine ljudima.

“Starbucks” time podržava trgovinu ljudima!

2. Čisto zdravstveni razlog

U samo jednoj velikoj “Starbucks-ovoj” kavi (doza s oko tri espressa), nalazi se doza kofeina koja je dva puta veća od preporučene dnevne doze (doze s kojom ne bi  trebalo biti negativnih reakcija poput tahikardije, nervoze, napada panike, povišenog tlaka, drhtavice ili gastroenteroloških problema).

Za ovaj razlog se slažem kako je odgovornost i na potrošačima te, da je samo ovo prigovor, ne bih ga smatrala ozbiljnim.




Svatko ima pravo trošiti svoj novac kako želi i finacirati što želi.


To vrijedi za “Starbucks”, ali i za mene i vas.


Izvještaj ‘Atlantis’: o rodnoj disforiji i lažima 🎬

S dopuštenjem Citizengo-a, prenosim ovaj video svjedočanstva g. Walta Heyera o njegovom životnom putu u kojem, između ostalog, govori i o tome kako su pedofilski aktivisti povezani s rodnom ideologijom.

Ovo je srž samog liberalnog programa – uvjeriti ljude u laž i gurnuti ih u smjeru autodestrukcije, a onda i destrukcije cijelog društva.

Liberalni zdravstveni odgoj diljem svijeta želi uništiti antropološke i egzistencijalne istine o čovjeku te, stvaranjem zbunjenosti na duhovnoj i psihološkoj razini ljudi, uništiti prvo te osobe kao pojedince, a onda i brak te obitelj.

Bogu hvala za g. Heyera i što je našao put povratka. Svaki čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju te,  kao takvo biće, ima pravo na dostojanstveni život u skladu s istinom o njemu samome. Bog nas nije stvorio kako bismo puzali po podu, nego kako bismo punim plućima živjeli smisleni život kako ga je On zamislio za nas.

Ja definitivno ne spadam u skupinu ljudi koji se oslanjaju (samo) na istraživanja, tj. kojima je potrebno istraživanje na temelju kojeg bih formirala mišljenje jer ono što je zdravorazumski i moralno neispravno, takvim i smatram bez obzira na rezultate istraživanja.

S dopuštenjem the New Atlantis-a, prenosim i uvod u “Izvještaj Atlantis” koji se bavi rodnom disforijom kojeg potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh. Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins (američko top sveučilište) te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona. McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis  opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u bolnici Johns Hopkins.

Ministarstvo istine&legalizacija marihuane&opioidna kriza 💀

A) Vlada je najavila osnivanje Ministarstva istine koje će određivati što je istinita, a što lažna vijest. Pretpostavljam kako će to vjerojatno biti po ključu ‘sve što je protiv nas i naše globalističke ideologije je lažna vijest’. Vjerojatno su zato testirali raspoloženje javnosti slučajem ministra Tolušića kako bi pokazali kako je lako plasirati lažnu vijest. O tome zašto je urednik političkog tjednika objavio tu lažnu vijest, iako je, po svojim riječima, znao da je lažna, nitko ne govori ništa. Možda jer je imao dogovor s Ministarstvom istine za odigravanje duplog pasa?

Po istom ključu funkcioniraju internetske tražilice: miču sve ono što je pruža informacije suprotne uspostavljenim ljevičarsko-liberalnim taborima mainstreama.

B) Naš ministar pravosuđa, g. Bošnjaković, izjavljuje, kako prenose mediji, kako “sve što je djelotvorno i pomaže u liječenju i da se ne trpi bol, treba legalizirati.” To je izjavio u kontekstu rasprave o marihuani.

Marihuana ne pomaže u liječenju niti je djelotvorna u liječenju. Ona jedino otupljuje čovjeka pa čovjek ne osjeća bol. To dovodi do fizičke promjene mozga, a to rezultira drukčijim ponašanjem osobe te, između ostalog, porastom psihičkih oboljenja. Prirodno stanje mozga nije high, ušlagirani osjećaj otupljenosti u koji ga dovodi marihuana.

Marihuana je droga i jest babaroga. Ona mijenja fizički izgled mozga i dovodi do hipofrontalnosti koju sam već spominjala dosta puta npr. utjecaj pornografije na promjene mozga ili kockanje i klađenje.

Najnovija istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju da bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom. Nadalje, nova istraživanja pokazuju kako marihuana značajno povećava mogućnost za razvoj raka testisa.

Uvijek ponavljam, pa ću i ovdje, kako nisam osoba od istraživanja. Ne treba mi istraživanje kako bi me uvjerilo da ono što je nemoralno ne može donijeti ništa dobro. Što se tiče posljedica, psihičke posljedice i promjene mozga zbog npr. marihuane, uvijek smatram gorim od neke fizičke bolesti.

C) SAD se suočava s ogromnom krizom izazvanom olakim prepisivanjem opioidnih sredstava protiv bolova. Liječnicima su, prema riječima nekolicine čije sam intervjue čitala ili razgovore slušala, ispirali mozak tijekom obrazovanja kako pacijent ne smije patiti i osjećati bol. To je rezultiralo spomenutim problemom prekomjernog korištenja opioida poput oksikodona (percoceta) koji su se prepisivali i kod bolova za koje se nikad, pa ni tad, ne bi smjeli prepisivati. Odgovornost ne vidim samo u liječnicima/farmaceutskoj industriji, nego i u pacijentima jer je najlakše popiti tabletu.

Opioidi vrlo brzo izazivaju ovisnost i samim time vrlo brzo stvaraju osjećaj nedjelotvornosti kod pacijenta pa on traži veće doze. Kako ističu liječnici, tom pacijentu mogu pomoći ne prepisivanjem veće doze, nego potpunim micanjem s opoida jer je izloženost opoidu stvorila lažni osjećaj nedjelotvornosti. Micanje s opoida je lavlji posao zajedno s trajnim posljedicama koje ostavljaju.

Što je bol i što ona predstavlja različitim ljudima?

Netko se drogira, iako ga ništa ne boli. Drugi netko pije tabletu protiv bolova ako ga boli prst uslijed malo ozbiljnijeg puknuća nokta koje rezultira upalom. Netko pije slabiju tabletu protiv bolova kod nekih ozbiljnijih lomova. Netko ne pije tabletu protiv bolova ni kad ga bole leđa, a mnoge žene među kojima su i moja majka te moje sestre, nisu htjele ništa protiv bolova ni kad su rađale. Zašto? Zato što su znale da sredstva protiv bolova utječu i na dijete koje su rađale, kao i na njih. Epiduralna protiv bolova koja se daje kod poroda je zapravo lokalna anestezija i definitivno nije za zezanje. Svaka tableta koju popijemo ostavlja posljedice. Zato ih treba koristiti odgovorno i uz dogovor s odgovornim liječnikom. (Ne govorim o opravdanoj upotrebi sredstava protiv bolova u bilo kojem slučaju u dogovoru s liječnikom).

Mjeriti nešto subjektivnom razinom osjeta boli ili legalizirati sredstvo koje je štetno po čovjeka zato što jedino ubija bol, a bol ubija jer “ubija”, otupljuje mozak, je apsolutna glupost i jako velika opasnost.

D) Zakon šalje poruku. Zato zakon koji zabranjuje pobačaj šalje poruku da je pobačaj ubojstvo te ga zato ne smijemo raditi, dok zakon koji dozvoljava pobačaj šalje poruku da je pobačaj medicinski zahvat. Uz naviku odlaženja liječniku preko veze, bit će vrlo lako usvojiti i naviku odlaska liječniku po marihuanu. Ako Hrvatska legalizira marihuanu, makar samo i u medicinske svrhe, jamčim vam ogroman porast ovisnika o drogama.

E) Uz

  • Ministarstvo istine
  • Zakon o referendumu koji vodi u diktaturu
  • muljanje oko Agrokora i poljoprivrednog zemljišta od geopolitičkog značaja uz granicu sa Srbijom i Mađarskom čiji se načelnici pozivaju na sastanke na kojima su i predstavnici DORH-a
  • Istanbulsku i Marakeški
  • Ovršni i Predstečajni zakon
  • nasilno uvođenje eura od čega će Hrvatska imati velike štete (za euro, ali ne u ovom trenutku)
  • Zakon o pobačaju
  • rodnu ideologiju
  • tehnološko zaglupljivanje u školama
  • klijentelizaciju društva gdje podobne nije strah jer misle kako sve znaju u kombinaciji s tim da mu nitko ništa ne može
  • korupciju
  • zbrinjavanje kontaminiranog otpada pod parolama kako se “bezveze širi panika”

možda to i jest plan: obamrli pojedinci čine zatupljeno društvo koje sve prihvaća.

Koje je onda rješenje? Ovakvo kakvo je i sada – marihuana je, zajedno sa svom drugom drogom, nelegalna i zabranjena supstanca.

Nevezano za temu, kad ste zadnji put napisali deset rečenica olovkom na papiru? Kako će to ići generacijama koje će koristiti tablete u školi…Mislim da neće ići baš dobro jer neće moći povezivati slova u riječ s obzirom da im mozak neće biti osposobljen za to. Probajte napisati onih deset rečenica pa ćete vidjeti kako to izgleda nakon upotrebe laptopa i mobitela.

Novi Zakon o pobačaju

U najavama za novi Zakon o pobačaju, novinari iznose kako će financijski trošak pobačaj i dalje snositi žena koja želi pobaciti.

Kao razlog za to, članovi stručnog povjerenstva naveli su argument ‘nije riječ o liječenju’.

O čemu je onda riječ i što ono što nije liječenje  ili donošenje novog života radi u bolnici?

Nemojmo se praviti glupima. Svi znaju što je pobačaj. Pobačaj je prekid trudnoće u kojem se ubija osoba u svojoj embrij ili fetus fazi razvoja.

Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je koja je najkasnija faza razvoja čovjeka do koje ćemo dopustiti legalno ubojstvo tog nerođenog čovjeka. Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je ubojstvo.

Čovjek je duša, duh i tijelo. Ako jedna od tih dimenzija nije dobro integrirana, pati cijeli čovjek.

Kad liječnik, žena i ženina okolina rade pobačaj, oni ne ubijaju samo tijelo u određenoj razvojnoj fazi, nego i dušu.

Duša je besmrtna, ali pobačaj je napad i na dušu. Ona nakon tjelesne smrti nastavlja život u vječnom paklu ili vječnom raju. Ona je ono što je od samog začeća udahnuto u to novo ljudsko biće.

Duša se ne stječe prolaskom kroz porođajni kanal niti je rezultat vođenja ljubavi muškarca i žene, nego se stječe samim začećem, Božjim ‘neka bude’. Zato muškarac i žena imaju udio u nastanku novog čovjeka, ali oni ne mogu stvoriti čovjeka ni njegovu dušu samostalno.

Zato imamo dijelove čovjeka kojima može pomoći obiteljski liječnik ili npr. internist (tjelesna dimenzija), dijelove čovjeka kojima može pomoći psihijatar (emocionalno-psihička dimenzija) i dijelove čovjeka kojima pomaže svećenik/duhovnik usmjerujući ga prema vraćanju Bogu po egzistencijalni smisao i svrhu života (duhovna dimenzija).

U duhovnom dijelu najočitije se vidi kako smo nastali isključivo zato što nas je Bog htio jer da nas nije htio, ne bi nas ni stvorio u majčinom krilu niti bi nas bilo. Kiki bombone mogao je proizvesti čovjek jer Kiki nema dušu, a nema dušu zato sto je predmet. Muž i žena ne mogu napraviti drugog čovjeka bez Boga jer oni ne mogu dati čovjeku ono što ga čini čovjekom – dušu. Bog je Gospodar života i smrti. Liječnici mogu koristiti svoje talente i činiti dobro uz Njegovu pomoć.

Sukus cijele rasprave o pobačaju je, parafrazirano govoreći, sljedeće:

“Do kad ćemo javno proglasiti da je ubojstvo nerođenog djeteta legalno? Aha, ja mislim da se legalno može ubiti nerođeno dijete do 12. tjedna njegova razvoja. Vi mislite i nakon rođenja, do 2. godine starosti? Imamo problem. Ako pustimo što kasniji rok, tko će zbrinjavati sve te noge, ruke, srca i druge dijelove tijela?”

Što za liječnika predstavlja razliku između dvije trudnice koje su npr. u istom tjednu trudnoće? Jednu porodi nakon devet mjeseci, drugoj napravi pobačaj s tri mjeseca.

Ako se ne radi o ljudskom biću, što je to što je porodio nakon devet mjeseci i što je to što je ubio nakon tri mjeseca? Je li to što je raskomadao bila klupa koja nije prošla kroz porođajni kanal jer se radi o dvanaestom tjednu, nije popila plodnu vodu pa nije postala čovjekom? Ili je klupa to što je porodio nakon devet mjeseci? Ako je klupa ono što je raskomadao nakon tri mjeseca, kako se druga klupa koja ima isti početak i počelo, uz dodatnih šest mjeseci, pretvorila u čovjeka?

Liječniku je jedina razlika u tome što jedna žena želi dijete, a druga ne želi, a to je nedopustiv stav. Društvo ne može dopustiti ubijanje drugog ljudskog bića samo zato što to želi neki član društva.

Što je to što nosi devet mjeseci npr. kći Hillary Clinton koja je pro choice i Meghan de Sussex koja je pro choice, a što je to što nosi devet mjeseci neka nepoznata žena u npr. Francuskoj? Čemu se raduje Britanska Monarhija ako Meghan de Sussex nosi klupu? Čemu se raduje Meghan de Sussex kad je ono što nosi isto ono za što će drugoj ženi reći da joj ne treba i da se ima pravo toga riješiti?

Hillary Clinton mogla bi povesti svoje već treće unuče s kćerine strane na svoju turneju po abortivnim klinikama i ženama koje se tamo zateknu reći: “Dobar dan, ja sam Hillary Clinton. Moja kći ima troje djece, a jedno od njih je moje unuče koje sam danas povela sa sobom. Naime, vama ne trebaju djeca. Vi niste rođeni pod mojom zvijezdom i, za razliku od moje kćeri i mene, nemate pravo imati djecu.” 

Isto to bi mogla napraviti i Meghan de Sussex, samo što bi se ona mogla pozvati na kraljevsku udaju jer mi se čini kako ni ona nije rođena pod Hillarynom zvijezdom. Da su se kojim slučajem srele davnih dana, pretpostavljam kako bi H. Clinton savjetovala M. de Sussex neimanje djece, ali kako su se uloge promijenile i Meghan je sada postala osoba od utjecaja, sada ona ipak ima pravo na djecu (jedno-dvoje kako ne bi zagadila planet). 

Zašto žene plaču nakon doživljenog spontanog pobačaja? Zašto i pro choice žena plače nakon doživljenog spontanog pobačaja pa to spominje u svojoj knjizi kao najteži trenutak svog života (npr. M. Obama)? Zašto drugoj ženi želi ono što je nju toliko pogodilo? Je li to odlika dobra ili zla?

Zašto se poduzima serklaža? Što je to što se serklažom štiti? Ako se radi o knjizi, čemu takav trud?

Čime se bavi perinatalna medicina (fetalna medicina ili fetologija ili perinatologija) i zašto postoji kao zasebni dio medicine?

Zašto žene dožive psihički slom i obole od depresije kad naprave pobačaj? Zašto žive s psihičkim i duhovnim, a često i tjelesnim posljedicama cijeli život ako se radilo o amebi i klupi koju su nosile u maternici? Tko plače za klupom?

Svi pro choice ljudi već su rođeni. Oni su svi pro choice za ljude niže vrste jer mi, obični ljudi, po njihovom, ne bismo smjeli imati djecu. Zato se pobačaj morao umotati u egidu prava žena (pravo žene na ubijanje vlastitog djeteta? pravo žene na ubijenje druge osobu koja je svoja individua od samog začeća i koja se tek prvih devet mjeseci svog života nalazi u njezinu tijelu?), dok samu njegovu srž čini ista eugenika koja je pobila tolike milijune u koncentracijskim logorima i eksperimentalnim laboratorijima. Dovoljno je pogledati popis financijaša kampanja za pobačaj.

Nijedan čovjek nema dvije DNA.

Dijete ime svoj vlastiti DNA od začeća i ono je svoje od začeća. Ima svoje organe, a ne majčin bubreg ili očevo srce.

Koliko je situacija apsurdna govori činjenica kako su se sve relevantne medicinsko- znanstvene nstitucije izjasnile kako život započinje začećem. Ni to nije pomoglo pa na svojim klinikama svejedno i oni sami izvode pobačaje, pri tome lažući kako se radi o nakupini majčinog tkiva.

I za kraj još jednom – da, ono o čemu cijelo društvo raspravlja je do kojeg tjedna ćemo dopustiti legalno ubijanje novog, nerođenog čovjeka; do kojeg tjedna ćemo biti Poncije Pilati koji će oprati ruke od nezaštićenog života, a liječnici i žena Herodi. Ništa drugo.

Sasvim je jasno kad započinje život. Sasvim je jasno kako ljudi koji podržavaju pobačaj to znaju.

Sasvim je jasno da oni, usprkos tome, zapravo žele pravo na ubojstvo novog života.

Vrlo jasno i jednostavno: oni žele pravo na ubojstvo po svom izboru.

Sasvim je jasno kako od žene i muškarca nastaje nova osoba, kao što je jasno i da klupa ne može postati čovjekom.

Dva ljudska bića ne mogu začeti klupu niti se majmun iz zoološkog vrta može pretvoriti u čovjeka.

Podsjetnik: dobra djela imaju posljedice

Znate što?

Ja se još uvijek pitam što se dogodi s nama kad odrastemo.

Što se dogodi odraslim ljudima pa nam nekako ono očito i jasno postane neočito i nejasno, a nada i vjera postanu miš-maš. Postane nam teško vjerovati i da smo dovoljni kakvi jesmo i da dobro ima smisla i da dobra djela imaju posljedice, čak i kad ih ne vidimo, ili izgubimo nadu i vjeru…

Gledala sam dokumentarac o životu sv. Maksimilijana Kolbea. Znam njegovu priču, ali nisam znala sve detalje. Znala sam da je ubijen u Auschwitz-u 14. kolovoza 1941., ali nisam znala detalj koji me je i potaknuo na ovaj članak.

Krajem srpnja 1941., jedan je zatočenik pobjega iz bloka u kojem je bio smješten i Maksimilijano.

U takvim slučajevima, nadzornik je postrojavao  na vanjskom dvorištu sve druge zatočenike koji su dijelili blok s odbjeglim. Tako bi čekali hoće li se odbjegli vratiti. Ako se nije vratio, onda bi nadzornik šetkao ispred zatočenika i lagano pokazivao prstom na one koje je time osudio na smrt izgladnjivanjem. Na taj način je i taj put odabrao jedanaestoricu. Deseti odabrani počeo je plakati i govoriti da ima suprugu i djecu te je molio da ga se poštedi.

Maksimilijan Kolbe rekao je da se želi mijenjati i zauzeti mjesto tog odabranog za smrt. Zapovjednik mu je dopustio. Tako je Maksimilijan s ostalom desetoricom završio u bloku 11 koji je služio za izgladnjivanje do smrti. Iz tog bloka svakodnevno se čula molitva jer je Maksimilijan predvodio molitvu krunice.

Ipak, Maksimilijan ne umire od posljedica izgladnjivanja, nego je ubijen injekcijom fenola. Naime, nakon dva tjedna izgladnjivanja, jedino je on ostao živ. Kako bi ispraznili ćeliju, ubili su ga smrtonosnom injekcijom.

Ono što me je potaknulo na ovaj članak je sljedeće: nakon njegove smrti, više nijedan zatočenik u Auschwitzu nije osuđen na smrt izgladnjivanjem. Slučajnost? Ne. Čudo i Božja volja? Da!

Evo ohrabrenja: Bog je jednu Maksimilijanovu odluku, odluku o poklanjanju života, učinio mnogostruko plodonosnom. Pa mi smo korisni! Imamo utjecaj na širenje dobra! Širenje Radosne vijesti stvarno daje rezultate! Patnja ima smisla! Ako patimo s Isusom, ima smisla. Bog će to pretvoriti u nešto prelijepo što mi ne možemo ni zamisliti.

Je li svetac mogao znati što će Bog napraviti? Nije. Svetac je znao da je to što je on napravio bilo jedino što je mogao i morao napraviti. To je bio Božji poticaj za njegov život i on ga je prihvatio.

Često puta nismo ni svjesni kako jedna naša mala odluka utječe na živote drugih.

Mi ne znamo kako će Bog upotrijebiti našu suradnju, ali ono što moramo znati je da je u nas upisana potreba i obveza vjerovanja u Boga. Ostalo je na Njemu, a On svoje odradi. Nekad nam da vidjeti i naš udio u dobrome, a nekada ne.

Nekad nam se čini kako nemamo utjecaj ni na što dobro ili kako je što god učinimo nedovoljno pa nas to tišti i vodi u osjećaj besmislenosti. Nijedno dobro djelo, lijepa riječ, osmijeh, ohrabrenje, usmjeravanje savjetom ili potpora ne ostaju bez ploda.

Jedno naše dobro djelo, jedan naš osmijeh u Hrvatskoj, spasi život u SAD-u.

A što je to što smo mi napravili u tom trenutku? Mi smo tim osmijehom možda samo podragali svoje dijete ili obogatili nepoznata čovjeka s kojim smo se sudarili na vratima bolnice i podigli mu štaku s poda ili smo posjetili pacijenta kojem nitko ne dolazi u posjet ili smo odbili izvršiti radni zadatak koji nije ispravan ili smo preporučili knjigu nekog autora kojeg cijenimo.

Čudni su i lijepi putevi Božji, a tek ćemo na nebu otkriti tko je vukao koje poveznice i kako je jedno naše djelo dovelo do nečeg desetog na drugom kraju svijeta.

Samo je pet osoba potrebno kako biste došli do bilo koje osobe na svijetu.

Tako od neznanaca postadosmo djeca Božja vršeći Njegovu volju.

Češki kratkometražni film “Most” to jako lijepo prikazuje. Nemam prava na film. Ukoliko je potrebno, maknut ću ga. Žao mi je što nema hrvatski prijevod, ali nadam se da ćete ga pogledati jer je prvo 💔 pa 💞. Nećete požaliti.

Ako ste trenutno vi ovaj plačući otac skretničar, predajte Isusu te suze i vjerujte: doći će na dobro!

O nepotizmu i mitu

Moja Božićna ispovijed gotova je.

Nekako ne priliči uz ovako lijepu sliku i značenje crkve pisati o grijehu nepotizma i mita, ali s druge strane, možda baš zbog sakramenta ispovijedi koji se najčešće podjeljuje u crkvi, ima smisla pisati o tome.

Nepotizam i mito su, prije svega, veliki grijesi, a tek onda i ilegalne radnje. Oni potkopavaju zdrave temelje društva i blokiraju njegovo normalno funkcioniranje jer ga truju.

Grijeh nepotizma i mita jednako čini osoba koja daje mito, kao i ona koja ga prima. Nema izuzetaka!

Treba potražiti drugo rješenje. Postojanje mita nedopustivo je pogotovo u zdravstvu. Ne mogu pojedini pacijenti imati bolji tretman od drugih zbog nepotizma ili mita. Pacijenti ne smiju davati mito, a liječnici ne smiju tražiti mito.

Ako se te radnje ne sprječavaju i ne spriječe, takav način funkcioniranja preraste u strukturu grijeha kroz koju više ništa ili nitko ne može proći bez pridržavanja takvih ponašajnih normi.

Jesu li svi ljudi neke skupine jednaki i pridržavaju li se istih moralnih načela? Ne.

Zato tvrditi da ništa ne valja i da su svi isti (zli) nije dobro. Dobro je nekada u manjini, ali to nije opravdanje kako bismo se ponašali kao većina ako se većina ne ponaša ispravno.

Činjenjem grijeha i kriminalnih radnji ne možemo dobiti ništa dobro.

Samo hrabro uz Božju pomoć!

Transhumanizam: nepoželjnost čovjeka

Objavljeno: 12. prosinca 2017.

Ovaj članak govori o transhumanizmu, odnosno progresivizmu ili o stvaranju svijeta u kojem je čovjek suvišan.

Čovjek je dostigao razinu razvoja nakon koje može samo strmoglavo pasti. Dokaz za to sve su veće gluposti i zla koja čovjek, i pod okriljem znanosti, tehnologije i napretka, radi. Odmah na početku potrebno je reći i kako će Božja biti zadnja jer je On zauvijek pobijedio, ali problem sa zlom je u tome što, iako uvijek gubitnik, povuče sa sobom puno ljudi.

Razum i mudrost darovi su Duha Svetoga kako bi čovjek, bar djelomično, mogao shvatiti Božji smisao i naum.

Zbog toga se i praktični katolik u svome životu oslanja na te darove. Ima ljudi koji nisu vjernici, ali poštuju narativni zakon i načela razuma pa se u nekim djelima poklapaju s praktičnim vjernicima. Ipak, vjernik, u suradnji s Duhom Svetim i živeći ono što naučava Katolička Crkva, ima veći pristup Istini, mudrosti, razumu i, posljedično, smisleniji život. Zašto? Zato što je Bog za njega i otkupiteljski otac, a ne samo otac koji ga je stvorio.

S obzirom da su razum i mudrost dar Duha Svetoga, oni su neovisni o titulama, razini obrazovanja i društvenom statusu. Zbog toga postoje i primjeri ljudi s titulama, a bez zdravog razuma, kao i onih bez titula, a koji savršeno razumiju kako bi sve trebalo funkcionirati. Nažalost, radi fiks ideja ovih prvih koji dobiju sve društvene impulse i promociju, nastradaju i ovi drugi.

“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”

papa emeritus Benedikt XVI.

Bezuman ili nerazuman čovjek odbacuje nešto što dobro funkcionira samo kako bi sebe proglasio novim uzorom i iskočio iz skupine. To može činiti i svojom glupošću koja želi pomaknuti i logiku i zdravi razum i istinu po kojoj sve dobro funkcionira.

Je li smisao života imati pametni, sterilni životni prostor (tehnologija+skandinavski dizajn = ja ga stvarno ne volim), posao sa stručnim usavršavanjem do kraja života, transhumanog robota kao partnera i odanost poslu, umjesto Bogu, bračnom sudrugu i obitelji?

Probajte pa ćete vidjeti kako nije.

Najjadnije od svega je što kreatori novog digitalnog doba svojoj djeci uopće ne daju pristup proizvodima i uslugama koje su proizveli. To vam je činjenica, kao što je i ona kako kreatori rodne ideologije i kulture smrti svoju djecu spreme na sigurno u privatne škole (često puta privatne katoličke škole!) ili da vlasnici poljoprivrednih konglomerata i proizvođači GMO hrane jedu organsku hranu s lokalnih  tržnica/lokalnih proizvođača.

Ništa što gazi Božji smisao ne može donijeti dobro. Ako vjerujete Bogu i živite po Njegovom smislu, to vam ne treba tumačiti nikakav bioetičar, filozof, psiholog, dr. sc., komunikolog, ekonomist ili… jer vam je sasvim jasno.

Nitko me ne može uvjeriti da je transhumanizam i digitalna transformacija u opsegu koji se danas gura dobra. Ne postoji ni teoretske šanse kako je to dobro, a kako ne bi sve ostalo na teoriji, to potvrđuje i praksa.

To vam je kao kad se najsretnijim nacijama proglašavaju stanovnici država s najvećim stopama samoubojstava (Danska, Island, Skandinavske države); one koje imaju plan istrjebljenja ljudi s Downovim sindromom od začeća (Island, Danska) ili one koje imaju poremećene muško-ženske odnose pa je poželjnija postala svaka devijacija, nego brak (Skandinavske države, Island, Danska, SAD, Velika Britanija, Nizozemska).

Za početak, želim se pozabaviti pojmovima progresivnost i nazadnost.

Ako bismo napustili uobičajeno tumačenje progresivnosti i nazadnosti, onda bih rekla kako je, zapravo, nazadno ne vjerovati u Boga jer, uz svo znanje o kretanju čestica, funkcioniranju svijeta, potpunoj usklađenosti rada ljudskog organizma i sl., smatram nazadnim smatranje da se sve to odvija slučajno, samo po sebi i da iza toga ne stoji Bog. Drugim riječima, tko je stvorio i napravio tako da vrijede npr. zakoni fizike? Netko mora stajati iza onoga što se naziva gravitacija. Vjerovati da je Zemlja sasvim slučajno pozicionirana tu gdje je pozicionirana, da je ono što zovemo gravitacijom tako postavilo samo sebe ili da su se stanice u čovjeku posložile sasvim slučajno tako da sve funkcionira savršeno nazadno je. Ja uvažavam svaki zakon gravitacije, geografska i dr. saznanja, ali iza svega toga što smo mi definirali pojmovima stoji Bog.

Nastavno na to, neuvažavanje ljudskog dostojanstva od prirodnog začeća do prirodne smrti i neživljenje prema istinama o čovjeku čini mi se nazadnim jer je život po nagonima nazadan s obzirom da vraća čovjeka na primitivnu razinu.

Čisto da možete malo razmisliti o čemu se radi: progresist u suštini unazaduje čovjeka jer ga baca na primitivnu, nagonsku razinu s obzirom da mu oduzima istinu o njemu samome kao o biću kojeg je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. To je nazadno, iako to progresist oblači u novo ruho, u novi model sukoba. Zar ne? Ako vas netko uvjerava da se trebate ponašati nagonski poput majmuna jer možete što želite, a vi znate da ste čovjek, onda to nikako ne može biti napredno, nego nazadno.

Kako bismo izbjegli zabune, vraćam se na uobičajenu podjelu. Meni je svejedno hoće li me ubaciti u kategoriju nazadnih ili progresivnih. Sva apsurdnost progresivizma kao diktature bez pokrića, progresivizma samo radi progresivnosti, dobro je sadržana u citatu ispod koji je primjenjiv na sva društvena kretanja.

“Progresist je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”

G. K. Chesterton

Drugim riječima, progresivizam u velikom broju slučajeva vrijeđa zdrav razum i logiku (zadržavam se samo na njemu kako bi članak bio bliži svima). Poslušajte i promotrite neke progresivne ideje koje su se realizirale ili koje se žele realizirati i pogledajte rezultate koje ostavljaju. To nema veze ni sa zdravim razumom, a pogotovo s moralom ili Bogom.

Ipak, prije svega, potrebno je istaknuti istinu: Bog je Gospodar svijeta i vremena, života i smrti. Čovjeka je stvorio na svoju sliku i priliku i on predstavlja Njegovo najsavršenije djelo. Nikakav stroj ne može zamijeniti čovjeka jer, ono što ima čovjek, stroj nikada neće moći imati. To je duša, a nju daje jedino Bog. Čovjek ne može izmisliti ni čačkalicu koja se ne slomi pa nikada neće biti gospodar svijeta niti imati kontrolu.

Ono što će za nekoliko godina predstavljati čovjekom (robot s usavršenom umjetnom inteligencijom) nikada neće biti čovjek. Zašto? Zato što je čovjek biće koje nastaje začećem tijekom izraza ljubavi (bračnog odnosa) između muža i žene u kojem Bog, u trenutku začeća, udahnjuje dušu tom novom ljudskom biću. Samo čovjek ima dušu, a samo Bog može pozvati čovjeka u život. Stoga, slobodno isključite napon struje robotima s koliko god savršenom inteligencijom bili i ištekajte ih. Nemamo moralnu obvezu prema njima, iako će glavne struje uskoro početi govoriti drukčije kako bi stvorile privid zamjenjivosti čovjeka – potrebu sklapanja robota, a ne potrebu rađanja djece.

Potrebno je problematizirati i neka znanstveno-medicinska dostignuća koja zahtijevaju kršenje morala: kloniranje, lijekove dobivene od dijelova pobačene djece ili drugim nemoralnim postupcima, molekularne postupke koji utječu na DNK, pobačaje, umjetnu oplodnju, prenatalna testiranja, intervencije na genima prilikom umjetne oplodnje (“savršene bebe”, “bebe po narudžbi”), vazektomiju, podvezivanje jajovoda, kontracepciju… Mislim da svim tim postupcima čovjek pomalo postaje transhuman.

Je li zdravorazumski oblikovati svijet tako da će u njemu upravo čovjek postati višak?

Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica kad se osobi otme privatnost i njezina intima? Pogledajte primjere oko sebe.

Je li zdravorazumski očekivati kako se neće povećati stope depresije i samoubojstava ako čovjeku oduzmete posao (rad/obveze) koje su mu potrebne da bi se osjećao korisno i vrijedno te koristio Bogom dobivene talente ili ako preoptereti svoje umne sposobnosti na tisuću i prvom stručnom usavršavanju kako ne bi izgubio posao od robota? Čovjek nije stvoren samo za posao. On ima puno dublju i ljepšu svrhu i smisao.

Je li zdravorazumski ograničavanje broja ljudi na svijetu jer smo kao tako veliki zagađivači, dok se povećava i potiče veći broj pasa i smeća od tolikog broja tehnoloških uređaja, baterija ili vatrometa?

Je li zdravorazumski ograničavati broj ljudi na svijetu, dok se razvijaju transhumani roboti?

Je li zdravorazumski očekivati od transhumanog robota da bude novi čovjek?

Je li zdravorazumski poticati i pomicati svijet u smjeru sterilnosti, egzaktnog sterilnog plana pri čemu će duša i emocije biti nepoželjni (visoka intelektualna inteligencija, nikakva socijalna inteligencija) pa ćemo morati “tražiti dopuštenje i društveni konsenzus” ako želimo imati djecu, ako želimo voditi ljubav sa svojim mužem ili ženom jer će nam umjetna inteligencija reći da to nije dopustivo s obzirom da je kvota djece za taj kvartal ispunjena, da nam dodatno znojenje nije potrebno jer smo se iznojili trčeći kroz hologram šumu, razina dopamina je zadovoljavajuća te nije preporučljivo vođenje ljubavi jer nam ne treba dodatna doza?

Čini vam se smiješno? Pogledajte koje aplikacije već sada koriste ljudi oko vas.

Ako se želite škakljati s djecom na livadi ili se želite najesti trešanja koje vam neće dostaviti robot u obliku tablete, nego ćete ih vi nabrati sa svojom djecom s drveta, umjetna inteligencija bi vam mogla reći da je to gubljenje vremena jer je efikasnije i efektivnije popiti tabletu, djecu eutanazirati (zašto biste mjerili vrijednost dušom i vrijednošću novog ljudskog bića? Trebate biti efektivni, efikasni i sterilni) i vratiti se razvoju nove komponente za tog robota koji vam je to rekao.

Je li zdravorazumski razvijati dobivanje biogoriva od uljane repice ili neke namirnice koja bi trebala služiti kao hrana za ljude uz ovoliki broj gladnih?

Je li zdravorazumski očekivati neimanje posljedica upotrebe kontracepcije?

Je li zdravorazumski očekivati kako način života roditelja neće utjecati na dijete od začeća pa nadalje?

Je li zdravorazumski očekivati kako pobačaj neće ostaviti fizičke, psihičke i duhovne posljedice na majku, oca djeteta, njihovu interakciju i odgoj druge djece?

Je li zdravorazumski očekivati kako će čovjek ostati isti ako stvarni kontakt s ljudima zamijeni društvenim mrežama i strojem? Zašto je onda povećan broj psihičkih oboljenja u situacijama socijalne izolacije?

Je li zdravorazumski očekivati kako će osoba moći biti zdrava, zrela i odgovorna ako nema nikakve granice?

Je li zdravorazumski očekivati kako neće biti posljedica zbog organizirane seobe naroda prema Europi?

Je li zdravorazumski očekivati konačni napredak Hrvatske ako mediji zastupaju mišljenja drugih država jer, za svaki događaj u Hrvatskoj, za mišljenje pitaju stanovnike drugih država? Koga briga što KK iz BB-a misli o događaju u RH?

Je li zdravorazumski očekivati napredak RH ako “neprofitne” udruge djeluju kao agenti stranih tijela na području RH?

Je li zdravorazumski očekivati blagoslov i blagostanje u RH ako su mito i korupcija normalni oblici postupanja građana?

Je li zdravorazumski očekivati blagoslov bez Boga i siguran život bez suvereniteta? Čudim se ljudima koji uzimaju Singapur za primjer globalnog sela, a istovremeno ne shvaćaju kako Singapur vodi suverenističku politiku te neće prihvatiti ništa, vanjskopolitički i ekonomski, što nije dobro za njegove stanovnike. Singapur je to što jest jer vodi suverenističku, a ne globalističku politiku.

Je li zdravorazumski smatrati i poticati bitcoin kao super otkriće nove valute? Radi se o čistoj Ponzi shemi. Ako nemate nikakvo znanje o ekonomiji, zdrav razum bi vam trebao reći kako bitcoin nije normalna i zdrava pojava, a samim time ne bi trebao imati niti mjesto u društvu.

Je li zdravorazumski očekivati odrastanje u zdrave odrasle ljude onih beba i djece čiji roditelji narcisi lijepe njihove fotografije po društvenim mrežama uz puno ### kako bi dobili besplatnu hranilicu, odjeću za dijete ili usisivač i epilator za dugotrajno uklanjanje dlačica, uopće ne razmišljajući o tome što zapravo rade? Zato je ispravan odgoj jako bitan. Na kraju će to dijete biti krivo kad ono njih proda kad ostare i objavi sliku na društvenim mrežama s #dajmoroditeljeudom s obzirom da je imalo takav uzor. Brrrr!

Je li vama prihvatljivo nadziranje svakog vašeg koraka? Mislite li da je normalno to što mala grupa ljudi ima pravo vašeg nadziranja? To vam nije kršenje slobode? Meni jest i to smatram nedopustivim. (Naravno da koristim internet, pametni mobitel i laptop – ali nemam društvene mreže. Neću npr. kupiti pametni sat i objaviti rutu vježbanja na internetu niti će mi aplikacija mjeriti kilometražu. U principu, na mobitelu su mi dovoljne mogućnosti zvanja + jedna aplikacija za dopisivanje i SMS + blog).

Ništa od navedenog nije zdravorazumski. Ništa od navedenog nije ni moralno ili po Božjem planu. Ti koji potiču svijet bez Boga, na način suprotan onome kako ga je Bog zamislio te suprotno zdravom razumu i na štetu čovjeka, poslužit će kao korisne, krpene lutke većim interesima zla. To je slično kao što podupiratelji g. Sorosa služe kao krpene lutke njemu i njegovom vlasniku.

Svi argumenti zdravog razuma na strani su praktičnog katolika bez obzira kojim se područjem bavio. Promicati nešto novo samo zato što je novo bez zdravog razuma, morala, argumenata, posljedica te neuvažavajući antropološke istine i uništavajući identitet, rezanje je grane na kojoj sjedite. Prije ili kasnije postat ćete preteški i grana će se odcijepiti. Pri tome se javlja veliki problem – nećete pasti samo vi, nego ćete povući sa sobom i druge, a to ostavlja vaše ruke krvavima od uništenih života koji vape u nebo. Posljedice djela ostaju i nakon pokajanja. Ne znam što bi vas moglo obeshrabriti ako vas to ne plaši, ali možda vam se dijagnoza narcisoidnog psihopata čini ipak koliko-toliko strašnom?

Kako KC uvijek ispadne u pravu i kako se sve ono što KC naučava na kraju pokaže jedino ispravno i točno?

Zato što slijedi Božji nauk, a svijet i čovjeka ipak poznaje jedino Bog Stvoritelj te, ako čovjek ne radi po Božjem, sve ode krivo. Tko petlja s Božjim postavkama na moralnom području i istini, ne može proizvesti ništa točno ili dobro.

Na primjer, Crkva oduvijek uči kako je kontracepcija i umjetna oplodnja moralno neprihvatljiva, kako je bludnost (u koju spada i pornografija) uništavalačka i moralno neprihvatljiva jer vode u duhovnu smrt.

Znanost je tek sada pronašla način i potvrdila kako je to točno i za fizičku i psihičku dimenziju – kontracepcija smanjuje plodnost, drastično povećava rizik od raka i psihičkih oboljenja; pornografija mijenja fizički izgled mozga; MPO ostavlja djecu nastalu tim postupkom s velikom vjerojatnošću psihičkih oboljenja zbog boravka na -192 C u dušiku u mračnoj komori, umjesto u majčinoj utrobi (prenatalna psihologija).

Potvrđeno je sve ono što Crkva, s moralne strane, naučava da nije dobro, a to je logično jer je čovjek osoba (duša, duh i tijelo) i ako se nešto događa na jednoj dimenziji, pogađa cijelog čovjeka, nerazdvojivo je od cijelog čovjeka. Ako se prejedete slatkog, suludo je očekivati, a nadam se i da ne očekujete, kako nećete povraćati. Ako bacite atomsku bombu, dobro znate da ćete pobiti stotine tisuća ljudi, genetski uništiti nekoliko pokoljenja te zagaditi prostor.

Vjernik to zna i vjeruje, a poštenog nevjernika u to uvjere rezultati objektivnih znanstvenih istraživanja, a objektivna znanstvena istraživanja su ona u kojima znanstvenik financiran od strane GMO proizvođača ne donosi zaključke kako je GMO zdrava i dobra alternativa hrani. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane Billa Gatesa ne tvrdi kako su kotracepcija i prisilna sterilizacija ispravna i moralna metoda. To su ona istraživanja u kojima znanstvenik financiran od strane skandinavskih država ne tvrdi da su rodna ideologija, seksualne “slobode” i liberalni odgoj ispravan i moralan put (jer ih demantira njihovo devijantno društvo i najveće stope silovanja) itd.

Kakvu god čovjek imao ideju, ona će se, prije ili kasnije, pokazati pogrešnom ako ta ideja ne slijedi Božji nauk, Božji moral i smisao. Samo je pitanje cijene 😓.

Bog je Gospodar svijeta i Gospodar života i smrti. Na kraju je uvijek po Njegovom.

Što se tiče transhumanizma, mislim kako će neke sklopke pregorjeti i to sasvim opravdano. Granica je odavno prijeđena, a prva pojava koja je trebala biti zaustavljena su kontracepcija,  pobačaji i umjetna oplodnja. Onaj tko ne razumije zašto kontracepcija ili umjetna oplodnja nisu u redu, neće razumjeti ni zašto je nedopustivo stvaranje beba po narudžbi. Mnogi se ne bi složili s time pa će reći da je kontracepcija jedno (dopušteno), a bebe po narudžbi drugo (nedopušteno), ali smatram kako su u krivu. Počelo i jednog i drugog je jednako.

* nije potrebno napominjati kako se razumna količina uređaja i tehnologije koji nemaju moralni prijestup preporučuje, korisna je i predstavlja razvoj u svom izvornom, ispravnom obliku.

+ jednako tako, nije potrebno napominjati kako se izum parnog stroja, pomične vrpce, zavarivača ili motora s unutarnjim sagorijevanjem i sl. izumi ne mogu usporediti s onim što tehnologija radi danas. Ti izumi nisu bili transhumani i nisu napadali čovjekovu dušu i istinu o njegovu identitetu

+ istina je kako je Katolička Crkva jedina uvijek bila za ispravni razvoj. Uvijek je bila predvodnica, kako u moralnom učenju, tako i u znanosti: nova otkrića, postignuća i napredak, ali poštujući moralna načela. Svećenici i znanstvenici katoličkih institucija stoje iza najvećih znanstvenih otkrića

Tko je čovjek #2?

Ovdje možete ukratko pročitati prelijepu egzistencijalnu istinu o tome tko je čovjek, a u nastavku prenosim nekoliko psalama koji govore o ljepoti Božjeg stvaranja čovjeka na svoju sliku. Oni govore i o Njegovoj stalnoj prisutnosti u našem životu kao ohrabrenje za sve one kojima to trenutno treba.

Čovjekov identitet nije povezan s količinom uspjeha, naslovnica ili novca kojeg privrjeđuje za život. Puno je osoba koje su se u to uvjerile i koje su progovorile o tome, a sigurno ih imate i u svojoj blizini ili ste osjetili na svojoj koži.

Meni pada na pamet Mel Gibson jer sam nedavno istraživala njegove filmova zbog članka. On se, prema svojim riječima, utapao u tjeskobi svog života razmišljajući o samoubojstvu. Istovremeno se smiješio s naslovnica kao najzgodniji i najuspješniji glumac. To se promijenilo tek kad se vratio Bogu (rekla bih: kad se podsjetio tko mu je identitet). “Pasija” je rezultat tog povratka.

Psalam 27                                                

Jahve mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Jahve je štit života moga:
pred kime da strepim?
2Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.
3Nek’ se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek’ i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

4Za jedno molim Jahvu,
samo to ja tražim:
da živim u domu Jahvinu
sve dane života svoga,
da uživam milinu Jahvinu
i dom njegov gledam.
5U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.
6I sada izdižem glavu
iznad dušmana oko sebe.
U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne,
Jahvi ću pjevat’ i klicati.
7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
8Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.
9Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!
10Ako me otac i mati ostave,
Jahve će me primiti.
11Nauči me, Jahve, putu svojemu,
ravnom me stazom povedi
poradi protivnika mojih.
12Bijesu dušmana mojih ne predaj me,
jer ustadoše na mene svjedoci lažni
koji dašću nasiljem.
13Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina
u zemlji živih.
14U Jahvu se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Jahvu se uzdaj!

Psalam 91

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«
3Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
4Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
5Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
6ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
7Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
8Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
9Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
10Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
12Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
14»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
16Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«

Psalam 139

Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

2ti znaš kada sjednem i kada ustanem,

izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
4Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
6Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
7Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.
9Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
10i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
11Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.
13Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
16Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19De, istrijebi, Bože, zlotvora,
krvoloci nek’ odstupe od mene!
20Jer podmuklo se bune protiv tebe,
uzalud se dižu tvoji dušmani.
21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje?
Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22Mržnjom dubokom ja ih mrzim
i držim ih svojim neprijateljima.
23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
24pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

Prvi izvještaj o stvaranju

U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
3I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
6I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
9I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
14I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako. 16I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,18da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.
20I reče Bog: »Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« 23Tako bude večer, pa jutro – dan peti.
24I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«
27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
28I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti. (Post 1)

1Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Drugi izvještaj o stvaranju

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. 11Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. 14Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
15Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. 16Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«
18I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« 19Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju,
mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove,
od čovjeka kad je uzeta!«
24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida. (Post 2)

Ispovijed

Objavljeno: 4. lip 2016.

Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve.

Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.

Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao.

Ja idem svaka četiri tjedna i svaki put s ispovijedi odlazim sretna i mirna, bez tereta na leđima i oko srca, pa da sam ispovijedila i samo jedan grijeh i nemam veliki teret na leđima, razveseli me snaga poniznosti koju dobijem. Srce mi, doslovno, pjeva, radosna sam, volim cijeli svijet jer se podsjetim koliko me Bog ljubi baš takvu kakva jesam.

Ako se nekad osjećate očajno jer ponavljate isti grijeh ili ste na početku svog duhovnog rasta ili u posebno teškim životnim trenutcima i iskušenjima, ispovijedajte se stvarno redovito, tj. nemojte izbjegavati ispovijed ako znate i osjetite da ste sagriješili. Nemojte pasti u tu zamku, krenite bez straha i svaki put bit ćete jači.

Ispovijed ne smije postati izlika za činjenje grijeha jer, kako bi ispovijed bila valjana, preduvjet je kajanje za grijehe i obećanje da ćemo se truditi biti bolji. Ako činimo što želimo u lažnoj slobodi i onda primjenom automatizma odlazimo na ispovijed, a jedva čekamo ponoviti grijeh jer razmišljamo “postoji ispovijed koja će to riješiti”, ona ne ostvaruje svoje učinke.

Ono što se dosta zloupotrebljava je i sam pojam “milosrđe”. Milosrđe nije davanje blagoslova na naše krive postupke i kršenje crkvenog nauka pod niti vodiljom da Bog sve oprašta niti milosrđe i neosuđivanje znače diktaturu političke korektnosti.

Nedavno sam razgovarala s jednim svećenikom o toj temi te tome kako me ona malo “žulja” i on je rekao nešto što mi je pomoglo. Rekao je da oni (svećenici) možda krivo započnu temu izgubljenog sina jer bi, na početku teme i prije nego počnu o milosrđu, prvo trebali reći da je najbolja varijanta nikada ne otići iz Očeva doma pa tek onda nastaviti dalje – ako se to dogodi, moramo čvrsto odlučiti da ćemo se popraviti, tražiti oprost i pouzdati se u Božje milosrđe jer nam je ono svima potrebno.

Duhovni učinci ispovijedi:

  • pomirenje s Bogom
  • otpuštanje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima
  • otpuštanje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
  • mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha
  • povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu

Potrebno je isticati važnost i potrebu ispovijedi jer sve manje ljudi pristupa tom sakramentu i, nažalost, sve više svećenika niječe neophodnost ispovijedi pa pričesti pristupaju ljudi koji to ne smiju.

Ovaj trend posebno je porastao u Njemačkoj (čak i među hrvatskom dijasporom). Iskreno ću reći kako mi se plače kad pogledam Katoličku Crkvu u Njemačkoj i što biskupska konferencija propagira.

Ispovijed je ogromni Božji poklon za nas kojim nas On uvijek iznova podsjeća da smo Njegova ljubljena djeca koju dočeka raširenih ruku, ali ne bez pokajanja. Mogućnost ispovijedi treba što obilatije koristiti jer se sklonost nekom grijehu može riješiti samo povratkom u Božje krilo kroz stalno ispovijedanje tog grijeha.

Isus je jedini koji nas nikada neće ostaviti kako god se osjećali, osjećali ili ne osjećali Njegovu prisutnost. On je savršen i zato nas može savršeno voljeti. On je iznad emotivnosti i podložnosti osjećajima jer bi osjećaji nekada jedno, a razum ono drugo (što je ispravno). Jedino On sluša sve naše sreće, tuge, tjeskobe i probleme jer jedino On zna sve i zato mu ništa što nas tišti nije trivijalno i beznačajno.

Koliko god imali sreće pa smo u životu imali osobe koje su nam dale obilje ljubavi, potpore i bliskosti, nijedan čovjek nikada neće moći u nama utažiti želju za potpunošću – potpunim pripadanjem i savršenom ljubavlju. To daje jedino Bog jer jedino On savršeno ljubi. Stoga, nemojte na ovome svijetu od ljudi tražiti takvu ljubav jer je to traženje na krivom mjestu.

Zato muž i žena jedno drugome pomažu u rastu, razvoju i putu prema Nebu. To je smisao brak – pomoći suprugu/supruzi da dođe u Nebo, da joj/mu sv. Petar otključa vrata raja nakon što dođe do svog ovozemaljskog kraja.

Nemojte odustajati!

Devetnica Duhu Svetom

 

Objavljeno: 26.10.2018.

Struktura  molitava za svaki dan devetnice:

Presveto Trojstvo
zupavodnjan.com

  1. Uvod – Himan Duhu Svetom
  2. Molitva – Dahni u mene, Duše Sveti
  3. Molitva pojedinog dana + Slava Ocu
  4. Krunica Duhu Svetom
  5. Litanije Duhu Svetom
  6. (Suscipe Domine) – moćna i kratka molitva predanja sv. Ignacija Loyole koja je dobra za svaki dan ili neka njezina varijanta vašim riječima, nevezano za devetnicu

 

Uvod – Himan Duhu Svetomu    

O, dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam, i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, Ti prste desne Očeve od Vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo i Krista, Sina Njegova, i u Te, Duha Njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu Vječnomu i uskrslomu Sinu Mu sa Tješiteljem Presvetim nek’ bude sad i uvijeke! Amen

Nastavi čitati “Devetnica Duhu Svetom”

Poticaji za samozapošljavanje za New Age šamane

Jeste li znali da država putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odobrava poticaje za samozapošljavanje osobama koje otvaraju društva za širenje new age sekta?

Društva se otvaraju kao društva za motivacijsko savjetovanje. S obzirom da ih se tretira isključivo kao ekonomske subjekte, nebitno je ima li kandidat završen Medicinski ili Bogoslovni fakultet (završene višegodišnje psihološke obuke), odnosno ne traži se nikakav dokaz koji bi potvrdio znanje kandidata o egzistencijalnim pitanjima čovjeka s medicinskog i ispravnog duhovnog stajališta.

Ono što me zanima je sljedeće:

  1. Radi li se o ciljanoj namjeri države za širenjem New Age sektaštva, zatiranju identiteta i širenjem laži o čovjeku?
  2. Tko odgovara kad se osobu kojoj treba psihijatrijsko liječenje ili duhovno zacjeljivanje (ispovijed, sakramenti, smisao života) uvjeri da će joj na nekom New Age seminaru biti dobro pa ta osoba onda počini nešto loše po sebe ili okolinu?
  3. Kako je moguće da se ljudima bave ljudi koji o egzistencijalnim pitanjima čovjeka ne znaju ništa?
  4. Kako je moguća pomama za New Age seminarima u državi čijih se više od 80 posto stanovnika izjašnjava katolicima?

Na primjer, na papinskom sveučilištu u Rimu, samo nekoliko kandidata godišnje upisuje studij psihološke antropologije. I od tih nekoliko, samo ih nekoliko završi. Zašto? Uz ostalo, zato što kandidati moraju prolaziti psihoterapiju sa svojim mentorom i raditi na sebi – i na duhovnoj dimenziji u kojoj boravi Bog, a ne svemir, te psihološkoj dimenziji koja se tiče čovjekovih reakcija.

Pripazite na kakve i koje seminare odlazite. Dobro je što vjernici laici pridonose radu župa i pastoralnog života, ali treba biti jako oprezan. Mnogi ne znaju da je nešto suprotno nauku Katoličke Crkve, a neki i znaju, ali ih baš briga jer su uvjereni kako njih nadahnjuje posebni Duh Sveti i kako su posebno produhovljeni. Onaj duh koji nadahnjuje čovjeka na nešto što odudara od nauka i tradicije KC, odnosno stavlja vas u sukob s naukom vjere, sigurno nije Duh Sveti. Na primjer, takav duh je nadahnuo na stvaranje različitih protestantskih sekti i sigurno nije Duh Sveti.

Ako država do sada nije obraćala pozornost na ovu pojavu, nadam se da će ovo shvatiti kao dobronamjeran savjet i promijeniti uvjete.

Većina današnjih seminara, influencera, komentatora i slično su sljedbenici New Age sekte.

Božja pravda vs. osveta

Gledajući zbivanja oko sebe, čovjeku može svašta prolaziti mislima.

Svašta se zbiva oko nas. Sablazan i nepravda su na sve strane i na svim razinama. Ne treba zaboraviti da sve kreće od osobe kao pojedinca. Bog je dao milost i sve alate čovjeku kako bi bio odgovorno i moralno biće. Uz slobodnu volju, čovjek odlučuje želi li slijediti Božji način koji daje život ili đavolji način koji vodi u smrt. Zato čovjek mora suzbiti u sebi sve ono što nije od Boga.

Sve nakon toga – sve rasulo, upravo je ono što je društvo zaslužilo jer je to rasulo odraz društva, a društvo čine pojedinci sa svojim odlukama. Ipak, Bog kao Gospodar neba i zemlje ima zadnju riječ.

Bolje je otplatiti dug na zemlji, nego ga otplaćivati u vječnosti jer Bog sve zna i doista je stvaran, živ, svevremen i svemoguć.

Nedavno sam se podsjetila na knjigu i film “Grof Monte Cristo” što me je dovelo do jednog citata iz Novog zavjeta. Radi se o zadnjem savjetu kojeg je otac Faria dao duhovno i psihički izmučenom Edmondu Dantesu, a tiče se osvete.

“Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: ‘ Moja je odmazda i ja ću je vratiti’ veli Gospodin.”

Rim 12, 19

Evanđelje vs. samodostatnost

“Ne dopustite svijetu da u vama učini da možete koračati sami. Sam nigdje ne dolaziš. Ne možemo hodati sami.”… “Ne bojte se staviti svoje povjerenje u Isusa! Ne bojte se prigrliti Njega i Radosnu vijest.”

papa Franjo, 22.09.2018.

Samodostatnost ne vodi dobrome.

Nigdje ne vodi ni interesno sklapanje “prijateljstava” i poznanstava. Dobro, možda vodi napretku karijere, ali karijera je sama po sebi jadna, a takva poznanstva još i više, ako osoba nema nekoga s kime će moći vježbati i živjeti ono što nas uči Radosna vijest, odnosno ako se osoba ne osjeća pozvanom živjeti onako kako nas uči Radosna vijest.

Ljudski rečeno, takav interesni poznanik nije osoba koja će biti uz vas niti kada vam je dobro, a pogotovo ne kada vam je loše niti ćete vi biti uz nju jer vas spaja samo interes.

Pad anđela dogodio se zbog njihove oholosti, a oholost je povezana sa samodostatnosti. Lucifer nije pao jer je sagriješio bludno, ukrao, psovao ili lagao. Pao je jer je bio ohol, a da nije sagriješio nijednim drugim grijehom kojim griješe ljudi.

Papa ne poziva na sklapanje interesnih prijateljstava i networking, nego na otvaranje srca drugom ljudskom biću, našem bližnjem bez interesa, onako kako je radio Isus.

Razlika između

1. networkinga,

2. brige za svakog čovjeka (Radosne vijesti) i 3. dubinskog odnosa s drugim ljudima

je u motivaciji.

Dok networking smatram interesnim poznanstvom pa samim time besmislenim trošenjem vremena, dotle brigu o svakom čovjeku smatram jedinim ispravnim putom, a dubinski odnos smatram dobitkom.

Briga za svakog čovjeka uključuje svakog čovjeka oko nas, a dubinski odnos uključuje nas i nekolicinu osoba oko nas s kojima gradimo život. Networking nije ni jedno ni drugo, a duboko sam skeptična i da on može dovesti do jednog od toga dva.

Dok networking ne zahtijeva prigrliti Krista i njegov način, briga o svakom čovjeku i dubinski odnos to zahtijevaju. Zašto? Zato što će se, ako ne ispunimo taj preduvjet, sve raspasti s obzirom da je bit čovjeka izgrađena na tom preduvjetu, odnosno čovjek je jednostavno stvoren na takav način.

Zajedno sa svime ostalim, raspast ćemo se i mi jer Bog ne treba našu ljubav, ali je nama neophodno da Mu je damo.

“Švedska teorija ljubavi”/”The Swedish Theory of Love” 💀🎬

Ovaj dokumentarni film toliko je depresivan da ga nisam ni pogledala cijelog, ali prikazuje kako izgleda život bez Boga, odnosno kad čovjek sebe proglasi bogom. To je to bez uljepšavanja. Bljak!

Film možete pronaći s prijevodom na hrvatski pod nazivom “Švedska teorija ljubavi”, a prikazan je i na ZagrebDox-u 2015.

Netko je film jako dobro sažeo kao “‘Švedska teorija ljubavi’ – kako biti napredan i umrijeti sam”. Sva prava sažetka idu autoru.

Citati o braku i bračnim odnosima

Objavljeno: 17. lip 2016.

13435529_10153908674066645_692066671041221228_n.png
Fb/Catholic link

“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)

Muškarac => zrelost;

Ostaviti => tranzicija, prijelaz;

Oca i majku => model potpune obitelji;

Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj;

Ženu => muškarčev komplement;

Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja;

Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi

“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.

“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.”  Fulton J. Sheen

“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži  mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'”  Fulton J. Sheen

“Za ljubav je potrebno troje, a ne dvoje: ti, tvoj supružnik i Bog. Bez Boga, ljudi uspijevaju izvući jedino ono najgore jedno od drugog. Ljubavnici koji nemaju ništa drugo osim voljeti jedno drugo, uskoro spoznaju da ne postoji ništa drugo (nap.: da ne postoji ništa više). Bez središnje odanosti, život je nedovršen”. / “It takes three to make love, not two: you, your spouse, and God. Without God people only succeed in bringing out the worst in one another. Lovers who have nothing else to do but love each other soon find there is nothing else. Without a central loyalty life is unfinished.”  Fulton J. Sheen

Citati o suvremenom čovjeku

“Suvremeni čovjek želi kontroverzu, a ne istinu od novinarstva.”/ “In journalism, the modern man wants controversy, not truth.”

“Suvremeni čovjek već ima ostvarenu jednu polovinu preduvjeta za spasenje – on je jadan.”/ “The modern man has already one-half the condition of salvation: he is miserable.”

“Naš intelekt ne stvara istinu – on je dostiže, on je otkriva.”/ ” Our intellects do not make the truth – they attain it, they discover it.”

“Pristojnost predstavlja vanjsko očitovanje unutarnjeg obzira kojeg imamo jedni za druge. Dobri maniri ponašanja su sjena koju projiciraju naše vrline.”/ “Politeness is a way of showing externally the internal regard we have for others. Good manners are the shadows cast by virtues.”

Fulton J. Sheen

Suvremeni čovjek kao lutalica
All rights reserved
Suvremeni čovjek
All rights reserved

Dosta ti je činjenja ispravnih stvari?

“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima.

Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega.” (sv. Franjo Saleški)

Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, od donošenja ispravnih odluka; kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga; kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drukčije.

(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)

Kad se to dogodi?

To se dogodi kad osoba postane očajna jer se usredotoči na svijet oko sebe, na djela i postupke drugih ljudi koji su svakakvi; kad je “išamaraju” sa svih strana te je poklopi stvarnost u kojoj su ljudi bez Boga, ali i oni koji se pozivaju na Boga na ovome svijetu, zli bez obzira što je ona dobra ili upravo zbog toga što je ona dobra.

Što se dogodi?

Prvo, osoba upadne u emocionalnu borbu s ljutnjom, ogorčenošću, frustracijom i nezadovoljstvom jer su emocije nestalne i promjenjive.

Za razliku od njih, karakter je stabilan jer je povezan s principima, integritetom, moralom, idealima, duhovnom dimenzijom. On je izgrađen i uglavnom nepromjenjiv, tj. teže promjenjiv pa na njemu još nema reakcije.

S obzirom da dobra osoba ima ispravno izgrađen karakter jer je to i čini dobrom osobom, tj. njezina dobra djela su odraz njezinog karaktera izgrađenog prema Božjem smislu i uz Božju milost, ne želi činiti zlo jer je svjesna što je zlo, što ono znači te joj se zlo gadi.

Tako osoba ne čini ono što je zlo jer joj to ne dopušta njezina duhovna dimenzija u kojoj prebiva Duh Sveti i Njegovi darovi, a na temelju koga se izgradio karakter.

S obzirom da osoba ne želi činiti zlo, Sotona traži novi način na koji bi smanjila voljni segment osobe za činjenjem dobra.

Voljni segment je povezan s karakterom, a volja za nešto je ključ toga nečega. To radi na upravo gore opisan način: tugom i činjenjem da činjenje dobrog djela postane neugodno, a postane neugodno u emocionalnom smislu putem frustriranosti, ljutnje, ogorčenosti. Osoba počne gledati druge osobe, na njihova zla djela ili pogreške, fokusira se na njih, na doživljenu nepravdu, počne kalkulirati “ako može on, zašto ne mogu ja?”.

S obzirom da se konačni račun polaže tek na onome svijetu Bog, koji je savršena ljubav, daje dobro i blagoslov na ovome svijetu i dobrim i lošim ljudima. Zbog toga se javljaju npr. gore napisani emocionalni simptomi.

Tada se bitka prebaci na duhovnu dimenziju jer, ukoliko osoba ne aktivira snagu iz vjere na koju se naslanja karakter koji bi trebao zrelo isfiltrirati emocije, slabi voljni segment karaktera (slabi volja osobe da čini dobro).

Tako osoba upadne u zamku jer se fokusirala na distrakciju. Nije se fokusirala na izvor snage – Boga i Njegov smisao, ljepotu i darove, nego se, fokusiranjem na tamu, udaljila od izvora toplote pa se počela pomalo smrzavati i tamniti.

Ne možemo ići kroz ovaj svijet ako smo udaljeni od izvora toplote i ako gledamo u drugom smjeru. To je 100 posto potvrđeno, provjereno, dokazano, utvrđeno.

Usprkos svim problemima, na ovom je svijetu lako živjeti kad čovjek crpi snagu iz Boga, kad živi po Njegovom smislu i u miru s Njim, samim sobom i okolinom. Tada ništa nije teško. Ipak, s obzirom da čovjek ima svoja ograničenja koja postaju jača što se više udaljava od Boga, nesavršeno je biće te može doživjeti svašta sa svih strana i od različitih (zlih) ljudi, ovaj članak je o tim poteškoćama te je spušten na, nazovimo to tako, realnost ovog svijeta, ali s boljom porukom nego što je može dati ovaj svijet.

Realnost ovog svijeta je sljedeće:

  • savršeni Bog čuva i dobre i loše
  • loše stvari događaju se i dobrim ljudima jer svaka osoba ima slobodu. Mi možemo odlučiti biti dobri, ali netko drugi može zloupotrijebiti svoju slobodu pa nam nanijeti zlo jer je odlučio ne biti dobra osoba
  • dobre stvari događaju se i lošim ljudima jer Bog daje i dobrima i lošima
  • teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nije bdio nad nama u tom trenutku i da će to biti konačno loša stvar (možda zvuči čudno, ali Bog je čuvao i onoga koji je poginuo u prometnoj nesreći, a ne samo onoga koji je preživio. Ne mislim da je čuvao ili volio manje onoga koji je poginuo) i zato
  • teža situacija ili naizgled loša stvar ne znače da Bog nema dobar plan s nama ili da nas ne voli. On zna sve pa tako i donese najbolju odluku kad će nešto spriječiti, a kada dopustiti jer je Svemogući, Savršeni i Sveznajući
  • tuga, tjeskoba i plač su sastavne reakcije čovjeka na neke šokove ili akumulirane okolnosti u životu. Ako osoba treba isprocesuirati šok ili tugu, pustite je da se oporavi. Ona nije ništa manji vjernik, ne sumnja u postojanje Boga i ne ide protiv Božje volje ako plače i ima napadaj panike zbog nečega ili joj se plače jer je iscrpljena od svega i sl. Ako stisnete krive gumbe, u krivo vrijeme i na krivi način, samo ćete pogoršati situaciju. Ono čega se treba paziti je kronična tuga, tuga bez Boga, tuga bez smisla s početka članka jer čovjek, kakva god situacija bila, nije sam. Bog je s nama u svakoj našoj situaciji i na našoj je strani. Ugrubo i pojednostavljeno rečeno, emocionalna tuga je nekada neizbježna, normalna reakcija na situaciju i u redu je, dok je duhovna tuga opasna
  • ovaj svijet je nesavršen
  • ovaj svijet nije raj
  • ovaj svijet ne može postati raj jer ne može zamijeniti Nebo, ali
  • osoba svejedno mora težiti idealima i živjeti ih, pogotovo praktični katolik jer
  • naša vjera nije emotivna tehnika smirivanja kako bismo se osjećali dobro, nego odnos s Bogom sa skupom vjerovanja da bismo činili dobro jer se broje djela bez obzira kako se osjećali; naš cilj nikada i nije bio ovaj svijet, nego vječni život u kojem vrijede druga pravila pa se
  • konačni račun polaže u vječnosti zauvijek, a da bi se položio mora se vježbati
  • katolik nema pravo na umornost od činjenja dobra ili od voljenja drugih. Činjenje dobra i ljubav, u suštini, nemaju veze s time kako se mi osjećamo, nego što činimo

Zato, ne dajte se!

Pojačajte kontemplaciju, molitvu, sakramentalni život, duhovnu literaturu fokusiranu na smisao, popričajte s osobom od povjerenja ili se družite s njom, popričajte s duhovnikom kako bi vam ponovno aktivirao vjeru, poslušajte neko predavanje vjerske tematike. Uživajte u sitnicama. Pojačajte smisleni segment čovjeka jer nam on daje istinu o tome tko je čovjek i potražite pomoć. Nemojte se ukopati na mjestu ako morate proraditi neke pojave.

Ovu nedjelju provela sam na mladoj misi. Lijep dan za mladu misu!

Bila je služena pred manjim brojem ljudi, ali je zato bilo jako lijepo. Mlada misa je prva misa koju služi mladomisnik (novozaređeni svećenik). Nije služena u župi moga grada, nego u malom mjestu udaljenom oko deset kilometara. S obzirom na prekrasan krajolik koji malo podsjeća na Srednju Bosnu i s obzirom da volim spoj prirode s kontemplacijom i molitvom, vraćala sam se pješke s krunicom.

Čekamo srijedu i nedjelju! ⚽⚽

Ne dajte se! Samo hrabro i s pouzdanjem jer možemo sve u Onome koji nas jača.

Razlika između nacizma i pobačaja

Današnjih se metoda ne bi posramio ni čudovišni dr. Mengele, glavni Hitlerov doktor i provoditelj eugenike.

On bi, vrlo jednostavno, prešao na “ti” s današnjim liječnicima koji izvode pobačaje pa odu na krstarenje Karibima plaćeno tim krvavim novcem.

Dobro bi se slagao i s liječnicima koji rade prenatalna testiranja (stvaraju namjerne okolnosti za potencijalni pobačaj), ali i s onim osobama i roditeljima kojima pobačaj nije nešto strašno i koji rade prenatalna testiranja (želite li biti u situaciji biranja želite li ubiti ili ostaviti na životu svoje dijete?).

“Htio sam reći da je postala moda, ili barem običaj, da se u prvim mjesecima trudnoće rade pretrage kako bi se vidjelo je li dijete možda bolesno ili hoće li se roditi s nekim nedostatkom, a prvi izbor je riješiti ga se.

U prošlom stoljeću su svi bili zgroženi onim što su radili nacisti pazeći na čistoću rase. Danas činimo istu stvar u bijelim rukavicama. Zašto više ne vidimo na ulici osobe patuljasta rasta? Zato što protokol mnogih liječnika kaže: ‘Rodit će se s anomalijom. Riješit ćemo ga se’.

Danas se govori o raznim vrstama obitelji. Da, istina je: postoji samo jedna riječ za obitelj – kažemo i obitelj zvijezda, životinjska obitelj, no obitelj na sliku Božju, muško i žensko, samo je jedna jedina. Obitelj je lijepa pustolovina i danas vidimo, kažem to teška srca, da se nerijetko o zasnivanju obitelji, o braku, razmišlja kao da je riječ o lutriji. Ako ide, ide, ako ne ide, brišemo sve i idemo ispočetka.”

papa Franjo, susret s predstavnicima obiteljskih udruga, Vatikan, 16.06.2018

Meni liječnici predstavljaju ljude koji, poput ostalih ljudi, koriste specifične talente dobivene od Boga za dobro – liječenje, operacije, transplantacije, prevenciju, potporu…

Samim time, podupirem sve one postupke koji ne idu protiv Boga Stvoritelja i Njegova moralnog zakona. Jedino tada taj postupak ne ide ni protiv čovjeka jer su ta dva odnosa u istosmjernoj korelaciji. Mnogi postupci poput pobačaja, eutanazije, umjetne (potpomognute) oplodnje, kloniranja, kontracepcije, genetskog inžinjeringa embrija… ne mogu se ubrojiti u skupinu moralnih.

Što se tiče zemalja koje prodaju maglu kao o najsretnijim nacijama na svijetu poput Danske i Islanda, a koje imaju državnu politiku istrjebljenja djece s nekim nedostacima (besplatno prenatalno testiranje nakon kojeg skoro 100 posto žena napravi pobačaj), ježim se te konstrukcije i smatram je oksimoronom.

Biti sretan uz politiku pobačaja i nakon pobačaja može biti samo onaj koji je duhovno i psihički bolestan. Pobačaj je nespojiv sa srećom jer taj čin, ako ga je napravila osoba koja je do tada koliko-toliko psihički i duhovno zdrava, napravi nasilje nad naravi. Stvarno je za brigu ako se takve nacije proglašavaju najsretnijima.

GKChesterton
Pinterest.com

“Ljudi će se, u potpuno planiranom svijetu, naći neopisivo usamljenim. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva.”

papa emeritus Benedikt XVI.

Jeste li potpisali za referendume?

Ovih dana volontiram na prikupljanju potpisa za referendum promjene izbornog zakona jer smatram da je postojeći loš, a njegova izmjena temelj je od kojeg se može pokrenuti provođenje promjena, pa i promjena drugih zakona koji su loši.

Samo zato što netko drugi ne može shvatiti svrhu koja je dana vama kako biste je shvatili ili samo zato što netko pragmatično štiti svoju poziciju, ne znači da trebate odustati ako vas je Bog odredio za boj. Blaženi Alojzije Stepinac znao je reći da Bog mrzi mir onih kojima je odredio borbu.

Nastavi čitati “Jeste li potpisali za referendume?”

Indie filmovi🎬🎦🍿

“Sound of Freedom”👫

“This beautiful fantastic” 👫/👪

“Bella”👫

“Priceless”👫

“Hacksaw Ridge” 👫

“The Song”👫

“Beyond The Sun”👪

“Little Boy”👪

“October Baby”👫

“Most” (The bridge”) 👫

“The confession” 👪

“Tengamos la fiesta en paz” (“Proslavimo blagdan u miru”) 👪

“Uskrsli” 👪

“The conversation” (“Razgovor”) 👫

👫 za odrasle (ozbiljnost teme)

👪 obiteljski

Nove referendumske inicijative: svibanj,2018.🚩

Potpisujem još jedan citat Fultona Sheena koji odražava moj stav, moj odgoj i principe po kojima živim.

Čovjek prvo treba ispitati svoju odgovornost, izvršavanje svojih obveza i moralnu kvalitetu kojom živi, a tek se onda možda može zapitati je li netko drugi kriv za neku situaciju. I nemojmo se zavaravati velikim parolama kojima naš narod, budimo iskreni, obiluje.

Fulton Sheen eng
Fb/Fulton J. Sheen

Vjerujem ljudima koji i ne pričaju toliko o svom domoljublju, ne drže stalno ruku na srcu i žive samozatajno, a prave su osobe s integritetom – trude se živjeti moralom najvećih pravednika, ne odaju se korupciji i nepotizmu koje uništava i raseljava društvo, djecu odgajaju katolički s ljubavlju prema Bogu i bližnjima bez mržnje te reagiraju ispravno u različitim situacijama.

Gospodari svijeta mogu rovariti jer ovaj svijet nije raj i nikada neće moći biti bez problema, ali ne mogu napraviti veliku štetu ako ljudi vjeruju Bogu, žive po Njegovim zapovjedima i smislu.

Referendumska inicijativa “Narod odlučuje” koja, prema riječima inicijatora, okuplja brojne udruge, zajednice, pokrete i građane, pokreće prikupljanje potpisa za novi referendum o promjeni izbornog sustava. Time se rješava uzrok problema, a ne posljedice. Ukoliko se ne promijeni uzrok, stalno se pojavljuju novi problemi koji se rješavaju na štetu građana.

Referendumom se želi postići sljedeće:

  • ulazak zastupnika u Hrvatski sabor na temelju broja preferencijskih glasova
  • elektroničko i dopisno glasovanje
  • smanjenje broja zastupnika i izbornih jedinica
  • zastupnici manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.

Referendumska inicijativa “Istina o Istanbulskoj”, zajedno s drugim civilnim udrugama i građanima, organizira prikupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. S obzirom da je Ministarstvo obrazovanja u svojim formularima i obrascima već zamijenila polje spola poljem za rod te stavila i mogućnost neizjašnjavanja, potrebno ju je što prije otkazati. Pripremu su već odavno odradili, a sada će sve samo poubacivati u sustav.

Potpisi će se prikupljati u isto vrijeme za obje inicijative: od nedjelje 13.5. do nedjelje 27.5.2018.

Potrebno je prikupiti 400.000 potpisa.

Pozivam vas da se prijavite za volontiranje, a ponajprije da date svoj potpis te na referendumu glasate za izmjene izbornog zakona i za odbacivanje Istanbulske.

Ovi referendumi, a pogotovo referendum o izbornom zakonu, nemaju alternativu i zato moraju proći. Slušajući i promatrajući ljude, ne mogu se oteti dojmu mrtvila, ‘boli me briga stava’ i nerazumijevanja vitalnih uzročno-posljedičnih pojava za život ljudi. Često se ne reagira rješavajući uzrok, nego posljedično.

Jako malo pojava događa se iznenada. Za sve postoji naznaka koja se samo mora prepoznati. Ovim inicijativama rješavaju se situacije  da za nekoliko godina ne pitate svoju djecu mnoga pitanja o njihovom pogrešnom i potraćenom životu, gubitku dostojanstva i smisla u životu. Krojenjem nove paradigme događa se puno užasnih stvari. Razrušene obitelji su dokaz toga, a ova kaljuža s demografskim slomom, korupcijom, nepotizmom, iseljavanjem i nedostatkom vjere da se radom i poštenjem može nešto postići je posljedica, između ostalih, i ovakvog izbornog sustava.

Znam da će sljedeće riječi biti oštre, ali vrijeme je za suočavanje.

Ukoliko ne prođe referendum o izbornom zakonu, ovaj narod, naš hrvatski narod, naša Hrvatska, ne zaslužuje ništa bolje od onoga kako nam trenutno jest, a niti išta bolje od onoga kako će nam tek biti, a bit će plač i Sjeverna Koreja.

Ako ne prođe referendum, to znači da hrvatski narod želi živjeti u Sjevernoj Koreji i da drugo nije ni zaslužio. Stiglo je vrijeme jasnog suočavanja – zlo može napakosti samo koliko mu dobri ljudi dozvole. Ako se ono razmaše, to samo znači da je broj dobrih daleko manji od očekivanog.

Odovornost je na nama.

Dajmo doprinos dobru na ovom svijetu.

Dokažimo svoj integritet!

U suprotnom, naš prigovor ništa ne znači.

Gospodari svijeta

Objavljeno: 5. stu 2015.

“U kineskoj provinciji živio je siromašni Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao.

Sve što je imao bio je sin jedinac kojeg je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati te ga je, pomalo, uveo u kaligrafiju. Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu:
‘Nažalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.’

Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice pa krenuo u svijet. Radio je najteže poslove. Izrabljivali su ga, a spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu, žuljeve na rukama i zdjelu riže dnevno.

Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice i nastala je glad. Za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jedne noći, netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao.

Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba i, dok ih je spuštao niz tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.

Otvorio je bijelu.

U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom napisano:

‘Ovo će proći!’

Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe, nego se zaputio k obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, glasno im pročitao i prošli su. Prošao je i on.

Nekoliko dana proveo je po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni, stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati.

Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina je bio strog, ali pravedan čovjek i znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.

Sve se promijenilo.

U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a star i onemoćao starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu.

Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.

Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu.

Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojedobno umre, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutijice koju mu je otac dao.

Otvorio je crnu kutijicu.

U njoj je bio smotani papirić. Razmotao ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano:

‘I ovo će proći.'”

Nepoznati autor

Ne znam kako vas, ali mene bi bilo strah života u kojem, uvjetno rečeno, imam sve što poželim, u kojem ne moram raditi, u kojem nemam obveza… jer se tada čovjek najčešće počne oslanjati na sebe. Izgubi iz fokusa Boga jer on postane bog. Zbog dosade i čiste obijesti (oholosti) te zato što nešto može, počne činiti skupocjene pogreške i grijehe – kako sebi, tako i ostatku svijeta.

Biti na vrhu svijeta, biti gospodar svijeta je, s jedne strane, jako usamljena, a s druge strane nezaslužena pozicija. To je pozicija koje čovjek nije dostojan. Nikad se u njoj ne bih htjela svojevoljno naći.

Ona pripada jedino Bogu i onima koje je on pripravio za te jako odgovorne pozicije jer će, samo u tom slučaju i samo osoba izabrana na taj način, moći činiti dobro. Ta osoba bit će svjesna da neće ona biti gospodar svijeta, nego Božji suradnik. Bog će uvijek biti Gospodar Stvoritelj čiju će volju poštovati, tražiti i voljeti takvi suradnici.

Onaj tko je tu poziciju pribavio na drugi način sije samo zlo.

Imati moć je jako privlačno, a ta je težnja čovjeku ostala kao posljedica istočnog grijeha. Ona može toliko zaslijepiti osobu da ona postane zla. Ne vjerujem ljudima koji obećavaju napredak, a gaze ne samo kršćanske vrijednosti, nego i zdravi razum i naravni zakon koji je univerzalan.

Svatko ima neki križ, a svaki križ je različit. Ne možemo pobjeći od njega. Možemo ga zagrliti i gorko-slatko biti sretni jer je samo naš, jer je to naš put kojim ćemo doći u nebo. Možda zvuči trivijalno i samorazumljujuće, ali vjera u Boga (vjera Bogu) je upravo ono što joj samo ime kaže: vjera (povjerenje). Ona nadilazi i mora nadići razum jer razum sasiječe povjerenje tamo gdje mu se čini da nema razloga, tj. dobrog, razumnog, logičnog objašnjenja nekoga ili nečega. Tako je vjera povjerenje u Boga, čak i kada On dopušta teže situacije, probleme, tugu i nepravdu.

To doslovno znači ovako nešto: “Bože, ja vjerujem Tebi, čak i ako sam bolestan, čak i ako sam izgubila dijete, čak i ako ne mogu pronaći posao, čak i ako sam usamljen, čak i ako se borim s tjeskobom, čak i ako su me povrijedili moji bližnji, čak i ako… Vjerujem da ćemo Ti i ja pobijediti, čak i radi svega toga ili upravo po tome jer su Tvoji planovi i razlozi veći od poteškoća. Vjerujem Ti, iako mi se čini da smo mogli nešto napraviti bez svih ovih patnji, ali s obzirom da ja ne poznajem namisli srdaca ljudi, ne znam tko će što i kako napraviti, a Ti sve znaš uvijek, oduvijek i zauvijek, onda znaš i zašto mi je ova patnja potrebna i kako će se stvari odviti po njoj. Ja vjerujem da će zbog nje ili upravo po njoj stvari ispasti dobre jer Ti drukčije od dobra ne znaš.”

Roditelji su mi usadili puno suosjećanja prema drugim ljudima.

Odgajali su me s ispravnim vrijednostima i važnošću vjerodostojnosti življenja kako nas uči vjera s ispravnim karakterom iz ljubavi prema Bogu. Jednako tako odgajali su me da pomognem svakom čovjeku, a pogotovo onome koji je pao i da tražim i najmanji dio dobra u čovjeku. Moram priznati da to zahtijeva puno odricanja, samokontrole, vjerovanja u više dobro i opraštanja. Moji roditelji nikada nisu zatvarali vrata svoga doma takvim ljudima, prije svega jer smo svi grješnici i nema mjesta naslađivanju tuđim grijesima, ali i zato jer im je bilo žao što je čovjek pao. Htjeli su mu pomoći koliko su mogli kako bi popravio pogreške, kako bi ga opravdali i potaknuli na dobro, na obraćenje. Iz toga proizlazi i zadnji dio mog teksta.

Čovjek može prolaziti teške trenutke i trpjeti razne nepravde zbog smjera u kojem se kreće društvo, ali, u konačnici, postoji raj i postoji pakao kao konačna nagrada ili kazna.

Nitko od nas neće biti sudac Sudnjeg dana. Hvala dragom Bogu da je tako. On poznaje namisli srdaca i hoće li se netko pokajati za zlodjela pa njemu pripada i konačni sud, konačna odluka. Čovjek ne bi smio presuditi o životu i smrti drugog čovjeka. Nitko od nas ne zna bi li netko promijenio svoj život ni koji je Božji plan za tog čovjeka. Zato će taj sud i biti konačan. Zato čovjek ne može biti nositelj konačne presude – neki zbog toga što ne bi vjerovali nekome tko se pokajao, a neki zbog toga što bi zbog nade da se netko pokajao, propustio vidjeti sve zlo koje je ta osoba napravila te bi time oštetio sve koji su nastradali od tog čovjeka.

Moramo se boriti za Dobro, truditi se biti najbolje osobe koje možemo biti, učvrstiti vjeru, ali nikome ne željeti zlo jer, kad se suštinski pogleda, žaliti treba gospodare svijeta jer se njima ne piše dobro.

Oni su ti koji će, ako rade protiv Boga Stvoritelja, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, završiti loše za sva vremena bez mogućnosti promjene. Oni su ti koji ne znaju ljepotu Božjeg plana. Oni su ti koji ne dozvoljavaju da ih dotakne Božja milost. Oni su ti koji ne shvaćaju simboliku braka i spolnih odnosa, veličanstvenost nastanka novog života, ljepote života s Bogom i u ljubavi s drugima. U konačnici, oni su ti koji su jadni. Žali, Bože, onda novca i društvene moći kad će osoba vječnost provesti u paklu. Onaj tko ima Boga u srcu nikad ne može biti jadan koja god bila mjerila uspješnosti društva jer upravo Bog daje čovjeku vrijednost.

Pinterest.com
Pinterest.com

To ne znači da opravdavamo zle postupke ljudi niti da nam se “samo čini da netko radi zlo” jer čovjek djelima pokazuje kome pripada.

Svaki čovjek ima slobodnu volju, osim u ekstremnim slučajevima bolesti, opsjednuća i sl. pa će i postupiti onako kako želi. Ako je neki postupak zao, onda ga tako treba i imenovati bez relativiziranja, ali i moliti za moral i dobrotu svjetskih vođa. Nema potrebe “razumijevanjem” smanjivati štetu koju svojim odlukama uzrokuju vodeći ljudi jer one jesu ozbiljne, a i vrijeme je da prestanemo biti toliko dobronamjerni i širokogrudni (bar je meni vrijeme) pa njihove odluke smatrati neznanjem. To nije neznanje. To je svjesna odluka u skladu s (ne)vrijednostima koje zastupaju i u skladu s njihovim viđenjem 90 posto svjetskog stanovništva kao bezvrijednih životinja, bezvrijedne stoke, robova koji, kad nas se već ne mogu sviju riješiti nekim planom, onda moraju služiti i ljubiti noge jer ne bismo smjeli ni živjeti niti imati mogućnost vjerovati u što želimo jer smo stoka.

Ovaj je članak više fokusiran na tzv. velike ribe koje su na pozicijama vođa ovosvjetskih institucija u kontekstu odluka koje se protive moralu i općem dobru, ali ne treba zaboraviti da će i svatko od nas odgovarati za svoj život – bili mi dobri i bogati, bili mi zli i bogati, bili mi dobri i siromašni, bili mi zli i siromašni. Svaki čovjek može napraviti puno zla na kojem god se društvenom položaju i situaciji nalazio.

Pakao na koji se ljudi osude svojim djelima je vječan i definitivan.

“Život bez križa je najteži križ od svih.”  

sv.  Sebastian Valfre

Humanae Vitae: o kontracepciji

Objavljeno: 7. pro 2014.

Primjena kontracepcije svodi čin žene i muškarca na odnos kakvog imaju dva muškarca ili dvije žene, a u odnosu na ljubav, taj čin koji bi trebao biti odraz ljubavi, svodi se na sebičnost jer se osoba okreće sama sebi i ne daje se u potpunosti drugoj osobi.

Kontracepcija je bila jedan od argumenata za legalizaciju istospolnih “brakova”. Protuprirodno je i moralno neuredno koristiti kontracepciju kako bi se prevario dar plodnosti. Tada govorimo o oholosti i sebičnosti, a to je Luciferov pad.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

Ljubav je slobodna, voljna odluka i slobodno sebedarje jedne osobe drugoj. Te slobode nema prilikom upotrebe kontracepcije jer se njome osoba brani od druge osobe, brani se od drugog dijela osobe, ne želi jedan dio te osobe. Kontracepcija poručuje kako osoba ne želi drugu osobu u potpunosti, da joj ne vjeruje u potpunosti, da je ne ljubi pravom ljubavlju jer, da je ljubi pravom ljubavlju, ne bi postavljala uvjete i prepreke toj ljubavi. Kontracepcija jako dobro i vizualno naglašava te uvjete i prepreke.

To bi trebala biti ljubav?

S obzirom da to nije ljubav, radi se o čistoj sebičnosti (egoizmu) te osjetilnom i osjećajnom subjektivizmu.

Radi se o sebičnosti jer osobe jedna u drugoj vide samo spolnu vrijednost koja treba poslužiti za zadovoljenje vlastite ugode. Tako se osobe doslovno pretvore u objekt koji ima samo tu karakteristiku koja je prepoznata jer treba poslužiti za zadovoljenje osjetilne ugode. Zato je kontracepcija moralno neprihvatljiva. Ona stvara krivotvorinu ljubavi. Ona stvara laž, komociju i neodgovornost.

Ljubav je i odgovornost za drugu osobu. Voli li vas netko ako narušava vaše zdravstveno stanje (fizičko, psihičko i duhovno)?

Bog je ljubav, a ljubav stvara. Bog je tvorac života, gospodar života i smrti. On želi čovjeka kao su-tvorca novog života te mu je zato i rekao da se plodi i množi, ali odluku o životu i smrti nema pravo donijeti čovjek. Bog je stvoritelj svega pa i novog života, a čovjek može samo sa zahvalnošću prigrliti mogućnost sudjelovanja u tome. Tijelo je hram Duha Svetoga, a Duh Sveti je ljubav, stvaralačka snaga i krecija, a ne destrukcija.

Evo stava KC na samom početku teksta: kontracepcija u bilo kojem obliku i načinu je moralno neprihvatljiva za katolike, a njezina upotreba je teški grijeh i zabrana sakramentalnom životu jer je ljubav kreacija, a ne destrukcija.

Ako baš želite: kontracepcija je moralno neprihvatljiva jer je Bog tako rekao, a to je rekao načinom na koji je stvorio svijet, time kako ga je zamislio, a to govori i antropološkim istinama o tome tko je čovjek i koji je njegov smisao života.

Gotovo redovita reakcija velikog broja ljudi kada Crkva podsjeća i ističe ispravni stav o bioetičkim pitanjima je: “Otkud Crkvi pravo da se petlja u ta pitanja? Otkud Crkvi pravo da se petlja u moj krevet, moje pravo na izbor i moje odluke? Neka se drži oltara i bavi se svojom zadaćom!”

Ono što ti ljudi ne razumiju je da se u svim tim slučajevima Crkva i bavi svojom zadaćom, radi točno ono za što je nadležna i na što je pozvana. Crkva se ne petlja u vaš krevet i vaša prava, nego naučava istinski nauk za dobrobit čovjeka, a  koji je u službi Istine. To što su ljudi skloni Istinu prilagoditi samima sebi iz razno raznih razloga i dobiti “istinu” te se obmanuti lažima, to je druga stvar. Naravno da u tom slučaju čovjeku smeta Istina i onaj tko je govori.

Papa Pavao VI. objavio je encikliku “Humanae Vitae”1968.

U godinama prije objave enciklike, na Papu je vršen pritisak od strane interesne skupine koja je obilato financirala programe kontrole rasta stanovnika. Neslužbeni predstavnik te interesne skupine, a koja je danas više nego ikad aktivna po pitanju kontrole rasta populacije, pripadnik američke naftaške poduzetničke obitelji, došao je u posjet Papi s nadom da će Papa promijeniti temeljni nauk Katoličke crkve, odustati od naučavanja da je brak neraskidiva veza dvojakog značenja: otvorenosti prema životu i izraza ljubavi te da će u encikliku ubaciti dopuštenje o upotrebi kontracepcije bar kao izuzetak u nekim slučajevima. Predstavnik se malo zeznuo jer čak ni Papa nema ovlasti promijeniti temeljni nauk Crkve jer ga je postavio sam Isus, jer je on  apsolutna istina i usklađen je s pravom biti čovjeka. To su svi temelji vjere i uglavnom sva ona pitanja koja mediji vole spominjati – narav i nerazrješivost ženidbe, žene svećenice, istospolni brakovi, rodna ideologija, početak ljudskog života, umjetna oplodnja …

Papino tumačenje u enciklici uključuje pojam ‘odgovorno roditeljstvo’.

‘Odgovorno roditeljstvo’ je pojam kojeg je izvorno prvo počela koristiti Crkva i podrazumijeva da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete”, mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da “privremeno ili trajno ne rode dijete”. Bitno je istaknuti da ‘odgovorno roditeljstvo’ ne narušava narav braka jer poštuje prirodni zakon (promjenu plodnih razdoblja u ženinom ciklusu), tj. muž i žena poštuju prirodni zakon te se prema njemu i (ne)ponašaju.

Za razliku od toga, kontracepcija, tj. parovi koji koriste konracepciju, ne poštuju prirodne zakonitosti te ne ‘odgajaju’ svoj nagon, nego dopuštaju da nagon gospodari njima uvjeravajući ih da se i tada radi o ljubavi.

Kontracepcija je prepreka koja onemogućava ispravno življenje braka, tj. prakticiranje spolnih odnosa, dok je prirodno planiranje obitelji poštovanje ženine prirode koje ne stvara zapreku ispravnom življenju braka. Kasnije su pojam “odgovorno roditeljstvo” počele koristiti abortivne klinike i dale su mu potpuno drugo značenje.

Predstavnik, a ako me sjećanje ne vara, radilo se o članu obitelji Rockefeller, i ta interesna skupina jako dobro znaju da zlo nema šanse pred Dobrom pa pokušavaju zemaljskog nasljednika Isusa (to je Papa) i poglavara Katoličke crkve odvratiti od Istine. Znaju da bi im u tom slučaju put bio otvoren prema potpunom uništenju ljudskog dostojanstva koje je ionako na niskim granama.

Predstavnik nije postigao ono po što je  došao u Rim. Papa se u obraćanju vjernicima, ali i institucijama, držao nauka Crkve te je isticao da umjetna kontrola rađanja narušava ljudsko dostojanstvo. U govoru u Skupštini UN-a kojeg je održao ubrzo nakon posjeta predstavnika spomenute interesne skupine, Papa ističe da se mora poštivati život, da se životu mora odati najveće priznanje i mora mu se naći razumna obrana. Papa članovima Skupštine govori:

      “…Vaša je zadaća brinuti se da na stolovima čovječanstva bude dovoljno kruha, umjesto da, suprotno svakom razumu, unaprjeđujete umjetnu kontrolu rađanja kako biste smanjili broj uzvanika na životnoj gozbi…”.

Doista, hajdemo razmisliti.

Treba li se jedan poduzetnik ili političar baviti širenjem i razvojem poslovanja te olakšanjem uvjeta za poslovanje ili kontrolom broja stanovnika?

Je li problem gladnih obitelji to što nemaju posao ili to što imaju djecu?

Jesu li ljudi u Africi gladni zato što ih je previše i još im se povećava broj ili zato što su opljačkana, osiromašena, kolonizirana, nemaju posao i obrazovanje?

Stvarno mislite da bi ljudi u Africi bili siti i imali što jesti da obitelj čini samo bračni par bez djece ili da imaju samo jedno dijete? Ja nisam sigurna u to jer, kao što sam već pisala, nije problem u tome da nema/neće biti hrane, nego u tome kako je hrana/bogatstvo raspoređeno, a raspoređeno je krivo zbog ljudske pohlepe, ali i različitih radnih navika.

Nećemo valjda problem ljudske pohlepe i zloće rješavati na način da ćemo tu pohlepu i zloću “hraniti”, a ubijati i poništavati stvarnu narav i svrhu braka? To je kao da liječnik rak liječi gipsom ili virusnu prehladu antibioticima (usporedba nikako u potpunosti ne odgovara pitanju kontracepcije jer je to pitanje neusporedivo važnije). Zašto liječnik, u ovom slučaju spomenuta interesna skupina, želi “virusnu prehladu liječiti antibioticima”?

Zašto posljedicama pripisuju pogrešne uzroke i samim time krive terapije?

Neosporno je pravo da svatko svoj novac troši kako želi, ali kad se taj novac koristi tako da se onemogućava pravo na život drugim ljudima, onda je to nedopustivo zadiranje u tuđi život te se radi o geopolitici koja je osmišljena protiv čovjeka samo zato što se netko klanja bogu novca. Zbog toga, marketinški odjel geopolitike mora promijeniti shvaćanje i razmišljanje ljudi tako da oni misle da su djeca problem, smetnja, da čovjek i u seksu mora štiti svoje interese od “nametnika” i “neželjenog ploda ljubavi”.

O kakvoj se ljubavi radi ako postoji neželjeni plod te ljubavi? Može li postojati neželjeni plod ljubavi ako se radi o ljubavi? To bi značilo da naša ljubav nije onakva kakvom je predstavljamo drugima i da se radi o laži.

Bog odlučuje kad će nastati novi život, a mi moramo biti odgovorni – otvoreni za život, ali, uzimajući u obzir gore spomenute zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete pojedinca, odnosno obitelji, surađivati s Bogom.

Jeste li znali da je kontracepcijsku pilulu, koja je i abortivno, a ne samo kontracepcijsko sredstvo, izumio muškarac Carl Djerassi 60.-ih godina 20.st. gotovo u isto vrijeme kada je Papa objavio encikliku i isticao nauk Crkve o kontracepciji, ali i u vrijeme kada je predstavnik došao u posjet Papi? Papa je isticao i predvidio ozbiljne posljedice u slučaju da bračnom činu bude oduzeta uloga rađanja, a danas svjedočimo svemu što je Papa istaknuo 60.-ih godina jer se prirodni (naravni, upisani, urođeni) moralni zakon miče iz ljudske svijesti. Uz moralno pitanje, pitanje kontracepcije je i zdravstveno pitanje jer su mnogobrojna istraživanja potvrdila da je jako štetna za zdravlje, što je i logično. Netko zarađuje na vašem uništavanju spolnosti i zdravlja uz vaš pristanak.

Papa je isticao sljedeće:

  • 1. “Otvara se širok i lagan put bračnoj nevjeri, put k općem srozavanju morala.” (Hm, zvuči li vam poznato? Živimo u društvu gdje je preljub nešto skoro normalno, a velik broj ljudi si i ne postavlja baš “previsoke” ciljeve i uvjeravaju sve oko sebe da se potiv toga “jednostavno ne mogu boriti” pa su zadovoljni ako partner/ica za to ne sazna)
  • 2. “Muževi bi mogli izgubiti poštovanje prema ženi, ne uzimati u obzir njezinu tjelesnu i duševnu ravnotežu, svesti je na puko oruđe svoje požude, ne odnositi se više prema njoj kao prema svojoj bračnoj družici kojoj treba pružati dužnu pažnju i iskazivati ljubav”.
  • 3. Državnim bi se vlastima time dala u ruke opasna moć. “Tko bi mogao spriječiti vlade da promiču onaj način sprječavanja začeća koji drže najdjelotvornijim i čak odrede njegovu opću primjenu”? (čl. 17.)

Nažalost, u prenošenju tih poruka i tog dijela nauka, biskupi nekih država/biskupija nisu ispravno prenosili Papine riječi te su pitanje kontracepcije držali moralno neutralnim, izbor prepuštali bračnim parovima te tako otkazali poslušnost Papi i nauku. Posljedice odluke tih biskupa su jako velike jer i danas jako velik broj katolika ne zna da je upotreba kontracepcije protivna nauku Crkve kojoj pripadaju te da ona nagrđuje i izruguje narav braka.

2008. godine, kardinal Christoph Schonborn je rekao:

        “Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina, Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti. 1968. je rekla NE enciklici Pavla VI., nekoliko godina kasnije je prihvatila Pravila o rokovima pobačaja (moja nap.: Koji apsurd! Po kojoj je logici određivana granica za “dozvoljeni” i “nedozvoljeni” pobačaj? Nešto što se razvije u potpuno ljudsko biće je živo u svim fazama jednostavno zato što se drugačije ne bi moglo roditi ljudsko biće. Može li od nečega mrtvog nastati nešto živo?), a na kraju je prihvatila i “istospolni brak”.

Nažalost, sva Papina predviđanja ostvarena su.

Brakovi i veze raspadaju se, a samo se rijetki pitaju ima li to veze s time da, zapravo, i nisu živjeli u pravom braku jer su uništili pravu narav braka. Upotreba kontracepcije bila je i objašnjenje zašto se “mogu” legalizirati istospolni “brakovi”. Ako muž i žena namjerno čine svoj spolni bračni čin neplodnim, koja je razlika između takvog čina i istospolnog čina? Oba su protuprirodna (protunaravna) i neplodna, iako su istospolna trajno neplodna, a tako će i ostati zauvijek.

Prije dva- tri tjedna ponovno se otkrila prijevara s cjepivima kada je u cjepivima protiv tetanusa, a koja su korištena na dva milijuna djevojčica i žena u Keniji, otkriveno da se radi o cjepivima za prisilnu i tajnu sterilizaciju (napomena: ovo nikako ne izražava moj stav o općenitom cijepljenju djece. To nije tema, a ja nisam protiv cijepljenja. Protivim se cijepljenju protiv bilo koje bolesti koja se prenosi spolnim putem i protivim se cjepivima testiranim/dobivenim od ubijene nerođene djece. Ovim putem apeliram na znanstvenike i zdravstvene djelatnike: budite oprezni jer ima puno zamki i u medicini i istraživanjima). Da se radi o pravom skandalu, zaslužni su UN i Svjetska zdravstvena organizacija koji su sudjelovali u cijelom slučaju. Da nešto nije u redu, upozorili su liječnici iz Kenijskog društva katoličkih liječnika te se uključila i Kenijska biskupska konferencija. Korumpirana kenijska vlada je dopustila cjepivo jer ih tako razvijene države ucjenjuju za financijsku pomoć. Vidjet ćemo kako će istraga završiti. Ono što je nedopustivo i suludo je ideja po kojoj bi neka vlada ili interesna skupina smjela odlučivati hoćete li vi imati djece te, ako odluče da vi nemate pravo na to, sterilizirati vas. Otkud nekome uopće pomisao da je njegova moć odlučivanja o nastanku novog života i otkud nekome pomisao da ima pravo određivati koliko ćemo imati djece?

Koje je rješenje? Jedno i jedino: smisleni odgoj s ispravnim vrijednostima. Nažalost, velik broj roditelja ne odgaja svoju djecu, već to prepušta institucijama, dadiljama i drugim akterima. To znači da principe života toj djeci ne prenose roditelji, nego netko iz institucija ili treće osobe.

U članku sam se referirala i na interesne skupine i njihovo zalaganje za pogubne ideje. One su prisutne i rade mnoga zla po svijetu, ali o nama ovisi hoćemo li prihvatiti njihovo viđenje stvari ili ćemo ostati vjerni Božjem nauku i smislu o kojoj god se temi radilo.

Ako vam nije dovoljan duhovno-moralno-psihički razlog, onda vas možda uvjeri financijski.

Trošite novac i financirate mnogobrojne članove obitelji koje stoje iza agende kontrole populacije (oni svi imaju puno djece), plaćate nekome da vam uništava duhovno, tjelesno i psihičko zdravlje te plaćate nekome da vam smanji kvalitetu seksualnog života. Na kraju opet dođe vama na naplatu neplodnost i druge životne komplikacije jer je, kao i kod svake druge naše odluke, loptica odgovornosti na nama.

Pepelnica i korizma

Objavljeno: 10.02.2016.

Pepelnica ili čista srijeda prvi je dan korizme.

Pepeljanje ili stavljanje znaka križa od pepela na čelo je podsjetnik na pokoru i pokajanje. Pepeo je i znak plodnosti pa bi razdoblje korizme trebalo biti plodonosno za našu dušu.

Napravite plan koji ćete moći ispuniti. Uvažite svoje mogućnosti, okolnosti, zdravstveno stanje i sl. vodeći računa da korizma nije dijeta, nego skrb za dušu s ciljem micanja onoga što nas veže, čini lošijim i slabijim ljudima ili smanjuje našu slobodu i naše “ja”. Korizma je vrijeme za ćišćenje nas, slike Božje, od svega što nagrđuje tu sliku.

Zlatno pravilo: MOLI & RADI. Čamac možemo pokrenuti samo s oba vesla i nijedno ne smije biti izlika za manjak onog drugog. Oaze nema bez pustinje.

Prijedlozi i recept:

  1. ISPOVIJED (ako niste, još stignete) ❤ – hajde, napravi taj korak! Pomiri se s Bogom i samim sobom
  2. PRIČEST ❤ – besplatni, neprocjenjivi dar koji znači život
  3. KRIŽNI PUT + MISA (barem utorkom i petkom) ❤ – pokajanje i žrtva
  4. POKORA – prema vašim mogućnostima, okolnostima, sklonostima, napastima, propustima, lancima, idolima
  5. MOLITVA, TIŠINA i MIR – zbližavanje s Bogom, samim sobom i bližnjim

“50 nijansi sive”?

Objavljeno: 30. ruj 2015.

Ovaj tekst započinjala sam već puno puta.

Na kraju sam ipak odlučila napisati osvrt upravo zato što je

50 nijansi - x
Flicr.com

problematika previše ozbiljna da bih je ignorirala, a oduševljenost i citati ženske populacije poput ovog desno na slici su zvono za uzbunu.

Na svijetu postoji velik broj  Christiana Greya, samo što nisu svi uspješni, bogati, šarmantni, zgodni, ali jednako imaju nesređene obiteljske odnose iz kojih nikada nisu osjetili ljubav i zbog kojih vuku traume koje je potrebno rješavati psihoterapijom i smislom prije nego završe nečijom smrću ili srede i vas svojim manipulacijama po “zakonu privlačnosti ranjene zvijeri”.

Glavni glumac, Jamie Dornan, rekao je: “Ni u najluđim snovima nisam zamišljao da ću te stvari morati raditi pred kamerama. Prije povratka kući, ženi i djetetu, dugo sam se tuširao da bih isprao sa sebe taj lik.”

Glavna glumica zabranila je svojim roditeljima i obitelji gledanje filma.

Mnogi psihijatri obratili su se javnosti, a pogotovo mladima, i upozoravali na toksične posljedice “50 nijansi sive”, dok je s duhovno-vjerske strane oduvijek poznato kako je taj film štetan jer promovira perverziju.

Problem je u tome što se (mladim) ljudima šalje bolesna poruka – agresija, nasilje, posesivnost, ucjena, kontrola vremena, osobe i slobode u vezi/braku prikazuju se kao nešto normalno, poželjno, šarmantno, romantično, izazovno, posebno, seksi, napeto, uzbudljivo.

Možemo se praviti glupima odbijajući odgovornost te reći kako ovakve knjige, pozitivna atmosfera oko filma/knjige i pozitivna naklonost medija, ne utječu na pojedinca (pogotovo pojedinca u formativnim godinama) u mjeri koja bi mogla zabrinjavati, ali onda se ne bi bilježio porast maloljetničkog, obiteljskog i drugog nasilja, razvoda, posesivnih ovisničkih veza, porastu narcisoidnih paranoika, ovisnika o pornografiji koja uništava brak, manipulatorima/cama, padu nataliteta i sl.

I ptice na grani znaju da pornografija vrlo jednostavno i vrlo brzo stvara ovisnost s obzirom da stvara podražaje. Kad čovjek pregazi granicu, potrebni su mu sve bolesniji i agresivniji sadržaji jer ovisnik otupi na normalnu razinu podražaja pa mu treba nešto jače.

Koliko se lako nakačiti na takav sadržaj i koliko je zagadio populaciju pokazuje presjek novoobjavljenih knjiga pa u knjižari ili knjižnici više ne možete pronaći normalnu knjigu. Dominiraju psihološki trileri, New Age knjižice i dominantno erotski (pornografski) trileri i pričice. Jako velik udio imaju knjige slične “50 nijansi sive” koje su preslika nečijih mračnih misli i potreba, a koje onda, puštene u javnost, zagađuju cijelo društvo – od jedanaestogodišnjaka do gospođa u mirovini.

Sigurna sam da ste, kao i ja, primijetili bar jedan par u tramvaju, parku ili gradu u kojem su ili cura ili dečko bili posesivno-manipulativno nastrojeni, a to se odmah primijeti po riječima i njihovom ponašanju. Još je gore kada vidite da se radi o teen populaciji, iako takve veze, na neki način, mogu biti karakteristične za to razdoblje pri čemu druga strana samo stoji i sluša jer to smatra normalnim dijelom veze. Za takvo shvaćanje ljubavi krivi su, između ostalih, i knjige i filmovi poput “50 nijansi sive”.

Ono što bih istaknula je i to da priča duguje uspjeh jedino činjenici što se radi o iskusnom muškarcu i neiskusnoj curi jer da je i ona iskusna, izgubio bi se fantazijski element na koji se i zakače takvi narcisoidno-manipulativni tipovi te element iščekivanja. Oni ne cijene to neiskustvo kao vrlinu i dar kojeg trebaju cijeniti jer to jest vrlina, nego isključivo kao element koji im je zanimljiv pa ga moraju ugrabiti sebi jer, s obzirom da su narcisi i manipulatori, moraju imati sve najbolje, sve što žele, mora biti po njihovom i svejedno im je što će uništiti ili slomiti pri tome.

Christian manipulira Anom pomoću alkohola, seksa i ugovora i time se nijedna njezina odluka ne može smatrati zrelom i slobodnom, iako ni ona nije malo dijete. Ona počinje osjećati prisnost s njim, iako nije dobar za nju te se nalazi u neuroznim stanjima zbog tog raskoraka. Emocionalno se navezala na njega, iako nije dobar za nju. Ljubav je odgovornost za drugu osobu, povjerenje i sloboda. Nema mjesta kontroli, manipulaciji i bolesnoj posesivnosti.

To nije ljubav, to je izopačena “ljubav” – neljubav, to nije Božji plan, ali mediji i društvo govore da je to poželjno. Mediji možda i priznaju da je veza Christiana i Ane drugačija, ali žele je učiniti prihvatljivom. Isto to društvo i mediji  koji kasnije peru ruke od njihove neželjene djece, premlaćenosti, razočarane i utučene djece, okreće glavu od njihovih problema po principu ‘kako si si dozvolio postati ovisan? Ja sam te samo upoznao s drogom, nudio ti je i uputio te u pakao.’

Nikako se ne mogu složiti da je ponašanje opisano u knjizi poželjno i normalno jer predstavlja izopačenu gadost koja vrijeđa Boga i ljudsku vrijednost, ali se mogu složiti kako svatko odgovara za svoje postupke i ima slobodu ponašati se kako želi u svojoj kući.

Jednako tako mogu prihvatiti činjenicu da, zbog nereda na psihološkoj i duhovnoj dimenziji, osoba može imati nastrana nagnuća poput ovog koja ga uzbuđuju i seksualno pale jer se radi o takvim maštarijama ili može imati poremećaje na drugim područjima, ali autodestruktivne i destruktivne odluke i dalje ostaju autodestruktivne, destruktivne i grešne, iako ih je pojedinac (slobodno) donio. Problem je što ljudi često donose odluke potpaljene pretrpljenim ranama koje se nisu liječile smislom i nisu zacijelile, nego se to pretvorilo u karakter osobe, a to onda ne završi dobro.

Opasno je kad se to nenormalno ponašanje predstavlja kao normalno izvan kuće, kao nešto zanimljivo i svojstveno svim ljudima jer taj problem iz osobnog prerasta u društveni, iako nije normalno i svojstveno većini ljudi imanje takvih nagnuća jer nismo takvi stvoreni, nego se čovjek dovede u takvu situaciju, postane takav čovjek.

Uz poruku da je nasilje dio ljubavi, knjige promiču još nekoliko opasnih poruka. Jedna od njih je da žene vole muškarce koji im naređuju i s njima postupaju grubo, a što nije točno jer psihički zdrava žena želi sigurnost i pažnju. Duševno i emotivno nesređena žena može htjeti nekoga poput C. Greya jer se na tom području nešto krivo posložilo pa stoga i takve igrice mogu izgledati zanimljivo i uzbudljivo.

Druga laž koju knjiga promovira je da muškarci žele nesigurne i ponizne žene poput Ane, a točno je da muškarci žele sigurne žene jer je prirodno da žena pomaže muškaracu u samokontroli, ispravljanju kad pretjera i zato što jedino snažna žena može poštovati muškarca, dok on njoj može dati ljubav. Pod pojmom snažna žena ne mislim na ženu koja se ponaša po principima muškarca. Snažna žena je, zapravo, nježna žena s jakim ispravnim principima i karakterom što je čini poželjnom muškarcu.

Zašto je velik broj žena kupio/pročitao knjigu?

Zato što su, danas, u opasnosti i muževnost i ženstvenost i jako je upitan odgoj. Kako se to očituje?

Tako što je sve manji broj pravih muškaraca koji trebaju biti zaštitinici žene i obitelji – imati ispravan gard, snagu, hrabrost, odlučnost (usp. teologija tijela i teologija tijela), a to žene vole jer po prirodi teže sigurnosti, zaštiti, snažnim muškarcima koje mogu poštovati.

Christian Grey  ima autoritet, ima snagu, fokusiran je, uspješan, ali kod njega su sve te karakteristike izopačene, izokrenute i nisu u funkciji zaštite žene, nisu u funkciji toga da se žena osjeća posebno uz samouvjerenog i sigurnog muškarca, nego upravo suprotno – živi s grabežljivcem. S obzirom da (možda) takvog pravog muškarca žene nemaju u svojoj stvarnosti, onda je poželjan i C. Grey kao grabežljivac u mašti pa čitanje takve literature cvjeta jer je u tom svijetu mašte moguće stvoriti ljubavnu priču prema vlastitim idejama i željama.

Veliki utjecaj ima i dominantna romantična ideja ‘on će se promijeniti radi mene.’ To je trik i ideja na koju žene lako padnu, a koji u stvarnosti baš i ne funkcionira. Osoba mora OBAVEZNO konsolidirati dušu, razum i emocije, a to je moguće jedino odmicanjem od takvih toksičnih sadržaja, duhovnom nadgradnjom i ispovijedi. Ako osoba uđe u brak s ovisnošću o takvim sadržajima i pornografiji, uništit će i brak i muža/ženu jer ima poremećene, grešne i destruktivne predodžbe o odnosu pa će u tom smjeru i razvijati brak. To će raditi jer će mu se dogoditi i fizičke promjene na mozgu pri čemu dolazi do hipofrontalnosti – slabije razvijenog prednjeg dijela mozga koji je odgovoran za razumno i odgovorno ponašanje. To nikako ne može završiti dobro. S druge strane, točno je kako se ljudi mijenjaju, kako doista prava žena može promijeniti muškarca i kako jedno drugo trebaju poboljšavati, ali to nije uvijek uspješno. Ništa od ovoga ne pišem osuđujuće, nego demistificiram razloge popularnosti koji nisu nikakav posebni recept, nego samo iskorištavanje ljudskih slabosti. Kao romantik i kreativna osoba, meni je to još razumljivije, stoga dijelim mudrost s vama.

Ako liku Christiana oduzmemo bogatstvo, ljepotu, šarmantnost, dobru odjeću, automobile i glazbu, dobili bismo obiteljskog nasilnika kako izgleda u stvarnosti.

U stvarnosti, kraj ne bi bio tako bajkovit – Christian se ne bi promijenio radi Ane. Završio bi  u zatvoru, kao obiteljski nasilnik ili na terapiji liječenja ovisnosti, a Ana u mrtvačnici, bolnici, trpeći nasilje ili bježeći. Ako bismo uzeli u obzir mogućnost promjene, ona bi bila moguća jedino Božjim zahvatom (okretanjem Bogu) te odlukom Greya za promjenom, a sama promjena bi nastupila nakon višegodišnje psihoterapije i duhovne terapije. Sigurno se ne bi promijenio zato što je ona popustila, prihvatila njegovo ponašanje i odlučila sudjelovati u tome, a tako je to prikazano u ovom filmu.

50 nijansi sive
Shutterstock.com

Da žena i ne završi u mrtvačnici, a muž u zatvoru, to je i dalje poremećen i grešan odnos te je to i bit svega – možda vam fizički neće otpasti ruka, nećete oslijepiti, nećete završiti u mrtvačnici, ali ćete psihički i duhovno umrijeti, a to je puno gore od svega navedenog. Zato ovakvi odnosi nisu samo pogrešni jer su nasilni, nego su pogrešni jer uvijek predstavljaju perverziju koja i u ostalim segmentima osobe i braka stvaraju užas.

Nema bajke i nema iznenađenja jer, ako čovjek ne živi po Božjem smislu ili bar po narativnom zakonu, postaje olupina.

Sretan Božić, sretni blagdani ili sretno ono? #keepChristinChristmas

Objavljeno: 26. prosinca 2014.

Nadam se kako Božić provodite u krugu svojih najmilijih uz lijepo i radosno druženje grijano našom kršćanskom nadom i rođenjem Boga.

Nadam se kako ste imali vremena i uključili se u neki humanitarni projekt namijenjen potrebnima. Ako niste, još stignete. Svaki dan je pred nama jer su “humanitarni projekti” u vlastitim obiteljima i u vlastitom životu itekako potcijenjeni i nepopularni. Lakše se uključiti u neki humanitarni projekt nekoliko puta godišnje, nego katolički živjeti svaki dan.

Nekoliko dana prije Božića, povela se rasprava oko načina Njegovog čestitanja.

Povod za raspravu bio je natpis “Merry Xmas” u sklopu adventskog programa u Zagrebu. Organizator je u svojem priopćenju naveo: “misao vodilja pri planiranju i realizaciji projekta bila je ponuditi jedinstveno, multikulturalno događanje koje nikoga ne vrijeđa, već dapače, aktivno sudjeluje u multikulturalnom i liberalnom dijalogu s ciljem promocije hrvatske i europske kulture.” (???)

Kao prvo, hrvatska i europska kultura  izgrađena je na Božiću. Nitko ne može bolje promovirati ili nitko nije pozvaniji promovirati ono što Božić jest od nas. Nažalost, stvari pođu po zlu jer mi, pozvani, ne promoviramo istinu o Božiću, nego laž. Ta ista Europa sada je izbacila Božić, a okrenula se prema ‘Sve rastočeno Xmas-u’ i promoviranju drugih religija.

Kao drugo, Božić je odraz kršćanske kulture. Možemo ga spominjati pripadnicima islamske, židovske, hinduističke, budističke, taoističke i neke druge kulture, ali oni ga nikada neće razumjeti u cijelosti, osim ako se ne obrate pa ne postanu dio te kršćanske kulture. Kao takvo, multikulturalno slavljenje Božića nemoguća je glupost, odnosno oksimoron – spajanje dvaju suprotnih pojmova u jedan izraz. Ili slaviš Božić ili slaviš izmišljeni blagdan ‘Sve rastočeno Xmas’ koji kršćanina vrijeđa i koji ne može imati nikakve veze s Božićem.

Prema tome, znači li to kako su organizatori htjeli iskoristiti vremensku podudarnost s Božićem pa su napravili neki blagdan rastočene i sive radosti pod nazivom Xmas čije su karakteristike druženje, kupovanje, opijanje i prejedanje ($$$) kako bi, u tom rastočenom obliku, bio prihvatljiv svima jer je, u pravom, istinskom obliku za neke ljude prejak, odnosno u pravom ga obliku neki ljudi ne slave?

Meni se čini da se i u ovom slučaju i u slučaju Europe računa da se kršćane može obezvrjeđivati i prisiliti ih da slave “krivotvoreni” Božić, odnosno nešto što nije Božić.

Ne vidim drugo objašnjenje.

To je ista situacija kao i s nasilnom i pogrešnom ravnopravnošću i feminizmom – da bi žene bile lažno jednake muškarcima, brišu se granice između muškog i ženskog spola pa se dobije neko sivo i rastočeno biće u kojem nema što biti ravnopravno s nečim jer ne postoje ni što ni nešto (ni muški ni ženski spol), nego umjetna, bezlična masa. Apsolutno je jasno kako muškarci i žene imaju jednaku vrijednost i dostojanstvo, a razlikuju se po svojim ulogama kako bi se nadopunjavali. Očito je nekima to problem pa je potrebno uništiti i jednu i drugu stranu.

U sveopćoj komercijalizaciji blagdana, sekularizaciji društva diktaturom relativizma te izbacivanjem vjerskih simbola iz javnog prostora, “merry xmas” i “sretni blagdani” počeli su se obilato koristiti. Ako znamo koliki utjecaj imaju marketing i promidžba na ljudsku percepciju zbivanja, a crveni, bradati djedica stvara sliku blagdana vozeći crvene kamione pune bezalkoholnog napitka, onda ovo i nije tako bezazleno.

Zapravo, već je počelo biti pomalo stresno jer te stavlja u situaciju odupiranja “sretnim blagdanima” kad ti netko čestita i moraš se potruditi reći “sretan Božić” dajući do znanja kako si svjestan da je danas rođendan malog Boga (umanjenica: Božić), Isusa koji se rodio u štalici kao beba prije 2000 godina. On je, sa svojim darovima mira, radosti i blagoslova, u centru pozornosti, a ne šoping izlog ili neki općeniti osjećaj druženja i radosti. Proslava Božića bez Božića nije Božić, nego proslava blagdana ‘Sve rastočeno Xmas’ da se pripadnici drugih religija ili ateisti ne bi uvrijedili. Sasvim sigurno nije katolikov problem što se itko uvrijedio na blagdan. Ja kao katolkinja, a sigurna sam i vi, nikoga ne želim vrijeđati, ali ne dopuštam ni da mene netko vrijeđa niti prihvaćam mogućnost da nekoga vrijeđa kršćanski blagdan.

Kako je Europa, ali i veliki dio svijeta izgrađen na kršćanskim temeljima, slavljenje Božića ukorijenjeno je u društvo. Točno je kako i ljudi koji se deklariraju kao ateisti/agnostici ili su možda pripadnici nekih drugih religija, na neki način, slave ovo razdoblje u godini te žele mir i radost. To je lijepo i pozitivno, međutim to ne mijenja činjenicu što je Božić.

Ovo razdoblje nije neka umjetna, neopipljiva radost, nego je to Božji rođendan. To je ono što mora biti prezentirano ateistima, agnosticima; pripadnicima kršćanstva umornima od vjere i njezina neprakticiranja; pripadnicima drugih religija i svima ostalima koji dolaze na advent. Zašto? Jer se Božić rodio i zbog njih, a kako će oni to spoznati i dobiti informaciju o tome ako im mi ne kažemo istinu?

Božić je tek drugotno obiteljski blagdan i nije mu značaj u tome. On je u prvom redu blagdan utjelovljene Božje riječi s izravnom usmjerenošću na Veliki petak i Uskrs (Isus je patnik već u jaslicama), odnosno oltar. Zato je jednako vrijedan i za one koji imaju obitelj i za one koji nemaju obitelj i za samce i za osobe u braku i za usamljene i za neusamljene i za više grešne i za manje grešne…

Pozitivna diskriminacija nije nikakvo rješenje – ni u broju zastupnica u saboru ni u zapošljavanju nacionalnih manjina ni u broju predsjednica uprava i nadzornih odbora ni u pravima manjina, pa tako nije rješenje ni u načinu čestitanja Božića. Jedino istina oslobađa. Stvari mogu funkcionirati ispravno jedino ako se ona kaže. Opasno je i smiješno stvarati nepotrebnu toleranciju oko čestitanja Božića kako se neka osoba ne bi uvrijedila.

Mene uopće ne zanima približavanje Božića muslimanu, Židovu, hinduistu ili budistu ako ću mu taj Božić približavati snižavanjem onoga što Božić jest, odnosno prezentirajući mu ono što Božić nije. Zašto? Jer se Božić rodio i zbog njih, a kako će oni to spoznati i dobiti informaciju o tome ako im mi ne kažemo istinu?

Načelno, uopće me ne zanima je li Božić nekome prihvatljiv ili nije.

Zašto?

Zato što se Božić može ispravno slaviti samo ako ga čovjek prihvati kao svog Boga čije se utjelovljenje slavi 25.12.

Zašto mi odustajemo od proslave onoga što Božić jest? Zašto bismo morali skrivati što je Božić kako se budist ne bi uvrijedio? Ja ne želim slaviti kupovinu samo kako bi Židovu i ateistu Božić bio prihvatljiv pa ostavio koju kunu.

Ako osoba ne slavi Božić, ne slavi ga i sasvim sigurno nema pravo mijenjati njegov pravi značaj, niti bi toj osobi trebalo smetati što i kako drugi slave. Poštujem druge religije. Mislim da njih boli briga što ja kao katolkinja mislim o njihovim blagdanima (tako i treba biti) pa bi i mene trebalo biti briga što oni misle o mojim blagdanima.

Zašto muslimani, Židovi i pripadnici ostalih religija ne daju na svoje, nego mi, kršćani koji smo Božjim principima ostavljenim na svijetu pomogli u izgradnji tog svijeta, stalno uvažavamo sveprisutne ljude koji tupe i tupe o diskriminaciji, mržnji i netoleanciji? (Znamo zašto – jer je napadana Istina, a ona je jedna). Neću ni spominjati militantne, aktivističke skupine kojima je jedini cilj destrukcija svih temelja društva.

Kako mi, kao katolici koji slave nešto, tim istim slavljem pokazujemo mržnju prema ljudima koji to isto ne slave pa, kako ne bismo pokazivali tu mržnju, njih trebamo uključiti NA NJIMA PRIHVATLJIV način slavljenja onoga što mi slavimo, a oni ne slave i tako zapravo obezvrijediti ono i Onog što slavimo. Tko je tu lud (jer netko jest)?

Nisam čula da se Hanuka zove H-uka ili Panuka, kao ni za to da se Bajram zove B-man ili B-am ili nešto slično. Znate li što bi vam pripadnici tih religija napravili kad biste njihove blagdane tako preimenovali? Za početak, prekinuli bi s vama svaki kontakt, prijateljstvo i odnos (što je u redu). Dalje, neki bi vam postavili bombu ili metu na vašu glavu ili biste postali neprijatelj države (što nije u redu).

Zato smo mi, kršćani, pozvani biti uvijek primjer drugima, a to se može jedino istinom.

Ako se mogu ispravno, a i trebaju ispravno, čestitati svi ovi blagdani, onda se itekako mora ispravno čestitati Božić jer se Božić rodio i za muslimane i Židove i ateiste i agnostike i bolesne i zdrave i osobe sa ovim i osobe s onim sklonostima… jer bez Božića, bez obzira na sustav vjerovanja kojem čovjek pripada, nema spasenja – odlazimo u vječnu tamu i pakao.

To je činjenica, ali mi se onda moramo držati činjenica i Istine, a ne lažirati blagdan pokušavajući nekoga pridobiti.

Ja prva ne bih vjerovala osobi/narodu koji je tako jeftino spreman prodati svoj identitet kako bi mene uvjerio u taj identitet. Što onda ostane od tog identiteta kad je lažiran?

Možda je u tome trik: ljudi su danas ionako dosta lažni pa je logično kako slave i blagdan na lažan način samo radi prodaje. Sve je na prodaju, zar ne? Možda zato prolazi i taj rastočeni ‘Sve rastočeno Xmas’.

Rezultati nacionalnog istraživanja koje je provela agencija Hendal 22.12.2014. na uzorku od 1000 ljudi, pokazuje kako 91% ispitanika smatra da čestitka “Sretan Božić” ne može nikoga uvrijediti pri čemu značajno veći broj ispitanika iz Zagreba, u odnosu na ispitanike iz Dalmacije, misli da ta čestitka ne može nikoga uvrijediti.

Najveći dio ispitanika želi čestitku “Sretan Božić” (57%), 27% ispitanika je odgovorilo da su im podjednako dragi i “Sretan Božić” i “Sretni blagdani”, dok bi 15% ispitanika htjelo čuti čestitku “Sretni blagdani”. “Sretni blagdani” bi dominantno htjeli čuti ispitanici iz Dalmacije, Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Da ima razlike između ova dva načina čestitanja, dominantno misle mlađi ispitanici (15-34 godine) u odnosu na najstarije (65+).

I za kraj, ne, lampice nisu same po sebi zle, nego je bitno ne dati se zavesti blještavilom i euforijom jer nas oni ostavljaju praznima. Lažni su. Prvo nas kratkotrajno podignu, a kad dopamin i ostali hormoni prestanu djelovati, spuste nas tako da smo sniženi dulje vrijeme. Zašto? Zato što blještavilo nema nikakvu smislenu vrijednost koja će čovjeku dati smisao i biti ono za što će se uhvatiti. Lampice će biti samo jedan kratkotrajni bljesak koji će čovjek pohraniti u mozak, a za kojeg se poslije neće moći uhvatiti.

Ako vas uhvati napast, morate sami sebi reći da slavite Isusov rođendan u skromnoj štalici, a On donosi mir, blagoslov i nadu. Ne donosi nikakvu euforiju i radost istovjetnu radosti proizvedenoj opijatima jer je to lažna radost. Nada nije bučna i lažna jer je temeljena na Božjem obećanju pa nema nikakve veze s lažnim pozitivnim mislima i praznim osmijehom na sve strane.

#keepChristinChristmas

Sretan Božić!

Andrea Bocelli i njegova priča🎬

“Nisam samo protiv pobačaj a. Ja sam za život.” (A. Bocelli)

Za argumentiranu raspravu uopće nije bitno što je netko ostvario u životu, kako je doprinio ovom svijetu, je li bio dobar ili zao kako bi to onda bio argument za život.

Apsolutno je nevažno tko je ostao živ zahvaljujući zabrani pobačaja. Čovjek je, po tome što je Božje biće i što bez Njegove odluke ne bi ni nastao, neprocjenjive vrijednosti. Ima pravo na život samom tom činjenicom.

Život započinje začećem.

Od amebe ili klupe ne može nastati čovjek nakon devet mjeseci razvoja. Zdravom logikom, to znači da se od početka radi o čovjeku, a nadalje da se, u slučaju prekida života, radi o smrti. To je činjenica koja jednako vrijedi i jednako je treba poštovati i katolik i musliman i ateist te je to sama suština zašto pobačaj nije dobro.

Priziv savjesti je sasvim logično i apsolutno neotuđivo pravo u bilo kojem zanimanju i pitanju, pa tako i u slučaju abortusa i liječnika. Abortus je duboko nemoralan čin ubojstva nerođenog djeteta. Točnije rečeno: neotuđivo je pravo živjeti i raditi moralno.

Apsurdna je rasprava treba li dozvoliti moralno življenje, kao da bi osoba uopće trebala tražiti dopuštenje za moralno življenje.

Besmisleno je uzimati slučaj po slučaj i ‘odobravati’ pravo na priziv savjesti. Pravo na priziv savjesti postoji u svakom segmentu života – bila osoba liječnik koja ne želi živjeti nemoralno pa neće raditi abortus, bila osoba ekonomist koja ne želi živjeti nemoralno pa neće muljati s uvjetima stečaja, bila osoba kuhar koja ne želi živjeti nemoralno pa neće staviti otrov u peciva.

Javno svjedočenje utjecajnih i poznatih može ohrabriti. Andrea bi imao jednako pravo na život i da nije postao odličan tenor i utjecajan u glazbenoj industriji. Mi bismo imali jednako pravo na život i da jesmo i da nismo ono što smo danas.

Budi svjetlo svijeta i sol zemlje. Nekada se čini kao da je nešto uzaludno, ali Bog sve vidi i pomaknut će stvari kad je pravo vrijeme.

Što je važnije: politički ili moralni svjetonazor?

Objavljeno: 24. listopada 2014.

Na političkoj sceni nikada nije mirno, ali svjedoci smo da je hrvatska pred “toplotnim” udarom od 2010.

U tom periodu, glavna obilježja medija i politike postali su senzacionalizam, crnilo i depresija.

Ne možemo reći da su upravo ta obilježja postala dominantna pukim slučajem niti da ih prije 2010. nije bilo. Bilo ih je i ranije jer nije riječ o fenomenu kojeg stvaraju čitatelji i stanovništvo, nego je riječ o strategiji.

Kao prvo, puno je lakše pisati i plasirati negativne vijesti i informacije, nego pozitivne primjere.

Drugo, ukoliko se čitatelju serviraju samo loše vijesti, crna kronika, loše prognoze gospodarskog oporavka, loš zdravstveni i obrazovni sustav ili poražavajući demografski podaci, ubija mu se volja i nada u promjene jer se stvara dojam nemogućnosti promjena i napretka. Ne smije se bježati od činjenica i živjeti pod stakleni zvonom, ali niti strateški sijati kolektivnu depresiju.

Treće, ako se čovjeku ubije nada i volja za promjenama, prividno se održava status quo, a u stvarnosti se iza očiju javnosti donose sve pogubnije odluke. U praksi imamo status quo lopovluka, nepotizma, korupcije, prostitucije (doslovne i u prenesom značenju) i oduzimanje sloboda.

quotefancy.com

Četvrto, crnim vijestima stvara se dojam kako ne postoji nijedna dobra, moralna, poštena, kvalitetna osoba koja živi prema moralnim, vjerskim, etičkim načelima pa se čovjeka potiče da se ponaša suprotno od moralnih načela, gazeći vlastito dostojanstvo jer mu se serviraju takvi primjeri i taj obrazac ponašanja.

Peto, ako je cijela populacija ili njezina većina, beznadna i bezvoljna, stvara se masa kojom je lako manipulirati jer se teško boriti sa zlom ako prvo morate misliti na svoje zdravlje.

Šesto, senzacionalističkim pristupom po pravilu “10% istine upakirano u 90% laži”, prava istina ostaje skrivena, dok većina čitatelja formira mišljenje na temelju laži koja je poslužila u određene svrhe. Od toga su zaštićeni oni koji ne čitaju medije i oni koji imaju izgrađen karakter i ispravne principe pa prosuđuju po njima.

Zbog svega navedenog, od izuzetne je važnosti tražiti provjerene izvore informacija, čitati više izvora i, općenito, čitati knjige koje se bave geopolitičkom tematikom ili tematikom opće kulture kako bi se stekao uvid u odnos snaga i dobio širi pregled situacije.

Meni kao ekonomistici izuzetno mi je važan ekonomski program neke političke opcije jer odlučujem o opciji  koja će provoditi ekonomske mjere koje će poticati segmente gospodarstva za koje mislim da će pokrenuti cijelo gospodarstvo, kao i način na koji će se rast ubrzati.

Meni kao osobi puno je važnije koja moralno-vrijednosna načela zastupa neki pojedinac ili stranka.

I jedno i drugo mora biti uravnoteženo kako bi imalo moju potporu.

Nekome se može javiti pitanje kakve veze ima politika s moralno-vrijednosnim sustavom; zašto je bitno prisiliti politiku na uvoz morala ako političari ne podrazumijevaju kako moraju biti moralni?

Itekako ima.

Kao prvo, nisu svi isti. Apsolutno je nedopustivo sve političare smatrati lopovima.

Drugo, apsolutno je nedopustiva činjenica da se politikom bave i zauzimaju važne političke funkcije osobe bez morala i vrijednosti. Takve osobe neće se zalagati za ispravne vrijednosti jer ih nemaju. To znači da će i cjelokupni sustav razvijati na krivim vrijednostima, odnosno neće im biti u interesu razvoj sustava.

U zapadnim demokracijama, ekonomski program je dominantan čimbenik koji neku političku opciju svrstava među konzervativce, liberale, libertarijance, socijaliste… Načelno, pri takvom određivanju trebala bi se obratiti pažnja na tri segmenta:

  • Ekonomski program
  • Političko opredjeljenje
  • Vrijednosno-kulturološki svjetonazor

Zašto je bitan vrijednosno-kulturološki svjetonazor kad se kod mnogih ljudi, prema prioritetima, nalazi na zadnjem mjestu?

Od mnogih ljudi čujem izjave kako je najvažnije dobro funkcioniranje gospodarstva, rast BDP-a (iako ne može rasti visokim stopama ako je država već visoko razvijena), niska nezaposlenost, tj. visoka zaposlenost i sl.

To je točno.

Da bi čovjek mogao biti koristan sebi i društvu, mora imati posao, mora imati odgovornosti i mora se osjećati korisno. On mora imati mogućnost oblikovati svoj život i život svoje obitelji svojim znanjem i radom. Mislim da ne moram posebno govoriti koliko je važno dobro funkcioniranje gospodarstva.

S druge strane, što se događa s vrijednosnim sustavom kada gospodarstvo napreduje, BDP raste, inflacija je niska, a krediti su jeftini? Što se događa s ljudskim dostojanstvom, s bioetičkim načelima?

Vjerujem da ste i sami primijetili da je razvijeni svijet duhovno i moralno polumrtav (negdje i mrtav). Ako pogledamo iz ptičje perspektive, tj. širu sliku, što jednom društvu vrijedi ekonomsko blagostanje ako u sebi ubija sve moralne principe, krši bioetički kodeks, oduzima pravo na život, oduzima pravo djetetu na oca i majku, zamrzava članove društva, opako krši naravni (prirodni) zakon, uništava obitelj, promiče protuprirodne međuljudske odnose, pomaže u samoubojstvu ljudi, provodi genetičke pokuse na embrijima i manipulira spolom nerođene djece, uništava slobodu u ime slobode, zapošljava preko veze, daje mogućnost napetka samo klijentelističkim skupinama po mafijaškim načelima “sve ostaje u obitelji” za javni interes, prodaje javna radna mjesta na kojima bi trebali raditi stručni i nepotkupljivi ljudi (primjer Singapura i zdravog razuma), daje jednaku mirovinu čovjeku koji je vrijedno radio cijeli život i čovjeku koji nikad nije radio u životu ili je zarađivao duplo više na crno, dodjeluje stipendije za zanimanja koja nisu od važnosti za razvoj države ili daje stipendije osobama bez ikakve obveze vraćanja?

Kakve šanse za razvoj ima država u kojoj vanjsku politiku vodi elita koja pati za drugom državom, u kojoj poduzetnik plaća dvjesto poreza kojim se financira zapošljavanje rođaka i pretvaranje javnih društava u obiteljske i ljubavničke odaje bez ikakve odgovornosti za posao i odluke, gdje direktorova ljubavnica bez stručnih znanja donosi odluke umjesto direktora koji je vječito na poslovnom ručku, gdje klijentelistički pedigre određuje tko će dobiti specijalizaciju iz medicine pa ako nemate klijentelistički pedigre, niste doktorovoj ljubavnici po volji ili mu se niste uvukli u stražnjicu, možete dubiti na glavi zajedno s ostalim suma cum laude odlikašima drugih zanimanja.

Ima nešto što podsjeća na odnos Herodijade i Heroda u takvom javnom životinjskom direktorsko-ljubavničkom odnosu, samo što je ovdje glava Ivana Krstitelja cijelo hrvatsko društvo nabijeno na rašpicu za umjetne nokte direktorove ljubavnice.

U privatnim društvima poslodavac može zaposliti koga želi, pa pčelu koja će operirati, ali u javnim bolnicama nitko se nema pravo ponašati kao vlasnik iste i prostitutivno dijeliti poslove na račun poreznih obveznika.

Sva ova pitanja povezana su s moralom svake osobe, a onda i s politikom jer nju čine ljudi, a ljudi su sastavnica društva.

M. Caravaggio, “Narcis”, commons.wikimedia.org
Tumblr/Mathew Wilkinson

Društva plate visoku cijenu ako potiču samo ekonomski razvoj, a napuštaju i uništavaju moralni sustav.

Kao što je užasno kada politički predstavnici, koji bi trebali raditi u interesu svojih državljana, donose i provode krive ekonomsko-političke odluke, jednako je pogubno kada isti ljudi uništavaju moralno-vrijednosni sustav pod krinkom naprednosti, lažne slobode (čovjek nije slobodan ako je rob svojih nagona i instinkata!), liberalnosti, razvoja, urbanosti, modernizma i tzv. progreivizma samo radi progresivizma. Ne vjerujem blagostanju koje donosi čovjek koji je duhovno mrtav ili mračan.

Nepobitna je činjenica kako kućni odgoj i vrijednosti koje dijete uči i nosi iz doma imaju najveću ulogu.

Drugim riječima, ako dijete dobiva odgoj u punom smislu riječi u svome domu koji će ga ispravno usmjeriti, potaknuti, pomoći mu da promijeni svoje loše osobine, ono može izrasti u osobu s ispravnim pogledima na život. Zato je toliki udar na brak i obitelj kao temeljnu odgojnu zajednicu.

Kako netko može biti dobar političar, ekonomist, liječnik, prodavač, volonter, pjevač, strojobravar, stolar, građevinac ako se od njega zahtijeva da svoju savjest ostavi doma svaki dan kada krene na posao?

Karakter osobe ne može se rascijepati na dva dijela.

“Pazi koje knjige o zdravlju čitaš. Mogao bi umrijeti zbog tiskarske pogreške”, riječi su Marka Twaina.

To se pravilo može primijeniti i na politiku te političke predstavnike.

Dobro proučite programe političkih opcija, gledajte djela političara, istražujte teme.

Ako izjava političara ne odgovara vašoj savjesti ili razmišljanju, a pogotovo ako se radi o njegovim djelima, vrlo vjerojatno on/ona nije ispravni odabir. Pri donošenju odluke, nemojte se držati diplomatskih odgovora, tj. nemojte se oslanjati na izgovore “političar mora biti diplomat, zapravo on/ona razmišlja drugačije”.

Gdje biste stigli kad biste se pouzdali da ljudi misle i vjeruju nešto drugačije od onoga što kažu, tj. da su nešto drugo od onoga što kažu? Ljudi su ono što jesu i to je tako.

Nada je zeznuta stvar jer pomuti objektivne činjenice, a one su takve da vam ljudi jednostavno ne mogu i ne žele dati ono što nisu, tj. daju vam ono što jesu. Čovjek će ići u onom smjeru kakvo mu je srce, a srce je povezano s karakterom, a za biti krakteran moraš biti vjerodostojan.

Oni koji ne cijene osnovne moralne i znanstvene činjenice o životu i ne štite život najranjivijih koji im nemaju čime platiti, sasvim sigurno neće raditi ni za vaše dobro. Mislite li da ćete takvom nekome uopće biti u fokusu interesa?

U životu se treba paziti ljudi koji obećavaju ekonomsko blagostanje pod cijenu moralne smrti. U izboru političkih predstavnika, koji imaju moć i usmjeravaju cijelo društvo i državu, pogotovo.

“Europa će biti kršćanska ili je neće biti.”

R. Schumann

Hrvatska mora krenuti putem suvereniteta ili je neće biti. Kamo sreće da smo se ugledali na Višegradsku skupinu. Ne piše se dobro onima koji okrenu leđa Bogu.

I za kraj – sustav čine ljudi.

Ako je sustav pokvaren, što to govori o ljudima?

Kažu ljudi kako “riba smrdi od glave”, ali i da se “riba čisti od repa”.

Zato ne možeš biti veliki katolik, čak veći od Pape, i zapošljavati preko veze (osim ako si privatni poduzetnik – tada imaš apsolutno pravo zaposliti koga god hoćeš); krasti imovinu društva u kojem si zaposlen; preskakati liste čekanja kod liječnika (kako znaš da nisi oduzeo mjesto potrebnijem koji je zato umro?); prihvatiti stipendiju ako ti roditelji rade na crno, a po poreznoj su kartici bez primanja.

Ne možeš sjediti na kavi za vrijeme radnog vremena i krasti Bogu dane dok plaća sjeda svaki mjesec. Ne možeš biti nezadovoljan zbog smanjene božićnice kad znaš da je nisi ni zaradio jer radiš u društvu u vlasništvu države. Ne možeš biti prijavljen na burzi kao nezaposlen, imati besplatno zdravstveno na teret radnika, a raditi na crno…

Ovo je samo djelić razloga koji su, uz moralni pad i nakazne trendove u društvu, odgovorni za (demografske) probleme u  Hrvatskoj.

Do čitanja!

Sličnosti ostaju zajedno 👣👣

Suprotnosti se možda privlače, ali sličnosti ostaju zajedno.

Otkrit ću vam kako mene ta rečenica gore uvijek malo strese jer volim “nemoguće” ljubavne priče (zato sam jako striktna katolkinja kako bi sve ostalo u balansu ;), ali da, ona je točna.

Neki dan prijatelj me podsjetio na Seinfeld-a jer ga on voli gledati. Nešto smo raspravljali pa se sjetio ovog isječka.

Isječak super pokazuje što je u vezi/braku temelj – isti vrijednosni sustav.

Seinfeld je to pokazao na primjeru abortusa jer se po tom stavu, općenito, dobije dojam tko je kakvog vrijednosnog pogleda, tj. kako mu je oblikovan karakter, iako ni to nije dovoljan pokazatelj.

U vezi i braku bitno je puno toga poput odgovornosti za drugu osobu, razgovora, slušanja, povjerenja, poniznosti, želje da sebe dijelite s nekim (otvorite srce) i drugoga stavite uvijek na prvo mjesto, a najvažniji su ljubav (u pravom smislu – kao odgovornost za drugu osobu) i poštovanje = Bog. Sve to treba biti na ispravnim temeljima, a to je vrijednosni sustav kojeg dijelite.

Život se komplicira s godinama pa vam treba netko s kime ćete ići u istom smjeru, tko će vas poticati na moralni život, koga ćete vi poticati na moralni život, tko će vam pomoći živjeti s ciljem i nadom vječnog života. Kako je to lijepo rekao i blaženi Karlo Austrijski svojoj supruzi Ziti: “hajdemo sad jedno drugome pomoći doći u nebo”.

Kako moj prijatelj kaže, kompromis se radi oko mlijeka kojeg pijete, a ne oko vrijednosnog sustava.

To ne znači da trebate niti možete biti jednojajčani blizanci. To nije ni potrebno, a još manje zanimljivo. Ja ne volim dosadu. Različiti karakteri nadopunjuju jedno drugo, mogu pomoći jedno drugome u isticanju jačih strana, a popunjavanju i pomaganju oko slabijih strana, a ti karakteri trebaju ići u istom smjeru.

I, zato – što je abortus?

Svaki čovjek ima nešto lijepo čime vas može učiniti radosnim ili obogatiti ili učiniti da vam je lijepo s njim/njom. U nekom kratkom razdoblju može vam dati više potpore, pripadanja i ‘život je lijep’ osjećaja i bolje vas upoznati, nego ljudi koji su duži dio života s vama. Možete biti iskreniji i pravi vi s tom osobom. Može vidjeti strane vaše osobnosti koje nitko nikad nije vidio.

Ipak, samo to nije dovoljno jer se radi i o duhovnoj stvarnosti i konačnom cilju. Ljubav je odgovornost za drugu osobu, ali i prihvaćanje osobe takve kakva jest, bez želje da je promijenite; sposobnost da se ta osoba osjeti voljeno i prihvaćeno od vas, da se osjeti da je kao takva dovoljna, a to je lakše i prirodnije s osobama koje su nam bliske vrijednostima.

Osjećaji se istroše, dok je ljubav svjesna odluka za osobu iz dana u dan i nakon što se osjećaji istroše, promijene ili probude za nekog drugog. Osjećaji su subjektivna kategorija i nestalni su, dok je ljubav objektivna kategorija karakterizirana voljom i odlukom.

U konačnici, vi donosite odluku. Živjet ćete s tom osobom i tu odluku donijet ćete na koji način želite. Bog će vam dati odgovor, samo ga morate htjeti čuti. To onda rezultira potpunom sigurnošću i mirom da se radi o pravoj odluci u bilo kojem smjeru – prekid veze ili brak, a to je najvažnije. S druge strane, mi, ljudi, pozvani smo biti dar jedni drugima. Možda smo pozvani biti nekome razlog obraćenja. Dokle god Vas netko ne odvlači od Boga, to je odluka između vas i Boga.

Nemojte se zaboraviti moliti za tu osobu da je Bog čuva od zla, čak i ako krenete različitim putovima. Lijepo je i moćno biti u nečijoj molitvi.

Nek’ te zagrli netko sretniji
Čuvali te svi dobri anđeli.
Samo nekad me nađi da nam se
Zvijezde sve zapale.

T. Cetinski

U isječku je zanimljivo i to što je Jerry pitao Elaine za dečkov stav o abortusu odmah nakon što je ona rekla da je dečko karakteran i ima integritet.

Je li Jerry htio reći da podupiratelji abortusa nemaju integritet? 😎🤫

Gdje leži tvoj med (vrijednost)?

Evo jednog poticajnog članka među svim ovim ozbiljnim temama kojeg sam objavila davno davno (ožujak, 2015.).

Obožavam jesen i proljeće!

Možda će vam se (opravdano) činiti  da je prva priča pisana za djecu. Priča je doista pisana za djecu, a objavljena je u MAK-u.

“Ujesen neke vrste drveća naprave svoju inventuru, popis.

Prebirući po sjećanjima, drveće zbraja plodove koje je tijekom godine uzgojilo, bilježi koliko je životinja udomilo i othranilo, koliko je ljudi svojim hladom zaštitilo i koliko im je puta svojom ljepotom izmamilo uzdahe.

Jednom je živjelo listopadno drvo kojemu je svake jeseni bilo poprilično mučno od inventure. Svake bi godine izbrojilo isti broj plodova, lišća i ptica koji su na njemu rasli i živjeli. Godinama nije zabilježilo vlastiti napredak. Doduše, njemu samomu to uopće nije smetalo. Bilo je zahvalno za život na tom lijepom mjestu i radovalo se svakom jutru koje mu je bilo darovano.

Nevolja je bila u tome što mu je drugo drveće govorilo da je nesposobno i nevrijedno. Ponajviše mu se rugala jelka koja je rasla tik uz njega. Jelka je ponosno rasla, bila je puna života pa se zelenila i tijekom zime. Drvo se uz nju osjećalo još jadnije…

Jedne jeseni, listopadno drvo je došlo na suludu ideju: izazvano porugama, odlučilo je izbjeći jesensku inventuru. Neće izbrojiti lišće, ostat će i ono vazdazeleno, poput jelke.

Taj neostvarivi pothvat je toliko iscrpio drvo da se posve osušilo. Sljedećeg proljeća, ostalo je bez lišća, plodova i cvrkuta ptica u granama. Postalo je crno, grbavo i golo.

Jelka ga je još više zadirkivala bockajući ga iglicama. Drvo je gorko požalilo što je htjelo biti poput nje, vjerujući da je zbog toga postalo posve bezvrijednim, da je kažnjeno zbog svoje lude želje da bude nešto drugo.

A onda je u šumu došao drvosječa. Jelka je istaknula svoju ljepotu kako bi joj se drvosječa mogao diviti, a osušeno drvo se bojalo da će biti posječeno. Drvosječa se zagledao u lijepu jelku te je odlučio kako će ju sljedećeg mjeseca posjeći i okititi za Božić na glavnom gradskom trgu.

Što je bilo s osušenim drvom?

Brižno ga je čuvao još godinama jer je shvatio da ima medeno srce. Naime, u njegovoj su se duplji nastanile pčele i spremile mnogo meda za zimu koji je pomogao drvosječinoj kćeri da ozdravi od teške bolesti.

U toj šumi, drveće i dan danas šušti o tom događaju da bi svi dobro zapamtili da one koje smatramo nevažnima i bezvrijednima Bog može upotrijebiti za velika djela.” (Iva Noščić)

Svatko ima svoj medeni dio, medeno srce, tj. svatko ima specifične talente, svatko ima specifične karakteristike koje ga čine vrijednim, jedinstvenim i lijepim.

Nitko ne može biti toliko “mali”, jednostavan, tužan, skroman, a da to poništi njegovu vrijednost.

Zapravo, čovjek ima vrijednost neovisno o svojim talentima i postignućima jer je Božje ljubljeno biće koje je Bog htio. Svaki čovjek je u potpunosti u Božjim mislima, planovima. U trenutku našeg začeća, Bog je u potpunosti bio posvećen oblikovanju samo nas.

On obraća jednaku pažnju na svaki dio našeg života, kao što obraća pažnju i na svaki dio života vašeg susjeda. Mi smo Njemu najvažniji u svakom trenutku i tako svaki čovjek – svaki čovjek mu je “jednako najvažniji” u svakom trenutku. On je Bog pa može tako 🙂 Radi se samo o tome koliko talenata je kome Bog dao, a On ih je raspodijelio tako jer nas poznaje. Zna da bi nešto što jednoj osobi u mjeri odgovara, drugome bilo previše i da bi ga to uništilo, umjesto spasilo.

Nažalost, ova istina je duboko skrivena i ljudi ne prepoznaju svoju jedinstvenost ili vrijednost. To je napast koja želi čovjeka učiniti nesretnim, očajnim i izolirati ga. Najgora moguća stvar je težiti biti netko drugi i najgore moguće prokletstvo je htjeti biti netko drugi, živjeti život prema tuđim očekivanjima.

Sikstinska kapela

Kada kažem tuđa očekivanja, ne mislim na ispravne vrijednosti koje usađuju vjerske institucije ili roditelji ili na pravila lijepog ponašanja, nego na očekivanja ljudi oko vas koja, kad razmislite, uopće nisu i ne moraju biti ispravna ili posebna. Ako savršeno funkcioniraju kod druge osobe, neće funkcionirati kod vas jer je svaka osoba jedinstvena, svaka osoba ima svoju priču.

Manjak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti (poput stabla iz priče) je zajednička crta jako velikom broju mladih žena (djevojaka).

Ako pročitamo neke članke, a i ako se samo okrenemo oko sebe, shvatimo da je taj problem uistinu primjetan. Taj se osjećaj ne rješava jednostavno i brzo, nego može biti toliko dubok da koči osobu u svakodnevnom životu i pretvara ga u pakao. Zato je jako bitno okruženje u formativnim godinama i djetinjstvo jer, ako se tada posije sjeme nedostatka samopouzdanja i osjećaja manje vrijednosti, onda to predstavlja jako veliki problem.

Osjećaj manje vrijednosti nema veze sa stvarnim karakteristikama osobe. To je pogrešna percepcija samog sebe jer taj osjećaj može pogoditi i objektivno prelijepe osobe i jako pametne osobe i jako sposobne osobe. Paradoks je u tome što se osoba može tako osjećati, iako je prekrasna i sposobna ili je otkrila lijek za neku bolest, osvojila medalju, super je roditelj, školske obveze izvršava besprijekorno, uspješno volontira s beskućnicima, super slika i uspješno balansira između mnoštva obveza i odgovornosti.

S druge strane, ako ćemo mi loviti tuđe talente i tuđe karakteristike, što će biti s našim vrijednostima i talentima? Talenti i naše karakteristike (izgled i stavovi) dani su nam da ih odgovorno koristimo za pozitivne stvari. Dani su nam i jer čine jedinstveni dio našeg identiteta s kojim jedino možemo doći do punog izražaja. To znači da je svakome od nas originala Bog darovao život. Ja volim kad se drugi originali trude postati najbolja verzija sebe.

Shine bright like a diamond!

Nema mjesta za strah. Ako se netko usudi ponositi svojim glupostima ili stvarima koje nisu za ponos, onda nema straha  za tebe. Čovjeka može biti strah zablistati pa se izolira zbog sramežljivosti (teže se uklapa u okolinu) zato što bi se tada otkrila sva njegova ljepota u punom smislu, a to onda zna “stvarati probleme” drugim ljudima koji i sami imaju problema s osjećajem manje vrijednosti i teže tuđoj jedinstvenosti.

To se pretvori u spiralu ogovaranja, zavisti, podmetanja, ocrnjivanja, ismijavanja, mržnje. Paradoks je što takve osobe ne primjećuju da su oni sami jedno veliko jedinstveno, prekrasno čudo.

Ako si stvoren kako bi zablistao, onda ne možeš pobjeći od toga, nego moraš ljudima ispravno prezentirati zašto blistaš kako bi ih usmjerio prema Bogu jer je Bog taj koji zaslužuje slavu. On je je taj koji, ako Mu dopustimo, blista u nama. Ponekad može izgledati i biti zastrašujuće, ali je jedino smisleno.

Sikstinska kapela 1

S druge strane, ne možemo se praviti naivnima –  puno puta pokvareno i zločesto ponašanje neke osobe nema veze s osjećajem manje vrijednosti te osobe, nego isključivo sa zločestoćom te osobe ili naredbom interesnih sfera s obzirom da je sklonost zlu posljedica naše pale naravi.

Potrebno je biti svjestan i jedne i druge mogućnosti (sigurno ih je i više), ali i znati što napraviti s tom spoznajom. Ako na nepravdu ne odgovaraš nepravdom, to ne znači da nisi shvatio igru koja se odvija. To samo znači da se ne spuštaš na tako nisku razinu i da si imao snage biti bolja osoba. S druge strane, to nikako ne znači da trebaš postati vreća za liječenje nečijih frustracija i nesigurnosti. To je nešto što čovjek nauči s godinama.

Moj savjet svima koji imaju teških problema slične naravi koje ne mogu riješiti je: molitva i sakramentalni život jer je Bog najbolji psihoterapeut i jedino se na njega čovjek može 100% osloniti jer je bezgrešan i razgovor sa stručnom osobom (dr. psihoterapeut i duhovnik ako je potrebno).

I za kraj, još jedna priča koja je povezana s temom:

“Jedan je čovjek, idući iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov je sin, momčić od deset godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek pa reče:

– To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih!

Onda otac sjaše s magarca i posadi sina na magarca.

Malo dalje sretne ih drugi čovjek pa reče:

– To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a da tvoj otac ide pješice. Tvoje su noge mlađe!

Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče:

– Kakva je to budalaština: dva luda magarca na jednoj slaboj životinji! Pravo bi bilo da čovjek uzme batinu pa da vas obojicu stjera!

Tada sjašu obojica i pođu pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini.

Sretne ih četvrti čovjek pa reče:

– Kakva ste vi tri, čudna druga! Zar nije dosta da vas dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?

Tada reče otac sinu:

– Mi smo obojica jahali na magarcu. Sad valja da magarac jaše na nama!

Onda obore magarca na zemlju te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje pa ga uzmu na kolac među se i tako ga nose.

Kad se ljudi koji su ih sretali i stizali stanu smijati i čuditi, otac baci magarca na zemlju i počevši ga odvezivati, poviče:

– Ta, svaki čovjek koji hoće svemu svijetu ugoditi je luđi od ovoga magarca. Ja ću sa svojim magarcem učiniti kako sam i prije s njim po svojoj volji činio, a ljudi neka govore što im drago!

Pa onda uzjaše na magarca, a sin pored njega pođe pješice i tako odu kući. (Narodna)

Objavljeno: 24.03.2015.

Tko je čovjek #1?💒🤵👰

Objavljeno: 12. ožu 2017.

Majmuni iz ZOO-a nikada neće postati čovjek.

“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”

bug.hr
Flickr.com

“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.

Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu.       …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.

Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”

“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.
Flickr.com
bug.hr

Svako razdoblje ima svoje probleme i zle stvari, svoju borbu između dobra i zla, ali ušli smo u posebnu etapu borbe koja se tiče same biti čovjeka, same antropološke istine.

Nalazimo se u razdoblju koje karakterizira izravni udar na samu bit čovjeka jer smo ušli u razdoblje dehumanizacije, transhumanizma, globalizacije i samouništenja čovjeka.

Čovjek stvara svijet u kojem će upravo on biti višak, a odraz toga su unificirani, sterilni, tehnološko progresivni bezidentitetski odnosi, osobe, okruženje. Sve što spominjem na blogu, a što je zlo poput pobačaja, rodne ideologije, liberalnog zdrastvenog odgoja, eutanazije, umjetne oplodnje, surogatstva, kloniranja, sterilizacije, GMO-a, kontracepcije, feminizma i dr. su instrumenti uništenja identita čovjeka, identiteta naroda. To su instrumenti djelovanja zla na ovom svijetu jer ono na taj način proizvodi kako bi zamijenilo Božje stvaranje.

Ne smijemo zaboraviti tko smo jer ćemo samo tako imati snagu za ovaj boj.

Feminizam vs. sloboda

Pravi muškarac daje život za svoju ženu, a prava žena to mora dopustiti.

To je moguće jedino ako je muškarac glava, stup obitelji, a žena njezina duša. Muškarac mora ljubiti (voljeti) svoju ženu toliko da bi dao svoj život za nju, a ona mora dopustiti i prihvatiti da je se tako i toliko voli, a to znači priznati muškarčeva ulogu i preuzeti svoju. Nitko u odnosu dvaju osoba ne može biti lijen.

Ono što primjećujem je puno nesporazuma na ovim temeljima pa i jedna i druga strana podižu svoje obrambene mehanizme nastale kao posljedica prethodnih (ranjenih) iskustava kako se ona ubuduće ne bi ponovila.

Ona ne želi da je se voli, nego želi biti ta koja će preuzeti mušku ulogu jer je netko iskoristio njezinu ženstvenost, a on ne želi toliko voljeti jer mu je neka uništila muškost emocionalnim spletkama i dominacijom.

Kada to povežete sa slobodnom odlukom osobe o tome koje će vrijednosti ili načela slijediti te (ne)odgojem, neznanjem o čovjekovom smislu i biti te duhovnoj stvarnosti (dobroj i zloj), imamo ubojitu kombinaciju.

U svemu tome nastrada i povjerenje pa se teško odlučiti na ono što ljubav stvarno jest – slobodno sebedarje bez kalkulacija, ali ljubav je upravo to i ne smije biti nikako drukčije. Ona je odgovornost za drugu osobu. Što je više odgovornosti, to je ljubav veća. Istinska ljubav je žrtva. To je nekada neuzvraćeno, nekada bolno, nekada narušeno, a nekada i u potpunosti smisleno. Toliko smisleno da vam je jasno kako ne može biti nikako drukčije i po stoti put dobijete potvrdu kako Bog jedini zna najbolje te da ništa ne valja što odradite bez Njegova načina i zamisli funkcioniranja.

Zato – nismo sami, iako čovjek može biti frustriran zbog navedenog.

Je li jednostavno puno ulagati u odnos i ne dobivati jednako ili išta?

Nije, to je jako teško, a u vezi koja nije okrunjena brakom nije ni potrebno, ali čovjek treba donijeti odluku o tome kakva on osoba želi, koje ideale i vrijednosti slijedi pa se tako i ponašati.

Treba prepoznati osobu čije će mane i ograničenja moći podnijeti jer svaki čovjek ima svoja ograničenja, čak i ako odnos savršeno funkcionira. Nemojte od čovjeka tražiti ono što može dati samo Bog, ali nemojte se ni zeznuti i ne prepoznati temeljne vrijednosti.

Nadalje, ako je čovjeku smisleno ponašati se jedino onako kako treba, onda se i ne može drukčije ponašati jer nema mira s onime što mu je besmisleno. Osobe u vezi imaju izbor – ako nisu jedno za drugo ili je jedna strana nezadovoljna odnosom, odnos se razriješi vrlo jednostavno. Brak zahtijeva veću žrtvu – on je i u dobru i u zlu dok vas/nas smrt ne rastavi.

Ljubav je slobodno sebedarje osobi kojoj ste se brakom obvezali biti vjerni i u dobru i zlu. Ono što će druga strana napraviti s tim, ugrubo rečeno, nije vaš problem niti bit ljubavi, nego je problem te osobe. Na kraju krajeva, nagrada i kazna dolaze na drugom svijetu. To uvijek treba imati na umu kad govorimo o duhovnim pitanjima i pitanjima smisla čovjeka, a to su pitanja pred kojima se sva ostala mogu samo sakriti. Najvažnije je imati smisao jer ćete onda moći biti duhovno mirni i kad se sve ruši oko vas i kad ste emocionalno uznemireni. Jednako tako, i kad se trudite i kad griješite.

Obje strane moraju s ljubavlju izvršavati svoje odgovornosti i uloge koje su različite, inače dođu u situaciju u kojoj svatko koristi svoje oružje za uništenje – ona emocije (emocionalno nasilje), on snagu (fizičko nasilje) ili se zapletu u lažni odnos izokrenutih uloga koji, s obzirom da je temeljen na laži izokrenutih uloga, propadne s velikim ožiljcima. Tako se stvara začarani, otrovni krug muško-ženskih i bračnih odnosa koji prerasta u pakao na zemlji. Jako je bitno prihvatiti različitosti između spolova i antropološke istine te biti svjestan da je naravni zakon upisan u svakog čovjeka.

Sve navedeno, a pogotovo prvi odlomak ovog članka, svoj izvor, fundament imaju u sljedećem: da bi sve moglo ispravno funkcionirati, čovjek mora postaviti Boga u središte svog života. Ako čovjek tako napraviti, neće imati problem ni s “vlasničkim” pristupom ženi niti s emocionalnim spletkarenjem muškarcem.

Zašto?

Kao prvo, zato što je On u nas upisao čežnju za Njim davši nam dušu pa čovjek nema mira dok se tome ne odazove, a kao drugo zato što onda Bog postaje mjerilo naših postupaka, riječi i života.

Ako Bog i Njegov način postaje naše mjerilo, muškarcu neće pasti na pamet tući i omalovažavati ženu. Ženi neće pasti na pamet emocionalno maltretirati, ucjenjivati i krivo usmjeravati. Ako je vama mjerilo stvari ono kako je Bog zamislio odnose, onda će se dvije strane natjecati u tome tko će biti nesebičniji, stavljat će drugu stranu na prvo mjesto, imati više razumijevanja, biti veća potpora, bit ćete svjesni odgovornosti za drugu osobu. Radije ćete vi patiti, nego da pati druga strana. Svi se odnosi naruše kad se zaboravi na to.

Sloboda i feminizam?

Sloboda je činiti ispravna, moralna djela jer si slobodan od zakona ili zato što poštuješ zakon i jedino ti je tako smisleno.

Feminizam nema veze s tim. Mrziti nekoga nije sloboda. To može biti vaša slobodna odluka i izbor, ali on ne donosi slobodu jer je mržnja nikada ne donosi.

Za razliku od mržnje, ljubav je sloboda i kod nje nema posjedovanja, nego poštovanja i odgovornosti.

U članku se nisam dotakla feminizma kao mašinerije financirane ogromnim iznosima moćnika koja za cilj ima uništavanje braka, obitelji i zdravih temelja društva, tj. feminizma kao instrumenta kulture smrti. On se obilato koristi za te svrhe.

Feminizam, rodna ideologija, pobačaji i sve slične ideologije hrane se tuđom boli, nesrećom i napasti.

Žrtve tih ideologija, tog zla, je cijelo društvo, ali i pojedinci koji se npr. bore s istospolnom privlačnošću.

Htjela sam spustiti ovaj članak na osobnu razinu jer, u konačnici, svatko od nas ima izbor. Ima odgovornost. Može odlučiti.

Sustav čine ljudi.

Ako je sustav pokvaren, nije se pokvario sam po sebi, nego se pokvario pokvarenošću ljudi koji ga čine. To nam puno govori, ne samo u slučaju feminizma, nego u slučaju svakog područja koje vam može pasti na pamet. Uljez napada i ulazi tamo gdje osjeti slabost, a puno priče ne mijenja nedostatak djela.

Budite nekome komadić neba na ovoj zemlji na koji god način možete, znate i na koji god ste način pozvani biti jer je to naša svrha.

Zato mi se drž’te, oboružajte se misom, skaramentima, krunicom, kontemplacijom, dobrim knjigama, obitelji.

Sve mogu u Onome koji me jača!

Marijini obroci & Mali dom #marysmeals

Objavljeno: 17. sij 2017.

Od trenutka kad počnete gledati ovaj kratkometražni dokumentarac o radu Marijinih obroka pa do njegove 2:46 minute, na svijetu je umrlo 31 dijete od gladi.

Svaki dan na svijetu umre 18.000 djece od bolesti uzrokovanih glađu, a i vi i ja znamo da hrane ima dovoljno.

Mary’s Meals (Marijini obroci) su organizacija koja se bavi osiguranjem obroka za školsku djecu u siromašnim državama svijeta. Osiguravaju jedan obrok dnevno u školama kako bi ih roditelji slali u školu. Kako ističu, a ono što mi je jako bitno, imaju niske troškove hladnog pogona, stoga se većina sredstava (93%) iskoristi izravno za dobrotvorne aktivnosti, tj. za svaku 1 kn koju doniramo, 93 lp se troše izravno za aktivnost.

Samo 120 kuna dovoljno je za prehranjivanje jednog školskog djeteta cijelu godinu.

Sljedeći način putem kojeg možete pomoći je Mali dom u Africi kojeg je pokrenuo fra Miro Babić. Postigli su ogromne stvari. Kupite narukvice ili, ukoliko ste u mogućnosti, postanite kum/kuma jednom školskom djetetu ili se pomolite za njih.

Doslovno rečeno i doslovno mislim: nema razloga za osjećaj tuge ili bezvrijednosti ako ne možete pomoći financijski. Informirajte svoje prijatelje na društvenim mrežama i tako pridonesite, a  molitva uvijek vlada jer ona zalijeva rad misionara u siromašnim zemljama! Vi budite misionari gdje jeste jer je u razvijenom svijetu puno više gladnih bez smisla, tj. pridonesite dobru na koji način možete.

Samodostatnost kao uteg oko vrata

Ovo je bio jedan od mojih prvih članaka objavljen još 2014. godine.

Malo sam ga nadopunila i prenosim ga ponovno.

Često imam osjećaj kako nekada koristimo neke citate, fraze i izreke, a uopće ne razmišljamo što one znače, odnosno sve ostane na onom prvom dojmu: “Kako je to lijepo!” i nastavimo po starom. Nekad nam treba više vremena i tek nakon proteka određenog vremenskog razdoblja počnemo shvaćati citat koji nam se svidio na prvu, ali tada nas nije potaknuo ni na kakvu promjenu.

Ili se nađete u situaciji kad se svi bune: “Opet dosadna kiša!” pa se i vi, nerazmišljajući i nekim automatizmom, pridružite, iako volite kišu i uopće vam ne smeta.

To se može često dogoditi i u molitvi. Tako, na primjer, u Očenašu molimo: “… budi volja Tvoja…”.

Jeste li kada razmišljali što to znači?

Nadam se da jeste i da ste, kao i ja, shvatili poruku i smisao. To znači, iako imamo planove, želje, ciljeve, nismo sami, ne možemo sve kontrolirati. Ne mora i ne može sve biti onako kako smo zamislili.

To znači imati hrabrosti i povjerenja u Boga, priznati Njegovu ulogu i vjerovati mu da On ipak zna bolje od tebe, da zna sve posljedice naših odluka. To znači dozvoliti Mu da ne bude po našem.

To ne znači odustati od svojih snova.

To samo znači da se ti snovi ne moraju ostvariti na način na koji mi želimo. Gledajući smisleno, cilj kojem katolik treba težiti je raj pa zanimanje u tome nije presudno, tj. osoba tome može težiti i kroz isti posao cijeli život ili kroz promjenu. Bitno je kroz bilo koji posao biti svjestan onog vječnog “kamo idem?”.

Današnji ljudi boje se tišine.

Zašto?

Zato što jedino u tišini dobivamo odgovore ima li način života koji vodimo smisla ili smo na krivom putu. U tišini se susreće Boga i sebe. Bez te tišine i samoće čovjek je osiromašen i ne može ispravno kroz život.

Lijepo je htjeti biti “faca” u doktorskom, ekonomskom, poduzetničkom, znanstvenom, obrtničkom, glumačkom krugu.

Dobro je uložiti puno truda i rada kako bi čovjek postigao što želi, ali možda ta “faca” neće postati na način na koji je zamislio.

Možda postane faca u misijama u Africi gdje će liječiti ljude, iako i upravo zato što ti ljudi nemaju čime platiti liječenje; možda se baci u projekte socijalne odgovornosti, iako se vidio u investicijskom bankarstvu; možda će umjesto hollywoodskih blockbustera  snimati filmove s puno važnijom i ozbiljnijom tematikom, tematikom koja veže čovjeka za film i kad napusti kinodvoranu.

Možda će graditi crkve u misijama u Africi. Možda će graditi i poslovne zgrade i crkve u Hrvatskoj pa onda i crkve u misijama. Možda će biti arhitektonska faca i jednog dana prihvatiti projekt svrhom potpuno različit dosadašnjim te, iako će pobrati nagrade i tim projektom, shvatiti da je važnost tog projekta nemjerljiva za njega, ne u poslovnom, nego osobnom smislu jer ga je taj projekt izgradio kao čovjeka. Možda će biti kuhar u pučkoj kuhinji. Možda neće pisati chick lit bestselere, nego knjige koje neće biti toliko poznate, ali će promijeniti život svakom čitatelju. Možda će biti mama i supruga 24 h dnevno potpuno nesvjesna svoje nemjerljive važnosti za društvo.

Nijedna od ovih opcija nije pogrešna, ali svatko mora pronaći svoju i pronaći put kojim će je ostvariti.

U svemu tome treba paziti i ne uzimati sebe previše ozbiljno jer čovjek nikada ne može kontrolirati sve parametre, a to je dobro jer i inače radimo puno pogrešaka. Mislim da bismo u tom slučaju radili još veće jer čovjek ne zna raspolagati ispravno s velikom moći jer ima različite slabosti.

Čovjek nije Bog jer Bog oduvijek jest i Stvoritelj je svega vidljivog i nevidljivog. Čovjek koji pokušava zauzeti Njegovo mjesto napravi toliko grijeha i zla da na kraju prokocka svoju dušu i uništi društvo. Vinograd pripada Bogu, a mi samo možemo biti Njegovi radnici uz obilje blagoslova.

Često se govori da novac nije važan, da je zdravlje najvažnije. Što to znači za vas?

U kojem vam opsegu novac nije važan i mislite li to stvarno ili je to način spašavanja savjesti i obraza pred ljudima, a zapravo ste zaluđeni mišlju o bogatstvu i zavidni svakome tko ima više materijalnog?

Što vas motivira na daljnje korake?

Čovjek mora naći druge motive osim novca, inače će ostvariti svoj cilj, imat će novca, ali putem će pogubiti sebe, svoju dušu i sve što nije znao cijeniti, a zapravo je najvažnije.

Jedan je svećenik kroz priču sažeo istinu o razlici između Mihaela Arkanđela i Lucifera, a koja se jako dobro može prenijeti na čovjeka, njegovu oholost i taštinu i način na koji se bori protiv istih.

Priča kaže kako su razgovarala dvojica muškaraca o tome što je razlika između Mihaela i Lucifera, tj. kako je moguće da su dva anđela koja je Bog stvorio pošla tako različitim putovima.

Na kraju jedan od njih dvojice zaključi: Lucifer je sebe smatrao svjetlonošom, rješenjem, a ne onim koji svijetli u ime Božje, dok je Mihael bio svjestan kako on samo svijetli svjetlo koje daje Bog i da bez Njega ne bi ni postojao.

Ova priča sažima ono što je istina: Lucifer je pao zbog svoje oholosti i narcisoidnosti.

Tako je i s ljudima.

Oholost i taština ljudi koji je ne drže pod kontrolom, dovest će do mnogih zala jer iz oholosti, samodostatnosti, narcisoidnosti, “ja sam bog” stava proizlaze sva zla i svi drugi grijesi.

S druge strane, ako je čovjek svjestan svojih prednosti i snaga kao dara od Boga, onda će ga to uvijek jačati u poniznosti. To ne znači da nekada neće pasti u oholosti ili se boriti s taštinom, nego će u toj borbi uspijevati uz Božju pomoć.

Narcisoidne osobe pretvaraju međuljudske odnose i brakove u pakao na zemlji. Pokušajte zamisliti kakve odnose gradi narcisoidna majka koja uništava dijete svojom patologijom ili kako je teško u braku s takvom osobom. To je patologija koju je potrebno liječiti na puno frontova.

Nemojte se zavaravati. Čovjek nije savršen. Čini puno grijeha i pogrešaka, a svi koji nam tako tepaju rade jako veliku pogrešku i krivovjerje jer, iako se danas puno toga ne smatra grijehom pa mnogi “nemaju” što ispovijediti Bogu, to ne mijenja istinu, a ona je kako je to nešto grijeh. Iz te samodostatnosti proizlazi i pad sakramentalnog života.

S druge strane, nije sve ni tako zlo. Čovjek je Božje stvorenje, naginje i dobru i zlu, ali je otkupljen po Isusu Kristu. Treba znati svoja ograničenja kako bismo ih oslabili uz Božju pomoć i maksimalno aktivirati Božji duh u nama.

Nažalost, Njemačka, Belgija, Austrija, Nizozemska… pogođene su nepristupanjem sakramentu ispovijedi pa vjernici idu na pričest bez ispovijedi jer, eto, ništa nije grijeh i nije im jasno zašto je KC tako “rigidna” svojim naukom. Crkve su pretvorene u kafiće, crkveni prostori se koriste za New Age aktivnosti, a i generacije Hrvata rođene i odrasle tamo poprimaju takva shvaćanja pa je zajednički život prije braka i kontracepcija normalna stvar. Vjera postane tradicionalna bez sakramentalnog života ili s prividnim, ovako obeščašćenim sakramentalnim životom.

To je sve posljedica oholosti i potrebe svakog čovjeka za vjerovanjem u nešto, a ako ne vjeruje u pravog, živog Boga, onda vjeruje u krivo.

Kako bi se čovjek što uspješnije borio sa svojim slabostima, treba biti emocionalno zreo i karakterno jak (ispravno razvijene psihološka i duhovna dimenzija), tj. mora od rođenja, odgojem, biti usmjeravan u pravom smjeru kako bi izgradio karakter i emocionalno sazrio te radio na svim svojim dimenzijama cijeli život. Nekad nam ide lakše, nekad teže. Nekad malo padnemo, nekada idemo pravocrtno, ali ne dajte se i nemojte očajavati! Pojačajte sakramentalni život, dobru literaturu, molitvu i kontemplaciju. U teškim i tjeskobnim vremenima, možda vam pomogne ovaj članak.

Jedna od zamaka u koju čovjek može upasti je da bude toliko uvjeren u svoje intelektualne sposobnosti, stručnost, znanje, sposobnosti, razum, pamet, talent te se počne oslanjati samo na to i samo na sebe, a zaboravi kako sve te darove nije dobio po svojoj zasluzi, nego kao poklon da ih koristi za dobro i razvija kroz svoj rad.

Stručnost, načitanost, intelekt tada postaju uteg koji čovjeka uljuljkaju u njegovu samodostatnost pa se tako ponaša i prema drugima – zaboravlja savjest i kroji svoje istine. Svi se trude biti uspješni, ali se malo ljudi trudi biti uspješan u dobroti. Tako imamo puno uspješnih ljuštura, materijalista koji za one koji ne žele živjeti suprotno svojim idealima misle da su glupi i neuspješni. 

Majka Terezija

Kao što je Majka Terezija rekla:

Ako si obeshrabren, to je znak ponosa jer se oslanjaš samo na svoje snage.

Tvoja samodostatnost, sebičnost i intelektualni ponos će onemogućiti življenje Boga u tebi jer On ne može ispuniti ono što je već puno.

To je jednostavno tako.

“Mary, did you know?”🎶

Božićna, ali meni jako draga pjesma.

… “When you kiss your little baby, you kiss the face of God.” …

Koja divna spoznaja! Gospa je grlila, tješila i uspavljivala Božić, Boga 😍💜

Nešto što znamo, ali ova pjesma baš lijepo podsjeti na to. A-ha efekt!

Mi možemo blagovati tog Boga svaki dan ili nedeljom na sv. euharistiji. To je još veće!

Devetnica sv. Mihaelu Akanđelu

Sv. arkanđeli Mihael, Gabrijel i Rafael slave se 29.9., a devetnica se započinje devet dana uoči blagdana.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

sveti-mihovil-2-2

Bože, u pomoć mi priteci! Gospodine, pohiti da mi pomogneš!

Slava Ocu …
Vjerovanje …

Himan sv. Mihaelu Arkanđelu

O, Isuse, sjaju i snago Boga Oca; o, Isuse živote naših srdaca, častimo Te u zajedništvu s anđelima koji spremno čekaju na zapovijedi Tvojih usana prekrivajući se svojim krilima.

Tisuće i tisuće nebeskih knezova okružuju Tvoje prijestolje, bore se za Tebe, ali sv. Mihael, uzdižući stijeg spasenja, razjašnjava da je pobijedio barjak Križa.

On je strmoglavio u dno pakla oholu glavu zmaja te poput groma ošinuo i izbacio s neba pobunjenike i njihovog vođu. Slijedimo ovog nepobjedivog Kneza protiv vođe oholosti, tako da Jaganjac nagradi pobjedu vjernog puka krunom vječnog života.

Slava Ocu i Sinu koji nas otkupiše i Tebi, Duše Sveti, kako na početku tako i sada neka bude ista slava i čast u vijeke vjekova. Amen.

PRVA MILOST (PRVI DAN)

Ištemo od tebe, sv. Mihaele Arkanđele u zajedništvu s knezom prvog kora Serafina, da raspališ naša srca plamenom svete ljubavi te da tvojom pomoći možemo udaljiti od nas zavodljive laži užitaka svijeta. Amen.

1 0če naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista, našega Gospodina, da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

DRUGA MILOST

Ponizno te molimo, kneže nebeskog Jeruzalema zajedno s vođom Kerubina, da nas se sjetiš osobito kada budemo zaskočeni od nagovaranja paklenog neprijatelja. S Tvojom pomoći, doista, kad postanemo pobjednici nad Sotonom, moći ćemo ponuditi sebe same Bogu, našem Gospodinu, kao žrtvu. Amen.

1 0če naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista, našega Gospodina, da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

TREĆA MILOST

Odano te molimo, nepobjedivi branitelju Raja, da u zajedništvu s vođom trećeg kora, tj. Prijestolja ne dopustiš da nas ikada muče pakleni duhovi te nemoć i nesreća. Amen.

1 Oče naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

ČETVRTA MILOST

Ponizno prostrti pred tobom, molimo te, o naš prvi zastupniče pred najvišim nebeskim dvorom zajedno s vođom četvrtog kora Gospodstava, da braniš kršćanstvo u svakoj njegovoj potrebi, a naročito Vrhovnog Svećenika, umnožavajući radost i milost u ovom životu i slavu u drugom. Amen.

1 Oče naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

PETA MILOST

Molimo te, sv. Arkanđele zajedno s vođom petog kora Vlasti, oslobodi nas, svoje sluge, iz ruku naših neprijatelja, kako potajnih tako i očitih; zaštiti nas od lažnih svjedoka; očuvaj od nesloge ovaj narod, a posebno čuvaj ovaj grad od gladi, mržnje i rata; zaštiti nas od gromova i munja, oluja i potresa što ih pakleni zmaj običava izazvati na našu štetu. Amen.

1 Oče naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

ŠESTA MILOST

Molimo te, vođo nebeske vojske zajedno s vođom koji ima prvo mjesto u koru Moći, da svojim slugama – nama i ovom narodu budeš u pomoći u svakoj potrebi, a posebno ovom gradu, da se zemlji udijeli potrebna plodnost i mir te sloga među ljudima. Amen.

1 Oče naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

SEDMA MILOST

Ištemo od tebe, sv. Mihaele, koji si prvak anđela zajedno s vođom sedmog kora Poglavarstava da oslobodiš nas, svoje sluge, cijeli ovaj narod i posebno ovaj grad od tjelesnih i mnogo više od duhovnih bolesti. Amen.

1 Oče naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

OSMA MILOST

Ponizno te molimo, o, sv. Arkanđele skupa s vođom osmog kora Arkanđela i sa svih devet korova, da nas čuvaš u ovome životu i u času naše smrti. Budi uz nas u smrtnom času tako da, kad naša duša bude odlazila ostajući pod tvojom zaštitom, pobjedniče Sotone, mogne uživati božansku Dobrotu s tobom u svetom Raju. Amen.

1 Oče naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

DEVETA MILOST

Molimo te na koncu, slavni kneže i branitelju vojujuće i slavne Crkve u zajedništvu s vođom devetog kora Anđela, da bi čuvao i podržavao nas, svoje štovatelje. Pomozi nama, našim obiteljima i svima onima koje volimo te koji su se preporučili u naše molitve, da pod tvojom zaštitom živimo svetim životom i da kasnije možemo gledati lice Božje zajedno s tobom u vijeke vjekova. Amen.

1 Oče naš

3 ZdravoMarije

Sv. Mihaele Arkanđele, brani nas u boju, budi nam pomoć protiv zlobe i zasjeda Zloga. Spasi nas od vječne smrti.

1 Oče naš na čast sv. Mihaela
1 Oče naš na čast sv. Gabrijela
1 Oče naš na čast sv. Rafaela
1 Oče naš našem Anđelu Čuvaru.

Sv. Mihaele, moli za nas Isusa Krista našega Gospodina da dostojni postanemo Njegovih obećanja!

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože koji si nam po svojoj dobroti na čudesan način dodijelio sv. Mihaela kao najslavnijeg kneza Crkve za spas ljudi, daj nam da po njegovoj spasonosnoj pomoći zaslužimo biti dobro zaštićeni od svih neprijatelja, tako da u času smrti možemo biti oslobođeni od grijeha i pojaviti se pred tvojim uzvišenim i preblaženim veličanstvom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Litanije svetim anđelima (na kraju teksta)

Litanije svetim anđelima

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Bože Oče, stvoritelju anđela, smiluj se nama!
Bože Sine, gospodaru anđela, smiluj se nama!
Bože Duše Sveti, živote anđela, smiluj se nama!
Sveto Trojstvo, radosti anđela, smiluj se nama!

Sveta Marijo, moli za nas!
Kraljice anđela, moli za nas!
Svi zborovi blaženih duhova, molite za nas!
Sveti serafi, anđeli Ljubavi, molite za nas!
Sveti kerubini, anđeli Riječi, molite za nas!
Sveta prijestolja, anđeli življenja, molite za nas!
Sveta gospodstva, molite za nas!
Svete moći, molite za nas!
Svete sile, molite za nas!
Sveti nebeski knezovi, molite za nas!
Sveti anđeli Božjega čašćenja, molite za nas!

SVETI MIHAELE, ARKANĐELE, moli za nas!
Pobjedniče Lucifera, moli za nas!
Anđele vjere i poniznosti, moli za nas!
Čuvaru svetoga pomazanja, moli za nas!
Zaštitniče umirućih, moli za nas!
Kneže nebeske vojske, moli za nas!
Voditelju duša do sudnjega stola, moli za nas!

SVETI ARKANĐELE GABRIJELE, moli za nas!
Anđele Utjelovljenja, moli za nas!
Vjerni poslaniče Božji, moli za nas!
Anđele ufanja i mira, moli za nas!
Zaštitniče svih službenika i službenica Božjih, moli za nas!
Čuvaru svetoga krštenja, moli za nas!
Zaštitniče svećenika, moli za nas!

SVETI ARKANĐELE RAFAELE, moli za nas!
Anđele Božje ljubavi, moli za nas!
Krotitelju paklenog duha, moli za nas!
Pomoćniče u velikim tjeskobama, moli za nas!
Anđele bolesti i ozdravljenja, moli za nas!
Zaštitniče liječnika i putnika, moli za nas!

VELIKI SVETI ARKANĐELI, molite za nas!
Anđeli u službi pred prijestoljem Božjim, molite za nas!
Anđeli, naši pomoćnici, molite za nas!
Pomoćnici u našim stiskama, molite za nas!
Svjetlo u našoj tami, molite za nas!
Obrana u svakoj opasnosti, molite za nas!
Opominjatelji naših savjesti, molite za nas!
Zagovornici pred Božjim prijestoljem, molite za nas!
Štitovi u obrani pred paklenim duhom, molite za nas!
Naši stalni pratioci, molite za nas!
Naši uzori u brzoj pokornosti, molite za nas!
Naši najbolji vodiči, molite za nas!
Naši najvjerniji prijatelji, molite za nas!
Naši mudri savjetnici, molite za nas!
Tješitelji u zapuštenosti, molite za nas!
Ogledalo poniznosti i iskrenosti, molite za nas!
Anđeli naših obitelji, molite za nas!
Anđeli naših svećenika i duhovnih pastira, molite za nas!
Anđeli naše djece, molite za nas!
Anđeli naše domovine, molite za nas!
Anđeli Svete Crkve, molite za nas!
Svi sveti anđeli, molite za nas!
Ostanite uz nas u životu, molite za nas!
Ostanite uz nas na smrtnom času, molite za nas!
Zahvalit ćemo vam u Nebu, molite za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se

Svojim je anđelima zapovjedio – Da te čuvaju na svim putovima tvojim.

Pomolimo se:
Svemogući vječni Bože, dodijeli nam pomoć Svoje nebeske vojske da budemo njihovom pomoći očuvani zlobnih napadaja paklenog duha te da Ti opet u miru služimo, izbavljeni od svakoga zla, po dragocjenoj Krvi Isusa Krista i po zagovoru preblažene Djevice Marije! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Tvome Sinu, koji s Tobom živi i kraljuje u sve vijeke vjekova! Amen!

Prodaja spolnosti na društvenim mrežama

U zadnje je vrijeme postala pomodna riječ “karakter”, “osoba s karakterom”, “karakterna osoba” ili “žena/muškarac s karakterom” pa ljudi imaju krive verzije onoga što je karakter i nabacuju se tim izrazima.

Tako će neki reći da je osoba karakterna ako se nezrelo posvađa zbog nečega jer, eto, ima svoj karakter i stav, ne da svoje pa makar pričala (pogrešne) gluposti i bila u krivu. Tu se ne radi o karakteru nego o (neodgojenom) temperamentu.

Tumblr/Mathew Wilkinson

U Bibliji ne postoje semafori, automobili i instagram, ali postoji slobodna volja, snaga volje, odgovornost, zlatno pravilo, moral, umjerenost, deset zapovijedi, posljedice Istočnog grijeha, velika doza zdravog razuma, ali i puno više onoga što nadilazi razum i što čovjek ne može spoznati razumom; istina o čovjeku koja se onda primjenjuje i u slučaju crvenog na semaforu i objavama na dr. mrežama.

Upravo je takvo zaključivanje smisao odgoja, rasta u vjeri i, općenito, izgradnje karaktera. Nije smisao izvlačiti rečenice iz konteksta s obzirom da na taj način nikada nećete moći uklopiti auto i semafor jer ih nema.

“Čovjek ne želi priznati golemu vrijednost koju za ljudsku ljubav posjeduje čistoća onda kada ne želi priznati potpunu i objektivnu istinu o ljubavi žene i muškarca, postavljajući na njezino mjesto subjektivističku fikciju. … Ne može se shvatiti puni smisao krjeposti čistoće ako se ne razumije ljubav kao funkcija odnošenja osobe prema osobi, funkcija usmjerena u načelu prema sjedinjenju osoba.”                                           

                                                             sv. Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”
Tumblr/Mathew Wilkinson
Temperament i karakter

Temperament (narav) je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao za rad na sebi, prirodno gorivo koje nas pokreće. Netko je zapaljive, a netko mirnije naravi. U različitim situacijama do izražaja dolaze različite vrste čovjekovog temperamenta jer smo miks svega pomalo.

Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, odgojem, vjerom, izgradnjom sebe i željom da se postane najbolja verzija sebe. Karakter je nadgradnja temperamenta jer čovjek ne može živjeti (samo) po temperamentu.

Sve ljudske razine trebale bi biti integrirane, međutim, ako ima nekih odstupanja, onda je karakter kontrolni i korektivni mehanizam. Kako je karakter povezan s duhovnom dimenzijom, evo nas opet na potvrdi važnosti duhovne dimenzije u ponašanju čovjeka.

Karakterna osoba ili osoba s karakterom postupa moralno ispravno, ima ispravne stavove i drži ispravne principe. To radi zato što je tako oblikovao/la svoju dušu i srce. Zato što shvaća važnost toga, ima smisao. Zato što se dopušta napuniti Božjom mudrošću i smislom. Zato što je prionula na Božji (crkveni) nauk i način gledanja na stvari i pojave. Zato što zna kako to ne može biti i postati sam.

Društvene mreže imaju i svojih prednosti, ali i više nedostataka.

One olakšavaju komunikaciju s ljudima koji žive dalje od nas, olakšavaju grupne dogovore i pregovore, ali i kreiraju lažne odnose. Potiču površinske odnose, izazivaju ovisnost. Miješaju stvarnost i umjetni, nestvarni svijet. Šire mainstream ideje i lažne vijesti uz kontrolu. Prikazuju jedan lažni svijet radi prodaje bar malog dijela sebe ili pobuđivanja osjećaja divljenja prema sebi od strane drugih. Čovjek se želi osjećati bar malo vrijedno i važno jer možda nema odnos ljubavi s bliskim osobama ili taj odnos nije istinska ljubav i bliskost koja napuni čovjeka. To su činjenice.

Pokazalo se i da su korisnici Instagrama najveći narcisi te da, općenito, društvene mreže povećavaju tjeskobu, dekoncentraciju, rastresenost i disperziju pozornosti. Uništavaju stvarne odnose koji se mijenjaju šutom dopamina nakon lajka, sviđanja i uspješne prezentacije. Tako dođe do hipofrontalnost, tj. slabljenja frontalnog korteksa mozga zaslužnog za razumno odlučivanje i odgovorno ponašanje jer ste se navezali na šut poput ovisnika.

Bitan je klik, a ne kvaliteta

Ukratko, tim se riječima može objasniti funkcioniranje društvenih mreža (u prvi tren).

Nije bitno što prikazujete. Ako ste udarili na ljudski dojam, tj. emocije, u prednosti ste jer sve izaziva neki dojam, sve budi neku emociju. Zato su društvene mreže pune osoba koje se prodaju kao komad mesa, čak i ako nisu javne osobe, jer je najlakše pobuditi najniže emocije s obzirom da su one primitivne i neuređene.

Po tom spuštanju i umanjivanju čovjeka samo na nagone, sistem ‘provokacija-nagon-emocija’ je logičan jer, ako netko misli da je životinja, neće imati problem izazivati takve emocije niti će imati problem odgovarati na njih (“životinja” je našla “životinju”).

Problem je što čovjek nisu samo emocije. Čovjek nije samo nagon, samo temperament.

Čovjek nije životinja, nego je on Božje stvorenje u čijem su tjelesnom dijelu stvaranja sudionici roditelji, dok Bog daje dušu u trenutku “Neka bude!”, a taj trenutak ne ovisi o ljudskoj volji ni pokušaju. Drugim riječima, čovjek sa svim svojim biološkim, emocionalnim/psihološkim nagnućima ima i duhovnu razinu. Ona svemu tome daje smisao kako se sve ostale dimenzije ne bi pogrešno razvijale, integrirale i zloupotrebljavale.

Osobe koje izazivaju najnižu razinu nagona kod ljudi i same su vođene najnižim razinama svih svojih dimenzija. Na njima su ostale jako nisko u ravoju.

Ovo su teške riječi pa ćemo ih pokušati rastaviti i objasniti.

Neki će reći da to nije tako jer su te osobe zapravo pametne pa znaju iskoristiti ono što danas prolazi. U principu, ne radi se o tome. Točno je kako to rade radi novca, ali se sasvim sigurno ne radi o pametnoj ideji.

Zdravoj, zreloj osobi nešto takvo nikako ne može biti privlačno niti bi, zbog osjećaja moralne odgovornosti koji je sprječava da druge ljude navodi na grijeh, postupila tako jer ne postoji novac koji bi bio dovoljan da se spere takva odgovornost.

Ako je osoba spremna prodati sebe kao komad mesa kako bi zaradila na klikovima i promovirala se, prema slobodi volje, ima pravo na to. Istovremeno, ona nije pametna, nego je duhovno i emocionalno, tj. karakterno osiromašena iz različitih razloga – rana, neznanja, slobodne odluke, pohlepe, nezrelosti, loše namjere, loše oblikovanog karaktera i sl. Toj osobi treba pomoći kako bi shvatila istinu, iako ima slobodu volje i sama bira kako će urediti svoj život.

Dakle, slobodna volja svake osobe postoji, ali postoji i istina i posljedice koje idu uz tu slobodnu volju. Dok osoba zanemaruje istinu, ne može započeti ni proces iscjeljenja. Kad nastupe posljedice, nastaje iščuđavanje i ljudi odbacuju svoju odgovornost, iako su ih oni svojim postupcima izazvali.

Prodaje li golotinja?

Da prodaja samog sebe golog i ne prolazi uvijek, tj. da je na prvu važan klik, ali dugoročno kvaliteta, vidljivo je i na kampanjama plaćanja svakog klika i komentara. Broj sljedbenika mora se nekako natući makar i plaćanjem, iako se daljnjim raslojavanjem obitelji i odgojem bez vrijednosti, morala, odgovornosti, obveza, bliskosti i topline, klikovi više neće morati ni plaćati jer će samim tim činjenicama već biti stvorena željena masa – bezmoralna, bezkarakterna, zaglupljena, bez istine o vječnom životu i bez kritičkog promišljanja o serviranim “istinama”. Već sada su vidljive takve karakteristike među ljudima.

Kako god bilo, to ne pere od odgovornosti ni plaćenike ni one koji plaćaju.

Čak ako se i ne radi o izazivanju najnižih emocija, radi se o izazivanju emocija (dojma).

Drugim riječima, sve je postala (lažna) prezentacijska prodaja. Danas čovjek robuje dojmu, doživljaju i prodaje se prezentirajući se nekom veličinom. Kad popričate s takvom veličinom, dobijete drugačiju sliku, sliku bez pokrića. Mora imati puno doživljaja koje mora prodavati svima drugima i uvjeravati ih da je zbog toga sretan jer puno putuje, super jede, izlazi na prestižna mjesta, pliva s dupinima i sl., iako je dojam (emocija) subjektivna kategorija. Cilj prodajne i marketinške aktivnosti je učiniti vas nezadovoljnim svime u vašem životu, a zapravo je ono što vam ta prodaja nudi besmisleno i nedovoljno jer svaki mjesec morate kupiti nešto, “uzeti svoj šut” kako biste bili “sretni”.

Sve nabrojano nije loše ili krivo, ali nisu ti doživljaji ono što čine čovjeka niti će mu to nešto pomoći u pripravljanju za vječnost. Zato dojam, tj. emocije i jesu subjektivna kategorija. To nije bit čovjeka, nego dodatak koji može učiniti čovjeka zanimljivijim i njegov život ljepšim, ali ako on nema dobru bit, ako nema dobar karakter koji je objektivna kategorija jer se tiče principa i morala, onda to ništa ne vrijedi. Onda pričate s čovjekom koji može kupiti puno toga u životu, ali je ljuštura. Doslovno. Kad ga gledate, vidite samo ljušturu bez ičega unutar nje, bez duše. Praznu, zlu ili jadnu ljušturu.

“Ne mogu biti dio svijeta u kojem muškarci oblače svoje supruge kao prostitutke pokazujući sve što treba njegovati; u kojem ne postoji pojam časti i dostojanstva, a čovjek se na druge može osloniti samo kada kažu ‘Obećajem’; u kojem žene ne žele djecu, a muškarci ne žele obitelj … ”                                                 

                                                             Keanu Reeves

Bilo što što dovodi do smanjenja moralnih principa (apsolutne moralne istine) i umanjenja vrijednosti (dostojanstva) osobe, nije vrijedno truda jer je u sebi ružno zbog ružne duše.

Je li tijelo problem?

Nikako.

Zašto?

Zato što je Bog postao čovjekom i uzeo ljudsko tijelo.

Isus je uskrsnuo tijelom i dušom.

Gospa je uznesena tijelom na nebo.

Čin kojim nastaje novo ljudsko biće, preko muškarca i žene ima i svoju tjelesnu dimenziju. U tom lijepom činu stvaranja, muškarac i žena sudjeluju i tjelesno.

Mi ćemo uskrsnuti tijelom.

… Puno je razloga zašto je tijelo važno.

Prema tome, nema ništa loše u ljudskom tijelu koje je fizička komponenta (razina) osobe (osoba = duša, duh i tijelo).

Upravo zato što je Bog jedino čovjeku dao dostojanstvo, to dostojanstvo ne smije se uništavati (polu)pornografijom jer čovjek nije otkupljen i ne spašava se usprkos tijelu, nego po tijelu (“Tijelo je stožer spasenja.”, KKC).

Ne možemo rascjepkati čovjeka na dijelove kad su sve njegove razine povezane, a što znači da ne možemo izolirati jednu razinu i reći da se to ne tiče drugih razina, tj. cijelog čovjeka.

Evo banalnog primjera kojeg se nitko ne sjeti. Djelo počinjeno tijelom (npr. krađa, udarac) ostavlja posljedice i na drugim dimenzijama čovjeka pa se javlja krivnja, lupanje srca (tahikardija), napad panike, nesanica, loši snovi i sl., a to su već emocionalna i duhovna razina. Taj čin ostavlja rane, posljedice, na cijelom čovjeku. Ne može se čovjek spasiti po jednoj razini, a po drugima ne jer je on nedjeljiva osoba (duša, duh i tijelo).

ČIME ZAPOČINJE SPOLNI ODNOS?

Onaj tko želi zanijekati ovu istinu, vjerojatno misli da seks započinje tjelesno, tj. spolnim organima, a što nije točno. Seksualni odnos započinje voljnim procesom u srcu (duši) (duhovna dimenzija) i nastavlja se kroz misaoni proces (psihološka dimenzija) u mozgu koji registrira tu želju te izdaje daljnje naredbe tijelu – žlijezdama i organima (fizička dimenzija).

Kao što Ivan Pavao II. reče, problem s pornografijomnije što ona prikazuje previše. Ona prikazuje premalo jer reducira osobu samo na tijelo, samo na objekt. Objekt ne misli i ne osjeća. U spolnom odnosu sudjeluju sve čovjekove dimenzije, zato u tom činu sudjeluju dvije osobe koje imaju svoje misli i osjećaje. Kod trgovine ljudima i prostitucije toga nema. Tada postoje samo subjekt i subjekt sveden na objekt.

Zbog svega napisanog, spolni odnos nije nebitan. On je od velike važnosti, ali u braku. U vezi osobe nisu pozvane niti imaju pravo na taj dio druge osobe, nemaju se pravo na taj način vezati jer tko što mislio i govorio, spolni odnos predstavlja povezivanje (izmjenu, predanje) osoba. Spolni odnos, odnosno bračni čin predstavlja slobodno i potpuno sebedarje jedne osobe drugoj.

Spolni odnos je jako bitan u braku, pogotovo muškarcima koji su osjetilniji i kojima je on poveznica s poštovanjem i poželjnošću. Žene su osjećajnije pa im treba ljubav. Tu se slažu i vjera i antropolozi i psihijatri i psiholozi i sve druge grane koje se bave čovjekom, a i zdravi razum, ali jedino vjera daje smisleni okvir, tj. smisao jer se čovjek, sa svim svojim prirodnim nagnućima i razinama, može smisleno ostvariti samo kao otkupljeno biće po Isusu Kristu koje ima alate za borbu protiv svojih loših nagnuća.

Ako niste vjernik i ne živite praktičnim vjerskim životom, sigurno znate i primjenjujete zlatno pravilo. Neka vam ono ostane za život: (ne) čini drugome ono što (ne) želiš da drugi tebi čini. Tako je i u odnosu između muža i žene. Njemu više trebaju poštovanje i seks, njoj treba ljubav. I jedno i drugo moraju se potruditi kako bi dobili što im je potrebno bez ALI, inače dolazi do problema.

S pojavom Facebooka i Instagrama, pojavile su se, tj. kristalizirale, i neke pojave na području međuljudskih, pa samim time i na području muško-ženskih odnosa. Evo nekih od njih:

  • čestitanje rođendana i drugih svečanih prilika: mislim da je puno bolje čestitati djetetu/ženi/mužu direktno u stvarnosti, zagrliti ih i samo s njima i/ili s prijateljsko-obiteljskim krugom provesti taj dan, nego čestitku objaviti na svom profilu u stilu: danas je mojem djetetu rođendan … (??) Nije ni to grijeh ili nužno loše, ali je usmjereno na vašu promociju, a ne na emocionalnu potrebu djeteta za vašim zagrljajem, potporom i ljubavlju. Vi ćete biti lajkani mama ili tata, ali u suštini, vaše dijete neće imati išta od toga, kao što ni djeca J.F.K.-a nisu imala išta od toga što im je tata faca, predsjednik države i (idealizirajuća) fantazija ondašnjih žena  (konkretno Kennedy je imao jako dobrih političkih poteza koji su odražavali katoličku brigu za društvo, iako je privatno kršio bračne zavjete i katolički nauk o spolnosti što je njegova privatna stvar)
  • objavljivanje fotografija djece: nemojte objavljivati fotografije svoje male djece iz očitih i neočitih razloga
  • razvijanje veza: Jeste li primijetili kako su se veze pretvorile u prodavanje osoba? Tako muškarac prodaje svoju polugolu curu/ženu javnosti bez razmišljanja o kakvom se utjecaju radi i kako time umanjuje njezinu suštinsku vrijednost, iako novčanu možda ne i žena prodaje samu sebe. Lijepo je što se on ponosi njome (tako i treba! Moraju jedno drugome biti podrška! – iako, čime se u ovom slučaju ponosi?), ali meni je logično da, ukoliko nam je nešto vrijedno i neprocjenjivo, to želimo zaštiti. Prvenstveno mislim na intimnost, ljepotu povezanosti, dostojanstvo osobe, ljepotu biti osobe. U protivnom je misterij i dostojanstvo osobe izloženo cijeloj javnosti. Naravno, ženska je strana ta koja daje pristanak za objavljivanje takve fotografije. Tužnije od toga je jedino kad žena samu sebe prodaje na ovaj način.
Tko usmjerava civilizaciju?

Žene su te koje određuju smjer civilizacije.

Ako usmjeravamo civilizaciju ovako, onda nemamo pravo na prozivanje muškaraca za šovinizam. Jednako tako, ne mora se raditi o polugoloj fotografiji, ali se opet današnje veze svedu na promociju i egzibicionizam gdje ljudi dokazuju svom krugu ili javnosti svoju važnost, bitnost i vrijednost. Ne znam što bi se dogodilo ukoliko bi se ta žena npr. udebljala ili prestala ići u teretanu? Bi li njihov odnos i ljubav mogli izdržati tu kušnju ili bi došlo do prekida jer bi on smatrao kako se ona više ne bi mogla toliko dobro prodati?  Bi li njihova ljubav došla na kušnju ako bi on izgubio svoju moć i poziciju pa više ne bi bilo platinaste ili crne American kartice? Svatko dobije što traži/zaslužuje, a pogotovo obje strane u takvoj vezi. Nema mjesta čuđenju, ali ni proglašavanju tog odnosa odnosom kakav bi trebao biti i kako ga je Bog zamislio.

Problem su pogrešna očekivanja i pogrešne istine koje društvene mreže grade o čovjeku pa onda i o međuljudskim odnosima pri čemu nitko ne preuzima odgovornost.

Što ako bih ja umjesto odlaska na ekstenzije trepavica i pumpanja jagodica, teretane, ružnih geliranih noktiju, “jeftinih” 3 u 1 dekoltiranih+kratkih+uskih haljinica, “poslovnih i turističkih pothvata” u Dubaiju, seksa za jednu noć i hoda srama radije utvrđivala gradivo o paničnim neurotičarima istovremeno jedući tjesteninu s povrćem iz vrta, nakon čega bih se rasplesala uz pjesme objašnjavajući nećacima razliku između countryja i rocka, otišla na probu i misu, otišla na spoj i sama zaspala u svom krevetu?

Ili bih došla s posla, čitala o pogrešnim idejama g. Attalija, otišla na misu, napisala novi članak pa sutradan obukla haljinu, obula štikle, sandale ili balerinke, stavila tradicionalne konavoske naušnice ili narukvicu belenzuku iz BiH te otišla na spoj, divila se zvijezdama i Bogu koji se zaigrao sa stvorenim, raspravljajući s dečkom zašto na ravnateljskim pozicijama bolnica moraju biti ekonomisti, a ne doktori jer ekonomist ne može operirati, a doktor ne može voditi bolnicu te mu objašnjavala zašto je muškarac stup (glava), a žena duša obitelji i pričala mu svoju filozofiju o cipelama i vatrometu prve bračne noći te sama zaspala u svom krevetu, a to bih ponavljala ili do prekida, ukoliko osoba nije za mene, ili do vjenčanog prstena na ruci?

Nisam i ne želim biti porno diva, nego žena. Žena i treba biti privlačna, ali ženstveno privlačna, a to nema veze s 3 u 1 dekoltiranim+kratkim+uskim haljinicama, nego s umjerenošću. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno, a i jest dovoljno zrelom muškarcu. Caka je u tome što porno diva nije samo ona žena koja snimi porno film. Takve su žene u manjini i da se radi samo o njima, ne bismo imali toliko problema.

  • krivo tumačenje pojmova poput karakternosti: To je posljedica prethodne točke. Da bi se razumjela prethodna točka, osoba mora znati tko je i što je dostojanstvo svakog ljudskog bića. Ako ni inače ne gleda na taj način, onda neće ni razumjeti u čemu je problem
  • redukcija čovjeka i izopačen pogled na muško-ženske odnose: u potpunosti se potiče bezkarakternost i kod muškaraca i kod žena. Stvarno vam je ok ako vaš dečko ili suprug prati profile polugolih žena? Ne bih rekla da vas to usrećuje, ne zbog posesivnosti, nego zbog manjka karaktera vaše jače polovice i zbog spoznaje da niste dovoljni. Stvarno vam je super što vaša cura/supruga ciljano izaziva osjećaje koje bi trebala izazivati samo u vama?

Pogrešno integrirana seksualnost bez vrijednosti i ovisnost o pornografiji uništavaju veze i brakove, a ovisnost o pornografiji ostavlja i fizičke promjene na mozgu. Žene, zbog toga možete prigovarati samo ako same ne objavljujete takve fotografije jer inače sudjelujete u trovanju muškarca neke druge žene i imate dvostruke standarde.

Inače, uopće je neosporno da muškarci ne trebaju pratiti takve profile i onda komentirati kako su sve žene … ili te žene …. jer i oni sudjeluju u njihovom padu i pogrješci, snižavaju ih na objekt požude plus što uništavaju sebe, vezu i brak.

Pornografija je dominantno muški problem, iako pomalo zahvaća i žene, zbog biološko-psihološko-duhovne istine o razlici spolova, potrebi za poštovanjem i prirodnom dominantnošću što je kod muškaraca povezano sa seksom.

Nažalost, danas se promiče i pornografija kod žena što je jednako loše kao i kod muškaraca s time da je ovdje još došlo do “zamjene” uloga jer se ženi nastoji nametnuti muški način razmišljanja pa i muški problem pod krinkom naprednosti. Time je došlo i do “zamjene”organa i do psihološko-duhovnih karakteristika. Zašto? Jer su muškarci po naravi osjetilniji (aktivniji, davatelji ljubavi na primajući način), dok su žene u tom kontekstu osjećajnije (pasivnije, primateljice ljubavi na davajući način), a ovime su žene “postale” biološko-psihološko-duhovno muškarci koji zahtijevaju poštovanje mjereno količinom seksa.

  • posesivnost i kontrola: istovremeni rast takvih “prodajnih” fotografija i porast posesivnosti i kontrole u vezi/braku. Grozno mi je kad ljudi u vezi ili braku kopaju po mobitelu druge strane. Gdje je povjerenje, odgovornost i sloboda = ljubav? Oni su nestali i radi takvog prodajnog koncepta odnosa. Karakterna osoba niti objavljuje takve fotografije niti kopa po mobitelu druge strane jer je to preduvjet zdrave veze, ali u stvarnosti ispada kako će jedna strana tolerirati takve fotografije, a druga kopanje i nadzor po mobitelu. Brrr!
  • ne, ne mislim da se neka institucija treba baviti odgojnom komponentom društvenih mreža i mladima te im objašnjavati s kime smiju, a s kime ne komunicirati ili tko ih smije zagrliti, dodirivati i sl. To moraju raditi roditelji jer je odgoj njihova uloga te osoba koja je ispravno odgojena nema problema s tim (vidi uvodni dio o semaforima i instagramu u Bibliji). Onim roditeljima kojima treba pomoć, treba pomoći, ali se ne smije zato oduzimati pravo roditeljima na odgoj
  • svi smo mi face: jesmo, svi smo mi face. Cijeli svijet je tolika faca da se narcizam cijedi u neograničenim količinama, kao i tablete za spavanje te antidepresivi. Zapravo, onda se radi o facama koje mogu zaspati samo uz tablete za spavanje.

Božju mudrost u srce i glavu jer čovjek može biti istinski sretan jedino tako!

Nemojte očajavati ako ste bili na krivom putu. Krenite ispočetka! S Bogom i radom na sebi to je moguće jer ste vrijedni i zaslužujete puno bolje, bili muškarac ili žena. Naša je vrijednost u onome što jesmo – Božja bića i u Onome koji jest – Bogu.

Sretno!

Ate&sekular&modern&relativ-izam

Odlični sažeci nadbiskupa Fultona J. Sheena.

“Jer novi ateizam nije poput starog, teorijskog ateizma koji se ponosio što je intelektualno sastavljen od malo znanosti, antropologije i komparativne religije. Novi ateizam nije ateizam intelekta, nego ateizam volje; to je čin slobodnog i željnog odbacivanja moralnosti i njezinih zahtjeva. On započinje samoostvarenjem (afirmacijom samog sebe – moja napomena) i nijekanjem moralnog zakona.”

“Barbarizam novog doba neće biti poput onog starih Huna; on će biti tehnološki, znanstveni, sekularistički i propagandni. Neće doći izvana, nego iznutra jer barbarizam nije izvan nas; on je unutar nas. Stare civilizacije su bile uništene uvezenim barbarizmom; moderne civilizacije odgajaju svoj.”

Sluga Božji Fulton J. Sheen

“Karakteristika svake propadajuće civilizacije je kako velike skupine ljudi nisu svjesne tragedije. Čovječanstvo u krizi je općenito neosjetljivo na težinu vremena u kojima živi. Ljudi ne žele vjerovati da su njihova vremena zla, dijelom i zato što nemaju standarda izvan sebe po kojem bi procijenili svoje vrijeme. Ako ne postoji fiksni koncept pravde, kako će čovjek znati da je ona prekršena? Samo oni koji žive u vjeri stvarno znaju što se događa u svijetu; velike mase bez vjere su nesvjesne destruktivnih tijekova koji nastaju zato što su izgubili viziju visine s koje su pali.”

Sluga Božji Fulton J. Sheen

Teologija tijela VI 🎬

(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti je potrebno razlikovati od puritanizma (protestantske teologije)i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku

Teologija tijela V 🎬

(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku

VI. dio

Teologija tijela IV🎬

(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku

V. dio

Teologija tijela III 🎬

(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku

IV. dio

Teologija tijela II 🎬

III. dio

(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku

Teologija tijela I 🎬

Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.

Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela.

Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.

(Suvišna) napomena: katolički nauk o spolnosti potrebno je razlikovati od puritanizma (protestantske teologije) i frigidnosti koji dovode do problema s intimnošću u braku

II. dio

Moliš li se ili se ne moliš?

“Isus reče: Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.”

Mt 26, 41)

“… jer put bez Tebe – mrak, hod bez Tebe – pad; tog’ sam svjestan! … Jer sve je lažno što svijet mi pruža, prividno sve je, blijedog sjaja, miluje lice, riječima mami, zavodi dok dušu ti ne zarobi …”

“Pustinja”, fra Marin Karačić

“Tko se odmara, taj zahrđa. To je potvrdio i neki koncertni pijanist: ‘Ne vježbam li jedan dan, ja to opažam. Ne vježbam li dva dana, to opažaju moji prijatelji. Ne vježbam li tri dana, to opaža publika.’

Slično je i s moljenjem. Biskup Dibelius napisao je: ‘Ne molim li se jedan dan, to osjetim ja sam. Ne molim li se tri dana, to osjeti okolina.'”

odabrao Willi Hoffsummer iz djela Quoista, Bosmansa, Gibrana i dr.
Marija i Isus molitva
Pinterest.com

Primijetite li razliku na sebi?

Koliko vam treba da je primijetite?

Što je molitva?

Nađete li vremena za ono što vam je bitno?

Nađete li vremena za one koje volite?

Onda se radi samo o vašim i mojim prioritetima te onome koga/što volimo, zar ne?

GMO: reci mu NE! 🚫💀

Moja mama je kućanica te uvijek posije i posadi sve u veliki vrt.

Osim vrta, imamo i domaće životinje.

Zahvaljujući ogromnom radu moje mame, mi smo, kada je u pitanju prehrana, uglavnom samodostatni. Ona ponekad radi i npr. domaću tjesteninu za naše potrebe, a u trgovini kupujemo ono što se ne može posijati na vrtu te, naravno, ostalo što nam je potrebno. S obzirom da ne koristimo kemikalije i pesticide, to zahtijeva jako, jako puno truda. Rezultat toga je zdrava prehrana, manja potrošnja u trgovinama te dostupna zdrava hrana tijekom cijele godine u različitim varijantama. S druge strane, nikada nismo izbacivali ijednu kategoriju namirnica. Ako mi se jede Nutella, e pa onda ću je i kupiti. Ona nikada nije postala moj svagdašnji odabir, ali nikada nije bio ni problem ako sam je htjela jesti. Nezdravo je jesti samo zdravo. To preraste u bolest.

Magistra sam ekonomije, ne podržavam život na dug i potrošnju samo radi rasta indikatora, ali podržavam manje poreze, efikasniju i efektivniju državu, efektivno radno vrijeme, razvoj poduzetništva i visoku proizvodnju. Ne možete prodavati čokoladu, analizirati je, raditi benchmark analizu, SWOT analizu, pratiti razvoj kroz BCG matricu, rebrandirati je i sl. ako tu čokoladu niste i proizveli; niti se možete osigurati i trgovati futuresima na kakaovac ako ne postoji njegova plantaža. Jednako tako, u redovnim i izvanrednim situacijama, ljudi ne mogu jesti futurese, ali se itekako mogu najesti čokolade i krumpira, samo što će on u izvanrednoj situaciji biti puno skuplji ako ga treba nabavljati na drugom tržištu.

A što ako ga ni druga tržišta neće moći osigurati jer se bave proizvodnjom transhumanog robota i sklopova za njegove procesore, a ne proizvodnjom krumpira?

Pitanje hrane je geopolitičko i geostrateško. To je izravna poveznica s čovjekom. Opasno je ukoliko ga se ne doživljava tako.

Oni koji prodaju GMO prvi su koji kupuju namirnice na organskim tržnicama jer znaju da je to najzdravije, kao što su i oni koji zagovaraju rodnu ideologiju prvi koji će svoju djecu upisati u privatne (katoličke!) škole misleći kako oni imaju pravo zaštiti svoju djecu, za razliku od ostale djece koja nemaju pravo na zaštitu od rodne ideologije.

Ne dajte se nasanjkati. Nemojte biti njihovi korisni idioti.

Čista logika govori kako nešto ne može biti dobro ako se odvija suprotno od onoga kako je Bog namijenio, potvrdila to neka istraživanja ili ne. To je čista logika već i na razini narativnog zakona.

Jednako tako, istina je kako kućanstvo koje ima mjesečne dohotke od 20.000,00 HRK ne mora imati vrt jer će moći kupiti prirodno uzgojene namirnice.

Onaj tko nema tolika mjesečna primanja, mora imati vrt, inače će završiti hraneći se nekvalitetnom i štetnom hranom.

Što se tiče života na dug i peglanja kartica, računica i logika su vrlo jasne: ukoliko osoba ima vrt, neće peglati kartice za hranu niti ulaziti u minus, što je itekako bitno ukoliko ima niža primanja u kućanstvu, ali to zahtijeva puno rada i truda.

Mnogim ljudima to se ne da jer je jednostavnije otići u trgovinu, pogotovo danas uz strkovit način života, ali svatko bira razlog zbog kojeg želi, a zbog kojeg ne želi biti rastrgan. Tako neki love novac, a neki zdrave obiteljske odnose.

Mislim da svatko poznaje svoju financijsku situaciju – treba biti odgovoran i prilagoditi se svom budžetu kako se ne bismo hranili na dug ili općenito stvarali dug, živjeli na dug. Prostri se koliko se možeš pokriti.

Ako stavimo novac na stranu, ukoliko ne koristite pesticide i kemikalije, jedete zdravu hranu. To su dva nenadmašna cilja radi kojih vam savjetujem imanje vlastitog vrta ako je ikako moguće, makar 2×2 ili nekoliko drvenih kašeta na balkonu. Ako ne možete imati vrt, onda potegnite dobrosusjedske i obiteljske odnose, trampu, kupljenu hranu, ali da nije GMO. Apsurdno je da Slavonac kupuje krumpir u trgovini. On ga treba uzgojiti bar za svoje potrebe. Isto vrijedi i za druge krajeve.

Povećanje nekih bolesti koje već sada postaju pandemija povezujem s GMO hranom, prekomjernom konzumacijom industrijske hrane, smanjenjem imanja vlastitih vrtova, upotrebom kontracepcije i abortivnih kemijskih sredstava, zračenjima i bežičnim internetom, izloženošću čovjeka od samog začeća zračenjima i valovim, premalom tjelesnom aktivnošću, premalim igranjem igara i kreativnih igara, a prevelikim boravkom pred mobitelom, TV-om, tabletom, laptopom, playstationom. To sve utječe i na psiho-socijalni razvoj (neuroze, rastresenost, raspršenost, dekoncentraciju i ostale poteškoće tog spektra).

Njemački Bayer kupio je Monsanto koji je najveći proizvođač GMO sjemena na svijetu pa, iako je GMO sjeme zabranjeno u većini država EU te je Monsanto imao restrikcije vezano za svoju europsku ekspanziju na tom području, sad je vjerojatno više neće imati s obzirom da je postao njemačko društvo.

GMO usjevi uništili su Latinsku Ameriku gdje je većina poljoprivrednih površina pod njima. Većina svjetskog kukuruza je GMO, a više od 90 posto (spominje se i 98 posto) soje koja se upotrebljava u proizvodnji svega i svačega. Dokazano je da GMO, uz štetan utjecaj na razvoj mozga, jetre, pluća i ostalih organa, smanjuje i plodnost. Soja je prepuna estrogena. Možete zamisliti što ona radi i ženskom tijelu, a pogotovo muškom. Kad netko propagira soju kao zdravu namirnicu, taj nema pojma ni o čemu. Uvjeren je jedino u činjenicu kako krave zagađuju okoliš i da treba smanjiti broj ljudi na zemlji.

GMO proizvođači žele patente na povrće. To znači kako će njihovo vlasništvo biti npr. patent (pravo) proizvodnje krumpira. Vi nećete moći u svom vrtu posaditi krumpir, osim ako ne kupite GMO sjeme proizvođača, a kroz cijenu ćete im platiti i patent (pravo) sijanja, tj. sadnje. Pazite vi to! Dok njih nije bilo, jadni ljudi nisu ni znali što je krumpir. Kad su se oni osnovali, smislili su proizvod koji se zove krumpir i sad žele pravo proizvodnje na taj izum.

Druga posljedica je to što ne-GMO prirodno i zdravo povrće neće moći ni rasti kad se oko njega zasiju GMO usjevi. Treća posljedica je to što će se uništiti hranjivost i bogatstvo tla koje se neće oporaviti desetljećima te životinjski svijet. Naravno, najveća posljedica je štetno djelovanje na zdravlje i temeljne karakteristike ljudi poput razmišljanja, logike, zaključivanja, propitivanja, kritičkog razmišljanja i sl.

Nažalost, već sada se može primijetiti razlika u logičkom razmišljanju i kritičkom promišljanju događaja oko nas i fizionomiji stanovništva zemalja koje se hrane GMO hranom i onima koje se ne hrane GMO hranom. Istina je kako to ovisi i o obrazovnom sustavu, stoga je potrebno ne dozvoliti srozavanje školstva i zaglupljivanje djece smanjivanjem kriterija i količine znanja koja se traži od njih. Nadalje, takva hrana potiče osjećaj gladi pa je morate stalno konzumirati. Ono što proizvođači GMO prozvoda žele napraviti je zamijeniti prirodu kemijom, tj. umjetno stvorenim rješenjima pa problem koji se liječi npr. spavanjem, liječiti hormonskim terapijama ili nečim gorim.

Zašto to ističem? Zato što se kao jedan od ciljeva ističe smanjenje gladi na svijetu GMO hranom, iako su prinosi GMO proizvoda 10-ak posto manji od konvencionalne proizvodnje. Glad na svijetu ne smanjuje se šopanjem ljudi proizvodima na kojima piše “HRANA”, a zapravo se radi o tvorničko dobivenom otrovu križanjem gena žabe i tikve koji je umislio da je krumpir koji je rastao pod hranjivim tlom.

Drugim riječima, glad na svijetu ne rješava se trovanjem ljudi. Natalitetna politika ne vodi se širenjem pobačaja i kontracepcije, nego poučavanjem ljudi što je ljubav, što je odgovornost, što briga za djecu sve podrazumijeva, što je posvećenost odgoju i koliko to zahtijeva ljubavi, poučavanjem katoličkih vrijednosti i shvaćanja jer su ona univerzalna i prelijepa.

Kako ne bi bilo zabune, ne radi se o kultu zdravlja i zdravizmu koji se dosta raširio pa ljudi jedu sjemenke, baby frape i žive od sunca.

To je, kao prvo, jako nezdravo, a kao drugo pripada new age-u i istočnjačkim filozofijama jer je povezano s vjerovanjem da su životinje jednake ljudima, a one to nisu niti će kada biti. Strašim se ljudi koji ne znaju živjeti bez nutri bulleta i koji sve jedu u obliku frapea, pogotovo ako se radi o muškarcu 😱😱😱Ozbiljno, to mi je brrrr na mnogo načina! Veganstvo, kao nova ideologija, ide ruku pod ruku s new age-om.

Piramida prehrane i dalje vrijedi što znači da čovjek treba jesti i proteine i masti, povrće, voće, ugljikohidrate, škrob, samo je bitna količina (zna se što je baza, a što vrh) te da je komad mesa, žitarica, krumpir ili riba iz provjerenog izvora koji ih tretira kao hranu dobivenu iz prirode, a ne proizvod iz laboratorija, tj. tvornice. Svatko će jednog dana i od “nečega” umrijeti – Bog zna vrijeme i čas za svakoga, samo što to u slučaju GMO-a neće biti prirodni razlozi i mirni načini smrti poput starosti, srčanog udara, “zaspao je u snu” ili “samo se srušio”, nego će to biti rak jetre, tumori na mozgu, rak gušterače, debljina, tko zna kakve promjene gena koje će se prenositi na obiteljsku lozu ili neplodnost, a uz sve to izgubili ste hranu kao faktor kojeg kontrolirate. Zato nemojte kukati kako se samo bogati dobro hrane i liječe, nego prihvatite i primijenite mudrost prijašnjih generacija i nauk Crkve – od njih nikad nećete čuti da je nešto zdravo ako nije prirodno. Nasamarite interesne skupine.

Još jednom, kult zdravizma i nove piramide prehrane su out. Zdrava prehrana je in, a to nije veganstvo, vegeterijanstvo, ortoreksija i sl. Ja jedem i slatko. I, da, koristim maske za kosu sa silikonima 😱 Koja je svrha imanja duge kose koja je ružna (sorry, new ageri koji volite ružnu kosu).

Kad sam već kod natalitetne politike, i ovi i prošli vladajući, i “naši” i “vaši”, će problem DEPOPULACIJE Hrvatske (depopulacija = izumiranje stanovništva, depopulacija ≠ smanjenje stanovništva) rješavati održavanjem statusa quo i uvođenjem zdrastvenog odgoja koji će djecu i mlade pripremiti za sve, osim da budu odrasle osobe sposobne zasnovati obitelj na temelju prirodnog planiranja obitelji te uvažavajući okolnosti koje dopušta Humanae Vitae, a što je potkopavanje pronatalitetne politike kojom se busaju u prsa. Drugi način rješavanja je seljenje stanovništva. U Europu će dozvati velike mase ljudi koji ne baštine kršćansku civilizaciju.

Ako s jedne strane trebaš povećanje stanovništva, a s druge dijeliš kondome i hormonske pilule sa stvaranjem ozračja da mladi sve trebaju probati i pri tome se rješavati posljedica čak i ubojstvom (pobačajem) radi sebičnosti, do prirodnog prirasta nikako ne može doći.

Više nisam toliko naivna da bih mogla reći kako to ne znaju. Znaju, to žele i tu su vjerodostojni – i tzv. lijevi i desni, i “naši” i “vaši” i “njihovi” i “svačiji”. Samo nisam sigurna kako od štetnih posljedica misle zaštititi i svoju djecu. Upis u privatne škole na koje se, eventualno, neće odnositi nametnuti odgoji, tome neće pomoći jer se život odvija i izvan zidova škola.

Što je uspjeh?

“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da Mu budeš vjeran.”

sv. Majka Terezija

To je uspjeh. Ako uz to što si vjeran Bogu ostvariš i uspjeh u vidu bogatstva, uspješne karijere i društvenog položaja, možeš biti miran jer znaš da je to od Boga. Ako okreneš leđa Bogu i svom dostojanstvu djeteta Božjeg pa postigneš ovozemaljski uspjeh, nećeš imati mira niti se to može smatrati uspjehom. Tada smo podbacili u svojem temeljnom zadatku koji istinski definira što je uspjeh: vjernost Bogu.

“Usamljenost i osjećaj neželjenosti najveće su siromaštvo.”

Sv. Majka terezija

“Nađi vremena za molitvu. To je najveća snaga na zemlji.”

sv. majka terezija
ante gabrić
Fb/Duhovne priče

Presveto Srce Isusovo – devetnica i krunica

Ovu molitvu upijala sam kroz obiteljsku molitvu jer je njezin sastavni dio, a ja je molim i nevezano za nju.

Molitva posvete Presvetom Srcu Isusovu

Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te. Ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o, dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.

Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome! ❤️

Krunica Presvetom Srcu Isusovu (tzv. zlatna krunica)

Moli se na Gospinu krunicu.

ZNAK KRIŽA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

http://www.trsat-svetiste.com.hr

UMJESTO VJEROVANJA: Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.

UMJESTO OČENAŠA: Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve.

UMJESTO ZDRAVOMARIJE: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.

UMJESTO SLAVA OCU: Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Na kraju krunice molimo: Očenaš, ZdravoMarijo i Slava Ocu

Devetnica Srcu Isusovu – devet prvih petaka

Sastoji se u ispovijedi, odlasku na misu i pričesti tijekom devet prvih petaka u mjesecu.

Naravno, smisao je postajanje boljim čovjekom i odnos s Bogom pa se nikako ne može reći da je devetnica samo obavljanje “nečega”. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Molimo se da Srce Isusovo, koje je u potpunosti bilo usklađeno s Očevom voljom, preobrazi i naša srca kako bi bila usklađena s Očevom voljom, a tog nema bez poniznosti, blagosti i želje za življenjem po Božjem smislu.

Kako je blagdan Presvetog Srca Isusova u lipnju (petak nakon Tijelova, tj. Tijelovske osmine), devetnica se započne prvim petkom u listopadu. Može se obavljati i trajno (svaki prvi petak kroz godinu). Dan nakon Presvetog Srca Isusova slavimo Prečisto Srce Marijino.

Dodatak

Mali komadić blagoslovljene maslinove grančice ili tise (blagoslovljen npr. na Cvjetnicu) stavite iza kućnog križa na zidu.

Za stišavanje oluje i nevremena, izmolite Vjerovanje i zapalite malo blagoslovljenje tise ili maslinove grančice uz zaziv “Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine!” koji se izgovori četiri puta za četiri strane svijeta. Ja osobno volim dodati još i: “Bože, Tebi pripada sva čast i slava.”

Taj zaziv zaziva se i za vrijeme Tijelovske procesije, tj. na Tijelovo, a u nekim krajevima se nalazi i kao dio blagoslova polja koji se odvija na groblju te se tada zaziva četiri puta (na četiri različita mjesta na groblju) za četiri strane svijeta:

“Po znamenju sv. Križa od neprijatelja naših, oslobodi nas Gospodine.

Od munje, grada i zla vremena, oslobodi nas Gospodine.

Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas Gospodine.

Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati, Tebe molimo usliši nas.”

Podsjetnik na zdravstveni odgoj

S obzirom na nova kretanja u politici koja, naravno, imaju utjecaj na nas, ostavljam linkove na članke o zdravstvenom odgoju koje sam ranije pisala i koje možete naći u arhivu.

Ponovno se akzualiziralo prisilno uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja od strane države u škole. Taj odgoj nije temeljen na znanosti, nego na pedofiliji.

Iako je više od 80 posto roditelja poduprlo zdravstveni odgoj TEEN STAR programa, državu to nije omelo u naumu nametanja suprotnog programa.

Roditelji imaju pravo na odgoj svog djeteta! Škola (sustav) nije prva odgojna institucija niti to smije postati.

Demokršćanska vlada u Hrvatskoj pokrenula je postupak usvajanja, tj. postupak pripremanja terena za usvajanje Istanbulske konvencije. Usvajanje Konvencije znači upravo ovo gore navedeno: sustav će vama/nama onemogućiti donošenje vlastitih odluka jer njezino usvajanje znači da država ne priznaje spol, nego rod te se takav način gledanja mora ubaciti u sve segmente. O tome sam pisala u članku Panama Papers u Hrvatskoj jer ono što se ubaci u sustav, što se opere u sustavu, ne možete više zaustaviti. Primjena Konvencije podrazumijeva sljedeće:

  • “unošenje znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula
  • ograničavanje primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima
  • ugroženost slobode vjeroispovijedi zbog netrpeljivosti prema vjerskim zajednicama, izazvane naukom koji se razlikuje od rodne ideologije
  • pojava kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima” (* narod.hr)

Sažeto rečeno, ako se ona ratificira neće moći biti moguć nikakav drugi ZO u školama, osim liberalnog, a on je najliberalniji u Europi.

Članci:

Problematika ZO-a           

Posljedice liberalnog ZO-a – istrazivanje SAD

Izjava o zdravstvenom odgoju -znanstvenici 2007.

Utjecaj pornografije na mozak 

Drzavna seksualizacija djece

Želim istaknuti kako se “riječi vezu mačku za rep”, kao i izraz #vjerodostojno jer su djela ono što se računa. Dobro je znati ispravno odgovoriti na novinarska predizborna pitanja npr. o tome kad započinje život i treba li procesuirati korupciju, ali tim istim ljudima valjda nitko nije rekao i poučio ih da se ideje i stavovi ostvaruju djelima ovako:

MISIJA ->VIZIJA-> STRATEŠKI CILJEVI-> TAKTIKA-> OPERATIVNI CILJEVI-> ZADACI

Riječi se ne broje kao djela.

Šala mala.

Naravno da oni to znaju i provode u djelo. Nemojte biti sitničavi – djela se ne moraju slagati s onim što pričaju.

Apeliram na sve koji su na pozicijama moći: spriječite nametanje ideološkog, neznanstvenog i na pedofiliji utemeljenog zdravstvenog odgoja, ratifikaciju IK te svake slične postupke povezane s LGBT lobijima kojima se krši nekoliko konvencija i zakona vezanih za pravo roditelja na odlučivanje o odgoju te načelo supsidijarnosti EU.

Dragi svi, a pogotovo roditelji, širite među roditeljima opravdane argumente protiv ovakvog programa ZO-a i radite pritisak jer je ovaj ZO Panama Papers kojim će se oprati i ubaciti puno toga kroz obrazovni sustav, a što će dovesti do domino efekta.

Tko je bio Alfred Kinsey, pedofil uz još nekoliko psihičkih dijagnoza, na čijim se rezultatima pokusa temelji i hrvatski liberalni zdravstveni odgoj, pogledajte u dokumentarnom filmu.

Molitva bl. Alojzija Stepinca za darove Duha Svetoga

Ususret Duhovima, kada slavimo rođendan Crkve i silazak Duha Svetoga – Tješitelja na apostole kojeg je Isus obećao poslati kad je uzlazio na nebo, prenosim molitvu za darove Duha Svetoga koju je sastavio blaženi Alojzije Stepinac. Možete se moliti i svojim riječima. Zamolite Ga da vam prosvijetli pamet te ražari plam i darove Duha Svetoga u vama. 

Molitva

Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine te da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.

Daj nam dar razuma kako bismo što dublje zaronili svojim duhom u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće.

Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje.

Daj nam dar jakosti kako bismo osobitom odlučnošću svladavali sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.

Daj nam dar znanja kako bismo ispravno spoznali što i kako trebamo vjerovati te da ne odemo stranputicom u duhovnom životu.

Daj nam dar pobožnosti da Bogu, svetima i službenicima Crkve iskazujemo dužno štovanje i čast, a nevoljnima, za ljubav Božju, u pomoć pritječemo.

Daj nam dar straha Božjega kako bismo se čuvali grijeha bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.

Amen.

Naslovna fotografija: Katolički tjednik (nedjelja.ba)

Nepovezana poticajna crtica

A) Nadam se da ste izvršili svoju građansku i moralnu dužnost te glasovali na lokalnim izborima. Ako nikako drukčije, napravite listić nevažećim, osim ako želite da netko glasa umjesto vas. Tada nemojte vi glasati. Neka netko manipulira vašim glasom, ali u tom slučaju ostajete bez prava na kukanje. U svakom slučaju, ne dajte se nasanjkati!

B) Svibanjske su pobožnosti. Nadam se da je krunica u upotrebi (stalno), espadrile, hunterice, tenisice ili rubberice na nogama i boravak u prirodi na repertoaru.

C) Hod za život – lijepo, zar ne? Hodajte za život cijelu godinu, budite potpora osobama oko sebe, ispravno savjetujte, podijelite neki citat za razvoj katoličke vjere kod ljudi, budite hrabri u društvu i izrecite katolički stav, budite dosljedni i karakterni. Puno je načina evangelizacije. Pronađite svoj!

D) U petak sam bila na Rebru.

S obzirom da nosim naočale od 4. razreda osnovne, a dosadašnji pregledi su bili samo refrakcijski zbog povećanja miopije (ah, taj – koji voli letjeti visoko pod oblake! Pazite gdje ostavljate naočale kako biste ih vidjeli naći 🙈), htjela sam napraviti kompletan pregled. Liječnica i ja odradile smo refrakcijski pregled pa je na red došao pregled živca i očnog tlaka.

Za to je potrebno proširiti zjenice kapanjem kapi. Bogu hvala pa kroz život nisam morala prolaziti kroz puno (groznih) pregleda pa mogu reći da je pregled živca, iz te perspektive, stvarno zeznut. Morate gledati u jak izvor svjetlosti raširenih očiju, a ono što sve otežava je činjenica da su vam zjenice raširene, da ste morali imati zatvorene oči pola sata, da ne vidite i da vam pojačano smeta svjetlost zbog kapi i raširenih zjenica (umjesto dvije nijanse boje oka, sve postane jedna nijansa jer se zjenica proširi i naravno da ne vidite normalno).

Pregled živca radi se cca pola sata nakon što se oči nakapaju pa morate čekati u čekaonici. Izlazim iz ordinacije, naočale su mi u ruci, zatvorene oči suze i ništa ne vidim jasno. Nekako razaznam da bi jedno mjesto između dvoje ljudi moglo biti slobodno i pitam prema njima: “Je li slobodno?”. Pitanje ponovim nekoliko puta jer me nisu čuli i taman kad iz suprotnog smjera dopre glas: “Gospođo, dođite ovdje sjesti. Pomaknite se da gospođa prođe”, oni shvate da se obraćam njima i uslužno mi pomognu smjestiti se.

Bilo mi je zanimljivo jer se radilo o obratnoj situaciji – stari ljudi su meni ponudili svoje mjesto i pomogli mi, dok je inače suprotno. Ta me činjenica, malo ljudskosti u petak i u okolnostima u kojima sam bila, dotaknula. Postala sam dodatno emotivna jer sam ionako već bila emotivna i plačljiva iz nekih drugih razloga. Izlazak na sunce nakon pregleda bio je 😱🙈. Nakon tri-četiri sata, situacija se počela normalizirati.

E) Prije nekoliko godina, kad sam bila 3. ili 4. razred gimnazije (najvjerojatnije 3.), profesorica iz hrvatskog jezika nam je, u sklopu pripreme za test, dala križaljku za ponavljanje književnosti, dok je ona za to vrijeme bila u svom uredu i pripremala materijale.

Bili smo super razred po ocjenama i dosta složni, a ja sam bila i ostala knjiški moljac koji voli učiti i čitati, radoholičarski nastrojen i kojeg zanima sve – od povijesti do medicine (osim računala) te sam, zajedno s jednom kolegicom, bila najbolja učenica u razredu. S obzirom da se taj put nikome od nas nije dalo pretjerano truditi u ponavljanju (mislim da je bilo kasno proljeće, ljude su pogodili leptirići u zraku i cvijeće u kosi), a nas dvije nismo znale odgovor na jedno pitanje povezano s nekom književnom vrstom, netko od muških kolega (mislim L.) sjetio se da nazovemo g. Mirka Miočića. Nazvali smo telefonske informacije i dobili njegov telefonski broj. Kolega je zvao s mobitela, predstavio nas, objasnio o čemu se radi te mu pročitao pitanje na koje nismo znali odgovor. Naravno, g. Mirko znao je odgovor. Svi smo ga pozdravili preko zvučnika, ispričali mu o “našem” gradu, a u znak zahvale smo mu poslali i razglednicu. Tako smo i mi stvorili svoju uspomenu s g. Mirkom.

Neka ova priča pridonese očuvanju uspomene na gospodina Mirka te kao primjer zanimljive sitnice koja uljepša život.

Svaki novi život je Božji dar prema kojem moramo biti odgovorni, a svatko je poseban na svoj način. Svatko ima vrijednost koja je neotuđiva jer proizlazi iz duše koju je Bog udahnuo u čovjeka, ali koju možemo unakaziti svojim mislima, riječima i dijelima.

F) Ruže sa slike su posebna sorta koja je jako aromatična i esencijalna. Koristitimo je za dobivanje soka i ružolina (likera od ruže). Mirišu neodoljivo, a ružolino je savršenog punog okusa.

G) Plodova sa stabla/grma zvanog murva (dud) imaju jak pigment pa treba biti oprezan sa svijetlom odjećom, ali isplati se popeti i pobrati plodove. Boja odlazi s ruku nakon temeljitog pranja. Kako kažu, dud obiluje vitaminom C, željezom, magnezijem, kalcijem, fosforom i kalijem. Super su okusa, stoga se vratite u djetinjstvo, protegnite noge i skok na drvo.

Svako dobro!

Ljubav i odgovornost

Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri, svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.

Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju.

Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji.

Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost?

Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru.

Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire. 

Ljubav i odgovornost”, IP II.

Ljubav kao krijepost govori o tome da, što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.

Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom, kao i na ulomke iz knige “Ljubav i odgovornost” Ivana Pavla II.

Žderači drugih ljudi 📝📌#integritet

Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.

Mt 5,6

Postavi granice svojoj ljubavi

Kada kod drugih ljudi udariš u granice (nap. ono što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim.

Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.

Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.

Pored ljudi koje voliš, tvoje potrebe rastu i rastu dok ih s njima ne zasnuješ u tolikoj mjeri da su se praktički prisiljeni udaljiti ako hoće preživjeti.

Tvoj je veliki zadatak u tome da prihvatiš odgovornost za sebe, da znaš zadržati svoje potrebe unutar vlastitih granica te njima ovladati i u odnosu prema onima koje voliš. Istinska obostrana ljubav zahtijeva čovjeka koji je sam svoj i sposoban je davati drugome, a da se ne odrekne vlastitog identiteta. Ako, dakle, po jednoj strani želiš biti učinkovit u davanju, moraš po drugoj strani biti sposoban pobrinuti se za svoje vlastite potrebe. Moraš naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.

Henri Nouwen, katolički svećenik

Svaki čovjek ima ograničenja i svoje limite, tj. zatamnjenja naravi jer je “zbog istočnog grijeha naša sloboda oslabljena.” … “Svojom milošću Duh Sveti nas vodi duhovnoj slobodi da nas učini svojim slobodnim suradnicima u Crkvi i svijetu.” (KKC 1739-1742, 1748)

Nažalost, neki ljudi su jednostavno zli u dominantnom dijelu svoje ličnosti, a negirati to bi bilo kao negirati gore navedeno te pad anđela te Adama i Eve.

Čovjek nije anđeo i nije Bog, to je sasvim jasno iz nauka KC.

Čovjek je Božje ljubljeno biće koje ima više dimenzija – dušu, duh i tijelo koje je otkupljeno po Isusu Kristu, a o njegovim djelima i životu (zato postoje Božje zapovijedi i nauk KC) te Božjoj milosti ovisi hoće li se spasiti. Bog je bio vrlo jasan kad je dao zapovijedi i kad je tražio, kao preduvjet novog života, ostavljanje prijašnjeg (grešnog) života. Čovjek je dobio dar slobodne volje koji ga čini odgovornim za vlastita djela u mjeri u kojoj su počinjena vlastitom voljom. Milost i življenje po Božjim pravilima idu zajedno. Ignorirati duhovnu dimenziju u procjeni i životu te sve svoditi na psihičku dimenziju je jako pogrešno, a za krsćanina i nedopustivo.

Premda ‘hoće da svi prispiju k obraćenju’ (2 Pt 3,9), Bog, budući da je čovjeka stvorio slobodna i odgovorna, poštuje njegove odluke. Stoga je sam čovjek taj koji se u potpunoj samostalnosti dragovoljno isključuje iz zajedništva s Bogom ako do trenutka vlastite smrti ustraje u smrtnom grijehu odbacujući milosrdnu Božju ljubav.

KKC, 1036-1037

Je li teško odustati od nekoga i prihvatiti činjenicu da se neće promijeniti?

Meni jest, iako osoba prihvati činjenicu i poštuje slobodnu odluku druge osobe koliko god se brinula za tu osobu. Odgajana sam po idealima vjere te karakterno imam oblikovanu važnost samodiscipline i postupanja onako kako je ispravno (isusovački odgoj), a to zna biti ponekad na štetu osjećaja u korist ispravnog rezultata, ali kao što postoji dobro (Bog), postoji i zlo (Sotona).

Kao što sam gore napisala, nijekati postojanje zla i napasti je ne samo nerazumno, nego grijeh i opasno. To je činjenica koju je i katolicima teško prihvatiti jer je mala granica između nepraštanja, osvete i nedavanja da vas se gazi. Jednako tako, može biti teško pojmiti da postoje zli ljudi ako dolazite iz stabilnog i mirnog obiteljskog okruženja. Svijet je drugačiji  izvan stabilnog braka roditelja i stabilne obitelji.

Pri tome ne mislim na svjetske moćnike, političare, osuđivanje i lijepljenje etiketa. Jedno je osuđivanje, drugo je konstatiranje, tj. prihvaćanje da osoba ne čini dobro, čak i ako ste vi prema njoj najbolji na svijetu. U ovom članku mislim prvenstveno na ljude koji su svakodnevni ili povremeni dio vašeg života jer je lakše reći za političara da je zao s obzirom da je on “tamo negdje”, nego prihvatiti činjenicu da je netko koga srećete svaki dan zao i da uništava druge ljude ili vas – bilo na poslu, hobi aktivnostima, među prijateljima, poznanicima, obitelji, poslovnim partnerima i dr.

Može biti problem prihvatiti stvarnost u kojoj čovjek može biti prema nama zao, iako smo mi prema njemu dobri te da zloća te osobe nije naša krivnja. Što će netko napraviti s našom dobrotom prema njoj/njemu nije naš problem. To je problem (odluka) te osobe. U nekim situacijama, štogod dobro čovjek napravi (napravili sve dobro i ispravno, tj. ispuca sve mogućnosti po nauku KC), neće imati nikakvog utjecaja na zla djela druge osobe jer je i druga osoba osoba sa slobodnom voljom koja može odbiti milost Duha Svetoga u ispravnom življenju. Za teže prihvaćanje takve situacije, sigurno je odgovoran dobar katolički nauk o neosuđivanju drugog, poniznosti, praštanju drugima, negajenju gnjeva i potrebi evangelizacije, ali jednim dijelom i nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema. Prvi dio je odličan (nauk Crkve) jer tako i treba biti, dok drugi dio (nezreli obrambeni mehanizmi) nije dobar te bi na tome čovjek morao poraditi.

Ono što se mora priznati je sljedeće: na udaru su prvo uvijek praktični katolici.

Zašto?

Zato što mi moramo biti dobri.

Sto puta važemo kad nekome trebamo dati ono što zaslužuje pa mu ne vratimo, nego okrenemo drugi obraz nauštrb emocija te smo mi ti koji nastradamo.

Kao da smo na stalnom testu i vježbanju – strpljenja, dobra, emocija, naših principa, karaktera i integriteta (zapravo i jesmo).

Zato vjera nisu emocije i ne rade dobro oni koji je svode na emocije. Vjera i emocije su različite, ali sastavne dimenzije (slojevi, razine) čovjeka. Vjera je odluka, život po nauku i moralnim principima bez obzira na okolnosti, “umijeće držanja za ono što smo jednom prihvatili usprkos promjenama naših raspoloženja” (C.S.Lewis), ali istovremeno neniječući te okolnosti i situacije. Emocije su sastavni dio čovjeka, a jedino su zrele emocije konstruktivne za čovjeka.

Jedno je iskreno prihvatiti situaciju odmah ( što bi bilo idealno) ili nakon početne ljutnje i razočaranosti (što je prihvatljivo) te postupiti ispravno, a drugo je negirati, potisnuti i praviti se da ta situacija (nepravda) ne postoji jer znamo/želimo/moramo postupiti ispravno, a zapravo duboko gajimo ljutnju ili tugu jer je odreagirao nezreli obrambeni mehanizam nijekanja.

Mislim da vježbanje poniznosti neće poremetiti priznanje da nam je netko nanio nepravdu i da je postupio zlo, sebično i slično. Pitanje je kako ćemo se mi ponijeti prema tome i što ćemo napraviti s time. Ljutnja se javlja na emocionalnoj razini i morate je pustiti, tj. registrirati i priznati, da bi duhovna dimenzija mogla sanirati štetu i pomogla čovjeku ispravno postupiti.

Prema iskustvu koja imaju psihijatri, ta će potisnuta ljutnja eskalirati na nekom drugom području vašeg života i stvoriti kaos/nemir. Na primjer, neriješeni (negirani, potisnuti) obiteljski ili bračni problemi, mogu dovesti do toga da osoba ima problema u odnosu s npr. poslovnim partnerima ili kolegama jer se nemir prelije na tu stranu. Može biti i obratno – neriješena nepravda koju ste doživjeli na poslu jer ste timski zadatak po stoti put odradili sami ili vam je kolegica ukrala ideju, preseli se u vaš brak pa vam povratak doma posluži kao vreća za ispucavanje. Sve se krivo krene slagati na to nešto što nije istinski prerađeno/oprošteno/riješeno.

Ako ste pretrpjeli nepravdu, naravno da vas boli i da ste ljuti jer je to sastavni dio čovjeka s obzirom da je nepravda suprotno od pravde, ali treba biti oprezan s obzirom da nitko ne zna svog dana ni časa pa da vam život ne prođe u gnjevu i mržnji, tj. grijehu i pridavanju prevelike pažnje samom sebi po kojem se vama ne bi smjela dogoditi nikakva nepravda. Tako postajete taoci svojih raspolozenja i (ne)zrelih emocija. Sjetite se da je Bog Onaj koji kontrolira situaciju svojom Providnošću i pristankom naše slobodne volje te da je čak i Njegov Sin raspet na križu.

Ispravno (katolički) “odbolujte”, vodeći pažnju o pravim uzrocima što prije (odluka za oprost! – pogledajte Poslanicu Kološanima te Prvu i Drugu Korinćanima). Oboružajte se snagom sakramenata i samodisciplinom kako biste što prije mogli prijeći na sljedeću fazu – istinski oprost i konstruktivno rješavanje situacije. Riješite što se može riješiti. Ono što se ne može riješiti predajte Bogu, pronadite snagu u vjeri i molite Ga da vam da mir kako biste izdržali.

Tu je opet i odgoj jedan od bitnih faktora jer različiti ljudi različito odgajaju svoju djecu. Koliko je odgoj bitan pokazuje masa članaka koji govore o banalnostima poput toga što se smije obući na vjenčanje, a što ne te da uskom, kratkom i traperu nije mjesto na vjenčanju. To je nešto što se također prenosi odgojem i što postane sastavni dio čovjeka, a koliko je on zakazao govori i taj banalni primjer u kojem je uopće potrebno istaknuti što je nepristojno.

I za kraj: jedna je konačna nagrada. Jedna je i konačna kazna, a ono konačno uvijek dolazi na kraju i to s kamatama zauvijek.

Cilj i smisao kršćanskog života nije provesti život bez patnje i s lažnom mišlju da smo u raju.

Možda se ponekad teško uhvatiti za to jer ovaj život može biti težak, ali to je bit naše vjere – vječna nagrada ili kazna s time da treba preuzeti odgovornost za vlastiti život. Čovjek nije lutka na koncu ili životinja, nego Božje ljubljeno biće kojem je On dao slobodnu volju da se odluči za dobro. Ujedno, upisao je u čovjeka čežnju za Njim.

Samo hrabro!

#NEtiranijipozitivnihmisli

#DAkatoličkojnadi

#lošestvarisedogađajuidobrimljudima pa #BožjijeSinraspetnakrižu

#rajnijeovajživot

#rajnijeovajsvijet

#amisaokršćanskogživotaniježivotbezpatnje

#katoličkiprincipiiintegritet

#karakter

#zreleemocije

#čovjekjedušaduhitijelo

#ljubaviodgovornost

Ljubav i patnja na primjeru Velikog tjedna

12802808_964477573600810_5093360662365110875_n
Fb/Catholic link

… “Krunu od trnja dobit će svi koji će ljubiti. Jer svijet u kojem živimo sad to jedino zna dati” …

… ali puno toga je moguće u tri dana kada je Isus uz pomoć sredstva (križ) došao do cilja.

Želiš li popraviti svijet, tada počni od sebe.

sv. Ignacije Loyola

Prirodno planiranje obitelji i liječenje neplodnosti 👶

U ovom članku pisala sam o enciklici “Humanae vitae” koja, između ostalog, govori i zašto upotreba kontracepcije nije u skladu s naukom KC (zašto je grijeh) te zašto je to uništavanje samog sebe, a onda i muško-ženskih odnosa, pa tako i braka.

Evo još jednog malog, ali kvalitetnog doprinosa zdravstvenom odgoju temeljenom na istini i vrijednostima kao što su ljubav, uzdržljivost, poštovanje, razumijevanje i dogovor. Upravo je te karakteristike navelo 255 akademika, doktora znanosti, profesora i kulturnih djelatnika u “Izjavi o zdravstvenom odgoju” od 26. ožujka 2007. kojom su, u žiži rasprave o uvođenju zdravstvenog odgoja, htjeli istaknuti da su vrijednosti itekako bitne za odgoj.

Za razliku od kontracepcije, prirodno planiranje obitelji nije kontracepcija, poštuje ženinu i muškarčevu prirodu te Božji plan stvaranja, stoga je ono katolički odgovor na kvalitetan način življenja braka i spolnosti te probleme s neplodnošću. S obzirom da je muška plodnost konstantna, metoda je usmjerena na ženino tijelo.

Usporedba razdoblja muške i ženske plodnosti
ppo.hr

Pojam odgovorno roditeljstvo uvela je Crkva i nema nikakve veze s pobačajem i kontracepcijom.

Abortivne klinike i podupiratelji takve ideologije uzeli su taj pojam i dali mu svoje (opako) značenje. Papa Pavao VI. u “Humanae Vitae” navodi da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da privremeno ili trajno ne rode dijete.” Ono što je potrebno istaknuti je da se ovaj način življenja ne smije iskorištavati i zloupotrebljavati zbog sebičnih interesa. Sama metoda osigurava otvorenost životu jer se oslanja na prirodne promjene žene.

Izvukla sam osnovne stvari sa stranica savjetovališta i prilagodila ih. Za ostale informacije, preporučujem posjet stranici savjetovališta.

Prije početka, htjela bih napomenuti jednu stvar.

Kad se molite, uvijek se molite za Božju volju, pa i po ovom pitanju. Ja nisam tip osobe koja želi mijenjati Božju volju – ako se molite, živite sakramentalnim životom, dobra ste osoba i nemate ozbiljnijih zdravstvenih problema, fokusirajte se na nešto drugo u životu, a Bogu pustite da bude Njegova volja jer ima razlog koji god odgovor na vaše molitve bio. Ako niste živjeli sakramentalnim životom i živjeli ste neurednim spolnim životom, vjerojatno ćete morati poduzeti još neke korake s obzirom da kontracepcija ostavlja posljedice, a i prisutne su različite spolne bolesti. Kako god bilo, vratite se na pravi put i krenite ispočetka, ali morate biti svjesni da tog novog početka nema bez Boga.

Za prirodno planiranje obitelji koristi se Billingsova ovulacijska metoda.

  • otkrili su je doktori John i Evelyn Billings prije više od 50 godina te su je od tada istraživali i potvrdili znanstvenici širom svijeta
  • jednostavna je i praktična u primjeni; besplatna; nema štetnih posljedica za zdravlje
  • prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, djelotvornost u izbjegavanju trudnoće je 97% (prema novijim istraživanjima čak 99,5%)
  • učinkovita je u dijagnosticiranju i liječenju ginekoloških poremećaja i neplodnosti te je mnogim parovima pomogla da dođu do željene trudnoće, a mnogim je ženama vratila zdravlje 
Primjer tablice praćenja - Billingsova metoda
ppo.hr
Billingsova ovulacijska metoda:

  • je jedan od najsuvremenijih prirodnih načina planiranja obitelji

  • služi i za postizanje i za odgađanje trudnoće

  • se temelji na prepoznavanju prirodnih razdoblja plodnosti i
    neplodnosti, prateći znakove povezane s ovulacijom     (ovo nije metoda “brojanja dana”!)

  • za razliku od kontracepcije, ne narušava sklad prirode već ga uvažava

  • pretpostavlja suradnju i zajedničku odgovornost muža i žene te tako produbljuje odnos ljubavi, poštovanja i međusobnog razumijevanja supružnika


Ona:

  • omogućuje djevojci ili ženi razumijevanje fizioloških događaja tijekom ciklusa te s njima povezanih osjećaja i raspoloženja

  • pruža svijest ženi o vlastitoj plodnosti, a time i osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja, prirodnosti i slobode

  • je primjenjiva u svim razdobljima i okolnostima reproduktivnog života žene: redoviti i neredoviti ciklusi, dojenje, približavanje menopauzi, stres, prestanak uzimanja pilule...

  • je znanje kojim bi trebala raspolagati svaka žena! *

Kao što joj i samo ime kaže, ova metoda nije metoda brojanja dana pa “kako bude, bit će”, nego se temelji na praćenju znakova povezanih s ovulacijom, tj. uočavanju promjena tijekom menstruacijskog ciklusa žene koje se odvijaju zahvaljujući hormonima estrogen i progesteron – estrogen stvara sluz, progesteron ga isušuje. Drugim riječima, oni reguliraju ženin ciklus i trenutak ovulacije (plodno i neplodno razdoblje), osiguravajući znakove po kojima žena može znati o kojem se razdoblju radi. Kao i sve funkcije, i spolno ponašanje te rad spolnih žlijezda počinje u mozgu.

Menstruacijski ciklus 1
Menstruacijski ciklus 2
Menstruacijski ciklus 3
Menstruacijski ciklus 4
Menstruacijski ciklus 5
Menstruacijski ciklus 6
Menstruacijski ciklus 7
ppo.hr
Upute za praćenje i bilježenje 1
Upute za praćenje i bilježenje 2
ppo.hr
Pravila za odgađanje trudnoće 1
Pravila za odgađanje trudnoće 2
ppo.hr
Pravila za postizanje trudnoće
ppo.hr

Praznu tablicu za praćenje vašeg ciklusa koja izgleda ovako, možete preuzeti s http://www.ppo.hr, a nju vam preporučujem i za opširnije materijale te daljnje informacije o metodi i savjetovalištu.

Dostupna je i aplikacija Evelyn App koju možete besplatno preuzeti na mobitel i kroz koju možete pratiti svoj ciklus.

ppo.hr

Temelj muško-ženskih odnosa

U principu, ne volim nešto pretjerano razglabati.

Živim po katoličkim principima i kako mislim da je ispravno pa su iz toga vidljivi moji odgovori, ali za blog nema druge opcije nego pisati i objašnjavati nešto što je usvojeno i strukturirano u glavi.

Temelj svake osobe, svih odnosa, svega stvorenog je Bog.

Bog stvara mišlju i riječju. Da, toliko je moćan!

Zamislio je svijet po svojem naumu i promislu.

Postoje odgovornosti i s jedne i s druge strane – i s muške i sa ženske.

Čini mi se kako danas svi znaju svoja prava, a nitko ne zna koje su mu odgovornosti i obveze. Ljudi ne znaju ili ne vode računa o tome kako utječe na druge i kako funkcioniraju muško-ženski odnosi kad se grade na istini o razlikama i različitim potrebama spolova. Zapravo, možda i znaju, ali ne žele to poštovati jer se, pod lažnom krinkom slobode, sve može. 

Velika moć zahtijeva veliku odgovornost.

Mnogi lako prigrle moć, a operu ruke od odgovornosti koja dolazi uz nju.

Flickr.com/edit Desert Rose

Ako ste svjesni svojih odgovornosti, a odgoj je presudan za to, onda sasvim sigurno preuzimate i morate preuzimati odgovornosti za svoja djela. Morate uzeti u obzir i kako vi i vaše ponašanje utječete na drugu stranu, prvenstveno na suprotni spol.

S obzirom kako je odgoj danas problem, prevladavaju lažna sloboda i ego koji se brinu samo o pravu na činjenje onoga što čovjek želi bez odgovornosti za drugu osobu.

Niti žena može biti feministica niti muškarac može biti šovinist jer će feministica stvarati šoviniste, a šovinist će stvarati feministice.

I u jednom i u drugom slučaju druga strana postaje predmet, oruđe koje treba obezvrijediti, iskoristiti, posjedovati i uništiti.

Na ženama je odgovornost opstanka i razvoja cvilizacije te moralno-ponašajnih pravila.

To je jednostavno činjenica.

Ako žena ne teži onome što kaže citat na slici gore, civilizacija propada kao odraz žene jer, umjesto plemenitosti i vrlina, počne vući meso, nekultura, pokvarenost, izopačenost, emocionalne manipulacije. Žena je ta koja postavlja pravila pristojnosti, a muškarci se tome prilagode.

Kad se kao žena počne predstavljati ta nekultura i pokvarenost, onda će se ona buni kako su muškarci svinje jer je ne poštuju, a muškarac će se braniti i buniti kako su sve žene… (da ne pišem izraz).

To je začarani krug sukoba u kojem se žena, koja ne dopušta da je se voli ili žena koju je povrijedio muškarac, ponaša po muškim principima jer misli kako to može bez posljedica za sebe, drugog i društvo. Počne se iskaljivati na drugom muškarcu koji nema veze s tom ranom.

Onda se muškarac osvećuje toj ženi, koja se zapravo preko njega osvećivala drugom muškarcu, preko druge žene koja nije feministica. Počne se ponašati po principu “jer su sve one iste” pa se onda ta žena, koja na početku nije ni kriva ni dužna, ali se kasnije odluči za osvetu, osvećuje na nekom muškarcu koji nije šovinist, ali joj se našao pri ruci.

Tako se to vrti u krug, sve dok ga netko ne prekine.

Čime?

Ljubavlju i oprostom.

Možda je riječima nešto teško izdefinirati, a možda nije ni potrebno jer su djela konkretniji odraz čovjeka.

Ako malo pogledate oko sebe i proanalizirate bilo pojedince, bilo njihove veze, mislim kako ćete shvatiti poantu. Postalo je jako vidljivo kako samo rijetki odnosi nisu postavljeni na krivim nogama.

Čak i ako ne mislite doslovno za drugu stranu da je svinja ili laka žena i nikad ne koristite te izraze u tom kontekstu, ne mora značiti kako niste na krivom putu feminizma ili šovinizma.

Ako osobi pristupate po potrošačkom mentalitetu birajući najbolju čokoladu ili mobitel koje ćete iskoristiti, na putu ste šovinizma ili feminizma.

To znači da se vodite utilitarističkim principom (principom korisnosti = iskorištavanja) za neku svrhu – žene koriste muškarce npr. za dobivanje djeteta, a muškarci “samo” za seks. Tada ste odbacili personalistički pristup koji zahtijeva osviještenost da se radi o osobi, a ne o stvari za korištenje (napomena: o pristupima pogledaj knjigu “Ljubav i odgovornost”, IP II.).

Feminizam i šovinizam u svojoj biti su upravo ta mržnja prema osobi pod izgovorom lažne slobode bez morala i posljedica.

Odgovornost muškarci-žene
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.

U emocionalnim igrama, ucjenama i tzv. soft dijelovima čovjeka (vještinama, vrlinama i sl.) su žene jače.

Emocije su njihova domena pa emocionalne igre koriste kao oružje. Kako bi posljedice ženinog ponašanja bile dobre, ona mora preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. Ne smije manipulirati, navoditi i zavoditi. Mora poraditi na poštovanju muškarca, inače se radi o zloupotrebljavanju vlastite ženstvenosti (ženskosti) iskorištavajući različitu reakciju muškog spola. Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Te se dvije istine upotpunjuju, a nikako zamjenjuju.

S druge strane, muškarci su stabilniji u osjećajnom smislu, a imaju dominantniju fizičku snagu i osjetilniji su. Imaju bržu i jaču potrebu pretvaranja impulsa dobivenih registriranjem spolne vrijednosti u djelo. Drugim riječima, prije će se zapaliti u seksualnom smislu. Oni moraju poraditi na iskazivanju ljubavi te preuzeti odgovornost kontrole fizičke snage.

Žena je srce obitelji pa o njezinom (ne)pristanku i ponašanju ovisi i kultura, tj. civilizacija. Ona može vući civilizaciju u ispravnom ili krivom smjeru jer će i drugi akteri, a pogotovo muškarac, ići za njom.

Ona ima zadnju riječ i prednost kad se radi o pristanku na spolnu aktivnost, iako je muškarac taj koji ima aktivnu ulogu i na tom području.

Muškarci su, pak, u prednosti kad se radi o prosidbi i odluci za vjenčanje jer tada oni biraju koga žele.

Čovjek ne može funkcionirati samo po naravi (temperamentu) jer nije životinja. On mora izgraditi svoj karakter i integritet putem moralnih principa i odgoja. Karakter se tiče duhovne dimenzije. On tada biva nadgradnja naravi te pomaže pri usklađivanju razlika između spolova, pa i na području spolnosti.

  • Primjer: za katolike, nagon ima religijsko značenje. Spolni nagon i užitak je Božji dar kako bi muškarac i žena mogli sudjelovati u nastanku novog života i kako bi si iskazali ljubav. Bog je zamislio to darivanje u okviru trajne zajednice braka. Čovjek može kontrolirati svoj nagon izgradnjom karaktera po svojoj duši jer nije životinja. To znači da ima snagu i sposobnost reći ‘ne’u drugim okolnostima ili npr. u situacijama kad žena mora čuvati trudnoću.

Nažalost, primjetno je kako žene iskorištavaju činjenicu osjetilnosti kod muškaraca zbog različitih razloga, a onda odgovornost za neku nastalu situaciju prebacuju isključivo na njih.

S druge strane, javlja se i situacija kad muškarci iskorištavaju osjećajnost kod žena. Obećavaju brda i doline, znajući da će to goditi čuti.

  • Ispravno postupanje: muškarac neće iskorištavati osjećajnost, a žena neće iskorištavati osjetilnost. Poštovat će i cijeniti tu razliku kao zanimljivost koja obogaćuje život.
  • Krivo postupanje: žena se odluči ponašati po muškim principima, ignorira svoju osjećajnost i potencira osjetilnost, a muškarac počne ignorirati svoju osjetilnost i postane neka varijanta prijateljice.

Primjetno je kako su žene neprirodno postale osjetilnije jer misle kako će biti snažne i cijenjene ako se počnu ponašati po muškim pravilima. Žele aktivnu ulogu na području spolnosti koja, i po naravi i po moralnim, vjerskim, biološkim i antropološkim istinama, pripada muškarcima. Danas se prosječna žena ponaša gore od prosječnog muškarca. Nažalost, to je taj pad u civilizaciji. Začarani krug rana i padova.

Bitno je napomenuti i kako ni osjećajnost ni osjetilnost nisu ljubav.

Oni su samo veziva koja čine život zanimljivim. Nisu tvorivo i ne smije ih se poistovijetiti s ljubavlju.

To je razlika između različitih odgovornosti spolova, a koju danas nastoje izbrisati, neshvaćajući kako je priznanje tih razlika najsigurnije okruženje i za muškarca i za ženu. To je i jedini ispravni način kretanja naprijed jer smo stvoreni različiti. Primjetno je kako se, kad se ignoriraju te razlike, brakovi/obitelji/društvo/kultura raspada (Kad smo kod kulture, jeste li pogledali repertoare HNK-a u Hrvatskoj?).

13062505_913263442105034_612070749607397871_n
Fb/Catholic gentle

Muškarci i žene imaju različite uloge.

Zašto imaju različite uloge? Zato što smo različiti – biološki, psihološki, duhovno pa moramo biti međusobno komplementarni (upotpunjujući), a ne supstitutivni (zamjenjujući).

Muškarci imaju druge odgovornosti poput zaštite žene i obitelji, davanja života za svoju zaručnicu, služenja i voljenja (obostrano), stabilnosti i stupa potpore, poštivanja žene i njezina dostojanstva, truda za zavrjeđivanje njezine ljubavi, osiguranja egzistencije za obitelj, slijeđenja ambicija i dr.

Drugim riječima, muškarac mora biti pravi muškarac da bi ga žena kao takvog mogla poštovati, a to se naruši kad muškarac izgubi svoju mušku snagu, odvažnost i analitičnost te se počne ponašati kao žena. Kolikogod zvučalo oštro, moram priznati kako ne bih mogla vjerovati muškarcu koji je izgubio svoju naravnu muževnost jer je muškarac (suprug) osoba različita od prijateljice za kavu. To ne znači da muž i žena nisu prijatelji. Jesu, oni su i prijatelji, ali ne prijatelji u standardnom poimanju prijateljstva.

Isto vrijedi i za žene – kako bi vas muškarac mogao voljeti i poštovati, morate biti žena i morate poticati vrijednosti i vrline. Samo ako smo svjesni činjenice koliko je žena nezamjenjiva i koliko je muškarac nezamjenjiv, odnosno kolika ja naša vrijednost i odgovornost, bit ćemo zadovoljni s onim što jesmo, preuzet ćemo sve odgovornosti i nećemo mrziti suprotan spol.

Ako ste feministica ili šovinist, nasjeli ste na laži i ne znate kolika je vaša istinska odgovornost i vrijednost.

Vjerojatno vam je povrijeđena taština koja se “inficirala” pa je rana prerasla u feminizam/šovinizam. Drugim riječima, kad biste znali kolika je istinska odgovornost svakog muškarca i žene, ne biste se bavili toliko pogrešnim uništavalačkim načinima života poput feminizma i šovinizma ili nijekali razlike između žena i muškaraca jer za to, kao prvo, ne biste imali vremena, a kao drugo, shvatili biste suštinsku bit spolnosti.

  • Primjer: beba siše mamino mlijeko jer je Bog zamislio i stvorio mamu koja ima mlijeko te je ulogu rađanja i dojenja dao ženi-mami. Muškarcu-tati je dao druge uloge vezane za to isto novo biće, novog člana obitelji, i ne mislim da je prebacivanje odgovornosti porodiljnog dopusta na očeve ispravno, a da za to vrijeme majka preuzima očevu ulogu i zarađuje novac za egzistenciju.

U tom je slučaju došlo do klasične zamjene muško-ženskih odgovornosti, sukoba spolova i razračunavanja preko djece.

Ne bih mogla imati povjerenja u muškarca koji bi bio na porodiljnom dok ja zatvaram naše financijske konstrukcije, koliko god mi posao dobro ide, koliko god voljela raditi i koliko god me je nekada strah da mi ne bi bio dovoljan samo odgoj djece bez poslovne karijere.

Dolazi i do drugih nesporazuma.

  • Primjer: izbacivanje oca iz jednadžbe. Neke žene stave dijete na suprugovo mjesto pa njega izbace iz kreveta u kojem sad spavaju ona i dijete. To je malo patološki i slučaj za psihijatre jer odnos treba biti: brak (mama i tata koji su dalje supružnici) + djeca.
  • Primjer: projiciranje zahtjeva i karakteristika na oca koje on ne treba imati jer niti je žena niti je žena koja je rodila niti može biti žena koja je rodila. Primijetite da se ne radi o igranju s djetetom, učenju vožnje bicikla, sudjelovanju u djetetovom životu i pomaganju u odgoju jer se nadam kako nije potrebno reći kako su to odgovornosti i očeva koji moraju sudjelovati u životu djece, ali otac sudjeluje na svoj način. Ne može se od njega zahtijevati da sudjeluje na ženski način.

Ljubav oca i majke prema djetetu vidljiva je u različitim stvarima, načinima, nastupima, postupcima, idejama. Tako i treba biti jer su muški i ženski spol različiti pa i vole na različite načine. Ne radi se o poslu, nego o pozivu kojeg uništavaju muško-ženski sukobi koji se razračunavaju preko djece.

  • Primjer: kad žena umisli da je muškarac, a muškarac da je žena, sve ode krivo. Kao opravdanje za probleme, žena će u takvoj situaciji reći kako se njezin muž nije mogao nositi s njezinom karijerom, da je možda ljubomoran i da se osjeća nesigurno od nje, snažne žene. Ljudi su različiti, ali u principu, muškarac u takvim situacijama nije ljubomoran na ženin uspjeh i ne osjeća se on nesigurno jer ima snažnu suprugu, nego jer se njegova supruga pretvorila u muškarca. Kastrirala ga je i za njega više nema mjesta ni potrebe u njihovom braku. Učinila ga je viškom. Oduzela mu je ono što je njegova bit – služenje te primarna briga i zaštita nje i njihove obitelji jer su muškarci stvoreni tako da im je urođeno vodstvo kroz služenje.
  • Primjer: kad muškarac postane hiperosjećajan pa ne preuzima uloge koje kao muškarac mora preuzeti. Tada pronalazi različita opravdanja za svoju nezainteresiranost, mlakost, neodgovornost.

Zašto dolazi do sukoba?

Zato što žene više nisu žene, a muškarci više nisu muškarci.

Da bi se to moglo ispraviti, a njihovi odnosi poboljšati, žena mora postaviti i vratiti ispravna pravila igre. Ona mora promicati vrijednosti i vrline kojima će potaknuti u muškarcu ljepotu, zaštitu, plemenitost, hrabrost, cijenjenje i poštovanje.

Koje je strateško i svobuhvatno rješenje?

Izgradnja integriteta odgojem od malih nogu te kasniji rad na sebi obje strane. Vjera je i za to jedan od ključnih elemenata te svakako jedini NEZAMJENJIVI element. Čovjek treba hodati putem spasenja radi sebe, a onda to dođe do izražaja i u muško-ženskim odnosima.

Pred kraj je bitno istaknuti i sljedeće: spolni odnosi se ne mogu svesti samo na razinu seksa niti samo na razinu rađanja djece.

Bračni odnosi predstavljaju odnos predanja dviju osoba jedne drugoj uz otvorenost životu pri čemu se, inače nepriopćive osobe, nastoje priopćiti jedna drugoj.

Kako se ne može koristiti kontracepcija jer se tako bračni odnos svodi na seks, ugrubo rečeno trošenje, umjesto darivanje, tako se ni bračni odnos ne može koristiti samo za trudnoću. I tada se krši zakonitost i svjesnost da se radi o osobi, podređujući uzajamni dar dviju osoba iskorištavanju za cilj dobivanja djeteta. Oko toga treba biti posebno oprezan par koji se bori s nemogućnošću začeća. Nitko nema pravo na dijete, s jedne strane, a s druge strane nitko nema pravo zatvoriti spolni čin mogućnosti nastanka djeteta.

Savjeti za (buduće) kavalire:

  1. Božji način na prvo mjesto.
  2. Odgoj samog sebe – što će privući tvoju pozornost? Kakav je tvoj karakter? Imaš li uopće karakter? Imaš li izgrađen karakter i integritet ili imaš samo neodgojenu narav (temperament)? Jesu li žene objekti ili subjekti vrijedni kao i ti? Zašto želiš da netko tvoju (buduću) kćer tretira kao princezu kad se ti ponašaš kao svinja prema kćeri nekog drugog oca? Zašto bi “polomio noge” dečku koji je povrijedio tvoju kćer ako misliš da ti ne zavrjeđuješ “slomljene noge” kad povrijediš kćer drugog oca? Sve su žene iste? Stvarno? Možda se radi samo o tome da ti završiš s istim tipom žene jer takve i tražiš.
  3. Izbjegavanje napasti i krivih putova – nemoj zahtijevati od žene da po odijevanju bude muslimanka, a ti na Instagramu tražiti Marije Magdalene prije obraćenja (i sv. M. Magdalena se sigurno slaže s ovom mojom opaskom).

Savjeti za (buduće) dame:

  1. Božji način na prvo mjesto.
  2. Citat s početka teksta – takva žena potiče muškarca da bude kavalir s obzirom da svojom ženstvenošću (svojom ženskom biti) potiče muževnost kod muškarca (njegovu mušku bit) bez želje za iskorištavanjem, a sa željom za priopćavanjem osobe.
  3. Tvoje dopuštenje da te se voli i da te se tretira kao ženu (koja vrijedi) – ako ne želiš da te se tretira kao ženu, dolazi do klasičnog sukoba između muškaraca i žena temeljenih na lažima pokrenutih 60.-ih godina seksualnom revolucijom i rodnom ideologijom. To su stavovi poput “ona nije neka slaba žena kojoj treba muškarac, nego je ona jednako jaka kao i on te može živjeti po muškim principima, sama kositi travu i kopati kanale”. Žena ne može živjeti po muškim principima, a da se emocionalno i duhovno ne uništi, čak i kad to ne želi priznati. Žena može kositi travu i kopati kanale ako želi.

Krivi pogled na muško-ženske odnose mogao bi ostati grijeh i slobodna odluka samo jedne osobe jedino u situaciji da ona ne utječe na cijelo društvo.

A utječe jer pomiče cjelokupnu civilizaciju u krivom smjeru nekako po principu ‘ako može on ili ona, mogu i ja’.

Kakvom vam se čini današnja razina civilizacije?

Zakon ponude i potražnje?

Nešto ne štima, a reći zašto ne štima može biti nezgodno.

Kako nastaje čovjek?💒🤵👰

“Problem spolnog nagona jedan je od čvorišnih problema etike. U katoličkoj etici on posjeduje duboko religijsko značenje.

Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa. Bog ne prestaje stvarati i upravo zahvaljujući tome što On neprestano stvara, svijet se održava u postojanju jer se svijet sastoji od stvorenja, odnosno takvih bića koja nemaju sama od sebe svoje postojanje jer nemaju u samima sebi posljednji njegov razlog i izvor. Taj izvor, a ujedno s njim i posljednji razlog postojanja svih stvorenja, stalno se i nepromjenjivo nalazi u Bogu.       …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba. Roditelji uzimaju udio u postanku osobe. Poznato je da osoba nije samo, i nije ponajprije, organizam. Ljudsko je tijelo tijelo osobe i stoga što čini supstancijalno jedinstvo s ljudskim duhom.

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. Bez toga se ne može shvatiti na koji način bi se taj embrio mogao potom razviti upravo u čovjeka, u osobu. Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.

Tjelesni odnos treba proistjecati iz ljubavi osoba i u njoj nalaziti puno pokriće. Kako god ta ljubav ne daje postojanje novomu duhu – duši djeteta- ona ipak mora biti posve pripravna prihvatiti to novo biće koje je, doduše, počelo postojati posredstvom tjelesnog odnosa, ali je i izraz duhovne ljubavi osoba koje mu moraju osigurati potpun, ne samo tjelesni, nego i duhovni razvoj. Takav potpun duhovni razvoj ljudske osobe plod je odgoja.”

“Ljubav i odgovornost”, sv. Ivan Pavao II.

Katastrofe zvane kockanje i klađenje

Na ovu temu odlučila sam se iz istih razloga kao i za temu ovisnosti o pornografiji, a to su:

  1. društvena prihvaćenost (ponegdje i poželjnost) koja me baš iritira
  2. neinformiranost ljudi o stvarnom štetnom djelovanju i opsegu problema (kao i u slučaju demografske katastrofe, pornografije, vjerodostojnosti, osobne odgovornosti za djela i sl.)

Kockanje i klađenje spadaju u pošast koja se opako razmahala i za koju se sada, kao i za pornografiju, zna koliko štetne posljedice ostavlja i na ovisnika i na njegovu obitelj, a onda i na društvo u cjelini. Ne postoji selo, a kamoli grad, u kojem se ne nalazi kladionica i/ili automat klub, a sve veći broj aplikacija skine se na mobitel bez problema.

mladi-i-kockanje
hrt.hr

I za vrijeme ovog Svjetskog rukometnog prvenstva 2017. godine, prikazivala se reklama jedne kladionice pod sloganom: “Igra nikad ne prestaje”.

To su opako u pravu. Glas u reklami posudio je poznati sportski komentator, a stas poznata manekenka.

Što više reći?

Možda da su neki za novac spremni prodati sve uz prikladno pranje ruku od odgovornosti – od manekenke iz reklame kojoj će to biti odskočna daska za tko zna što (sam Bog i objektivni promatrač znaju da to neće biti ništa pametno i dobro), preko vlasnika kockarnice i kladionice, preko poznatog komentatorskog glasa do države koja nema preventivni plan. Pouzdano znam da su političari jedne političke opcije imali dobar plan prevencije klađenja i kockanja. Ne znam gdje je zapelo u pokretanju rasprave o tome.

Bez imalo šale, smatram kako bi kladionice, kockarnice, automat klubove i takve aplikacije trebalo zabraniti. Neki će reći kako će tada sve prijeći u ilegalu.

Kao prvo, većina neće prijeći.

Kao drugo, ono što prijeđe podložno je kaznenom progonu.

Kao treće, ono što prijeđe u ilegalu bit će bogataši, a mene boli briga što će neki milijunaš ili milijarder izgubiti koji milijun svojom voljom sve dok to nije dio poslovnog dogovora kojim mora platiti udio u zločinu.

Problem je što ljudi koji rade za 4.000-7.000 kuna mjesečno ostavljaju plaću na takvim mjestima. Naravno da je sve stvar osobnog izbora, ali puno toga odrade i marketing i dostupnost. Tko to niječe, nema pojma o vjeri, čovjeku, padu, životu, Sotoni i krijepostima.

Svakako, prvi korak trebala bi biti zabrana kladionica, kockarnica, automata i sl. blizu škola te bolja kontrola registracije aplikacijskih rješenja. Uz to, treba se zabraniti angažman poznatih osoba u takvim reklamama, kao i pojavljivanje reklama u dnevnim terminima u medijima. Nadalje, treba biti zabranjeno intenzivno oglašavanje plakatima i strogo ograničavanje broja plakata i takvih poslovnih prostora. Dodatno, potrebno je pooštriti kazne za pranje novca i pojačati mehanizme za uočavanje pranja novca.

Hrvatska je premrežena kapitalom iz susjednih država koji su dobiveni od trgovine ljudima, narkoticima, duhanom i oružjem. Strašno! Takav kapital ulazi u RH putem kafića, noćnih klubova, restorana, automat klubova, kockarnica, kladionica, trgovina. Zajedno s kontrolom kapitala, treba odraditi potpunu provjeru osoba-imatelja hrvatske putovnice, a koji su državljani susjednih država poznatih po trgovini narkoticima, duhanom, ljudima i oružjem.

Sramotno je i strašno koliko je takvog kapitala uplivalo u Hrvatsku, a još gore kakve se osobe kreću po Hrvatskoj s (lažnim) hrvatskim putovnicama. S time je dosta povezano i tržište nekretnina na kojem se također pere novac, a to negativno utječe na standard poštenih građana Republike Hrvatske jer rastu cijene nekretnina uslijed potražnje, kao i cijene najma. SOA (Sigurnosna obavještajna agencija) mora se itekako baviti ovime jer je upliv takvog kapitala prisutan, kako kroz gore spomenute radnje, tako i u medijskom svijetu.

Društvena prihvaćenost te sjaj i blještavilo i u slučaju pornografije i u slučaju klađenja baš je iritirajuća s obzirom da iza toga stoje jad i bijeda uništenog čovjeka. U tom smislu, potpuni je oksimoron izvanjski sjaj reklama koje privlače i unutarnji mrak kockarnica i automat klubova. Kladionice su na svakom koraku pa mladi prolaze pokraj njih na putu do škole pa dečki uplaćuju listiće dok ih cure čekaju vani. To je znak za uzbunu. U novije vrijeme, prava pošast su i sportsko-kladioničarske aplikacije.

Pojam kockanje odnosi se na bilo koju „igru” u kojoj postoji šansa za dobitak ili gubitak novca, a čiji ishod ne možemo predvidjeti. U kockanje spadaju bingo, strugalice, loto, sportsko klađenje, razni automati te igre u kockarnici poput ruleta, ajnca i sl. *

Kockanje je patološki poremećaj kontrole poriva, tj. nesposobnost suzdržavanja od izvođenja nekog ponašanja ili poriva koji je opasan za samu osobu ili za druge. Kockanje, kao i pornografija, mijenja čovjekov mozak. Dr. Bagarić ističe da su kod ovisnika koji su ovisni 20-ak godina, vidljive jasne promjene na mozgu.*** Neki psihijatri ističu i da se teže skinuti s kocke, nego s droge, iako kod njih ne postoji tvar (supstancija) koja se konzumira pa kockanje spada u skupinu ponašajne ovisnosti. S kockanjem se češće započinje kao mlada osoba, a razdoblje adolescencije je posebno osjetljivo.

Ljudi kockaju radi:

  • osvajanja novca
  • zabave
  • kockanja u dobrotvorne svrhe
  • bijega od problema
  • podizanja raspoloženja – sličnost s konzumacijom droge -> PONAŠAJNA OVISNOST

“Ponašajna ovisnost započinje kada pojedinac iskusi zadovoljstvo povezano s određenim ponašanjem i ishodima tog ponašanja, u početku samo kao dodatni izvor zadovoljstva u životu, a kasnije i kao način za suočavanje sa stresom sve dok ne postane vrlo važan dio pojedinčevog života – žudnja za uključivanjem u to ponašanje koja se intenzivira sve dok osoba ne ponovi ponašanje, nakon čega obično osjeća olakšanje praćeno ushićenjem.”* (napomena: ponašajna ovisnost je i ovisnost o hrani, kupnji, internetu, video igrama…)

Kockanje i klađenje karakterizira solistička konzumacija, a mamac na koji se kockar i kladitelj navuku te koji postaje mehanizam ovisnosti je nada da će sljedeći put osvojiti dobitak i osjećaj zadovoljstva. Oni smatraju da osvajanje dobitka nema veze sa srećom, nego s njihovim vještinama i znanjem. Zato se posvete klađenju i kockanju kao svom primarnom poslu kako bi usavršili vještine. Kockanje i klađenje uništavaju obitelji i svakog čovjeka – i materijalno i odnosno i psihički.

“Patološko kockanje uključuje stalno i ponavljajuće problematično kockanje te nekoliko sljedećih simptoma koji nisu dio nekog drugog problema mentalnog zdravlja:

kockanje
Flickr.com
  • zaokupljenost kockanjem
  • potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja
  • učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim
  • nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja
  • kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti)
  • nakon gubitka novca na kockanju, kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio
  • laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje
  • nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kako bi se financiralo svoje kockanje
  • ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja

Još neki važni znaci kompulzivnog kockanja:

  • korištenje radnog vremena ili izostanak iz škole zbog kockanja
  • povećanje stresa u kući zbog kockanja
  • kockanje je način nabave novca za plaćanje računa
  • kockanje do posljednjeg novčića
  • kockanje duže od planiranog vremena
  • kockanje kao bijeg od briga i problema
  • kockanje kao slavljenje dobre sreće”*

Kako ističe dr. Robert Torre, u Jugoslaviji je klađenje i kockanje bilo ograničeno na lutriju i prognoziranje sportskih rezultata, dok su danas u Hrvatskoj prisutni sportsko klađenje, kockarnice i automati. U 2010., u Hrvatskoj je samo sportskih kladionica bilo oko 3.000. Liječnik ističe i kako, prema njemu, u Hrvatskoj dominiraju sportske kladionice ispred automat klubova i kockarnica, dok je lutrija i dalje dio zabave i razbibrige pretežito starijeg pučanstva kojeg regulira država**.

Kolika su pošast kockanje i klađenje pokazuju, primjerice, statistički podaci iz Australije koji kažu da su Australci izgubili 115 milijardi kuna na kocki u 2015. godini. Najviše gubitaka ostvareno je na poker aparatima.

Podaci iz SAD-a za 2015. govore da je 80% njegovih stanovnika bar jednom u životu kockalo, a iako su muškarci skloniji toj ovisnosti, sklone su joj i žene koje će rjeđe potražiti pomoć za liječenje. Kriminalne organizacije operu svake godine više od 140 milijardi dolara (više od 100 milijardi eura) u sportskom klađenju na svjetskoj razini, kako pokazuje izvještaj Međunarodnog centra za sigurnost u sportu (ICSS) iz Dohe***.

Prema procjeni, ovisnošću o kocki i klađenju pogođeno je više od 100.000 osoba u Hrvatskoj (2015.). Njima se trebaju pridodati i članovi njihovih obitelji koji trpe neizravne štete.

Što se tiče Biblije i naše vjere, nigdje se izričito ne spominje kockanje kako bismo ga mogli danas predstaviti, ali spominje se da su vojnici bacili kocku za Isusovu haljinu (uspomena na zli trijumf ubojstva) te se spominju rad, novac, talenti i odgovornosti (npr. 1Tim 6, 10; Mt 25, 14-30; 2Sol 3, 10-11; Lk 14, 28-30).

U kontekstu poruke Evađelja, kockanje i klađenje može se gledati kroz pohlepu i želju za lakom zaradom, tj. služenja bogatstvu, a znamo da to nije ispravno. Jednako tako, Bog od nas zahtijeva da pravedno i odgovorno upravljamo dobrima, da ljubimo Njega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim te svoje bližnje kao samoga sebe, a to je automatski u suprotnosti s kockanjem jer su sve posljedice kockanja štetne.

Zdravim razumom i praktičnošću dođe se do istog zaključka za mnoge stvari, tj. ne mora sve poimence biti zapisano u Bibliji. Mudrošću i razumom, koje daje Duh Sveti, naukom Crkve te savješću svakog čovjeka, treba razlučiti što je dobro, a što zlo.

Ispravni odgoj je od nenadoknadivog značaja za razvoj odgovornog i ispravno posloženog čovjeka. Onda pravila nisu pravila, nego način života, sastavni dio nas, sloboda. Teško je nešto nadograditi ako se nema na što nadograditi, a onda se zbog toga javljaju problemi. Sljedeći zaštitni mehanizam je zabrana marketinških aktivnosti koje promoviraju kockanje i klađenje. Scvaki čovjek slab je na nekom mjestu. Može biti ispravno odgojen i težiti ispravnim stvarima pa ga preko ruba gurnuti marketinško bombardiranje.

Ovisnici se mogu obratiti na bolničke odjele psihijatrije za pomoć ili svom obiteljskom liječniku koji će ih uputiti dalje.

Obratite pozornost na znakove.

Što bi država trebala napraviti? Prije svega prestati poticati kockarnice i kladionice, kao i društva koja se bave razvojem tehno igara. U ovisnosti nema razlike u rezultatu, iako je predmet ovisnosti različit. Hrvatska je postala baš rupa za pojedine poduzetničke ideje i rast troškova zdravstva.

Što bi roditelji trebali raditi nevezano za temu? Odgajati djecu.

Za kraj, obratite pozornost i na količinu vremena koje vaša djeca provode na mobitelu i igrajući video igrice. Ovisnost o njima je također pogubna na više razina.

Iz obiteljskog iskustva mogu reći kako moji nećaci ne vise po mobitelima. Dapače, nemaju ih, iako bi mogli imati najskuplje mobitele koji su dostupni na tržištu. Mogu provesti sat vremena preko vikenda na majčinom/očevom mobitelu, nitko se od njih radi toga ne valja po podu i ne stvara frku, odlični su učenici, pentraju se po drveću i lijepo druže s prijateljima (od kojih većina ima mobitel). Kad i dobiju mobitele, neće moći raditi što žele na njima.

Ako je potrebno, odmah djelujte i promijenite navike dok je vrijeme.

Izvori:

*”Kocka i mladi”, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2014.

**www.gospicko-senjska-biskupija.hr

***www.poslovni.hr

Waldorfska pedagogija nije za kršćane

Na tržištu se, uz državne vrtiće, pojavljuju i privatni vrtići koji nude odgoj po različitim pedagoškim načelima.

Uz pitanje želite li uopće upisati djecu u vrtić ili ih želite odgajati kod kuće, nekome se javlja i dvojba u koji vrtić upisati djecu.

Postoje državni vrtići, državni vrtići s vjerskim elementom, privatni katolički vrtići, vrtići drugih vjerskih zajednica, vrtići koji provode neku specifičnu pedagogiju, tj. odgojnu školu. Od zadnje nabrojanih, najviše se spominju vrtići s Montessori pedagogijom i vrtići s Waldorfskom pedagogijom.

Za Montessori vrtiće, prema literaturi koju sam preletjela i prema mišljenju katoličkih krugova, nema značajnijih zamjerki jer Montessori pedagogija nije suprotna nauku i odgoju prema katoličkim vrijednostima, iako su spominjali neke filozofske segmente koji nisu ispravni. Utemeljiteljica je katolkinja Maria Montessori.

Vjerojatno ste i vi bili odgajani prema nekim njezinim načelima, čak i ako niste išli u Montessori vrtić ili vaši roditelji nisu znali kako  primjenjuju neka načela koja koristi i Montessori. Ta načela su zdravorazumska: osposobiti dijete kako bi postalo odgovorna i samostalna osoba sposobna donositi odluke. Rekla bih da se ovdje radi o odgoju i usmjeravanju djeteta poštujući autentičnost osobe od malih nogu i od malih odluka. Kao što sam rekla, načela koja svaki razumni i dobri roditelji provode i bez Montessori vrtića. Ta načela mogu se čuti u crkvi, gdje su i moji roditelji puno naučili od isusovaca.

Waldorfska pedagogija druga je priča.

Vrtići koji primjenjuju načela Waldorfske pedagogije temeljene na teozofskim filozofskim načelima nisu u skladu s katoličkom vjerom i nisu za katolike. Ako nešto nije za katolike, ja bih to slobodno proširila i na kršćane općenito.

Iako je osnivač te pedagogije, dr. Rudolf Steiner, rođen u katoličkoj obitelji (čak u Hrvatskoj) svoj razvoj usmjerio je prema teozofiji i antropozofiji, tj. ezoterijsko-okultnom poimanju čovjeka koje se može vidjeti i u njegovoj pedagogiji te knjigama.

Nisam detaljnije proučavala ovu temu, ali na prvi pogled, pojednostavljeno i laički, mogu reći kako mi ova pedagogija ostavlja dojam spoja New Age-a, okultnog, poganskog, istočnjačkih shvaćanja i duhovnih koncepata koji je suprotan katoličanstvu. Ovo, laički rečeno, ima svoj stručan naziv, a radi se o antropozofiji, “znanosti o nadčulima” koja je zapravo i pseudoznanost i pseudokršćanstvo.

upitnik
Flickr.com

Vjerojatno u reklamnim materijalima neće biti istaknut filozofsko-dogmatsko-duhovni koncept pa mnogi roditelji neće ni znati o čemu se točno radi, nego će im se vrtići s tom pedagogijom i jakim marketingom činiti kao bolja odskočna daska za djecu. Postojanje Waldorfskih vrtića je legitimno, ali, ukoliko ste katolik te želite odgojiti katolike, onda je ovo opasan izbor, tj. ne može biti opcija za vas. Duhovna stvarnost prisutna u toj pedagogiji suprotna je od Božje stvarnosti.

Možete pronaći dosta članaka koji se detaljno bave i jednom i drugom pedagogijom pa dobro proučiti gdje upisati svoju djecu i što bi bilo najbolje.

Možda zaključite kako su najbolje opcije odgoj kod kuće ili da je državni vrtić (bez rodne ideologije) još uvijek dobar izbor, iako bi državni sustav mogao prijeći granice koje ne bi smio kad se govori o (pre)odgojnoj komponenti.

Na kraju se opet potvrđuje kako su roditelji ključni u odgoju djeteta. Sve polazi i dolazi iz kuće, a danas je odgojna komponenta jako ugrožena u smislu zatvaranja očiju roditelja, njihovom razmišljanju kako to nije njihova, nego zadaća institucija i njihovom nesvjesnošću koliko djeca uče iz njihovog ponašanja.

Kad čujem roditelje koji govore kako je odgoj njihovog djeteta zadaća vrtića i škole, pomislim kako je smak svijeta blizu. Ozbiljno. Na toliku glupost i OPASNOST, izaktivira mi se svaka stanica.

Pravo roditelja na odgoj djeteta s vrijednostima ne smije biti dovedeno u pitanje. Za desetak godina, kad će škole nuditi uglavnom New Age-ovski pristup, dok će katolički odgoj biti dodatno napadan i sprječavan, želim pravo roditeljima na odgoj vlastitog djeteta onako kako misle da je ispravno, a to sasvim sigurno nije New Age.

Kad računala i tehnologija zatupe čovjeka, New Age će biti tu za dodatno zatupljivanje i nirvanu. Čovjek mora ostati skoncentriran, fokusiran, smiren, usredotočen na prizemne stvari za sebe, zar ne? To je ono što nudi New Age. Bila bi šteta razmišljati o svom identitetu, onome što je ispravno ili kako možeš pomoći nekom drugom.

Na ispravan način treba pomoći onim roditeljima koji ne znaju, ne mogu ili im treba ohrabrenje i podrška na putu odgoja, ali nedopustivo je zbog takvih roditelja oduzimati drugima pravo na odgoj te nametati nove “vrijednosti” 21. stoljeća koje naša ministrica, gđa Divjak, toliko voli i slavi.

Problem je što ona i svi poput nje slave 21. stoljeće ne razmišljajući o posljedicama s kojima su se suočili svi oni koji su odbacili ispravne vrijednosti i Boga. Svatko snosi posljedice svojih postupaka, ali problem je kad takvi uvale u probleme i sve ostale, odnosno cijelo društvo.

Utorak nije bolji od ponedjeljka samo zato što dolazi nakon njega.

Krive interpretacije: fundamentalist vs. racionalist #integritet

Krive interpretacije, tj. interpretacije koje su nastale na temelju vlastitog gledanja na situaciju posebno su štetne kad se radi o tumačenju Biblije (vjerskim pitanjima) i pitanjima koja se tiču čovjeka.

Kako pokojni katolički svećenik i psiholog, otac Benedict J. Groeschel ističe, tada se pojavljuju dvije osnovne pogreške: fundamentalizam i racionalizam.

Fundamentalist želi sve uklopiti u “formulu” pomoću koje bi objasnio i otajstveno. Želi pojednostaviti otajstveno, a ono se ne može iskazati formulom. On ima problem sa shvaćanjem otajstvenog pa stalno ponavlja formule kojima, zapravo, ograničava shvaćanje onoga što želi sačuvati i što smatra bitnim, nesagledavajući kontekst uz pomoć mudrosti i razuma.

Racionalist kreće od svog shvaćanja, a ne od Objave te prihvaća ono što može uklopiti u svoje shvaćanje. Ono što ne može uklopiti u svoje shvaćanje neće ni prihvatiti.

Ako imate neku nedoumicu ili vam nešto nije jasno vezano za vjeru, uvijek se obratite ili svećeniku ili Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) kako biste dobili ispravan odgovor i tumačenje prije nego krenete istraživati mišljenja i tumačenja drugih ljudi po tom pitanju. To vrijedi za blogove, forume, emisije, članke i mišljenje ljudi. Ispravan odgovor je onaj koji dobijete od KKC, tj. KC.

Treba biti oprezan jer relativiziranje objektivne istine u kombinaciji s, danas dominantnim, naglaskom na vlastitom iskustvu i gledanju iz vlastitog doživljaja, ostavljaju jako velike posljedice poput krivovjerja i širenja tumačenja koja ne odgovaraju ni istinama katoličke vjere ni istini o čovjeku. S druge strane, svaki čovjek je na drugačijoj duhovno-emocionalno-intelektualnoj razini i treba pripaziti od koga uzimamo savjete koji se odnose na čovjekovu duhovnu i duševnu razinu. Svaki čovjek ima svoje iskustvo i doživljaj, ali vjera nije doživljaj i nije emocija. 

Ako to isto spustimo na razinu čovjeka, to može biti i situacija u kojoj čovjek počne živjeti prema očekivanjima i tumačenju drugih koji možda ne znaju kako povezati sve razine čovjeka onako kako treba niti poznaju čovjekovu situaciju. To uvijek loše završi po čovjeka. Nema ništa gore od nerazumnog čovjeka (bezumnika) koji sve radi po svom nagonu=instinktu=nezrelim emocijama ili prezentira nešto što nema veze ni s razumom ni s Evanđeljem. S druge strane, samo intelekt bez zrelih emocija jednako tako uništava čovjeka (pad anđela). Samo zrele emocije čovjeka mogu poštovati razum, prihvatiti i živjeti prema moralnim načelima i pravilima te se nadopunjavati s razumom u izgradnji najbolje verzije čovjeka i očitovanju volje, a onda i izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima.

Nezrele emocije, bilo izravnih aktera ili drugih iz njihove okoline, uz nedostatak duhovnog rasta i brige za dušu koja usmjerava prema Bogu, velik su uzrok problema u brakovima te užoj i široj obitelji koje uništavaju odnose, ne dopuštaju drugima da razvijaju svoje odnose, sprječavaju razvoj i osamostaljenje drugih ljudi, a osobe koje ih imaju su uništavalački uljezi u odnosu. Možda se premalo govori o tome pa se sve svede na tumačenje sistema “šutnje i patnje” koji u sebi može biti nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema.

Jednako tako, fundementalističko izvlačenje rečenica iz Biblije i konteksta predstavljaju istovjetan problem. Kao što B. J. Groeschel ističe, mnogi znaju rascjepkati Bibliju na dijelove (staviti naglasak na neke dijelove), ali je malo tko zna vratiti u cjelinu (razumjeti u cjelini i prenijeti onako kako jest). Nažalost, dokaz za to su i shizme u kršćanstvu i osnivanje različitih kršćanskih sekti i zajednica (koje je osnovao čovjek!), a i nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život pod izgovorom sudbine ili tko zna čega.

Vlč. Petar Nodilo te dvije krajnosti naziva ovako:

  • samoživost -> racionalist koji nema ništa s duhovnom dimenzijom i tradicijom te ne traži Boga, ne živi po Božjim pravilima i nauku, ne vidi ga u svakodnevnom životu i nema ništa s Njim. On se pojačano oslanja samo na sebe
  • nijekanje dara slobode -> fundamentalist koji ne prepoznaje dar slobode pa stalno razmišlja jesu li njegovi postupci u skladu s Božjom voljom, iako svaka od više mogućnosti može biti u skladu s Božjom voljom. On ne želi preuzeti odgovornost za vlastita djela i život u okviru Božje Providnosti te postupa dosta nerazumno

U principu, kad bih malo slikovitije objašnjavala, rekla bih ovako: s fundamentalistom ne možete normalno razgovarati jer vam samo citira rečenice iz Biblije iz straha da ne dođe nešto što ne razumije pa mora imati spremnu rečenicu (vi o nečemu što nije duhovna ili vjerska tema npr. nogometu, on citira Bibliju), dok s racionalistom ne možete normalno razgovarati jer je on bog i ne postoji ništa osim njega, a svi mi ostali smo ludi i nerazumni jer vjerujemo u Boga većeg od nas samih (vi o tome zašto nešto nije moralno, on o petljanju Crkve ili vjere u njegov krevet).

To su dva temeljna oblika vjerske (možda i osobne) nezrelosti. Kako kaže B. J. Groeschel: hvala Bogu što nas tako dobro poznaje pa su i fundamentalist i racionalist dovoljno nedosljedni, tako da ipak uspijevaju vjerovati.

Opet mislim da bi se moglo sažeti na sljedeći način: religioznost&duhovnost, moli&radi, vjera&djela, disciplina i življenje prema nauku+milosrđe i milost, vjera&razum. To je ono po čemu se Katolička Crkva i mi, njezini vjernici, razlikujemo od svijeta. To je ono po čemu se i razlikujemo od protestanata ili drugih kršćanskih sekti.

Katolik mora slušati katolička tumačenja, a ne protestanstska, kao što mora prisustvovati katoličkoj liturgiji, pobožnostima i kontemplaciji, a ne protestantskim i s time treba biti jako oprezan. Primijetila sam trend protestantizacije među katolicima i ne smatram to dobrim. Jedna je sveta i sveopća Katolička Crkva, a više od 3.500 je protestantskih sekti i sljedbi. Treba biti oprezan.

konzervativnost ≠ fundamentalizam

Uzdignuti se iznad sebe u pobožnim raspoloženjima, a u životu i radu ne podvrgnuti sebi svoj duh, bio bi znak da ta raspoloženja ne potječu od Boga niti su u Bogu.

Sv. Franjo Saleski

Sangvinik i flegmatik

Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

SANGVINIK

Bog ljubi vesela darivatelja. (2 Kor 9,7)

Kreativna, vesela, odvažna naravna sklonost sangvinika ka gledanju na vedriju stranu, uživanju u ljudima i traženju pustolovina katkada ima za posljedicu površnost i lakoumnost, ali ovaj svijet je vedrije, veselije mjesto zahvaljujući njegovu nadahnuću, oduševljenju i prijateljskom raspoloženju.


Jača strana sangvinika jest njegova sposobnost ‘življenja u sadašnjemu trenutku’. Zbog toga što ne razmišlja o prošlosti i što ne troši vrijeme brinući se za budućnost, on ima vrlo optimističan, radostan stav prema životu. Sangvinik je često pustolovan, poduzetan i kreativan te izvor nadahnuća za druge ljude.

sangvinik
Rtl.hr

Premda se u njemu brzo i lako izaziva emocija ili reakcija, ta se reakcija uopće ne zadržava kod sangvinika. Njegovu je znatiželju lako potaknuti i njegovo zanimanje za nešto lako se budi. To je, zajedno s njegovom naravnom ekstrovertiranošću, ono što čini sangvinika obično srdačnim, otvorenim, komunikativnim, uvijek u potrazi za novim pustolovinama i prijateljima. U skladu je sa svojih pet osjetila zbog čega ima oštro oko za detalje i pazi na izgled. To, također, može biti izvor nevolje budu li mu osjetilna zadovoljstva i vanjski izgled previše privlačni.


Odnosi su krajnje važni sangviniku. Oni su srdačni, suosjećajni, velikodušni i spremni ugađati. Velika im društva daju energiju, dobro surađuju s drugim ljudima i prihvaćaju ih. Žele ugoditi svojim roditeljima i učiteljima.

Sangvinikova spremnost za ugađanjem, međutim, katkada je u raskoraku s njegovom potrebom bivanja u središtu pozornosti. Naš je sangvinični sin bio nekoliko puta kažnjen (nezasluženo, po njegovu mišljenju) zbog svojeg ekscentričnog ponašanja za vrijeme nastave u školi, dakako u cilju zadobivanja pozornosti. Sangvinici vole biti u središtu pozornosti i draža im je kvantiteta (i ne nužno kvaliteta) prijatelja. Oni žele učiniti druge sretnima – ili ih barem dobro nasmijati!

Nepostojan sangvinik lako pokazuje svoje duboke emocije, premda te emocije nemaju dug vijek i, premda se mogu pripisati naglosti, nerazboritosti ili impulzivnosti, on je rijetko kada namjerno drzak i tvrdoglav. Sangvinično dijete uči brzo, iako može imati poteškoća s pamćenjem. Budući da stalno otkriva nove interese poput leptira što leti od cvijeta do cvijeta, sangvinicima može biti teško zaći duboko u neko područje proučavanja ne zato što nisu intelektualno sposobni, nego zato što njihovu pozornost lako zaokuplja nešto novo.

Među slabije strane sangvinična temperamenta spadaju sklonost k površnosti zbog neposrednosti reakcija i kreativnih zamisli, nedosljednost zbog kratkotrajnosti njihovih dojmova i senzualnost. Kad se u njima probude strasti, nemaju ustrajnost odoljeti napasti. Zato što pridaje toliku vrijednost odnosima i ugađanju drugima, sangvinik je često sklon zaboraviti ono za što zna da je ispravno, samo da bi se uklopio u društvo.

Katkada se kaže da sangvinici ‘ulaze u prostoriju najprije ustima’. Zbog potrebe da budu u središtu pozornosti, skloni su pretjerivati i nepromišljeno govoriti te zadirkivati druge ljude. Njihova sklonost govorenja prije nego li razmisle često ima za posljedicu to da se moraju ispričavati zbog toga što su povrijedili nečije osjećaje. Takvo ispričavanje obično ne pada teško sangviniku koji stvarno želi da ga svi vole.

Duhovni pisci ističu kako sangviniku nije teško ići na ispovijed, dok kolerik ne želi ispovijedati grijehe zbog ponosa, a melankoliku je razotkrivanje vlastitih, duboko skrivenih mana krajnje bolno.

Sangvinik će vjerojatno uživati u poslu u kojemu je izraženo bavljenje drugim ljudima. On će željeti koristiti svoje kreativno brzo razmišljanje za iznošenje novih ideja, projekata i pothvata. S druge strane, podrobni, naporni zadatci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti nešto mukotrpniji za zanesena, društvenoga sangvinika.


Kada se radi o duhovnomu životu, manje su šanse da će sangvinik postati žrtvom farizejskoga legalizma zato što on daje prednost odnosima i slobodi izražavanja. Međutim, kada su loše izgrađeni u vjeri, ta njihova sklonost može imati za posljedicu niz nediscipliniranih i nepovezanih uvjerenja koja se temelje prije na njihovim osobnim sklonostima nego li na istini.

Međutim, ako sangvinik razvije prisan odnos s Kristom, u njemu se može razviti i vjernost i poslušnost prema autentičnu učenju Crkve.

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15).
Kad sangvinik, koji je pun ljubavi prema životu i koji rado ugađa ljudima, otkrije da je Isus Krist pravi prijatelj njegove duše, on tada započinje hod prema duhovnoj zrelosti. Rezultat toga bit će dubina i postojanost osobnosti. Takav će mu hod pomoći otkriti tko je on u stvari i tko je Onaj kojemu je najvažnije ugađati!


Sangvinike treba visoko cijeniti kao članove obitelji, organizacije ili vjerske zajednice. Oni daruju sebe, velikodušni su, surađuju i puni su ljubavi. Kad ga bude motivirala ljubav prema Kristu i pažnja na duhovnomu izgrađivanju, sangvinik će, dok bude širio Kraljevstvo i privodio druge duše Kristu, pokazati veliku energiju, osjetljivost i živost.

FLEGMATIK

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9)

Flegmatici su suzdržani, razboriti, razumni, misaoni, uljudni i pouzdani.

Njih nije lako uvrijediti ili razgnjeviti, a u njihovu govoru nema živosti i pretjerano puno riječi. Vjerni su i odani, tolerantni i rado pružaju potporu. Imaju prikrivenu željeznu volju, što se često previđa zato što su toliko ugodni ljudi. Imaju dar raspršiti napete situacije. Flegmatici su izvrsni diplomati i vojni stratezi. Odlični su vatrogasci, policajci, vojni časnici. Ističu se u profesijama u kojima je bitno ostati miran pod pritiskom.


Ako ste flegmatik, dobra je vijest da nećete morati pohađati tečajeve obuzdavanja gnjeva! Potrebno je mnogo toga da bi se flegmatika razljutilo. Oni su poznati po ležernoj naravi. Imaju puno zdrava razuma i psihički su uravnoteženi. U govoru i pismu obično su jasni, koncizni i promišljeni. Izvrsni su slušatelji i puni empatije za druge ljude. To su prijatelji koji pružaju potporu, strpljivi su s teškim ljudima i u teškim situacijama i uvijek obzirni. Prihvaćaju tradicije i pravila te neće “pružati otpor sustavu”. Mogu upravljati birokratskim sustavom ili sustavom u kojemu je hijerarhija jasno uspostavljena.

Međutim, oni ne vole sukob ili suprotstavljanje. Od našega najstarijeg sina, flegmatika, nedavno se tražilo sudjelovanje u školskomu natjecanju u debati. Što će napraviti flegmatik koji ne voli sukobe ako mu ocjena ovisi o raspravi s nekim protivnikom? Rezultat je bio gotovo komičan. Njegov je protivnik započeo riječima: “Držim da uporaba alkoholnih pića treba biti dopuštena osobama koje imaju najmanje 21 godinu zato što bi mlađi od te dobi bili neodgovorni.” Naš je sin odgovorio: “Slažem se s tobom, ali mislim da bi se ta dob trebala pomaknuti na dvadeset dvije godine. Te bi osobe bile još odgovornije.” Njegov je siroti protivnik ostao bez riječi.

Na poslu su flegmatici pouzdani, točni i uredni. Oni mogu unijeti sklad u gotovo svaku skupinu. Introvertiranost flegmatika, kombinirana s važnošću koju pridaju odnosima, privlači osobe ovoga temperamenta apstraktnim ciljevima kao što su ljubav, domoljublje, religija i lojalnost.

Oni su, međutim, nerado vođe. Više vole posao koji pruža sigurnost nego li onaj koji je zahtjevan i s visokim postignućima. Mnogi flegmatici postaju učiteljima. Privlačna im je rutina i sigurnost toga posla, a i dobro su opremljeni strpljivošću za rad s djecom. Inženjerstvo, znanost, strojarstvo i stolarstvo također su dobra područja za flegmatike koji su usmjereni na detalje. U vjerskome životu govorilo se da su monasi, koji su marljivo stvarali iluminirane rukopise, bili flegmatici.

13532874_10154266482972748_531584162838034526_n

Zbog suzdržane naravi, flegmatike se katkada optužuje da nisu prodorni ili da im nedostaje oduševljenja i spontanosti. Budući da im je težnja ugađati i da po svaku cijenu žele izbjeći sukob, oni mogu postati previše pomirljivima. Katkad su toliko pomirljivi da se čak ima dojam kako i ne znaju koje su njihove vlastite želje!

Za razliku od sangvinika čija je značajka privlačenje stvari (drugi ljudi, iskustva, novosti i materijalni predmeti), flegmatik je poznat po tome što izbjegava stvari: konflikte među ljudima ili zahtjevan fizički rad ili umno naprezanje. Flegmatik bi mogao udovoljiti pritisku svojega vršnjaka ili nekoga jednakog položaja na poslu samo kako bi sačuvao mir ili izbjegao sukob (i na taj način može biti nadvladan), dok sangvinik prirodno teži biti tamo gdje je u društvu njemu ravnih najžešće.


Dok se kolerik mora obuzdavati, flegmatik (čiji je temperament dijametralno suprotan kolerikovu) se mora pobuđivati. Kolerik je strastven; flegmatik miran. Flegmatikova suzdržanost može ostavljati dojam nezainteresiranosti.


Flegmatik će pokazivati takav izravan, znanstven, nepristran i realističan pristup u radu i u proučavanju. Oni koji su intelektualno nadareni mogu postati velikim učenjacima i znanstvenicima i njihove će analize biti objektivne i nepomućene strastima bilo sangvinična, bilo kolerična temperamenta (koji će vjerojatno donositi zaključke naprečac ili ostvarivati vlastite skrivene namjere). Takva nepristranost može biti korisna u znanstvenomu radu dopuštajući flegmaticima provođenje bezbrojnih sati pozorno ispitujući i analizirajući neko znanstveno istraživanje, ali će biti frustrirajuća u nekomu odnosu. Međutim, kad flegmatik bude potaknut na postizanje nekog cilja ili ostvarivanje nekog ideala, on će biti nepokolebljiv i ustrajan.


U duhovnomu životu, flegmatiku može biti puno lakše prihvatiti doktrine i učenja Crkve te on možda ne će biti toliko sklon, kao što bi to možda bio kolerik, prepirati se s učiteljstvom. Poslušan i kooperativan flegmatik može prihvaćati učenja Crkve bez provjeravanja pa će ga se možda morati poticati da svoju vjeru internalizira i personalizira. Dobar odnos sa svećenikom, kapelanom za mlade ili čak duhovnim vođom pomoći će flegmatiku preuzeti aktivnu ulogu u apostolatu Crkve. Ne bude li flegmatik uvidio koliko je neophodna njegova osobna suradnja, mogao bi završiti tako što će samo grijati klupu u crkvi nedjeljom i tako što nikada ne će istinski prigrliti svoju krsnu obvezu – pomagati u širenju kraljevstva Božjega.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije

Kolerik i melankolik

Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

KOLERIK

Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? (1 Kor 9,24)

Entuzijazam, energija, inteligencija i snažna volja kombiniraju se kako bi koleričan temperament učinili klasično energičnom, poduzetnom i prodornom osobom.

Bilo kod kuće ili na poslu, kolerik će preuzimati vodstvo i obavljati mnoge stvari u kratkom roku. Kolerik reagira brzo i intenzivno – odlučnost je njegova značajka. Osim toga, on je ekstrovertiran i samouvjeren te s lakoćom preuzima brigu o ljudima i situacijama. Protivljenje mu nikada nije kamen spoticanja, već prije dodatan poticaj za djelovanje. Dinamičan i izravan, kolerik je oštrouman i misli samostalno. On će vam uvijek dopustiti da znate što misli.

boksacke-rukavice
Flickr.com

Kolerik će svojim zanosom i energijom privlačiti k sebi druge ljude. On živi od djelovanja, a rad ga okrjepljuje. Optimističan je i velikodušan, cijeni uspjeh u radu i postavlja visoke ciljeve. Moć mu godi, cvjeta kad ima natjecanja i siguran je u svoje odluke.

Kolerici su izrazito racionalni – očekuju da će za svaki argument čuti dobre razloge. Čak ni kao djeca neće prihvatiti: “Zato što sam ja tako rekao” kao dobar razlog da nešto napravi. Kolerici mogu shvatiti krupnu sliku stvari i prenijeti svoje viđenje drugima, rođeni su organizatori i nastoje se uzdizati do položaja vlasti. Drugima lako izražavaju svoje ideje, ali su manje spremni slušati. Mrsko im je “gubiti vrijeme” na sastančenja, na odnose između zaposlenika ili na trivijalne detalje.

Mnogi su poduzetnici kolerici. Skloni su ne delegirati poslove zato što drže kako ih sami mogu obaviti bolje i brže te zato što uživaju u vlastitoj produktivnosti. Kolerik može biti uspješan i kao glavni izvršni direktor, vojskovođa, osnivač ili u bilo kojoj drugoj profesiji u kojoj će se cijeniti njegova vizija i sposobnost za vodstvo.


Dakako, postoji i nepovoljna strana ove energične i žestoke osobnosti.

Kolerik brzo osuđuje, brzo donosi mišljenje i tvrdoglavo gura naprijed često bez valjana razmišljanja, a katkada i bez milosti prema ljudima koji mu se nađu na putu. Ako ste ikada donijeli kući nešto što se mora sastaviti i uključiti bez čitanja naputaka, onda ste možda kolerik. Kolerik smatra da je čitanje naputaka ili proučavanje karte prije izlaska iz kuće puko gubljenje vremena – on će sve shvatiti usput.

Zbog svoje inteligencije, odlučnosti i visoke produktivnosti, kolerik je nestrpljiv, a katkada i prezriv prema onima koji su manje talentirani od njega. On može nastojati dominirati drugima, biti nepopustljiv, diktatorski nastrojen, pretjerano ambiciozan i tvrdokoran. Sklon je oholosti i gnjevu.

Otac Conrad Hock piše: “Kolerik će radije umrijeti nego se poniziti.” Katkada se može imati dojam da su ljudi koleriku od drugorazredne važnosti. Kolerik koji ne nastoji rasti u krjepostima može vrlo brzo postati utilitarist u pristupu ljudima i stvarima.


Ako ste kolerik, neka vas ne vrijeđa činjenica da je mnogim zloglasnim diktatorima u povijesti bio zajednički vaš temperament. Kolerici su skloni predvoditi druge ljude snagom ideje, cilja ili samoga zanosa prije nego li odvojiti vrijeme za formiranje, uvjeravanje ili poučavanje ljudi koje vode. Jednako tako je istina da su mnogi veliki sveci baš ovoga temperamenta. Sveti je Pavao nekada bio najveći progonitelj kršćana. Nakon obraćenja postao je najdinamičnijim apostolom.

Kolerik se može plašiti bliskosti u osobnim odnosima. On je previše samostalan, nestrpljiv i neosjetljiv. Prilikom donošenja odluka može žuriti i biti nerazborit, a onda poricati da je napravio pogrješku. Sklon je prikrivati svoju nesigurnost i optuživati druge za vlastite pogrješke.

Kolerici će biti vrlo vrijedni zaposlenici, ako ne i osnivači same tvrtke. Oni su sami po sebi motivirani, usmjereni na zadatke, brzo razmišljaju, pragmatični su i energični. Uživaju u svojemu radu. Uživaju u vođenju projekta i rukovođenju ljudima, ali katkada ih treba podsjećati da ne radi svatko tako brzo kao oni. Katkada, odlučni u ostvarenju rezultata, mogu prelaziti preko osjećaja svojih suradnika kako bi dovršili posao koji im je pri ruci.


Duhovni život čije su značajke stroga disciplina i poslušnost od odlučujuće je važnosti za kolerika kako bi mu se pomoglo svladati sklonosti k oholosti, gnjevu i tvrdoglavosti. Morat će učiti kako se postupa s drugim ljudima s ljubavlju, poniznošću, blagošću i razumijevanjem. Najprije će biti potrebno uvjeriti kolerika kako mu je duhovni život zaista potreban, da može imati povjerenje u svojega duhovnog vođu, kako se mora poniziti pred Bogom i naučiti krjepost poslušnosti. Naučit će postupati s bližnjima s više razumijevanja i praštati im, a bit će ponizniji tek kada shvati kako su prirodni darovi njegova temperamenta darovi od Boga, a ne nešto što je on osobno stekao ili zaslužio.

MELANKOLIK

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! (Mt 5,6)


Melankolik je, više nego li bilo koji drugi temperament, sklon cijeniti ideal – bilo da je to istina, ljepota ili pravednost.

On može biti obziran, pobožan, suosjećajan, sklon samoći i razmišljanju. Kaže se da melankolik toliko čezne za nebom da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Budući da je osjetljiv i idealističan, duboko ga brinu nepravde i opačine. Njegov ga idealizam, spojen sa suosjećanjem za čovječanstvo i osjećajem za pravdu, može odvesti u neki humanitarni poziv. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovoga temperamenta.

Mnogi su melankolici postali velikim svecima – utemeljiteljima redovničkih redova, reformatorima, velikim misticima i teolozima. Melankolik je principijelan, dosljedan, vjeran i ustrajan. Uredan je, marljiv i pazi na detalje. Razumije i cijeni misterij i dubinu života.

Taj isti idealizam može biti i uzročnik kritizerskog i osuđivačkog stava melankoličnih osoba prema drugim ljudima, prema onima koji ne “zadovoljavaju”. Taj je idealizam prikladan za vještine vodstva, ali je katkada uzročnik nepraktičnosti i nepokornosti melankolika, njihove nesposobnosti da budu timski igrači. Oni su skeptični u odnosu na sve što se čini pojednostavljenom etiketom ili kategorijom kao što su četiri temperamenta.

Značajka melankolična temperamenta jest slaba ili mlaka početna reakcija na podražaj. Intenzitet reakcije se vremenom povećava i reakcija obično traje vrlo dugo. Zbog spora reagiranja i sklonosti k introvertiranosti, melankolici uglavnom odlučuju na temelju ideala. Oni čeznu za savršenstvom, a tek malen broj ljudi može zadovoljiti njihova očekivanja i njihove snove. Stoga nije nikakvo čudo što stalno čitaju!

Melankolici grade odnose vrlo polagano – oni su zapravo posve zadovoljni kad ih se ostavi na miru. Ne započinju odnose i može im biti potrebno puno vremena za stjecanje povjerenja u nekoga, ali kad jednom izgrade neki odnos, vjerni su i vrlo iskreni. No, ako ih tko uvrijedi ili ako doznaju da ih je tko izdao, mogu biti neumoljivi u nepraštanju.

Melankolikova misaona narav u spoju s njegovim ciljem dostizanja savršenstva, navodit će ga u zapažanje svih poteškoća novog pothvata ili predloženoga projekta, u brigu o svim mogućim negativnim ishodima te na ukazivanje na pogrješke i nepravde. Učinak može paralizirati melankolika. Kad je Hamlet izgovorio svoj čuveni monolog “Biti ili ne biti”, on je tada izražavao temeljnu melankoličnu dispoziciju. Hamlet nije bio u stanju djelovati zbog svoje intenzivne introspekcije i njezina kočećeg učinka.

Melankolik čezne za savršenstvom pa, budući da ga ne može postići, može početi gubiti samopouzdanje i klonuti duhom. On vidi probleme tamo gdje drugi temperamenti (kao što je kolerik) vide izazove i dobre prilike za sebe. Međutim, premda melankolike mogu zbuniti i blokirati vrlo trivijalne stvari, zanimljivo je da su oni često sposobni svladavati vrlo velike krize i to dostojanstveno i samouvjereno.

Zašto se melankolici muče s malim stvarima, ali ne i s onim velikim? Nismo sigurni što bi bio odgovor na ovu zagonetku vrlo složena melankoličnoga temperamenta. Jedna teorija kaže da melankolik živi svoj svakodnevni život očekujući da bi se u svakome trenutku moglo dogoditi nešto loše.

Jedna melankolična osoba koju poznajemo uvijek ima spreman popis žalbi: djeca se loše ponašaju, tržište rada izgleda sumorno, rodbina stalno ratuje među sobom, ali kada je ozbiljna bolest zaprijetila njegovoj obitelji, taj je melankolik bio pod tim pritiskom smiren i oslanjao se na duhovnu snagu. No, da nije imao takav temelj, taj je melankolik vrlo lako mogao pasti u duboku depresiju.

slika-2-120x150
Flickr.com

Zbog sklonosti razmatranju i odmjeravanju svakog razloga za i protiv nečega, melankolici se mogu doimati kolebljivim i neodlučnim. Oni će možda trošiti previše vremena na planiranje i pripremanje, a premalo vremena na provođenje svojih planova u djelo. Njima je katkada vrlo teško uključiti druge ljude u projekt zato što ne znaju prenijeti entuzijazam za njega, a ne zato što sami nemaju u sebi dovoljno entuzijazma. Iz nekog razloga, melankolik je sklon biti manje fizički snažan od drugih temperamenata. Dok se čini kako kolerik vrvi snažnim entuzijazmom, melankolik je obično mirniji, slabiji te skloniji manjim boljkama koje mu slabe volju.


Melankolici, zbog sklonosti k pesimizmu, mogu biti pretjerano zaokupljeni sobom. Za njih bi bilo dobro da se jako potrude kako bi postigli samopouzdanje te da se počnu uzdati u Boga. Moraju nastojati biti pažljivi i velikodušni prema drugim ljudima u potrebi (što bi bila borba protiv njihove sklonosti samosažaljevanju). Samosažaljenje je zamka koja melankolika može zadržavati u kratkovidnu, neproduktivnu načinu života. Nastavnici i roditelji mogu pomoći svojim učenicima, odnosno djeci tako što će ih poticati na redovito vježbanje i dobru ishranu te na učenje načina na koji se razvijaju povjerenje, optimizam i entuzijazam.


Prvi je korak katkada najteži. Zbog jasne svijesti o svemu što bi moglo poći krivo, melankolik će na početku novog projekta ili na početku nove faze u životu često pokazivati izrazitu neodlučnost. Melankoliku je potrebna pomoć u obavljanju tog najtežeg dijela posla – možda pomoć uviđavna učitelja ili nastavnika, roditelja ili duhovnoga vođe koji mu mogu pomoći tako što će u njega ulijevati samopouzdanje koje mu nedostaje i tako što će ga nadahnjivati optimizmom.
Kako otac Hock kaže, melankolik ima “jaku volju spojenu s talentom i snagom”, ali može biti pretjerano oprezan, čak do te mjere da ne će imati “nimalo hrabrosti”. Stoga je savjet koji slijedi postao poslovičan: “Baci melankolika u vodu i on će naučiti plivati.”

Na poslu će netko čiji je primarni temperament melankoličan biti velika prednost u svakomu radu koji bude zahtijevao preciznost, podrobnost, dosljednost, organiziranje i produbljenu analizu. Poznajemo nekoliko melankolika koji su urednici, pisci, edukatori i financijski analitičari. Neki su čak nadzornici sposobni nanjušiti korporacijske malverzacije. Samo nemojte tražiti od njih da obavljaju prodaju putem telefona! Isto tako, nemojte očekivati od njih da budu najosjetljiviji rukovoditelji u upravljanju ljudima: melankolici su skloni previđati neophodne vidove postupanja s ljudima, kao što su odnosi među ljudima, izgradnja tima ili podizanje motivacije.


Melankolik se u duhovnomu životu treba usredotočiti na osobnu bliskost s Kristom zato što njegovu narav privlače najviši ideali i zato što se ne će smiriti sve dok se, kako je to sveti Augustin rekao, ne smiri u Gospodinu. Nadalje, melankolik će samo pomoću prisna odnosa s Kristom moći naučiti smanjivati svoja pretjerano kritička očekivanja od drugih ljudi (takvo povjerenje valja polagati samo u Boga) i svladati naravnu sklonost k žalosti.
Snažan nutarnji život pomoći će melankoliku doseći bliskost s Bogom, nadnaravnu radost i mir. Dobar duhovni vođa može uvelike pomoći melankoliku tako što će mu pomagati postavljati razborite ciljeve, podsjećati ga na brigu o zdravlju i o svojim ljudskim potrebama te da donosi konačne duhovne odluke.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije

Vrste osobnosti – introverter ili ekstroverter?

Prije dvije godine napreskokce prolistah knjigu “Temperament” autora Arta i Laraine Bennett.

Knjiga govori o temeljnim tipovima osobnosti (temperamenta=naravi) koje su proučavali i imenovali još antički filozofi.

srce-introvertera-scienceofpeople
Srce introvertera smišljeno od strane introvertera, Scienceofpeople.com

Neke osnovne činjenice vjerojatno znate, ali možete pročitati knjigu ili bar ove članke kako biste naučili nešto o sebi i vidjeli kako sva četiri tipa naravi mogu funkcionirati u životu te svoje karakteristike iskoristiti za duhovni i emotivni (psihički) razvoj.

Napominjem i sljedeće: nemojte se previše zamarati i definirati. Jednako tako, nisam pretjerani ljubitelj pojednostavljenih psiholoških prikaza i self help literature.

Ova klasifikacija ima i biološku podlogu koja nije bila u fokusu knjige pa ću ja dodatno iznijeti biološke osnove.

Biologija kod ekstrovertera

Za ekstrovertera je važan transmiter dopamin koji ima kraći put u mozgu od drugog transmitera.

Dopamin djeluje na dijelove mozga gdje su smješteni receptori za opažanje vanjskih procesa. Zato ekstroverter crpi snagu iz okruženja.

Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, stražnjem talamusu, amigdali te dolazi u područje motoričkog korteksa zaduženog za voljne pokrete.

neurotransmiter-dopamin-ektroverter
Prijenos podražaja kod ektrovertera, crew.co

Biologija kod introvertera

Za introvertera je važan transmiter acetilkolin koji ima dulji put kroz mozak.

On prolazi kroz puno više dijelova i to kroz dijelove zadužene za prisjećanje (hipokampus), govor (Broca područje), planiranje i rješavanje problema (prednji čeoni riježanj, frontalni korteks). Zato introverter crpi snagu iz svoje nutrine.

Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, prednjem talamusu, Broca području, prednjem čeonom riježnju, hipokampusu te naposlijetku dolazi do amigdale.

neurotransmiter-acetilkolin-introverter
Prijenos podražaja kod introvertera, crew.co
TIPOVI EKSTROVERTERA
TIPOVI INTROVERTERA

Ono što je još bitno napomenuti je da je čovjek (osoba) presloženo biće da bi bio u potpunosti jedan od ta četiri tipa. Najvjerojatnije je osoba spoj tipova osobnosti, iako mu je jedan temperament sigurno dominantniji od drugih – nekome možda i u jako visokom postotku.

Također, pravu narav može biti teško prepoznati ako je na nju čovjek naslagao obrambene mehanizme ili je trenirao sebe kako bi ispravio svoje negativne karakteristike (npr. introverter koji radi u prodaji; kolerik koji uči kako uvažavati tuđe mišljenje; sangvinik koji radi na imanju čvršćeg stava…). Doživljene traume i druge životne okolnosti također utječu na promjenu naravi.

Razlika između temperamenta i karaktera

Potrebno je istaknuti i da temperament (narav) nije isto što i karakter.

Temperament je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao pa je netko zapaljive, a netko mirnije naravi, netko je preentuzijastičan da bi mogao biti diplomat, a netko je sklon maštanju pa ga ne zanima analitika.

Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, dogmama, vjerom, radom na sebi, željom da se postane najbolja verzija sebe. Drugim riječima, karakter su vrline i krijeposti osobe koje je osoba preuzela (izgradila) i naslanja se na duhovnu nadgradnju. Karakter ili potvrđuju integritet ili nedostatak integriteta osobe.

Nadalje, mislim da je za bolje razumijevanje je li osoba intro ili ekstroverter bitno i to kako osoba puni svoje baterije.

I introverteri vole ljude, ali im je osjetno i bezuvjetno potrebna samoća kroz koju pune svoje baterije zbog svojih karakteristika i sklonosti (promišljanje, introspekcija, proučavanje, osluškivanje, kontemplacija, molitva). Introverter treba odmor od događaja i ljudi.

Za razliku od njih, ekstroverteri pune svoje baterije kroz interakciju s ljudima te se oni odmore uz događaje s drugim ljudima.

Dio iz gore spomenute knjige

Jedna od primarnih razlika između temperamenata jest razlika između ekstrovertiranosti i introvertiranosti. Općenito govoreći, ekstrovert je onaj koji je obično usredotočen na izvanjsko okruženje (ljude i događaje) i s time nema poteškoća, dok je introvert obično usredotočen na svoj nutarnji svijet (misli i emocije) i u tom se svijetu osjeća ugodno.


Ekstrovertiranost označava širok spektar značajki uključujući, ali ne i ograničavajući se na to, i određeni stupanj stalne živahnosti, društvenosti, entuzijazma, lakoće druženja i interakcije s vanjskim svijetom.
Introvertiranost se odnosi na sklonost bivanja usredotočenim na nutrinu, suzdržan, sklon razmišljanju, manje srdačan, manje opušten u društvu i manje aktivan.

Primijetite da za označavanje ove konstelacije značajki upotrebljavamo termin ekstrovertiranost u psihološkomu smislu. Određenije rečeno, ta riječ ne znači jednostavno “otvoren” nasuprot riječi “stidljiv”. Mnogi introverti nisu stidljivi, premda bi više voljeli provesti mirnu večer kod kuće.

Oba temperamenta s najbržim reakcijama (kolerični i sangvinični), prvenstveno su ekstrovertirani. Oni su prije svega skloni djelovanju, a svoje reakcije na iskustva i misli izražavaju izvana. Oni su zapravo stalno svjesni onoga što se događa izvan njih i stalno reagiraju na to.


Ekstroverti obično više govore, nego što slušaju; gestikuliraju i prave facijalne grimase te prenaglašavaju i ponavljaju bit onoga što govore. Ekstrovert će često početi govoriti i prije nego li bude znao što misli o nekoj temi nadajući se kako će njegove misli, nakon što ih verbalizira, postati jasnijima i njemu samome i drugima.


S druge strane, kad se introvert (obično melankolična ili flegmatična temperamenta) suoči s nekom idejom ili iskustvom, njemu je potrebno vrijeme za obradu informacija. Dok ekstrovert obrađuje nove informacije još dok govori o njima, introvertu je potrebno vrijeme kako bi o novim informacijama razmislio, upio ih i usvojio.


Introverti su obično više usredotočeni na nutarnji svijet, samosvjesniji su, katkada se mogu doimati suzdržanima ili rezerviranima. Introvertiran nije isto što i “stidljiv” u uvriježenu smislu te riječi. Introverta se može smatrati stidljivim dok je dijete, ali on tu etiketu može skinuti sa sebe putem socijalnog sazrijevanja. Kao odrastao, on će možda biti duša društva, ali će ga to emocionalno iscrpljivati pa će vjerojatno više voljeti provoditi mirne večeri kod kuće. Unatoč tome, postoje introverti u raznoraznim vrlo društvenim, ekstrovertiranim profesijama: javni govornici, prodavači, komičari…

Stoga, bitna osobina za određivanje jeste li introvertirani ili ekstrovertirani nije smatraju li vas drugi ljudi stidljivima, već reagirate li na podražaje najčešće u sebi i pasivno (intoverteri) ili, kao što to ekstroverti čine, izvana i aktivno.

Izražavate li se lako (ekstrovertiran) ili s određenim poteškoćama (introvertiran)?

Imate li intenzivan nutarnji život (introvertiran) ili vrijednost tražite u svijetu izvan sebe (ekstrovertiran)?

Jeste li skloni rješavati konflikte razgovarajući o njima (ekstrovertiran) ili ste skloni internalizirati sukob pa u glavi ponavljate razgovore o njemu (introvertiran)?

Osjećate li da vas društvene interakcije jačaju i osvježavaju (ekstrovertiran) ili vas intenzivna društvena interakcija iscrpljuje (introvertiran)?

Smatraju li vas drugi ljudi toplom i srdačnom osobom (ekstrovertiran) ili govore da ste suzdržani i da se sporo zagrijavate (introvertiran)?

Prirod(n)a čuda

Do prije četiri godine, priroda mi nije predstavljala isto što i danas.

Onda se puno toga promijenilo.

Shvaćala sam njezinu važnost i ljepotu. Nedvojbeno je koliko je bitna njezina čistoća te zdravlje flore i faune za zdrav čovjekov život, ali do tada me nije nadahnjivala niti bih provodila vrijeme u njoj za molitvu, kontemplaciju, razmišljanje, skupljanje snage, traženje ideja i sebe.

Usprkos tome, uvijek je bila u mojoj blizini, makar kroz domaće životinje, veliko dvorište, prepuni vrt, skakanje s drveta u lišće ili igranje na nogostupu tijekom odrastanja. Nebo mi je uvijek bilo pojam Božje svemoći, neograničenosti i misterija ljepote i nekako je produhovljavalo moj romantični i sanjarski dio zaljubljen u ideale, knjige i pisanje, a kojeg odlično balansira moja odgovornost, odgoj i karakter u elegantnoj suknji i štiklama.

Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine usmjeravaju čovjeka prema shvaćanju kako je velika većina stvari za kojima danas trči besmislena, a da one lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Možda sve ljude ne skrene s puta u smislu da će početi radi loše stvari, ali ih skrenu s puta jer zaborave što je najvažnije npr. da je obitelj blago i da članovi obitelji cijene vrijeme koje provedemo s njima, a ne samo materijalne stvari koje im omogućimo poštenim radom. Drugi, pak, olabave u sakramentalnom životu i moralnim principima.

Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i, u toj jednostavnosti, primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Kako je prelijepa spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti.

Zapravo, molitva u prirodi, pa i samo boravak u prirodi, podsjeti da je  bitno ono nepromjenjivo, tj. podsjeti na ono bitno. Otvori čovjeka kako bi on primijetio sva čuda oko sebe, a kroz ta čuda Božju prisutnost – kroz lahor, cvrkut ptica, miris pokošene trave, sjaj sunca na obzoru, oblake nad gorama, otvoreno nebo nad vrhovima gora koje se pruža u beskonačnost. Sve to čovjeka potiče na kontemplaciju, skrušenost, promišljanje.

Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka – svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i tome se čovjek može samo diviti te primijeniti u svom životu.

Upravo ta nepromijenjivost i jednostavna neopterećenost biljnog i životinjskog svijeta daju sigurnost i oslonac jer u toj jednostavnosti sve funkcionira. Primijeti se Božji sklad i red kako čovjek nikada ne bi mogao urediti. To je ono što nas usmjerava prema Bogu, što nam pokazuje da je Bog u svemu.

Čovjek se ne može moliti samo kad pobjegne u prirodu. Molitva treba biti dio svakodnevice i trebala bi pronaći mjesto u čovjekovom životu. Pronađite vrijeme/molitvu/pobožnost/katoličku kontemplaciju.

Emotivna i duhovna zrelost također utječu na to kakva je naša molitva i za što molimo. Drugim riječima, boravak u prirodi može se iskoristiti za osobni razvoj, kako psihološke, tako i duhovne dimenzije, a onda i tjelesne.

Priroda, molitva u prirodi, duhovne obnove, susreti na koje idu pripadnici molitvenih zajednica, slavljenja i sl., NIKAKO ne mogu biti zamjena za misu, sakramentalni život i nepretakanje vjere i nauka u djela bez obzira koliko redovno i marljivo odlazili na te aktivnosti.

Liturgija je iznad svega i nema zamjene za misu i sakramentalni život jer se misa događa po Kristu i s Kristom i u Kristu u ime cjelokupne zajednice vjernika. Ona je najveličanstvenije čašćenje i slavljenje Presvetog Trojstva gdje svaki znak, ponašanje i stav ima svoje značenje. Zato je bitno da vjernici na ispravan način i ispravnim izražavanjem stava sudjeluju na misi. Ova razlika je vidljiva i u tome što svećenik nosi svečano (misno) ruho za vrijeme mise, dok npr. pri moljenju pobožnosti ne nosi misno ruho. Drugim riječima, i misa i pobožnost imaju svoje uloge, ali jedno ne može zamijeniti drugo.

Vjera nisu emocije pa treba biti oprezan jer sam primijetila tendenciju ljudi da je tako doživljavaju i u tom smjeru razvijaju.

Emocije su sastavni dio čovjeka i on mora težiti da one budu zrele, a upravo zbog toga što ljudi ostanu na razini nezrelih emocija, znaju stvoriti zbrku i svakakve probleme u odnosima ljudi. Bile one zrele ili nezrele, emocije nisu vjera. Vjera je nešto drugo.

10610948_10152781830862347_4145094896397623681_n
‘Vjera je umjetnost držanja za nešto što je tvoj razum jednom prihvatio unatoč tvojim promjenama raspoloženja.’/Fb C.S.Lewis quotes

O krivim pristupima više ovdje.

Zašto joga nije za kršćane pročitajte ovdje.

Čovjeku bude dano puno toga kroz molitvu, ali ne u smislu da pobijedi njegova nogometna momčad ili da dobije posao preko veze ili da prođe ispit kojeg nije pripremio ili da mu štima analiza nečega u koju nije uložio truda koliko je trebalo.

Zašto?

Zato što to nisu ispravne molitve – daj sve od sebe i moli se da i Bog blagoslovi, ali ni cilj molitve i svih vjerničkih postupaka nije “ti meni, ja tebi pristup” kako ne bismo imali nikakvih problema, nego strpljivost i pošteni život kako bismo stigli u nebo i vjerovali u vječnu nagradu i kaznu.

Bude mu dano da shvati kako može pronaći način svoga djelovanja, bude mu dan mir, pouzdanje, novi žar jer kroz molitvu razgovara s Bogom. Kad osoba osjeti Božju prisutnost, kada Boga prepozna u i oko sebe, kada razgovara sa živom osobom, onda ne može ostati nepromijenjena.

Bog iscjeljuje slomljena srca, odmara umorne, liječi depresivne, daje snagu tjeskobnima, zabrinutima, prosvjetljuje pamet, pomaže neodlučnima… (pa i) kroz molitvu u prirodu. Smisao i cilj molitve nije doživljavanje čuda, nego ostanak vjernosti Bogu.

Molitva krunice i promišljanje o otajstvima u prirodi je pravo oružje.

Hrabro naprijed!

Tko traži, taj i nađe.

“October Baby” i prenatalna psihologija

U nastavku je trailer indie filma “October Baby” iz 2012. godine.

Film se bavi tematikom pobačaja, prava na život i posvajanja, ali i prenatalnom psihologijom čovjeka te oprostom i ljubavlju. 

“October Baby” je inspiriran životnom pričom aktivistice za život, Gianne Jessen, koja je preživjela neuspjeli pobačaj solnom kiselinom i čiju je potvrdu rođenja potpisao doktor koji je izvodio pobačaj.

U središtu radnje je buduća brucošica Hannah koja živi s majkom i ocem. Pati od epilepsije, astme i depresije za koje ne znaju što je uzrok.

Nakon što je imala jaki napadaj panike i epilepsije tijekom kojeg se srušila za vrijeme nastupa u predstavi, ponovno je prošla sva medicinska testiranja. Tijekom čekanja rezultata, saznaje istinu koja, jednim dijelom, otkriva i uzrok njezinih problema s depresijom, a koja otkriva da je cijeli njezin život laž.

Krene na put sa svojim prijateljima kako bi pronašla preostale odgovore i svoju biološku majku.

U odjavnoj špici je jako svjedočanstvo glumice koja glumi biološku majku, a koja je u svom životu napravila pobačaj.

Neka od pitanja kojima se film bavi su:

Kako rane mogu zacijeliti? Mogu li rane zacijeliti? Tko može oprostiti? Ljubav?

Nadalje, za ovaj film, a i za svakodnevni život, potrebno je spomenuti područje prenatalne psihologije.

Prenatalna psihologija obuhvaća razvoj djeteta kroz devet mjeseci u majčinoj utrobi. Sve što majka osjeća za vrijeme trudnoće, prenosi se i na nerođeno dijete, a to će se primijetiti na djetetu tijekom njegova odrastanja. Porast raširenosti depresije, anksioznosti, osjećaja nevoljenosti, odbačenosti i nepripadanja te dr. psihičkih problema može biti povezan s prenatalnim razdobljem. Ukoliko je majka pokušala pobačaj i on nije uspio, dijete će se boriti s osjećajem nevoljenosti i odbačenosti jer će mu to ostati u podsvijesti, a tijekom razvoja će se sve – socijalna, psihološka i duhovna dimenzija slagati na prve četiri godine. Ako majka nije osjećala povezanost s djetetom za vrijeme trudnoće ili ga nije željela, također može doći do psihičkih smetnji.

Naravno, nastanak psihičkih problema kod osobe može biti i posljedica isključivo okolnosti i situacija nakon rođenja koje su dovele do toga jer je nešto imalo negativni utjecaj na osobu, ali prve tri, odnosno četiri godine (ako uključimo i prenatalni dio nerođenog djeteta), najvažnije su četiri godine. Ako imate bilo kojih problema koji se tiču duhovno-psihološke dimenzije, obratite pozornost u analizi i na te prve četiri godine.

U Hrvatskoj se područjem prenatalne i perinatalne psihologije bavi dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj ureda za obitelj HBK. Sigurno ima još liječnika i znanstvenika čije je to uže područje, ali za njega znam da je izvrstan stručnjak i čovjek, a slušala sam jedno njegovo predavanje pa je on dobar početak ako vas ta tematika dublje zanima.

Samo hrabro 💜

Logični argumenti za život

Nalazi li se u majčinoj maternici klupa koja prolaskom kroz porođajni kanal postaje čovjekom?

Koji se to čarobni sastojak nalazi u plodovoj vodi koji, aktiviran porodom, dolazi u doticaj s klupom i pretvara je u čovjeka?

O tom “čarobnom” sastojku možete pročitati u nastavku.

Moj logički lanac za argumentiranu raspravu:

  1. (Temeljno) ljudsko pravo je pravo na život. Sva druga prava su podređena tom pravu
  2. Ne postoji pravo na pobačaj kao ljudsko pravo => Pravo na pobačaj nije ljudsko

    trbuh-od-stakla-2
    Flickr.com/edit Desert Rose

    pravo niti se igdje spominje kao ljudsko pravo

  3. Život započinje začećem. Suprotno životu je smrt (prirodna ili nasilna), a ne medicinski postupak
  4. Srce počinje kucati 22 dana od začeća, a tada žena još i ne zna da je trudna
  5. Abortusom se zaustavlja daljnja faza razvoja čovjeka, što znači da se ubija život, tj. provodi se nasilna smrt
  6. Čovjek ne odlučuje o početku ili završetku života. Puno pokušaja (vođenja ljubavi) ne znači da će nastati život. Jedan pokušaj ne znači da neće nastati život pa postoje trudnoće s prve bračne noći, s medenog mjeseca, nakon nekoliko mjeseci, nakon tri godine braka, nakon deset godina braka ili nemogućnost imanja djece. Možemo se truditi (i to je super ;)), ali ne odlučujemo mi kad će nastati novi život, kad će se dogoditi Božji ‘neka bude’ trenutak (pogledaj točku 7.) Nastavi čitati “Logični argumenti za život”

Djela milosrđa

Postoje tjelesna i duhovna djela milosrđa.

Netko drugome može više pomoći tjelesnim, a netko duhovnim djelima milosrđa.

Kako bilo, njih se ne treba sjetiti samo u posebnim prilikama poput ove godine milosrđa, nego djecu treba odgajati da to postane njihov sastavni dio.

Ono s čime smo saživljeni, postaje naš sastavni dio, postaje dio načina našeg života i tome ne pridajemo toliku pažnju. Postane nam prirodno nešto činiti bez napora ili razmišljanja – kako dobro, tako i loše.

Sedam tjelesnih djela milosrđa:

1.Gladna nahraniti
2.Žedna napojiti
3.Siromaha odjenuti
4.Putnika primiti
5.Bolesnika i utamničenika pohoditi
6.Zarobljenike i prognanike pomagati
7.Mrtve pokopati

Sedam duhovnih djela milosrđa:
1.Dvoumna savjetovati
2.Neuka poučiti
3.Grješnika pokarati
4.Žalosna i nevoljna utješiti
5.Uvrjedu oprostiti
6.Nepravdu strpljivo podnositi
7.Za žive i mrtve Boga moliti

Citati Majke Terezije

Uz današnji dan, 4.09.2016., kad je blažena Majka Tereza postala svetom, prenosim nekoliko njezinih citata koji su meni poticaj.

Oni me podsjete da nisam toliko šašava.

Ili da je u redu što sam šašava jer nisam sama.

Ili me podsjete da postanem šašava kad posustanem.

Prave stvari ne možemo raditi polovično, a ako ih radimo ispravno, onda to boli. Umiranje svome egu boli do same srži. Postajanje svoje najbolje verzije boli, kojigod naš posao, poziv ili misija bili. Odgoj, pravila i disciplina pomažu nam u tome, a posljedično, postajete osoba s integritetom.

Mother-Teresa
http://www.exploringmacedonia.com

“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da budeš vjeran.” –> to je uspjeh

“Ako majka može ubiti svoje nerođeno dijete u utrobi, što sprječava mene i tebe da ne ubijemo jedno drugo? Pobačaj je najveći uništavač mira.”

“Usamljenost i osjećaj neželjenosti su najveće siromaštvo.”

“Više je gladnih za ljubavlju i osjećajem željenosti, nego za kruhom.”

“Mi moramo pronaći Boga, a On se ne može pronaći u buci i žurbi. Bog je prijatelj tišine. Pogledaj kako priroda – stabla, cvijeće, trava – rastu u tišini. Pogledaj kako se zvijezde, mjesec i sunce kreću u tišini. Mi trebamo tišinu kako bismo mogli dotaći duše.” –>

definitivno moj pogled unatrag tri godine 😍🎆🌲🌳🌹Duboki misterij i ljepota neba, prirode i tišine gdje shvatiš kako je velika većina stvari za kojima čovjek danas trči besmislena. Te stvari lako zagluše čovjeka, skrenu ga s puta, odvuku mu pozornost s bitnog. Čovjek se mora povući u tišinu, u jednostavnost, kako bi mogao osluškivati i u toj jednostavnosti primijetiti kako je prelijepo pripadati Bogu i biti dio nečeg smislenog, većeg od samog sebe. Prelijepa je spoznaja da cvijeće raste u jednostavnosti i skrovitosti. Ovo sad govori dio moje ličnosti koji je mali romantik u boho suknji, a koji pozdravlja svoju elegantnu, 100% odgovornu sestru, tj. moj drugi dio, u košulji i olovka suknji. Još više, to govori moj osjećaj povezanosti s Bogom i osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Zapravo, molitva u prirodi podsjeti da je ono bitno nepromjenjivo. Izvan šume ili prirode, odvija se svijet koji se stalno mijenja i, kao takav, unosi nemir i nesigurnost u čovjeka. Svakoga udara u njegove rane. Iako se i priroda mijenja, ona funkcionira po svojim (Božjim) zakonitostima i puno toga čovjeku bude dano kroz molitvu u prirodi. Neprocjenjiv je osjećaj sjesti na vrh brda, osjetiti vihor na obrazima i kosi, pogledati prema nebu i zemlji, u svemu tome prepoznati Boga pa kontemplirati. Netko se odmara uz ljude i čavrljanje, netko uz knjigu i konstruktivnu samoću i tišinu. Ja sam ova druga skupina i pobornica sam užeg kruga ljudi s ispravnim međuljudskim odnosima.

“Budi vjeran u malim stvarima jer u njima leži tvoja snaga.”

“I bogati su gladni ljubavi, gladni su brige, gladni su osjećaja željenosti, žele nekoga tko će ih zvati po imenu.”

“Neki ljudi dolaze u naš život kao blagoslov, a neki kao lekcija.”

“Ako ne možeš nahraniti sto ljudi, nahrani samo jednog.”

“Što možeš napraviti za mir u svijetu? Idi kući i voli svoju obitelj.”

“Svaki osmijeh upućen nekome predstavlja djelo ljubavi, dar toj osobi, prelijepu stvar.”

“Tzv. pravo na pobačaj je okarakteriziralo najveći dar – dijete, kao protivnika, uljeza i neugodnost.”

“Svaka država koja dopušta pobačaj ne uči svoj narod ljubavi, nego ga uči da nasiljem dobije što želi.”

“Znamo kako je sve što mi radimo samo kap u oceanu, ali da nema te kapi, oceanu bi nešto falilo.”

“Raditi sve na slavu Božju!”

Odgovarajući na izjavu novinara da on ne bi njegovao oboljele od gube ni za milijune, rekla je: “Ne bih ni ja za milijune, ali radim to za Isusovu ljubav.”

“Neka nitko od tebe ne ode tužniji nego što je bio.”

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Izvještaj Atlantis: raskrinkavanje medijskih laži o rodnom narativu

Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.

Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.

McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).

Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.

S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.

(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )

“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.

Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.

Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’

Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:

  • Uvjerenje da je seksualna orijentacija urođeno, biološki nepromjenjivo ljudsko svojstvo (da se ljudi tako rode) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
  • Također, uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu (tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca”) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
  • Tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastavit će ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi. Ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji
  • Ne-heteroseksualni i transrodni ljudi imaju više stope problema s mentalnim zdravljem (anksioznost, depresija, samoubojstvo), kao i bihevioralnih i društvenih problema (zloporaba opojnih tvari, nasilje partnera) od opće populacije. Eventualna diskriminacija tih skupina ne objašnjava cjelokupnu razliku u stopama, odnosno razlika u stopama dolazi od toga što su ta stanja intrizično u neskladu s čovjekom

Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.

Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:

Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.  

Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.

Što objašnjava ove tragične ishode?

Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’

Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.

Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.

Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.

Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’

Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.

Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’

Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.

Piše: Ryan T. Anderson

Izvor: narod.hr/dailysignal.com

Sv. Antun Padovanski II

Pogledaj 1. dio

ČUDA

Kao Portugalac koji nije učio francuski i talijanski, po dolasku u Italiju i Francusku pričao je ta dva jezika kao najučeniji čovjek.

U talijanskom gradu na obali, Riminiju, mnogi ga nisu htjeli slušati jer je grad osobito bio zaražen manihejskim krivovjerjem pa je pozvao ribe i rekao im neka slušaju Božju Riječ na sramotu ljudi. Počeo je propovijedati ribama u moru. One su podigle glave iz mora i slušale ga te mu se zahvalile naklonom. Razišle su se tek kad im je on zapovijedio da se raziđu. Neki su se nakon toga preobratili.

Drugo čudo obraćenja govori o preobraćenju krivovjernika Bononila koji se obratio kad je njegova mazga kleknula pred Presvetim Sakramentom.

Jedna je gospođa htjela slušati njegovu propovijed i ostavila je malo dijete samo kod kuće. Dijete je upalo u kotao pun vruće vode. Kad se vratila, našla je dijete kako se igra u kotlu bez ikakvih posljedica.

Jedan grješnik pokajao se nakon jedne Antunove propovijedi i počeo je glasno plakati. Htio se ispovijediti kod Antuna, ali od plača nije mogao govoriti. Vidjevši to, Antun mu je rekao neka ode, napiše grijehe na papir i neka se vrati. Kad je Antun pročitao grijehe, oni su nestali s papira. Tako su i Antun i čovjek dobili dokaz da su grijesi oprošteni.

Sv. Antun putovao je čudnovatim putovima i načinima :). Dok je bio u Padovi, okrivili su njegova oca za ubojstvo čovjeka jer su u obiteljskom vrtu našli mrtvo tijelo koje su ostavili razbojnici. Antun je po Božjem nadahnuću saznao za opasnost u kojoj mu se našao otac. Zamolio je svoje glavare za puštanje iz samostana pa ga je anđeo odnio u Lisabon. Sutradan je otišao pred suca i zamolio ga za oslobađanje oca jer on nije kriv za ubojstvo. Sudac ga nije htio poslušati pa je  sv. Antun zamolio da mu donesu tijelo. Antun je zapovijedio mrtvacu neka, u ime Isusa, ustane i pred svima kaže kako njegov otac niti itko iz njihove obitelji nije kriv. Mrtvac je ustao i izjavio što mu je Antun rekao. Nakon toga je opet usnuo. Antun je ostao jedan dan u Lisabonu, a u noći ga je anđeo opet vratio u Padovu. Bilo je još ovakvih njegovih putovanja.

Sveti Anto Padova.png
http://www.zupa-svetog-vlaha-janjina.hr

S obzirom kako je sv. Antun jedan od najpoznatijih svetaca po čijem je zagovoru izmoljeno nebrojeno čuda, ovo su samo neka. Uz to što je imao dar propovijedanja i mudrost, imao je i dar prorokovanja, a nečisti duhovi bojali su ga se. Puno puta htjeli su ga zastrašiti i zadaviti, ali on ih je, Božjom pomoći i zagovorom Gospi, uspio otjerati.

Ovo su riječi s pomoću kojih je sv. Antun s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha: “Evo križa Gospodnjeg! Bježite stranke protivnikove! Pobijedi lav od plemena Judina, korijen Davidov. Aleluja, Aleluja.” Tu je molitvu svakodnevno molio i blaženi Alojzije Stepinac. 

Običaj nošenja i moljenja ovog zagovora potječe iz Portugala od kad se jedna žena borila s mišlju o samoubojstvu. Htjela se baciti u rijeku i utopiti se. Idući prema rijeci, zastala se pomoliti pred kipom sv. Antuna u franjevačkoj kapeli. Tijekom molitve zaspala je i vidjela sv. Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Kad se probudila, pored sebe je pronašla pismo koje joj je dao sv. Antun s ovim riječima zaziva. Original tog pisma se čuva s kraljevskim blagom Portugala.

IMG_0840.JPG
Privatno vlasništvo

Papa Siksto V. te je riječi zaziva uklesao u križ koji se nalazi na obelisku kojeg je postavio na sredinu trga sv. Petra u Vatikanu. Cijeli tekst glasi:

“Ecce crvx Domine. Fvgite Partres adversae. Vicit leo Detribv Ivda.

Evo križa Gospodnjeg. Bježite neprijateljske sile. Pobijedio je križ plemena Judina.

Christvs Vincit. Christvs Regnat. Christvs Imperat. Christvs ab omni malo Plebem svam  Defendat.

Krist pobjeđuje. Krist kraljuje. Krist vlada. Krist štiti svoj narod od svakog zla.”

SV. ANTUN I DIJETE ISUS

Sljedeće svjedočanstvo objašnjava zašto se sv. Antun prikazuje s Djetetom Isusom.

Prilikom boravka u Camposampieru, jedan mještanin dao mu je sobu kako bi tamo mogao u miru meditirati -> kontemplirati. Jednoga dana mještanin je provjeravao po kući je li sve u redu i, iz radoznalosti, pogledao kroz prozor u Antunovu sobu. Vidio je Antuna kako grli malo dijete. Nije znao otkud se dijete pojavilo niti čije je. Dijete se javilo Antunu i reklo mu da je Isus. Antun je primijetio mještanina i zabranio mu da ikome kaže što je vidio sve dok je on živ. Mještanin je poslušao te tek nakon njegove smrti razglasio svima što je vidio.

SMRT I ZAGOVOR

Umoran od svog propovijedničkog djelovanja, odlučio se malo osamiti i pronaći neko osamljeničko boravište. Odlučio se za Camposampiero gdje je napravio ćeliju na velikom orahu sa šest ogranaka koji su se protezali prema nebu i stvarali krunu od granja. To je bilo njegovo posljednje boravište. Ubrzo nakon toga, tijekom ručka s braćom, srušio se na ležaj.

Znajući da se približava njegov kraj, zamolio je braću da ga odvedu u Padovu kako im ne bi bio na teret. Nisu stigli do Padove, nego su se radi zdravstvenog stanja zadržali u Arcelli. Tamo se ispovijedio, pričestio i primio bolesničko pomazanje. Nakon što je otpjevao himan na čast Presvete Djevice, zagledao se u nebo te je, kad ga je brat koji ga je pridržavao pitao što vidi, rekao da vidi svog Gospodina. Nakon što su otpjevali pokorničke psalme, bio je živ još oko pola sata, a onda je mirno umro s 36 godina. Bilo je to 13.06.1231. Proglašen je svetim 30.05.1232.

Iako mu se nije ostvarila želja za mučeničkom smrću jer je Bog za njega imao drugi plan, čim je umro svi su klicali da je umro svetac. Po njegovoj želji, njegovo tijelo je sahranjeno u crkvi Svete Bogorodice Marije u Padovi.

Franjevci su sagradili crkvu posvećenu sv. Antunu 1263. godine u Padovi te je tijelo preneseno tamo. Prilikom prijenosa, otvoren je lijes te je ustanovljeno da je tijelo prirodno propalo, ali je jezik sačuvan zdrav i neistrunuo te se i dalje nalazi u Padovi (veliki propovjednik -> očuvan jezik. Bog ima smisao za humor, zar ne?).

Mnoštvo vjernika obilazi relikvije i moli njegov zagovor.

Sv. Antune, hvala ti na brzoj vezi i moli za nas.

*Izvori:
materijali iz svetišta
http://www.zupa-antunpad.hr
www.svantosarajevo.org

Sv. Antun Padovanski I

Dugujem članak na blogu sv. Antunu već duže vrijeme, a u četvrtak je bio taj dan kad sam osjetila da je vrijeme za pisanje.

Eto prilike da i ja naučim nešto novo, a i da zahvalim načemu.

Ovo je ona posebna pričao kao s Medaljicom Bezgrešne jer se spontano dogodila.

Sv. Ante.jpg
http://www.croexpress.eu

S obzirom na njegovu jako dobru poznatost, možda ovaj članak nema prvotnu ulogu upoznati vas s njim, ali sv. Antun zaslužuje članak na mojem blogu.

Već sam pisala kako volim molitve i meditacije usmjerene baš prema Bogu, tj. Presvetom trojstvu (različita otajstva), krunicu i molitve Mariji ili jednostavno razgovor s Bogom, kad se i razum i srce spoje u jedno te usmjere prema Bogu i Njegovoj prisutnosti.

Kako sam nedavno rekla nećaku: Bog sve zna i svemoguć je. Drugim riječima, isusovački odgoj, Presveto Trojstvo, pouzdanje u Boga i stavljanje u Gospin zagovor, dok nemam običaj pojedinačnog stavljanja u zagovor svetaca mimo litanija ili sl.

Prije svega, kada molimo zagovor nekog sveca, to znači upravo to – molimo njega/nju da oni traže od Boga ono što ih molimo. Svetac ne radi čudo, nego će to napraviti Bog jer ga je neki svetac to molio. To je bitno razlikovati kako ne bismo upali u zamku koju nam pripremaju različite sekte koje krivo govore da se klanjamo kipovima. Bog čuje našu molitvu i bez da se utječemo svecima, ali nekad zagovor svetaca može ubrzati stvari jer su u Božjoj blizini. Uglavnom, ne bih ulazila duboko u tu temu, nego bih rekla da su sveci primjer koji možemo slijediti (ali živeći život koji je Bog namijenio nama), a njihov zagovor dokaz raja.

Bila sam u Padovi nekoliko puta. Neslužbeno: obožavam Italiju – i sjever i Rim i Vatikan i Veneto!

Molila sam se pred relikvijama sv. Antuna, ali moram priznati kako mi je to bila uobičajena molitva Bogu. Zamolila sam ga da nas zagovara, ali nisam ‘imala neku poveznicu ili nešto preposebno sa sv. Antunom’. To je bila crkva, ja sam se skrušila i molila u miru. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila u Padovi, ali bilo je davno (prije 10 god.?).

Očito su se sv. Antunu svidjele moje molitve jer je sada sastavni dio mog dana, iako je od tada prošlo puno vremena.

Po njegovom zagovoru dobila sam posao i to prije završetka pobožnosti, a pobožnost sam krenula moliti kao ‘idem, svi nešto spominju neke zagovore’. On to brzo riješi, a Bog zna što radi i daje sve u svoje vrijeme. Bog nekada i ne daje, a to je zato što je za nas bolje ne dati nam što tražimo. Vjerujte da je tako jer to uistinu jest tako. Nekad je teško, ali čovjek s vremenom dobije odgovor i uvidi zašto je za njega bilo dobro ne dobiti ono traženo. Bog nam nekad da više mogućnosti pa moramo izabrati. Možda su sve jednako dobre, ali moramo izabrati onu za kojom čeznu naše najdublje dubine.

Jednako tako, na blogu sam već objavila molitvu za njegov zagovor u borbi protiv tjeskobe, a i pomaže mi u pronalasku stvari i oko svega drugoga što zamolim. Stvarno!

Ne radi se o tome da se ponašamo kao bezglavi ili nerazumni ljudi koji samo mrmljaju i zazivaju Boga i svece, a prepuste se svojoj lijenosti i neodgovornosti. Radi se o postajanju sigurnim kako je Bog tu, da nas sveci zagovaraju i da je duhovni svijet itekako stvaran. Kad se obratite Bogu i reknete mu “Pomozi mi!”, On to stvarno čuje jer je živ. Isto vrijedi i za svece. Smisao katoličke meditacije je osjetiti Božju prisutnost, a molitve hvaliti Boga kako bi nas “opremio” djelatnošću za put svetosti na koji smo svi pozvani. Na stranu sva čuda, ono što sveci prvenstveno poručuju je kako smo svi pozvani na svetost. U principu, ne bismo smjeli imati drugi izbor.

Cilj katoličke molitve i meditacije nije sedativnost – umrtviti i smiriti sebe bez ikakvog djelatnog žara. Kroz molitvu nam se daruje mir i on nam je potreban, ali u nama bi se trebao zapaliti i žar za djela. Katoličanstvo je, za razliku od protestantizma, temeljeno i na vjeri i na djelima (milost+djela). Ne možemo sebe smatrati (praktičnim) katolicima ako mislimo kako nam je dovoljna samo vjera ili milost, a u svakodnevnom životu ponašati se ili kao da nikada nismo čuli za Isusa ili tako da odstupamo od nauka (kafeterija vjernici). Isus nas je otkupio, ali hoćemo li se spasiti ovisi i o našim djelima i vjeri.

ŽIVOTNA PRIČA SV. ANTUNA

Sv. Antun Padovanski je najbrže kanonizirani svetac.

Od njegove smrti do proglašenja svetim prošlo je samo jedanaest mjeseci. Očito je papa Grgur IX. znao što radi kad ga je tako brzo kanonizirao jer je, radi mnogih čuda koje je Bog učinio po njegovom zagovoru, sv. Antun poznat kao svetac cijelog svijeta. Papa Grgur IX. ga je, radi dara propovijedanja i poznavanja Sv. pisma, prozvao Škrinjom zavjetnom. Njegovo djelovanje je usko povezano s Italijom i Francuskom.

Časti se kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakrament, a i kao ugovarač braka, tj. onih koji traže muža/ženu. U Španjolskoj je zato posebno poznat pod nazivom Santo Casamentero. Ja bih rekla da mu se možete obratiti za bilo koji zagovor, kao i svakom drugom svecu, tj. ne mora biti samo iz ovih najpoznatijih razloga.

Najstariji životopis sv. Antuna je spis pod nazivom Legenda Assidua koji je nastao za potrebe njegove kanonizacije. Ne zna se autor životopisa, ali se proučavanjem dijelova može zaključiti kako ga je napisao jedan od subraće sv. Antuna, a one događaje kojima nije svjedočio, napisao je na temelju razgovora sa svjedocima. S obzirom kako je kanonizacija započela manje od godinu dana nakon njegove smrti, svjedočanstva su vjerodostojna. Poznate informacije o njegovom životu i čudima po njegovom zagovoru u nastavku su iz tog zapisa.

ROĐENJE I RANI ŽIVOT

Pretpostavlja se da se sv. Antun rodio 1195. godine u glavnom portugalskom gradu, Lisabonu, koji je tada bio Kraljevina. Kršten je pod imenom Fernando Martins de Bulhões ili Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo (ovisno o izvorima), a rođen je u pobožnoj plemićkoj obitelji.

Svoj put započinje kao augustinac sa šesnaest godina u samostanu u Lisabonu. S obzirom na miješanje njegovih roditelja u poziv i imanje svojih zamisli za svoga sina, nakon dvije godine prelazi u drugi augustinski samostan u portugalski grad Coimbru gdje je revno služio i pamtio Sveto pismo. Zaređen je za svećenika s 25 godina, ali je, nakon događaja koji je jako utjecao na njega, odlučio kako ne želi služiti u redu augustinaca, nego želi pripadati Manjoj braći- franjevcima. Povod za tu promjenu bio je susret s relikvijama petorice franjevačke braće koja su umrla mučeničkom smrću u Maroku. Od tada je sv. Antun htio umrijeti mučeničkom smrću za Isusa i taj ga je žar obuzimao svakim danom sve više, iako je morao odustati od toga jer je Bog njegovo djelovanje usmjerio drugačije. Napušta red augustinaca i prelazi u franjevce te postaje fra Antun uzevši ime u čast sv. Antuna Pustinjaka kome je bila posvećena kapelica u samostanu.

S obzirom da je imao evangelizacijski duh, ujesen odlazi u Maroko, ali se radi bolesti iste zime morao vratiti u domovinu. Vraćao se brodom 1221. godine kad je nastala oluja koja je usmjerila brod prema Siciliji. Tamo su ga prihvatili franjevci iz Messine te je započeo svoj apostolat, prikrivajući duboko poznavanje Svetog pisma i nadahnutost za propovijedanje. Nakon razgovora sa sv. Franjom, odluči se ne vraćati u Španjolsku, nego ostati u Italiji. Živio je skromno i samotno u jednoj spilji u koju se povukao, postio te puno molio.

ZRELO DJELOVANJE

Jednom prilikom 1223. godine, na skupu franjevaca i dominikanaca, kada na zamolbu poglavara nitko nije htio održati propovijed, tj. govor bez pripreme, poglavar je zamolio sv. Antuna da on govori. On se nećkao, ali kad je vidio da se ne može izvući, počeo je govoriti. Tu je došla do izražaja njegova učenost, ali i sposobnost da na jednostavan način prenese Božju Riječ. I to je bio događaj koji ga je usmjerio u njegovoj službi – propovijedanju.

Propovijedanjem je obraćao mnoge ljude, iako su mnogi i dalje sumnjali. Nakon djelovanja u Italiji, odlazi u Francusku pa se opet vraća u Italiju – Asiz, Rim, Padova. U korizmi 1231. odlučio je propovijedati tijekom svakog od 40 dana korizme (do tada je imao „Nedjeljne govore“ i „Blagdanske govore“) i to svaki dan u jednoj od 55 crkava u Padovi i okolici. To je bilo prvi put u povijesti Crkve i imalo je veliki značaj. Ljudi su ga dolazili slušati u velikom broju.

S obzirom kako se u tom razdoblju povijesti širilo manihejsko krivovjerje, Antunova evangelizacija i navještanje Božje Riječi bili su jako nužni. Vjerojatno ga je Bog zato i usmjerio u to djelovanje. je Preobratio je mnoge krivovjerce propovijedanjem i ispovijedi.

(Nastavak u 2. dijelu)

*Izvori:
materijali iz svetišta
http://www.zupa-antunpad.hr
www.svantosarajevo.org

Liječnici i pronatalitetna politika

Prenosim jednu priču sa sretnim završetkom iz SAD-a.

Courtney Baker bila je trudna s trećim djetetom. Prenatalni test kojem se podvrgla promijenio je puno toga.

modlitba.sk
modlitba.sk

Pismo u nastavku je pismo koje je ona napisala svom ginekologu, a u sandučić ga je ubacila njezina djevojčica Emersyn koja, da se pitalo njezinog ginekologa, ne bi bila rođena.

“Dragi doktore,

nedavno mi je prijateljica ispričala kako joj je njezin ginekolog pri svakom ultrazvuku rekao: ‘Savršen je’, a kad se dječak rodio s Downovim sindromom, posjetila je svog liječnika. Pogledao je dječaka i prokomentirao: ‘Rekao sam vam. Savršen je’.

Njezina priča jako me je pogodila. Iako sam bila zahvalna zbog njezinog pozitivnog iskustva, istovremeno sam bila beskrajno tužna jer ja to nisam imala. Da ste barem vi bili taj liječnik.

Došla sam k vama kad mi je bilo najteže. Bila sam prestrašena, zabrinuta i posve očajna. Još nisam znala istinu o svom djetetu i trebala sam je čuti od vas, ali sam, umjesto potpore i ohrabrenja, dobila prijedlog da prekinem život svog djeteta.

Rekla sam vam njezino ime, a vi ste nas ponovno upitali razumijemo li koliko bi dijete s Downovim sindromom loše utjecalo na kvalitetu našeg života. Predložili ste da još jednom razmislim o prekidu trudnoće. Užasavali smo se pogleda koji tek slijede. Najteži trenuci mog života su postali gotovo nepodnošljivi jer mi nikada niste rekli istinu: Moje dijete je savršeno!

Nisam ljuta. U meni nema gorčine. Samo sam jako tužna; tužna jer vas malena srca koja čujete kako kucaju svaki dan ne ispunjavaju strahopoštovanjem; tužna jer vas zapetljani detalji i čudo tih slatkih prstića, pluća, oči i uši ne tjeraju da zastanete; tužna sam jer ste strašno pogriješili rekavši kako će nam dijete s Downom narušiti kvalitetu života. Srce mi se slama jer znam da biste to mogli reći danas još nekoj majci. Rastužuje me to što niste imali čast upoznati moju kćer. Znate, Emersyn ne samo da je popravila kvalitetu naših života, već je dirnula srca tisuća ljudi. 

parkermyles.com
parkermyles.com

Dala nam je neopisivu radost, veće osmijehe, više smijeha i slatkih poljubaca nego što smo znali da je moguće. Otvorila nam je oči za pravu ljepotu i čistu ljubav, stoga se molimo da nijedna majka ne mora proći što ja jesam; molim se da i vi vidite istinsku ljepotu i neokaljanu ljubav na svakom ultrazvuku i molim se da se, kad sljedeći put vidite bebu na ekranu s Downovim sindromom, sjetite mene i kažete istinu: ‘Vaše dijete je savršeno!’.”     Izvor: parkermyles.com 

Kroz razgovor s ljudima koji rade s trudnicama i na zaštiti života, saznala sam da im se velik broj trudnica žali na ponašanje liječnika u sljedećem smislu: prvo pitanje koje im je liječnik postavio nakon što im je potvrdio da su trudne je: “Želite li zadržati ovo dijete?” Pitanje je postavljano i kad je sve u redu s djetetom i kad dijete ima problema.

Čovječe, liječnik si! Kakvo je to pitanje i kakav je to pristup ? Treba li i liječnike educirati da prvo budu ljudi, a onda i oko pitanja pronatalitetne politike?

O kakvoj pronatalitetnoj politici pričamo ako i liječnike zanima ubijanje?

Priča se nastavlja ovisno o odgovoru trudnice – ako je odgovor da želi zadržati dijete, onda se koristi izraz dijete; ako je odgovor ne, onda je to samo nakupina stanica od kojih će liječnik očistiti trudnicu i sastrugati ih.

Jednako kao što je princ George, sin vojvode i vojvotkinje od Cambridgea, bio dijete dok se nije još rodio, a to isto dijete postaje nakupina stanica u raspravama o pravu na život i nije ništa strašno ako te liječnik “očisti od njih” u slučaju trudnoće neke osobe koja nije od interesa javnosti. Uz kulturu smrti i niske moralne standarde, medijima je bitno i o čijem se djetetu/”nakupini stanica” radi.

Dragi liječnici! Vi imate odgovornost! Nemojte misliti da vaša odluka ne utječe na oblikovanje društva.

Što se tiče prenatalnih testova, dragi budući roditelji, želite li biti u poziciji da možete birati? Mislite li da biste imali snage ispravno odabrati ako biste znali? A ako to ostavimo sa strane, tko ste vi da imate pravo ići protiv Boga Stvoritelja, tko ste vi da imate pravo odlučiti prekinuti začeti život?

Treba se moliti za liječnike i za sve koji imaju utjecaj kako bi taj utjecaj koristili za suradnju s Bogom na dobro cjelokupnog društva te kako bi imali katolički integritet (vjerodostojnost).

Bez obzira na poziciju i zanimanje, svaka osoba mora svjedočiti svoj integritet jer njezino ponašanje utječe na društvo. Pjevačica koja zabavlja ljude utječe na društvo, iako možda misli da to nije njezina ulog pa je ne odrađuje dobro.

Nije dovoljno biti deklarativni katolik ili deklarativni čovjek. To se mora pokazati primjerom, integritetom.

Trenutna hrvatska situacija pokazuje koliko je bilo pogrešno toleriranje deklarativnih ljudi jer su u svome djelovanju bili daleko od integriteta, daleko od onoga kako su se prodavali – riječi bez pokrića. Umjesto da im se dokaže da trebaju ići na “čišćenje” za vlastito dobro jer su se udaljili od ispravnog, puštalo ih se, a s obzirom da zlo ne miruje, nego “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”, slavi i priprema svoje “orgije” jer ima moćnu mašineriju iza sebe.

Da je svjetlo pravo svjetlo, tama protiv njega ne bi imala šanse. Drugim riječima, djela u praksi dokazuju deklarativnu izjavu te se djela trebaju i gledati.

Grozim se Danske i njezinog plana da do 2030. ne bude djece s Down sindromom. Još se više ježim kad takva Danska prodaje svijetu priču o najsretnijoj naciji. Biti sretan uz takav plan i pobačaje može samo onaj čovjek koji je psihički i duhovno potpuno propao jer pobačaj i nacionalni plan pobačaja (besplatno tesiranje ploda na bolesti) i sreća ne idu jedno s drugim.

Vjerodostojnost i integritet! Ne možemo biti kafeterija vjernicima.

Svako dobro do sljedećeg čitanja!

Utjecaj pornografije na promjene mozga

Na ovu temu potaknula me je jedna situacija od nedavno, ali i neka zabrinjavajuća otkrića do kojih sam došla kad sam se time malo pozabavila.

Početak priče

Prije nekog vremena putovala sam vlakom.

Tumblr/Mathew Wilkinson – ovaj gif se može primijeniti i na ovisnost o  pornografiji jer i ona dovodi do fizičkih promjena (mozga)

Preko puta mene sjedila je cura od 16-17-18 godina i čitala knjigu ne-sjećam-se-kojeg-naslova, ali nešto u stilu “osvoji me, zaveži me i iskoristi me”. To mi je bilo frustrirajuće jer sam bila bijesna zbog spoznaje iz kojih izvora djeca (mladi) danas traže informacije o međuljudskim odnosima.

Traženje informacija je u redu jer je spolnost sastavni dio čovjeka (za sve one koji misle drukčije: nije H. Hefner izmislio spolni odnos i otkrio spolnost kao dio čovjeka, nego Bog), ali izvori iz kojih se te informacije traže, laži koje ti izvori daju i godine s kojima se traže odgovori na neka pitanja su za vikanje, ne na njih, nego na društvo i cjelokupnu situaciju.

To je bila baš spoznaja koja me lupila u glavu i koja mi je govorila: “Evo me. Sjedim preko puta tebe i ovoj curi punim glavu pogrešnim i opasnim stvarima protiv kojih se boriš.”

Znate li taj osjećaj? Kad nešto znate i jasno vam je, ali tek kad vas spoznaja lupi ko’ bumerang, kad neki mali klik dođe na svoje mjesto, to bude to.

Ne znam zašto ikome treba odgovor na pitanje o tome kako postaviti muško-ženski odnos da bude psp (prijatelji s povlasticama; hvala google-u), a kamo li da to treba 13-godišnjakinji koja će taj odgovor potražiti u nekom časopisu ili portalu za koje je pisao tko zna tko! (stvarni primjer). AAAAAAAAAAAArrrggggggggg!!!! .

Kako je moguće da 13-godišnjem djetetu treba odgovor kako će reći dečku da ne želi vezu, nego samo psp odnos (samo spolni odnos) ili kako je moguće da 14-godišnjakinju zanima je li normalno što je boli grlo tri dana nakon oralnog seksa? (stvarni primjeri).

Što je društvo napravilo od djece i mladih koji će jednog dana, ne tako daleko u budućnosti, trebati postati zreli muškarci i žene? Kako će osoba koja je već od 13. godine opterećena spolnim odnosom moći biti zreo suprug ili supruga spreman/spremna na nesebično darivanje? Kako će osoba koja je navikla druge gledati kao stvar namijenjenu za užitak moći svoju suprugu/svog supruga gledati kao subjekt, kao osobu koja ima vrijednost? Kako će ta osoba izdržati test vjernosti na malo dugoročnijem poslovnom putu? Ili za vrijeme čuvanja trudnoće?

Oni koji koriste argument kako mladi nisu educirani iz područja spolnosti za uvođenje liberalnog zdravstvenog odgoja, reći će da je baš on potreban kako mladi ne bi imali nedoumica oko gore spomenutih stvarnih primjera te ih više ne bi morali tražiti po portalima, ali to nije bit zdravstvenog odgoja.

Mladima ne treba reći: “može sve, samo se zaštitite”, nego im treba osvijestiti svetost i važnost spolnosti, tj. treba ih upoznati s antropološkom istinom.

Treba im objasniti da postoje moralni i nemoralni postupci – prvi izgrađuju čovjeka, a drugi ga uništavaju.

Treba im objasniti da, ako smo nekoga navikli promatrati kao objekt kojeg koristimo po svojoj želji (objekt nema dostojanstvo, ne govori, nema pravo na prigovor, nije čovjek), kako ćemo to ljudsko biće moći gledati kao subjekt? Ako je sve podložno želji i htijenju jedne osobe, kako će ta osoba moći služiti svojoj ženi/mužu/djeci/zajednici pa ostati vjerna na poslovnom putu ili uredskoj božićnoj zabavi? Što će biti to nešto što će osobu spriječiti da pogazi drugu osobu ili da je npr. ubije ako joj je u glavi projekcija objekta, a ne subjekta?

S druge strane, mladi Hrvati su na dnu ljestvice po godinama starosti stupanja u spolne odnose, iako se taj prosjek pogoršava. Čini mi se da netko želi da se te godine pomaknu bliže 10, što će se bez ikakve sumnje dogoditi zbog izloženosti hiperseksualizaciji putem liberalnog odgoja. Istraživanja iz prakse ne lažu.

Reći ćete ili će vas neki uvjeravati kako curi iz vlaka neće biti ništa od jedne knjige.

To je vjerojatno točno. Vjerojatno neće fizički umrijeti od jedne knjige, tj. neće imati fizičke posljedice zbog jedne knjige (iako ni to ne mora biti točno jer može kopirati što pročita), ali itekako će imati duhovne posljedice čak i od jedne knjige jer je i jedna takva knjiga grijeh s obzirom da vrijeđa Boga i Njegov plan za čovjeka (narušava istinsku duhovnu narav koju je Bog dao čovjeku ruah-om (dušom) te uništava ljudsko dostojanstvo). Ujedno, takva knjiga potiče na čitanje drugih knjiga jer otvara spolni apetit i uvodi u napast.

Trik s pornografijom je u tome što se nikad ne radi o jednoj knjizi, nego o formiranju misaonih procesa koji postaju ponašanje (ono što misliš, pretvoriš u radnju) i moći navike, a kod pornografije i o sadržaju koji izaziva ovisnost jer traži još. Da se radi o jednoj knjizi, ovisnost o pornografiji ne bi postajala sve veći problem i razlog raspada brakova i veza. Spolnost je osjetljivi dio čovjeka, a samo je jedna knjiga dovoljna da u vama potakne taj dio i zaokupira vaše misli, vrijeme i radnje. Na kraju krajeva, postoji ovisnost navike (kockanje, hrana, pornografija, internet, društvene mreže, pametni telefoni i tableti, kupovina, klađenje, opterećenost “zdravim” načinom života) i ovisnost prouzročena nekim kemijskim tvarima (droga).

Pornografija je dominantno problem muškaraca, ali taj problem pomalo je zahvatio i žene.

Grozim se “naprednih” rezultata istraživanja o ponašanju žena koja s ponosom govore da su žene sve degutantnije jer su počele ići kontra svoje naravi u želji da budu osjetilne poput muškaraca.

Jednako tako, nemojte slušati gluposti poput: na pornografiju (drogu/alkohol/cigarete/kockanje/društvene mreže/povraćanje/izgladnjivanje…) navući će se samo onaj tko je labilan.

Napasti postoje i svaki je čovjek “labilan” na svoj način, a ne mislim da trebate testirati na kojem ste području labilni jer ćete pasti u krug iz kojeg se teško izvući, a kad/ako se izvučete, ostaju posljedice.

Ono što je bitno stalno isticati je i sljedeće: ovdje se ne radi (samo) o psihičkoj i emocionalnoj razini. Radi se o duhovnoj jer ono što je duhovno, tj. moralno loše je loše taman da ste na tom području psihički stabilni kao stijena pa ćete nešto napraviti samo jednom ili samo nekoliko puta, tj. nećete postati ovisni, iako se ni to baš ne može primijeniti kod ovakvih ovisnosti (droga izaziva ovisnost i od jednog puta, kockanje takoder, pornografija također…). Iznad ostalog, radi se o moralnom (duhovnom) integritetu koji ne postoji kad radite grijeh. To je jako bitno!

Drugim riječima, spasonosno uže ili opravdanje kako vam neće biti ništa od jednog puta baš i ne vrijedi jer u duhovnom smislu i taj jedan put predstavlja grijeh, a grijeh udaljava od Boga. Drugima možete lagati jer vas drugi ne poznaju toliko, ali nemojte lagati samima sebi – obratite pozornost koliko vremena tijekom dana provodite maštajući o nekom seksualnom kontekstu ili radnji, koliko vam je lako/teško odvratiti misli od toga, pronalazite li u svakom razgovoru ili riječi neku seksualnu konotaciju, što prvo pomislite kad vidite privlačnu osobu. Sve su to znaci koji pokazuju koliko vam je duša, psiha, pogled na muško-ženske odnose i pogled na život zatrovan pornografijom ili nekim drugim područjem ovisnosti (ovaj članak je fokusiran na pornografiju).

Hrabro krenite iz početka!

Pornografija pomiče granicu tako da čovjek treba sve agresivniji i bolesniji sadržaj kako bi postigao isti osjećaj, tj. kako bi se izlučila ista doza dopamina za povezanost i osjećaj sreće kao na samom početku gledanja pornografije kada je osoba reagirala na čisti poljubac. Da bi se postigao isti efekt, osobi više nije dovoljan poljubac, nego mora biti nešto nastrano i agresivno. Ljudska psiha i duhovna dimenzija su zeznute i nježne stvari koje treba paziti.

Kad se u takav nastrani sadržaj ubace dva standardna lika, cura dobrica i  muškarac zavodnik s nekim dominantnim mračnim stranama osobnosti, onda će se cure itekako uloviti u mrežu s famoznom romantičnom “ja ću njega promijeniti” jer iza toga stoji želja za važnošću i posebnošću koju bi ona dobila jer se on promijenio radi nje (može biti povezana i duhovna potreba za evangelizacijom koja je sama po sebi dobra i potrebna, ali ovdje stavljam naglasak na emocionalni problem). To je malo nastrana igra, ali nekome može biti zanimljiva radi emocionalnog stanja. Ta emocionalna potreba je karakteristična za razdoblje adolescencije i ranog mladenaštva (zato je bitno da se mlade ne hiperseksualizira), iako se nekim ženama ta nezrela potreba zadrži i tijekom ostatka života jer je ona povezana s dječjom potrebom za važnošću, ljubavi, pažnjom, povezanošću, zauzimanjem posebnog mjesta kod roditelja iz djetinjstva.

Kao što sam već pisala, čovjek se može promijeniti (mora se odlučiti za to i/ili doživjeti Božju intervenciju). Svi možemo biti i pozvani smo nekome biti poticaj ili svjetlo (evangelizirati druge), a muž i žena trebaju cijeli život usmjeravati jedno drugo kako bi stigli u nebo. Činjenica je da se ljudi teško (rijetko) mijenjaju jer to moraju odlučiti svojom voljom. Ne možemo igrati ruski rulet s našim psihičkim i duhovnim zdravljem (dušom) te životom, a to najčešće završi tako. Netko će nekoga povući za sobom. Ako nešto zahtijeva riskiranje vlastite duše i psihičkog zdravlja, to je pouzdani znak da nije ispravno. Cilj ne opravdava sredstvo, iako nam može biti teško odustati od “popravaka” neke osobe, pogotovo melankoliku koji umire za svoje ideale, ali i druga osoba ima slobodnu volju i donosi svoje odluke.

Nemojte nasjedati na laži! Pornografija nije ok i nije banalna stvar. Čak su i neki časopisi koji imaju granični sadržaj, poput GQ-a, objavljivali zašto pornografija nije dobra. Ironično je to što i oni prikazuju polupornografiju koja se prodaje. 

Istraživanja pokazuju da pornografija djeluje na muški mozak tako da ga pretvara u nezrelu osobu, tj. djetinji mozak koji nema zrele sustave kontrole i odgovornog ponašanja. Uz to ostavlja i fizičke promjene na mozgu.

Američki znanstvenik s područja psihologije i anatomije, Gary Wilson, u svojoj knjizi iz 2015. objašnjava saznanja neuroznanstvenika o utjecaju pornografije.

Za zrelost osobe odgovoran je dio mozga koji je smješten u čeonom dijelu, a zove se frontalni korteks.  On je odgovoran za našu volju, upravljanje našim ponašanjem, filtriranje emocija i nagona te donošenje odgovornih odluka temeljenih na načelima. Taj dio mozga dostiže zrelost oko 25.-te godine. Frontalni korteks kontrolira naše emocije i nagone koji se javljaju u srednjem dijelu mozga. On ih filtrira, kontrolira i pomaže da donesemo razumnu odluku.

frontalni-korteks.jpg
“Frontal Lobe”, Duke Keonavongsa, Jacob Bisher, Cody Snyder, Asante Muhammad

Kako bloger Matt Fradd na svom blogu ističe vezano za istraživanje, “mozak je dizajniran kako bi odgovarao na seksualnu stimulaciju. Prilikom spolnog odnosa, kao i prilikom gledanja pornografije, luči se hormon dopamin koji osvještava seksualnu žudnju. Dopamin pomaže mozgu u pohranjivanju uspomena, tako da, prilikom idućeg spolnog odnosa ili gledanja pornografije, mozak zna gdje se treba vratiti kako bi postigao isto zadovoljstvo.”

Znanstvenici su uočili da kontinuirano izlaganje pornografiji daje mozgu neprirodno visoki, high osjećaj, poput droge. S vremenom se mozak umori, prestane osjećati. Kako bi ovisnik ponovno postigao isti osjećaj zadovoljstva, mora uzeti više droge ili težu drogu. Isto je i s pornografijom. Gary Wilson, koji je uočio tu sličnost, ističe da to uzrokuje značajne promjene na mozgu, kako ovisnika o drogi, tako i ovisnika o pornografiji.

Kao što smo rekli, frontalni korteks je bitan za zrele, razumne odluke i upravljanje našom voljom. Jedna od promjena mozga ovisnika o pornografiji je slabljenje frontalnog korteksa. To znači da, kad ovisnik počne osjećati žudnju za pornografijom, njegov mozak ima slabu moć kontroliranja te želje jer je tu moć kontrole izgubio konzumiranjem pornografije. Neuroznanstvenici taj problem zovu hipofrontalnost pri čemu osoba pomalo gubi kontrolu nagona i strasti.

Kako bismo pojednostavili, sjetite se tko mora dobiti ono što želi baš sad i baš kad hoće i tko ne može kontrolirati svoje nagone? Dijete, je li tako? Dijete još nema razvijen frontalni korteks koji će kontrolirati te nagone. Dijete i nezrela odrasla osoba.

Tako pornografija muškarce, koji bi trebali biti odgovorni i zreli za preuzimanje zadataka očeva i supruga, a prije svega muškaraca, pretvara u nezrelu djecu. Tako pornografija pretvara žene u nezrelu djecu. Tako uništava žensku ženstvenost u korist osjetilnosti. Zato pucaju veze i brakovi.

Svima koji imaju problem s pornografijom ili nisu sigurni da imaju problem, a primjećuju da nešto nije u redu, savjetujem:

  • prestanak gledanja pornografije, čitanje porno ljubića koji se predstavljaju kao ljubavni romani, čitanje romantičnih romana.
  • odmicanje od romantičnih komedija
  • izbjegavanje prilika sa seksualnim kontekstom
  • kretanje s proučavanjem teologije tijela i pozornije slušanje propovijedi
  • uvođenje molitve, ispovijedi i razgovor podrške sa svećenikom (te eventualnu terapiju s psihoterapeutom)

Čovjek je biće navika.

Sve bolesne i opasne navike treba zamijeniti novim, ispravnim. Na taj se način čovjek mijenja i napreduje. Zato stalno ističem da je odgoj ključ za sve.

Ovo su načelne upute, a svatko će dalje vidjeti što su njegovi okidači ili konkretne okolnosti koje ga potiču na to te koji je vid terapije potreban.

U svakom slučaju, recept za sve što se tiče seksualnog područja je izbjegavanje takvih prilika.

Spolnost je divna i ona je dar. Po njoj smo slični Bogu Stvoritelju. Ona se ne treba potiskivati, nego se ispravno osvijestiti i živjeti.

Hrabro naprijed!

Obiteljska molitva i naslijeđe

U mojoj se obitelji moli obiteljska molitva.

Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.

Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.

Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.

Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.

Volim takav namještaj.

Volim obitelj i obitelji.

Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.

Ovako se moli obiteljska molitva u mojoj obitelji:

  1. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
  2. Anđeo Gospodnji

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo Marijo …

Evo službenice Gospodnje.
Neka mi bude po riječi Tvojoj.
Zdravo Marijo …

I Riječ je tijelom postala.
I prebivala među nama.
Zdravo Marijo …

Moli za nas, sveta Bogorodice.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se
Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše da mi koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci Njegovoj i križu, k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Slava Ocu … 3x

  1. Pomolimo se anđelima čuvarima koji su nas čuvali ovaj dan neka nas čuvaju i ovu noć, osobito od grijeha smrtnog što može nauditi duši i tijelu našem.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se Bogu dragom i Gospi Blaženoj. Kako dijelite dan i noć, podijelite Vi nama zdravlje, veselje i pamet prosvijetljenu.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se za svećenička zvanja.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se svim svetim i sveticama Božjim da bi nam se i oni smilovali pa nam okrenuli svako zlo na dobro, nemoći na pomoći ako je sveta volja Tvoja.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se za duše u čistilištu.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se sv. Nikoli za vojnike, bolesnike i putnike. Bože, podaj putnicima sretno putovanje, bolesnicima olakšanje, a vojnike zakloni od svakoga zla.

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Molimo se sv. Obitelji za našu dragu obitelj. Sveta obitelji, čuvaj nam, brani i blagoslovi našu (e) obitelj (i).

Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

  1. Zdravo Kraljice

Zdravo Kraljice, majko milosrđa,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u  ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
o blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

  1. Pod obranu se tvoju utječemo

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojem nas Sinu preporuči, svojem nas Sinu izruči.

Moli za nas sv. Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

  1. Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.

  1. Presveto i slavno Srce Isusovo. Smiluj nam se 3x

Smiluj nam se Isuse da te sve više i više ljubimo i da živimo u Tvojoj svetoj ljubavi do smrti.

Prečisto Srce Marijino. Budi naše spasenje.

  1. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Američka istraživanja pokazuju da djeca provedu samo 11 minuta dnevno u razgovoru s roditeljima. Ostalo je odgoj medija i društvenih mreža. To je još jedan razlog zašto je molitva bitna. Naravno, najvažniji razlog je što je molitva snaga, razgovor s Bogom i davanje časti Bogu. Zato su misa i posebni obredi strukturirani kako bi na najbolji mogući način dali čast Bogu i ne radi dobro onaj tko bi to razvodnio.

Djecu treba učiti obiteljskom zajedništvu i okupljanju, a to se lijepo prenese kroz molitvu. Isus je rekao da je on prisutan tamo gdje su dvoje ili troje skupljeni u Njegovo ime. Jednako tako, kroz molitvu se djeci pruža utočište u koje se mogu skloniti tijekom cijelog života. Roditelji trebaju otvoriti ta vrata djeci. Ako ih se odmalena ne uči provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi, kako će u formativnim godinama provoditi vise od 11 minuta u razgovoru s vama? Morate odmalena zauzeti taj dio kolača jer kasnije nećete imati priliku ili će to biti otežano. Ako to stavimo sa strane, na kraju krajeva, se ne radi tu toliko o vama, koliko se radi o Bogu. Obećali ste Mu da ćete povjerenu djecu odgajati u vjeri prema tome … Ne možete se igrati s obećanjima, a pogotovo jer se ne radi o vašem vlasništvu.

Ako govorimo općenito o komunikaciji s djecom, ona je jako važna. Iako djeca najviše uče primjerom, važno je ne prestati razgovarati s njima. U jednom intervjuu, glumac i redatelj Mel Gibson koji ima osmero djece, je rekao kako smatra važnim razgovarati i govoriti djeci, pogotovo za vrijeme adolescencije jer, iako se čini da tada ništa ne čuju i ne slušaju, kasnije se pokaže da su sve čuli i slušali.

Vaša obiteljska molitva ne mora biti poput mog naslijeđa. Složite svoje vlastito. Možete moliti krunicu (kao što je i mi nekada zajedno molimo ili svatko od nas za sebe), čitati Bibliju, moliti litanije, moliti neku drugu molitvu, napraviti neku drugu kombinaciju.

Bitno je da njeguje bogatstvo Crkve te je uvesti u život.

Ispovijed i godina milosrđa

Dragi prijatelji,

nalazimo se u godini milosrđa koju je proglasio papa Franjo.

713_549532265202998_2784881059074815469_n
Ono kad Isusu pričaš kako ti je teško…

Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve. Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.

Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao. 

Ja idem svaka četiri tjedna i svaki put s ispovijedi odlazim sretna i mirna, bez tereta na leđima i oko srca, Razveseli me snaga poniznosti koju dobijem. Srce mi, doslovno, pjeva, radosna sam, volim cijeli svijet jer se podsjetim koliko me Bog ljubi baš takvu kakva jesam.

Ako se nekad osjećaš očajno jer ponavljaš isti grijeh ili si na početku svog duhovnog rasta ili u posebno teškim životnim trenutcima i iskušenjima, ispovijedaj se stvarno redovito, tj. nemoj izbjegavati ispovijed ako znaš i osjetiš da si sagriješio/la. Nemoj pasti u zamku oklijevanja, straha ili srama. Kreni bez straha i svaki put bit ćeš jači/a.

S obzirom da ne znamo  kad ćemo umrijeti, po pitanju grijeha i ispovijedi trebamo se odnositi kao da živimo zadnji dan života i na ispovijed odlaziti koliko nam je potrebno, odnosno kad smo sagriješili.

Ispovijed ne smije postati izlika za činjenje grijeha jer, kako bi ispovijed bila valjana, preduvjet je kajanje za grijehe i obećanje da ćemo se truditi biti bolji. Ako činimo što želimo u lažnoj slobodi i onda primjenom automatizma odlazimo na ispovijed, a jedva čekamo ponoviti grijeh jer razmišljamo ‘postoji ispovijed koja će to riješiti’, ona ne ostvaruje svoje učinke.

Ne volim takav pristup i ne volim nevjerodostojnost, deklarativnost. Ono što se dosta zloupotrebljava je i sam pojam “milosrđe”. Milosrđe nije davanje blagoslova na naše krive postupke i kršenje crkvenog nauka pod niti vodiljom da Bog sve oprašta. Milosrđe i neosuđivanje ne znače ni diktaturu političke korektnosti. Milosrđe bez istine je najveći zločin jer smo zapriječili spasenje čovjeku. Nismo ga uputili na put spasenja.

Nedavno sam razgovarala s jednim svećenikom o toj temi te o tome kako me ona malo “žulja”. On je rekao nešto što mi je pomoglo. Rekao je da oni (svećenici) možda krivo započnu temu izgubljenog sina jer bi, na početku teme i prije nego počnu o milosrđu, prvo trebali reći da je najbolja varijanta nikada ne otići iz Očeva doma. Ako nekoga volimo, ne želimo ga povrijediti, unaprijed se oslanjajući na to da će nam ionako oprostiti. Nakon što upoznaju vjernike s time, mogli bi nastaviti s onim da, ako se grijeh dogodi, moramo čvrsto odlučiti da ćemo se popraviti, tražiti oprost i pouzdati se u Božje milosrđe jer nam je ono svima potrebno.

Duhovni učinci ispovijedi:

  • pomirenje s Bogom
  • otpuštanje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima
  • otpuštanje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
  • mir i spokoj savjesti te duhovna utjeha
  • povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu

Za zadobivanje potpunog oprosta vremenite kazne u godini milosrđa (2016.), potrebno je:

  • iskreno se pokajati za grijehe
  • ispovijediti se
  • pričestiti se
  • izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu.

Jubilejska crkva je crkva koja je unaprijed određena i na kojoj su, na početku godine milosrđa, svečano otvorena vrata milosrđa (npr. katedrala u Zagrebu).

Molitve na nakanu Svetog Oca su: Vjerovanje + Očenaš + Zdravo Marijo + Slava Ocu.

Ispovijed je ogromni Božji poklon za nas kojim nas On uvijek iznova podsjeća da smo Njegova ljubljena djeca koju dočeka raširenih ruku, ali ne bez pokajanja. Mogućnost ispovijedi treba što obilatije koristiti jer se sklonost nekom grijehu može riješiti samo povratkom u Božje krilo kroz stalno ispovijedanje tog grijeha kad god ga počinimo. Ako smo neki grijeh učinili jednom, jednom ga i ispovijedimo. On nam je oprošten ispovijeđu. Ono što se može dogoditi je da se čovjek i dalje kaje, očajava, žaluje ili sumnja da mu je oprošteno pa ima potrebu ispovijedati jedan grijeh više puta. To se ne može raditi.

Isus je jedini koji nas nikada neće ostaviti kako god se osjećali, osjećali ili ne osjećali njegovu prisutnost i osjećali se usamljeno. On je savršen i zato nas može savršeno voljeti. On je iznad emotivnosti i podložnosti osjećajima jer bi osjećaji nekada jedno, a razum ono drugo (što je ispravno). Jedino On sluša sve naše sreće, tuge, tjeskobe i probleme jer jedino On zna sve i zato mu ništa što nas tišti nije trivijalno i beznačajno.

Koliko god imali sreće pa smo u životu imali osobe koje su nam dale obilje ljubavi, potpore i bliskosti, nijedan čovjek nikada neće moći u nama utažiti želju za potpunošću – potpunim pripadanjem i savršenom ljubavlju. To daje jedino Bog jer jedino On savršeno ljubi, stoga nemoj na ovome svijetu i od ljudi tražiti takvu ljubav jer je tražiš na krivom mjestu. Možeš imati najboljeg muža/ženu na svijetu, a ipak ćeš se nekada osjećazi nepripadajuće i usamljeno.

Zato muž i žena jedno drugome pomažu u rastu, razvoju i putu prema Nebu. To je smisao brak – pomoći suprugu/supruzi da dođe u Nebo, da joj/mu sv. Petar otključa vrata raja nakon sto dođe do svog ovozemaljskog kraja.

Nemoj odustajati!

Hvala vam na molitvama, podršci i čitanju.

Ne znam koje su vaše potrebe. Znam da se svi nalazimo u različitim životnim situacijama, ali opet s istim iskonskim potrebama i čežnjama. Sve vas nosim u molitvama, a molim vas da i vi mene nosite u svojim.

Desert Rose

😇😊

Ljubav vs. zaljubljenost

“Ljubav je prije svega u volji, a ne u emocijama ili žlijezdama.

Volja je poput glasa.

Emocije su poput odjeka.

Zadovoljstvo povezano s ljubavlju, iliti ono što danas nazivamo seksom, je ocaklina na torti. Njegova svrha je naučiti nas voljeti tortu, a ne ignorirati je.

Najveća zabluda parova je vjerovati da je intenzitet njihove seksualne privlačnosti jamstvo duljine njihove ljubavi. Zbog ovog nerazlikovanja između onog žlijezdanog i duhovnog, između seksa koji je i dio životinja  i ljubavi koja nam je zajednička s Bogom, brakovi su puni prijevara.

nadbiskup Fulton j. Sheen

Ono što neki ljudi vole nije osoba, nego iskustvo zaljubljenosti.

Prvo je nezamijenjivo, dok drugo nije. Čim žlijezde prestanu reagirati svojom iskonskom snagom, parovi koji su pomiješali emocionalizam i ljubav tvrde kako više ne vole jedno drugo.

Ako je tomu tako, oni nikada nisu ni voljeli drugu osobu. Oni su samo voljeli biti voljeni, a to je najviši stupanj egoizma. Brak zasnovan samo na seksualnoj strasti traje onoliko dugo koliko traje životinjska strast. Za dvije godine životinjska strast prema drugome može umrijeti, a kad se to dogodi, zakon dolazi u pomoć opravdati razvod beznačajnim riječima poput “nekompatibilnost” ili “mentalno mučenje”.

Životinje se nikad ne obraćaju sudovima jer nemaju volju za ljubav, ali čovjek, budući da ima razum, osjeća potrebu opravdati svoje iracionalno ponašanje kad učini nešto krivo.”

Nadbiskup Fulton J. Sheen

Ljubav je slobodno i potpuno  sebedarje jedne osobe drugoj usmjereno voljom i odlukom.

Ljubav je dgovornost prema drugoj osobi.

Osobe su nepriopćive. Nikada se u potpunosti neće moći priopćiti obznaniti jedna drugoj, a ipak je ljubav u braku najveći stupanj do kojeg se osobe mogu približiti priopćavanju jedno drugome.

Ljubav cilja na vječnost, kako to ističe papa Benedikt XVI.

Život (Ljubav/Dobro) > smrt (tama/zlo)

Predmet: Fotografija vjenčanja

Mjesto: razrušeni grad Homs, Sirija

Datum: 5. veljače 2016.

Glavni subjekti: sirijski bračni par – Nada Merhi (18) i Hasan Youssef (27)

Fotografija vjenčanja - Srija
Pobjeda Života nad smrću, Sirija

Stavi me kao znak na svoje srce,

stavi me kao pečat na svoju ruku
jer ljubav je jaka kao smrt
ljubomora teška kao grob,

sve vode je ne mogu gasiti
niti rijeke potopiti,
sve vode je ne mogu gasiti
niti rijeke potopiti.

Ustani dragano, ljepoto, dođi!
Zima je minula, kiša je prestala,
cvijeće se ukazuje, grlica se čuje
vrijeme pjevanja dođe.

Biblija, Pjesma nad pjesmama

Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva

Za početak, potrebno je rastumačiti nekoliko pojmova.

Čovjek je duša, duh i tijelo, a detaljnije se može rastaviti na pet dimenzija koje su integrirane:

  • podsvijest – skriveno; potisnute emocije, strahovi, konflikti, negirano …
  • tjelesna dimenzija – tijelo (nagoni)
  • psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
  • socijalna dimenzija – društveni život
  • duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko

Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravano duhovnom dimenzijom.

Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju ili je iskorištavaju sektaškim principima. Tako čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu uz New Age te to nazivaju holističkim (cjelovitim).

Neki negiraju psihološku dimenziju.

Problem je i jedno i drugo, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.

#netiranijipozitivnihmisli #dakatoličkojnadi

Nastavi čitati “Depresija, tjeskoba, bijes, napadaj panike i sl. stanja i molitva”

Slobodna volja uz dobro ili zlo

Dar slobodne volje kojeg je Bog dao čovjeku je dar velike ljubavi i dar velike odgovornosti.

Zašto?

Zato što će Bog poštovati našu slobodnu volju (naše slobodne odluke) jer nas toliko voli i cijeni te zato što ne može zanijekati sebe. Njegovoj je providnosti, kojom nas vodi jer nam želi najbolje, sve poznato.

Čovjek svoje odluke donosi slobodnom voljom. Odgovoran je za svoj život kako bi ga živio kao slika Božja. Djela usmjeruju naš život i ona imaju posljedice.

“Zašto im je onda Bog dao slobodnu volju? Zato što je slobodna volja, iako ostavlja mogućnost zlu, ujedno jedina stvar koja omogućava ljubav, dobro ili radost koje vrijedi imati.”  – C.S.Lewis

Bog i pozitiva

“Ljudi mogu osjećati mnoštvo dobrih stvari, imati dobre ideje, ali ako me to ne vodi utjelovljenom Bogu, ako me ne vodi bližnjemu, onda to nije od Boga. Zbog toga sv. Ivan započinje današnji odlomak riječima: ‘Ovo je zapovijed Božja: da vjerujemo u ime Sina Njegova, Isusa Krista, i da ljubimo jedni druge’.”

papa Franjo, misa u domu sv. Marte

Posljedice seksualne revolucije za žene

Sljedeći tekst je preuzet iz knjige “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”, Thomasa G. Morrowa. Pročitala sam knjigu prije nekoliko godina i pomalo zaboravila na nju, sve dok nisam naišla na članak s dijelovima pa je ovo prilika za objavu jednog njezinog dijela.

ULOMAK IZ KNJIGE

“Mlada žena jednom mi je rekla da je spavala sa svojim dečkom. Kako se nije činila impresioniranom zabranom predbračnog spolnog odnosa koja se nalazi u Sv. pismu, rekao sam joj: ‘Znaš, ti si njegov rob.’ Njezine su se oči raširile, a zatim je odvratila: ‘U pravu ste. On se nije obvezao, ali ja jesam. Ja, sada nakon što smo to učinili, ne želim ponovno izlaziti i tražiti nekoga drugoga, ali on bi mogao. Nema više spolnih odnosa!’

Training Saints

Drugu ženu bilo je strah reći svom ‘katoličkom’ dečku da s njim više neće spavati. Strahovala je da bi mogao prekinuti s njom. Napokon mu je rekla i on nije prekinuo vezu. Nakon još nekoliko izlazaka, ona je odlučila prekinuti s njim jer ga nije zbilja voljela. I učinila je to! Dok su spavali zajedno, nije mogla vidjeti koliko je njihov odnos bio loš zato što ga je pokušavala spasiti. Kad se odmaknula od svega, mogla je objektivnije gledati i vidjela je koliko je bila nesretna.

Sve to jednostavno upućuje na ono što su mudri znali stoljećima: predbračnim spolnim odnosom najviše mogu izgubiti žene. Modernim rječnikom, seksualna je revolucija bila loša za sve, ali žene su dobile najgori dio.

Zašto je seksualna revolucija bila tako loša za žene?

Kad žena ima spolni odnos s muškarcem, ona se veže za njega i osjeća obvezu biti s njim zato što je vjerodostojnija od njega. Muškarac se ne osjeća nužno obveznim nakon što je sudjelovao u spolnom odnosu. Ono što slijedi je odnos u kojem se jedna osoba osjeća obveznom, a druga ne. Žena je sklona trpiti njegovo loše ponašanje jer ona ne želi izlaziti i tražiti nekog drugog. Ako muškarac podlegne svojoj niskoj prirodi, sklon je biti sve bezbrižniji u načinu na koji se odnosi prema njoj jer otkriva da će ona to prihvatiti. Često je rezultat loše ponašanje prema ženama prije braka, a ako do braka dođe, jednako loše ili još gore ponašanje.

U ranim šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, žene su se počele sve više i više slagati s nemoralnim zahtjevima muškaraca i to je bio početak izloženosti lošijem ponašanju.

Do ranih sedamdesetih, mnogim je ženama toga bilo dosta i feministička je revolucija najozbiljnije započela. Vođe su obavile predivan posao u prepoznavanju problema, ali njihovo rješenje bilo je gore nego sam problem.

Odlučile su da žene mogu biti poput muškaraca – pozivajući muškarce na izlazak ako bi tako htjele, plaćajući za pratnju ako bi izabrale tako i upuštajući se u pregršt spolnih odnosa, sve dok mogu obavljati pobačaje da bi sakrile vlastite pogreške. Nažalost, žene ne mogu uživati u usputnom seksu, a da ne učine nasilje nad svojom vlastitom prirodom. Naravno, to isto vrijedi i za pobačaj.

Taj je trend učinio jaz među spolovima još dubljim. Stopa pobačaja se udvostručila od 1960-ih, a neke procjene tvrde da su i do 50% članova NOW-a (National Organization for Women – op. grupa koja se u SAD-u bori za prava žena) lezbijke. Jasno je da verzija feminizma koji zastupa NOW ne daje rezultate.

I drugi su započeli istupati s istim zaključkom.

Danielle Chrittendon  u “What Our Mother Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Woman” (op. Što nam naše majke nisu rekle: Zašto moderna žena nije sretna) piše:

‘… žena koja danas odrasta, brzo otkriva da uživa u jamstvu ‘seksualne kvalitete’: pravu da vodi ljubav s muškarcem i zatim ga nikad ponovno ne vidi; pravu da bude uvrijeđena i ponižena ako odbije muškarčeve pokušaje prilaženja; pravu da dobije spolno prenosivu bolest koja je, kao bonus, može ostaviti neplodnom; pravu na pobačaj kada stvari krenu loše ili, što se može dogoditi, pravu da zatrudni izvan braka. Zaista, u svim obećanjima koja su nam dana oko naše sposobnosti da steknemo slobodu i neovisnost kao žene, obećanje spolne emancipacije moglo bi biti najnestvarnije…’

U knjizi “A Return to Modesty” (op. Povratak umjerenosti), Wendy Shallit ističe:

‘Čudan način na koji naša kultura pokušava zaustaviti mlade žene od traženja nečega iznad ‘samo seksa’, način na koji nas pokušava riješiti naših romantičnih nadanja ili naših neprilika i naših ‘hladnih tuševa’, pogrešno je upravljeno zalaganje. To je, ovdje ću pokazati, ništa manje nego pokušaj da se ženstvenost izliječi od sebe same, a što nas je u mnogo slučajeva dovelo u opasnost.’

I doista, ona vrlo efektno obrazlaže, služeći se člancima koje su napisali sami ti osloboditelji u časopisima Cosmopolitan, Elle i Mademoiselle.

Kolumnistica Mona Charen je, prije nekog vremena, smatrala da je program apstinencije pod nazivom ‘Best Friends’ koji pomaže djevojkama u srednjoj školi da odgode spolnu aktivnost, odbiju drogu i alkohol te izgrade pravo samopoštovanje, vratio tim djevojkama njihovu ženstvenost.

Poanta je da žene mogu ponovo uspostaviti svoje ženstveno dostojanstvo životom kršćanske čednosti, pomažući tako ujedno sebi i svojim muškarcima da budu spašeni.

Ako muškarci ne žele izdići kulturu na kršćansku razinu tada to mogu učiniti žene, kao što su to činile stoljećima.

Biskup Fulton J. Sheen imao je jasan uvid kada je izjavio da je razina  civilizacije svakog društva uvijek određena ženama. Ako žene odbiju sudjelovati u predbračnom seksu i inzistiraju da se muškarci prema njima odnose na dobar način prije braka i u samom braku, one će uzdići razinu na kojoj se nalazi cijela kultura.”

Kao zaključak mogu reći svoje mišljenje oko sukoba spolova. Taj problem neće se riješiti ako se žene ponašaju kao muškarci ili obrnuto. Upravo suprotno. Problem će se riješiti kada se žene opet počnu ponašati u skladu sa svojom prirodom.

Jednako tako, problem hiperseksualizacije mladih, pa kasnije i cjelokupnog društva jer ti mladi odrastaju, ne rješava se dijeljenjem kontracepcije, laganjem ‘bit će sve ok’ i omogućavanjem abortusa, nego upravo suprotno – govorenjem istine. Samo istina jer je ona upisana u svakog čovjeka. Kad ona govori, nije potrebno ništa drugo jer se izbori sama za sebe. Samo ako se živi u skladu s njom, društvo ide naprijed, a mladi se ne osjećaju loše.

Samo hrabro!

Svi smo mi napukli vrčići

“Neki je trgovac svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima.

Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.

LC
Privatno vlasništvo, all rights reserved

Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:

‘Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!’

Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:

‘Pogledaj rub ceste!’

‘Prelijep je, pun cvijeća!’, odgovori vrč.

‘Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti ako Ga zamolimo.'”

Nepoznati autor

Politička odgovornost vjernika

Sustav čine ljudi.

Ako je sustav truo, truli su ljudi. Tako će biti sve dok svaka osoba ne preuzme odgovornost za svoje postupke jer je lopov lopov bez obzira na iznos. Sve dok ljudi ne prigrle moral i Božji način gledanja na svijet u svom životu i radnom mjestu, neće biti bolje.

Sve dok Bog, Isus Krist, ne postane centar našeg života, mjerilo našeg života, neće biti bolje. Samo ako je On mjerilo po kojem živimo život, na ispravna način voljet ćemo i druge, domovinu, vrijednosti, navike…

Nijedna osoba, ideal ili krijepost, koliko god bila dobra, ne smije biti na prvom mjestu umjesto Boga.

Život Cristiana Ronalda kao velika poruka za život

Svi znamo za Cristiana Ronalda.

Ako ništa drugo, onda ono osnovno – da je nogometaš.

Moram priznati da ne pratim nogomet (prije jesam nešto više), ali znam što je zaleđe, znam što je korner, znam što je gol, znam što je out, znam što je golman i što je napadač. Znam da je  Sergio Ramos najbolji stoper/bočni obrambeni, a da se Cristiano i Messi svake godine bore za zlatnu loptu; da je engleska liga najbrutalnija, dok se u Španjolskoj igra najljepši nogomet. Znam da su engleski navijači bili huligani dok čelična lady, Margaret Thatcher, nije rekla – dosta. Sada sjede uz sami teren. Znam da je Cristianov nogometni uspon započeo na EURU u Portugalu, a to je razdoblje kad sam i ja pratila nogomet.  Neku opću nogometnu kulturu mora imati i žena. Zar ne?

Prije nekoliko dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu.

U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu s ponekim dijelom iz prošlosti. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje Zlatne lopte i natjecateljski odnos s Messijem.

Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja, njegove životne odluke i navike te (ne)opravdanost ili (ne) ispravnost istih, a izvući samo nekoliko crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak.

Kad pripremam članak koji je o nekom filmu ili osobi, uvijek poslušam intervjue s redateljima ili uključenim osobama kako bih ih mogla razumjeti, tj. vidjeti kako funkcioniraju i “od čega su načinjeni”. Drukčije je kad novinari prenesu neku izjavu, a drukčije je kad se ona posluša od same osobe. Tako sam poslušala neke intervjue i u ovom slučaju.

Ono što se u dokumentarcu primijeti je kako Cristiano nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.

Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeiri u jako siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To naziva najtežim razdobljem u životu, ali se, uz obiteljsku potporu iz daljine, nije predavao, iako je nekoliko puta imao ozbiljnu namjeru odustati. Svaki dan je plakao, ali i disciplinirano trenirao.

Tata mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije uspostavio dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i zbog toga pati. Otac je sudjelovao u portugalskoj intervenciji u Angoli i, kad se vratio, nije bio isti te se odao alkoholu. Cristiano je htio postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. To vjerojatno ostaje njegova rana.  U tom je razdoblju njegov trener bio sir Alex Ferguson kojeg smatra poput oca u nogometu. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.

Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad jer talent bez toga ostane samo neiskorišteni talent. Zato mu smeta kad ljudi govore kako je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga dok se izgrađivao kao nogometaš, a odriče se i puno toga sada kad je uspješni nogometaš. Živi spartanski i usamljenički uz red, rad i disciplinu. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa.

U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru na čijim se vrijednostima temeljio njegov odgoj, a sada i odgoj njegovog sina, a u svom domu u Madridu ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli. U intervjuu danom 2014. godine, ističe da mu je vjera bitna i kako bi htio više ići u crkvu jer voli u miru moliti, ali mu je to teško zbog okolnosti u kojima se nalazi (Ajde, Cristiano, nađi neku malu zajednicu ili samostan pa tamo idi na misu). Voli anonimno pomagati drugima jer ne misli kako će njegovo djelo ostati manje vrijedno ako je anonimno. S obzirom da ne bi mogao donirati krv i koštanu srž, a što redovito radi, nema nijednu tetovažu, što je prava rijetkost za nogometaša.👍

Ono što me potaknulo na ovaj članak je sljedeća činjenica: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka nije ga htjela roditi jer su imali troje djece, a njegov otac je u to vrijeme puno pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.

Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj! Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna ili bi je prilikom potvrde trudnoće dočekalo liječnikovo pitanje: “Želite li zadržati dijete?”. Njegova majka onda je pokušala sama napraviti abortus tako što je popila neki “domaći”napitak, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.

Njegov odnos s majkom je emocionalan i (previše) povezan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio zbog toga i što je pomogao Cristianu u postizanju svega što je postigao. Kao katolkinji, jako joj je žao što je i pomislila na pobačaj, ali kaže da je bila očajna. Sigurna sam kako bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješni nogometaš jer se kao argument za zaštitu života od začeća ne može koristiti argument kakva je tko osoba postao. Da, i Staljin i Hitler su se imali pravo roditi. Njihova krivnja nije u tome što su se rodili, nego u odlukama koje su donosili i onome što su postali nakon rođenja.

Njegova majka izdala je autobiografiju kako bi, kako ona kaže, potaknula žene na odabiranje života jer je i ona imala težak život (ostala je bez majke s pet godina, a otac i maćeha su je smjestili u sirotište kod časnih sestara). S obzirom na spoznaje prenatalne psihologije koja prati kako majčine emocije i reakcije okruženja utječu na nerođeno dijete, a utječu tako da to ostaje pohranjeno negdje duboko u djetetovoj duši, sigurna sam da nije lako živjeti s činjenicom da si bio neželjeno dijete i sa stalnom potrebom opravdanja svog postojanja.

Iznenadilo me je kako su otvoreno pričali o svim problemima i zato je ovaj dokumentarac velika pro life i motivirajuća poruka čak i da se ne radi o Cristianu jer je svaki novi život nastao s razlogom iz Božje ljubavi pretočene u djelo stvaranja – “Neka bude”, a taj se život treba usmjeriti prema dobru.

Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam kako će poduprijeti i neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno podupire.

CR7, hvala što si u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni, kojeg si mogao sastaviti kako god si htio i u kojem si mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, iz bilo kojeg razoga – zrelog ili nezrelog, uvrstio tako važnu pro life poruku! 🙂 Sretno!

Hitni brojevi za poziv u pomoć

Hitni biblijski brojevi

Katolička molitva i meditacija

Možda se pitate što s pojedinim citatima navedenim gore.

Meditirajte nad njima. Molite Lectio Divina. Odvojite 30 minuta što bi bilo idealno ili 15 minuta za početak pa povećavajte.

Umirite se. Odvojite dovoljno vremena za to. Tjerajte sve druge misli i predajte ih Bogu da ih odnese.

Napravite znak križa i zazovite Božju pomoć.

To možete učiniti Zazivom Duha Svetoga, svojim riječima ili izmoliti Očenaš, Slava Ocu i drugo.

Otvorite Sveto pismo. Dnevna čitanja možete pronaći ovdje pa ih otvorite u Svetom pismu. Polako pročitajte čitanja nekoliko puta ako vas ne dotakne nijedna rečenica, citat ili riječ nakon prvog čitanja.

Kad primijetite da u vama odzvanja neka rečenica ili riječ, usredotočite se na nju. Ponavljate je puno puta, osluškujući u sebi što vam Bog želi reći. To zahtijeva napor, vježbanje, odvraćanje misli od svega drugoga. Nemojte odustajati i nemojte brzo proći ovaj dio. On treba najduže trajati.

Na kraju čovjeku može biti darovan osjećaj Božje prisutnosti i blizine. Ako ne osjetimo Božju blizinu, to ne mijenja činjenicu da je Bog tu, s nama. Podsjetite se na to. Recite mu voljom: znam da si ovdje. Hvala Ti!

Na kraju zahvalite Bogu na susretu s Njim i na svemu što vam je dao.

Ne zaboravite zadobiveno primijeniti u životu, suobličiti se Riječi Božjoj.

Dodatni savjet: ako vam pdne na pamet i dođe u srce poticaj koji je suprotan naukuKatoličke Crkve, ne govori vam Duh Sveti. Ako vas netko potiče na napade na nauk KC ili borbu protiv KC, to nije Duh Sveti.

Što krije osmijeh?

Jeste li znali kako su najjači ljudi obično najosjetljiviji?

Jeste li znali kako su ljudi koji pružaju najviše dobrote prvi bili maltretirani?

Jeste li znali kako su ljudi koji se brinu o drugim ljudima cijelo vrijeme oni koji trebaju najviše?

Znate li da su tri stvari koje je najteže reći: volim te, žao mi je i pomozi mi?

Ponekad, samo zato što osoba izgleda sretno, trebate vidjeti prošlost njenog osmijeha i vidjeti koliko boli može biti unutra.

11181710_10153563912379654_2992471201743904834_n

                                                                                       (nepoznati autor)

Svatko od nas nosi svoj križ i svoje probleme za koje drugi ne znaju.

Nitko se neće umisliti i postati loša osoba zbog malo pohvale, zahvale ili ljubavi.

Možda se neka osoba žrtvuje za vas, a vi je i ne primjećujete ili mislite da je glupa jer je uvijek “na raspolaganju” za vaše žalopojke i probleme.

Budite mudri.

Doktrinalna nota Crkve o politici

Katolici ne mogu glasati za one pojedince ili stranke koji zastupaju stavove suprotne nauku Katoličke Crkve.

Izbori su prošli.

10610948_10152781830862347_4145094896397623681_n
“Vjera je umjetnost držanja za načela koja je tvoj razum jednom prihvatio usprkos tvojim promjenama raspoloženja (životnih okolnosti)”. Fb/C.S.Lewis quotes

Nadam se da će nova opcija biti i ekonomski, ali i svjetonazorski dorasla situaciji. Dajmo im priliku i vremena. Novi su pa su to zaslužili.

Kao magistra ekonomije, čekam njihove ekonomske poteze, a kao osoba vrijednosne.

Istinski demokršćani jedini mogu dobiti glas katolika (objašnjenje u tekstu). 

Dobra ekonomska rješenja, pravedni (uređeni) pravni sustav i ispravne vrijednosti. To su rješenja protiv kojih nijedan čovjek nema prigovora jer se tiču naravnog (upisanog) zakona u svakog čovjeka i čine dobro svakome. Nikada neću moći dati glas za osobu /stranke koje u vrijednosnom smislu zastupaju ono što gazi moral i nauk KC.

Demokršćanin nije onaj tko se tako deklarativno izjašnjava, a ne čini ništa po pitanju

  • kažnjavanja kriminalaca
  • po pitanju korupcije i nepotizma, rođa i rođaka
  • poštene ekonomije koja nagrađuje one koji vrijedno i pošteno rade, a kažnjava lijene i nepoštene
  • pravosuđa u koje možeš imati povjerenja,
  • vanjske politike koja promovira Hrvatsku i hrvatske, kršćanske vrijednosti, a ne Jugoslaviju i čežnju za njom
  • komunističkih zločina
  • osoba bliskih bivšoj državi koje nisu bile sretne sa stvaranjem Hrvatske, a koje kroje hrvatsku vanjsku politiku
  • zakona o abortusu, umjetnoj oplodnji, zdravstvenom odgoju, istospolnim zajednicama…
    • Ako osoba nije demokršćanin, onda se tako ne može ni svrstavati jer je sablazan. Čovjek se po djelima prepoznaje, a ja takvima ne vjerujem. Ono što mi je izuzetno bitno su ekonomska rješenja i moralno-vrijednosni stavovi.

Jedni nisu toliko upoznati s crkvenim naukom ili nemaju ispravno oblikovanu kršćansku savjest (to je ono što čovjeka potiče da ide protiv struje pod svaku cijenu, dok većina društva govori i radi drugo) pa i ne znaju da nešto nije u redu. Tim osobama treba pomoći.  Rješenje za to su sakramenti, čitanje članaka, enciklika, provjerenih blogova, Biblije i otvorenost Duhu Svetomu.

Drugi itekako znaju da nešto nije u redu, ali ih to ne zabrinjava jer su svojom slobodom odlučili da ne žele biti ponizni pred Božjim naukom, nego love interes. Oni će se svaku nedjelju pojaviti u crkvi, možda čak i ići na pričest, deklarirati se kao kršćani i, izigravajući boga, rugati se Bogu. Ili će se stalno pozivati na Bibliju i Papu, a deklariarni su ateisti i postupaju suprotno.

Mnogi svjetski i hrvatski političari javno podržavaju pobačaje, istospolne zajednice, liberalni zo, umjetnu oplodnju i dr. i svake nedjelje odlaze na pričest kao da nisu sudjelovali u donošenju zakona koji se protive crkvenom nauku ili da ne žive u teškom grijehu. Poljski biskupi su izdali priopćenje u kolovozu nakon što je izglasan jedan od najliberalnijih zakona o umjetnoj oplodnji.

Rekli su: “Vjernik koji se svjesno i dragovoljno suprotstavio dostojanstvu čovjeka glasajući za ili potpisujući zakon koji je legalizirao in vitro metodu, a želi pristupiti svetoj pričesti, mora se prije toga pomiriti s Bogom i Crkvom kroz sakrament ispovijedi, pokajati se za počinjeni grijeh i popraviti nanesenu štetu… U ovom slučaju treba znati da je grijeh počinjen javno, a sudjelovanje u donošenju zakona koji narušava dostojanstvo života jest posebno štetna sablazan. Iz tog razloga, takva osoba trebala bi se suzdržavati od pristupanja svetoj pričesti”.

Mislim da bi na takve i slične situacije, biskupi i svećenici trebali obratiti veliku pažnju i postupiti kako crkveni kanon nalaže. Nikako se ne smiju prilagođavati ljudima. Istina nije prilagodljiva ljudima. Ljudi se njoj moraju prilagoditi, inače cijelo društvo vučeš u laž.

Što znači biti ponizan pred Božjim naukom?

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba ne razumije u potpunosti.

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako ga osoba razumije samo razumski, a ne i osjećajno. To je dobro – vjera je razum.

To znači prihvatiti crkveni nauk i živjeti prema njemu, čak i ako te svi uvjeravaju da je to staromodno ili nazadno ili zastarjelo ili da se može djelomično živjeti po nauku ili čak ako te vrijeđaju radi toga.

To znači reći Bogu: “Ti si to tako htio, iako ja to ne razumijem u potpunosti. S obzirom da si ti to htio, ja to prihvaćam. Želim živjeti po tvojim pravilima i planu. Daj mi snage, volje i ljubavi za to. Daj mi ljubavi da sve Tvoje postane i moje.”

Sve dok će se (hrvatska) politika “prati” od kršćanskih načela, nema napretka jer na tim načelima počiva svaki uspjeh, razvoj, bolji i ljepši život. Ne moram spominjati da je puno značajnih znanstvenika bilo vjernicima (kršćanima), da su svjetsku ekonomiju izgradili kršćani svojim društvima i radom itd. Europa je izgrađena na tim temeljima, Europa koja sada okreće leđa tim temeljima.

Zašto stranke koje se zalažu za zakone suprotne dobru osobe imaju uspjeha? Zato što se oni ne “peru” od svog “nauka”. Oni su vjerni sebi. Mi se peremo od Božjeg nauka, a ne možemo biti kao oni.

Prenosim dio Doktrinalne note vezane uz sudjelovanje katolika u političkom životu koju je izdala Kongregacija za nauk vjere 2002. godine na čijem je čelu bio kardinal Ratzinger.

Kao što kaže doktrinalna nota, “etički pluralizam je neprihvatljiv. Danas je na snazi svojevrsni kulturalni relativizam … koji opravdava dekadenciju i napuštanje razloga i načela naravnog moralnog zakona. Slijedom toga, …, u javnosti nije neobično čuti izjave u kojima se tvrdi da je taj etički pluralizam sam preduvjet za demokraciju. Kao rezultat, građani za vlastita moralna opredjeljenja traže potpunu autonomiju, dok zakonodavci smatraju da poštuju tu slobodu odlučivanja donoseći zakone koji ne uzimaju u obzir načela naravne etike, popuštajući tako pred određenim prolaznim moralnim i kulturalnim usmjerenjima, kao da bi sva shvaćanja života bila jednako vrijedna…

To relativističko poimanje pluralizma nema ništa zajedničko s legitimnom slobodom građana katolika da među političkim mišljenjem izaberu ona koja su spojiva s vjerom i naravnim moralnim zakonom.”

Međutim, “katolici imaju pravo i dužnost podsjećati društvo na dublji smisao života i odgovornost svakog u tom pogledu. Ivan Pavao II., nastavljajući trajni nauk Crkve, više je puta ponovio da oni koji su izravno uključeni u zakonodavna predstavništva  imaju ‘preciznu obvezu suprotstaviti se’ svakom zakonu koji napada ljudski život. Njima, kao i svakom katoliku, nije moguće sudjelovati u širenju mišljenja u korist takvog zakona niti je ikom od njih dopušteno za njega glasovati. U tom se kontekstu mora spomenuti da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da svojim glasom podupire političke programe ili pojedini zakon koji proturiječi temeljnim sadržajima vjere i morala. Kršćanska vjera čini nerazdjeljivu cjelinu i nedopustivo je izdvojiti ijedan njezin sadržaj na štetu cjeline katoličkog nauka.”

Do čitanja,

🙂

Crkva i tolerancija

”Svijet može optuživati Crkvu da je netolerantna i svijet je u pravu.

Crkva je netolerantna; netolerantna o Istini, netolerantna o načelima, netolerantna o Božanstvu, jednako kako je Naš Gospodin bio netolerantan o Svojem Božanstvu.

Druge vjere mogu mijenjati svoja načela, i mijenjaju ih, jer su njihova načela stvorena od ljudi. Crkva to ne može jer su njena načela od Boga.

Vjera nije skup vjerovanja koja bismo mi htjeli, nego skup vjerovanja koja nam je Bog dao.

Svijet se može ne slagati s Crkvom, ali svijet vrlo dobro zna tko je taj s kim se ne slaže.

Nastavi čitati “Crkva i tolerancija”

Razmisljanja o izborima…

U Hrvatskoj je na snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine.

Vrijeme je za prave izmjene Zakona.

Svaki politički kandidat koji ne može ili ne želi jasno reći svoj stav o pitanju pobačaja, istospolnih zajednica, zdravstvenog odgoja, umjetne oplodnje, eutanazije i sličnih pitanja, nije pravi izbor. Pravi izbor nisu ni kandidati koji imaju pozitivan stav prema navedenim temama.

Nastavi čitati “Razmisljanja o izborima…”

“Mini egzorcizam” za svaki dan

Molitva Arkanđelu Mihaelu je, kolokvijalno zvano, “mini egzorcizam” za svaki dan. Egzorcizam je pod navodnicima jer molitva nije egzorcistička. Ona ne sadrži formulaciju naređivanja koju mogu moliti samo svećenici jer imaju snagu dobivenu svećeničkim redom. Da je ova molitva egzorcistička, vjernici laici je ne bi smjeli moliti niti bi bila na mojem blogu jer dobro poznajem što laik smije, a što ne i ne pada mi na pamet gurati nos gdje mu nije mjesto, nego poštujem crkvenu hijerarhiju i nauk.

Anđeli (grč. angelos = glasnik) su osobna, od Boga stvorena,  duhovna bića koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10). Oni su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i glasnici su njegove slave.

S obzirom da su čisti dusi, nisu vezani za tijelo, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i dana im je veća sposobnost spoznaje. Oni nemaju slobodnu volju poput čovjeka, što znači da u potpunosti vrše Božju volju i naviještaju Njegovu slavu.

Postoji devet korova anđela (kerubini, serafini, arkanđeli…), a osmom koru pripadaju arkanđeli (Mihael = tko je kao Bog?, Gabrijel = Bog je jak i Rafael = Bog iscjeljuje).

Katolički anđeli različiti su od New age anđela i kultova prema anđelima.

Lucifer = Svjetlonoša (Sotona) također je bio anđeo, a i dan danas je duhovno biće. Kad mu je Bog objavio plan za čovjeka u kojem bi anđeli pomagali ljudima i bili njihovi zaštitnici, Lucifer nije htio služiti biću koje ima tijelo (čovjeku), gadio mu se Božji plan i Bogu je rekao: “Non serviam!” = “Neću služiti!” ( teologija tijela i ovdje). Tako je Lucifer postao pali anđeo koji je okupio grupu pobunjenih anđela koje je predvodio u borbi protiv Boga (na početku stvaranja) i čovjeka (sada).

Na početku stvaranja, kad se odvila ta borba, Mihael je bio vojskovođa anđela odanih Bogu i pobjednik u borbi protiv Lucifera i njegove vojske. Zato je ova molitva važna i snažna, a Mihaela se prikazuje kao ratnika u oklopu s mačem u ruci.

Možda je najvažniji dio u kojem se spominje sv. Mihael i borba Otkrivenje 12, 7-9:

“I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.”

Molitvu Mihaelu Arkanđelu napisao je papa Leon XIII. nakon vizije u Rimu u kojoj je vidio mnoštvo razdraženih demona kako se naslanjaju na crkvu i “sveti grad”. To se dogodilo u prosincu 1884. ili siječnju 1885. godine u privatnoj kapelici Pape u Vatikanu. Vizija se pojavila nakon što je Papa odslužio svoju misu i ostao je prisutan na još jednoj misi. Nakon druge mise, ostao je nepomično gledajući prema oltaru, iznad svetohraništa. Nakon nekoliko trenutaka, uznemiren i u strahu, požurio je prema radnoj sobi, napisao molitvu i nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za obrede, dao mu molitvu i rekao da se molitva odmah pošalje svim biskupima širom svijeta. Papa je naložio da svi svećenici mole molitvu sa svojim vjernicima nakon svake mise.

Papa je povjerio kasnije jednom od svojih tajnika, mons. Rinaldu Angeliju, kako je za vrijeme mise vidio oblak – mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad “svetim gradom” (Vatikanom).

Papa Franjo poručuje da se utječemo sv. Mihaelu u borbi protiv zla.

Baš smo se dobro iskoordinirali – ja ovim člankom 28.10. pa Papa 29.10. u objavi na Twitteru 😉

Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.

Protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.

Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo,
i Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.

Amen

U Italiji je jako raširen sotonizam.

On je posebno prisutan u Rimu. Mislite li da je to slučajnost?

UPDATE 7. 5. 2017.

Župnik moje župe danas je dobro povezao prispodobu o Dobrom Pastiru (Iv 10) i prevarantima koji vrebaju s duhovnom stvarnošću i krštenjem, a što me je podsjetilo na nešto.

Osoba koja je krštena kao beba i koja je od malih nogu odgajana u vjeri ne može osjetiti, primijetiti ni znati kako je i kakva je duhovna stvarnost bez te zaštite.

Doista, mi ne možemo znati kakvi su to vrtlozi te duhovne i psihičke turbulencije bez zaštite krštenja i o kakvom se mračnom bezdanu radi.

Osobe koje su se krstile kao odrasle, jer su bile odvojene od vjere pa su se preobratile, primijete tu razliku.

Čovjek ima problema bio on kršten ili ne, može bolovati od psihičkih poteškoća bio on kršten (vjernik) ili ne, ali duhovna stvarnost i duhovni vrtlog različit je kod osobe koja je krštena i one koja nema tu zaštitu. Mi ne možemo primijetiti tu razliku jer smo navikli na nju, ona je naše prirodno okruženje, naša stvarnost, ne doživljavamo je novom jer je ona oduvijek tu i nismo ni svjesni njezine snage sve dok se čovjek ne udalji od sakramenata, ali vjerujemo u nju jer imamo Isusove riječi i nauk.

Ako je išta potrebno upamtiti, to je da je duhovni svijet stvarnost. Stvaran je i dobri, ali i zli duhovni svijet. Sotona je stvarna osoba, stvarno biće koje želi uništiti Božje stvorenje (čovjeka) te čini sve kako bi ljudi povjerovali da nije stvaran.

“Đavao je inteligentniji od običnih smrtnika i ne bismo smjeli tvrditi suprotno.

Sotona nije metafora ili neki magloviti pojam, nego pravo stvorenje naoružano tamnim silama. On je zao. On nije poput magle koja se rasprušuje, nije difuzan. On je stvarna osoba.

Uvjeren sam da nikada ne smijemo razgovarati sa Sotonom jer ako to učinimo, bit ćemo izgubljeni. On je inteligentniji. Sve će okrenuti naopako i zavrtjeti vas u glavi. Pretvarat će se da je pristojan – to radi i svećenicima i biskupima – i tako ulazi u vaš um. To može jako loše završiti ako ne shvatimo odmah što se događa i ne kažemo mu: ‘Odlazi!’ Oboružajmo se našom svetom vjerom, svime što nam daje i spavajmo mirno jer je Bog gospodar i stvoritelj svega.” – ne sjećam se čiji je ovo citat bio. Ako netko zna, neka mi javi.

Malo o Getsemanskoj uri u svakodnevnom životu …

Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima i molitvama, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima pa su i nas odgajali prema njihovim načelima i ponašanju, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.

“Postoji nevjerojatna neistina kojoj se u ovom našem, tehnološki razvijenom svijetu, podučava djecu, a to je kako većina  ljudi ima veliku mogućnost proživjeti život bez razdoblja patnji ili boli, bez vremena tame. Ovu iluziju stvaraju mediji, osobito reklame (svijet sretnih svršetaka), obrazovanje, društveni običaji ljudi, ali i vjersko razmišljanje. …

Ova neistina nije namjerna laž – zapravo je to sveopće negiranje stvarnosti. To nije prijevara koju treba osuditi, nego iluzija koju treba raspršiti.

Benedict J. Groeschel, katolički svećenik i psihoterapeut

Nastavi čitati “Malo o Getsemanskoj uri u svakodnevnom životu …”

Popričesna molitva – Dušo Kristova

Postoji puno molitava i svaka se može moliti u drugoj prilici, ali neke su sastavni dio mene jer se pronalazim u njima i stalno ih molim.

I kad molim poznate molitve, volim molitve koje su usmjerene na Isusa, ali i kada molim svojim riječima i kada je to pravi dijalog.

Molitva ‘Dušo Kristova’ moli se nakon pričesti (ona je popričesna molitva). Molitvu je sastavio sv. Ignacije Loyola, utemeljitelj isusovaca.

“Dušo Kristova posveti me,

Tijelo Kristovo spasi me,

Krvi Kristova napoji me,

vodo iz prsa Kristovih operi me.

Muko Kristova okrijepi me.

O, dobri Isuse usliši me.

Među rane svoje sakrij me i

ne dopusti da se odijelim od Tebe.

Od neprijatelja zlobnoga brani me,

na času smrti moje zovni me

i zapovijedi mi da dođem k Tebi

da te sa svetima Tvojim hvalim i slavim

u vijeke vjekova.

Amen.”

Križ

“Takav je plan – o našem izboru ovisi vječnost.

Naš stav prema neizbježnom križu čini da vječnost dobijemo ili izgubimo. Iako se put čini teškim, nije slijep jer nam Gospodin nije rekao samo da Ga slijedimo – pokazao nam je put. Možemo ići njegovim stopama iz tamne šume trpljenja, ali nikad ne možemo reći: ‘On ne zna što znači patiti’. On je prvi trpio da nas nauči kako trpjeti. Nije rekao: ‘Dođi na križ’, nego: ‘Dođi, slijedi me’ jer je Bog znao da ljudi neće učiniti to samo zato što im je rečeno, nego im je potreban primjer.”

-Nadbiskup Fulton J. Sheen

Sve je u drvo tvoga križa urezano

“Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Život, ­ i tvoj i moj.

Prvi plač i koraci.
Prve riječi i radosti. Zanosi, samoće, ljubav.
Patnja i umor. Trud svakidašnji.
Zahvalnost i nada. Posrtanje i padanje.
Hod zauvijek.
Svjetlost.
Svjetlost u nebrojenim oblicima i izričajima.
Blizina.

Život, ­ i tvoj i moj.

Nastavi čitati “Sve je u drvo tvoga križa urezano”

10 razloga zašto se ne peremo (ne idemo u crkvu)

Usporedba odlaska u crkvu i kupanja.

  1. Dok sam bio dijete, tjerali su me da se perem.
  2. Ljudi koji se stalno peru samo su dvoličnjaci koji misle da su čišći od drugih.
  3. Ima tako puno vrsta sapuna. Kako mogu znati koji je pravi za mene?
  4. Vodovodu je stalo samo do našeg novca.
  5. Pokušao sam se prati, ali je bilo dosadno i uvijek isto.
  6. U kupaonici je uvijek tako hladno i sterilno.
  7. Operem se za Božić i Uskrs. To je dosta.
  8. Nitko od mojih prijatelja ne misli da je pranje potrebno.
  9. Stvarno nemam vremena za pranje.
  10. Možda ću se jednom i oprati. Kad ostarim.

–nepoznati autor

Ribar vs. Ribar 2 – smisao života

“Luksuzna jahta se usidrila u jednom malom meksičkom ribarskom selu.

Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao je ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.

‘Ne treba nam dugo’ – odgovoriše ribari.

‘A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?’

Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.

‘Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?’

Nastavi čitati “Ribar vs. Ribar 2 – smisao života”

Moda, krijepost &Elie Saab :)

Iako volim modu jer predstavlja jednu vrstu umjetnosti i kreativnosti isticanjem onoga što jesi, moram priznati da je nebitna u kontekstu današnjih problema i izazova te joj ne pristupam kao narcisoidnom divljenju odrazu u ogledalu.

Elie-Saab-Haute-Couture-FW-2014-2015-4
Elie Saab Official

Ne robujem trendovima i ne opterećuju me da zavolim obilaziti trgovine i isprobavati odjeću. Imam svoj stil, znam što mi se sviđa, a što nikada ne bih obukla jer bih se u tome osjećala bezvrijedno ili ružno (da, ima ružnih trendova!). Odgajana sam da budem dama. Ne volim kupnju, volim se lijepo obući, ali max limit kojeg toleriram je jedan (1) sat. Nakon toga mi je potpuno svejedno jesam li pronašla ono što sam trebala kupiti, jesam li u prolazu vidjela neku super haljinu ili pada kiša. Ja sam s kupnjom gotova nakon sat vremena (sestrama toleriram do 2,5 sata), bez obzira jesam li nešto kupila. U kupnju idem ciljano – znam što hoću i što mi treba, a to je i dobra taktika za bilo koju vrstu kupnje kako ne biste trošili previše.

Svatko treba graditi svoj stil jer je i on dio naše autentičnosti (jedinstvenosti) koja upotpunjuje i obogaćuje našu osobnost i jedinstvenost. U tom kontekstu gledam na modu.

Nastavi čitati “Moda, krijepost &Elie Saab :)”

Bože, učini da budem televizor

“Učiteljica jedne osnovne škole je dTelevizor
ala svojim učenicima zadatak da napišu esej o tome što bi htjeli da im Bog napravi. Na kraju dana dok je u stanu ocjenjivala eseje, pročitala je jedan koji ju je učinio vrlo emocionalnom.

Njezin muž, koji je netom ušao u stan, ugledao ju je uplakanu i upitao: ‘Što se dogodilo?’ ‘Pročitaj ovo. To je esej jednog od mojih učenika.’

‘Bože, večeras te molim da mi učiniš nešto vrlo posebno – učini da postanem televizor. Želim zauzeti njegovo mjesto i živjeti kao televizor u svojoj kući.

Želim imati svoje posebno mjesto i da se moja obitelj okuplja oko mene. Želim da me shvaćaju ozbiljno dok govorim. Želim biti centar pažnje i da me čuju bez prekidanja i pitanja.

Nastavi čitati “Bože, učini da budem televizor”

Četiri vrste ljubavi 😍🚣👨‍👩‍👧‍👦✝

Postoji više vrsta, tj. stupnjeva ljubavi. One su međusobno povezane i potrebne, ali nam krajnji cilj treba biti agape – Božja ljubav u čovjeku pomoću koje čovjek ljubi voljom i odlukom, a ne osjećajima koji u puno situacija ne bi dozvolili ljubav.

Agape je princip, način života i djelovanja prema drugim ljudima, ono kakvi mi želimo biti, čak i prema onima koji su zli prema nama. Samo nas agape sprječava da zlima ne vraćamo zlom.

Na kojem se vi stupnju nalazite i koja je ljubav najdominantnija u vašem životu?

Bxq941490471579

Privatno vlasništvo, all rights reserved

Nastavi čitati “Četiri vrste ljubavi 😍🚣👨‍👩‍👧‍👦✝”

Teologija tijela i ja

Kad sam krenula s pisanjem serije o teologiji tijela, rekla sam da ću iznijeti svoj stav i svoje poglede na tu temu.

Moram priznati da mi se bilo malo teže odlučiti za ovaj članak, što inače nije problem za teme kojima se bavim. Nekoliko je razloga za to.

Mislim da je ionako jasno kakav je moj stav o predbračnoj čistoći samim time što pišem ovaj blog, tj. zato što sam katolkinja, vjera mi je jako bitna, a jednako tako i vjerodostojnost te integritet. Mi, katolici, nanosimo puno sablazni kad ne živimo kako nas vjera uči. Zaključno, spolni nauk Crkve za mene je sastavni dio vjere. Ako si katolik, živiš tako.

Treći i najvažniji razlog je to što privatne stvari volim držati u uskom krugu ljudi. Međutim, shvatila sam da, ako će bar jednu osobu koja čita moj blog, moje razmišljanje o ovoj tematici potaknuti na promjenu ili je ohrabriti da ustraje u svojim stavovima jer nije sama, moram napisati ovaj članak.

Flickr.com – zapravo djela, Chico, ali ajde …
Fb/Catholic gentleman
Flickr.com
Nastavi čitati “Teologija tijela i ja”

Kafeterija vjernici i politika

Prije mjesec dana, slušala sam raspravu u sklopu Kulfesta. Tema je bila ekonomske prirode, ali se diskretno provlačila i pro-life tematika.

Jedan od govornika na konferenciji s dugogodišnjim iskustvom na području financija te predavač poslovnih financija i financijskog menadžmenta na jednoj poslovnoj školi je istaknuo kako ga kontaktiraju pojedine političke opcije za suradnju pri sastavljanju njihovih gospodarskih programa. Tako je gospodin istaknuo da ga je kontaktirala i gđa Mirela Holy, predsjednica ORAH-a.

ali vjernici
C.S.Lewis quotes

Što se tiče gospodarskog programa, imali su zajedničke točke ok
o kojih su se složili te je govornik bio spreman pomoći, ali uz jedan uvjet. Pitao je gđu Holy što će napraviti po pitanju svojih ideja vezanih za nagrađivanje doktora koji će napraviti najviše abortusa, kao i što će napraviti s dijelom programa koji se tiče bioetičkih pitanja. S obzirom da gđa Holy nije htjela odustati od takvog programa, govornik se zahvalio i rekao da ne želi sudjelovati i surađivati sa strankom koja promiče abortus.

Zašto sam krenula s ovim primjerom?

Nastavi čitati “Kafeterija vjernici i politika”

Kome ideš po procjenu i otkriće svoje vrijednost? Zašto nekome nebitnom?

Kome odlaziš po procjenu svoje vrijednosti? Zašto dopuštaš da tvoju vrijednost procjenjuje netko posve nebitan u tvom životu, netko tko nije siguran ni sam u svoju vrijednost?

Znaš li kome se trebaš obratiti za procjenu svoje vrijednosti i to samo Njemu, jednom jedinom? Mislim da znaš 🙂

A, kako se Njemu obratiti? Molitvom i meditacijom, a prije svega misom, ispovijedi i pričesti.

Nastavi čitati “Kome ideš po procjenu i otkriće svoje vrijednost? Zašto nekome nebitnom?”

Jesus, You take over…

A prayer of the Servant of God, Fr. Dolindo Ruotolo
“Why are you upset and agitated? Leave your cares to Me and all will be fine. I tell you honestly, every act of true and blind reliance on Me, results in what you desire and will resolve all your difficulties.
Abandonment in Me does not mean being frustrated, becoming anxious and desperate, offering Me your anxious prayer, that I may follow you and have your anxiety be a prayer.

Nastavi čitati “Jesus, You take over…”

Isuse, misli Ti…

Svatko od nas ima neki problem, napast, kamenčić koji ga žulja, tugu, opterećenost, umornost, strah i sl. Drugim riječima, svatko od nas ima svoj križ kojeg nosi kroz život, ali pitanje koje se postavlja je: “Kako nosimo taj križ?”

Da bismo mogli nositi križ kroz život, odnosnsvijeće križo vući ga za sobom po podu, potrebna nam je snaga. To ne možemo sami jer ako pokušavamo pobijediti svijet ili pobijediti sami sebe, ne možemo sami jer ćemo svijet, a i same sebe, htjeti pobijediti njegovim/našim metodama. I, što će se dogoditi? Postat ćemo oni protiv kojih se borimo.

Nastavi čitati “Isuse, misli Ti…”

Joga, new age i masonstvo nije za katolike

Prije samog početka, joga&New Age&većinski self help&masonstvo nisu za katolika jer su suprotne nauku naše vjere.

Sad kad smo to riješili, mogu krenuti sa člankom.

Na početku fakulteta, imala sam priliku slušati predavanje fra Josipa Blaževića, redovnika koji je u Crkvi najbolje upoznat s temama New Age-a, joge, spiritualizma, reikija i ostalih stvari izvučenih iz lonca duhovnosti, a koje, nažalost, i mnogi kršćani, nesvjesni opasnosti, koriste i prakticiraju.

Moram biti iskrena i reći kako me te stvari nikada nisu zanimale jer mi je, zahvaljujući Bogu i KC, uvijek bilo jasno da ne pripadaju mojoj vjeri. To mi je bilo jasno ne zato što znam puno toga o tim pojavama ili zato što sam tako pametna sama po sebi, nego zato što mi je Bog dao puno milosti, sačuvao me od puno toga i zati znam puno o svojoj vjeri. Zato sam se, s tim općim pregledom, držala dalje od toga. Nikada me nije zanimalo ni otkud što potječe niti što pretjerano znači ako ne ide uz katoličanstvo.

Upravo zbog toga, sve dominantnije prisutnosti “duhovnosti” i tiranije pozitivnih misli u koju se uključila i “Jana – voda s porukom” promovirajući sinkretističku i antikršćansku duhovnost Paola Coelha i Louise L. Hay, odlučila sam se za ovu temu jer je od izuzetne važnosti, ali i kako bih vas potaknula da mir i čežnju za transcedentalnim potražite u katoličkim pobožnostima i meditaciji.

Nalazimo se u svibnju pa je idealan početak za molitvu krunice. Nakon kršćanske molitve i meditacije (koja, daj Bože, rezultira kontemplacijom – napisat ću jednom članak o Lectio Divina i razlici meditacije i kontemplacije), nećete ostati jednaki jer ne postoji veća moć od molitve.

Na samom početku, idemo razjasniti jednom zauvijek:

  • joga
  • bioenergija
  • New Age,
  • spiritualizam
  • reiki
  • tai chi
  • transcedentalna meditacija
  • različito “(samo)iscjeljivanje”
  • čakre
  • karma
  • sudbina
  • čitanje horoskopa
  • safari duha
  • vorteks
  • svemir
  • energija
  • Ana Bučević, Ingrid Divković, Tatjana Cameron Tajči, Ivana Plechinger, Danijela Martinović, Nina Slišković, Lorna Byrne, Louise L. Hay, Paolo Coehlo
  • astrologija
  • reinkarnacija
  • hamajlije
  • narukvice ove ili one boje
  • jantar
  • life coaching
  • homeopatija
  • različite borilačke vještine
  • kristali
  • pozitivne misli
  • otvoreni um (open mind)
  • različite meditacije
  • božanstva
  • spajanje sa silama i božanstvima
  • povlačenje u sebe i tamo (samo)traženje
  • holističke radionice
  • holistički spa
  • iscjeljivanje emocija
  • snaga žene/snaga muškarca
  • aikido
  • prirodno roditeljstvo
  • svjesno roditeljstvo
  • roditeljstvo u kojem roditelji ne odgajaju, ne viču, ne usmjeravaju, nego djeca rade što žele
  • feng shui
  • theta
  • anđeologija – New Age “anđeli” nisu katolički anđeli (ako knjigu o anđelima nije izdala neka od izdavačkih kuća koje uglavnom pokrivaju katolička izdanja, najvjerojatnije se radi o New Age “anđelima”)
  • poruke anđela
  • safari duha
  • “Koliba”
  • iscjeljivanje svojih misli
  • slanje poruka u svemir
  • vraćanje pozitivnih stvari iz svemira i sl.
  • natalne projekcije
  • predviđanje života u budućnosti i na temelju toga izbor načina života ili supruga/supruge
  • različito praznovjerje
  • lančane poruke u stilu: napravite ovo ili ono ili širite dalje poruku jer će vas inače zadesiti nesreća ili će vas kazniti Bog – neće vam se dogoditi ništa loše i nemojte ih širiti dalje, čak ni kad se spominju katolički sveci jer to nema nikakve veze s vjerom
  • …

predstavljaju veliku opasnost i nisu za katolike!

Nemojte dozvoliti da vas netko uvjeri kako je to spojivo s kršćanstvom. Neki od tih govornika pozivaju se na kršćanstvo ili čak katoličanstvo, ali radi se o New Age-u. Nude različite radionice i putovanja u kojima jedan dan idu u svetište, a drugi dan poučavaju New Age. To je poganstvo i ne može biti prihvatljivo!

NEW AGE

Ljudi koji prodaju takve savjete o životu (tzv. life coaching) mogu biti jako uvjerljivi jer imaju sektaške karakteristike. Postupite kao i u slučaju sekti – samo se maknite. Nema smisla upuštati se u raspravu jer su takvi, nažalost, potpuno u svom zaluđenom filmu i potrebni su Božje milosti. Pomolite se za njih, ali nemojte dopustiti razvijanje priče jer su manipulativnog karaktera.

Nespojivo je otići u crkvu pa na life coach seminar temeljen na New Age-u, a to je nešto što sam primijetila u radnjama ljudi. Jednako tako, ne može ista osoba nuditi neki program koji se sastoji od posjeta crkvi ili svetištu u pauzi između New Age radionica. Zašto? Zato što od jednog dobivate dobro (crkva+kršćanstvo) od drugog zlo (New Age).

Savjetnici za život (tzv. life coachs) zarađuju na ljudima, a ne donose dobro jer ono što govore nije istina, nego laž i obmana. Što nam donosi oslanjanje na laž? To znači da svoju nadu temeljimo na laži.

Ako trebate liječnika, idite liječniku. Ako trebate svećenika, idite svećeniku. Mentalnim i duhovnim zdravljem bave se svećenici, psihijatri i hagioterapisti koji su prošli višegodišnju obuku (nadam se), a ne šamani.

Ono što me zanima je snose li New Age savjetnici odgovornost za postupke osobe koja dođe k njima, a treba psihijatrijsko liječenje jer ima poremećaj ličnosti ili tendencije samoubojstvu? Nadalje, zanima me što rade (zdravstvene) inspekcije? Kako je moguće da država daje poticaje za samozapošljavanje za širenje New Age sektaštva? Možete uzeti poticaj za samozapošljavanje i otvoriti društvo za savjetovanje o životu.

Nadalje, dovoljan argument zašto sve gore navedeno, a i puno drugih sličnih opsjena nisu za katolike je činjenica da joga pripada drugoj religiji, a katolik ne može uzimati iz drugih religija ono što mu se sviđa pa to miješati s katoličkom praksom. Tako nastaje kafeterija vjernik kako se nazvala Maria Owings Shriver, bivša supruga Arnolda Schwarzeneggera koja je odgojem i odlaskom na misu katolkinja te se takvom i predstavlja (a s obzirom kako je podrijetlom Kennedy, svi je smatraju katolkinjom), ali voli i Budu, istočnjačke hamajlije i prakse, a ima i liberalne stavove, tj. stavove suprotne katoličkom nauku pa ide i na sklapanje istospolnih zajednica.

Ne volim spominjati imena, pogotovo ako ne poznajem osobu niti situaciju i ne presuđujem ljudima jer to nije moje pravo, ali dobar slučaj za analizu bio bi i npr. tenisač Novak Đoković koji je zapao u istočnjačku duhovnost i prehranu. Čini mi se da je to glavni uzrok problema s kojima se sada bori jer bih rekla da je njegov fizički pad samo posljedica duhovne opasnosti u kojoj se našao.

Jednako kao što se ne može istodobno biti katolik i mason jer je katolik koji postane mason samim činom automatski ekskomuniciran (izopćen, odcijepljen) iz Crkve, ista je situacija i s npr. reikijem i kršćanstvom. Ne može se biti istodobno iniciran u kršćanstvo i u reiki jer je osoba ekskomunicirana s obzirom kako on uvlači čovjeka u druge dimenzije duhovnosti. Potrebno se prvo obratiti svećeniku koji će procijeniti ima li potrebe za egzorcizmom (u težem slučaju) i molitvom otklinjanja (u blažem slučaju) te osobu uputiti u daljni proces ponovnog vraćanja u okrilje KC i sakramentalni život KC. Znači, joga nije automatska ekskomnikacija, ali je protivna vjeri, a reiki je automatska ekskomunikacija.

Što se tiče masonstva, katolik ne može biti snob željan upravljanjem svijetom u tajnosti, iz mračnog, skrivenog podruma uz potporu malog kruga ljudi poput njega koji vjeruju da imaju tajne spoznaje i znanje. Vjerojatno imaju, ali je ograničeno i nevaljalo s obzirom da je masonstvo povezano sa sotonizmom. Za razliku od masona, Bog svakom čovjeku daje mogućnost pristupa samom Njemu i svi su dobrodošli.

Nažalost, opasnost leži i u činjenici kako dosta katolika to ne zna pa, umjesto da se okrenu upoznavanju svoje vjere (religije) i tamo potraže oslonac, nasjednu na trik zamagljene, anemične, bezlične, sentimentalne duhovnosti (New Age) koja je lišena religije. Često se, radi nepoznavanja vlastite vjere, ne uočavaju elementi New Age-a u svakodnevnom okruženju pa nedjeljom navečer, nakon sv. mise, eto kršćanina na jogi, a njegovo dijete utorkom ima dodatni sat u vrtiću posvećen “zdravoj prehrani” koji bi, s otvorenim umom, prirodnim odgojem i vježbom meditacije, trebao poslužiti tome da se dijete smiri, bolje osjeća i da mu osigurate “konkurentsku prednost” pred ostalom djecom. To što to nije u skladu s katoličkim pogledima i vjerovanjima te vam je dijete fokusiranije samo zato jer je otupljeno, pa sad… Ne može se voditi računa o svemu.

Svijet (zapadna hemisfera) nalazi se u stanju duhovnog nomadizma – živi nesvjestan kršćanskog identiteta, ne zna koji je smisao života, srami se svojih kršćanskih korijena, briše “memoriju”, traži nešto, ali to više ne traži u svojim korijenima (kršćanstvu), nego izvan kršćanstva.

Nova duhovnost (New Age) se, kako ja to volim dočarati ljudima, nalazi u oblaku magle, bez ikakvih jasnih kontura, pravila, moralnih normi i naziva zato što se temelji na sentimentalizmu – ako se osjećam kao konj, onda sam konj i želim pravo kako bih se mogao ponašati kao konj, iako sam zapravo čovjek ili kobila.

Iz te magle, čovjek uzima ono što misli da mu je potrebno, a to na kraju postane jako veliki problem jer je sve što se nalazi u toj magli pogrešno. Ta nova duhovnost naziva se novo doba (eng. New Age) jer su ljudi koji žele uništiti kršćanstvo, a među kojima su i masoni, 2000. godinu koja je početak novog tisućljeća, označili godinom kada završava razdoblje kršćanstva (riba) i kreće novo razdoblje vodozemaca koje karakterizira nova duhovnost, zatiranje i uništavanje kršćanstva. Radi toga moraju smisliti vlastite okvire svoje duhovnosti pa se neki brinu o tome što hoće li neće jesti onoliko koliko se ja brinem o vršenju Božjih zapovijedi.

Stvaraju glad koju kratkoročno utažuju lažima i zlom, dok dugoročno osoba i dalje ostaje gladna. Osoba će ostati gladna sve dok se ne vrati Bogu. To nije nešto što sam smislila ja ili netko u Crkvi, nego je to jednostavno tako zato što nas je Bog tako stvorio – upisao nam je čežnju za Njim i dok se ta čežnja ne namiri Njime, osoba će tražiti krive supstitute. Ako smo žedni, neće nam pomoći gumeni bomboni.

Sastavnice te nove paradigme su:

  • židovsko-kršćanska religija (uzimanje pojmova i davanje novih, lažnih značenja)
  • sekularizirana znanost
  • gnoze
  • krivovjerja
  • ezoterije
  • istočnjačke religije te
  • međugeneracijski konflikt (Kinseyev institut, seksualna revolucija, ZO).

New Age predstavlja se kao alternativa kršćanstvu i svim drugim institucionalnim (organiziranim) religijama. On promiče “duhovnost u službi zadovoljenja ljudskih potreba, egolatrije, duhovnost po mjeri kulture zdravizma (kult zdravlja), sedativnu i antistresnu duhovnost.*” Ta duhovnost nema veze s pojmom istine, moralnim normama i kršćanskom objavom.

On “uklanja granice između stvorenja i Stvoritelja, čovjeka i Boga. On promiče biocentričku paradigmu prema kojoj kruna stvaranja više ne bi bio čovjek stvoren na sliku Božju (što je okosnica judeokršćanskog nauka i zapadne civilizacije), nego život kao takav. Tu je ključno razmimoilaženje između kršćanstva i new age-a.
Prema biocentričkoj paradigmi, životi ljudi, životinja i bogova imaju jednaku vrijednost. New age smatra životinje našom braćom i sestrama koje imaju besmrtnu dušu (reinkarnacija). Problem reinkarnacije je što izjednačava čovjeka i životinje. New age je mentalitet koji prožima svijest masa i prodire u svakodnevni govor, medije, kulturu – npr. rašireno govorenje da je životinja umrla. Životinja može uginuti, ne može umrijeti.*”

MASONI

New Age je upravo jedini oblik vjerovanja kojeg masoni žele za “ujedinjeno čovječanstvo” te su oni i doveli New Age u kršćansku, zapadnu hemisferu. Cijeli projekt objavljivan je u njihovom glasilu “New Age” u SAD-u. Masoni mrze Krista i kršćanstvo, a na višim stupnjevima inicijacije izriču odanost Luciferu, gaze i lome križ te sliku Mihaela Arkanđela (19. i 30. krug od 33). Pape redovno upozoravaju na opasnosti masonstva. Mnoge enciklike objavljene su u kojima se osuđuje masonstvo, a možda se najviše angažirao papa Leon XIII. koji je sastavio molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu nakon jedne strašne vizije. Sv. Maksimilijan Kolbe pokrenuo je Vojsku Bezgrešne kad je primijetio njihove (masonske) slobodne manifestacije i pred Vatikanom.

Čovjek je slobodno biće čiji život ovisi o njegovim odlukama te Božjoj providnosti i milosti.

Od izuzetne je važnosti što vjerujemo, u što se ufamo i što ljubimo. Vjerovati u nešto što nije istina ili se ufati u nešto i ljubiti nešto što nije dobro, sigurno će naškoditi čovjeku, svima onima s kojima je u dodiru te svima onima koje voli i u ovom životu i u sljedećem (prema P. Kreeftu).

JOGA

Iako se joga na Zapadu predstavlja kao znanstveno potvrđena metoda postizanja zdravlja i duhovne ravnoteže, joga je “asketska tehnika samospasenja, tj. u istočnjačkim religijama predstavlja ono što Isus Krist predstavlja u kršćanstvu. Jogi imamo zahvaliti što je među kršćanima porastao broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju.
Joga za postizanje zdravlja postoji jedino na Zapadu kojim je ovladala kultura zdravizma. Joga nije prikladna za postizanje zdravlja jer se u hinduističkim svetim spisima zdravlju ne pridaje ama baš nikakva osobita važnost. Hinduisti promatraju bolest kao posljedicu karme (loših djela). U tom smislu, u Indiji ne postoji zdravstvena ili medicinska joga. Joga služi samospoznaji i samospasenju, a ne za postizanje zdravlja.
Crkva dobro poznaje soteriološku ((samo)spasenjsku) narav joge te se bori protiv njezine profanizacije i komercijalizacije na Zapadu. Kao tehnika samospasenja, joga je sredstvo za postizanje besmrtnosti u hinduizmu i budizmu čiji je cilj “sabranost u sebi”, usredotočenost na samoga sebe, nemar za ovozemaljsku stvarnost koja je ionako samo kozmička obmana, iluzija. To je suprotno kršćanstvu koje vodi “ekstazi”, “izlasku iz sebe”, služenju drugome, ljubavi.*”

Nadalje, joga traži usmjeravanje čovjeka sama na sebe kako bi u sebi našao spoznaju, dok mi, katolici, vjerujemo kako čovjek mora svoj pogled usmjeriti prema Bogu, u Njemu naći svoj smisao, izaći iz sebe i u djelatnosti pronaći mir. Ako pogledate kip Bude, vidite da je on usmjeren na sebe, na svoju unutrašnjost i da se fokusira na to. Mi, katolici, pozvani smo na apsolutno suprotno – moramo izći iz sebe.


MOJ ZAKLJUČAK

Joga nije tjelovježba, zdravstvena tehnika, istezanje, vježbanje, nego tehnika postizanja samospasenja vezana uz hinduističko vjerovanje i tehniku. Ako vjerujemo da je Isus otkupitelj svijeta, Mesija, da je Bog Stvoritelj i ako smo kršteni u Isusovo ime, onda je, u najmanju ruku, kontradiktorno prakticiranje joge koja kaže kako se možemo spasiti sami zahvaljujući njoj.

Trčite, šetajte, idite na pilates, aerobik, ples, balet u svrhu rekreacije, okopavajte vrt, sadite cvijeće, pograbite lišće, a kršćanskom molitvom tražite duhovnost.

PAOLO COELHO, LOUISE L- HAY i SELF HELP LITERATURA

Što se tiče pozitivnih misli, Paola Coelha, Louise L. Hay, “vode s porukom” i sl., problem je u tome što se čovjeka postavlja na mjesto stvoritelja svijeta u kojem živi jer sljedbenici tog kulta smatraju da čovjek može pozitivnim mislima stvoriti blagostanje i raj na zemlji.

Kome šalješ pozitivne misli? Samom sebi? Što to onda znači? Da si ti stvoritelj, svemoguć ili? Stvoritelj svijeta je Bog, a i potpuno je pogrešno za svrhu života postaviti ostvarivanje zemaljskog blagostanja. Naravno da čovjek kroz život treba ići s nadom i optimizmom, ali ovdje se ne radi o tome.

Paolo Coelho je pravi predstavnik New Age-a. Zato je i omiljen u medijima, iako se predstavlja kao katolik. U njegovim djelima zamjetna je velika količina New Age-a, krivog tumačenja kršćanstva i nauke te hereza. I u hrvatskim medijima zastupljeni su New Ageri.

Jednako tako, potrebno je istaknuti kako je većina tzv. self help literature (psihologija za širu publiku) i savjetnika za život New Age karaktera i nikako ne odgovara katoličkom poimanju čovjeka i svijeta. Ukoliko čitate takvu literaturu, obratite pozornost da izdavači budu katoličke knjižare pa i onda ili pogotovo onda kad naslov knjige govori o Isusu, prorocima, vječnom zivotu, duši, snazi žene, snazi muškarca, čovjeku i sl.

Sve gore navedeno predstavlja izvor duhovne opasnosti jer čovjek ostavlja širom otvorena vrata različitim silama koje ne donose dobro, dok ga istovremeno emotivno i duhovno odvodi u stanje nirvanskog ništavila i “ubijenosti”. To ništavilo, ubijenost i otupljenost može se vidjeti već u očima osobe.


Smisao našeg života NIJE nirvana.

Nadam se da je ovaj članak bio od pomoći, da sam vam pomogla razjasniti neke stvari i da su vam dani dobri argumenti za svaki put kad vas netko pozove na jogu ili motivacijsko savjetovanje.

Na početku teksta upotrijebila sam dosta primjera i naziva jer primjećujem kako ljudi ne znaju prepoznati što sve pripada New Age-u pa to primjenjuju i u svom životu. Apsolutno je nemoguće pobrojati sve i možda zvuči grozno, ali većina onoga što danas preporučuje bilo koji voditelj ili poznata osoba je New Age.

Sve što vam je nekako moralno neopipljivo, ne prati kršćanski pogled na svijet, katolički nauk, nekako je u magli, povezuje emocije, otupljenost i bijeg te se tiče kao duhovnosti nije kršćansko, iako vam obećava mir. Ako Bog i anđeli čuvari čuvaju dijete, onda ga ne može čuvati crvena hamajlija oko ruke. Ako postoji Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti, onda ne možete dolaziti u doticaj sa svojom nutarnjom božicom ili bogom Ra, Šivom, vorteksom ili kako god.

Život je težak. To slobodno priznajte. Tiranija pozitivnih misli je apsurdna, opasna i neistinita jer nema smisla i nema uporište u Dobru. Za razliku od toga, katolička nada ima smisao i uporište u samom Bogu i sasvim sigurno nam ne ispire mozak s pozitivnošću i mantrama. Možda vam se pozitivne misli i katolička nada čine jednakima, ali razmislite malo bolje i vidjet ćete kako nije tako.

Katolička nada ne negira činjenicu teškog života niti misli da tu činjenicu treba negirati i pretvarati život u nešto što on nije. Ona priznaje teškoću, suze i tugu, ali je to usmjerena tuga s pogledom prema nebu i dubljim smislom jer je Dobro (Bog) zauvijek pobijedilo Zlo (Sotonu), a mi imamo upravo tu nadu za život vječni.

Ako vam je potrebna pomoć povezana s emocionalnim i psihološkim poteškoćama, možda će vam pomoći ovaj članak . Potražite stručnu i provjerenu pomoć pa razgovarajte s liječnikom ili/i svećenikom. Kršćanstvo je neiscrpni izvor radosti i mira te nudi sve moguće i potrebne alate da bi čovjek mogao biti radostan i u miru.

Zahvatite iz tog izvora.

Ako ste se umorili i čini vam se kako vam ne pomaže ništa iz tog izvora, trebate potražiti svećenika (duhovnika) koji će vas podsjetiti na smisao i koji će aktivirati, staviti u funkciju sve ono što znate i što ste naučili o vjeri te liječnika psihijatra ako se radi o problemu za njega. Nikako New Age, tj. životnog savjetnika.

Ljudima s ljubavlju ukažite na pogrešan smjer ako vam to dozvole.

I za kraj, pravi mir i dobro daje jedino Bog i njegov smisao. Onaj tko ne poštuje i ne radi po Božjem smislu može vam donijeti samo zlo. To isto zlo takva osoba donosi i samoj sebi jer je osobe kojima treba pomoć iskoristila za vlastito bogaćenje i guranje u zlo, besmisao života.

Svako dobro,

🙂
*fra Josip Blažević, intervju za novine i predavanje

Opasnosti elleOne i OHK

Od prošlog tjedna pilula ellaOne prodaje se bez liječničkog recepta u ljekarnama diljem Hrvatske.

Radi se o „piluli za dan poslije“, odnosno o abortivnoj i kontracepcijskoj

EllaOne
doctorfox.co.uk

piluli koja se zove i “pilula za pet dana poslije” jer se može uzeti do pet dana od nezaštićenog spolnog odnosa ili zatajenja kontracepcijske metode.

Pilula utječe na odgađanje ovulacije (kontracepcijski dio) te sprječavanje usađivanja embrija u stijenku maternice (abortivni dio).

Nastavi čitati “Opasnosti elleOne i OHK”

“Bella”🎬

Bella_cover

“Bella” (2006.) je indie obiteljski film o iskupljenju s prolife porukom inspiriranom stvarnim dogđajima.

“Bella” je osvojila mnogobrojne nagrade, a najvažnija je pobjeda na filmskom festivalu u Torontu.

Film je režirao Alejandro Gomez Monteverde koji je, uz Patricka Miliona i Lea Severina, i jedan od scenarista. Producenti filma su Eduardo Verastegui i Sean Wolfington. Među izvršnim producentima je i poznati producent Stephen McEveety („Braveheart“, „The Passion of the Christ“) koji je ekipi pomogao savjetima nakon snimanja.

Jose (Eduardo Verastegui) i Nina (Tammy Blanchard) su kolege u restoranu na Manhattanu čiji je vlasnik Joseov posvojeni brat, Manny. Radnja filma se odvija u jednom danu u kojem se isprepliću događaji koji zauvijek povezuju glavne likove – kuhara Josea koji ima nepoznatu prošlost i konobarice Nine koja ima neizvjesnu budućnost. U radnji se isprepliću Joseova priča iz prošlosti koja ga još uvijek proganja, njihova sadašnjost i neizvjesna budućnost.

⌊SPOILER⌋
Nina kasni na posao drugi dan za redom i dobiva otkaz. Jose je želi utješiti i razgovarati s njom te mu ona priznaje da je trudna s muškarcem s kojim više nije u kontaktu, da ozbiljno razmišlja o pobačaju jer joj je život nesređen te da ne želi da njezino dijete pati s njom u takvom životu. Jose je pita želi li provesti s njim taj dan te je vodi svojoj obitelji. Tamo provode vrijeme otkrivajući puno toga jedno o drugome.
Nina konačno saznaje istinu o Joseovom životu koja ga još uvijek progoni, djevojčici koja je lovila leptire, starom automobilu u garaži te nogometnoj karijeri. Jose saznaje da je Nina provela mladenačke godine brinući se o majci koja je pala u depresiju nakon suprugove smrti te da ju je Nina, nakon što više nije mogla trpjeti odbačenost, ostavila i preselila se u New York. Najvažnija činjenica koju Nina saznaje je da je Manny posvojen, ali da to nikada nije radilo razliku u njihovoj obitelji.
S obzirom da je Nina čvrsto odlučila pobaciti, Jose donosi odluku koja će promijeniti njihove živote.

Film ima snažnu poruku za život, lijepu ljubavnu i ohrabrujuću obiteljsku poruku, iako su one prezentirane na nenametljiv način, upravo onako kako trebaju biti: istinito i snažno, ali osjećajno i mudro.
„Bella“ daje prednost životu i slavi ga bez obzira na sve probleme i okolnosti.
„Bella“ prezentira ljubav u pravom obliku, obliku koji zahtjeva žrtvu kako bi osoba postupila ispravno.
„Bella“ donosi istinu o obitelji kao glavnoj nositeljici društva koja ima i treba imati veliki utjecaj na pravilnu izgradnju pojedinca, ali i koja pruža sigurnost, zabavu i potporu svakom svom članu.
„Bella“ promiče vrijednost i doprinos Latino zajednice u SAD-u koja je, od 40.-ih godina 20. st., u filmovima uvijek negativno prikazivana.
„Bella“ podsjeća da pobačaj nije rješenje, da postoje prava, ispravnija rješenja poput posvajanja.
Film je nagrađen i ocijenjen visokim ocjenama od strane udruga koje se bore za pravo na život te udruga koje promoviraju posvajanje kao alternative pobačaju. Udruge za posvajanje su sudjelovale i u distribuciji filma.

Kako glavni glumac i producent Eduardo Verastegui ističe, filmom je spašeno više stotina beba jer ih kontaktiraju žene i obitelji koje su se radi filma odlučile za život. Lik Josea je nadahnuo i samog glumca koji se na isti način postavio u stvarnoj životnoj situaciji, iako je ta priča imala drugačiji završetak (roditelji su odlučili zadržati bebu).

Krunica i litanije Božjeg milosrđa

Krunica Božjeg milosrđa moli se na običnoj krunici.

Na prva tri zrnca:

1. Očenaš

2. Zdravo Marijo

3. Vjerovanje

(Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.)

Na velika zrnca (zrnca koja razdvajaju nizove od deset zrnaca):

Vječni Oče, prikazujem ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta.

Na mala zrnca (10x):

Po njegovoj pregorkoj muci, * budi milosrdan nama i cijelome svijetu.

Nakon pet desetica, završetak:

Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu. (3x)

Može se dodati i ova molitva, ali ona nije sastavni dio krunice kako ju je Isus izdiktirao:

O, krvi i vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u tebe!

Marijo, Majko Milosrđa, moli za nas!

Isuse, ja se uzdam u tebe! (3x)

Smiluj se nama i cijelome svijetu, Gospodine!

Litanije Božjem milosrđu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!


Oče nebeski, Bože, * smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, * smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, * smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, * smiluj nam se!

Milosrđe Božje, ti neshvatljiva tajno Presvetoga Trojstva, * uzdam se u Tebe!
Milosrđe Božje, ti izrazu Njegove najveće moći, * -//-
Milosrđe Božje, koje si se objavilo u stvaranju nebeskih duhova, * -//-
Milosrđe Božje, koje si nas iz ništavila pozvalo u život, * -//-
Milosrđe Božje, koje obuhvaćaš čitav svijet, * -//-
Milosrđe Božje, koje nam daruješ besmrtan život, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas zaštićuješ od zasluženih kazna, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas oslobađaš od bijede grijeha, * -//-
Milosrđe Božje, koje nam u Riječi što je Tijelo postala daruješ opravdanje, * -//-
Milosrđe Božje, koje se na nas izlijevaš iz rana Kristovih, * -//-
Milosrđe Božje, koje nam izvireš iz Presvetoga Srca, * -//-
Milosrđe Božje, koje si nam dalo Presvetu Djevicu za Majku milosrđa, * -//-
Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju Crkve koja obuhvaća cijeli svijet, * -//-
Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju i dijeljenju svetih sakramenata, * -//-
Milosrđe Božje, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore, * -//-
Milosrđe Božje, neizmjerno u sakramentu oltara i svećeništva, * -//-
Milosrđe Božje, koje si nas pozvalo k svetoj vjeri, * -//-
Milosrđe Božje, u obraćenju grješnika, * -//-
Milosrđe Božje, koje posvećuješ pravednike, * -//-
Milosrđe Božje, koje usavršuješ svete, * -//-
Milosrđe Božje, vrelo bolesnicima i patnicima, * -//-
Milosrđe Božje, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca, * -//-
Milosrđe Božje, ufanje onih koji očajavaju, * -//-
Milosrđe Božje, koje uvijek i svugdje pratiš sve ljude, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas ispunjaš milostima, * -//-
Milosrđe Božje, mire umirućih, * -//-
Milosrđe Božje, koje nas čuvaš od paklenoga ognja, * -//-
Milosrđe Božje, koje olakšavaš patnje dušama u čistilištu, * -//-
Milosrđe Božje, ti slasti i neizmjerna radosti sviju svetih, * -//-
Milosrđe Božje, beskrajno u svim tajnama vjere, * -//-
Milosrđe Božje, neiscrpivi izvore čudesa, * -//-

Bog je milosrdan i pun smilovanja, spor na srdžbu i pun dobrote. * Zato ću dovijeka klicati milosrđu Božjemu.

Pomolimo se! O, vječni Bože, čije je milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas i umnoži u nama svoje milosrđe da u teškim trenucima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego da se predamo s velikim povjerenjem u tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Kralju milosrđa, koji nam s tobom i Duhom Svetim iskazuje milosrđe u sve vijeke vjekova. Amen.

ČIN POSVETE SVIJETA BOŽJEMU MILOSRĐU

Prema riječima posvete koju je učinio papa Ivan Pavao II. u najvećem svetištu Božjega milosrđa u svijetu, u Krakovu u Łagiewnikima, 17. kolovoza 2002.:

Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas Ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje milosrđe da bi u Tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen.

+ Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni. Amen.

Teologija tijela VII/Theology of Body VII

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

“Bavit ćemo se ulogama muškarca i žene.

Nastavi čitati “Teologija tijela VII/Theology of Body VII”

Talenti – trošak, smisao, investicija?

Dragi prijatelji,

hvala vam na čitanju i povratnim informacijama.

Drago mi je ako u mojim tekstovima pronađete poticaj, odgovore ili vam probude neka pitanja. Stvarno sam sretna ako ću poslužiti kao Božje oruđe.

Hvala vam što strpljivo čitate moje tekstove, iako je vrijeme dragocjeno, osobito danas, te predstavlja luksuz koji zahtjeva dobre vještine preraspodjele i koordinacije na široki spektar izbora i sadržaja.

Bog je svakome ciljano dao jedinstvene talente. Dao nam je jedinstvene životne okolnosti, događaje, priče i životni put kako bismo te talente stavili Njemu na raspolaganje.

Nastavi čitati “Talenti – trošak, smisao, investicija?”

Teologija tijela VI/Theology of Body VI

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

“U ovom dijelu govorimo o Sari i Tobiji i o “Pjesmi nad pjesmama” jer su to knjige koje izričito govore o braku.

Nastavi čitati “Teologija tijela VI/Theology of Body VI”

Teologija tijela V/Theology of Body V

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Gdje je granica? ili o predbračnoj čistoći

“Često me pitaju: ‘Velečasni, dokle mogu ići sa svojom djevojkom/mladićem? Mi hodamo, nećemo spavati zajedno, ali koja je crta preko koje ne prelazimo?’

Nastavi čitati “Teologija tijela V/Theology of Body V”

Koju poruku šaljemo, a koju trebamo poslati?

Pitate li se ikada što se događa kada naši postupci ne potvrđuju ono za što se deklarativno izjašnjavamo (izdajemo) te tko snosi posljedice tog nesrazmjera? Razmišljate li ikada da moje i vaše ponašanje baca svjetlo na nas same, ali i na našu katoličku vjeru i Crkvu koju je utemeljio Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek? Teorija nije sama sebi svrha, nego se treba primijeniti u praksi.

Nastavi čitati “Koju poruku šaljemo, a koju trebamo poslati?”

“Little Boy” 🎬

Little-Boy-New-Poster

Još jedan odličan filmski projekt ekipe o kojoj sam već pisala.

Ovaj se put radi o indie filmu “Little Boy”.

Premijera filma je 24.4. u SAD-u. Nisam sigurna kada stiže u Europu, ali sam sigurna da će biti dostupan na internetu.

Film je ispričan prema sjećanju malog dječaka iz naslova filma koji je sada starac. Radnja filma je smještena u malo mjesto uz plažu u Kaliforniji 40.ih godina, za vrijeme II. svjetskog rata. U središtu radnje je dječak (Jacob Salvati) koji ima sedam godina i koji je radi  niskog rasta meta nasilnika iz škole. Dječakov jedini i najbolji prijatelj je njegov tata koji je i njegov suradnik i pratitelj u pustolovinama.

Dječakova obitelj ima tradiciju – u ratnim vremenima, jedan muški član obitelji mora ići u rat. S obzirom da njegov stariji brat (David Henrie) radi ozljede ne može ići u rat, to mora napraviti njegov tata. Najgori dan u životu Malog dječaka je kada stiže kamion koji kupi vojnike i koji odvozi njegovog tatu na ratište. Njegovo srce je slomljeno i tako film započinje. Dječak će napraviti sve kako bi vratio tatu. Pitanje koje se javlja je: Može li sedmogodišnji dječak okončati rat i pomaknuti planinu?

Poruka filma je da se uz vjeru, nadu i ljubav mogu činiti i dogoditi i nezamislive stvari, iako to ne znači da je bit filma očev povratak iz rata ili da će se to dogoditi. Neki vojnici se vrate, drugi polože svoje živote. Bit filma je da postoji veća svrha, veći smisao radi kojeg se događaju i loše stvari, događaji koji donose patnju.

Promovirajući film, jedan od redatelja, Eduardo Verastegui, je rekao sljedeće:

“Moja želja je da, odgledavši film, ljudi ne odu iz kina samo sretni, nego da budu puni vjere, ljubavi i nade. Vjerujem da ovaj film ima potencijal ujediniti ljude, zacijeliti rane koje smo ponekad skupljali godinama, rane koje nekada mijenjaju naše živote.

Svatko od nas ima drukčiju priču, svatko je iskusio bol na drukčiji način. Film je napravljen i kako bi probudio dijete i nevinost koje se nalaze u svima nama, a koje smo odrastajući izgubili. Izgubili smo sposobnost cjelovito voljeti, sanjati, služiti, oprostiti te voditi smisleni život. To smo izgubili radi mnogih razloga – radi gubitka voljene osobe, ponekih loših iskustava, ali i radi prevelikog vezivanja za naše snove. Puno sam puta shvatio da naši snovi mogu postati naši najgori neprijatelji kada ti snovi nisu sinkronizirani s Božjim željama.”

Mislim da bolja najava ne postoji.

Radujem se filmu.

Veliki tjedan 🎬

U ovom kratkom isječku, sažeti su nauk, vjerovanje i značenje Velikog tjedna koji započinje Cvjetnicom, a priprema je za Uskrs.

Uskrs se događa svake nedjelje jer nedjeljom slavimo Isusovo uskrsnuće i njegovo predanje za nas. Isus se čovjeku dariva (žrtvuje) u misnoj žrtvi – euharistijskom kruhu svaki dan na misi jer za vrijeme pretvorbe kruh postaje Tijelo Kristovo, a vino postaje Krv Kristova.

Isus nas je otkupio i žrtvuje se za nas kako bismo imali život vječni. Podnio je najsramotniju smrt i preuzeo na sebe križ naših grijeha kako bi nam pokazao da od svog križa ne možemo pobjeći, nego ga jedino možemo nositi te tek tada sve postaje smisleno.

Koji je vaš križ u životu? Čovjek ga ne treba i ne može sam nositi jer ga tako nikada neće moći nositi na ispravan način. Uvijek će mu  biti pretežak, gorak, besmislen i bez svrhe. Isus nam pomaže nositi križ i u njemu trebamo tražiti snagu, a svoj križ prikazati kao naknadu za naše grijehe i obraćenje grešnika te na taj način postati dionici Isusove muke ❤

Maloljetničke trudnoće i svetost života

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj godišnje rodi 1.200 do 1.500 maloljetnica. S obzirom na maloljetničke godine i životno razdoblje u kojem se nalaze novopostale majke, a koje je dominantno usmjereno na školu i ovisnost o roditeljskoj pomoći, ova se tematika može promatrati s nekoliko različitih polazišta.

Nastavi čitati “Maloljetničke trudnoće i svetost života”

Teologija tijela IV/Theology of Body IV

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

“Teologija tijela Ivana Pavla II. je integralni pristup spolnosti/tjelesnosti ili još dublje – egzistenciji, dakle svemu što činimo tijelom.

Nastavi čitati “Teologija tijela IV/Theology of Body IV”

Teologija tijela III/Theology of Body III

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima  don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Pojmovi „muško i žensko”

“Pojam muškarac i žena se danas jako miješaju. Otkud to proizlazi?

Nastavi čitati “Teologija tijela III/Theology of Body III”

Teologija tijela II/Theology of Body II

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Treći najveći iskorak u povijesti Crkve

“Neki teolozi smatraju da je papa Ivan Pavao II., obznanjivanjem teologije tijela, dao treći najveći doprinos teologiji u povijesti Katoličke crkve.

Prvi je bio sveti Augustin koji je spojio kršćanstvo s Platonom, a drugi je bio sveti Toma Akvinski iz 13. stoljeća koji je kršćanske istine spojio s Aristotelovim učenjem.

Zanimljivo je da se od 13. stoljeća pa do Ivana Pavla II. nije puno toga promijenilo.

Ivan Pavao II. je napravio treći najveći iskorak u povijesti kršćanstva spojivši objavu kršćanske istine s ljudskim iskustvom – to je fenomenološki pristup koji polazi od iskustva k njegovu tumačenju.

Nastavi čitati “Teologija tijela II/Theology of Body II”

Teologija tijela I/Theology of Body I

Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.

S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.

Onome tko se prvi put susreće s ovako cjelovitim naukom Crkve o spolnosti, možda će biti neobično ili će mu usporedbe biti predrastične ili smiješne, ali se nadam da nećete odustati od čitanja jer ćete na kraju shvatiti da je sve povezano i smisleno.

Ako vam je potrebno, pročitajte nekoliko puta, pokušajte razumjeti te čitajte bez straha, očajavanja ili tjeskobe.

Ako trenutno niste na tragu teologije tijela ili ste se u svom životu udaljili od onoga što ona govori, krenite iz početka i malo po malo, zakonom postupnosti, gradite novi pogled i novo ponašanje.

Ljubav
Flickr.com

Nastavi čitati “Teologija tijela I/Theology of Body I”

Na Božjem mjestu

“Stari pustinjak Sebastijan je najčešće molio u malom, osamljenom svetištu na brežuljku. U svetištu se častilo čudotvorno raspelo koje su ljudi prozvali „Milosni Krist“. Hodočasnici su dolazili sa svih strana kako bi pronašli milost i izmolili pomoć.

Jednoga je dana stari pustinjak odlučio izmoliti milost i za sebe. Klečeći pred raspelom, molio je: ‘Gospodine, želio bih trpjeti s Tobom. Prepusti mi svoje mjesto. Želim biti na križu umjesto Tebe.’

Fb/C.S.Lewis

Očiju uprtih u Raspetoga, šutke je čekao odgovor. Nakon nekog vremena, Raspeti počne micati usnama i reče mu: ‘Prijatelju, prihvaćam tvoju želju, ali pod jednim uvjetom: štogod da se dogodi, što god da vidiš, ne smiješ progovoriti ni riječi.’

Nastavi čitati “Na Božjem mjestu”

Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?

U Quo vadis-u sam pisala da su dva temeljna pitanja koja si čovjek mora postaviti i na

Education
Fb/C.S.Lewis

koja mora odgovoriti: Tko sam? i Kamo idem? To su pitanja čiji odgovori, ukoliko su ispravno postavljeni, trebaju u potpunosti usmjeriti naš život. Zašto?

Ivan Pavao II. je lijepo podsjetio što znači Bog Stvoritelj i što podrazumijeva nastanak čovjeka: “Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa …

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba …

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”

Nastavi čitati “Zašto je u životu važno imati odgovor na ZAŠTO?”

Prevencija samoubojstva: “Pet minuta” 🎬

Ukoliko se borite s pomišlju na samoubojstvo, obratite se svećeniku i liječniku odmah nakon što zazovete svojeg anđela čuvara i Isusa u pomoć.

Trka s vremenom – trka protiv vremena

“Uskrsnućem Isusa Krista, pali anđeo Sotona je zbačen u podzemlje i on je postao poraženi vječni gubitnik.

Iako poražen, ne spava. On i dalje ubire nove žrtve koje uspije obmanuti svojim lažima. On bijaše čovjekoubojica, lažac od početka, kako nam piše sv. Ivan Evanđelist. Zato, braćo katolici, ne spavajmo nego se podložimo Bogu i oduprimo đavlu i on će pobjeći od nas.

Sotona je u podzemlju ustrojio svoju vojsku-demone. Prozbori im: ‘Neprijatelju našemu, Bogu, ne možemo ništa, ali one koji vrše njegove zapovijedi možemo zavarati i pridobiti za nas. Katolicima ne možemo zabraniti odlazak u svoje crkve niti čitanje Svetog pisma, ali ih možemo zavarati kako im više ne bi rasla ljubav za Isusom Kristom, kako ne bi imali kontakt s njim, odnosno razgovor, molitvu. Ako ih u ovome uspijemo zavarati i zavesti, pridobit ćemo ih za sebe. Ako ih pridobijemo, imat ćemo i vlast nad njima jer, dok se oni mole, mi smo u opasnosti. Dakle, pustite ih ići u crkvu, pustite ih činiti sve po svojim običajima, ali ukradite im vrijeme, vrijeme za razgovor s Bogom, odnosno molitvu. Tako glasi naredba moja vama, vojnici podzemlja. Dakle, krenite i zavarajte ih.’

‘Kako to učiniti?’– pitaju demoni.

images
http://www.bug.hr

Nastavi čitati “Trka s vremenom – trka protiv vremena”

Novogodišnje odluke/New Year’s resolutions

Papa Franjo se uoči Božića susreo sa zaposlenicima Vatikana, većinom laicima i njihovim obiteljima, te im je predložio deset stvari koje bi trebali činiti. S obzirom da se približavao kraj godine, ovaj popis je podsjećao na popis novogodišnjih odluka.

Nastavi čitati “Novogodišnje odluke/New Year’s resolutions”

Duhovna i moralna kriza društva #integritet

Dragi čitatelji,

jeste li zadovoljni stanjem u društvu?

Potiču li vas lica iz okoline da budete bolje osobe, ohrabre li vas, donesu li vam nadu? Kako vam se čini stanje u cijelom svijetu? Divite li se ljepotama napretka ljudske civilizacije?

prosinacki-mjesec
Prosinački mjesec, privatno vlasništvo, all rights reserved

Nastavi čitati “Duhovna i moralna kriza društva #integritet”

Priziv savjesti

Bioetička i moralna pitanja postoje oduvijek, kao i napadi na njih.

Jedino je različit intenzitet kojim se napadaju.

Ova pitanja nisu se pojavila nedavno ili tek sada kad se agresivno napadaju po medijima. Bila su prisutna i ranije, ali možda se nisu toliko javno napadala. Nije bilo prisutno ozračje u javnosti koje, osobu koja izjavi da je “za život” ili protiv ideologije feminizma ili rodne ideologije, toliko napada i stvara pritisak na nju. Taj pritisak i zlostavljanje mogu rezultirati otkazom, šikaniranjem i napastovanjem na poslu (zašto bi netko imao pravo reći na poslu da je “za život”, kad je to pravo rezervirano isključivo za onoga tko je “za izbor”?). U slučaju poznatih osoba, svrstavanje sebe na stranu “za život” može rezultirati otkazivanjem ugovora, uloga, sponzorskih ugovora, koncerata i sl.

Doritos commercial

Ova pitanja su jako važna.

Obrađujem ih na blogu jer želim potaknuti svakoga na angažman i sudjelovanje u zaštiti ljudskog dostojanstva. To se prvenstveno postiže ispravnim životom, a manje aktivizmom.

Pišem i o mnogim interesnim skupinama koje financiraju pokrete i postupke koji ubijaju ljudski život i ljudsko dostojanstvo. One žele napraviti promjenu kulturno-vrijednosne paradigme.

Moj cilj nije poticanje straha od interesnih skupina i stav kako ništa ne možemo promijeniti. 

Možemo promijeniti puno toga. 

Naravno, ne možemo izravno utjecati na nekog milijardera koji ima naopako postavljene temelje sklone sotonizmu (što ima svaka osoba koja podupire kulturu smrti). Jednako tako, on ima pravo odrediti način distribuiranja i trošenja vlastitih novčanih sredstva (ekonomska sloboda mora se poštovati).

Ono što možemo je živjeti ono što je ispravno i potaknuti i druge na takav život.

Samo istina oslobađa. Kad čovjek živi istinu, tada se događaju promjene.

Poštivanje morala u svim ovim pitanjima nije nešto što treba očekivati samo od ostalih ljudi. Ta problematika ne može se podizati isključivo na visoku razinu (politiku, milijardere “filantrope”, zakonodavstvo, interesne skupine), nego su to pitanja koja zahtijevaju poštivanje i od strane tebe i mene. Drugim riječima, prosječni građanin mora živjeti te istine, poštovati i štititi ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti, angažirati se u njihovoj zaštiti, stvarati obiteljsko ozračje otvoreno još jednoj bebi više u vlastitom domu, a onda će se stvari pokrenuti i na višim razinama.

Nažalost, onaj tko ima veću moć, financijsku snagu i utjecaj može napraviti i više zla, ali vjera, molitva i djela “običnih” stanovnika naše Zemlje kao zadovoljština za grijehe, sudjeluju u pobjedi dobra nad zlim. Ono što želim reći je i kako nisu sve bogate osobe zle. Ima i siromašnih koji su zli i koji pohlepom, zavišću i tračevima naprave toliko zla. UVIJEK treba krenuti od sebe.

U posljednje dvije-tri godine, zahuktale su se bioetičke rasprave u javnom prostoru u Hrvatskoj.

Također, pojavile su se i aktivirale udruge za zaštitu ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti.

Te konzervativne udruge boljim argumentima (imaju bolje argumente jer govore istinu, jer su u službi istine protiv koje laž nema šanse) pobijaju sve argumente udruga koje promoviraju kulturu smrti. One ne dobivaju ni približno toliko medijskog prostora koliko dobivaju druge udruge; ne financiraju se iz državnog proračuna; ne podupiru ih ministri; njihovim aktivnostima ne marširaju ministri, a mediji ih, kad ih i spomenu, nazivaju pogrdnim imenima, “kato-talibanima”, kao što bi i mene. Ne mogu reći da se slažem sa svim načinima djelovanja konzervativnih udruga, ali imamo iste vrijednosti.

Nedavno su se predstavnici nekih udruga za izbor pobunili i zabrinuli jer se u Hrvatskoj aktivirala javnost koja je za zaštitu ljudskog dostojanstva. Ne znam, možda ti predstavnici misle da oni imaju isključivo pravo djelovanja, da se smije čuti samo njihov glas (kojeg podupire tek mali dio stanovnika RH). Razumijem da te udruge moraju opravdati novac koji dobivaju od poreznih obveznika i stranih “dobrotvora” koji rovare po Hrvatskoj, ali uzimati “autorizacijsko” i isključivo pravo bavljenja određenim temama je malo previše, čak i od tih i takvih članova tih i takvih udruga. 

Posljednja dva-tri mjeseca, povela se rasprava o prizivu savjesti liječnika.

U javnosti su se pojavili slučajevi medicinske sestre iz Knina koja nije htjela asistirati u izvršavanju pobačaja; liječnice iz Vukovara koja nije htjela raditi pobačaje; a liječnici iz bolnice Sveti Duh kolektivno su potpisali priziv savjesti i ne izvode pobačaje. Na moju žalost, i dalje izvode jednako neprihvatljiv postupak umjetne oplodnje. Sretna sam zbog nevršenja pobačaja i nadam se kako će priziv savjesti proširiti i na područje umjetne oplodnje i drugih medicinskih postupaka koji također krše pravo na život, ljudsko dostojanstvo i Božje pravo stvaranja. 

Naravno, odmah su se javile feminističke i druge udruge za izbor koje su neugodno iznenađene odlukom liječnika te ih optužuju da ženama onemogućuju donošenje odluke o ubojstvu vlastitog djeteta (!!!), a koje je zapakirano u “pravo na izbor”. 

Pravo na izbor čega?

Pravo na izbor duljine i boje kose – da.

Pravo na šminkanje – da.

Pravo na ispravno plaćen i cijenjen rad – da.

Pravo na izbor upuštanja u seksualne odnose (kada, gdje, s kim, koliko puta, da, ne) – da.

Pravo na prirodno planiranje obitelji – da.

Pravo na ubijanje drugog ljudskog života koji se prvih devet mjeseci svog života nalazi u tijelu drugog ljudskog bića, a u potpunosti je nova individua, – ne.

Pravo na izbor u kontekstu života ionako ne postoji, ali to pravo pod kojim se trpa svašta definitivno mora kapitulirati pred začećem novog života. Pravo na izbor postoji u svim koracima koji prethode mogućnosti i nastanku novog života. Nakon toga, pravo na život je jedino primjenjivo pravo.

Zašto bi netko morao držati ljestve osobi koja želi počiniti zločin?

Priziv savjesti u medicinskoj struci definiran je u Zakonu o liječništvu: “Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca” (Zakon o liječništvu, čl. 20).

Izvor: nepoznat

Ne volim spektakle, ali razumijem da ljudi nisu upoznati s katoličkom vjerom. Nisu saživljeni s onim s čime sam ja pa se događaju situacije poput sljedeće.

Pravu je buru izazvala propovijed don Damira Stojića, studentskog kapelana iz Zagreba, koju je održao na Božićnoj misi.

U propovijedi je istaknuo da bi Herod bio presretan u današnjoj Europi. Uz tehnologiju kojom se danas rade pobačaji, mogao bi izvesti pokolj Nevine dječice puno čišće i sterilnije bez otpora javnosti. (usp. Herod je naredio ubojstvo sve muške novorođenčadi u Betlehemu i okolici do dvije godine starosti, što bi trebalo pokriti razdoblje u kojem je Isus rođen. Htio je biti siguran da je ubio novorođenog Kralja, Isusa, jer je mislio da je Isus zemaljski kralj. Bojao se za svoju vlast. Anđeo je javio Josipu u snu što se sprema pa su Josip i Marija uspjeli pobjeći s Isusom u Egipat. Crkva slavi blagdan Nevine dječice 28.12.). 

Don Damir pitao je koja je razlika između onoga što je radio Herod i onoga što mi radimo po Zakonu o pobačaju.

Nadalje, istaknuo je da su u vinkovačkoj bolnici, u kojoj su svi liječnici potpisali priziv savjesti, spremni dovesti liječnuke iz susjednih država kako bi radili pobačaje(!!!).

Možete li zamisliti toliku opačinu u kojoj bi se dovodili liječnici koji će raditi ubojstva nerođene djece u ¸Hrvatskoj – državi koja ima ogroman minus u prirodnom priraštaju. U Hrvatskoj 50 posto obitelji ima samo jedno (1) dijete! Istovremeno, nitko ne razmišlja dovesti liječnike za bolesne ljude i djecu koji na pregled i snimanje čekaju mjesecima.

Možete li zamisliti koliko nešto naopako i zlo manipulira postupcima i mišljenjem tih ljudi?

Za sada još uvijek imaju uspjeha logični i razumni argumenti pa ljudi mogu shvatiti da je nešto pogrešno. Nažalost, briše se ta granica pa će se zlo sve teže detektirati. Ono se ne pojavljuju u ružnom, strašnom obliku s rogovima, nego dobro zapakirani u celofan.

Na kraju se ne bih iznenadila da se kao glavni krivac za uvoz liječnika i trošenje državnog novca proglase liječnici koji ne žele raditi pobačaje – ubojstvo nereođene osobe.

Na kraju, evo odgovora na pitanje don Damira.

Ne vidim razliku između onoga što je radio Herod zbog sebičnih interesa i onoga što mi danas dozvoljavamo Zakonima o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, kontracepciji.

Različita je jedino tehnologija i izvršitelj. Prije dvije tisuće godina, to je bio vojnik. Danas je to liječnik koji je položio Hipokratovu zakletvu koju pogazi svaki put kada izvede namjerni pobačaj, eutanazira nekoga, vrši umjetnu oplodnju ili neki drugi nemoralni postupak.

Čudotvorna medaljica Bezgrešne

Za početak nošenja Čudotvorne medaljice Bezgrešne, veže me posebna anegdota.

Obiteljski hodočastimo u Ludbreg u svetište Predragocjene Krvi Kristove. Jedne godine, mama i ja stale smo u isti red za ispovijed. Držim se pravila da, u koji red za ispovijed stanem, tu i idem na ispovijed bez obzira koliko se sporo pomicao taj red i koliko se ljudi dugo zadržavali.

Svaki put kada odem s ispovijedi, odem s osmijehom jer se pokaže kako mi je baš “takav tip” svećenika (ispovjednika) trebao, odnosno da sam baš trebala čuti to što sam čula.

Red u kojem smo stajale te godine napredovao je sporo. Došle su dvije časne sestre koje su se htjele ispovijediti, ali htjele su se ubaciti preko reda. Neki ljudi iz reda počeli su gunđati, ali meni je bilo svejedno s obzirom da sam na hodočašću, čekam ispovijed, ne mislim se svađati u redu za ispovijed (u svetištu) plus radi se o časnim sestrama. Ionako nisam tip osobe od kokošarenja pa ni svađanje u redu za ispovijed nije dolazilo u obzir. Uglavnom, pustila sam časne sestre prije sebe.

Kad su se ispovijedile, mlađa časna vratila se do mene i stavila mi nešto u ruku. Pogledala sam o čemu se radi i našla malu, plavu, ovalnu medaljicu Bezgrešne.

Tako sam počela nositi čudotvornu medaljicu. Nakon nekog vremena, izgubila sam je jer se alka medaljice slomila, a medaljica pala. Kupila sam i odnijela na blagoslov drugu i sada je nosim oko vrata. (Usputno rečeno, blagoslovljene privjeske, lančiće, medalje i ostalo možete zakopati negdje gdje ne gaze ljudi kad se ti predmeti više ne mogu nositi jer se ne smiju bacati. Ono što se može spaliti, može se spaliti moleći Vjerovanje.)

Čudotvorna Medaljica Bezgrešne napravljena je prema svjedočanstvu s. Katarine Laboure od 27.11.1830.

Bila je subota uoči prve nedjelje Došašća.

“.. U pola šest popodne, dok sam u dubokoj tišini meditirala, učinilo mi se da s desne strane kapelice čujem šum, kao šuštanje svilene haljine. Digavši pogled na tu stranu, ugledah presvetu Djevicu u visini slike sv. Josipa. Bila je srednjeg rasta, a toliko lijepa da mi je nemoguće opisati. Stajala je obučena u svilenu haljinu boje bijele zore, bez ovratnika i glatkih rukava. S glave joj se spuštala bijela koprena sve do nogu. Lice joj je bilo prilično otkriveno, a noge su joj oslonjene na zemaljskoj kugli, ili bolje, na polovici kugle jer od nje vidjeh samo toliko. U rukama, uzdignutim u visini pojasa, na prirodan je način držala drugu, manju kuglu koja je predstavljala svemir. Oči su joj bile uprte u nebo, a lice joj je bilo izvanredno lijepo, ne bih ga mogla opisati. Odjednom, na njenim sam prstima primijetila prstenje ukrašeno dragim kamenjem, jedan prsten ljepši od drugoga; jedno prstenje je bilo veće, drugo manje, isijavajući pritom zrake koje bijahu jedne ljepše od drugih. Zrake su izlazile iz dragog kamenja. Veće je isijavalo dulje zrake koje su se neprestano povećavale tako da je čitava unutrašnjost bila toliko ispunjena da joj više nisam mogla vidjeti noge. Nemoguće je izreći što sam sve osjetila i što sam naučila u trenutku kada je Sveta Djevica zemljinu kuglu uručila našemu Gospodinu … U tom trenutku, bila sam i nisam bila. Osjećala sam da se stvorio okvir oko Presvete Djevice, pomalo ovalan, u kojem su se u obliku polukruga, mogle pročitati ove riječi: ‘O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’.

Potom začuh glas koji mi reče: “Daj izraditi medaljicu po ovome uzoru. Svi oni koji će je nositi oko vrata dobit će velike milosti. Milosti će biti mnoge za one koji će je nositi s vjerom”.

Istog trenutka učini mi se da se okvir okrenuo. Ugledah naličje medaljice. Zabrinuta da saznam što se nalazi na naličju medaljice, jednog dana nakon duge molitve začujem glas koji mi govori:

‘Nalazi se slovo M, Marijin monogram, a iznad njega nalazi se križ. Temelj križa bijaše crta ili I, Isusov monogram. Ispod tih dvaju monograma bijahu Presveta Srca Isusa i Marije; prvo bijaše okruženo trnovom krunom, a drugo probodeno mačem’.

Pod Djevičinim nogama vidjela sam još zelenkastu zmiju sa žutim točkama…”

Dakle, na prednjoj strani medaljice, nalazi se lik Gospe. Oko nje su ispisana riječi: “O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Na naličju su upisana slova M i križ te Isusovo srce probodeno trnovom krunom  i Marijino srce probodeno mačem (radi boli). Oko monograma se nalazi 12 zvijezda koje su, upravo iz kršćanske kulture i Otkrivenja, poslužile kao simboli na zastavi EU. Toliko o tome kako Europa nema kršćanske temelje. Europa je prožeta kršćanskom. Mnogi su je oteli kršćanstvu i stvaraju nakaradu. Moramo je opet vratiti kršćanstvu jer je ona naša i mi smo njezini.

Medaljica je čudotvorna, a njezinu širenju pridonio je sv. Maksimilijan Kolbe koji je pokrenuo Vojsku Bezgrešne 16.10.1917. U tom razdoblju, osim krvavog rata, događalo se razaranja čovjeka jačanjem liberalnih struja koje su htjele rušiti istine Objave – temelje kršćanstva. Masoni su izraženo djelovali te se Crkva vrijeđala i javno izrugivala.

Sv. Maksimilijan ubijen je 1941. godine u koncentracijskom logoru kad je položio svoj život umjesto drugog čovjeka kojeg su odabrali za smaknuće.

Po zagovoru Bezgrešne dogodila su se velika čuda (dane velike milosti). Možda najpoznatije čudo je preobraćenje Židova Alfonsa Ratisbonnea koji je bio žestoki protivnik Katoličke crkve i katolika.

Medaljicu nosim kao podsjetnik; za zaštitu i snagu u borbi s mojim napastima; pomoć u življenju čistoće te kao podsjetnik na uzor prave žene i majke, Bezgrešne, naše Gospe, kojoj se uvijek možemo preporučiti u zaštitu.

Iako je Marija žena, ona je istinski zaštitnik te saveznik i žena i muškaraca jer je naša nebeska majka pa nam pomaže u svim teškoćama i napastima protiv samopouzdanja (o kojima sam pisala u prethodnom članku), a mladi je najčešće nose radi podsjećanja u očuvanja čistoće i borbe protiv napasti. Gospa nije božica, nego najizvrsniji primjer čovjeka. Njoj se ne klanjamo, nego utječemo u zagovor jer je Isusova i naša majka.

Medaljicu možete kupiti u marijanskim svetištima ili u knjižarama i suvenirnicama s kršćanskom literaturom. Ako ste u Zagrebu, medaljicu možete kupiti u knjižarama oko katedrale.

Molitva Bezgrešnoj: “O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje Svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni.”

Svako dobro,

🙂

O muško-ženskim odnosima… #integritet

Dragi moji čitatelji,

ovim postom nas sve želim podsjetiti na našu vrijednost, važnost, bitnost u Božjim očima. Želim nas podsjetiti da svatko od nas ima neprocjenjivu vrijednost, svatko od nas ima svoje mjesto u Božjim planovima i pozvani smo na ovaj svijet kako bismo dali doprinos upravo onime što jesmo.

Nastavi čitati “O muško-ženskim odnosima… #integritet”

Quo vadis?

Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu – Vii Appii, cesti koja vodi iz Rima.

Legenda kaže da je Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana. Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i naviještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: “Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?” Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.”

Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke na njegov zahtjev.

Ne znam kako vas i dotiče li vas uopće ova priča, ali mene je puno puta potaknula na razmišljanje i djelovanje.

Danas je jako teško prenijeti i iskomunicirati neku pozitivnu poruku koja je u skladu s Istinom ili koja promiče moralne vrijednosti.

Pritisak i blokada od strane medija, davanje pogrdnih epiteta, svrstavanje osobe u košaru pod nazivom “protiv napretka i razvoja”, nazivanjem nekoga mrziteljem, progon i sl. prepreke su na koje nailaze ljudi koji žele potaknuti druge i podsjetiti nas na dostojanstvo koje nam je dano našim rođenjem i time što smo stvoreni na Božju sliku.

Priča mi daje snagu jer me podsjeti da je jako važno znati kamo idemo, a s druge strane podsjeti me da, iako je često puta teško, ništa nije besmisleno jer ovozemaljska smrt nije kraj, nego tek početak vječnosti.

Podsjeti me da, mnogobrojne talente koje imamo, moramo koristiti za dobro i smisleno jer su nam dani s razlogom.

U konačnici, a to je i ono što je najvažnije, podsjeti me da je Isus dao svoj život za mene, da me je otkupio od zla i da se, štogod bih trebala napraviti, ne može usporediti sa žrtvom koju je On podnio.

Jeste li primijetili koliko je lakše napredovati i praviti planove kada imate cilj? Ako je cilj: Subota, 18h – gotova priprema za kolokvij/ispit i početak spremanja za izlazak, druženje s prijateljima, obitelji, odlazak na koncert, misu, humanitarnu akciju… , jeste li primijetili da ćete u tom slučaju stvarno i napraviti plan i raspored gradiva kroz tjedan kako biste tu subotu navečer mogli ostvariti svoj cilj? Ili, ako želite na neko putovanje, da ćete napraviti tjedni/mjesečni plan štednje? Ok, priznajem, nekada planovi kiksaju u provedbi, ali sve se može popraviti.

Ako pogledamo cjelokupni život, on je skup planova i miniciljeva koji bi nas trebali voditi prema krajnjem cilju – dolasku u raj.

Zato je u životu potrebno znati tko smo i kamo idemo.

Ako zaboravimo ili ne znamo tko smo, ne možemo definirati ni kamo idemo, a onda upadamo u zamku prividne slobode koja čovjeka veže okovima, umjesto da mu da istinsku slobodu. Isto tako, onda je i sve što danas radimo besmisleno jer je besciljno.

Tko smo? Tko je čovjek u svojoj biti, u egzistencijalnom smislu?

Čovjek je Božja slika i prilika, što znači da je čovjek:

  • jedinstven – ne postoji ista osoba poput nas, svatko je od nas jedinstven, ima jedinstvene talente, misiju, ljepotu, izgled, karakter pa stoga postoji i jako puno definicija i varijanti ljepote :))
  • svet jer je Božje stvorenje i
  • smislen (ima smisao) jer služi kao pomoć drugim ljudima u pronalasku svog smisla
Flickr.com
museivaticani.va
All rights reserved

Kad je Bog stvorio Adama i Evu, naglašeno je da je stvorio muško i žensko, znači naglašena je važnost spola.

Nije rečeno da je Bog stvorio crnce, bijelce ili pripadnike žute rase, visoke, niske, mršave, debele, crnokose, plavokose…, nego “muško i žensko stvori ih”.

Prva zapovijed koju im je dao je da se plode i množe te napune zemlju i sebi je podlože. Nije im prvo rekao da ne kradu, da ne lažu, da ne psuju. Iz toga proizlazi važnost spola u definiranju i formiranju osobe, a s obzirom da smo jedinstveni i imamo smisao, iz toga proizlazi da spol nije slučajnost, nego je dan kako bi pomogao u formiranju ličnosti osobe od trenutka začeća. S obzirom da imamo smisao, žena pomaže muškarcu da otkrije svoj smisao, a muškarac ženi da otkrije svoj smisao.

Upravo zato su spol i spolnost toliko napadani, a sve aktivnosti koje se provode s ciljem promjene društvene paradigme odvijaju se na području spola i spolnosti, odnosno nastanka života (rodna ideologija, abortus, eutanazija, umjetna oplodnja, zdravstveni odgoj…) Jeste li primijetili? Ako se čovjeku uništi slika o njemu kao Božjoj slici, onda je, pod krinkom slobode, sve dopušteno i normalno.

Kamo idemo (odlazimo)?

Putokaz

Dok smo živi, živimo ovozemaljski život. U trenutku smrti, prelazimo iz ovozemaljskog života u vječnost jer smrt nije kraj niti je ovozemaljski život sam sebi svrha.   

Živeći iz dana u dan, zaokupljeni smo s puno zadataka, obveza, problema, zahtjeva. Uvijek smo u vremenskom škripcu te je teško razmišljati o vječnosti, tj. razmišljati o nečemu što nam se čini tako dalekim. Možemo živjeti zdravim životom, brinuti se o zdravlju i produljivati život, ali ono što je neizbježno je ovozemaljska smrt.

Nakon smrti, postoje dvije mogućnosti: raj ili pakao. Ako znamo kamo idemo, odnosno kamo želimo ići, odnosno kamo stremimo, onda se već danas za to moramo pripremati i živjeti u skladu s tim.

Ako znamo kamo idemo, onda ćemo se koristiti svakim darovanim sredstvom (molitva, ispovijed, misa) koje će nam pomagati na našem putu.

Ako ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar jer će nas svaki put dovesti nekamo, dovesti do nečega, ali je kvaka u tome što to najčešće neće biti ono što će nam se svidjeti, ono što smo očekivali, ono za što smo stvoreni i ono čemu se nada naša duša.

Svako dobro,

🙂

Voljeti sebe

Vjerujem da svaki komičar ima dobro srce. Svojim humorom nastoje učiniti dobro djelo i nasmijati ljude, a to je velika zadaća.

Danas se ponekad ljudi ocjenjuju po njihovoj probitačnosti za društvo i razmišlja se kako bi se tu mogli smanjiti golemi troškovi. Što je Isus vjerojatno mislio o tome, govori sljedeća priča:
Isus je gurnuo nekog čovjeka u invalidskim kolicima u sredinu i pitao:”Koliko mislite da vrijedi ovaj čovjek?”

Ljudi su odmah pomislili na opterećenje društva i goleme izdatke te gledali u pod. Isus ih je redom pogledao, a tada rekao:”Ovaj je čovjek Božji stvor, vrijedan, jedinstven i nezamjenjiv. On je kao Božja slika i prilika, a isto tako i odraz Njegove ljubavi koju iskusi onaj koji ga uistinu želi upoznati.”
Tada su svi pogledali invalida i na njegovom licu zapazili dotada neprimjećeni sjaj 🙂

B. Lutz

Sljedeća razmišljanja su razmišljanja jednog komičara iz ere nijemog filma. Nadam se da će vam razmišljanja biti poticajna te da će vas potaknuti na dobro.

“Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove biti vjerodostojan.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem poštovanje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem zrelost.  

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem vjera.

Charlie Chaplin

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti vrijeme, prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove jednostavnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to ljubav prema samome sebi.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove skromnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se sve događa. Tako živim svakoga dana i zovem to ispunjenje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem mudrost srca.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema jer se i zvijezde ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas znam: to se zove život!”

Charlie Chaplin, 16.04.1959.

🙂

“Crescendo”🎬

Hollywood je centar filmske industrije, a samim time i velika džungla.

Sama količina ljudi koji žele postati uspješni glumci ili redatelji zapanjujuća je. Napraviti kvalitetan projekt i dokazati se, postati prepoznatljiv po svom radu u toj masi, velik je poduhvat, pogotovo ako se vaši projekti bave vrjednosnim temama.

Zbog toga mi je jako drago što se jedna grupa ljudi (Kevin James, David Henrie, Eduardo Verastegui, Alejandro Monteverde, Emily Watson, Jason Jones, Alonso Alvarez Barreda…), okupljena oko filmova “Bella”, “Crescendo”, “Catch”, “Little boy”, “Butterfly” i dr., uspjela dokazati svojim projektima s kvalitetnim porukama. Kako i sami kažu, cilj im je ostaviti gledatelja s filmom, tj. filmom pozitivno utjecati na gledateljevu promjenu.

Kratkometražni povijesno-biografski film “Crescendo” je jedan od njihovih projekata. Ekipa je prikupila 6 mil. $ za klinike u kojima će trudnice moći dobiti pomoć, vitamine, savjete i potporu tijekom trudnoće, a sada je film dostupan na Internetu.

“Crescendo” se bavi prolife tematikom, odnosno pravom na život/pravom na izbor te činjenicom kako svaka odluka, a pogotovo odluka koja se tiče prava na život, prvenstveno drastično utječe na život nerođenog djeteta, ali i na živote drugih, bilo bliskih ljudi, a ponekad i na ljude diljem svijeta.

Film započinje rečenicom: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju.”

Film završava rečenicama: “Disonantni, raštimani ton kvari simfoniju,… osim ako ne prihvatiš disonantni ton i iskoristiš ga za novu melodiju.”

U centru radnje je trudnica koja živi u problematičnom braku i jednoga dana donosi drastičnu odluku. Koju odluku, o kojoj se osobi radi te kako će se radnja dalje odvijati, pogledajte u filmu! Stvarno je odličan 🙂

Koliko bi svijet bio drukčije mjesto bez tebe ili mene ili osobe o čijem se životu radi u filmu! Nikada ne smijemo zaboraviti da novo ljudsko biće nije slučajni događaj bez smisla i dostojanstva jer svatko od nas daje svoj doprinos svijetu, a svako nerođeno dijete čeka svoj trenutak kada će to isto moći pokazati svojim životom. Koliko je liječnika i premijerki ubijeno! Koliko je izumitelja lijekova protiv najgorih bolesti ubijeno!

Svaki se raštimani ton može iskoristiti za novu melodiju. Svijet ne bi bio isti bez nas,  a ne bi bio isti ni sa svakim novim životom 🙂

U potrazi za nebom

Iskreno vjerujem da svaki čovjek čezne i traži nebo, jednostavno zato što nam je to upisano u dubini duše.

To je stalni poziv koji je Bog upisao u naša srca jer nas je stvorio na svoju sliku i upisao u nas duboku čežnju koju nitko i ništa drugo ne može ispuniti – uvijek ostaje jedan dio koji samo Bog može ispuniti. Brak je sakrament koji pomaže dvoje ljudi na putu prema nebu. Smisao braka je da suprug i supruga jedno drugo usmjeravaju prema nebu, a njihov odnos je ikona Presvetog Trojstva. Upravo je zato potrebno očuvati istinski i izvorni oblik braka. U suprotnom, on postaje svjesno ili nesvjesno nagrđivanje ikone. Ako brak ne ispunjava svoju zadaću, dolazi do problema i narušenih odnosa. Savjest, razum i propitivanje pomažu nam u donošenju ispravnih odluka koje nas usmjeravaju prema Nebu.

Krštenjem nam se briše izvorni grijeh, ali kao njegova posljedica ostaje sklonost grijehu protiv koje se borimo molitvom i odlaskom na ispovijed. Na svome putu prema nebu, a taj je put ovozemaljski život, čovjek često puta padne i sagriješi jer ispunjenje čežnje za nebom traži i slijedi na krivim mjestima i s krivim stvarima. Na kraju, umjesto da osjeti istinsku slobodu, savjest mu ne da mira. Za to postoji lijek: pokajanje i ispovijed jer Bog ne napušta svoja stvorenja i u svom nam milosrđu, uz iskreno kajanje i zaokret u životu, oprašta sve. Uskrsnućem od mrtvih nam je darovao nadu u Život Vječni. Neki ljudi najteže oproste sami sebi, ali, “ako je nama Bog oprostio, moramo oprostiti i mi sebi jer inače postavljamo sebe za većeg suca od Njega (C.S.Lewis).

Sljedeća priča govori o dva pobožna redovnika koja su krenula u potragu za nebom jer nisu u potpunosti shvaćala što je Nebo (što je i normalno jer to nije u potpunosti shvatljivo ljudima). Njihova potraga je simbolički prikazana kao putovanje na kraj Svijeta. Mislim da se to putovanje može shvatiti kao svaka naša odluka, izbor, zabluda. Vjerujem da će svatko u priči moći pronaći i prepoznati svoje putovanje na primjeru svojih odluka koje nas vode prema nečemu ili od nečega. Na svakom putovanju je bitan cilj i smisao. Ako znamo kamo idemo, onda znamo i koji je put ispravan. Ako pogledamo samu bit, samo je jedan takav put. Ako nemamo cilj i ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar.

 ” U starom samostanu su živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima je bilo mnogo knjiga, ali su dva redovnika najradije čitala zajedno jednu debelu knjigu koja je opisivala čudesa na svijetu: kako su daleko na jugu vruće zemlje gdje se šeću prugaste žirafe i igraju majmuni, a kroz pustinju odjekuje noću rika lavova da te srsi prolaze. Čitali su o okruglim otocima na dalekim oceanima na kojima rastu kokosove palme. U debeloj staroj knjizi je pisalo kako ćeš, ideš li sve dalje i dalje, na kraju doći do mjesta gdje se sastaju zemlja i nebo.

– Brate – reče jedan drugome – što bih dao da mogu vidjeti gdje se sastaje nebo sa zemljom!

– I ja, dragi brate – odgovorio je zamišljeno drugi redovnik.

I tako se oni jednoga dana odluče na dalek put. Zamole opata za blagoslov, izljube se sa svom braćom i krenu. Nije bilo lako. Put je bio dalek, noge su ih boljele, ali velika želja u srcu nije prestajala. Putovali su sve dalje i dalje vođeni željom da dođu do kraja zemlje i ugle­daju vrata u nebo!

Tako su došli jedne večeri do divlje rijeke.

Što sad? Naprijed! Zagaze u divlju bujicu. Voda ih je ponijela silnom snagom. Uhvatio ih je očaj. Ali silna želja – doći na kraj svijeta gdje se nebo dotiče zemlje, dala im je snage da se bore s bijesnim valovima i oni, ne znajući ni sami kako, nađoše se na drugoj obali.

– Naprijed, naprijed! – govorili su sami sebi i hrabrili se. Nisu im smetale tamne šume, nisu ih mogle zaustaviti opasne gudure. Jednom se pred njima, ispred jedne špilje, isprsio bradat i mrk čovjek s nožem u ruci.

– Novac ili život! – zarežao je strašni čovjek.

– Nemamo novaca – izgovarala su prestrašena braća.

– Što, nemate novaca? – čudio se razbojnik. – A kamo ste se uputili?

– Idemo na kraj svijeta gdje se sastaju nebo i zemlja – odgovorila su ponizno braća.

– Vi ste obične budale! – ražestio se divlji čovjek. Pograbio ih je za kukuljice i stao ih bijesno udarati šakama. A onda je nestao bez traga. Redovnici poravnaše svoje grube halje, zahvališe Bogu što su ostali živi i krenuše dalje.
Putovali su tako dalje i došli do mora. U jednom zabačenom zaljevu ugledaše lađu. Jedra razapeta, vjetar puše i lađa samo što nije krenula na put. Braća ponizno zamole mornare da ih prime i povezu preko mora. Mornari se obrate kapetanu.

– A čime ćete mi platiti prijevoz? – pitao ih je kapetan.

– Nemamo novaca, ali ćemo pomagati na lađi. Smjesta se prihvatiše posla u kuhinji. Očiste je jer je bila u velikom neredu. Operu suđe koje nije bilo prano možda već mjesecima. Prirede ukusan objed. Kad je bilo vrijeme objeda, mornari ih nisu mogli nahvaliti koliko je bio ukusan. Kape­tan je braću tapšao po ramenima i govorio:

– Upravo smo takve trebali.

Kad su nakon mnogo dana došli na drugu stranu mora, kapetan ih je pozvao preda se, otvorio brodsku blagajnu i pružio svakom po vreću zlatnika kao plaću.

Braća su skrivala ruke u svoje dugačke rukave i nisu htjela primiti novac. Njima je bilo dosta što su se prevezli preko mora.

– Kakvi ste vi čudni ljudi? – snebivao se kapetan. – Ostanite kod nas i postat ćete bogati!

Braća nisu htjela prihvatiti plaću. Tumačili su kapetanu i mornarima kako oni traži mjesto gdje se nebo dotiče zemlje. Mornari su se tako smijali da su se hvatali za glavu i valjali po podu. Zgrabili su ih za duge njihove halje i kao vreće izbacili na obalu vičući:

– Ha, ha, ha … traže nebo …. Lude jedne …

Trebalo je dalje putovati. I opet gore i doline, polja i livade, kada se najednom, iza jedne šume, pred njima pojave velika vrata! Redovnici zinuše od iznenađenja. Dakle, napokon. Kad su se oporavili od čuda, plašljivo pokucaju. Vrata se sama otvore. Pred njima soba. Braća gledaju, gledaju – a to njihova ćelija u samostanu.

Iznenađeni su gledali jedan drugoga bez riječi. Što to znači – tražili su ulaz u nebo, a našli su se u svojoj sobici u samostanu?! A otac opat mudro reče:

– Želite li doći u nebo, nije potrebno proći brda i doline, nego služiti Bogu vršeći svoje dužnosti tamo kamo vas je Bog postavio.

– Tako je! – potvrdiše dva brata redovnika i vratiše se na svoj posao.”

Nepoznati autor

🙂

Krunica kao izvor snage 🎙️🎞️

Nalazimo se u mjesecu listopadu.

Lišće je počelo padati i svojim bojama simbolizira smirivanje, završavanje radova na poljima i vinogradima.

Listopad i svibanj posebno su posvećeni Mariji u obliku pobožnosti. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Listopadske i svibanjske pobožnosti obuhvaćaju zajedničko moljenje krunice vjernika u crkvi nakon koje slijedi sv. misa jer se na taj način potiče veće zajedništvo vjernika. Osim toga, krunicu možete moliti i sami te je odličan izvor osobne pobožnosti, a najbolje je kad župe mole krunicu prije svete mise cijelu godinu.

Nastavi čitati “Krunica kao izvor snage 🎙️🎞️”

Kratka priča o smislu života

“U šumi na brdu bila su jednom tri stabla.

Pričala su o svojim snovima i nadama.

Prvo stablo reče:

– Jednoga dana, kako se nadam, postat ću kovčeg za blago. Bit ću ukrašen zamršenom rezbarijom i svi će se diviti mojoj ljepoti.

Drugo stablo na to će:

– A ja ću biti veliki brod. Nosit ću kraljeve i njihove podanike te ploviti u sve krajeve svijeta. Snaga moga trupa svima će ulijevati sigurnost.

Treće stablo doda:

– Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Svi će me vidjeti kako stojim na vrhu brda i govorit će da svojim granama dotičem nebesa.

Prošlo je nekoliko godina, a stabla su i dalje sanjarila o svojoj svijetloj budućnosti. Jednoga dana, u šumi se pojavila skupina drvosječa. Jedan od njih ugleda prvo stablo i reče:

– Ovo je stablo snažno. Prodat ću ga tesaru.

Jesen
Privatno vlasništvo, all rights reserved

I počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Bilo je sigurno da će ga tesar istesati u kovčeg za blago.

Drugi drvosječa pokaže na drugo stablo i reče:

– I ovo je stablo snažno. Ponudit ću ga brodograditelju.

I drugo stablo bilo je sretno. Znalo je da je na putu da postane veliki brod.

Treći drvosječa zastane kod trećeg stabla. Ono se prestravi jer, ako ga posijeku, rasplinut će se svi njegovi snovi. Drvosječa ga razgleda sa svih strana i, ne rekavši ništa, zamahne sjekirom i posiječe ga.

Prvo stablo dospije k tesaru. Ovaj od njega načini jasle, smjesti ih u štalu i napuni sijenom.

Drugo stablo u rukama brodograditelja postade ribarskim čamcem.

Treće bi sasječeno u dva dugačka trupca i ostavljeno u mračnom skladištu.

Prošle su mnoge godine. Stabla su zaboravila svoje nekadašnje snove.

Jednoga dana u štalu se skloniše čovjek i žena. Žena ondje rodi djetešce i smjesti ga u jasle jer nije imala kolijevke.

Stablo zatreperi, osjetivši važnost trenutka, najvažnijeg trenutka u povijesti čovječanstva. Jasle su primile najveće blago na svijetu.

Prošlo je trideset godina. Jednoga dana skupina ljudi ukrca se na ribarski čamac i zaplovi jezerom. Digne se oluja i ljudi se u čamcu prestrašiše. Svi osim jednoga. On vjetru zapovijedi:

– Mir!

I oluja stade.

Tada stablo uvidje da u svome koritu nosi Kralja nad kraljevima.

Prošle su još tri godine.

Otvoriše se vrata spremišta i netko izvadi trupce koji su toliko godina ležali u mraku. Jedan čovjek ponese ih kroz ulice grada, a svi su mu se okupljeni rugali i udarali ga. Kada dospješe do vrha ogoljelog brežuljka, čovjeka pribiše na trupce složene u križ i uzvisiše ga da ondje umre.

U osvit nedjeljnog jutra, stablo uvidje da se toliko približilo nebesima da ga je sam Bog bio obgrlio.“

Nadam se da ste bar jednom imali vremena (to znači dulji vremenski period) razmišljati o svojim ciljevima, o svom životu i onome što želite biti.

Ne mislim toliko na zanimanje kojim se želite baviti, nego na pravi smisao vašeg života. Naravno, bitno je razmišljati o zanimanju kojim se želimo baviti jer smo svi dobili različite talente i proživjeli različite situacije u životu. Imamo i različitu motivaciju i preferencije, ali pravo pitanje je što želimo biti kad stavimo sa strane pitanje o zanimanju, kad zaboravimo one opipljive stvari, kad ogolimo dušu i razmišljamo o biti.

U čemu pronalazite smisao? Što vas motivira? Kako reagirate na neuspjeh? Jeste li svjesni svoje zadaće i svog poziva?

Čovjek ponekad postavi ciljeve koji nisu loši, ali ih ne uskladi sa svojim pozivom. Bog je čovjeku udahnuo dušu i u nju upisao stalnu čežnju za Njim. Čovjek može popunjavati pogrešnim stvarima tu čežnju jer ne zna definirati što je to što želi pa se može dogoditi da ide isključivo za opipljivim materijalnim stvarima, statusom u društvu, slavom, poznanstvima iz koristi. Međutim, ono što želi zapravo je biti u Božjoj blizini. Svi imamo isti poziv – poziv na svetost, a zanimanja su ta koja su različita.

Čovjek mora pronaći način kako, u okviru svog zanimanja i svakodnevnog života, odgovoriti na poziv na svetost, a poziv na svetost je poziv na susret s Bogom, a susret s Bogom smisao je života.

Nismo sami.

To dokazuje i molitva preko koje se povezujemo s Bogom.

Bog ne stvara “poluproizvod”, smeće koje ostavi samo. Bog stvara čovjeka koji, istina, pada i griješi zbog posljedica istočnog grijeha, ali je stvoren na sliku Božju (savršeno).

Upravo zbog toga, svaka promjena naših planova, neostvarivanje naših snova na način na koji smo zamislili, donosi nešto novo. Upoznamo sebe, zbližimo se s Bogom, dopustimo Bogu da intervenira u naš život jer on zna najbolje.

Lijepo je znati čime se želite baviti od malih nogu, lijepo se žrtvovati za taj cilj, puno učiti, raditi, napredovati, ali treba biti jako oprezan. Ja više ništa ne idealiziram. Ne smatram to ni nekim najboljim putem. Ako vi znate što želite biti odmalena, ne moraju to i drugi.

Prije ili kasnije svi se ciljevi mogu pretvoriti u kupnju većeg stana, kupnju stana na moru, kupnju boljeg automobila, kupnju još većeg stana, još boljeg automobila …

Zar je to sve? Samo se tome imamo nadati i težiti?

Ako je to samo to, onda mi se čini poprilično tužno i deprimirajuće.

Samo bogatstvo, uspjeh, napredovanje, rad, učenje nisu loši. Treba se truditi i raditi, ali problem je ako se sve svede na to.

Zato se ponekad treba podsjetiti tko smo i kamo idemo, pa i dopustiti promjenu planova. Više cijenim ljude otvorene Božjoj Providnosti ili nadahnuću, nego one koji su uprli u jedan cilj i ne znaju čitati znakove u svojem životu. Ovi drugi uglavnom su priznatiji u društvu.

Potrebno je dopustiti da nas motivira i nešto drugo osim tog našeg cilja o postajanju top menadžerom, primarijusom, glavnim glumcem ili glavnim dizajnerom. U konačnici, želimo li na Nebo ili u podzemlje? Smrt kao prijelazni oblik možemo odgađati, ali ona je realnost.

Teško se odmaknuti od onog što bismo mi nazvali neuspjehom i promašajem, ali taj neuspjeh treba gledati u puno širem kontekstu. Ne znamo od kakvih nas je problema i životnih pogrešaka Bog spasio na taj način ili koliko puta nam je pružio bolju opciju. Čovjek koji surađuje s Bogom svaki dan osluškuje je li na dobrom mjestu i treba li napraviti nešto izvan svojih okvira.

Jedini neuspjeh, promašaj ili pogreška u životu koja je fatalna i nepopravljiva je ne upoznavanje s Bogom ili okretanje leđa Bogu.

S tom činjenicom sve započinje, sve završava i iz nje se sve razvija. Između početka i kraja može biti puno filozofiranja i kretanja, ali ta se činjenica ne može promijeniti koliko god vam je dobro ili loše u životu, kojim se god poslom bavili, koliko god imali djecu koju volite, koliko god imali supruga ili suprugu koju volite, koliko god imali neku drugu osobu koju volite. Nikada nećete biti sretni i zadovoljni ako nemate Boga, premda imate sve od gore navedenog.

Zašto?

Zato što Bog jest smisao života.

“Usudite se sanjati velike stvari!” – papa Franjo

Do čitanja!